38/ rujna 2015.

Transkript

1 38/ rujna Izjava Komisije HBK Justitia et pax o važnosti meðunarodne zaštite izbjeglica i kršæanskoj solidarnosti u njihovu zbrinjavanju Uvjetovanje pomoæi i pružanja zaštite izbjeglicama na temelju njihove vjerske pripadnosti bilo bi u suprotnosti ne samo s naèelom nediskriminacije izbjeglica po meðunarodnom pravu, veæ i s temeljnim postulatima kršæanstva, upozorava Komisija i poziva "vjernike i druge ljude dobre volje da, u okviru svojih moguænosti, rijeèju i djelom, pruže pomoæ izbjeglicama i institucijama koje za njih skrbe". Istodobno potièu i meðunarodnu zajednicu da uèini sve što je u njenoj moæi kako bi se u ratom opustošenim krajevima Azije i Afrike, ali i drugdje u svijetu, uspostavio pravedan mir i poboljšali životni uvjeti te tako uklonili uzroci izbjeglièke krize. Vodstvo Europske unije i europskih zemalja pozivaju da u humanitarnoj krizi pokažu toliko potrebnu djelotvornu solidarnost kako s izbjeglicama, tako i sa zemljama koje podnose teret aktualne izbjeglièke krize 10. inozemno putovanje pape Franje Nakon pohoda Kubi, gdje je posjetio Havanu, Holguin i Santiago, predvodivši misna slavlja, izmeðu ostaloga u svetištu Gospe od Milosrða iz El Cobre u povodu 100. obljetnice proglašenja Gospe zaštitnicom toga karipskoga otoka, te susreta s Fidelom Castrom, s mladima i obiteljima, Sveti Otac stigao u Sjedinjene Amerièke Države Domovinske vijesti U Ðakovu otvoren Teološko-pastoralni seminar Poèelo s radom Obiteljsko savjetovalište Sisaèke biskupije Potpisan sporazum o suradnji Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta i Sveuèilišta Panteon Assas - Paris II Godišnji susret sveæenika Hvarske biskupije Rovinj: Proslava sv. Eufemije 50 godina djelovanja školskih sestara franjevki u Èakovcu Znanstveni skup "Kaptolski Sisak: " Dani biskupa Sreæka Badurine 40 godina župe BDM Žalosne Špansko Blagoslovljen novi pastoralni centar najmlaðe koprivnièke župe Župa Presvetoga Srca Isusova u Vinkovcima dobila relikviju blaženoga Miroslava Bulešiæa Zlatna misa fra Krunoslava Kašnara Kardinal Bozaniæ èestitao Kurban bajram Crkva u Hrvata Mostar: Proslava obljetnice posvete katedrale i biskupskog reðenja mons. Ratka Periæa Konferencijom mladih u Sarajevu obilježava se 25 godina od obnove rada Hrvatskog kulturnog društva Napredak Inozemne vijesti Papa primio ministre okoliša zemalja èlanica EU-a Plenarno zasjedanje Vijeæa europskih biskupskih konferencija (CCEE) održano u Svetoj zemlji Završen susret èlanova vijeæa devet kardinala sa Svetim Ocem Prilog dokumenti Novi savez muškarca i žene Papin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji

2 Domovinske vijesti Domovinske vijesti ika Biskup Bogoviæ poèasni graðanin Ogulina Ogulin, (IKA) - Na sveèanoj sjednici na Dan grada Ogulina biskup Mile Bogoviæ je odlukom gradskog vijeæa postao poèasni graðanin grada Ogulina. U obrazloženju za dodjelu povelje poèasnog graðanina grada Ogulina stoji da ju je biskup dobio za pastoralnu, duhovnu i moralnu skrb za sve graðane grada Ogulina. Najviše priznanje biskupu su uruèili predsjednik gradskog vijeæa Ogulina Milan Sabljak i gradonaèelnik Jure Turkoviæ. Tom prilikom biskup je istaknuo da je to priznanje za sve protekle godine suradnje i da ga to ne iznenaðuje jer se veæ tretira kao graðanin Ogulina, grada s kojim je uspostavio suradnju kao malo s kojim. U Ðakovu otvoren Teološko-pastoralni seminar Ðakovo, (IKA/TU) Trodnevni Teološkopastoralni seminar (TPS) za sveæenike Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije na temu "Aktualnost Bogu posveæenog života za kršæansku duhovnost i pastoral" poèeo je 15. rujna u prostorima Katolièkoga bogoslovnog fakulteta u Ðakovu. Nakon uvodne molitve, rijeè pozdrava i dobrodošlice uime KBF-a uputio je dekan prof. dr. Ivica Raguž. Podsjetio je kako TPS ima nakanu uhvatiti se u koštac s odreðenim teološkim temama, ali i s goruæim pitanjima današnjega vremena, kako bi svjedoèanstvo vjere, a napose svjedoèanstvo sveæenièke službe, bilo što vjerodostojnije u Crkvi i društvu. Osvrnuo se na odabranu temu Bogu posveæenog života te istaknuo: "Ako ikoja, onda je ova tema ono što bi nas sveæenike trebalo ponajviše zanimati, jer smo i sami posveæeni Bogu sakramentom svetoga reda, ali i sami bismo osobno trebali živjeti sve ono što podrazumijeva Bogu posveæen život, a to je ponajprije sebe-odmak, sebenapuštanje za Boga i bližnjega. Poželjevši plodonosan rad seminara, dekan je okupljenim sveæenicima za uvod i promišljanje o toj temi preporuèio tekst biskupa Strossmayera, koji u novom broju Vjesnika Ðakovaèkoosjeèke nadbiskupije i Srijemske biskupije donosi umirovljeni nadbiskup dr. Marin Srakiæ, a koji je vrlo nadahnjujuæi za sveæenike i njihovu službu. Nazoène je potom pozdravio ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Ðuro Hraniæ, uputivši zahvalu organizatorima što su u Godini posveæenoga života za temu TPS-a izabrali Bogu posveæeni život. "Bogu posveæene osobe su vjernici koji su ozbiljno shvatili svoje krštenje i koji nastoje ozbiljno odgovoriti na dar krsne milosti. Teološki promatrano, one su najizvrsniji, najsvjesniji i najzdraviji dio Crkve. Zahvaæene Duhom Svetim, žele svoj život pretvoriti u potpuno osobno uzdarje Trojedinom Bogu, èijom su ljubavlju zahvaæene. Proroèki su znak u Crkvi, koji svakog kršæanina poziva na ostvarenje vlastitog krsnog poziva. Duh Sveti ih podiže meðu nama da oèuvaju živom svijest Crkve o njezinu božanskom porijeklu i karizmatskoj obdarenosti svakog krštenika. Zajednice Bogu posveæenih osoba samim svojim postojanjem pomažu shvatiti cijeloj crkvenoj zajednici koje je njezino porijeklo, tko je njezin životni princip i kamo idemo. Zato su Bogu posveæene osobe uvijek veliki dar Crkvi i proroèki glas u njoj", rekao je nadbiskup, dodavši da je redovnièka zajednica slika Crkve koja se hrani rijeèju Božjom, posveæuje u sakramentima, služi u ljubavi, u trajnoj žudnji za