ISSN Zagreb, 46/2009, 3-4 VJESNIK. franjevaca trećoredaca

Transkript

1 ISSN Zagreb, 46/2009, 3-4 VJESNIK franjevaca trećoredaca

2 VJESNIK franjevaca trećoredaca Zagreb, 46/2009 broj 3-4 ISSN Izdaje: Provincijalat franjevaca trećoredaca Jandrićeva Zagreb tel: 01/ fax: 01/ Uređuje: fra Danijel Gornik Lektor: Suzana Paponja Odgovara: fra Ivan Paponja provincijski ministar

3 Sadržaj Božićno pismo o. Provincijala Iz Provincijalata Izvješće s druge sjednice uprave Provincije Izvješće s treće sjednice uprave Provincije Iz Generalne Kurije Sv. Franjo, učitelj molitve Communicationes TOR Braća Javljaju Zlatkomisnik fra Bernard Rubinić Duhovne vježbe na Glavotoku Duhovne vježbe na Školjiću Dan doma Kuće sv. Franje Susret franjevačkih trećoredskih zajednica Proslava blagdana sv. Leonarada u Kotarima Hodočašće framaša u Međugorje Župno hodočašće u povodu Dana sjećanja na žrtve Vukovara Iz sjemeništa Duhovna obnova sjemeništaraca u Blatu na Korčuli Iz bogoslovije Fotozapisi i grafopisi - izložba Gračanska kronika Žrtve II. svjetskog rata župe Kloštar Podravski Naši pokojnici Obavijest o smrti Ruže Živković, majke našeg fra Ilije Govor o. Provincijala na pogrebu fra Stjepana Mikulana Obavijest o smrti fra Krste Sikirića Govor o. Provincijala na pogrebu fra Krste Sikirića Govor fra Ilije Živkovića na pogrebu fra Krste Govor fra Vlade Rožića na pogrebu fra Krste Govor g. Tome Majnarića u ime korisnika Doma u Odri Govor fra Vice Blekića na grobu fra Krste Članci Biskupi, dominikanci, Zadrani - prijatelji trećoredaca Velikan prethodnoga vremena fra Petar Turkalj Adresar Provincije /2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 97

4 Božićno pismo o. Provincijala Draga braćo! godini teške ekonomske krize koja potresa svijet i obeshrabruje ionako obeshrabreno radništvo na svim meridijanima Zemlje uplašeno ostankom bez posla i, stoga, rasapom obitelji, kao melem na r a nu stiže mu poruka anđela s Neba: Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj Krist, Gospodin (Lk 2, ) Tada se, zapravo, rodio Bog da bi se preporodio čovjek! Otad će mnoge plejade naraštaja rađati u sebi i zračiti oko sebe božićno ozračje i činiti svoj i susjedov život snošljivijim i radosnijim. Kristovo je rođenje značilo prekretnicu u ljudskoj povijesti. Time je započelo novo vrijeme, jer Bog rodivši se u Sinu čovjekom nije prestao biti Bogom nego čovjekovim suputnikom i supatnikom. Ovaj događaj u Betlehemu prekretnica je i u svakom čovjeku. Nikada čovjek nije bio tako bliz Bogu kao u trenutku rođenja svoga Sina koji se pojavio među nama kao dijete, kao siromašak - u štalici! Bog koji je sve stvorio, koji je u svome bitku neiscrpan, odjednom je postao nemoćan i slab, siromašan i nezaštićen! K tomu je dopustio da ga prvi posjete i daruju obični pastiri. Kako bi jezikom priprostoga puka pripovijedali o silasku Neba na Zemlju doslovce onako kako im je bilo rečeno. Tako je svijetom krenula Radosna vijest s kraja na kraj Zemlje kako se rodio Bog u čovjeku snizivši samoga sebe na našu mjeru da bi nam postao jednak u svemu, osim u grijehu. Zamislite tu prekretnicu Povijesti: mi smo Bogu postali potrebni! Bog treba čovjeka! To nam je pouka, poziv i putokaz kako pristupiti jedni drugima, ne s nadmenošću nego u dobrohotnoj jednostavnosti i skromnosti. Jer, ovo su trenutci kad dodatno trebamo Boga da nas spasi mržnje i nepravde koja nas okružuje i trenutci u kojima se ruše tolike vrjednote, rastaču moral i obitelj, a vrjednuje grabeži pohlepa i rastaču odnosi. Molimo Ga da nam pokaže put razumijevanja, poštovanja, dijaloga i mira. Neka nas ljubav Božja i ovoga Božića ujedini! Stoga ovoga Božića nađimo malo više vremena i za sebe, razmišljajmo sa srcem, sa vjerom i ljubavlju. Na taj način ćemo osobnije doživjeti poruku Božića. Ispunit ćemo se novim elanom i snagom da u ovoj svećeničkoj godini radosno živimo svoju vjeru i da svjedočimo bližnjima o njezinoj snazi i veličini. Zazovimo Krista Mironosca usrdno vapijući s cijelom Crkvom: Rosite nebesa odozgor i oblaci daždite Pravednika! U tom duhu želim vam svima sretan Božić i novu, 2010., godinu! 98 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

5 Iz Provincijalata Izvješće s druge sjednice uprave Provincije Dana 5. listopada u kući Provincijalata održana je druga sjednica uprave Provincije. Sjednici su nazočili fra Ivan Paponja, provincijal, fra Zvonimir Brusač, provincijski vikar, fra Marko Medo, fra Miroslav Barun, fra Božo Rimac i fra Božo Sučić. Prva točka dnevnoga reda bio je izbor novoga provincijskog tajnika. Za tajnika je jednoglasno izabran fra Danijel Gornik. Potom se razgovaralo o premještajima u Provinciji i njihovim odjecima. Braća su se uglavnom snašla u novim (starim) okolinama i na novim dužnostima te nije bilo većih problema. Većina njih se uhodava u novonastale situacije o kojima će se više moći reći nakon nekoliko mjeseci. Dekretom Generalnog ministra fra Goran Dabić otpušten je iz Reda. Trenutačno se nalazi u Salzburškoj biskupiji u koju je primljen na probni rok od pet godina. U poslijepodnevnim satima govorilo se o radu pojedinih provincijskih povjerenstava. Fra Marko Medo izvijestio je o planovima Povjerenstva za zvanja i početni odgoj. Na Ksaveru će se pokušati organizirati dva susreta do Božića: jedan za srednjoškolce i studente, a drugi za obitelj. U pripremi je izradba prospekta i molitvenika. Povjerenstvo za trajnu formaciju i redovničku duhovnost se, zbog situacije uzrokovane premještajima, nije bilo u mogućnosti susresti. Povjerenstvo za apostolat i pastoralni rad sastalo se 11. rujna na Ksaveru. Na sastanku su podijeljene dužnosti članovima Povjerenstva: za ministrante je zadužen fra Mirko Kralj; za FSR i FRAMA-u fra Kristijan Kuhar; za rad s mladima fra Branko Janjić i za obitelji fra Nikola Barun. Povjerenstvo je pripremilo upitnik koji je poslan svima u Provinciji kako bi se mogao napraviti plan i program rada. Fra Božo Rimac izvijestio je o radu Povjerenstva za ekonomiju i građenja. Trenutačno se obnavljaju dva samostana: Sv. Mihovil u Zadru i Pavao Pustinjak na Školjiću. U samostanu sv. Josipa u Splitu završavaju se radovi koji su bili potrebni zbog preseljenja sjemeništa, a na Glavotoku se rješavaju problemi vezani uz kanalizaciju. Fra Božo je ponovno pozvao na racionalno trošenje novca, jer, kako se predviđa, kriza će u Hrvatskoj trajati još tri do četiri godine. Članovi Povjerenstva za kulturu i kulturu baštinu nisu se još sastali. Razgovaralo se i o Konvenciji Zagrebačke biskupije za koju je zadužen pomoćni zagrebački biskup mons. Valentin Pozaić. On će se sastati s redovničkim provincijalima u studenome te ćemo tada više znati o zahtjevima Biskupije. Sljedeća sjednica uprave Provincije održat će se 2. i 3. prosinaca u kući Provincijalata u Zagrebu. fra Danijel Gornik, tajnik provincije 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 99

6 Iz Provincijalata Izvješće s treće sjednice uprave Provincije 100 Dana 2. i 3. prosinca u kući Provincijalata održana je treća sjednica uprave Provincije. Sjednici su nazočili fra Ivan Paponja, provincijal, fra Zvonimir Brusač, provincijski vikar, fra Marko Medo, fra Miroslav Barun, fra Božo Rimac i fra Božo Sučić. U prijepodnevnim satima pročitani su zapisnici s prve i druge sjednice uprave Provincije. Nakon što su zapisnici ispravljeni, jednoglasno su prihvaćeni. Potom se razgovaralo o bratstvu u Ogulinu. Uprava Provincije odlučila je, u skladu s preporukama Kapitula, da braća ostanu u samostanu Krista Kralja dok se ne steknu uvjeti za preseljenje u župnu kuću. Po preseljenju u župnu kuću, pokušat će se na primjeren način postupiti sa starom kućom. U poslijepodnevnim satima uslijedila su izvješća iz povjerenstava. Prvo je izvijestio fra Miroslav Barun o radu Povjerenstva za pastoral i apostolat. Sastanak Povjerenstava održan je 1. prosinca na Ksaveru. U prvom dijelu analizirali su odgovore na upitnike koje su bili poslali župama i samostanima u Provinciji. Nakon podrobne analize dobili su uvid u pastoralni i apostolski rad samostana i župa. U drugom su se dijelu osvrnuli na regionalne sastanke održane u Zadru, Krku i Kloštru Podravskome. O radu Povjerenstva za ekonomiju i građenje izvijestio je fra Božo Rimac. Povjerenstvo se sastalo 27. studenoga na Ksaveru. Zacrtali su investicijske planove za godinu. Razgovaralo se i o povratku i okrupnjivanju zemljišnih čestica kod Zadra. Drugoga dana sjednice nastavilo se s izvješćima povjerenstava. Fra Zvonimir Brusač izvijestio je o radu Povjerenstva za trajnu formaciju i redovničku duhovnost. Povjerenstvo se sastalo 27. studenoga. Preporučili su da kuće koje imaju malo fratara organiziraju duhovne obnove na regionalnoj razini. Odredili su termine i teme provincijskoga seminara i duhovnih vježbi. Provincijski seminar održat će se 8. i 9. lipnja na temu Redovnik svećenik. Bitna obilježja identiteta i duhovnosti. Duhovne vježbe na Glavotoku predviđene su od 6. do 9. rujna 2010., a vodit će ih fra Pero Vrebac, OFM. Na Školjiću će duhovne vježbe biti od 18. do 22. listopada Budući da smo u svećeničkoj godini, tema duhovnih vježbi bit će Redovnik svećenik. Dvije dimenzije jednoga zvanja. O radu Povjerenstva za zvanja i početni odgoj izvijestio je fra Marko Medo. Rad ovoga povjerenstva usko je povezan s Povjerenstvom za pastoral i apostolat. Zajedničkom suradnjom odredili su termine različitih susreta: siječnja susret ministranata veljače susret obitelji ožujka susret za mlade travnja duhovna obnova za FSR svibnja susret vjeroučitelja i suradnika lipnja ljetovanje ministranata na Glavotoku VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

7 listopada FRAMA studenoga susret za mlade prosinca susret obitelji. Povjerenstvo za kulturu i baštinu dogovorilo je sastanak poslije božićnih blagdana. Fra Petar Bašić najavio je znanstveni kolokvij o fra Marku Mišerdi koji će se održati 25. siječnja godine. Fra Broo Rimac je obavijestio da će akademski kipar Josip Poljan imati izložbu u našoj dvorani biskupa Srećka na Ksaveru pred božićne blagdane. Potom su odgojitelji izvijestili o životu u sjemeništu i bogosloviji. Fra Marko Medo je zadovoljan stanjem u bogosloviji. U životu bogoslova pokušava se veći naglasak staviti na odgovornost i redovitost. Novost u bogoslovnom rasporedu su jutarnje meditacije koje svaki tjedan priprema drugi bogoslov. I fra Zvonimir Brusač je zadovoljan stanjem u sjemeništu, ponajviše zato što su sjemeništarci mijenjali životnu sredinu. Kroz protekla tri mjeseca polagano su se uhodavali u ritam kuće i škole. Zatim se izvijestilo o radu Doma za starije i nemoćne osobe «Kuća sv. Franje» u Odri. Kapacitet Doma je popunjen (maksimalno 98 korisnika), a na listi čekanja je petnaestak osoba. Raskinut je ugovor s tvrtkom Lovnički d.o.o. koja čisti Dom i samostan. Razgovaralo se i o Konvenciji Zagrebačke nadbiskupije, budući da su provincijali imali sastanak s nadbiskupom. Biskupija traži da se prikupe svi dokumenti te da se napravi imovnik za župni i samostanski inventar. Fra Gabrijel Badurina vratio se iz Amerike u domovinu. Pitsburški biskup mons. David A. Zubik zahvaljuje na radu fra Gabrijela, ali ujedno žali za gubitkom Trećega samostanskog reda koji je 81 godinu bio prisutan u Biskupiji. Susret gvardijana s upravom Provincije održat će se 2. i 3. ožujka godine na Ksaveru. Sljedeća sjednica uprave Provincije održat će se 4. ožujka u kući Provincijalata u Zagrebu. fra Danijel Gornik, tajnik provinicije 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 101

8 Iz Generalne Kurije Tertius Ordo Regularis Sancti Francisci Consilum Generalis Pismo Generalnog ministra i Generalnog vijeća Svoj Braći i Sestrama Franjevcima Trećeg samostanskog reda prigodom blagdana sv. Franje Sv. Franjo učitelj molitve Predraga braćo i sestre, slaveći svetkovinu Svetoga Franje, ove se godine želimo zadržati na iskustvu Boga i veličanstvenom primjeru molitve koji nam je ostavio. Tijekom prošle godine usredotočili smo se na važnu temu Svetoga pisma i na mjesto koje mora zauzimati u našim liturgijskim slavljima, u našem služenju i u našem životu posvećenih osoba. U posljednjem smo pismu razmišljali o potpunom posvećenju Kristu i trpljenju za Njega po primjerima svetoga Pavla i svetoga Franje. Zaključili smo ga tvrdnjom da izazov nije samo u divljenju primjeru ovih svetih muškaraca, već u njihovoj upotrebi kao katalizatora naših života te za rast u osobnoj svetosti. Način na koji možemo ovo ostvariti je onaj da se sve više obraćamo u osobe vjere. Molitva: prirodni odgovor Bogu Jedan od najljepših likova Staroga zavjeta je prorok Amos, pastir Južnoga kraljevstva (Juda), koji je pozvan prorokovati Sjevernom kraljevstvu (Izrael) za vrijeme kralja Jeroboama ( pr. Kr.). Razmišljajući o svom proročkom pozivu, on tvrdi: 102 Lav riče: tko da se ne prestravi? Gospodin Bog govori: tko da ne prorokuje? (Amos 3,8) VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

9 Amos u osnovi drži da je njegovo proročko djelovanje prirodan odgovor na riječ koju je primio od Gospodina. Bog mu je govorio i, da bi bio iskren prema sebi i pred Gospodinom, nema drugog izbora nego prorokovati. Ne bi mogao zanijekati ovaj poziv upravo kao onaj koji, iznenađen rikom lava, ne bi mogao poreći da ga je strah. Slika koju donosi Amos mogla bi se primijeniti na prirodan ljudski odgovor molitvom. Drugim riječima: Lav riče: tko da se ne prestravi? Gospodin Bog je govorio: tko da ne moli? Ova spoznaja daje temelj našem razmišljanju o iskustvu koje je vodilo i obojilo život svetoga Franje. Životopisi svetoga Franje su prepuni primjera o apsolutnom središnjem mjestu molitve u njegovu životu koje dolazi iz duboke ljubavi prema Bogu. U Prvom životopisu, napisanom kao dijelu procesa Franjine kanonizacije, Toma Čelanski piše da, i kada je aktivno sudjelovao u događajima svojih bližnjih, Svetac je bio potaknut i hranjen molitvom. U zaključku potvrđuje: Stara ruska ikona iz 17. st. Prorok Amos Njegova sigurna luka bila je molitva ne od nekoliko minuta, ili prazna, ili umišljena, već duga, puna pobožnosti i vedre poniznosti. Ako ju je započinjao uvečer, s teškom mukom bi je završio do jutra. Bio je uvijek uronjen u molitvu, bilo da je hodao, ili sjedio, bilo da je jeo ili pio. Noću bi se sam uputio na molitvu u napuštene i razrušene crkve; tako je i milošću Božjom, uspijevao nadvladati mnoge strahove i duhovne tjeskobe. (1 Čel 71; FI 445) Čitajući ovaj odlomak u Franjevačkim izvorima, i mnoge druge kao ovaj, ne možemo ne ostati zadivljeni nevjerojatnom ljubavlju Sveca prema molitvi i vremenom kojeg joj je posvećivao. Za Franju je molitva bila puno više od obveze ili pomoći njegovoj privrženosti redovničkom životu. Molitva je više bila bitna značajka njegova načina postojanja u svijetu i prirodan odgovor na Gospodinovu prisutnost u njegovu životu. Ostaje jasno da je Franjo želio podijeliti ovaj dar molitve sa svojim sljedbenicima. Ovo se jasno vidi u njegovim spisima, punim sjajnih molitava ali još i više u njegovu osobnom primjeru. Franjevačka molitva Premda je Franjo često poticao svoje drugove na molitvu, osobito na molitvu Božanskoga časoslova i sudjelovanje na euharistiji, zapravo je ostavio vrlo malo uputa kako moliti. Ne kaže ništa o količini molitava koje bi se trebale moliti, gdje bi se trebale moliti, ili o vremenu koje je potrebno posvetiti molitvi. Bez sumnje, ostavio nam je nekoliko važnih smjernica što se tiče kvalitete naše molitve. Poziva nas da učinimo ono što je činio i on. Kaže nam da uvijek molimo, da molimo s Crkvom, s našom braćom i sestrama, da dopustimo da nas molitva preobražava i vodi prema osobnoj svetosti. 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 103

10 Iz Generalne Kurije moliti uvijek Franjo je želio da njegovi sljedbenici neprestano mole. U Nepotvrđenom pravilu moli braću da ostave sve brige i tjeskobe kako bi služili, ljubili, častili i slavili Gospodina Boga čistim srcem i čistim duhom, ono što on sam traži iznad svih stvari. Da uvijek u sebi izgrađujemo trajno prebivalište za Njega koji je Gospodin Bog Svemogući, Otac i Sin i Duh Sveti koji kaže: Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega (Lk 21,36). A kad molite, recite: Oče naš koji jesi na nebesima (Mt 6,9). Klanjajmo se Njemu čistim srcem, jer valja svagda moliti i nikada ne sustati (Lk 18,1); jer Bog, naime, traži takve klanjatelje (NPr XXII, 26-30; FI 60-61). Svetac ponavlja važnost neprestane molitve u Potvrđenom pravilu u poglavlju naslovljenom O načinu rada : Ona braća kojoj je Gospodin dao milost rada, neka rade vjerno i predano tako da, isključivši besposlenost koja je neprijatelj duše, ne gase duha svete molitve i pobožnosti, kojemu trebaju služiti sve vremenite stvari (PPr V, 1-2; FI 88). Zanimljivo je primijetiti da se Franjo poziva na ovo poglavlje Pravila kada piše svetom Antunu dajući mu dozvolu da poučava braću svetoj teologiji. Za Franju se studij teologije treba odvijati tako da ne gasi duh svete molitve i pobožnosti. Ovaj odlomak i drugi slični pokazuju kako nas Franjo poziva u našem životu da očuvamo duh svete molitve i pobožnosti. Za sveca je ovo očito važnije nego razviti neku sposobnost, studirati teologiju, raditi i služiti potrebnima i bilo kojoj vremenitoj stvari. Ovo je veliki izazov koji se ponekad može činiti nemogućim, jer je život prvenstveno ispunjen dužnostima i odgovornostima koje traže naše vrijeme i našu pažnju te nas često dovode do toga da vidimo sve, samo ne naš život usredotočen na svetu molitvu i pobožnost. Franjo nalazi rješenje ovog problema u neposrednoj spoznaji da se rad i studij mogu smatrati iskustvima milosti koje nas vode dubljem odnosu s Bogom. Bio je uvjeren da se, koliko molitva, toliko i rad, mogu promatrati kao plodovi istoga Duha. I onda kada stvari postanu teške, zbunjujuće ili bolne, Svetac govori svojim sljedbenicima: 104 neka pripaze da iznad svega moraju željeti da imaju duh Gospodinov i njegovo sveto djelovanje, da mu se uvijek mole čistim srcem i da imaju poniznost, strpljivost u progonstvu i bolesti i da ljube one koji nas progone, kude i potvaraju, jer govori VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