eshatološkom puninom. Nadalje, nadbiskup je podsjetio kako su poslije Drugoga svjetskoga rata mnoge èasne sestre odjednom ostale bez svojih škola, bolnica i drugih ustanova te su da bi preživjele prihvaæale razlièite poslove u župnim zajednicama, bilo kakav smještaj, na poèetku uz nikakvu naknadu, a i kasnije su godinama bile vrlo jeftina radna snaga po župama. "No, sada kad je opao broj zvanja, i kad su sestre jedva prisutne u župnim zajednicama, poèeli smo se osvješæivati i shvaæati da Bogu posveæene osobe nisu vrijedne prvenstveno po tome koliko rade i kakve obaveze obavljaju u župi. Imamo èitavih dekanata u kojima nemamo niti jedne èasne sestre i sve više shvaæamo da su sestre, Bogu posveæene osobe, vrijedne i dragocjene u Crkvi po onome što jesu: po svom identitetu i svjedoèanstvu svoga Bogu posveæenoga života", ukazao je nadbiskup Hraniæ, izražavajuæi želju da ovaj TPS pridonese da svi znaju još više vrednovati blagotvornost prisutnosti èasnih sestara i drugih Bogu posveæenih osoba u našoj sredini, a osobito na teritoriju naših župnih zajednica. Istièuæi kako kao Crkva ne ostvarujemo svoje poslanje samo svojim radom, nego prije svega svojim svjedoèanstvom, svojim identitetom i svjedoèanstvom svoga života, nadbiskup je kazao kako su skromnost života i osobno siromaštvo, poslušnost te èistoæa u današnjem suvremenom društvu dragocjeni proroèki dar. Poželjevši tri dana zajednièkog promišljanja i bratskog zajedništva, nadbiskup je zakljuèio: "Volio bih da nam Godina posveæenoga života bude poticaj za ostvarenje potrebnih preduvjeta za još bolju i kvalitetniju integraciju redovnièkih zajednica u život i poslanje naše mjesne Crkve tako što æemo ugovore sa ženskim redovnièkim zajednicama koje djeluju u našim župama uskladiti sa smjernicama koje je postavila HBK i istodobno da Nadbiskupija i poglavari muških redovnièkih zajednica priredimo i potpišemo konvencije o povjeravanju župa za one župe za koje to još nije uèinjeno." Sastanak Odbora HBK za mlade Zagreb, (IKA) - Svjetski dan mladih u Krakovu, Program "Mladi za mlade", završnica katolièkih malonogometnih liga Crkve u Hrvata, Taize - ekumenski susret mladih i pripreme za SHKM u Vukovaru bile su teme redovnog sastanka Odbora HBK za mlade održanog u utorak, 15. rujna u prostorijama HBK u Zagrebu. Na sastanku je sudjelovalo 30 povjerenika za mlade iz nad/biskupija i redovnièkih zajednica, na èelu s predsjednikom Odbora biskupom Mijom Gorskim. Na sastanku su po prvi puta sudjelovali novi èlanovi: vlè. Ivan Valentiæ iz Zagrebaèke nadbiskupije, vlè. Mato Malekinušiæ iz Sisaèke biskupije, don Šime Žiliæ iz Zadarske nadbiskupije, don Mihovil Kurkut u ime Hrvatske salezijanske provincije i fra Filip Ðurðeviæ, nacionalni duhovni asistent FRAMA-e. Èlanovi Odbora oprostili su se od vlè. Branka Koretiæa, vlè. Ivice Budinšæaka, don Zdenka Dundoviæa, don Ivana Šibaliæa i fra Krunoslava Alberta. Vezano uz Svjetski dan mladih u Krakovu koji æe se održati od 26. do 31. srpnja godine, Ured HBK za mlade vodi koordinaciju prijava mladih na razini Hrvatske. Mladi æe se moæi prijaviti u svojim nad/biskupijama koje æe organizirati autobuse. Svaki voditelj u prijavnici koja mu je dostavljena iz Ureda HBK za mlade odabrat æe koju vrstu hodoèasnièkog paketa želi. Cijene hodoèasnièkih paketa su razlièite, a sve detaljnije informacije se mogu naæi na mrežnoj stranici Ureda. Takoðer u istoj prijavnici moæi æe se naznaèiti želi li voditelj s mladima sudjelovati u Misijskim danima koje traju od 20. do 25. srpnja godine rujna broj 38/2015

3 ika Odlukom Poljske biskupske konferencije, cijena kotizacije za boravak u Misijskim danima iznosi 30 eura. Prijave po nad/biskupijama za mlade iz Hrvatske traju do 1. veljaèe godine. U samom programu SDM predviðeno je održavanje kateheza koje æe voditi biskupi. Mladi æe tom prigodom moæi postavljati odreðena pitanja i dati svoja svjedoèanstva. Osim službene web stranice, Ured redovito obavještava mlade o tom dogaðaju i putem društvenih mreža istaknula je Ivana Èogelja, Tajnica Ureda HBK za mlade. Završnica katolièkih malonogometnih liga koja je održana u lipnju ove godine u Bjelovarsko-križevaèkoj biskupiji prošla je veoma uspješno. Delegat za KMNL, vlè. Marjan Spehnjak istaknuo je da je obavljen veoma uspješan posao, te da je završnica liga dosegnula veæu razinu. Iduæa završnica katolièkih malonogometnih liga Crkve u Hrvata održat æe se od 27. do 29. svibnja u Dubrovaèkoj biskupiji. Završene tri Opæe specijalizacije animatora. Tijekom sedmog mjeseca održane su tri opæe specijalizacije animatora. Prvu, održanu u Deževicama od 6. do 12. srpnja, vodili su instruktori Vrhbosanske nadbiskupije za navedenu i Beogradsku nadbiskupiju. Preostale dvije specijalizacije organizirali su Ured HBK za mlade, Salezijanska obitelj te povjerenstva za pastoral mladih èiji su mladi sudjelovali u programu. Prva specijalizacija u Baškim Oštarijama održana je u terminu od 11. do 18. srpnja za Bjelovarsko-križevaèku, Krèku, Rijeèku, Varaždinsku i Zagrebaèku (nad)biskupiju, a druga od 21. do 28. srpnja za Ðakovaèko-osjeèku i Gospiækosenjsku (nad)biskupiju. Ove godine sveukupno je specijaliziralo 90 animatora. Svoje mlade su konstantno na programu pratili povjerenici vlè. Zoran Grgiæ, vlè. Velimir Martinoviæ, vlè. Filip Perkoviæ te vlè. Josip Šimatoviæ. Za provoðenje programa Temeljne formacije animatora javila se Zagrebaèka nadbiskupija, Šibenska biskupija i Bjelovarsko-križevaèka biskupija. Datumi formacije æe biti dogovoreni u suradnji s povjerenicima najkasnije do 15. listopada ove godine. Funkciju dosadašnje voditeljice programa "Mladi za mlade" Petre Juriša preuzima Barbara Mirkoviæ koja je dugogodišnja animatorica djece i mladih u župi Marije Pomoænice na zagrebaèkoj Knežiji, predstavnica pokreta salezijanske mladeži Zagreba, suvoditeljica VIS-a Ivan Pavao II te animatorica instruktorica. Do nedavno je obavljala dužnost potpredsjednice udruge "Mlada pozitiva". Uz sve to, ona je odlièna studentica treæe godine psihologije na Hrvatskome katolièkom sveuèilištu. Informacije o programu "Mladi za mlade", mogu se dobiti na mail adresi animatori.hbk@gmail.com ili na broj mobitela: Na sastanku je najavljen je ekumenski susret mladih u Valenciji koji æe se održati od 27. prosinca do 2. sijeènja godine. Ured koordinira prijave. Ðakovaèkoosjeèka nadbiskupija i Ured HBK za mlade raspisali su natjeèaj za izbor logotipa Susreta hrvatske katolièke mladeži u Vukovaru Na natjeèaj je do 23. lipnja prispjelo 25 radova s inaèicama istih, koje je pregledalo i ocijenilo sedmeroèlano ocjenjivaèko tijelo sastavljeno od struke, èlanova Ureda HBK za mlade i predstavnika nadbiskupije. Nakon prispjelih ocjena prvo mjesto osvojila je Maja Vidoviæ, D. Kupèina, Sisaèka biskupija; drugo mjesto Josipa Fotak, Sesvete, Zagrebaèka nadbiskupija te treæe Tomislav Lasiæ, Osijek, Ðakovaèko-osjeèka nadbiskupija. Po pravilniku natjeèaja prvonagraðeni rad postaje vlasništvo Nadbiskupije i podložno je promjenama, ukoliko se procjeni kako su nužne za skladan vizualni identitet susreta, uz zadržavanje izvorne ideje. Sa sastanka je upuæen i poziv glazbenicima da se ukljuèe u natjeèaj za izradu himne SHKM u Vukovaru Domovinske vijesti Poèelo s radom Obiteljsko savjetovalište Sisaèke biskupije Radno vrijeme je svaki utorak od 17 do 19 sati na adresi Trg bana Josipa Jelaèiæa 1 u Sisku, a korisnici se za savjetovanje mogu najaviti na broj Sisak, (IKA) - Obiteljsko savjetovalište Sisaèke biskupije zapoèelo je s radom u utorak 15. rujna u prostorima Pastoralnog centra "Petar Žagmeštar" sisaèke katedralne župe. Voditeljica savjetovališta je umirovljena psihologinja Pavica Matijeviæ s više od 45 godina radnog iskustva, a svrha mu je pružanje podrške i pomoæi pojedincu, braènom paru ili obitelji u prevladavanju svakodnevnih životnih kriza, poteškoæa u komunikaciji i ponašanja štetnih za obitelj. Matijeviæ je istaknula kako æe naglasak u ovom savjetovalištu biti na psihièkom aspektu pomoæi, uz pogled i na onaj fizièki i duhovni. "Populacija s kojom æemo raditi je jako raznolika i jako široka, od djeèje dobi do staraèke, a bavit æemo se raznim problemima od onih 'teških' poput fizièkih bolesti do onih pozitivnih kao što je odabir škole djeteta. Posebno je u današnje vrijeme ugrožena obitelj, što zbog medijskih pritisaka i krivih vrijednosti koje visoko kotiraju, ali i nedostatka komunikacije zbog èega nastaju brojni konflikti. Mi smo u našem tempu života zaboravili saslušati jedni druge i zato je ponekad dovoljna introspekcija problema i suprotni razgovor kako bi se došlo do rješenja", rekla je voditeljica savjetovališta te istaknula kako su struènost u pristupu problemu i diskrecija zajamèeni. Radno vrijeme Obiteljskog savjetovališta je svaki utorak od 17 do 19 sati na adresi Trg bana Josipa Jelaèiæa 1 u Sisku, a korisnici se za savjetovanje mogu najaviti na broj Predavanja prvoga dana TPS-a u Ðakovu Ðakovo, (IKA/TU) - Predavanja prvog dana TPS-a 15. rujna održavana su pod zajednièkim nazivnikom Posveæenje. Prvo predavanje pod nazivom "Bogu posveæeni život u Novom zavjetu" održala je dr. s. Silvana Fužinato iz Družbe Presvetog Srca Isusova. Predavaèica je na samom poèetku naglasila da je nemoguæe govoriti o posveæenom životu bez Novog zavjeta iako identièan oblik života ne nalazimo nigdje u Svetom pismu. Izlaganje je koncipirala u dva dijela. U prvom je progovorila o Božjoj svetosti u Starom zavjetu, a u drugom o temeljnim znaèajkama Isusove svetosti. Napomenula je kako govori o posveæenju jer je to pojam koji se spominje u Bibliji. Prvi ili stari zavjet oznaèuje kao sveto sve ono što pripada Bogu te taj pojam nema nikakve moralne konotacije. Sam izraz pojavljuje se više od tisuæu puta u svetopisamskim tekstovima. Božja svetost oèituje se kao razlièitost i kao pripadnost. Prva karakteristika oèituje se u knjizi proroka Hošee. Ta svetost drži èovjeka na odreðenom rastojanju. Na tom tragu dr. Fužinato govori kako "u zajedništvo s drugom osobom možemo uæi samo ako poštujemo odreðenu distancu" stoga nas ne treba èuditi spomenuta karakteristika Božje svetosti. Druga karakteristika svetosti kao pripadnosti posebice se oèituje u Božjem objavljivanju izabranom narodu. Rijeè je o Božjoj pripadnosti i blizini. Daljnje predavanje usmjerilo se prema novozavjetnom posveæenju. Predavaèica je naglasila kako u evanðeljima ne postoji tekst koji bi se na izravan naèin smatrao temeljem redovnièkih zajednica. U tom kontekstu èesto se spominje tekst o bogatom mladiæu koji je želio slijediti Isusa, ali tu se radi o pozivu koji je upuæen svakome. U perspektivi zavjeta poslušnosti istaknuto je kako Novi zavjet ne poznaje poslušnost kao takovu nekom èovjeku nego Bogu. Iz 23. rujna broj 38/2015 3

4 Domovinske vijesti spomenutoga je vidljivo kako "Isus nije utemeljitelj, ali je temelj redovnièkog života". Nije bilo izravnog utemeljenja, ali se u posveæenom životu teži prema stalnom nasljedovanju Krista tj. njegove posveæenosti koja se vidi i oèituje u "posveæenju za" i "ljubavi sve do kraja". Trijumf ljubavi dogaða se na križu gdje posljednja rijeè ne pripada smrti nego životu, a Isusova smrt na križu dar je raðanja novog života. To postaje najoèitiji znak njegova posveæenja Ocu. Upravo je to posveæenje temelj redovnièkog života. Sestra Fužinato je napomenula kako u Novom zavjetu nikada nema zvanja bez nekog poslanja te pri kraju istaknula kako zavjet èistoæe ima smisla samo ako se živi kao davanje ljubavi prema nekome pisanom velikim i malim slovom. Predavanje je zakljuèeno izjavom kako Bogu posveæeni život treba biti život za druge. Drugo predavanje s naslovom "O Bogu posveæenom životu u patristici" održao je prof. dr. Ivan Bodrožiæ, sveæenik Splitsko-makarske nadbiskupije i redoviti zaposlenik KBF-a u Zagrebu. Na samom poèetku istaknuo je kako u patristici nije bilo govora o nekim