11 Gospodin: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone i kleveću (PPr X, 8-10; FI 104). Franjo nam govori svojim riječima i svojim primjerom da duh Gospodnji, koji upravlja našu molitvu, preobražava cijeli naš život tako da postaje ispunjen i osnažen. Jedinstvo molitve i života jesu dokaz autentičnosti same molitve. moliti s Crkvom Franjevački izvori prenose kako su sveti Franjo i njegovi prvi drugovi postojano posvećivali redovito vrijeme zajedničkoj molitvi. U početku su bili prostodušni i nepoučeni, kako to pokazuje ovaj odlomak Tome Čelanskog: Budući da su jednostavni i puni pouzdanja išli pred Bogom i ljudima, braća su u ovo vrijeme zaslužila da budu obradovana božanskom Objavom. Nadahnuti snagom Duha Svetoga, molili su pjevajući Oče naš nekom duhovnom melodijom ne samo u propisano vrijeme, već svakoga sata, da ne budu zaokupljeni materijalnim brigama (1 Čel 47; FI 404). Budući da braća nisu imala knjige i časoslove tijekom tih prvih godina, Franjo ih je naučio da čitaju druge tri knjige : evanđelje, Križ i prirodu. Uz pomoć ovih knjiga Svetac se trudio otvoriti oči, uši i srca svojih sljedbenika božanskoj Objavi u svom načinu života (evanđelje), daru spasenja po spasonosnoj Isusovoj žrtvi (Križ), i Božjoj stvarnosti uvijek prisutnoj u prirodi koja nas okružuje. Zbog naglog širenja bratstva i njegova pokreta i u drugim europskim zemljama, Franjo je službeno, za svoj Red, godine prihvatio Časoslov Rimske kurije, pojednostavnjeni i skraćeni oblik Božanskog časoslova (usp. PPr III,1). Očito je Svetac htio da molitva Božanskog časoslova bude veza s Crkvom i izraz jednostavnosti njegove braće. U Pismu cijelom Redu piše: Stoga molim na sve načine brata Iliju, generalnog ministra, mojeg gospodara, da svima cjelovito izloži Pravilo, neka svi svećenici pobožno mole časoslov pred Bogom, ne brinući se za melodiju glasa, već za suglasje s duhom, tako da se glas slaže s umom, a zatim um s Bogom kako bi se u čistoći srca svidjeli Bogu više od milozvučnog glasa ušima naroda (PRedu 40-42; FI 227). Franjo je naglasio jednostavnost i pobožnost u moljenju Božanskog časoslova. Čini se kao da je namjerno htio odvojiti svoj Red od monaške tradicije svojega vremena i njezina ustrajanja na dobro pripremljenoj i s umijećem otpjevanoj liturgiji pa se ponekad činilo da su to više fragmenti za izvedbu nego poziv na molitvu i klanjanje. Važnost što ju je Franjo dao molitvi Božanskog časoslova je dramatično ilustrirana u njegovoj Oporuci, kada piše: 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 105

12 Iz Generalne Kurije I sva ostala braća dužna su tako slušati svoje gvardijane i moliti časoslov po pravilu. I ako bi se našlo onih koji ne bi molili časoslov po Pravilu i koji bi htjeli na drugi način moliti ili ne bi bili katolicima, sva su braća, gdje god bila, gdje god bi pronašla kojega od takvih, pod posluh dužna predati ga najbližem kustodu onoga mjesta gdje su ga našli. I kustod je strogo pod posluh dužan čuvati ga danju i noću, kao čovjeka u okovima, tako da ne bi mogao pobjeći iz njegovih ruku dok ga osobno ne preda u ruke njegova provincijala. I provincijal je strogo pod posluh obvezatan poslati ga po takvoj braći, koja će ga danju i noću čuvati kao čovjeka u okovima, dokle ga ne predvedu pred gospodina ostijskoga koji je gospodar, zaštitnik i popravitelj cijeloga bratstva (OR 30-33; FI 126). Franjino ustrajanje da braća mole Božanski časoslov je jasno i bez dvosmislenosti. Brata koji je iznenađen da ne moli časoslov subraća trebaju uhititi, predati provincijalima i možebitno dovesti pred ostijskoga gospodara (radilo se o kardinalu Hugolinu, budućem papi Grguru IX). Ovo je, bez sumnje, najstroža zapovijed koju je Franjo dao svojoj braći: moraju moliti Božanski časoslov, kazna uhićenje - iznenađujuća tvrdnja za čovjeka mira! moliti s našom braćom i sestrama U početku braća nisu imala vlastite oratorije ili crkve. Zbog toga su sudjelovala na misi i na drugim liturgijskim slavljima s mjesnim zajednicama u mjestima u kojima su se nalazili. Franjo je želio da njegovi sljedbenici budu ne samo osobe molitve, već i Gospodinovi glasnici, koji će pozivati sve one koje susreću da hvale i slave Boga. Dajući ovaj prijedlog svojoj braći, svetac je zapisao u Nepotvrđenom pravilu: I svi oni koji žele Gospodinu Bogu služiti u svetoj Crkvi katoličkoj i apostolskoj, i svi crkveni redovi: svećenici, đakoni, subđakoni, akoliti, egzorcisti, čitači, vratari i svi klerici, i svi redovnici i sve redovnice, svi dječaci i mališani, siromašni i ubogi, kraljevi i knezovi, radnici i seljaci, sluge i gospodari, sve djevice, djevojke i udane, svjetovnjaci, muškarci i žene, svi veliki i mali, i sve pučanstvo, rodovi, plemena i jezici, svi narodi i ljudi po svem svijetu, koji jesu i koji će biti, mi svi manja braća, sluge beskorisne, ponizno molimo i preklinjemo da svi ustrajemo u pravoj vjeri i pokori, jer se nitko ne može drukčije spasiti (NPr XXIII, 7; FI 68). 106 Kakav nevjerojatan tekst! Čini se kao da je Svetac uložio sav svoj trud da nitko ne bude izuzet i da svi, gdje god se nalazili, budu pozvani na sudjelovanje u pravoj vjeri i pohvalama Bogu. Znak franjevačkog utjecaja u molitvenom životu naroda može se razabrati u mnogim pučkim pobožnostima koje su braća i sestre probudili kroz godine, poput, primjerice, Križnoga puta, Franjevačke krunice, uprizorenja Muke, snažnog približavanja laicima. VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

13 Nekoliko izazova za molitvu Kaže se katkad da se društvo i kultura suvremenoga svijeta sve više sekulariziraju i materijaliziraju. Živimo u vremenu u kojemu su vrijednosti i tradicionalna praksa pod neprestanim napadom i ponekad su podcijenjene kao zastarjele, udaljene od modernoga svijeta, nasilničke ili jednostavno pogrješno shvaćene ili beskorisne. Praksa osobne i zajedničke molitve nije imuna na takve napade i obezvrjeđenja. Važno je, dakle, prisjetiti se da je molitva za Franju bila prirodan odgovor na Božju prisutnost u njegovu životu. On je odgovarao klanjanjem, pohvalama i djelima milosrđa onome koji mu je pružio pomoć s ljubavlju, milosrđem i suosjećanjem. Franjo nas podsjeća da je molitva jednostavno priznanje činjenice da Bog želi biti u odnosu s nama i da nas moli da ostanemo u trajnom i iskrenom traženju Njegove volje. Svojim spisima i svojim primjerom Franjo nas uči da sve događaje našega života pa i one najteže i najbolnije gledamo u svjetlu ljubavi Božje. Poučava nas da se u svim odlučnim trenutcima našega života povjeravamo volji Božjoj preko iskrene, čestite i ustrajne molitve. Tako molitva može utjecati na naš svakodnevni život i voditi naše izbore i odluke. Drugim riječima, molitva prestaje biti obveza i dužnost i preobražava se u okruženje u kojemu živimo, mičemo se i jesmo (Dj 17,28). Znatna teškoća za molitveni život našega suvremenog svijeta je nedostatak vremena. Zaokupljeni smo i preopterećeni mnogim stvarima istu primjedbu je Isus uputio Marti prije mnogo godina (usp. Lk 10) i često se osjećamo razapeti između suprotnih smjerova. Franjo predlaže jednostavno rješenje: moliti uvijek. Poziva nas da gajimo duh raspoloživosti za molitvu a to je neprestana svijest o Gospodinovoj prisutnosti u našem životu i sposobnost da mu svakodnevno priopćimo svaki naš događaj i odluku. Taj duh molitve može se hraniti i kratkim ali čestim trenutcima molitve tijekom dana, slavljenjem Božanskog časoslova s našom braćom i sestrama, aktivnim svakodnevnim sudjelovanjem na euharistiji i privatnim trenutcima s Gospodinom u pohvalama i klanjanju. Imamo potrebu hraniti naš duh onoliko koliko imamo potrebu hraniti i brinuti se za naše tijelo. Druga teškoća koja ponekad otupljuje molitvu je osjećaj obveze ili formalizam molimo zato što moramo, jer se od nas očekuje da to činimo. Ovakvo stajalište lišava molitvu njezine preobražavateljske moći i čini vrlo teškim istinski dijalog s Bogom. Nažalost, ovo je mnoge kršćane dovelo do napuštanja Crkve i njihovih osobnih molitvenih navika. Franjo nam više puta pokazuje drugo lice ovoga stajališta; otkriva nam koliko kreativna, oživljavajuća i moćna može biti svakodnevna i ustrajna molitva. On se obraćao Bogu u svakom trenutku svog života i svijet mu se otvarao na iznenađujući način. Vrijeme podijeljeno s braćom, Božanskim časoslovom, euharistijom, liturgijskim slavljima, pa čak i samom prirodom preobražavalo se u putove ljubavi i božanske ljepote. Molitva ga je promijenila i učinila od njega ono što je postao. Može isto učiniti i s nama. 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 107

14 Iz Generalne Kurije Kao što smo već prije govorili, Franjo je svojim prvim drugovima predložio tri knjige molitve: evanđelje, Križ i prirodu. Možda i mi moramo naučiti čitati ove knjige. Nažalost, nismo navikli zaustaviti se da bi otkrili istinski i bitni smisao stvari koje nas okružuju. Možda smo izgubili sposobnost divljenja pred božanskom mudrošću i dobrotom, toliko prisutnom i vidljivom u svakom aspektu stvaranja. Autentični franjevački duh nudi nam drugi način gledanja i postojanja ispunjenost ljubavlju i prisutnošću Božjom. Kada uistinu ovo postignemo, nećemo imati potrebu razmišljati kako moramo trajno moliti, već će se molitva pretvoriti u prirodan odgovor svijetu koji nas okružuje. Gospodin Bog nam govori na toliko načina tko da ne moli! Zaključak Ovaj kratki prikaz franjevačke molitve sigurno nije potpun za to nam je potrebno puno više od jednog pisma u čast svetkovine našeg utemeljitelja. U svakom slučaju, nadamo se da će nam pomoći da se ponovno po hvalama i klanjanju posvetimo rastu u svetosti. Izazov je svima nama poziv da svoje vrijeme utrošimo na molitvu, koliko u tišini naših osobnih pobožnosti toliko i u zajednicama, s našom braćom i sestrama s kojima dijelimo naš posvećeni život. Završimo s navodom iz III. poglavlja našeg Pravila i života koje većim dijelom sažima ono rečeno u ovom pismu: Neka posvuda, na svakom mjestu, svakoga sata i po svakom vremenu, braća i sestre, čestito i ponizno vjeruju, čuvaju u srcu i ljube, časte, klanjaju se, služe, hvale, blagoslivljaju i slave Svevišnjeg i uzvišenog Boga, vječnog Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka ga hvale čista srca jer je potrebno uvijek i bez prestanka moliti; naime Otac traži takve klanjatelje (čl. 9). Svima želimo svečano slavlje svetkovine Svetoga Franje ispunjeno milošću Božjom! Rim, 4. listopada na svetkovinu Svetoga Franje Asiškog 108 o.michael J. Higgins, TOR Generalni ministar o. Bernard Nebot Llinas, TOR 1. Generalni vijećnik fra Mark McBride, TOR 3. Generalni vijećnik o. Pierangelo D Aiuto, TOR Generalni tajnik o. John Kochuchira, TOR Generalni vikar o. Amando Trujillo Cano, TOR 2. Generalni vijećnik p. José Antonio Martorell, TOR 4. Generalni vijećnik VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

15 Br. 180, travanj rujan Communicationes TOR Tertius Ordo Regularis Sancti Francisci IZ GENERALNE KURIJE Djelatnosti Generalnog ministra Susret Konferencije generalnih ministara i Konferencije franjevačkih obitelji Generalni ministar Michael Higgins susreo se s drugim generalnim ministrima franjevačkih redova i potpredsjednikom Međunarodne federacije Trećega reda ujutro 6. travnja u samostanu sv. Izidora u sjedištu OFM-a, koji je osnovao slavni povjesničar franjevac Luke Wadding godine. Glavna tema rasprave bio je program Kapitula u Assisiju. Sudionici su, među ostalim, posjetili i knjižnicu, nedavno obnovljenu zbog dokumenata pristiglih iz Grottaferrate. Zajednica u sv. Izidoru poglavito se bavi istraživanjem franciskologije i njezinom znanstvenom publikacijom. Međunarodni kapitul u Assisiju Generalni ministar je, zajedno s fra Markom McBrideom i p. Amandom Trujillom Canom, predstavio Red na Kapitulu koji je održan u Assisiju od 15. do 18. travnja godine. Manifestacijom na kojoj je sudjelovalo oko 2000 fratara iz različitih franjevačkih redova željela se proslaviti 800. obljetnica susreta sv. Franje s papom Inocentom III., susreta koji se dogodio godine. Fra Mark je predstavio film koji govori o franjevačkom odgoju. Franjevačko sveučilište u Steubenvilleu i Sveučilište sv. Franje u Lorettu, Pennsylvania, uzeti su kao primjeri koji ilustriraju ovu važnu franjevačku službu. Prezentacija je bila izvanredna i imala je dobrih odjeka. Na Kapitulu su sudjelovala i subraća TOR iz Assisija, sa Sicilije, Sjedinjenih Država i Paragvaja. Glavni se susret dogodio u subotu 18. travnja, kada je sudionike primio Sveti Otac, papa Benedikt XVI., u svojoj rezidenciji u Castel Gandolfu. Počasni doktorat Franjevačkog sveučilišta u Steubenvilleu Franjevačko sveučilište iz Steubenvillea dodijelilo je počasni doktorat iz teologije Generalnom ministru, kao priznanje za njegovo vođenje Reda. Svečanost je održana za trajanja mise za bakalaureante u petak 8. svibnja. Misu je predvodio biskup Steubenvillea, mons. Daniel Conlon, a fra Michael je propovijedao. Za propovijedi je pozvao laureate da svoju pozornost usmjere na primjer svetoga Franje. Franjo je bio nesiguran, možda čak i preplašen onim što bi mu se moglo dogoditi nakon što je odbio očevo bogatstvo kako bi otišao i živio u nekoj napuštenoj crkvi. Mnogi od vas se možda danas osjećate ovako. Što će se dogoditi u svijetu, u gospodarstvu, u mojemu životu? Želio bih vas pozvati, dok sada završavate svoj boravak ovdje u Steubenvilleu, da prihvatite ove riječi kao Kristove riječi za vas: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Jeste li čuli? Vjerujete li? Generalni ministar je ohrabrio laureate da ostanu usidreni u svojoj katoličkoj vjeri. Usmjerite pozornost na ključnu stvar koju ste naučili ovdje na Franjevačkom sveučilištu: Isus je put, Isus je istina, Isus je život! Ako budete njegovali svoj osobni odnos s Bogom, moći ćete nastaviti razvijati svoj život u vjeri i jakosti! Plenarni savjet Reda Tijekom Generalnog kapitula godine odlučeno je da će Red održavati svoj Plenarni 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 109

16 110 Iz Generalne Kurije savjet svake dvije godine. Prvi ovakav susret održan je u svetištu Naše Gospe od utočišta u Mallorci, Španjolska. Plenarni savjet čine Generalni savjet i provincijali ili njihovi vikari iz svake provincije i viceprovincije Reda. Želimo zahvaliti braći iz Provincije Bezgrješnog začeća u Španjolskoj na njihovu izvanrednom gostoprimstvu. Zahvalu upućujemo i skupini iz Tajništva te prevoditeljima koji su svojim radom omogućili tijek ovoga važnog sastanka. Dokumenti predstavljeni na Plenarnom savjetu bit će objavljeni u sljedećem broju Acta Ordinis, a fotografije se mogu vidjeti na mrežnoj stranici Reda: francescani.tor.org Sjednica Generalnog savjeta Jedna sjednica Generalnog savjeta Reda održana je 22. rujna u Generalnoj kuriji u samostanu sv. Kuzme i Damjana. Osim uobičajenog rasporeda programa, savjetnici su razgovarali o Plenarnom savjetu, održanom u Mallorci u svibnju, te su dogovorili još nekoliko točaka za sljedeću sjednicu koja će se održati godine u Austriji. Djelatnosti Generalnog asistenta OFS-a Sjednica novog Predsjedništva CIOFS-a Od 18. do 25. travnja održan je prvi ovogodišnji susret novog Predsjedništva CI- OFS-a (na kojem je sudjelovao p. Amando Trujillo Cano, generalni asistent OFS-a), nakon kojeg su članovi sudjelovali i na Međunarodnom kapitulu u Assisiju. Susret je održan na Međunarodnom koledžu kapucina San Lorenzo u Rimu i pomogao je osobnom upoznavanju članova Predsjedništva i njihove integracije u radne skupine. Novi su članovi aktivno sudjelovali, tako da su rad i organizacija protekli u vrlo ugodnom okruženju. Kao što je već običaj, tjedan je bio ispunjen liturgijskim slavljima i intenzivnim radnim sastancima o različitim temama te trenutcima obnavljanja bratstva. XIV. obljetnica bratstva OFS-a Marije Bezgrješne Dana 5. svibnja proslavljena je XIV. obljetnica kanonskog utemeljenja Đakonskog bratstva OFS-a Marije Bezgrješne, utemeljena na euharistiji kojoj je predsjedao fra Amando u bazilici sv. Kuzme i Damjana, zaključenoj večerom u sjedištu Zajednice. Čestitamo! Nacionalni izborni kapitul OFS-a u Kanadi Nacionalna zajednica OFS-a Kanade proslavila je svoj Nacionalni izborni kapitul od 7. do 10. svibnja u Châteauguayu, Quebec. Kapitul je održan pod predsjedanjem Berthe L. Richaud, OFS, i fra Amanda Trujilla Cana - kao predstavnika Konferencije generalnih asistenata. Tijekom Kapitula fra Amando je imao poseban susret s duhovnim asistentima kako bi se upoznao s njihovim iskustvima te progovorio i o ostalim temama koje se odnose na duhovnu asistenciju i pastoral OFS-a. Debbie Tessier je izabrana za nacionalnu ministricu, a Garnet Moses za međunarodnog savjetnika. Bratski i pastoralni posjet te Nacionalni izborni kapitul OFS-a u Njemačkoj Dana 11. i 12. lipnja održan je bratski i pastoralni posjet nacionalnom bratstvu OFS-a u Njemačkoj, u duhovnom centru Haus Klara u Würzburgu. U posjetu su bili Ewald Kreuzer, OFS, i fra Amando Trujillo Cano, TOR, kao predstavnik Konferencije generalnih asistenata OFS-a. Nacionalni izborni kapitul održan je 12. i 13. istog mjeseca u istom sjedištu, na kojem je ponovno izabrana Michaela Lutter za nacionalnu ministricu te đakon Joachim Kessler - kao međunarodni savjetnik. Fra Amando je imao VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

17 poseban susret s duhovnim asistentima koji su sudjelovali na Kapitulu. svećenika polaganjem ruku mons. Luisa Ladaria, tajnika Kongregacije za nauk vjere. Ljetni kapitul bratstva Marije Bezgrješne Od 26. do 28. lipnja đakonsko bratstvo OFSa Marije Bezgrješne održalo je svoj Ljetni kapitul u Assisiju koji je pratio fra Amando Trujillo Cano, kao duhovni asistent. Kapitul je preuzeo teme s Generalnog kapitula OFS-a - Zavjeti u OFS-u i osjećaj pripadnosti. U subotu ujutro sudionici su posjetili rodnu kuću svetog Franje koju vode naši fratri iz Provincije u Assisiju. U nedjelju ujutro su slavili zajedničku svetu misu u crkvi sv. Marije sopra Minerva. Djelatnosti Generalnog tajništva Pomoć u prevođenju Na prošlom Plenarnom savjetu, održanom u Palma de Mallorci u mjesecu svibnju, jedna od tema na dnevnom redu bila je i komunikacija. Osim poticanja različitih provincija da poboljšaju protok vijesti i informacija o Redu, predloženo je da se osnuje jedna vrsta međuprovincijskih timova koja bi pomogla Generalnom tajništvu, posebice u prevođenju različitih dokumenata. Radi se o tome da svaka provincija ima svoje referente koji bi, ostavši u svojim sjedištima, mogli putem interneta surađivati na prevođenju različitih dokumenata (engleski, španjolski, talijanski), posao koji trenutačno rade generalni savjetnici. Ako ima raspoložive braće, s dopuštenjem provincijala, mogu se javiti Generalnom tajništvu, p. Pierangelu D Aiutu: tor-sec.gen@tiscali.it PROVINCIJA SVETOG FRANJE ASIŠKOGA, ITALIJA Svećeničko ređenje 24. svibnja u župi sv. Ahileja mučenika u Rimu p. Paolo Benanti zaređen je za Svečani zavjeti 30. svibnja 2009., na duhovsko bdijenje, fra Jonecito Saguban položio je svečane zavjete u ruke provincijala p. Alessija Maglionea, tijekom njegova kanonskoga posjeta zajednici na Filipinima. PROVINCIJA SVETOG JERONIMA, HRVATSKA Provincijski kapitul i kongregacija u Hrvatskoj Generalni ministar je predsjedao Kapitulu Provincije sv. Jeronima, Hrvatska, od 21. do 24. travnja i Provincijskoj kongregaciji koja je uslijedila 28. travnja. Naše najiskrenije čestitke i naša molitva za Kapitul i fratre iz Provincije sv. Jeronima u ovom novom razdoblju povijesti Provincije. PROVINCIJA BEZGRJEŠNOG ZAČEĆA, ŠPANJOLSKA Kanonski posjet, Kapitul i Kongregacija u Španjolskoj Kanonski posjet Provinciji Bezgrješnog začeća u Španjolskoj i Perùu održan je u lipnju i srpnju godine. Generalni ministar je posjetio zajednicu u Mallorci. Poštovani p. Amando Trujillo Cano vodio je posjet na Iberskom poluotoku, a vrlo poštovani p. José Martorell posjetio je kuće i braću u Komesarijatu u Perùu. Sljedeći fratri izabrani su za vodstvo Provincije za naredne četiri godine: p. Bartomeu Pont Parera, provincijal p. Jaume Puigserver Capellà, vikar Provincije p. Manuel Romero Jemenez, savjetnik 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 111

18 112 Iz Generalne Kurije p. Joan Vidal Bibiloni, savjetnik p. Francesc Quetglas Santandreu, savjetnik p. Pere Ribot Mestre, savjetnik p. Nicolau Sastre Palmer, tajnik. Generalni ministar je predsjedao Provincijskom kapitulu koji je održan od 20. do 24. lipnja u svetištu Naše Gospe od utočišta, a sljedeća Provincijska kongregacija održala se od 27. do 30. srpnja u Porcijunkuli. Izražavamo naše najiskrenije čestitke i molitve našoj braći u Španjolskoj kako bi nova Provincijska uprava uspjela u svojoj važnoj zadaći. PROVINCIJA PRESVETOG SRCA ISUSOVOG, SAD Svećeničko ređenje P. Mathew Russick zaređen je za svećenika po rukama mons. Josepha Adameca 13. srpnja godine. Obred je slavljen u kapeli Bezgrješnog začeća u kampusu Sveučilišta sv. Franje u Lorettu, PA. PROVINCIJA SVETOG FRANJE, INDIJA Svečani zavjeti 31. svibnja slavljen je obred svečanih zavjeta fra Subhasha Tetea u crkvi sv. Franje u Harmi. Obred je vodio pošt. p. Aloysius Kattady, provincijal. Na zavjetima su asistirala mnogobrojna braća, među kojima i njegov brat fra Ignatius Tete, SJ, s Teološkog fakulteta u Tarunodayi, Ranchi. VICEPROVINCIJA MAJKE BOŽJE OD GUADALUPE, MEXICO TEXAS Kanonski posjet, Kapitul i Kongregacija u Meksiku Prošlog mjeseca srpnja fra Bernat Nebot Llinás, TOR, izaslanik Generalnog ministra, bio je u kanonskoj viziti Viceprovinciji Naše Gospe od Guadalupe. Nakon što je pozorno saslušao sve fratre te nakon održanih sjednica svake zajednice, predsjedao je Kapitulu Viceprovincije, održanom u samostanu župi Božanske Providnosti u Coloniji de Valle u Meksiku od 20 do 23. srpnja. Na spomenutom su Kapitulu potvrđeni prijedlozi koji su temelj viceprovincijskoga projekta za sljedeće četiri godine. Nakon toga izabrana je nova Provincijska uprava: fra Santiago Crespo, provincijal fra David Gutiérez, provincijski vikar fra Celso Pirrón, prvi savjetnik fra Matteo Redondo, drugi savjetnik fra Juan José García, treći savjetnik. Sljedećeg je dana predsjedao Provincijskoj kongregaciji na kojoj je, na prijedlog provincijala, za tajnika Provincije izabran fra José Eduardo Jazo Tarín. Srdačne čestitke novim odgovornim članovima Viceprovincije. Želimo im da uz pomoć i zaštitu Gospodina, i uz oca našega sv. Franju i Gospu od Guadalupe, vode braću putovima franjevačkog života - prema karizmi Trećega samostanskog reda. Nagrada OHTLI ( Put na jeziku Nahuatl) Fra Esteban Jasso, TOR, redovnik iz Viceprovincije Gospe od Guadalupe i župnik (od 1994.) župe Svih svetih u Fort Worthu, Texas, primio je nagradu OHTLI ( Put na jeziku Nahuatl) od meksičke vlade 15. rujna u meksičkom Konzulatu u Dallasu. Ovo je priznanje dalo Tajništvo za vanjske poslove osobama koje su pomogle Meksikancima u inozemstvu. Nagradu čine platinasta medalja ukrašena zlatom i diploma. Fra Estebana je na primanje nagrade dopratio biskup Fort Wortha - mons. Kevin W. Vann te nekoliko vjernika i zaposlenika Župe. Čestitke fra Estebanu! VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

19 Zlatkomisnik fra Bernard Rubinić Braća Javljaju Fra Bernard Rubinić je proslavio je zlatnu misu, pedeset godina svoje svećeničke službe, u nedjelju 5. srpnja u samostanu sv. Leonarda u Kotarima. Slavlje je počelo svečanim ulazom u kojem su zlatomisnika pratila petnaestorica svećenika, među kojima su bili provincijal fra Ivan Paponja i desetorica naše braće, prošlogodišnji zlatomisnik fra Darko Kupres, rodom iz Samobora, braća franjevci iz Samobora i Jastrebarskog te don Pavao Kero, predstavnik Zadarske nadbiskupije, u kojoj je fra Bernard počeo svoju svećeničku službu. Iz Provincije su, uz Provincijala i domaćina fra Lovru Jelušića, bili s Pehlina fra Milan Šokčević, sa Ksavera fra Vlatko Badurina i bogoslovi fra Danijel Gornik, fra Marko Neretljak i fra Ivan Petrović, iz Odre fra Josip Baričević i fra Krsto Sikirić, iz Belišća fra Tomislav Kero, iz Ogulina propovjednik fra Vice Blekić, iz Zadra fra Miroslav Barun, s Krka fra Joso Živković i fra Zvonimir Brusač i iz Spli- ta fra Petar Grubišić. Nakon dobrodošlice koju je izrazio fra Lovro Jelušić, sadašnji župnik i gvardijan u Kotarima, fra Milan Šokčević, poglavar našeg samostana na Pehlinu, prikazao je život i djelovanje zlatomisnika te pročitao čestitku riječkoga nadbiskupa mons. Ivana Devčića. Fra Bernard je, naime, posljednje četiri godine živio i radio u Rijeci. U euharistijskom slavlju, u posve ispunjenoj župnoj crkvi, sudjelovali su mnogi župljani te gosti s raznih strana, iz svih župa i misija u kojima je fra Bernard djelovao. Posebice se isticala velika skupina vjernika s Pehlina. «U ovoj svetoj misi», rekao je fra Bernard na početku, «želim ponajprije zahvaliti za dar zvanja i vjernosti Bogu te moliti za moje pokojne roditelje, za moje pokojne redovničke poglavare te za sve vjernike s kojima sam se susretao tijekom svoje svećeničke službe». U prigodnoj homiliji fra Vice Blekić je naglasio kako se fra Bernard, kao i Isus, kako smo čuli u evanđelju te nedjelje, nakon rada i propovijedanja, rado vratio u svoj zavičaj, u kraj iz kojeg je potekao, u kraj u kojem je čuo Božji poziv. Govoreći o Isusovu odrastanju u obitelji fra Vice je pozvao sudionike slavlja da čuvaju i njeguju obiteljski život koji se temelji na sakramentu ženidbe. U obitelji se, naglasio je, često stvaraju preduvjeti za klicu i rast duhovnoga zvanja. Spominjući tri susreta s mladomisnikom istaknuo je tri obilježja njegove službe: svijest o misijskoj dimenziji svećeništva, o svećeničkom poslanju koje nema granica, koje želi doprijeti do svakoga ljudskog srca, povjerenje u zagovor i pomoć Isusove majke Marije te zlatomisnikovu vjernost, i danas, u molitvi za sve vjernike koji su mu kao svećeniku bili povjereni. 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 113

20 114 Braća Javljaju Na kraju euharistije fra Bernard je zahvalio svima koji su došli na slavlje i koji su sudjelovali u njegovoj pripravi. Posebice je zahvalio članovima zbora iz franjevačke crkve u Samoboru koji su predvodili pjevanje. U riječi na kraju slavlja kazao je kako su u ovo naše vrijeme opet posebno aktualne Isusove riječi Žetva je velika, ali je radnika malo. Molite gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju. «Roditelji, rađajte djecu i odgajajte ih u vjeri, živite kršćanski! Zvanja dolaze iz obitelji. Kao bogoslov sam često razmišljao kako bih maksimalno iskoristio ovaj život, kako bih najbolje mogao pomoći ljudima. Došao sam do zaključka da nema ničega ljepšega, korisnijega i ljudima potrebnijega od svećeničkog rada i služenja. Nikad nisam požalio što sam izabrao ovaj poziv. I kad bih nekome sugerirao da prihvati svećeničko zvanje moj bi najjači argument bio postani svećenik da budeš sretan kao ja Tako sam živio i danas to svjedočim. Mladi, tko će me naslijediti? Javite se!», rekao je na kraju zlatomisnik fra Bernard. Nakon mise je u sjeni samostana bila zakuska za sve sudionike slavlja. Kasnije su na svečanom objedu u Samoboru sudjelovali brojna fra Bernardova rodbina, naša braća i bogoslovi te mnogi prijatelji i suradnici iz mjesta i župa u kojima je on djelovao. Fra Bernard Ivan Rubinić je rođen u brojnoj obitelji u Bukovju kraj Kotara 23. listopada U Provinciju je primljen kao sjemeništarac 1943., a svečane redovničke zavjete položio je Za svećenika je zaređen na Petrovo u zagrebačkoj prvostolnici. Nakon vojnoga roka magistrirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Mladu misu je slavio 5. srpnja prije pedeset godina u župnoj crkvi u Plešivici kojoj je tada pripadalo Bukovje. Prva župa u kojoj je djelovao bile su Bibinje kraj Zadra. Poslije toga je, kao prvi župnik nove župe, radio u Belišću, gdje se uz početke prisutnosti naše Provincije i stvaranje župne zajednice zauzeto posvetio i izgradnji župne crkve. Nakon službe u Kloštru Podravskom djelovao je dvadeset i pet godina kao svećenik i dušobrižnik za naše vjernike u Biskupiji Essen, u Njemačkoj, u hrvatskim katoličkim misijama u Lüdenscheidu i Mülheimu-Oberhausenu. Posljednje četiri godine obavljao je službe gvardijana i župnog vikara na Pehlinu, a od ove jeseni bit će u svojoj rodnoj župi, u samostanu u Kotarima. U svom bogatom pastoralnom i svećeničkom radu često je imao zadaće pokretanja, započinjanja i građenja koje su donosile plodove zahvaljujući njegovu daru i umijeću susretanja s ljudima i oduševljavanja za vrijednosti i ideale kršćanske vjere i poruke. Osobito se, s vidljivim Božjim blagoslovom i plodovima, zauzimao i za nova duhovna zvanja iz zajednica u kojima je radio. fra Zvonimir Brusač VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

21 Duhovne vježbe na Glavotoku Ovogodišnje duhovne vježbe na Glavotoku, koje su trajale od 31.VIII. do 4. IX, vodio je fra Krunoslav Kocijan, doktorant dogmatske teologije, član Franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda. Na duhovnim je vježbama sudjelovalo osamnaest redovnika: uz domaćine fra Antu Garića i fra Marka Vrgoča, provincijal fra Ivan Paponja, fra Danijel Mihatov, fra Marjan Šegulja, fra Damjan Šešelja, fra Vlado Rožić, fra Joso Živković, fra Bernard Rubinić, fra Josip M. Vrdoljak, fra Dragutin Mikulan, fra Krsto Sikirić, fra Ivan Široki, fra Edi Ricov, fra Izak Špralja, fra Frane Šešelja, fra Petar Grubišić i bogoslov fra Ivan Petrović. Dnevni duhovni raspored bio je sveta misa, molitva časoslova, dva predavanja i večernje pobožnosti. Sadržaj večernjih pobožnost svaki je dan bio različit: krunica, križni put, klanjanje. Jedan smo dan posjetili i braću na Portu, fra Benku, fra Stojana i fra Niku. Druženje uz pršut i sir animirali su pričanjima o davnim danima. Voditelj fra Krunoslav održao je zanimljiva predavanja koja su nam bila poticaj za življenje franjevaštva. Budući da ove godine pada osamstota obljetnica franjevačke karizme, voditelj je iskoristio taj trenutak, kairos, kako je i sam rekao. Ponajviše je govorio o Kristu i našem slijeđenju Njega onog simboličnog ići iza Njega. Upravo su zbog takve teme predavanja bila prožeta navodima iz evanđelja - slijedeći Krista preko onoga što je o Njemu zapisano. Čovjekovo dostojanstvo donosi Krist na poseban način svojim utjelovljenjem, postavši nama sličan. Krist na taj način traži čovjeka, dajući svakome od nas da budemo slični Njemu. Ta se sličnost očituje ustrajanjem do kraja, uz potpuni posluh Kristu. Odricanjem sebe samoga, prihvatiti Njega. Voditeljev je, stoga, cilj bio da usvojimo tu Isusovu pedagogiju: tražiti čovjeka! Nama je, naravno, primjer puta za Kristom pokazao sv. Franjo. Čuvši evanđelje, Franjo je sve ostavio i pošao za njim. Možda je baš zato voditelj svako predavanje završavao čitajući Bonaventurin životopis svetoga Franje... Nije se moglo ostati samo na odricanju sebe. Za odricanje je potrebna i kršćanska zrelost, a njezine oznake su vjera, nada i ljubav. Predavanja su išla prema tom putu, odgovarajući nam konkretno na pitanje kako slijediti Krista. Redovnička specifičnost je i preuzimanje evanđeoskih savjeta kao zavjeta. Zavjeti, kako je to jasno rekao voditelj, traže i omogućuju molitvu, motive i ljubav. Poslušnost vodi dogovorima, prihvaćanju i suživotu, a za nju je potrebna jasnoća cilja. Siromaštvo traži pouzdanje u providnost i jasan je znak našeg svjedočenja da smo pošli za Kristom. Čistoća pak traži od nas društvenost u redovničkom životu, jer čovjek je po naravi stvoren za život u obitelji te bi stoga zajednice trebale biti obitelji u kojima će vladati podrška, priznanje i pohvala. To je predavanje simbolično završio s Franjinim Pozdravom krepostima. 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 115

22 116 Braća Javljaju Došao je red na franjevaštvo - kao naš specifični izričaj življenja evanđelja. Danas je, prvenstveno za franjevce, ponovno potrebno gledanje Krista Franjinim očima: treba se zaručiti s Kristom tako da nam On bude sve, odnosno, da nam življenje bude po načinu svetog evanđelja. Tri su osobite značajke takvog življenja: propovijed, molitva i siromaštvo. Propovijedanju treba dati osobito mjesto u Crkvi. Sadržaj bi bio u današnjem, postkršćanskome društvu, otkriti vjeru u Krista. No, za dobru su propovijed važne i dobre pripreme. Zato voditelj naglašava da je, kao i nekoć, važno izraziti misao i cilj propovijedi; naučiti dobro propovijedati kako bi se bilo ne pastirom koji čuva vlastite, nego ribarom koji privodi nove članove, nove vjernike! Naša zajednička molitva trebala bi izvirati iz srca te predlaže da uz časoslov gajimo i spontanu molitvu, jer spontana i zajednička molitva skupa - postaju karizmatske. Moći se pred zajednicom otvoriti i izraziti vjersko iskustvo - donosi obogaćenje i silno je potrebno za bolju komunikaciju. Siromaštvo je pak vidljivo i u našem nošenju habita te je voditelj upozorio na Franjinu osobu koja izvire u javnom svjedočenju nošenja habita u javnim prostorima. Posljednje je predavanje bilo posvećeno grijehu i Božjem praštanju. Okosnica predavanja bila je prispodoba o izgubljenom sinu. Za voditelja jedna od poruka prispodobe jest ljubiti oca na način na koji ga ljubi mlađi sin. On odlazi od oca, shvaća da je pogriješio i želi se vratiti, ali zna da je povrijedio oca i moli za oprost. Stariji pak sin samo gleda na svoju službu kod oca ( toliko ti godina služim... ) te je poput najamnika i želi biti dobro plaćen. Otac želi spasiti sina, kao što i Bog želi nas spasiti, a na nama je da mu povjerujemo i da ga ljubimo uvijek se njemu vraćajući. Na ovim duhovnim vježbama mogli smo si posvijestiti koliko slijedimo Isusa i kako ga uopće ljubimo, na koji način to pokazujemo. Ostao mi je u sjećanju jedan navod s klanjanja: Ti si među nama, mi se Tvojim zovemo imenom (Jer 14,9). Odgovoriti na Njegov poziv slušajući Njegove riječi i vršeći ih; kopati u dubinu kako bi se došlo do žive stijene; susresti Krista koji je nepresušna riznica, koji puni do sitosti, govorio je voditelj. fra Ivan Petrović Duhovne vježbe na Školjiću (19. do 23. listopada 2009.) Voditelj duhovnih vježbi bio je prof. dr. Jure Šimunović, član Provincije franjevaca Presvetog Otkupitelja. Nazočnih 13 fratra naše provincije, sve ozbiljni i iskusni gvardijani i župnici. I daleko najmlađi među njima pokušao je pokazati svoju ozbiljnost. Voditelj kroz temu SJEĆANJE NA FRA- NJU IZ ASIZA - Traženje Boga, pokušao je kroz teološka promišljanja, svoja osobna iskustva i iskustva pojedinih pisaca uprisutniti sv. Franju danas. Naglašavao je sv. Franju kao čovjeka koji je otvorio jednu novu stranicu za sve, uvijek prirodan, kršćanin i svetac za sve, vječni zaljubljenik /fra Ivon Ćuk/, sama nježnost i snaga /Leonardo Boff/. Sv. Franjo bio je čovjek jednostavnosti, osjetljivosti za druge, ponizan, siromašan, radostan, otvoren, poslušan Crkvi, i to je ponudio svojima, kao i nama danas. Sv. Franjo i danas je izazovan, blizak, privlači i oduševljava. Izvanredan put k Bogu. VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

23 Bit Franjine duhovnosti jest žeđ za Bogom. Tema o sv. Franji, posebice u ovoj 800. obljetnici, ima svoje mjesto na svim susretima franjevaštva. U uvodnim razmišljanjima za molitvu časova i u propovijedi na sv. misi pokušao je voditelj jednostavnim riječima probuditi naša srca za meditaciju. U slobodno vrijeme željeli smo čuti jedan drugoga, porazgovarati o mnogim stvarima, tako da za šutnju nije ni bilo vremena. Domaćini su nas pazili, a kuharica se trudila da stvarno ne budemo gladni. Mandarine sa stabala bile su poseban izazov. Zahvaljujemo fratrima samostana na svemu. Vrijeme je bilo malo čudno oblačno, jugo, kiša, bez sunca, pa je pala ideja da bi se ove duhovne vježbe održale nešto ranije - krajem rujna, početkom listopada - što koordinator za redovnički život može domisliti. Do sljedećih duhovnih vježbi, svima Mir i dobro! fra Nikola Barun Dan doma Kuće sv. Franje Dana 6. listopada u prekrasno, po temperaturama ljetno, rano jutro okupilo se osoblje Doma kako bi se što prije i što kvalitetnije pripremilo za Dan doma, kojim slavimo našega zaštitnika sv. Franju te šesti rođendan našega Doma. Svi smo bili u strci i brizi kako će sve to ispasti i hoće li svi naši gosti, a i korisnici Doma, biti zadovoljni programom. Smatram da si mnogi ne mogu ni predočiti na koliko se sitnica mora misliti - od toga gdje postaviti cvijeće, koje će boje biti stolnjaci, gdje će stajati stolci za nastupa, koje će dužine biti abažur na stolu do ostalih sitnica oko kojih se brinulo osoblje Doma te stvorilo (nadamo se) prekrasno ozračje i dočaralo toplinu Doma. Kako se približavalo 11 sati, ozračje u Domu je bila sve napetije. Budući da se sve stiglo napraviti na vrijeme, malo smo se opustili i prepustili tom slavljeničkom duhu koji nas je veselio, ali imajući i malu dozu treme - kako će sve ispasti. Ispred kapelice smo postavili stolce za misu. Oko 10,30 ljudi su se počeli okupljati. Neki od nas su bili zaduženi za doček naših gostiju, uz dobrodošlicu, te zauzimanje mjesta u našem holu za slavljenje i praćenje mise. Kada su se svi okupili - i korisnika i gosti - čuo se neuobičajeni žamor, koji je bilo tako slatko slušati. Svetu je misu, uz koncelebraciju fratara iz samostana, predvodio provincijal fra Ivan Paponja, koji je ujedno i predsjednik Upravnoga vijeće Doma, te nam je uputio 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 117

24 Braća Javljaju 118 riječi ohrabrenja za posao koji radimo i zazvao blagoslov našega zaštitnika sv. Franje. Nakon svečane mise započeo je prigodni program. Otvorio ga je naš ravnatelj fra Drago Mikulan, s izrazito smislenim i simpatičnim govorom kojim je pozdravio sve i zahvalio našim korisnicima za njihovu strpljivost, poželio našim gostima dobrodošlicu, pohvalio naše djelatnike za njihov požrtvovan rad pun ljubavi i razumijevanja za naše korisnik, te sve ljude dobre volje, podsjetivši nas zašto smo se ovdje okupili, i poželio svima da se osjećaju kao kod kuće. Program je pjesmom otvorila teta Liza, jedna vrlo simpatična, snažna i zanimljiva gospođa od 85 godina, poznata etno-pjevačica, koja nas je ugodno iznenadila lakoćom i snagom pjevanja međimurskih starih pjesama. Jednostavno se ne može dočarati oduševljenje i divljenje nazočnih da taj zvonki, siguran i snažan glas dolazi iz grla i srca ove žene u zlatnim godinama. Ljudi su živnuli u trenu i lice im je ozario smiješak divljenja koji nije nestajao do kraja programa. Posebna mi je čast pisati o našim korisnicima koji se iznimno trude učiniti sve i za sebe i za Dom u kojem žive. Tako je bilo i za Dan doma. Bez njihova truda, volje i upornosti ne bi bilo našega plesnog nastupa uz pjesmu Kad budemo ja i ti 63 naših Novih fosila. Krenula bih od naših zgodnih plesačica i plesača koji su zajedno s fizioterapeutom smislili zabavnu koreografiju te su je izvrsno odradili i izvježbali - uz puno smijeha. Prije nastupa bili su silno uzbuđeni, ali kada su stali pred publiku bili su to ljudi kojima smo se mogli samo diviti i poželjeti da svi mi jednog dana, u našoj starijoj dobi, imamo toliku volju i želju za aktivnošću. S dubokim naklonom i popraćeni burnim pljeskom naši su zgodni plesači napustili pozornicu. Sljedeći je nastupao gospodin Proko Vujičić, također naš korisnik, koji je svojim sviranjem na harmonici i pjevanjem narodnih pjesama te svojim osmijehom i nastupom slao toliku pozitivnu energiju da su svi odjedanput zapjevali. To je bilo zbilja posebno! Zamislite dvoranu punu ljudi od kojih su neki u kolicima, drugi srihtani u svečanijoj odjeći, neki mladi, neki stari, pa ravnatelje drugih staračkih domova i naše osoblje kako se druže i pjevaju.e, to je bilo baš tako. Potom su gosti tražili da teta Liza pjeva još, što je ona sa zadovoljstvom prihvaćala. Nakon desetak otpjevanih pjesama naši su korisnici bili pozvani da odu na svečani ručak, a svi ostali su otišli na domjenak pripravljen u našoj dvorani. Druženje smo nastavili uz finu hranu i fina pića, uz pjesmu i veselje svih naših gostiju i uz pratnju na gitari našega gosta Zorana. Nakon nekoliko sati druženja i pjevanja završio je naš Dan doma. Svi su bili zadovoljni, posebice mi domaćini, jer smo, premda umorni, znali da smo još jednom ostvarili svoju zadanu misiju - na svoju, ali i radost svih nazočnih. Odlazeći svojoj svagdašnjici, već smo razmišljali o sljedećim zadatcima, praćeni zagovorom našega zaštitnika sv. Franje. Vedrana Morić VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