posebnim zavjetima jer je u svijesti prvih kršæana bila misao kako je Isus svojim otkupiteljskim djelom posvetio ljude. Kršæanski život kao takav bio je sam po sebi posveæen od Krista. Ipak, neki ljudi su savršenije odgovarali na taj poziv. Razvoj monaštva i redovništva može se promatrati kroz tri razdoblja tj. naèina posveæenog života. Prvo je djevièanstvo koje je obilježilo razdoblje progona Crkve. On je èak postojalo i kao svojevrsna institucija. Razloge za takav život pronalazilo se u Isusu Kristu "jer je on došao kao zaruènik svadbenog saveza Boga i njegova naroda". Prof. Bodrožiæ napominje da su se ovakvom naèinu života više posveæivale žene te da on nije bio ostvariv nigdje drugdje nego unutar obitelji jer nisu postojali samostani. Zato su postojale odreðene poteškoæe jer bi djevojka pripadala svome ocu i nije mogla sama odluèivati o svome životu stoga je morala imali podršku najbližih ili snažnu odluènost kako bi to mogla provoditi svakoga dana. Kasniji oblik posveæenog života jest anahoretizam, a on se odnosi na one koji se povlaèe. To je pojava u vremenu kada polako dolazi do slobode Crkve, a izabirali su ju veæinom muškarci. Kao primjer ovakvoga života istaknuo se Antun Pustinjak. I on i ostali pustinjaci bili su ljudi koji su druge pouèavali, ali nisu imali nikakve vlasti nad njima. Predavaè je ukazao na to kako se s vremenom anahoretizam i taj jedan samaèki život preobražava u cenobije tj. zajednice unutar kojih se formiraju odreðena pravila. Taj proces je pokazao svoju zrelost u 5. st. kada se razvio ureðeni monaški život. Institucionaliziralo se ono što je veæ postojalo, ali sad poglavar (opat) nije bio samo duhovni voða nego je u svojoj osobi predstavljao i instituciju. Prof. Bodrožiæ je istaknuo i neke odlike duhovnosti kako djevièanskog tako i monaškog života. Djevièanstvo je samo po sebi podrazumijevalo æudoreðe. Ono nije bilo samo neèiji privatni izbor nego postaje stvar zajednice. Biskup ima njihovu evidenciju, a Crkva ih uvlaèi u dinamiku same zajednice. Monasi su pak kao glavnu postavku uzimali bijeg od svijeta, ali u samostanu su imali novi svijet u kojem su se ostvarivali. Njihova duhovnost temelji se na Svetom pismu, a prisutno je i shvaæanje takvog života kao novog muèeništva koje se ostvaruje kroz askezu, post, molitvu Njihova odlika bila je i da su prihvaæali veliku teološku i eklezijalnu odgovornost onda kada je to bilo potrebno. Treæe predavanje "Marija kao uzor savršenog posveæenja" održala je doc. dr. s. Marija Pehar, predavaèica na KBF-u u Zagrebu i redovnica zajednice Školskih sestara franjevki. U uvodnom dijelu predavanja pojasnila je kako poèeci monaštva sežu u poèetke kršæanstva kada je bio naglasak na asketskom odricanju. Pojasnila je kako se pod pojmom ika posveæeni život misli i na redovništvo, ali i na jednu širu dimenziju posveæenosti Bogu. Znaèenje samog pojma monah nije samo onaj koji živi sam nego prije svega onaj koji je jedinstven i savršen. Potom je dr. Pehar prešla na govor o Mariji u kojoj prepoznajemo najsavršenije nasljedovanje Krista. Marija je na neki naèin uèenica, ali i majka i djevica u kojoj možemo promatrati savršeno predanje i nasljedovanje. Djevièanstvo se kod Marije oèituje kao krajnje siromaštvo jer se odrekla sama sebe. "Tek u ispražnjenju od svega ljudskog dolazi do izražaja da Bogu ništa nije nemoguæe." Djevica svojim djevièanskim, bespridržajnim predanjem pokazuje kako potpuno vjeruje Bogu i njegovim moguænostima. Takva, prividno neplodna, postaje istinski plodna. Pravo bogatstvo i blagoslov nije u samom raðanju nego u Božjem daru. "Naravna neplodnost postaje istinska plodnost." Iz tog razloga je Marijino djevièanstvo više od biološkog, ono je u srcu. Predavaèica u svom izlaganju istièe kako se posveæeni život svodi na djevièanstvo jer u njemu dolazi do izražaja Božja svemoæ. Ono nije samo sebi svrha i nema cilj samo u sebi te je prazno i neprirodno ako nije utemeljeno u Bogu. Na kraju je istaknula kako se poput Marije, djevièanstvom posebice ljubi svijet i zato je besmisleno djevièanstvo koje se zatvara samo u sebe. Èetvrto, posljednje predavanje prvog dana TPS-a pod naslovom "O trima evanðeoskim savjetima" održao je dekan KBF-a u Ðakovu prof. dr. Ivica Raguž. Svoje predavanje razradio je na temi zavjeta poslušnosti oslanjajuæi se na misli Hansa Ursa von Balthasara dajuæi prikaz poslušnosti kod dijecezanskog sveæenika. Sam Krist je sveæenik koji žrtvuje, a ono što žrtvuje jest on sam. Pojam koji se spominje u okviru ove teme jest "gola" poslušnost. Ona dolazi do izražaja u sveæeništvu i dogaða se kako bi Kristova ljubav došla do izražaja. Ljubav postaje službena, ali to nije nikakvo ogranièavanje ljubavi. Takva službena ljubav koju ima sveæenik ima ulogu pokazati vjerniku potpunu Božju ljubav i onda kad ju on sam ne doživljava. Sveæenik po svojoj službi uprisutnjuje golu poslušnost Crkvi. Zato je on manje popularan meðu laicima nego redovnik. Njegov poziv je više autoritativan, pozvan je kroz zapovijed "Slijedi me!" dok je kod redovnièkog poziva ponuðen veæi izbor: "ako hoæeš ". Iz svega toga proizlazi da je sveæenik sveti funkcionar i on se treba depersonalizirati u Kristu. Njegova služba je izmeðu redovnièkog i laièkog staleža, a problem se javlja u prosjeènosti kada sveæenik izbjegava radikalnost iz jednog i drugog, a uzima samo ono što mu odgovara. U daljnjem tijeku predavanja prof. Raguž se pitao što donosi poslušnost za pastoral. U odgovaru je rekao kako je dijecezanski sveæenik pozvan biti poslušan spram biskupa i same svoje sveæenièke službe. To znaèi vjerno slijediti Krista pa se na taj naèin sveæenik èuva od oholosti jer je pred njim zahtjev koji nikad ne može u potpunosti ostvariti. "Sveæenik bi trebao biti najposlušniji vjernik" i ta poslušnost nikad nije neosobna. Zbog toga sveæenik mora imati osobu (duhovnika, prijatelja) kojoj æe biti poslušan do kraja. Potrebno je i da vjernik vidi da se sveæenik bori, pati pod slatkim jarmom Isusovim. U izlaganju je istaknuto i kako je laksizam takoðer oblik neposlušnosti kad kod sveæenika sve može tj. ne postoje nikakva pravila. Pozivajuæi se na Pastore dabo vobis predavaè je rekao da može zahtijevati poslušnost od drugih samo onaj koji je poslušan Kristu. "Poslušnost je preduvjet razumijevanja drugoga." Neposlušan župnik ne može biti dobar ni u gradskoj ni seoskoj sredini. Sveæenik je poslušan i subraæi sveæenicima te mu to pomaže da se oèuva od zavisti. Sveæenièki poziv najbolje se ostvaruje ako se živi poslušno i ako se u njemu oèituje krajnji samoodmak. Pred kraj predavanja, prof. Raguž je napomenuo da postoje i rujna broj 38/2015