25 Susret franjevačkih trećoredskih zajednica Franjo kao pjesnik, hrvatski pjesnici u franjevačkom ozračju Značajan je ovaj, po redu osmi, susret franjevačke trećoredske obitelji koji je ispred Vijeća organizirala s. Renata Mrvelj, pročelnica Povjerenstva za duhovnost pri Vijeću franjevačkih zajednica. Susret se dogodio 14. studenoga kod milosrdnih sestara sv. Križa na Vrhovcu. U 800. obljetnici sv. Franje, koju smo ove godine slavili, nastavlja se naš hod, promišljanja, traganja, druženja i neprestani poticaji vraćanja na izvore. Upravo su ovi susreti upoznavanje franjevačkog identiteta kojeg sami ne možemo otkriti. To otkriće postaje mogućim kroz zajedništvo. Zato je i ovaj susret progovorio o ljepoti koja se otkriva kroz pjesmu i pohvalu Bogu, kako je to sv. Franjo svojim životom izricao i braću pozivao. Počeli smo popodnevnim druženjem raznolikih zajednica i braće franjevaca trećoredaca sa Ksavera, a bogati program što ga je pripremila s. Judita Čovo iz splitske provincije probudio nas je i oduševio da upoznamo sv. Franju kroz pjesništvo. Govoreći najprije o ovom velikanu koji je znao sve pretvoriti u smisao, radost, nutarnje divljenje, pa na kraju i tegobu svoje bolesti izreći pjesmom, promišljali smo o blagu koje je sv. Franjo posjedovao. To blago koje se skrivalo u Franji kao pjesniku otkrivali su i njegovi suvremenici. Očito je da se dogodilo nešto novo, od priprostih žonglera onog vremena, kako nam je s. Judita iznijela, počinje se događati jedan preokret u pozitivnom vrjednovanju priprostih trubadura koji su pjevali pučkim jezikom. Što je Franji značila pjesma? To je bio novi susret, od čovjeka do svega stvorenoga. Na taj se način govori o Franji kao izmiritelju čovjeka i kozmosa, Boga i svijeta. Često nam se čini da govor o prošlosti i spominjanje nečega davnoga nema velike koristi na naše današnje vrijeme. Ali, ako se danas zaustavimo na ovoj stvarnosti i pokušamo premišljati naše doba, zasigurno ćemo otkriti utjecaj Franjina duha. Takvim nadahnućem Franje kao pjesnika govore nam i mnogi hrvatski pjesnici, poput Tome Arhiđakona, Silvija Strahimira Kranjčevića, Ilije Crijevića, Ignjata Đorđića, Ive Vojnovića, Vladimira Nazora, Đure Sudete, Dinka Šimunovića, Nikole Šopa i mnogih drugih. Iza ovih nabrajanja velikih ljudi s našega hrvatskog tla uočavamo kako se zapravo kroz svih osam stoljeća probija ideja Franjine pjesničke duše. Dirljivo je bilo slušati poeziju koja govori o sv. Franji. Vrhunac našega susreta bila je euharistija koju je predvodio trećoredac fra Nikola Barun istaknuvši nam i one opasnosti od individualizma koji vreba u našim zajednicama. Ovaj je susret bio poticaj nama koji pripadamo velikoj franjevačkoj obitelji da se obogatimo baštinom, da zavirimo u blago koje imamo u svojim posudama, da izgrađujemo kraljevstvo Božje, danas i ovdje. Blago ovih susreta trebamo pronositi u naše zajednice, tamo gdje živimo i djelujemo, radimo i svjedočimo, rastemo i 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 119

26 Braća Javljaju iznova se rađamo. Zato zahvalnost osjećamo prema svima onima koji su pridonijeli ovom susretu, na bilo koji način, od onih koji su nam pružili prostor susreta, onih koji su nam progovorili kroz pjesmu i riječ do onih koji su nas okrijepili slasticama. S. Renata Mrvelj je prenijela zahvale ispred Vijeća franjevačke zajednice i pozvala nas na radosno iščekivanje idućega susreta. s. Radmila Ilinović Proslava blagdana sv. Leonarada u Kotarima Dana 6. studenoga Samoborsko gorje obavila je gusta magla. Vrijeme je bilo tmurno, tužno i dosadno - pravo jesensko. Ipak, taj je dan bio poseban za Župu sv. Leonarda u Kotarima koja je slavila svoga nebeskog zaštitnika. Svečano koncelebrirano bogoslužje u 11 sati predvodio je vlč. Darko Banfić, župnik u Rudama i Pleševici. U svojoj propovijedi naglasio je kako se ne rađamo kao sveci već svojim životom, posvećenim Bogu, bližnjima, a napose onima koji su u potrebi, postajemo sveci. Svatko na svoj poseban način pokušava postati svetac, bilo obiteljskim životom, bilo životom u svećeničkom i redovničkom staležu. Biti svetac ne znači biti učitelj, nego biti svjedok i učenik Isusa Krista. Uvijek je potrebno Krista staviti na prvo mjesto. Bogoslužju su koncelebrirali: provincijal fra Ivan Paponja, župnik fra Lovro Jelušić, fra Alfons Kupres, fra Bernard Rubinić, vlč. Vlado Bogdan, dekan Samoborsko-okićkoga dekanata; vlč. Branimir Matačić, župnik u Okiću; vlč. Josip Karas, župnik Sv. Martina pod Okićem, te braća franjevci iz Samobora - fra Amant i fra Emanuel. Na misi je sudjelovao brojni puk te velik broj djece (školaraca) koja su sa svojim učiteljicama došla uzveličati ovo slavlje. Na kraju slavlja župnik fra Lovro Jelušić zahvalio je svim nazočnima, napose predsjedatelju, orguljašu, pjevačima, te svima koji su pomogli da ovaj dan bude proslavljen na način svečan i dostojan sv. Leonarda. Nakon svečanoga blagoslova, u čast sv. Leonardu, predsjedatelj, koncelebranti i puk napravili su ophod oko glavnog oltara. 120 fra Danijel Gornik VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

27 Hodočašće framaša u Međugorje U subotu 21. studenoga 2009., na blagdan Gospe od zdravlja, framaši iz župe sv. Ivana Krstitelja s Relje i mladi, članovi Nadbiskupijskoga zbora sv. Krševan, hodočastili su u Međugorje u pratnji fra Kristijana Kuhara. Krenuli smo rano ujutro noseći u srcu svoje molitve i zahvale, a na poseban način SHKM u Zadru za koji se već duže vrijeme pripremamo. Zahvaćeni mirom koje ovo malo živopisno mjesto u Hercegovini pruža svakome tko u njega dolazi otvorena srca, meditirajući otajstva i moleći krunicu, popeli smo se na Podbrdo. Potom smo sudjelovali na župnoj misi, a u poslijepodnevnim satima posjetili smo zajednicu Cenacolo u kojoj je svoj novi put u život pronašlo mnogo mladića i djevojaka koji su, nažalost, na teži način spoznali veličinu Božjega milosrđa i ljubavi. Cijelo naše hodočašće proteklo je u radosnoj molitvi i pjesmi, stoga smo druženje framaša i krševanovaca odlučili ponoviti i produbiti nekim novim druženjima. Ono što smo naučili na ovom hodočašću je da svijet u kojemu živimo imamo pravo zaraziti jedino Kristovom nadom i ljubavlju, jer one su jače od svih gripa i kriza koje nam donosi duh ovoga vremena. Martina Maričić Župno hodočašće u povodu Dana sjećanja na žrtve Vukovara U srijedu 18. studenoga tradicionalno, kao i svake godine, župljani župe Belišće sudjelovali su na obilježavanju obljetnice pada herojskoga grada Vukovara. Ove smo godine na godišnjicu krenuli jednim punim autobusom, od čega je polovicu činio pomladak Župe - ministranti i dječji zbor. Hodočašće su predvodili s. Alenka Štefanko i naš kapelan - fra Branko Janjić. U Vukovaru smo sudjelovali u mimohodu kroz ulice ponosnoga grada sve do memorijalnoga groblja. Na groblju smo sudjelovali u euharistijskome slavlju koje je predvodio požeški biskup mons. Antun Škvorčević. Poslije sv. mise razgledali smo groblje, zapalili svijeću kod spomenika vukovarskim žrtvama te se pomoli za sve stradale u Domovinskome ratu. Nakon toga smo se uputili svojim domovima u Belišću, ponosni što smo barem ovim malim znakom pažnje, simboličnim mimohodom i molitvom, mogli odati počast svim poginulim braniteljima i civilima grada Vukovara. Igor Angirević 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 121

28 Braća Javljaju Iz sjemeništa 122 Hvaljen Isus i Marija! Mir i dobro! U skladu s točkom 4. Odlukâ i preporukâ Provincijskoga kapitula, održana u Zagrebu od 21. do 24. travnja g. i odluka Provincijske kongregacije, održane u Zagrebu od 28. do 29. travnja g., sjemenište naše provincije premješteno je iz Zagreba u samostan Na vratima grada Korčule sv. Josipa u Splitu. Zanimljivo je spomenuti da se sjemenište vraća u Split nakon pedesetak godina. Zadnji naši sjemeništarci, naime, otišli su iz Splita g. kada su komunističke vlasti zatvorile Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju. Od tada su se sjemeništarci nalazili u Zadru i Zagrebu, pohađajući različite škole. Takva situacija je bila sve do g., kada je otvorena gimnazija u Odri. Ta je gimnazija, međutim, bila poprilično kratka vijeka pa će od g. sjemeništarci samo stanovati u Odri, a pohađati Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati. Sljedećih će se godina sjemeništarci preseljavati iz Odre na Ksaver i obrnuto - sve do g., kada su definitivno došli na Ksaver na kojemu će ostati sve do g. Školske godine 2009./10. u Splitu se nalaze devetorica sjemeništaraca: trećaši - Matej Suša, Mate i Pere Madžar, Marin Dujmović i Dario Mican; drugaši - Anton Barać i Mirko Mišković te prvaši - Josip Dolić iz Livna i Kevin Pintar iz Rijeke (prvi sjemeništarac iz trećoredske župe nakon nekoliko godina). Naše sjemenište, dakle, i dalje sačinjavaju kandidati iz Bosne i Hercegovine (jugozapadna i središnja Bosna te Bosanska Posavina) i iz domovine Hrvatske (Rijeka). Ove nam se školske godine promijenio i odgojitelj. Na mjesto odgojitelja došao je mr. sc. fra Zvonimir Brusač, koji je ove godine proslavio 25. obljetnicu prezbiterskoga ređenja. Njegov zamjenik je fra Matej Jovanovac, novozaređeni đakon i student klasične filologije, koji je došao u Split 14. listopada. Ovom prigodom želimo zahvaliti našemu bivšem odgojitelju fra Marku Medi za sve vrijednosti koje nam je ulio tijekom proteklih godina. Naš prošlogodišnji sjemeništarac Benedikt Nikpalj napustio je zajednicu, a maturant Jozo Ćosić odlučio je ne nastaviti odgoj i izobrazbu u Provinciji. Okupljanje u jednoj novoj sredini bilo je tijekom petka i subote 4. i 5. rujna. Okupili smo se pomalo zabrinuti, ali ipak i veseli što smo ponovno zajedno nakon nekoliko mjeseci i VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

29 što su naša subraća uspješno prošla popravne ispite. Naš prvi školski dan u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji Don Frane Bulić bio je poprilično stresan, posebice za one koji su došli iz Zagreba. Svi smo se sjetili i zažalili za svojom Nadbiskupskom klasičnom gimnazijom na Šalati i za svojim cijenjenim profesorima i profesoricama. Ipak smo nastavali dalje i ubrzo smo se uklopili u novu sredinu. Odmah sutradan bili smo na hodočašću u najstarijemu marijanskom hrvatskom svetištu u Solinu na misnome slavlju koje je predvodio mons. Ilija Janjić, biskup kotorski. U Zagrebu smo tijekom 17., 18. i 19. rujna sudjelovali na proslavi 800 godina franjevačke karizme. Ovu smo prigodu iskoristili i za posjet svojoj bivšoj školi na Šalati i profesorima izrazili svoju nadu da ćemo se ipak vratiti. Naša adaptacija u novu sredinu doživjela je svoj vrhunac u nedjelju 27. rujna kada smo predstavljeni župljanima. Od listopada se sjemenišni život konačno počeo normalno odvijati. Sve knjige su bile nabavljene, a i naša afirmacija među novim školskim kolegama bila je uspješna. Uglavnom smo nastavili sa starim djelatnostima: svakoga tjedna održavamo nogometne susrete s dijecezanskim sjemeništem u Zrinsko-frankopanskoj ili s bogoslovima splitskih franjevaca opservanata na Trsteniku. Većina nas sudjeluje u aktivnostima školskoga zbora, a neki su uključeni i u župni zbor; Mirko i Dario nastavili su pohađati glazbeni tečaj kod s. Marije Mirte Škopljanac-Mačine i sl. U sjemeništu se odvijaju instrukcije iz matematike, fizike, grčkoga i latinskoga jezika. Poduzetno sudjelujemo u životu Župe, pomažući fratrima gdje god možemo. Tijekom listopada nastavili smo tradiciju sudjelovanja u listopadskoj pobožnosti. Od 19. do 22. studenoga bili smo na duhovnoj obnovi u Blatu na Korčuli. Ne bi bilo korektno preskočiti i probleme s kojima se susrećemo. Prvenstveno, tu su školski problemi. Postoji, naime, golema razlika u načinu izvođenja nastave između zagrebačke i splitske gimnazije, i to nam stvara velike teškoće. Nadalje, golem problem (posebice za trećaše) je velika količina gradiva koje treba nadoknaditi, a to je tijekom ovoga polugodišta bilo nemoguće. Posebice se ovdje radi o gradivu iz grčkoga i hrvatskoga jezika, budući da postoji velika razlika u načinu izvođenja nastave ovih predmeta između NKG-a na Šalati i NKG-a u Splitu. Nekim našim sjemeništarcima golem problem predstavljaju i matematika i engleski. Pozitivna strana je nastava iz njemačkoga jezika - poprilično se poboljšala u odnosu na situaciju u Zagrebu. Našim prvašima probleme zadaju matematika, grčki i latinski jezik. U svakom slučaju, na polugodištu se baš i ne mogu očekivati posebice dobri rezultati. Osim problema u školi, svakodnevno se susrećemo i s problemima u samome samostanu. Samostan sv. Josipa, naime, i nije baš najprimjereniji prostor za odgoj sjemeništaraca. Sam prostor samostana, a onda i prostor sjemeništa, je vrlo skučen. Materijalni uvjeti u sjemeništu nisu zadovoljavajući: pokućstvo nije prikladno za naše potrebe, nužno potrebni glasovir nemamo... Prostor oko samostana uopće ne postoji, pa se rekreativne djelatnosti moraju obavljati na drugim prostorima. Nadalje, u samom gradu Splitu ne djeluju redovnička sjemeništa (osim dominikanskoga) tako se kod nas osjeća nedostatak povezanosti s kolegama. Kao jedan od najvažnijih argumenata za preseljenje sjemeništa navodilo se poboljšanje odgoja i kvalitetnije obrazovanje. Koliko će se ovi argumenti pokazati ispravnima, vidjet ćemo u skoroj budućnosti. Srdačan pozdrav od sjemeništaraca! 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 123

30 Braća Javljaju Duhovna obnova sjemeništaraca u Blatu na Korčuli 124 Od 19. do 22. studenoga g. održana je duhovna obnova sjemeništaraca naše provincije u svetištu bl. Marije od Propetoga Isusa Petković u Blatu na Korčuli. Uspomena s duhovne obnove na Prižbi (Korčula) U Blato smo pošli, zajedno s odgojiteljima, popodne, u četvrtak 19. studenoga g., trajektnom linijom Split-Vela Luka. Putovanje je trajalo tri sata i u Velu Luku smo došli oko 19 h. Iz Vele smo Luke u Blato putovali autobusom. U Blatu nas je na autobusnom kolodvoru dočekala s. Lea Brusač, rođena sestra našeg odgojitelja. Sestre su nas ljubazno dočekale i pripremile odličnu večeru. Iste smo večeri posjetili svetište i grob bl. Marije. Nakon kratke večernje molitve otišli smo na počinak. Sutradan nakon doručka otišli smo u obilazak otoka Korčule i grada Korčule. Posjetili smo korčulansku katedralu i biskupski dvor, gdje smo razgledali riznicu katedrale. Obilazak grada nastavili smo posjetom časnim sestrama dominikankama koje su nas ljubazno ugostile i pripremile nam ručak. Na kraju smo posjetili i samostan otaca dominikanaca u kojemu nam je prior održao kratko predavanje o glazbi. Ostatak dana uglavnom smo iskoristili za osobno razmatranje i molitvu. Navečer smo sudjelovali na župnoj misi i pristupili sakramentu ispovijedi. Prije počinka imali smo prigodu susresti se s mons. Želimirom Puljićem, dubrovačkim biskupom. Dan smo završili pobožnošću križnoga puta. Vrhunac duhovne obnove je bila subota. Odmah nakon doručka otišli smo u samotište u Prižbu. Podijelili smo se u dvije skupine. Jednu su skupinu činili trećaši na čelu s fra Zvonimirom, a drugu drugaši i prvaši na čelu s fra Matejem. I jedna i druga skupina je imala za temu obraditi Molitvu Gospodnju. Poslije zajedničkoga rada, ostatak smo vremena proveli u samoći i tišini. U Blato smo se vratili oko 16 h. Navečer smo nakon molitve imali izlaganje obrađenoga. I jedna i druga skupina odlično je obavila svoj posao. Rad prve skupine, koji se temeljio na smislu Molitve Gospodnje u svakodnevici, predstavio je Pere Madžar, a rad druge skupine, koji se temeljio na teološko-povijesnolingvističkim pretpostavkama te molitve, predstavio je Mirko Mišković. Na kraju je svoj osvrt na sve dao fra Zvonimir Brusač Nedjelja je bila posljednji dan našega boravka u Blatu. Ona je ujedno bila i dvostruko slavlje: svetkovina Krista Kralja, patrona Provincije sestara kćeri Milosrđa i obljetnica zavjeta bl. Marije Petković. Nakon svečane mise imali smo objed s cijelom samostanskom sestarskom zajednicom i u 15 h se uputili na trajekt za Split. Duhovna obnova na Korčuli bila je jedno nezaboravno iskustvo. Svi smo ostali osupnuti jednim posebnim duhom i gostoljubivošću VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

31 kojom su zračile sestre. Tu smo prepoznali i imali prigodu u konkretnim situacijama upoznati iskrenu i istinsku franjevačku trećoredsku karizmu. Osim toga, bilo je osvježavajuće malo se maknuti iz buke i vreve svagdašnjice te se povući u tišinu i mir, u intenzivan razgovor sa Stvoriteljem, u razmišljanje o onome što želimo, zašto smo ovdje... Svi smo izrazili želju da ovakve duhovne obnove treba prirediti što češće. Mirko Mišković, drugaš Iz bogoslovije Kroz kratak pregled događanja želio bih vam predočiti život bogoslovske zajednice u razdoblju od svršetka ljetnoga ispitnog roka do početka prosinca. Po svršetku ispitnih rokova, ljetnu smo sezonu započeli velikom proslavom na Ksaveru, kojom je obogaćena prvenstveno naša provincija, a i cijela Crkva u Hrvata bila je to mlada misa našega fra Branka Janjića. Ne trebam puno govoriti o našem sudjelovanju u pripremi mlade mise i ostalim poslovima, jer kako da mu mi zahvalimo na svemu - već Mlada misa da se potrudimo da sve protekne u najboljem redu. Na sam dan proslave nismo imali pune ruke posla, jer se slavlje nastavilo u obližnjem restoranu, nedaleko od našega samostana. Stoga još jednom, i ovim putem, čestitamo fra Branku što se odvažio slijediti Krista koji je Put, Istina i Život po uzoru na našega brata Franju. Nakon mlade mise čekalo nas je uređenje okoliša i obavljanje svih drugih poslova koji su bili isplanirani kako bi Ksaver ostavili što urednijim kroz ljetne mjesece. Ubrzo je došla proslava 25 godina svećeništva našega fra Zvonimira Brusača pa smo se svi uputili u Belišće, gdje smo proveli nekoliko dana sudjelujući u pripremi za ovu proslavu. Čestitamo fra Zvonimiru na ovoj obljetnici! Neka i dalje bude osoba molitve i dijaloga. Zahvaljujemo mu na gostoprimstvu i 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 125

32 126 Braća Javljaju izletu u Kopački rit i Baranju, a napose nećemo nikad zaboraviti onu «Baranjsku kuću» (janjetina pod pekom, graševina ). Povratkom na Ksaver uputili smo se na zajedničko ljetovanje koje je ove godine bilo na Cresu kod našeg oca Rafe Lukarića. Bilo nam je drago što nas je otac Rafo primio raširenih ruku i velika srca, a mi smo mu zahvalili na različite načine, među ostalim, i bojanjem samostanskih prozora i škura na kojima je na svoje golemo umijeće pokazao naš fra Ivan Petrović. Još jednom hvala ocu Rafi na svemu te neka zna da ćemo uvijek rado navratiti u njegov skromni, a tako topao i bogat dom. Povratkom u Zagreb započelo je tradicionalno ljetno dežurstvo. Većina nas je već drugi dan otišla na osobni odmor u trajanju od dva tjedna. Za dežurstva su se neki od bogoslova bavili autoprijevozom, seleći neke naše fratre iz jednoga kraja Lijepe naše u drugi. Svečani zavjeti Ljeto se bližilo kraju, a rujanski su ispitni rokovi bili pred vratima, tako da smo se svi okupili koncem kolovoza i primili se knjiga da privedemo kraju još jednu akademsku godinu. Da je na Ksaveru zajednica prepolovljena i organizacijski drukčije strukturirana - to sve znate (tako da ne bih puno o tome), samo bih ovim putem pozdravio naše sjemeništarce kojih se često sjetimo, a posebice kada su neke radne akcije. Dečki budite jaki i ne dajte se! Događaji koji su svakako ostavili pečat i poticaj nama bogoslovima jesu produženje zavjeta fra Tomislava Vrsaljka, fra Kristijana Kovačevića, fra Ivana Petrovića i fra Marka Neretljaka, a na poseban način doživotni zavjeti fra Danijela Gornika i fra Mateja Jovanovca. Pred nama je proslava Svetoga Franje Ksaverskoga i đakonsko ređenje fra Danijela i fra Mateja kojem se posebno radujemo. Pred sam Božić bogoslovi će ići na ispomoć po župama, a uz sve to ne smijemo zaboravit naš prvotni posao studij, jer ispiti brzo dođu. Do sljedećeg javljanja, bratski pozdrav iz bogoslovske zajednice. fra Marin Matančić VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

33 Fotozapisi i grafopisi - izložba /Božo Rimac, fotografije i Izak Špralja, grafike/ Ricercare - Harfist iz davnine U «Maloj galeriji Šulentić» u dvorani biskupa Srećka Badurine na Ksaveru priređena je 7. listopada godine treća izložba pod pokroviteljstvom našega provincijalata. Neobičnu ali uspješnu izložbu postavila je gospođa Lidija Salvaro, koja je priredila i katalog izložbe. Izlagači su fra Izak Špralja s izlošcima crtežne grafike na temu glagoljice i fra Božo Rimac s izlošcima fotografija stećaka, kulturno povijesne hrvatske baštine. Na otvaranju izložbe okupio se lijepi broj posjetitelja i sva ksaverska zajednica. Među njima našlo se i nekoliko akademskih slikara i kipara: V. Blažanović, Marija Dulčić, Đ. Seder, Ivica Šiško, V. Herljević, J. Poljan, H. Salvaro i mnogi drugi iz javnog i kulturnog života grada Zagreba. Uvodno slovo i kritički osvrt na eksponate i samu izložbu izrekao je akademski slikar, profesor na Učiteljskom fakultetu, gospodin Danijel Žapčić. Zbor Bašćina pratio je otvaranje izložbe glazbenim izvedbama na staroslavenskom jeziku. U predgovoru kataloga profesor Danijel istaknuo je: «Uputio se Božo Rimac opremljen kamerom u duhovni dijalog s ostatcima materijalne kulture vizualno svjedočeći i estetski doživljaj u kojem kamen i prostor u suživotu evociraju porijeklo jedne ljudske zajednice. Tako nastaju fotozapisi koje gotovo meditativno fiksiraju frontu izdvojenog reljefa ili dvrenu tišinu ambijenta. Rimac fotografirajući komponira ostvarujući osobnu fotoragfsku inačicu gledanog i doživljenog. Pritom motiv križa postaje likovno težište njegovog fotozapisa... Glagoljica po izuzetnoj znakovno-grafičkoj rafiniranosti može postati i motiv za likovno djelo pa je u tom smislu zanimljiv likovni kod kojim Izak Špralja dekomponira glagoljsko znakovlje u posve novi kompozicijski poredak. Autor unutar crtačkog rastera (horizontalno-vertikalna struktura) nastalih polja razvija segmentarni linearizam zagonetnih oblika ostvarujući tako posve nove simboličke varijacije. Na nama je da odgonetnemo imaginacijsko polje duhovnosti u prisebnom polju grafopisa. Fotografije Bože Rimca i grafopisi Izaka Špralje evociraju vizualnu i likovnu sliku našeg duhovnog porijekla suvremenom osjetljivošću autora koju uvjetuje njihova vjeska kultura.» Radimlja - Pozdrav svima Domjenak za uzvanike i posjetitelje pružio je prigodu za još više susreta i prijateljstava. fra Božo Rimac 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 127

34 Braća Javljaju Gračanska kronika 128 Župa Gračani na sjeveru Zagreba ima knjigu o sebi! Prigodom 25. obljetnice utemeljenja Župe mladi profesor povijesti i župljanin Domagoj Novosel, nemajući zaposlenja, uhvatio se posla i napisao knjigu o svojoj župi. Potporu mu je dao župnik fra Mirko Kralj, a naruku su mu išli mnogi kojima je bilo drago vidjeti knjigu o svojoj župi. Danas mladi profesor (28 godina) ima posao u školi, ali već je pokazao da je znanstvenik, dobar čitač gradskih i državnih arhiva, školskih ljetopisa, crkvenih kronika i slušač starijih koji su mu pripovijedali kako je nekoć bilo i izgledalo, što se događalo i kako se živjelo. Iskoristio je bogatu stručnu literaturu o Zagrebu i okolici, a i druge izvore koji su mu dobrodošli u pisanju knjige. U Gračanskoj kronici stavljena nam je pred oči sva prošlost i sadašnjost mjesta i župe Gračani, donedavna sela pod Medvednicom, a danas gradskoj zagrebačkoj četvrti koja ima oznake i sela i grada. U knjizi je neizostavni zemljopisni položaj mjesta, daleka i bliska prošlost i sadašnjost, vrijeme feudalizma, gospodarsko i socijalno stanje stanovništva, reforme Marije Terezije, kako je ukinuto kmetstvo u vrijeme bana Jelačića, kućne zadruge, demografsko stanje u prošlosti i sadašnjosti, utjecaj Zagreba na Gračane i njihov međusobni odnos, školstvo, povijest stoljetnoga hrvatskoga pjevačkog društva Podgorac, politički događaji (od kojih se o onima iz 1945., kada je izginulo mnogo nevinih, prvi put piše u jednoj knjizi objektivno), o politici, športu, planinarima, narodnoj nošnji, obiteljskom i vjerskom životu, gospodarstvu, zanatima, građanskim i vjerskim običajima, o župi i svemu u svezi s njom, gračanskom dijalektu, ulicama, prezimenima, legendama, crnim kronikama, statističkom stanju Župe danas i štošta drugo. Autor knjige Domagoj Novosel pisao je knjigu sa strašću mještanina i župljanina koji svoje voli iznad svega i nepristranošću povjesničara koji ne mijenja prošlost, nego je razastire pred čitatelje sa srcem, ali objektivno. Tko ne zna za njegovu mladost, pomislio bi da je on čovjek dugoga vijeka i iskustva, koji iz svoje znanstvene torbe iznosi ono što je dugo skupljao i u nju stavljao, jer svojim pisanjem svjedoči da zna što je arhiv, kronika, literatura, živo svjedočenje VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

35 onih koji vole svoje mjesto i tiho bilježe za svoju dušu što se u mjestu događa. Iskoristio je svoj bogodani talent, skupljeno i stečeno znanje, sklonost i potporu svoga župnika fra Mirka Kralja i susjednih župnika iz Remeta i Sv. Franje Ksaverskoga, župnika župa u čijemu su zajedništvu Gračani bili nekoć. Knjiga će biti udžbenik gračanskih župljana, a dobro će doći mnogima koji hoće ponešto doznati o Prigorcima iz Gračana i iz susjednih mjesta, a i o gradu Zagrebu i Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti. Uz autorov i predgovor dvojice župnika, stručnu recenziju s puno pohvala napisao je viši kustos Etnografskog muzeja u Zagrebu - profesor Josip Barlek. Žrtve II. svjetskog rata župe Kloštar Podravski Neka ostane zapisano i javnosti obznanjeno: fra Ivan Široki, župnik u Kloštru Podravskom, skupio je i objavio podatke o žrtvama II. svjetskog rata župe Kloštar Podravski! I sami Kloštranci bit će iznenađeni, a mi drugi još više, kad saznaju koliko je ljudi pobijeno u jednoj župi (314), većinom pri kraju rata i poslije njega, a ponešto i tijekom rata. Fra Ivan je bio uporan u prikupljanju podataka. Pročitao je sve što je o tomu bilo gdje zapisano, a najviše je pitao ljude u Župi, koji su mu govorili i pisali, davali fotografije i podatke o obiteljima iz kojih su žrtve potekle, jesu li bili u braku i imali djecu, gdje se i zašto dogodila ta neprirodna smrt. Rezultat njegova rada je knjiga, koja će ostati kao dragocjen dokument za budućnost. A bio je zadnji čas da se to napravi, jer svjedoka je sve manje, neki su upravo ove godine umrli. Knjiga svjedoči o zlovremenu i njegovim ideologijama, mržnjama, divljaštvu, svjedoči o mnogočemu što je i kasnije usmjeravalo razmišljanje i život preživjelih. Zacijelo, kad ljudi pročitaju knjigu, bit će dopuna i ispravaka, no sigurno je da ja većina podataka potpuno istinita i da je većina žrtava obuhvaćena. Fra Ivanov rad može biti i poticaj drugim župnicima, jer oni imaju župne matice i druge knjige u koje su zapisani podatci o ljudima, njihovu životu i, nerijetko, smrti i susreću se s najviše ljudi na terenu svoje župe koji mu mogu pomoći da dođe do takvih podataka. Na naslovnoj korici slika je u boji vrlo poznate i umjetnički vrijedne slike Gospe Žalosne iz crkve u Kloštru Podravskom, a na unutarnjoj zadnjoj korici fotografija kipa Gospe Žalosne, također iz kloštranske crkve, što je i lijepo i znakovito. Ponosan sam da je naš fratar napravio ovaj posao koji će biti koristan i za povijest župe Kloštar Podravski, za podravsku regiju i uopće za izučavanje hrvatske povijesti i velike rane na licu Hrvatske i hrvatskoga naroda koju su im zadali partizani komunisti. Knjiga Žrtve II. svjetskog rata župe Kloštar Podravski objavljena je kao posebno izdanje glasila župe Kloštar Podravski Benedikt, rujan 2009., godina IX., broj 2. fra Vice Blekić 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 129

36 Naši Pokojnici Obavijest o smrti Ruže Živković, majke našeg fra Ilije 130 Dana 27. listopada u 82. godini života preminula je Ruža Živković, majka našega subrata fra Ilije Živkovića. Zajedno s pokojnim mužem rodila je šestero djece: petoricu sinova i jednu kćer. Majka Ruža bila je žena koja je svoj život posvetili Bogu i brizi za obitelj. Svojoj je djeci bila sve u životu i majka, i prijateljica, i učiteljica. Njezina je uloga u kući bila nezamjenjiva. Sve je činila kako bi se djeca osjećala sigurno, zaštićeno i voljeno. Pružala je neizmjerne poljupce, pažnju i zagrljaje te je bila puna razumijevanja prema svojoj djeci, ali i rodbini i sumještanima. Životom uronjenim u molitvu, stvarala je živu vjerničku obitelj, Crkvu u malome. Sve vrline što ih je prenijela na svoju djecu usadila je u voljenu i brojnu unučad. Premda je posljednje dane svoga života provela u teškim mukama, svoj je križ prihvatila velikodušno i smireno - puna neizmjernog pouzdanja u Boga. Pokop je bio 28. listopada na groblju u Kostrču. Obredne je molitve predvodio gvardijan samostana na Rašćici fra Marijan (Mićo) Živković, a misu zadušnicu provincijal fra Ivan Paponja, uz koncelebraciju brojnih svećenika u župnoj crkvi na Rašćici. Posljednji pozdrav majci Ruži došla su dati i brojna braća iz Provincije: fra Joso Živković, fra Anto Garić, fra Ivan Široki, fra Mirko Kralj, fra Vlatko Badurina, fra Petar Bašić, fra Josip Baričević, fra Josip M. Vrdoljak, fra Antun Badurina, fra Božo Sučić, fra Petar Grubišić, fra Božo Rimac, fra Marko Neretljak i fra Danijel Gornik. U ime vrhbosanskoga nadbiskupa Vinka kardinala Puljića pokopu je nazočio vlč. Josip Jozić. U ime Zagrebačkoga nadbiskupa Josipa kardinala Bozanića i predsjednika HBK Đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića bratsku sućut fra Iliji i ožalošćenoj rodbini izrazio je mons. Vjekoslav Huzjak, generalni tajnik VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

37 HBK. U svom je govoru istaknuo kako se u životu djece zrcali život i ljubav roditelja. Neizmjerno razumijevanje i pomnjivo promišljanje najbolje je uočio u radu s fra Ilijom u HBK-u. Pokopu su nazočile i kolege s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu: dr. sc. Alojz Ćubelić, prof. dr. sc. Božo Lujić i dr. sc. Nenad Malović. U ime dekana KBF-a u Zagrebu Josipa Oslića riječi sućuti uputio je fra Božo Lujić. U svomu je govoru naglasio da su majke Bosanske Posavine specifične majke kojima treba podići spomenik. One su u svoju djecu utkale sjeme života te za njih prolile brojne suze. To su majke koje su sama dobrota, majke koje na zemlji svjedoče i već žive Nebeski Jeruzalem. Pogrebu su nazočila i braća franjevci provincije Bosne Srebrene te brojni puk koji je došao isprati pokojnu Ružu. Neka je Gospodin nagradi vječnošću u svojoj ljubavi za svu vjernost u ovom životu! Neka poglavari samostana učine kako nalažu naši propisi u slučaju smrti roditelja našega brata. Dobri Bog, komu je pokojna Ruža cijeloga svog života bila ponizna službenica, neka joj bude vječnom nagradom. Počivala u miru Božjem! fra Danijel Gornik, tajnik provincije Govor o. Provincijala na pogrebu fra Stjepana Mikulana Poštovana braćo i sestre u redovništvu i svećeništvu, obitelji pokojnoga Stjepana, braćo i sestre u Kristu. Naš brat, dobar i jednostavan fratar, fra Štef, član naše Provincije franjevaca trećoredaca, pošao je u susret Gospodinu u vječnost. Iako je bolest ukazivala na ovaj događaj, smrt nas je iznenadila - jer uvijek se volimo nadati oporavku i životu. Bio je duže vrijeme suočen s križem bolesti koju nije bilo lako prihvatiti i nositi. Rekao mi je prije dva mjeseca: Neću više u bolnicu! Ali na kraju je morao te je u njoj i umro. U ovakvim prilikama misli lete na naša groblja i na križeve koji nas okružuju te razmišljamo i pitamo se koliko je razapetih na ovom našem putu do onoga križa na Golgoti, ovdje i u svijetu. Sve se u nama buni protiv patnje i umiranja te nas nagoni na uzvik koji smo čuli u evanđelju: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Mi kršćani, međutim,ostajemo vjerni Bogu, s nadom u uskrsnuće, s nadom u novi vječni život. Pavao nam stoga poručuje:... mi propovijedamo Krista raspetoga! Nama je jasno da je na drvu križa naš spas. Neki ovakav optimističan govor o križu nazivaju ludošću, međutim, ovdje se pojašnjava realnost naše vjere. Ovdje je dodirna točka između sudbine Isusa Krista i smrti, pa i smrti našeg brata. Jer naša nas vjera uzima u našoj krhkosti, u našoj bijedi i patnji, u našem bespomoćnom vikanju i u našem umiranju. Velika je naša nada i pobjeda u tome što je Bog živio životom čovjeka sve do smrti, smrti na križu. I upravo tu križ postaje za nas svjetionik nade. Odakle će nam doći nada kada 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 131

38 132 Naši Pokojnici stojim nad otvorenim grobom ako ne s Isusova križa? Isus zna o čemu govori kada govori o patnji i umiranju. Ne pušta nas da idemo sami te on ide s nama u istom jarmu sve do smrti. Gospodin je uistinu pratio našega fra Stjepana na njegovome životnome putu sve do smrti. Stjepan je rođen 19. prosinca u Donjoj Dubravi. Roditelji su mu bili Franjo i Veronika r. Mustač, koji su svoj kršćanski brak obogatili brojnom djecom (bilo ih je devetoro). Pučku je školu pohađao u Donjoj Dubravi i Zagrebu. Gimnaziju je završio na Šalati u Interdijecezanskoj vjerskoj školi. Filozofiju i teologiju studirao je na KBF-u u Zagrebu. Novicijat je započeo u Krku 13. rujna godine. Tamo je nakon godinu dana položio prve zavjete. Slijedila je vojna obvezu u kažnjeničkom Kičevu. Svečane zavjete položio je u ruke generalnog ministra Ludovica Seconda na Glavotoku 31. kolovoza godine. Slijedilo je đakonsko ređenje 18. prosinca u Zagrebu. Svećeničko ređenje bilo je 29. lipnja u Zagrebu. Mladu misu služio je 9. srpnja u svojoj Donjoj Dubravi. Njegova se svećenička služba odvijala od tada pa do smrti uglavnom u Njemačkoj, a kratko je vrijeme bio na dužnosti kapelana u župi Preko te već odlazi u Oberhausen, gdje je četiri godine radio na njemačkoj župi. Poslije toga pastoralno je djelovao na nekoliko hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj: Oberhausen, Säckingen i Duisburg. U međuvremenu je radio malo i u domovini te je bio gvardijan i župnik u Belišću i ispovjednik u sv. Mihovilu u Zadru. Iz Zadra je opet otišao u Njemačku, iz koje se vratio g. u Odru u naš samostan sv. Franje, gdje je ostao sve do smrti. Njegov svećenički i redovnički život obilježio je rad s našim vjernicima u Njemačkoj, kojima je bio misionar. Čitavo to vrijeme darovao je sebe za naše ljude u tuđini. Borio se za njih da se ne otuđe od vjere i domovine Hrvatske. Za njih je mnogo toga učinio: molio se i organizirao im mnoge susrete svake vrste jer je želio da Hrvatska katolička misija živi punim životom. Mi, njegova subraća, pamtit ćemo ga po njegovoj dobroti i jednostavnosti, po njegovoj živahnosti i pjesmi U Njemačkoj je živio samačkim životom te je zbog toga svoj ljetni mjesec odmora rado provodio s nama. Pričao nam je puno toga, šalio se i predvodio pjesme. Kroz taj je mjesec nadoknađivao onu fratarsku osamu i šutnju kojih je imao u izobilju u Njemačkoj. Ovdje mogu i osobno posvjedočiti ponešto o fra Stjepanu jer sam mu bio godinu i pol dana kapelan u Belišću: nije bilo problema ni napetosti, dopuštao je dobre inicijative i nove aktivnosti koje su se u to vrijeme prije Domovinskoga rata jako razvijale u župi Belišće. I sa župljanima je znao naći zajednički jezik, posebice s onima na rubu života. Ipak nije mogao zaboraviti rad na Hrvatskoj katoličkoj misiji u Njemačkoj pa je rado pošao na novi zadatak u Duisburg, gdje je ostao do g. kada se vratio u Hrvatsku. Rad na Hrvatskoj katoličkoj misiji potpuno ga je ispunio i obilježio. Njegovi su mu vjernici zahvalili za sve što je učinio za njih, tako i naša Provincija. Sada se opraštamo od fratra koji nam je bio primjer franjevačke jednostavnosti i malenosti. Predajemo ga Onomu koji je sama ljubav i dobrota. Dobri Otac neka mu bude plaća i nagrada za sva dobra koja je učinio. A za ljudske nedostatke, molit ćemo se Bogu da mu ih oprosti i da ga uvede u svoje odaje svjetla i mira. Hvala ti za sve fra Stjepane! Počivao u miru Božjemu! VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

39 Obavijest o smrti fra Krste Sikirića Dana 13. studenoga u samostanu sv. Franje u Odri, tiho i iznenada, nakon svete mise i zajutarka, u svojoj je sobi, sjedeći, umro naš brat i član samostana sv. Franje u Odri fra KRSTO SIKIRIĆ u osamdeset i sedmoj godini života i pedeset i osmoj godini redovništva. Fra Krsto Sikirić rodio se u Bibinju 5. ožujka u poljodjelskoj obitelji Mije i Kate r. Vujica. U Bibinju je završio pet razreda osnovne škole, a primljen je u našu redovničku zajednicu kao kandidat za brata 8. rujna Novicijat je započeo pod vodstvom o. Kerubina Sišula 3. kolovoza 1951., a prve zavjete položio je u ruke provincijala o. Ignacija Mašine 4. kolovoza Nakon zavjeta ostao je u Krku na dužnosti kuhara i vrtlara, a 4. listopada položio je svečane zavjete. Godine premješten je na dužnost kuhara u samostan sv. Franje Ksaverskoga, gdje je ostao do 1971., kad je premješten u samostan sv. Franje Asiškoga u Odri, gdje je ostao do blažene smrti. U vrijeme II. svjetskog rata fra Krsto je, tada još samo kandidat za redovnika, godine pozvan u hrvatsku vojsku. Kako redovnici nisu morali biti aktivni vojnici u domobranskim postrojbama, poslan je na kurs za bolničara, a bio je predviđen za Višu školu u Njemačkoj, od čega je odustao i postao kancelarijski pomoćnik krčkom svećeniku Nikoli Ilijiću u Komandi grada Zagreba. Obavljao je dužnost voditelja administracije za sve svećenike Hrvatske vojske i kurirske poslove. Godine našao se u koloni za inozemstvo, preživio Bleiburg i, na Križnom putu na prolazu kroz Zagreb, uspio pobjeći i izbjeći smrt. Fra Krsto Sikirić, naš posljednji brat koji nije i svećenik, bio je jednostavan, pobožan, vedar, raspjevan i marljiv redovnik. Rado je posluživao starije i mlađe, s ljubavlju kuhao i uređivao vrt u Krku, na Ksaveru i u Odri. Bio je ljubitelj povrća i cvijeća, a volio je i kuhati. U stare dane u Odri je svako popodne okupljao oko sebe korisnike našega Doma i s njima molio krunicu. Stanovnici Župe pamte ga kao svoga prijatelja. On je bio redovnička spona s ljudima i čovjek koji je otkrivao lice istinskoga redovnika ljudima. Braća u samostanu u Odri držali su ga kao svoga najboljega i najdražega. Ukop fra Krste Sikirića bio je u Odri u ponedjeljak 16. studenoga u 14 sati. Misi zadušnici predsjedao je i fra Krsto i fra Paško 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 133