5 ika opasnosti sveæenièke poslušnosti. Jedan od najveæih svakako jest da se sveæenik depersonalizira, ali kako bi ostvario svoje osobne interese probitka i napretka. Takva poslušnost je jednako opasna kao i neposlušnost. Nakon prva dva i nakon druga dva predavanja održane su plodne rasprave. Moderator prvog dijela bio je prof. dr. Karlo Višaticki, a drugog dr. Boris Vuliæ. Split: Misa za poèetak 11. sezone KMNL "Ivan Pavao II." Želio bi da kroz svoju igru rastete kao vjernici i gradite zajedništvo svoje župe, škole, društva, Crkve i domovine te da uðete u reprezentaciju dobrih i poštenih ljudi koji æe biti dobri treneri na svojim buduæim radnim mjestima i u svojim obiteljima koje æete zasnivati, poruèio je nadbiskup Barišiæ Split, (IKA) - Euharistijskim slavljem koje je u srijedu 16. rujna predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæ, zapoèela je 11. sezona Katolièke malonogometne lige "Ivan Pavao II.". Na otvorenje nove sezone odazvao se velik broja igraèa, voditelja i župnika. Otvorenje je uprilièeno u župi sv. Mateja na Ravnim Njivama u Splitu, èija je malonogometna ekipa protekle sezone osvojila i Ligu i Sudamja kup. Nadbiskup je u homiliji mladim sportašima govorio nogometnim rjeènikom. Spomenuvši najprije muèenike papu sv. Kornelija i biskupa sv. Ciprijana èiji se spomendan slavio, rekao je da su oni bili toliko kvalitetni igraèi da su ušli u važnu, svjetsku reprezentaciju svetaca univerzalne Crkve. Pojasnio je kako im njihov rad i život priskrbljuje i titulu trenera povjerenih im vjernika te da biti papa, biskup i sveæenik u bilo kojem vremenu i prostoru upravo znaèi biti trener. Nadodao je kako upravo nogomet sudionike uèi jednom od najvažnijih stvari zajedništvu. "Vi koji ste predani èlanovi svojih ekipa znate koliko je teško graditi zajedništvo. Èesto smo svjedoci da pojedinci mogu biti nadprosjeèno talentirani, a da u ekipi to ne funkcionira. U ekipi je svaki igraè važan i ukoliko ne daje sve od sebe, lako se dogodi da ekipa izgubi. Stoga je važno da svatko radi na sebi te da bez rezerve svoje talente i sposobnosti ugraðuje u svoj tim, u to zajedništvo", pojasnio je. Nadbiskup je istaknuo kako je ovo sportsko vježbanje u zajedništvu izvrstan trening za zajedništvo u koje æe se mladiæi tijekom života morati ugraðivati. Istaknuo je kako æe im se èesto u životu dogoditi, kao i na sportskom terenu, da im netko svira prekršaje kada ne treba te da im je prihvaæanje takvih nepravednih odluka takoðer izvrstan životni trening. Pozvao ih je da iskoriste vrijeme i prilike koje su im danas dane da rastu kao ljudi i vjernici za sutrašnje uloge u društvu. Na kraju nadbiskup je izrazio radost što okupljeni mladiæi ne pripadaju onim skupinama mladih ljudi koji svoju mladost provode 'sjedeæi na zidiæu' neraspoloženi i nezainteresirani te pasivno kritiziraju svoju stvarnost veæ pred sobom vidi ljude pune volje i energije koji žele iskoristiti sve životne radosti i moguænosti koje ime je Gospodin dao. "Želio bi da kroz svoju igru rastete kao vjernici i gradite zajedništvo svoje župe, škole, društva, Crkve i domovine te da uðete u reprezentaciju dobrih i poštenih ljudi koji æe biti dobri treneri na svojim buduæim radnim mjestima i u svojim obiteljima koje æete zasnivati", zakljuèio je nadbiskup. Okupljenima se obratio i povjerenik za mlade don Mihael Proviæ koji je zahvalio svima koji sudjeluju u ovom važnom i najbrojnijem projektu Ureda za pastoral mladih Splitskomakarske nadbiskupije, posebno Mladenu Juriæu, voditelju Lige. Izrazio je radost što i ove sezone vidi neke igraèe i ekipe koji u KMNL-u sudjeluju od samog poèetka. Svima je zaželio uspješnu novu sezonu. Domovinske vijesti Predstavljena knjiga biskupa Košiæa Ako vam ovi redci u bilo èemu ikada barem malo otvore ne samo moju dušu, nego što bih još više želio, ljubav koja se nada, svjetlo koje obasjava vašu dušu, bit æu radostan i zahvalan Bogu za dar rijeèi koja je u ovoj knjizi našla svoj izraz, a odraz možda, ako Bog to želi, u nama i našim dušama Sisak, (IKA) - Predstavljanje knjige pjesama, crtica i molitava sisaèkog biskupa Vlade Košiæa "Ljubav svemu se nada" održano je u srijedu 16. rujna u dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisaèkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili dr. Ivan Golub, pjesnikinja Željka Šemper, urednik Stjepan Juraniæ i autor. Pjesme je interpretirala prof. Nikolina Mesiæ, a u glazbenom dijelu programa nastupila je pijanistica Ana Tomšiæ. Govoreæi o knjizi, dr. Golub se prisjetio studentskih dana biskupa Košiæa, kada je jedan dio pjesama i nastao, te je istaknuo kako je ova knjiga nadasve ispovijest autora. "Naslov knjige 'Caritas omnia sperat Ljubav svemu se nada' sadrži geslo, misao vodilju napisanu u biskupskom grbu Vlade Košiæa. Kao te tri rijeèi tako i knjiga ima tri dijela, jedan stihovni i dva prozna. Knjiga je to ljubavi i nade u vjeri, a postavljena je kao putopis, odraz putovanja unutarnjim i vanjskim svijetom, voðena po naèinu dnevnika. Knjiga je nadalje neka vrsta ispovijesti u sva tri svoja sloja. U njoj se nalaze kao posebnost biblijske aktualizacije tj. biblijska zbivanja primijenjena na sadašnja životna zbivanja i suvremena stanja", rekao je dr. Golub. Pjesnikinja Šemper rekla je kako je rukopis ove knjige zbirke dobila prije nekoliko godina te kako je prilikom svakog èitanja otkrivala nešto novo i sve veæe dubine napisanog. "Pomislih kako je ovo nešto sasvim drugo od onoga što smo navikli èitati s potpisom biskupa Košiæa. Nisu ovo teološke rasprave, meditacije ili kronologije ratnih dogaðanja. Zbirku 'Ljubav svemu se nada' usuðujem se opisati rijeèima velikoga Tina 'Ta besjeda je lomaèa i dužan sam je viknuti, ili æu glavnjom planuti'. Zaista, u ovoj zbirci se prepoznaje susret èovjeka i Boga. I to ne èovjeka kojeg rekonstruiramo i prilagoðavamo sadašnjem vremenu, ovo je susret èovjeka i Boga, kakvog je Bog stvorio i zamislio. Naravno da nismo uvijek spremni za takav susret i zapravo možda su pjesnici jedini spremni te trenutke ovjekovjeèiti", rekla je predstavljaèica te dodala kako je cijela zbirka jedna velika propovijed i ohrabrenje svakom èitatelju. Urednik knjige Juraniæ istaknuo je kako je bio vrlo težak put da bi ta knjiga ugledala svjetlo dana. "Biskup Košiæ se uvijek dvoumio oko njezina izdavanja, sve dok mi ovo proljeæe nije poslao rukopis i rekao 'ako misliš da vrijedi - objavi'. S obzirom da sam odreðene dijelove veæ vidio, kako bih potkrijepio svoje uvjerenje da je to odlièan rukopis angažirao sam dva vrsna struènjaka: prof. Jožu Skoka i prof. Ivana Goluba. U konaènici oni su doista i potvrdili da taj rukopis zaslužuje da se ukorièi. Danas ovdje možemo reæi da imamo biskupa pjesnika i ovo je velika stvar za sve nas koji ga poznajemo, a i za Sisaèku biskupiju", rekao je Juraniæ. Na kraju okupljenim se obratio biskup Košiæ koji je zahvalio svima koji su bili ukljuèeni u izdavanje ove knjige i predstavljanje, a posebno uredniku Juraniæu na èiji je poticaj i ugledala svijetlo dana. "Ovako pripremljena knjiga pjesama i crtica, bez molitvi, bila je pripremljena veæ godine i trebalo je malo hrabrosti i poticaja. Ako vam ovi redci u bilo èemu ikada barem malo otvore ne samo moju dušu, nego što bih još više želio, ljubav koja se nada, svjetlo koje obasjava vašu dušu, bit æu radostan i zahvalan Bogu za dar rijeèi koja je u ovoj knjizi našla svoj izraz, a odraz možda, ako Bog to želi, u nama i našim dušama", zakljuèio je biskup Košiæ. 23. rujna broj 38/2015 5

6 Domovinske vijesti Potpisan sporazum o suradnji Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta i Sveuèilišta Panteon Assas - Paris II Split, (IKA) - Predstavljanje Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta iz Zagreba i monografije o njegovu rektorskom lancu te sveèano potpisivanje sporazuma o suradnji izmeðu HKS-a i Universite Pantheon-Assas Paris II, uprilièeno je u srijedu 16. rujna u zgradi Splitskomakarske nadbiskupije. Sporazum su potpisali èelnici dvaju visokoškolskih ustanova - rektor prof. dr. " Željko Tanjiæ uime Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta te rektor prof. Guillaume Leyte uime Universite Pantheon-Assas Paris II. Obojica su izrazili zadovoljstvo zbog ostvarene suradnje. Rektor Tanjiæ istaknuo je kako je to prvi meðunarodni sporazum koji je ta visokoškolska ustanova, èije je sjedište u Zagrebu, potpisala izvan glavnog hrvatskog grada. Rekao je da je odabran Split zato što je upravo "splitsko podruèje kolijevka naše crkvenosti i državnosti". "Hrvatsko katolièko sveuèilište želi dati doprinos razvoju znanosti, obrazovanja i hrvatskog društva iz krila Crkve", rekao je dr. Tanjiæ i dodao kako njihovo malo sveuèilište od 600 studenata ima èast uèiti od puno veæih i boljih. Rekao je da æe se tim sporazumom pomoæi razvoju Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta te je zahvalio èelnicima Universite Pantheon- Assas- Paris II. što su prepoznali vrijednost HKS-a. Rektor francuskog sveuèilišta Leyte predstavio je svoje sveuèilište koje ima dugu i bogatu povijest, a danas ima studenata. Ta visokoškolska ustanova je do sada potpisala više stotina ugovora o suradnji sa sveuèilištima diljem svijeta, a ovim sporazumom s Hrvatskim katolièkim sveuèilištem ulaze u svijet hrvatskih sveuèilišta. "Velika je odgovornost na svima nama da zajednièki najbolje što znamo odgojimo mlade kadrove za bolju buduænost", rekao je Leyte. Dobrodošlicu svim okupljenima, posebno gostima iz Francuske, izrazio je domaæin splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæ. Kako se potpisivanje sporazuma odvijalo u dvorani sv. Ivana Pavla II., nadbiskup je citirao njegove rijeèi "Ne bojte se! Štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i politièke sustave, široka podruèja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u èovjeku. Samo On to zna!" Izrazio je uvjerenje da suradnja ta dva sveuèilišta ulazi u okvire njegove poruke. Spominjuæi bl. Augustina Kažotiæa, Marka Maruliæa i don Ivana Paštriæa, nadbiskup je istaknuo kako stoljeæima postoji suradnja intelektualaca sa splitskog podruèja i onih iz Francuske te kako i danas Split ima dva akademika koji su èlanovi Francuske akademije znanosti i umjetnosti. Stoga je zakljuèio kako nije sluèajno da je upravo Split odabran za taj važan èin. Èestitao je predstavnicima oba sveuèilišta i zaželio im uspješnu i plodnu suradnju. Splitski dogradonaèelnik Goran Kovaèeviæ istaknuo je kako postoji dobra i bogata suradnja s francuskom zajednicom u Splitu, posebno na polju kulture te da æe ovaj sporazum tu suradnju dodatno unaprijediti. Splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja izrazio je zadovoljstvo što je taj sporazum potpisan u županiji koja je, kako je rekao, kolijevka hrvatske državnosti. Istaknuo je da Hrvatsko katolièko sveuèilište vidi kao jednog od èuvara hrvatskoga nacionalnog i kršæanskog identiteta, odgojitelja novih naraštaja i pronositelja znanosti u Hrvatskoj. Veleposlanica Francuske u Republici Hrvatskoj Michele Boccoz pozdravila je potpisivanje sporazuma o suradnji dvaju sveuèilišta te izrazila zadovoljstvo što je Sveuèilište iz Pariza prepoznalo