40 Naši Pokojnici propovijedao provincijal fra Ivan Paponja. Na kraju mise mu je, u ime braće, uputio bratsku riječ gvardijan fra Ilija Živković, u ime korisnika Doma u Odri - gospodin Tomo Majnarić i u ime braće iz samostana u Krku - fra Vlado Rožić, a na grobu mu je izrekao riječ ljubavi fra Vice Blekić u ime mnogih i mnogih. Od naših redovnika u oproštaju s fra Krstom sudjelovali su: fra Šime Antonina, fra Anđelko Badurina, fra Antun Badurina, fra Ivan Badurina, fra Vlatko Badurina, fra Josip Baričević, fra Miroslav Barun, fra Nikola Barun, fra Petar Bašić, fra Vice Blekić, fra Alojzije Duvnjak, fra Anto Garić, fra Petar Grubišić, fra Branko Janjić, fra Lovro Jelušić, fra Marijan Jelušić, fra Tomislav Kero, fra Mirko Kralj, fra Branko Lovrić, fra Rafael Lukarić, fra Marko Medo, fra Danijel Mihatov, fra Dragutin Mikulan, fra Ivan Paponja, fra Stojan Ravić, fra Edi Ricov, fra Vlado Rožić, fra Bernard Rubinić, fra Grgo Sikirić, fra Damjan Šešelja, fra Izak Špralja, fra Jakov Teklić, fra Josip M. Vrdoljak, fra Marko Vrgoč, fra Ilija Živković, fra Joso Živković, fra Danijel Gornik, fra Kristijan Kovačević, fra Ivan Petrović, fra Tomislav Vrsaljko, fra Marin Matančić i fra Hrvoje Perković. Bili su gotovo svi svećenici iz Turopolja, više redovnica, rodbina iz Bibinja i mnoštvo naroda iz Odre i drugih župa. Neka se samostanski poglavari pobrinu da se slave svete mise za pokojnog fra Krstu kako propisuju naše konstitucije. fra Danijel Gornik, tajnik provincije Govor o. Provincijala na pogrebu fra Krste Sikirića 134 Poštovana braćo i sestre u redovništvu i svećeništvu, obitelji pokojnoga fra Krste, braćo i sestre u Kristu. Okupili smo se kao braća i prijatelji oko našega brata fra Krste jer se želimo za njega pomoliti, Bogu zahvaliti za njegov život. Želimo ga ispratiti na posljednje počivalište na odransko groblje, kao što je i sam želio, budući da je ovdje živio gotovo 40 godina, i ostavio je velik trag. Na ovom nas je mjestu okupio naš dragi fra Krsto, njegov blagi život, ali i čvrsta naša vjera. Srž naše vjere je osoba Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga, u kojeg je naš brat tako duboko vjerovao. Isus Krist nam je svojim uskrsnućem objavio život vječni. Pokazao nam je da naš život nije samo ovozemaljska stvarnost nego da se po smrti nastavlja u vječnost. To je vjera koja nas okuplja, jača i daje nam nadu; vjera koja daje smisao svim našim molitvama koje danas upućujemo Bogu za našega brata, ali i za nas same. Iznenadna smrt našega brata pokazuje koliko je tanka nit koja povezuje život i smrt, koliko je kratko prijelazno razdoblje jednoga života u drugi te koliko je neizvjestan Gospodinov poziv: Čovječje spremi se na put. Fra Krsto je već odavno bio spreman za ovaj put. Od smrti pokojnoga fra Đure Ivanovića stalno je naviještao ovaj dan i tražio da ga lijepo ispratimo kao i fra Đuru. VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

41 Svojim životom je pokazivao da je i te kako spreman na susret s Gospodinom: ta on je u svojem srcu nosio Franjinu jednostavnost i poniznost, beskrajnu ljubav prema svemu stvorenomu, iskazujući uvijek i svugdje prema svim stvorenjima istinsku nježnost i poštovanje. Evo, cijeli je život služio drugima i naglo je umro kako ne bi bio teret bližnjima kojima je služio. Dok zahvaljujemo Gospodinu za život i djelo našega brata, njegova nas smrt potiče na istinsko razmišljanje o našem vlastitom životu i našoj pripremi za susret s uskrslim Gospodinom. Nitko od nas ne zna kad će ga Gospodin pozvati. Zato naš život svagdašnji treba biti život bdijenja i iščekivanja Gospodina koji nam dolazi u susret. Očito je da naše vrijeme prolazi vrtoglavom brzinom. Zato se trebamo odgovorno upitati: kako teče moje vrijeme? U kojem smjeru idem? Što je moj cilj? Braćo i sestre, vrijeme nam je dano da njime uredimo svoju vječnost. I dok razmišljamo u ovoj prigodi o vlastitom životu, zahvalimo Bogu za životni primjer našega fra Krste. On je pravi primjer kako se u malim stvarima, u jednostavnom životu, može biti pred Bogom i pred ljudima velik! U Curriculumu vitae naše provincije o fra Krsti je zapisano kratko i jasno: Krsto se rodio u Bibinju 5. ožujka g., u brojnoj obitelji Mije i Kate r. Vujica. U Bibinju je kršten i krizman te je tamo završio osnovnu školu. U našu je provinciju došao kao kandidat za brata 8. rujna g. na Ksaver. O ratnim godinama fra Krste nije ništa zapisano, a sigurno je bilo puno zanimljivih i teških događaja. O tome pričaju svjedoci i sam fra Krsto u našem Vjesniku iz g. Godine pozvan je u domobrane. Budući da je došao u vojsku kao redovnički kandidat, odredili su ga za bolničara. Zbog toga je pohađao neke škole u Zagrebu i u Njemačkoj. Rad u bolnici, međutim, nije podnosio, pa su ga prebacili u Komandu, gdje je radio kao kurir do kraja rata. Prije pada Zagreba povukao se sa svojim domobranima kroz pakao Slovenije do Bleiburga. Na samom dolasku u Bleiburško polje doživio je šok. O tome je govorio za naš Vjesnik: Slovenski partizani postavili su mitraljeze i zapucali po bespomoćnim ljudima na poljani. Tijela su padala jedno za drugim. Vidio sam vojnike kako viču, žene koje vrište, zapomažu, plaču lica puna boli, patnje i smrtne agonije, prepolovljena tijela od metaka mitraljeza, raskomadane udove i lokve krvi, ranjenike i umiruće Nakon što to nisam mogao više gledati, stisnuo samo zube i zabio lice natrag u travu. Ne sjećam se o čemu sam točno razmišljao, no znam da sam u sebi svaki čas iščekivao kada će i mene zadesiti sudbina onih koje smrt nije mimoišla. 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 135

42 136 Naši Pokojnici Pucnjava je trajala oko tri sata, a iza toga je nastala tišina (Vjesnik, br. 2-3., 2003.). Poslije bjesomučnog ubijanja partizani su preživjele uputili u četveroredu prema Zagrebu preko Maribora i Krapine. Dok su prolazili Savskom ulicom kod starog Velesajma, fra Krsto je, iskoristivši neku pucnjavu, uskočio u javni zahod, propao u crnu jamu i sačekao dok kolona ne odmakne. Sa sobom je povukao i prijatelja te tako vjerojatno i njega spasio od sigurne smrti. Kada se sve smirilo, prijatelji su se izvukli iz jame, malo očistili i došuljali u Martićevu ulicu gdje su časne sestre držale dom staraca. Tu su se oprali. Tamo je prijatelj ostao, a fra Krsto se uputio na svoj Ksaver. Nije bilo lako doći u samostan, jer su u Ksaverskoj dolini partizani čuvali zarobljenike i sam prolaz prema Ksaveru. Ali i tu se dogodilo čudo: anđeo, tj. neka djevojka je koketirala sa stražarima pa se naš fra Krsto lako provukao pored njih i tako bez problema dospio do samostana i slobode. Nitko ga nije tražio. Valjda su mislili da je kao mnogi ostao mrtav negdje pored puta. Vojska ga nije zaboravila te je poslije rata odslužio svoje u Kosovskoj Mitrovici, Đevđeliji i Sarajevu. Novicijat je započeo g. pod vodstvom o. Kerubina Sišula u Krku, u društvu naših fra Anđelka i fra Izaka. Prve je zavjete položio 4. kolovoza 1952., a svečane zavjete 4. listopada g. Slijedile su godine angažiranog rada u Krku i na Ksaveru sve do g. Uvijek isto: vrtlar, kuhar, sakristan U tim poratnim godinama istaknuo se u traženju hrane za potrebe Provincije, posebice za sjemenište Starci u Kloštru Podravskome još pamte fra Krstu kao onoga koji je prosio hranu za naše potrebne. Stariji se fratri sjećaju fra Krste koji je na Ksaveru marno obrađivao svaki komad zemlje, jer su potrebe za vrijeme neimaštine bile goleme, a fra Krsto se nije dao nadvladati - njegovi fratri nisu smjeli gladovati. Uvijek se znao snaći Fra Krsto je u prosincu g. premješten u Odru kao vrtlar i ekonom nabavljač. Sve ostale naše kongregacije ostavljaju ga u Odri, jer se bez njega nije moglo. On je postao naš najpoznatiji fratar koji je zgodno i uspješno gradio dobrosusjedske odnose s mještanima te je prema njima uvijek bio raspoložen, nasmijan i vedar. Svi su u Odri poznavali i priznavali fra Krstu i njegova fiću. I nama sjemeništarcima i bogoslovima, koji smo živjeli u Odri, Krsto je bio i otac i majka i brat u svakoj prilici i neprilici. Puno smo lijepoga doživjeli s fra Krstom u vrtu, u voćnjaku, u molitvi i zabavi. Dok se samostan u Odri obnavljao, fra Krsto je dvije godine proveo u Krku. Ali kada se Odra obnovila, vratio se rado nazad u ljeto g. Odmah se revno angažirao u životu Kuće sv. Franje. Postao je dobrim duhom Doma! Svi o njemu pričaju sve najbolje, a osobito korisnici s kojima je tako pobožno molio VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

43 krunicu i križni put. Družio se s njima, rado razgovarao, slavio sva njihova slavlja: rođendane i imendane... A oni su ga izabrali za svoga predstavnika u Upravnom vijeću Kuće sv. Franje. Tako i ove godine. I te kako će fra Krsto nedostajati svima u Kući, u samostanu i Provinciji. Sveto je živio, blago je preminuo, nikad na teret nije bio subraći - pa ni u smrti. Svi smo ga dobro poznavali, rado se s njime družili, slavili sve što se dalo slaviti, na pjevanje ga nagovarali, a o njemu smo i bećarac pjevali - Nema vrste do našega Krste!!! Zato zahvaljujemo danas Bogu što je našoj Provinciji dao tako dobroga fratra Krstu. Hvala Bogu za fra Krstino veliko srce koje je znalo vidjeti, voljeti i razumjeti! Hvala Bogu za njegovu vedrinu i jednostavnost koja je zračila iz njegova života! Zahvaljujemo Bogu i za to što je fra Krsto na sve ljude ostavljao dojam ugodna i draga čovjeka, uzornog redovnika i ostvarenog fratra. Gospodin ga je nakon ispunjenog života pozvao k sebi. Njega više neće biti među nama, ali smo uvjeren da će u našim srcima, u našim mislima i molitvama ostati dugo i ugodno sjećanje na njega, na njegov lik i djelo. Zdušno molimo Gospodara života i smrti da ga nagradi nagradom dobroga i vjernoga sluge. Jer je on to bio ovdje među nama, u svojoj Provinciji, na svome Ksaveru, Krku i Odri! Dragi naš fra Krsto, tvoj fizički život je prestao, ali se razlio u naše duše i srca. Od sada ćeš biti među nama, stalno s nostalgijom spominjan kao naš dobri brat fra Krsto! Dobri naš brate, odmori se u Očevu krilu. Neka ti On bude nagrada, a mi ti, tvoji fratri, izričemo bratsko veliko hvala! Počivaj u miru, ispod svojih odranskih jablanova! Amen! Govor fra Ilije Živkovića na pogrebu fra Krste Dragi naš fra Krste! U ovoj si kući proveo gotovo pola života i bio si centralna figura svagdašnjice samostana u Odri. Vjerojatno bi o Tebi najviše mogao govoriti otac Anđelko, no on je previše tužan. Još dok smo bili djeca ovdje u gimnaziji, bio si nam najbliži. Odvojeni od svojih roditelja, Ti si nam bio zamjena i za oca i za majku. Tvoj svesrdni rad, životni i redovnički entuzijazam koji je iz Tebe zračio, mnogima od nas bio je ohrabrenje za redovnički poziv. Pamtimo Te kao ranoranioca koji bi već oko četiri sata ujutro počeo zalijevati svoj vrt. Cvijeće koga si gajio i ljubav koju si osjećao za svaku gladiolu, tulipan, maćuhicu govorilo je o Tebi, pravome, originalnom franjevcu, koji je od svih redovnika koje sam upoznao, ponajviše sličio svetome Franji. Pamtim Te i kao skrbnika ove kuće, posebice kad je ovo bio samo samostan. Ti si držao tri stupa našega samostana. Brinuo si se za 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 137

44 138 Naši Pokojnici sve nas baš kao pravi otac koji je hranio svoju djecu i u vremenima kad je trebalo i prositi. Podravci se još sjećaju kako si od kuće do kuće prosio krumpire i grah da bi se prehranili sjemeništarci i bogoslovi. Svi smo Te poznavali kao velikog radnika, kao fratra koji je imao silna poznanstva ovdje u Turopolju. Volio si ljude i oni su voljeli Tebe. Zahvalnost mnogima iskazivao si darivanjem krunice. Jedino što si od nas fratara tražio za sebe bilo je da Ti donesemo iz Rima krunica, po mogućnosti što više. Tvoj je život bio prožet duhovnošću jednostavnom, ali dubokom. Tvoja odanost Blaženoj Djevici Mariji bila je impresivna. Tu ljubav prema Gospi svakodnevno su osjećali korisnici našega Doma. Često si nam znao pričati o svom životu i mukotrpnom putu kojim si išao. Proživio si teška vremena - i povijesna i redovnička. Iskustvo koje si stekao oblikovalo Te u jednostavnosti, a osobito u ljudskoj i duhovnoj staloženosti. Kako si živio, tako si i umro. Pronašli smo Te za radnim stolom, gdje si gotovo anđeoskog izraza lica ispustio svoju dušu, tiho i neprimjetno. Dan prije smrti otišao si urediti grobove naših fratara, a tvojih velikih prijatelja, fra Paška Redovnikovića, fra Dinka Burića, fra Đure Ivanovića i oca Marka Japundžića. Zanimljivo je da si umro u petak 13. studenoga - na dan smrti španjolskoga franjevca, časnoga brata sv. Didaka, koji je proglašen svecem zbog svoje revnosti u obrađivanju vrta i brige za bolesne. A prisjećamo se i mi brojnih bolesnih fratara i svećenika naše Provincije koje si Ti, naš Krste, mjesecima njegovao, prao i čistio. Čitajući životopis sv. Didaka, čovjek se mora zapitati nije li dan Tvoje smrti na dan sveca čiji je život toliko sličan Tvome, kakva značajna Božja poruka za sve nas koji smo Te poznavali? I evo dragi naš fra Krste, ispred Tvoga lijesa u ovoj kapelici koja je praktički bila Tvoja dnevna soba, u ime naše odranske franjevačke zajednice, želim se oprostiti s Tobom. Želim Ti reći hvala za sve što si nam činio i što si nam značio. Želim zahvaliti i dragom Bogu što nam je dao priliku da upoznamo i živimo s takvom ljudskom i moralnom veličinom kao što si bio Ti. Neka Ti Bog dade nagradu u onoj mjeri u kojoj si Ti nagrađivao one s kojima si živio i prijateljevao. Mi ćemo moliti za Tebe, a Ti moli za nas. Uvjeren sam, fra Krste, da bi i sam želio da ovdje pred Tvojim odrom uputimo zahvalu svima onima koji su se pobrinuli za Tvoj dostojanstven odlazak u nebesku Domovinu. Stoga u ime našega samostana osobitu zahvalnost iskazujem našoj doktorici gđi Virdžiniji, medicinskom osoblju ove kuće - na čelu sa sestrom Zvjezdanom, osoblju za uređenje kuće, našem osoblju u kuhinji, obitelji Ocvirek s kojom si bio tako vezan, posebice s Božicom VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

45 koja Ti je bila poput vlastite kćeri, obiteljima Majdak (Tojkina i Brankova), obitelji Fiolić i mnogim drugima za koje ja ne znam, a s kojima si Ti, fra Krste, bio vrlo blizak. Zahvaljujem i Tvojoj rodbini kod kojih si u Bibinju svakoga ljeta našao svoj pravi rodni kutak. Zahvaljujem i okolnim župnicima koji su Ti došli reći svoj posljednji zbogom. I na kraju, zahvaljujem članovima naše Provincije franjevaca trećoredaca koji su, došavši u ovolikom broju, iskazali kako Te Provincija doživljavala i koliko si nam svima značio. Govor fra Vlade Rožića na pogrebu fra Krste Dar fra Krstina osmijeha Njegov osmijeh bio je osmijeh životu, redovništvu. Svima nama. On i osmijeh su se pratili. Koliko sam ja vidio nerazdvojno. Fra Krstu poznam od mojih dana u bogosloviji. Vidio sam da je trpljenja svoja i nekad neljubazna lica drugih uspijevao barem obasjati krjepošću osmijeha. Kad smo mi bogoslovi gradili ovu Odru hranio nas je svom širinom svoga srca i krijepio vedrinom. Na mojoj mladoj misi g. vodio je glavnu brigu oko kuhinje. Uz tadašnje teške uvjete rada, praćene kišnim vremenom, u prostor za spremanje jela fra Krsto je u sve i na sve unio svoj mir te darom ljubavi i snalaženja u poslu cijelo slavlje ispunio ozračjem topline i svjetla. Nekoliko dana prije njegova prijelaza k Ocu kod pospremanja jednog ormara u samostanu našla mi se u ruci fotografija fra Krste uz krevet našega subrata fra Paška Redovnikovića dok je taj umirao. Dok mu je umirućem pružao pomoć, na fra Krstinu licu i očima bio je osmijeh nježan poput majčinskoga. Bilo je to prije devet godina. Dolazim iz Krčkoga samostana gdje je fra Krsto svake godine provodio dio svoga ljetnog odmora. Tada nam je blagovanje za stolom u njegovu društvu i uz njegove tople riječi bilo blagoslovljeno pravim obiteljskim ugođajem. Jučer sam u razgovoru s jednim subratom, s kojim sam zajedno bio na teologiji dok smo govorili o fra Krsti, spomenuo fra Krstinu vječnu vedrinu i osmijeh. Na to je moj sugovornik rekao: Pa to 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 139

46 Naši Pokojnici nas je i zadržalo u fratrima! Nakon što sam o tome nastavio misliti, zapitao sam se: obogaćuju li nam takve iskrice svijetla od drugih život u zajednici, možda i više nego li to mislimo. Sjetio sam se stoga - uz ostale - i svijetloga lika moga splitskog župnika, našega o. Stjepana Sorića, čiji su vedrina i osmijeh tko zna možda hrabrile i moje korake prema redovništvu. Jer osmijeh ne kao takav niti svaki, nego onaj koji je ogledalo duše može svačiju dušu i obasjati i nahraniti. I jer se dobrota ne može skriti znamo da je takva bila i fra Krstina duša i dar njegova osmijeha. Govor g. Tome Majnarića u ime korisnika Doma u Odri Dragi naš fra Krsto! Od samog početka rada Doma, Vi ste se nesebično poklanjali starima, bolesnima, svim zaposlenicima. Izmolili ste tisuće i tisuće krunica s našim korisnicima, obilazili ste bolesne i uvijek ste našli vremena za svakog od nas. Vaš odlazak na godišnji odmor nama korisnicima bila je cijela vječnost - odbrojavali smo dane do Vašega povratka. Skrbili ste se i brinuli o korisnicima na način koji nadmašuje i stručnost i profesionalnost. Uvijek ste imali vremena za sve nas u ovom Domu. Vaša jednostavnost, pristup prema starijim osobama i prema ljudima općenito, primjer je kojega će uistinu biti teško slijediti. Nedostajat će nam Vaš osmijeh, Vaša prisutnost na molitvi krunice i na sv. misi, Vaša čokolada kojom ste nam znali zasladiti dan. Jednostavno, nedostajat ćete nam fra Krsto. Mi korisnici i zaposlenici opraštamo se od Vas riječima - HVALA VAM ZA SVE ŠTO STE NAM PRUŽILI GODINAMA U NAŠEM DOMU! 140 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