dinamiku nastanka i razvoja Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta. Rekla je kako vjeruje da æe, zahvaljujuæi dosadašnjoj bogatoj tradiciji suradnje francuskih i hrvatskih sveuèilišta i ta suradnja biti uspješna. ika Prorektor za meðunarodnu suradnju HKS-a i èlan Francuske akademije znanosti i umjetnosti (Institut de France) prof. dr. Emilio Marin složio se s nadbiskupom Barišiæem da zbog bogate frankofonske tradicije u Splitu nije èudno da se znanstvena i kulturna suradnja i na formalnoj razini uspostavila upravo u Splitu. Spomenuo je da je prva formalizirana znanstveno-kulturna suradnja u vrijeme Jugoslavije bila izmeðu francuskih sveuèilišnih organizacija na èelu s Sveuèilištem Paris IV Sorbonne i Arheološkog muzeja u Splita te da je plod te suradnje niz publikacija pod nazivom "Salona". To je spomenuo jer sadržaj dvije posljednje knjige iz tog niza "Inscriptions de Salone chretienne, IVe-VIIe siecles Natpisi starokršæanske Salone, IV.-VII. st." obuhvaæa temelje Splitsko-makarske nadbiskupije. Nakon potpisivanja sporazuma predstavljena je dvojezièna hrvatsko-engleska monografija o rektorskom lancu Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta. Urednik Milan Bešliæ istaknuo je kako se monografijom prikazuje "kršæanska povijest u našoj hrvatskoj povijesti i izražava univerzalnost Katolièke Crkve". Prema njegovim rijeèima monografija obuhvaæa razdoblje od 8 st.,od Æirila i Metoda koji su donijeli kršæanstvo u hrvatski narod, pa do 21. stoljeæa. "Monografija prièa povijest tog razdoblja dužeg od 1000 godina kroz osobe, sveæenike, laike i znanstvenike koje su tu kršæansku povijest stvarali i bili privrženi vrijednostima koje Katolièka Crkva promièe i danas kroz svoju ustanovu Hrvatsko katolièko sveuèilište", rekao je Bešliæ. Spomenuo je da su u monografiji zastupljeni i znanstvenik Ruðer Boškoviæ te otac hrvatske književnosti Marko Maruliæ. Rektorski lanac HKS-a izradio je godine kipar Mile Blaževiæ. Predavanja drugoga dana TPS-a u Ðakovu Ðakovo, (IKA/TU) - Misao vodilja drugog dana TPS-a u Ðakovu, 16. rujna, bila je zajedništvo. Prvo predavanje "Posveæeni život i franjevaèko zajedništvo u individualiziranom društvu" održao je prof. dr. Ante Vuèkoviæ OFM, predavaè na KBF-u u Splitu. U uvodnom dijelu pojasnio je kako je sredinom 18.st. u Francuskoj uveden pojam "individu" kao zamjena za egoizam. "Individualizam naglašava vrijednost osobnosti pred zajednicom." On osobnu slobodu stavlja ispred društva. Filozofija je umijeæe življenja te želi oblikovati konkretni život pojedinca. Filozofiju se shvaæa kao borbu sa strastima i kao svojevrsne duhovne vježbe. Primjerice, stoici kažu kako nesreæa dolazi iz želje za dobrima koja se ne mogu postiæi, a filozofija pak uèi èovjeka težiti samo za onim što može ostvariti. To nije lako postiæi i zbog toga je potrebna vježba, cilj je stvoriti navike, kako nutarnje tako i izvanjske. Stoga, filozofija postaje svjesno i slobodno vježbanje života. Predavaè je protumaèio kako Epikur tvrdi kako bi naš jedini trud trebao biti iscjeljenje. Za zdravlje duše Epikur navodi Tetrafarmakos koji veli kako se Boga ne treba bojati, pred smræu ne treba stajati sa strahom, dobro je lako ostvariti, zlo je lako podnijeti. Epikurejci traže opuštenost duša, oni se oslanjaju na sintagmu Carpe diem i time želi reæi da æe sve što se danas ne uhvati, pobjeæi. Epikurejcima su radost i prijateljstvo vježbe duha, a ispit savjesti roðen je unutar njihove i stoièke filozofije. Fra Ante potom je govorio o postmodernom stanju kao utjecajniju osobu navodi Foucalta koji govori o tehnologijskom sebstvu. U tom kontekstu etika se pretvara u estetiku te je ona sada pitanje ponašanja pojedinca, a ne prihvaæanja nekih veæ zadanih pravila. "Etika se brine da postojeæi odnosi moæi ne postanu odnosi vladavine." Donio je paralelni prikaz odnosa morala i rujna broj 38/2015

7 ika umijeæa življenja, a potom spomenuo kako se sv. Franjo pojavljuje kada Crkva gubi dodir s velikim brojem vjernika. On traži osobni odnos s Kristom, duboku i osobnu molitvu, otkriva stvorenje, a da pritom ne upada u idolatriju. Radi se o otkriæu da Bog oblikuje ljudski život. Njegova forma vitae jest ne biti ni klerik, ni sveæenik, ni redovnik jer time želi izaæi iz društvene zaštite. Kad pak govori o obraæenju to za njega nije duhovno prosvjetljenje nego izbor forme društvenog života. Ta životna forma je da sebe smatra manjim bratom, a zajednièku životnu formu èine molitva, meditacija i misionarski duh. Predavanje "Uloga molitve i askeze za osobni i zajednièarski život Reda bosonogih karmeliæana" održao je doc. dr. Franjo Podgorelec, predstojnik teologije posveæenog života. Na samom poèetku kazao je kako može postojati molitva i askeza koja nije izgraðujuæa. Karmelska duhovnost ide prema sjedinjenju u božanskoj intimnosti to sjedinjenje ne treba izmisliti nego ono veæ postoji. Bog je po biti prisutan u svim biæima, po milosti Božjoj u duši i po duhovnom iskustvu koje imaju smo pojedinci. Èitav karmelski nauk temelji se na tome da je Bog prisutan u duši. Stoga je i molitva osvješæenje da je Bog prisutan i u mojoj duši. Moja molitva nije drugo doli posvješæivanje Kristove nazoènosti u meni, a askeza nije ništa drugo nego li prihvaæanje onoga što nije dostojno Boga. Na Zapadu danas postoji veliki interes za meditaciju, ali ne strogo kršæansku. Promatra ju se kao lijek kojim se èovjek može riješiti stresa. No, po uèenju Terezije Avilske, molitva može biti izgraðujuæa tek ako je prisutan teologalni stav. Jednostavno reèeno, molitva je prijateljsko ophoðenje, tj razgovor s Bogom. Problem je što su suvremene metode meditacije iskljuèile teologalni i personalistièki aspekt. Potom je predavaè rastumaèio odnos teologije milosti i molitve, rekavši kako po molitvi otkrivamo darove koje smo dobili na krštenju. Molitva èovjeka postupno mijenja i dovodi do preobrazbe. U izlaganju su još istaknute srèanost