47 Govor fra Vice Blekića na grobu fra Krste Odra, 16. studenoga Dragi moj fra Krsto! Ovom riječju ispunjavam tvoju želju što si mi je više puta izrekao - da ti na grobu kažem lijepu riječ. Činim to s puno ljubavi i zahvalnosti za sve što si mi u životu značio. Ti si u našoj redovničkoj zajednici u Hrvatskoj posljednji brat koji nije i svećenik Prvi sam te put susreo prije pedeset godina i nekoliko mjeseci više, i otada su u mojoj duši tvoje čarobne oči i nasmijano lice. Kako si onda u Krku s mnogo ljubavi častio nas dječake bazgovim sokom, tako si nas sve pratio s mnogo ljubavi svaki dan u našim ozbiljnim poslovima, a mi smo vrlo živo osjećali tvoju ljubav i molitvu. Ti si onda u Krku, a potom u Zagrebu na Ksaveru i ovdje u Odri uzgajao cvijeće i povrće, kosio travu, a nama, tvojoj braći, bilo je sigurno najljepše cvijeće i povrće na svijetu. Jer ti si ga hranio i zalijevao s ljubavlju i htio da tvojoj braći bude lijepo. U Krku i Zagrebu kuhao si braći kako si najbolje znao, a tvoja ruka u pružanju hrane bila je majčinska. Hvala ti, moj i naš dobri i dragi brate Krsto! A bio si snalažljiv i okretan u teškom vremenu za Crkvu, za naše samostane. Iskusio si i gorčinu križnih koraka godine, ali i pokazao što je bistar um i koliko vrijede hitre noge. Ustajao si rano, u tri sata poslije pola noći, da stigneš posvetiti Bogu ljepotu svanuća i zoru, a braći vrijeme sunca sa zasukanim rukavima i marljivim dlanovima. U blagdanske dane, u većim skupovima braće, zazvonio je tvoj milozvučni glas s najljepšom melodijom. Kad bih sada znao i mogao, najradije bih zapjevao tvoju pjesmu Pod onom gorom zelenom, koja nas prenosi u Bokokotorski zaljev, u čijim valovima slušamo tvoje gugutanje, tvoje pjevanje, tvoju melodiju. Došlo je vrijeme starosti i nemoći. A ti si tada okupljao stanovnike ovoga Doma i iz tvojih je usta žuborila sveta riječ, romorila je molitva krunice. Hvala ti, moj i naš dobri i dragi brate Krsto! Tvoja vedrina i lijepa riječ dizala je nas, tvoju braću, koji smo ponekada bili i umorni i sumorni, ali isto tako i druge ljude koje si ponekad ili često susretao. S tobom biti, s tobom razgovarati, bilo je radosno penjanje na vrhunac, na goru uvijek zelenu, s koje se vidi daleko. Ti si se već popeo, a mi se penjemo. Ti si stigao do vrta Gospodinova. Vjerujem da si u njemu najplodnija voćka, najljepši cvijet i najbolji vrtlar. Čeznemo za susretom s tobom i za pjesmom s tobom u kući Gospodnjoj. Doviđenja, moj i naš dragi brate Krsto, posljednji brate naše zajednice, brate čarobnih očiju, anđeoskoga glasa i djetinje duše. 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 141

48 Članci Biskupi, dominikanci, Zadrani - prijatelji trećoredaca 142 Pred malo vremena naiđoh na kratki, sadržajni, glagoljicom pisani zapis o smrti i pokopu krčkoga biskupa Hijacinta Ignacija Pelegrinija (9. listopada godine). Sam je zapis napisan s velikom pažnjom i ljubavlju prema pokojnome biskupu Pelegriniju. Nalazi se u glagoljskome rukopisu «Knjiga ukopanih u crkvi, g Knjiga umrlih redovnika, g ». Tako sada glasi natpis u Arhivu samostana sv. Franje u Krku, a inače naslov glagoljicom napisan na knjižici glasi: «1790. Librić od mortorii ki se budu kopati u ovoi našoi crikvi s(veto)ga Fran(čis)ka u Veji». 1 Pored glagoljicom pisana teksta, evo i transliteriranoga. «Na z (9) otobra.č.o.p.b. (1792) Preminu s ovoga na boli život prisvitli i pripoštovani fratar Ignacio Jacinto Pelegrini Domenikan Zadranin biskup dostoini ovoga grada, oplakan i ožalen od svega puka ove deržave radi svoe velike dobrote kau nemu prama svakomu cvača-še. Po negovi naredbi bi pokopan u ovoi našoi crikvi i stavlen u grob zad velikim oltarom. Molimo bratio redovnici Boga za nega budući on bio serdačni prijatel i branitel naš kako se je u dilu vidilo 1 ARHIV SAMOSTANA SV. FRANJE, KRK, or. XI B b26 sva godišća na ovu stran, kad na nepravične tužbe i kvarele nikih naših neprijatelov privedri princip Ludovik Marini otioje dignut fratri s mostira S. Marie od Glavotoka i fratri s mostira Ste Marie Mandelene i svih stavitiu ov mostir s. Fran(čis)ka u Vei, Dali on s negovim istinitim informacionom i s razlozi Bogu dragi svaka pri privedromu principu upravi i slomi silu nepriatelsku. Biskupe Pelegrine pokoinati duša. Amen». Zapisničar donosi: preminuo je pripoštovani fratar Ignacije Jacinto Pelegrini, dominikanac, Zadranin, biskup krčki, oplakan i ožaljen od svih ljudi radi svoje velike dobrote koju je imao prema svima. Sam je zaželio da bude pokopan u našoj crkvi sv. Franje u Krku. Grob mu se nalazi «zad velikim oltarom» - iza velikog oltara. Bio je iskreni prijatelj i branitelj naše franjevačke trećoredske zajednice. Svojim točnim informacijama, protiv krivih optužaba i neprijateljskih napada, odvratio je Ljudevita Marinija, presvijetloga dužda, da ne zatvori samostane sv. Marije na Glavotoku i sv. Marije Magdalene na Portu pa sve redovnike trećoredce na otoku smjesti u samostan sv. Franje u Krku. Biskupe Pelegrini neka ti je vječni pokoj! Prema sadržaju zapisa, osjeća se dobrohotno raspoloženje i zahvalnost prema pokojnome biskupu Pelegriniju. Pelegrini je bio biskup u Krku ( ) malo više od dvije godine. Rođen je u Zadru od plemenitih roditelja iz vrlo ugledne obitelji. Ignacije Marija Vinko Pelegrini rođen je u patricijskoj obitelji 24. listopada godine u Zadru. Ulaskom u dominikanski red uzima redovničko ime Hijacint Ignacije. U dvadeset i trećoj godini života zaređen je za svećenika, 26. srpnja godine. Godine izabran VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

49 je za provincijala. Bio je profesor na zadarskom Dominikanskom veleučilištu, a neko vrijeme vršio je službu inkvizitora. Za krčkog je biskupa posvećen 13. travnja godine u Rimu. Umro je u Krku 8. listopada, a pokopan 9. listopada godine u samostanskoj crkvi sv. Franje. 2 O biskupu Pelegriniju zabilježio je njegov suvremenik A. Feretić: «Ovi bijaše mana iz neba poslan. Ovi bijaše kruh podat iz neba svako naslađenje u sebi imajući. Umri, kako pozuh više, ne od svoje smrti.» 3 I kad pogledamo kojom toplinom i ljubavlju fratar bilježi u Nekrologiju: «..oplakan i ožalen od svega puka ove deržave radi svoe velike dobrote ka u nemu prama svakomu cvašaše», osjeća se natprosječna veličina, hrabrost, pa i svetost biskupa Pelegrinija. Ivan Dominik Stratico, biskup (Novigrad u Istri i zatim Hvar ), dominikanac, Zadranin, suvremenik biskupa Pelegrinija ističe se svojom ljubavlju prema našoj redovničkoj zajednici i vrijednostima koje je cijenila. To su život u duhu evanđelja i ljubav prema nacionalnoj baštini, glagoljici. Ivan Dominik Stratico rođen je u Zadru 19. ožujka godine, a kršten u katedrali sv. Stošije 18. travnja iste godine. Sin je grčkoga doseljenika Ivana Krstitelja Stratica i Zadranke plemkinje Antonije Marije Castelli. Na krštenju je dobio ime Dominik. U 12. godini života postao je lektor filozofije. Uspješno je napredovao u raznim znanostima i stjecao razne stručne titule. Neobično cijenjen na svim područjima znanosti, bio je i vrsni poznavatelj društvenih kretanja. Bavio se filozofijom, teologijom, dobar je poznavalac Sv. pisma, književnosti, matematike, prirodnih znanosti, 2 Stjepan KRASIĆ, Generalno učilište dominikanskoga reda u Zadru ili Universitas Jadertina , Zadar, str , bilj i Mihovil BOLONIĆ, Otok Krk kroz vjekove, Zagreb, str a eksperimentirao je na raznim područjima znanosti. Njegova stručna sprema i neobične sposobnosti dale su mu priliku da osobno upozna četvoricu papa: Benedikta XIV., Klementa XIII., Klementa XIV. i Pija VI. ( ). Upoznao je i komunicirao s većim brojem kardinala. Profesor je u nekoliko uglednih sveučilišta u raznim znanstvenim disciplinama. Poznavao je klasične jezike, biblijske, suvremene. Prevodio je s grčkoga na latinski mnoga djela starih pisaca. Njegove prijevode grčkih otaca objavio je i poznati Jacques-Paul Migne ( ) bez ikakvih ispravaka, kao i njemu suvremeni izdavači. Dobio je razna priznanja i pohvale na svim područjima znanosti. Pratio je i prihvaćao pozitivne smjernice prosvjetiteljskog nadahnuća. Vrijedno je spomenuti: «No najveće priznanje Stratico je dobio nakon što je u svom djelu Orazione funebre in lode di Lorenzo Ricci, ultimo generale della Compagnia di Gesu, napisanom u obliku govora, uzeo u obranu zadnjega generala zabranjenog isusovačkoga reda Lorenza Riccija ( ) koji je uz privolu pape Klementa XIV. u poznatoj kampanji protiv isusovaca g bio osuđen na smrt i umro u rimskoj tvrđavi Castel S. Angelo. Stratico je u tom djelu takvom vještinom i odvažnošću raskrinkao nepravedne optužbe protiv Riccija i protiv njegova reda da je zadivio i samoga papu Pija VI. To je djelo, koje mnogi smatraju uzorom govorništva, Pijo VI. po vlastitom priznanju čitao šesnaest puta, našavši ga uvijek lijepim. Oduševljen njegovom ljepotom i sadržajem a vjerojatno ne samo time Papa je g. Stratica imenovao biskupom Novigrada u Istri». 4 I, nakon osam godina intenzivnog rada u Novigradu, po vlastitoj je želji premješten za hvarskoga biskupa. Umro je 25. studenoga godine u Hvaru. 4 Stjepan KRASIĆ, nav. dj., str /2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 143

50 144 Članci I u razdoblju njegova biskupskog služenja u Novigradu pokazao je neobičnu ljubav prema fratrima trećoredcima. Godine završavao je četvrti mandat provincijalske službe mnp. o. Antunu Juraniću. Biskup je zaželio da se Izborni kapitul održi u Novigradu, kojemu je odlučio nazočiti. Pripremio je pozdravni govor i nadao se sudjelovati na Kapitulu. U to se vrijeme, međutim, pojavila zarazna bolest i nije bilo moguće održati Kapitul na području Istre. Fratri su ga odlučili održati na Cresu. Govor koji je pripremio biskup objavio je naš Stjepan Ivančić u Povjestnim crtama, a glasi: Ovaj vaš sveti zbor okupio se, najčasniji oci, kojim će vaša Provincija izabrati Poglavara i Upravitelja koji će biti dostojan nasljednik onoga koji do sada tolikom ljubavlju, marom sada vodi. Znate koliko je važno da nas vode sveti i sposobni ljudi kako su nam pokazali naši sveti Utemeljitelji. Vi bogočasni oci dvije posebne oznake čuvate u redodržavi Dalmacije i Istre, kuda se ona prostire. Prvo vi ste na ruku osobito u ispovijedima hrvatskome puku i tako ste veoma koristna pomoć nama povjerenim pastirima stada nam povjerenoga. Drugo sačuvali ste u svome narodu odličnu povlasticu sv. bogoslužja u «in lingua nostrale» našem jeziku. Povlasticu staru i od «imemorabile origine», koju je u 9. stoljeću podijelio svojim sunarodnjacima Ivan VIII, papa i ljubomorno je čuvate, koju ste bez prekida sačuvali u svetoj Crkvi, usprkos svim promjenama i mjenama tijekom vremena. «Nostra lingua» naš jezik je širom Europe proširen, u raznim narodima se upotrebljava i u velikim prostranstvima Rusije i drugih naroda koji se nalaze pod otomanskom vlašću. Biskup zatim, uz druge naglaske, preporuča da se mladi naraštaji u redodržavi stručno osposobe u poznavanju toga svetog jezika i pisma. On sam osjeća neku neizrecivu nježnost «ma non so dirvi la tenereza, che io provo nel sentire cantate le Divine Laudi...» kada sluša Božansku službu i prinos svete žrtve u tom njemu materinskome jeziku. Osjeća se u cijelom govoru jedna toplina i ljubav prema zajednici, narodu, i silna želja da se povjerenom mu narodu zdrava nauka crkve prenosi i u svetom pismu poučava. 5 Pelegrini je rođen u Zadru i umro (8. X ) u Krku. Stratico je rođen u Zadru, a umro u Hvaru. Bili su članovi zajednice dominikanaca. Studirali su u gradu Zadru i znali su hrvatski jezik. U neposrednoj blizini dominikanskog samostana i Veleučilišta nalazio se samostan franjevaca trećoredaca glagoljaša. Dijelila ih je uska gradska ulica. Trećoredci su bili glagoljaši i u to su vrijeme imali neobično vrijedne i sposobne ljude poput preč. o. Antuna Juranića ( ) na Rabu, mnp. Bolmarčića, Radića i drugih vrsnih i stručnih ljudi. Juranić je osobno poznavao presvijetlog dužda u Veneciji, bio je počasni general Reda, bavio se pisanjem i izdavačkom djelatnošću. U vremenima jako zahtjevnim za Crkvu svesrdno se zauzimao za dobro svoje zajednice. Dapače, svojim je osobnim zauzimanjem Provincija dobila i samostan sv. Franje u Krku (1783. godine). Braća dominikanci su s posebnom ljubavlju i simpatijom gledali na život i rad franjevaca trećoredaca glagoljaša, a ova dvojica biskupa nisu jedini koji su cijenili trećoredce, koji su im pokazali iskreno poštovanje i cijenili njihovu potporu. fra Petar Runje 5 Stjepan IVANČIĆ, Povijeste crte..., Zadar, 1910., prilozi br. 35., str VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

51 Velikan prethodnoga vremena fra Petar Turkalj Prošlo je više od šest desetljeća (17. VII ) od smrti fra Petra Turkalja. U kratkom osvrtu u povodu pedesete obljetnice od njegove smrti, objavljenom u Vjesniku Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša godine, piše: Pred pedeset godina u Staroj Gradiški umro je mučeničkom smrću svećenik, redovnik, zatvorenik fra Petar Turkalj. Njegova smrt prošla je nezapaženo ili se barem u javnosti nije smjelo o njemu govoriti, niti ga spominjati. U redovničkoj zajednici sva braća sjetila su ga se u svojim molitvama. U samostanskim knjigama mrtvih ukratko je zabilježen datum njegove smrti s najkraćim podacima. Braća, tada živuća, rado su ga se sjećala i međusobno spominjala njegovu hrabrost i poslovičnu ličku srčanost, odvažnost i muževno vladanje. U njegovu životu strah je bio nepoznat, osim jedan jedini, strah od Boga, kojega je svim svojim bićem iskreno ljubio i u njega vjerovao, komu je cijeli svoj život i posvetio a da nikada nije zaboravio brata čovjeka s kojim je živio 1. U popisu umrlih redovnika u samostanu Krista Kralja u Ogulinu nalazimo vrlo kratko zapisano: «Dana 17. VII godine preminuo je u logorskoj bolnici o. Petar Turkalj, gvardijan samostana sv. Josipa u Splitu. Umro je u Staroj Gradiški. Ispaćenom tijelu bio pokoj vječni, a pročišćenoj i idealnoj redovničkoj duši rajsko uživanje! Vijest o njegovoj smrti našla je u samostanu: fra Ivana, fra Rajka i fra Ladislava. 7. VIII. izmolili su u koru mrtvački oficij: fra Ivan, fra Rajko i fra Ladislav..». 2 1 Petar RUNJE, Tiho nestaju velikani, u listu Vjesnik provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, 1998., br. 1, Zagreb, 1998., str Isto, str 22. Fra Petar potječe iz brojne patrijarhalne obitelji iz okolice Slunja. Zahvaljujući pokojnome Josi Markoviću, imamo prilično vjerno zapisano rodoslovno stablo obitelji Turkalj. Fra Petrov djed bio je Franjo Turkalj, a baka je bila Luca, rođena Živčić. Franjo je sa ženom Lucom imao šestero djece: trojicu sinova Ivana, Nikolu i Petra i tri kćeri Janju, Anku i Katu. Fra Petrov otac bio je Ivan, a oženio se Katom, rođenom Lukač. Ivanov sin Jure ulaskom u novicijat godine mijenja ime u fra Petar. Prema svjedočanstvu Jose Markovića fra Petar je imao tri sestre - Anku, Zoru i Mariju te jednoga brata. Sestra Anka je postala časna sestra milosrdnica sv. Vinka i redovničko joj je ime bilo Leokadija. Sestra Zora se udala za Lalića i imala je kćer Maricu koja se kasnije udala za Janka Žalca te su živjeli u Slunju. Marija se udala za Juru Peraka u Donje Taborište te je s njim imala petero djece. Fra Petar je imao i jednoga brata, kojemu nisam uspio pronaći ime, jedino sam čuo da je u devetnaestoj godini života odselio u Ameriku, gdje je nakon kraćeg vremena stradao u rudniku te umro. Fra Petar je rođen 25. svibnja godine u Slunju. Poput mnogih svojih vršnjaka i fra Petar se radovao i uživao u ljepotama svoga kraja, a svagdanje igre i posao oplemenjivale su ga i činile sretnim i marljivim dječakom, koji je kroz svoju radost te kroz svoj zanat donosio radost i materijalna dobra svojoj obitelji. Upravo u to najranije doba stekao je solidne radne navike, po kojima će kasnije biti poznat, kao uvijek zaposlen i zauzet redovnik, za dobro kako svoje redovničke zajednice tako i svih onih s kojima je dolazio u susret. Osnovnu školu fra Petar je 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 145

52 Članci završio u Slunju. Godine odlučio je poći stopama sv. Franje te ulazi u zajednicu franjevaca trećoredaca glagoljaša i na Školjiću započinje gimnaziju. Svojim životnim primjerom veliki utjecaj na odabir fra Petrova zvanja imao je njegov stric fra Mile, koji je bio franjevac trećoredac, časni brat. Nakon završenoga petog razreda gimnazije, godine, fra Petar zajedno sa šestoricom svojih kolega ulazi u novicijat. Učitelj u novicijatu bio mu je fra Augustin Bajčić. Nakon novicijata nastavlja i završava gimnazije na Školjiću. Nakon završene gimnazije na Školjiću, trebalo je upisati teologiju. U Provinciji i među odgovornima u Upravi Provincije bilo je različitih mišljenja kako organizirati teološki studij. Neki su, poput fra Ignacija Radića, zastupali mišljenje kako je važno imati svoje vlastito teološko učilište sa svojim stručnim kadrom. Jedno od mogućih rješenja problema teološkoga školovanja za studente redovnika bila je mogućnost pohađanja Centralne bogoslovije u južnoj Hrvatskoj u Zadru. Međutim, zbog velikog broja studenata, a malog prostora u samostanu sv. Mihovila u Zadru, to nije bilo moguće ostvariti. Na Provincijskom kapitulu godine na Školjiću, kojemu je predsjedao generalni ministar, fra Anđeo De Mattia, bilo je odlučeno da se studij teologije otvori u Krku. Budući da obnova samostana u Krku nije na vrijeme bila dovršena, teologija je započela na Školjiću 9. rujna godine. 3 No, već sljedeće školske godine (1910./11.) bogoslovi sa Školjića prelaze i nastavljaju studij teologije u samostanu sv. Franje u Krku. 4 Fra Petar je s drugim kolegama položio svečane zavjete 25. kolovoza na blagdan Sv. Ljudevita na Školjiću. Nakon polaganja svečanih zavjeta krajem kolovoza godine, fra Petar s ostalim bogoslovima sa Školjića nastavlja studij u Krku. Na studiju u Krku održavale su se razne diskusije i stručne rasprave nekoliko puta tijekom semestra na kojima su sudjelovali svi studenti, lektori i uzvanici. Čest gost takvih rasprava bio je i krčki biskup Antun Mahnić, koji je hvalio pokazano znanje i trajno poticao na što stručnije osposobljavanje budućih svećenika. Redovništvo je zvanje koje u Katoličkoj crkvi od svojih početaka ima posebno i važno mjesto. Od najranijih vremena, međutim, neki su redovnici uz redovnički stalež prihvaćali i svećenički poziv, tako se redovništvo i svećeništvo povezuje u jedinstveni duhovni poziv. Svećenici su u redovničkim zajednicama potrebni za slavljenje svete euharistije i dijeljenje svetih sakramenata. Redovnička zajednica franjevaca trećoredaca glagoljaša već je od kraja srednjega vijeka naglašeno klerička, tj. većina članova su bili redovnici-svećenici. Nekada je bio i velik broj braće redovnika, zvanih časna braća, kao što je bio spomenuti fra Mile, stric fra Petrov. Fra Petar je od samog pristupa u zajednicu franjevaca trećoredaca glagoljaša želio biti redovnik i svećenik. U tom je cilju završio i gimnaziju i stekao teološku naobrazbu. Niže redove primio je u prvim godinama bogoslovije. Red subđakona fra Petar je primio u prvoj polovici godine u Krku. Provincijski ministar 12. rujna godine naređuje poglavaru samostana sv. Franje u Krku da ispita subđakona fra Petra Turkalja o svetome redu đakonata kako bi on uskoro primio red đakonata. 5 U Krku, u crkvi sv. Franje, 28. studenoga godine biskup Antun Nikola GREGOV, Školovanje u Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša, Zagreb, 1990., str Isto. 5 ARHIV PROVINCIJALATA FRANJEVACA TREĆOREDACA ZAGREB, Spisi Provincijalata VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

53 Mahnić zaredio je za svećenika fra Petra Turkalja. 6 Redovništvo ima svoj tradicionalni stil života. Uz svagdanji rad i molitvu, obdržavanje zavjeta i zajednički život su velike vrijednosti, ali i veliki križ. Fra Petar je u duhu tog vremena prisustvovao svetim službama i pobožnim vježbama koje redovnici obavljaju. I tu je bio tvrd prema sebi, jer bi ga posao znao zanijeti, ali vrijeme zajedničke molitve i razmatranja savjesno je obdržavao i nije nikada izostajao. Promijenio je nekoliko samostanskih zajednica u kojima je živio i djelovao. Uz duhovne i molitvene vježbe bio je zadužen za pribavljanje materijalnih dobara za samostan i redovničku zajednicu. U svim samostanima gdje je živio pokazivao je golemo zanimanje za dobro braće i zajednice. O tome nam svjedoči fra Frane Šešelja, koji je kao dijete upoznao fra Petra. Fra Frane, među ostalim, piše: Znam da je imao brod s kojim je dolazio na Zaglav sa Školjića. Na Zaglavu bi kupovao i prodavao šećer, žito, ulje te s tim privređivao za samostan. Potom se fra Frane prisjeća: Vidio sam ga i početkom godine kada je došao na Preko, mislim u službi ekonoma, da pomogne fratrima koji su stanovali kod Đupanovih. Također nam i fra Grgo Sikirić donosi vrijedne činjenice o fra Petrovu čovjekoljublju: Dok smo stanovali kod Đupanovih hranili smo se siromašno. Nismo imali druge hrane, osim pšeničnog brašna, koje smo dobili od UNRA-e (Američka dobrotvorna organizacija). Uz to ljudi su nam nosili što su imali kod kuće. Vidio je fra Petar kako živimo, pa upita fra Kerubina: Što dajete jesti ovim dečkima? Kerubin mu reče što imamo. Na to on: Pa što vi radite, pa oni trebaju jesti! Iza toga je otišao 6 ARHIV SAMOSTANA SV. FRANJE KRK, 11. VIII , br. 48./48., Krk nekuda i donio vreću graha. Čuo sam da je bio u Benkovcu. Fra Grgo Sikirić donosi nam razgovor između fra Petra i pokojnoga Mire Čuke godine. U njemu nam fra Grgo donosi na što su sve bili spremni fra Petar i Miro kako bi pomogli brojnim zatvorenicima. Fra Grgo Sikirić kaže da je čuo od nekog logoraša, koji je bio s fra Petrom u Staroj Gradiški, da je fra Petar znao dijeliti svoj dio hrane logorašima. Fra Grgo piše: Ovaj mi je rekao i ovo, a ovo mi je rekao i o. Bernard Medvid da je prigovarao na svaku nepravdu, pa je zbog toga često stavljan u samicu. U samici nije bilo prozora i tamo je morao uvijek stajati. Ako se malo spustio da se odmori, vojnik bi ga kroz prozor podboo da se digne. Nakon ređenja fra Petar je ostao u samostanu sv. Franje u Krku. Na sastanku Uprave Provincije 24. srpnja godine fra Petar je određen za samostan sv. Franje u Krku. U Krku ostaje do godine. Odmah nakon ređenja imenovan je kapelanom u Župi sv. Kvirina u Krku. Od do godine fra Petar je na službi u samostanu sv. Mihovila u Zadru. Na Provincijskom kapitulu 20. srpnja godine fra Petar je imenovan ekonomom u samostanu sv. Mihovila i vodi brigu o bogoslovima. 7 U provincijskim spisima doznajemo da je 4. siječnja godine fra Petar Turkalj imenovan ekonomom samostana sv. Pavla na Školjiću. Iz privatnoga pisma fra Bone Zeca gvardijanu samostana sv. Franje u Krku od 20. travnja godine doznajemo da fra Petar još nije došao na Školjić i ako ove dane naiđe u Krk neka mu prenese da je Školjiću hitno potreban. Fra Petar je na Kapitulu održanom rujna godine imenovan gvardijanom na Školjiću. 7 ARHIV PROVINCIJALATA, SPISI 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 147

54 148 Članci Za fra Petrova boravka na Školjiću nastala je i velika promjena. Zadar je pripojen Italiji i prekinuti su redoviti susreti i veze sa Sv. Mihovilom i Zadrom općenito. Veliko imanje školjićkoga samostana našlo se u drugoj državi na Puntamiki. Talijanskom okupacijom i samostan sv. Pavla na Školjiću imao je neugodnosti. Od do godine Oblasne vlasti u Zadru vodile su pregovore oko preuzimanja samostanske zgrade sv. Pavla sa Školjića na Puntamiki. Pregovori koje je u ime samostana vodio fra Petar Turkalj, samostanski poglavar nisu uspjeli. On je zastupao samostan sv. Pavla i nije mogao pristati na uvjete koje su vlasti iz Zadra davale. U zapisniku stoji: «Budući da pregovori između rečene školske Oblasti i bivšeg poglavara ovog samostana, poštovanog fra Petra Turkalja za sklapanje najamnine, pogodbe nijesu uspjele, školska je Oblast pomoću gradske Policije grada Zadra kuću jednostavno rekvirirala.» 8 Fra Petar nije mogao dopustiti da samostansko imanje propada budući da se prihodom iz tog imanja odgajala mladež. Osobito teško mu je to bilo prihvatiti, jer bi tada sav teret uzdržavanja učenika spao na njihove siromašne roditelje. Tu je pokazao svoju energičnu i oštru narav, svoju čvrstinu i dosljednost. Takav se pokazivao u svim pothvatima cijeloga života. Krajem godine fra Petar je teško obolio. Zbog svoje čvrste građe uspio je nadvladati i oporaviti se u nekoliko tjedana. Na Provincijskom kapitulu, održanom na Školjiću od 22. do 24. svibnja godine, fra Petar je imenovan ekonomom Provincije i samostana sv. Franje u Krku. Od do ARHIV SAMOSTANA SV. PAVLA NA ŠKOLJIĆU, XVIII d 43., Knjiga zapisnika samostanskih zborova, 24. X , Redovska obitelj jednoglasno privoli, da se sklopi pogodba pod rečenim uvjetima, tim više što je stranka s kojom se ima sklopiti, pogodba civilna, vlast, s kojom nije uputno u ovim vremenima doći u koštac. godine fra Petar je član samostana sv. Marije na Glavotoku. Od 5. do 7. kolovoza godine fra Petar je na Provincijskom zboru u Krku nazočan kao gvardijan samostana sv. Marije na Prvić Luci. U Krku je 26. rujna fra Petar imenovan kornim vikarom i duhovnim pomoćnikom u Župi Krk, s punom plaćom. Biskup Josip Srebrnić 21. srpnja godine imenuje fra Petra Turkalja zamjenikom župnika sa svim pravima upravitelja župe u Krku u izočnosti župnika monsinjora dr. Josipa Palčića. Nakon godinu dana, 16. srpnja godine, fra Petar je član samostana sv. Ante u Herceg Novom. U zapisniku Provincijske skupštine u Krku 11. siječnja godine stoji da je fra Petar dušobrižnik u Herceg Novom. Na redovitom zboru Uprave od 23 do 25. srpnja godine održanom na Glavotoku, fra Petar je određen za gvardijana na Zaglavu, a otac Anđelko Buratović dušobrižnikom. Nakon godinu dana fra Petar je u Herceg Novom. Na Provincijskoj kongregaciji (održanoj na Glavotoku od 24 do 25. travnja godine) riješena je molba oca fra Petra Turkalja, gvardijana u Prvić Luci, da se snizi taksa za mladež za tu kuću s 500 na 250 dinara, što je i prihvaćeno. Fra Petar se, vidjeli smo, susreo sa strancima već dvadesetih godina dvadesetoga stoljeća kada je, kao ekonom i gvardijan samostana sv. Pavla na Školjiću, zauzeo čvrsto stajalište u odnosu prema talijanskim vlastima glede samostanskoga posjeda na Puntamiki. Godine fra Petar je neko vrijeme bio u Zadru. Fra Marijan Sorić piše: Neka bude nuzgredno rečeno i ovo, da je neposredno prije mene stanovao u sv.mihovilu o. Petar Turkalj. On je vršio svoju svećeničku službu kao pravi pastir za duševno dobro Hrvata za vrijeme talijanske okupacije. Ali, nije prošlo baš VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

55 dugo vremena, da je pod pritiskom talijanske vlade i nadležnih crkvenih poglavara, morao napustiti sv. Mihovil. Razlog je bio u koliko se sjećam taj što je sa oltara osudio fakt što su talijanske vlasti prilijepili zemljopisnu kartu na zidine samostana kako Talijani napreduju u svom nepravednom osvajanju Etiopije u Africi. To je bilo dosta da je o. Petar dobio befel da ima otići iz Zadra. Fra Petar je nakon ovoga progona dospio ponovo u Prvić Luku za gvardijana. Godine napadnut je od psovača, koje je kao svećenik smatrao da mora opomenuti. Ovi su se našli jako uvrijeđenima i napadnutima te su fizički napali fra Petra. Taj incident je bio razlogom zatvaranja samostana u Prvić Luci. U jesen godine, početkom Drugoga svjetskog rata, fra Petar je premješten u samostan sv. Josipa u Splitu. U samostanu je vršio službu gvardijana. U ovom razdoblju fra Petar će pokazati svoju ljubav prema bližnjima. Rat je bjesnio i teško se bilo snalaziti i opredijeliti. On je bio vrlo energičan i trajno se zauzimao za ono što je smatrao da je pošteno, pravedno i dostojno svećenika, redovnika. Neposredno nakon rata provincijski ministar fra Lovro Hržić šalje izvještaj s Kongregacije održane od 10. do 12. rujna godine u Zagrebu na Ksaveru: Ponuđena župa u Splitu u načelu se prihvaća, ako odobri generalna kurija, te se povjerava vlč. ocu Petru, da stvar potanje uredi s Preuzvišenim Ordinarijem. Vrijeme Drugoga svjetskog rata posebice je teško i komplicirano. Nastupilo je vrlo teško vrijeme za Crkvu i vjernike, Hrvate. Mnogi stradavaju jer su drugačijega stajališta od službenoga prema Crkvi, vjeri i narodu. Zbog čovjekoljubnoga i kršćanskog, a ne službenoga stajališta, fra Petar biva uhićen i zatvoren 31. listopada godine u Splitu. Sudska mu je presuda izrečena 8. siječnja godine i osuđen je na sedam godina strogog zatvora. U obrazloženju stoji da je radio protiv režima. Njegov je odvjetnik uložio žalbu i na tu mu je žalbu 13. veljače godine kazna povećana na dvanaest godina strogog zatvora. Zatvorsku je kaznu izdržavao u Trogiru, Sisku, Staroj Gradiški, gdje je 17. srpnja godine i preminuo. Provincijski ministar fra Lovro Hržić 28. studenoga godine piše braći u Ogulinu: «Pred nekoliko dana primio sam iz Splita neugodnu vijest da je o. Petar uhapšen i zatvoren još prije Svih svetih. Kako piše o. Mašina tužba protiv njega je teške naravi. Govorio sam ovih dana sa sucem Matiassiem ovdje u Zagrebu, on daje malo dobre nade. Pisao sam o. Anđelku, da bi poduzeo koliko može za povoljno rješenje. Sjetite ga se u molitvama a preporučite isto i ostaloj braći.» 9 Na samom početku godine fra Lovro Hržić piše ponovno braći u Ogulin: «Biti ćete čitali u novinama opis afere o. Petra u Splitu. Ima više vremena da sam se bojao sličnih ispada zbog njegove naravi. Izgleda da se nekoje uplivne osobe u Splitu zauzimlju za njega, jer im je Petar bio pri ruci za vrijeme prvašnjeg režima, ali bojim se da će malo koristiti.» 10 Na suđenju je fra Petar pokazao izuzetnu hrabrost rekavši da ustaše nije sreo i da ne zna jesu li zločinci ili nisu, ali da za partizane zna da su zločinci i da to može dokazati. Počeo je nabrajati mučenja kojima je bio svjedok u tamnici kada je u rujnu bio uhapšen. Na suđenju se pojavio i Židov Rafael Salamonov iz Banja Luke. Zahvaljuje fra Petru što je spasio njega i još šest članova njegove obitelji, iako je znao da i njega može 9 SAMOSTAN KRISTA KRALJA, Arhiv, Spisi C 2, 1945., 28. XI SAMOSTAN KRISTA KRALJA, Arhiv, Spisi C 2, 1946., 3. I , pismo nije protokolirano 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 149

56 150 Članci dočekati smrt bude li pomagao Židovima i sakrivao ih. 11 Kao primjer fra Petrova zauzimanja za brata čovjeka, vrijedno bi bilo spomenuti pismo gospodina Tomislava Bumbaka, koje je on uputio na Provincijalat franjevaca trećoredaca glagoljaša. U njemu nam potiho gospodin Tomislav želi reći da trebamo poštovati i vrjednovati svoje velikane, a jedan od tih velikana je svakako bio fra Petar, koji je iz svoje vjere i ljubavi dao svoju žrtvu prema Bogu, narodu i čovjeku. Piše gospodin Tomislav: Prečasni gospodine oče Provincijale. Na kraju potpisani rođen sam prije 81 godinu u Prvić Luci, već 52 godine nastanjen sam u Novskoj. Svoje djetinjstvo i ranu mladost do svoje 15. godine sproveo sam u rodnoj župi u ozračju i vjerskom odgoju pod vodstvom otaca trećoredaca.. Još uvijek se dobro sjećam otaca: Ante Nižića, Frane Fatute (koji je došao u Prvić iz Zadra) Šime Vladovića, Frane Karavanića i kao posljednjeg oca Petra Turkalj, koji me je na Petrovo godine otpremio preko Hrvatskog Radiše na učenje zanata. U dobroj uspomeni mi je ostao dobri Šibenski biskup također trećoredac Dr. Srećko Badurina, kojeg sam pozdravio u mojem domu u Prvić Luci, kad je prigodom vizitacije poželio popiti kavu kod moje unuke koja je bila orguljašica u župnoj crkvi koju je uvježbavao ondašnji župnik Salezijanac Don Slavko koji je sada u Belom Manastiru. Prešasni oče Provincijale cilj obraćanja na Vas je slučaj i osjećaj na o. Petra Turkalja koji je bio posljednji župnik i gvardijan Vašeg samostana u Prvić Luci. Kasnije je u istom svojstvu bio župnik i gvardijan u Splitu. 11 ANTO BAKOVIĆ, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, str Već duže vrijeme okupiran sam sudbinom o. Petra. Znam da je za vrijeme komunističke vlasti bio osuđen i izvršavao kaznu u Staroj Gradiški gdje je pod meni nepoznatim okolnostima i umro. Oče Provincijale! U veljači 1944 godine kao pripadnik Hrv. Mornarice putovao sam sa jednim svećenikom Don Damnjanom Rodinom također Prvićaninom iz Zagreba za Prvić Luka (dobio sam bolovanje). Nas dvojica navratili smo se kod oca Petra Turkalja u Vaš samostan u Split. Tom prilikom pokazao nam je dvoje Židova koje je skrivao cijelo vrijeme rata u Vašem samostanu u Splitu. Koliko mi je ostalo u sjećanju iz ondašnjeg tiska da su ga tih dvoje Židova branili na njegovom suđenju. Njihova imena nisu mi poznata. S obzirom na moje godine bilo bi mi zadovoljstvo, ako je moguće, da poduzmete korake kako bi otac Petar Turkalj posmrtno dobio Medalju Pravednika za spašavanje Židova. S poštovanjem Tomislav Bumbak Novska! Njegov boravak i rad u Splitu za vrijeme rata bio je doista nesebičan za dobro bližnjega. Ovdje ću donijeti samo nekoliko sličica koje je ukratko opisao fra Grgo Sikirić u siječnju godine. Fra Grgo piše: Jednom nam je rekao o. Grgo Pašalić, kapucin - Da nije bilo o. Petra, ja bih bio umro od glad.i. Zatim fra Grgo nastavlja: kako je otac Petar za vrijeme talijanske okupacije doveo u Split vagon hrane a vlak se radi bojazni da će biti hrana zaplijenjena od Zagreba do Splita zaustavljao po nagovoru vlakovodje i fra Petra. Kad je stigao u Split otac Petar je nagovorio i uvjerio talijanske vojnike kako oni trebaju prenijeti sa vojnim kamionom hranu iz vlaka u samostan. U istom pismu fra Grgo nam govori: kako je čuo od po- VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

57 kojnoga oca fra Bernarda Medida kako su ga u zatvoru, kada su mu oduzeli krunicu, a on intervenirao da mu je to priručnik molitveni, zavezali konopom oko vrata i tako do nesvijesti izmrcvarili. Fra Petar je bio dosta tvrde naravi kako prema sebi tako i prema drugima. Nije se htio pretvarati - što mu je bilo na srcu bilo je i na jeziku. Takav je bio u Prvić Luci, kada su ga ribari isprebijali jer im je predbacio što psuju. U zatvoru je bilo strahovito mučen i mrcvaren. Nekoliko podataka o toj životnoj kalvariji možemo navesti od fra Frane Šešelje: Čuo sam od robijaša godine u zatvoru u Gradiški. Tamo su mi pričali koji su ga poznavali kako je bio osoran i oštre naravi. Nije se dao pod noge ono što je imao na jeziku to je imao u srcu. Držali su ga stražari na zubu. Mučili su ga i javno na krugu. Tako, na krugu stražar bi došao i da ne zaprlja čizme i zajašio bi na fra Petra da ga ovaj na ramenima nosi sa jednog kraja na drugi. Pričali su mi zatvorenici da je bio često u samici. O fra Petrovim danima u zatvoru svjedočanstvo donosi i fra Ilija Borak, kapucin u Karlobagu, koji je bio sa fra Petrom u zatvoru u Gradišci. Kaže fra Ilija: Kroz tih šest mjeseci fra Petar je bio preko pet mjeseci u samici. Kažnjavali su ga za svaku sitnicu, a on nije šutio. Voljeli smo ga i dao nam je snage da podnosimo ponižavanja i mučenja. Sve nam ovo ocrtava lik fra Petra kao odvažnoga i beskompromisnog čovjeka i nadasve vjernika. Njegovo iskustvo u Prvić Luci, na robiji i njegov nesebični rad i ljubav prema bratu čovjeku proizlazio je iz njegove žive vjere, što nam govori o neobičnom, smjelom i odvažnom liku vjernika, redovnika, svećenika, rodoljuba koji polaže svoje nade u Gospodina. U svjetlu ovoga, možda se može lakše i bolje shvatiti molitva nađena među njegovim stvarima, koja se čuva u Splitu, a glasi: Isuse, polažem prisegu, da ću Tebi vjerno služiti do smrti. Daj mi, da trpim, da s Tobom nosim teret. Odričem se svih dobara i ugodnosti ovog svijeta. Predajem Ti svoje srce, upali u njemu iskricu svoje ljubavi. Pristajem, da Tebe slijedim pod Tvoj križ. Slažem se s Tvojom voljom i primam sve Tvoje trpljenje, kako Ti želiš. Tvoje trpljenje je lako. Želim teže trpljenje. Isuse, obećajem Ti iskreno, da ću nositi Križ do smrti, dok ne dovedem ovce do Tvoga prijestolja. Amen. U životu fra Petra osjećala se ljubav za duše. On se predavao beskompromisno sav i patnju prihvaćao kao sredstvo vlastitoga otkupljenja i za spasenje braće ljudi. Shvatio je svu veličinu i dar patnje, a isto tako strašću i gorčinom ju prihvaćao i podnosio. Netko će postaviti pitanje je li to razborito? U svjetlu Kristova križa to je jedini put kojega je s ljubavlju prihvatio. Jer za ono što se voli, za to se umire. A za što se umire, to ne odumire. fra Marko Neretljak 46/2009, 3-4 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 151

58 Adresar Provincije PROVINCIJALAT FRANJEVACA TREĆOREDACA Adresa: Jandrićeva 21, Zagreb tel: 01/ faks: 01/ web: SAMOSTAN SV. FRANJE KSAVERSKOG Adresa: Jandrićeva 21, Zagreb tel: (01) faks: (01) SAMOSTAN SV. FRANJE ASIŠKOG I KUĆA SV. FRANJE Adresa: Sv. Izidora 5, Odra, Novi Zagreb tel: 01/ faks: 01/ kuca.svetog.franje@zg.t-com.hr web: SAMOSTAN SV. LEONARDA Adresa: Kotari 28, Samobor tel: 01/ SAMOSTAN SV. JOSIPA RADNIKA Adresa: Alojzija Stepinca 4, Belišće tel/faks: 031/ samostan-sv.josipa-radnika@os.t-com.hr web: SAMOSTAN KRISTA KRALJA Adresa: Nova cesta 7, Ogulin tel: 047/ samostan-franjevaca-trecoredaca@ka.tel.hr SAMOSTAN SV. MIHOVILA Adresa: Mihovila Klaića 11, Zadar tel: 023/ faks: 023/ SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA Adresa: Glagoljaška 3, Zadar tel: 023/ faks: 023/ SAMOSTAN SV. MIHOVILA Adresa: Zaglav, Sali Dugi Otok tel: 023/ SAMOSTAN SV. PAVLA OPATA Adresa: Školjić, Preko tel: 023/ SAMOSTAN SV. JOSIPA Adresa: Sukoišanska 8, Split tel/faks: 021/ ŽUPA SV. MIHAELA GRAČANI Adresa: Isce 33 A, Zagreb tel: 01/ web: zupa.gracani@gmail.com ŽUPA SV. BENEDIKTA I ŽALOSNE GOSPE Adresa: Matije Gubca 65, Kloštar Podravski tel/faks: 048/ HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA MÜLHEIM Adresa: Eberhardstr. 40, Mulheim a.d. Ruhr tel: (0049) 208/ faks: (0049) 208/ fra Vidan Mišković, voditelj misije 152 SAMOSTAN SV. FRANJE ASIŠKOGA Adresa: Pehlin 54, Rijeka tel: 051/ faks: 051/ SAMOSTAN SV. FRANJE Adresa: Trg Krčkih Glagoljaša 2, Krk tel: 051/ tel/faks: 051/ SAMOSTAN SV. MARIJE MAGDALENE Adresa: Porat 28, Malinska tel: 051/ SAMOSTAN SV. MARIJE Adresa: Glavotok 74, Malinska tel/faks: 051/ SAMOSTAN SV. JERONIMA Adresa: Martinšćica 18, Martinšćica tel/faks: 051/ Njemačka župa: DRACHSELRIED Zellertalerstrasse 16, Drachselried tel. (0049) 9945/ ured tel. (privat): (0049) 9945/ fra Mirko Gregov, župnik FRA JOSIP MAZIĆ Bahnhofstr. 10 Adresa: D Gengenbach, Deutschland tel: (0049) josip-mazic@web.de FRA IVAN MILANOVIĆ Adresa: Lohningerweg 40, CH-8240 Thayngen - Schweiz tel/faks: 0041/ (0) 52/ ivmil@econophone.ch FRA IVO MARTINOVIĆ Adresa: Via dei Fori Imperiali 1, Roma, Italia tel: fra.martinovic@gmail.com VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

59

60 Sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu želi Vam uredništvo VFT-a