i ustrajnost kao bitne odlike molitelja. To je prikazano na primjeru svete Terezije koja se 18 godina borila protiv odreðene slabosti te ju je to bacilo u malodušnost i zbog toga je odustala od meditacije na godinu dana. Uvidjevši važnost ustrajnosti u molitvi doživjela je promjenu. Iz toga se zakljuèuje da molitva mora biti srèana i ustrajna da bi bila plodonosna. Predavanje je zakljuèeno govorom o askezi kao emocionalnoj inteligenciji što ukljuèuje odsustvo gnjeva u najširem smislu te rijeèi. Moderator prva dva predavanja i rasprave koja je uslijedila bio je doc. dr. Šimo Šokèeviæ. Predavanje "Sentire cum Ecclesia" Ignacija Loyole održao je prof. dr. Marijan Steiner, DI, predavaè na Fakultetu Družbe Isusove. Utemeljitelja Družbe Isusove, svetog Ignacija, zanima iskustvo i akcija, a ne ideja apostolata. Sažetak njegove duhovnosti i crkvenosti pronalazimo u knjižici duhovnih vježbi. On navodi da one trebaju biti prilagoðene èovjeku i imaju svrhu ako nisu preteške. Smatrao je kako je u njegovo doba bilo malo ljudi sposobnih slijediti ih i zato se ne daju svima cjelovite. Tim vježbama predbacuje se da su previše individualistièke jer potièu osobi susret s Bogom. Meðutim, Ignacije potièe na svakodnevno sudjelovanje kod mise jer se u tome ostvaruje zajedništvo s Crkvom. Ipak, kod duhovnih vježbi Crkva nije na prvom mjestu. Profesor Steiner govorio je kako je èovjek stvoren da bi davao slavu Bogu. U tome vidimo rijeèi "sve na veæu slavu Božju". Postoje i Ignacijeva Pravila da osjeæamo s Crkvom. U tim pravilima jako je naglašena ideja poslušnosti te se èak kaže da bi sve crkvene institucije uvijek trebalo hvaliti. Ali mi znamo, da bi to u današnjim okolnostima bilo na njezinu štetu. Pravila treba podijeliti u dvije skupine po nastanku, a po sadržaju tri. Prva je princip konkretnosti, potom princip Domovinske vijesti napetosti, te konaèno jedinstva. U sljedeæem dijelu izlaganja, govornik je prikazao odnos Ignacija s tada živuæim papama. Predavanje je završeno rijeèima kako se Crkvu mora ljubiti u njezinoj ljudskosti, a ne samo božanstvenosti. Èetvrto predavanje "Profetizam posveæenog života i važnost nade za suvremeni svijet. Iskustvo zajedništva sestara franjevki od Bezgrešne" održala je prof. dr. s. Valentina Mandariæ sa zagrebaèkog KBF-a. Zapoèela je govorom o krizi. Današnji èovjek živi dezorijentirano. Nema nešto èvrsto i jasno, a pored toga mladi èovjek pati i zbog toga što nije u stanju ustrajati. Oslanjajuæi se na Maroviæevo razmišljanje, s. Valentina je kazala da redovništvo nastaje u Crkvi, ali ne da nešto radi nego da prije svega postoji. Kada se govori o krizi redovništva, obièno se govori o nedostatnosti novih zvanja i visokoj dobi unutar redovnièkih zajednica. To se problematizira jer se "gube" ljudi koji bi vršili odreðenu službu. Potrebno je doæi do razvijanja duha ljubavi prema onima koji su stariji. Ne smije biti odbaèenosti i poniženosti kad se ostari. U krizi se treba osloboditi i od beznaða, a predavaèica ukazuje da jako lijepe misli sv. Ivana Pavla II. vezane za spomenutu problematiku. Papa emeritus Benedikt XVI. potièe osobe posveæenoga života da budu nositelji kršæanske nade, a jedina prava nada jest Bog. Posveæeni život je u svojoj biti duboko proroèki, eshatološki. Današnja kriza pokazuje da u središte treba staviti drugoga, a Bog je isto drugi. "Misterij Boga i èovjeka je u biti jedan te isti misterij." Najvažnije jest uèiniti sebe bližnjim. Da bi osoba uspjela i ostvarila se u posveæenom životu mora joj biti jasno zašto se uopæe na njega odluèila. Profesorica je završila svoje predavanje svjedoèanstvom o življenom udomiteljstvu unutar svoje zajednice, a poznato nam je da je to ono na što papa Franjo tako èesto poziva i potièe. Treæe i èetvrto predavanje te raspravu koja je potom uslijedila, moderirao je doc. dr. Davor Vukoviæ. Godišnji susret sveæenika Hvarske biskupije Hvar, (IKA) - Godišnji susret sveæenika Hvarskobraèko-viške biskupije održan je u dominikanskom samostanu u Bolu na otoku Braèu 16. rujna, na blagdan muèenika biskupa sv. Ciprijana i pape sv. Kornelija. Tema susreta bila je župna kateheza. Koncelebrirano euharistijsko slavlje u samostanskoj Crkvi Gospe od milosti predvodio je hvarsko-braèko-viški biskup Slobodan Štambuk. Koncelebriralo je više od dvadeset sveæenika. Biskup Štambuk u homiliji je potaknuo svoje sveæenike na ono na što je biskup Ciprijan poticao papu Kornelija, a to su bdjenje, post i molitva. "Živimo u slozi i jednodušnosti, sjeæajmo se jedni drugih i molimo jedni za druge, kako bi smo jedni drugima olakšali brige i patnje", rekao je biskup Štambuk. Radni dio susreta poèeo je pjevanim zazivom Duha Svetoga. Susret je predvodio predstojnik Katehetskog ureda Hvarske biskupije i hvarski župnik don Mili Plenkoviæ, koji je na temelju pristiglih odgovora na njegov upitnik o katehezi u župama Hvarske biskupije zakljuèio da župna kateheza naèelno postoji, a tamo gdje je nemaju razlog su objektivne teškoæe. Župnici su prilièno angažirani u katehizaciji. Gdje je moguæe ostvaruje se suradnja s redovnicama i laicima. Preoptereæenost nekih župnika katehizacijom prigoda je za poziv vjerouèiteljima-laicima da im pomognu. Skoro da nas zabrinjavaju nekakve silne "slobodne aktivnosti" djece i mladih, rekao je. Trebalo bi mnogo aktivnije i zauzetije govoriti o smislu kateheze u okviru Crkve i o oba vjeronauka kao komplementarna. Takoðer bi trebalo više koristiti institut "roditeljskih sastanaka." Svaki odnos s roditeljima trebalo bi koristiti kao prigodu za katehezu odraslih. Župna 23. rujna broj 38/2015 7

8 Domovinske vijesti kateheza srednjoškolaca usko je vezana s problematikom podjele sakramenta krizme kao gordijskog èvora koji sami ne možemo riješiti, rekao je župnik Plenkoviæ i spomenuo da je jedan župnik napisao kako bi krizmu trebalo dijeliti iskljuèivo odraslim vjernicima na njihov izrièiti zahtjev, zato što je sada krizma za mnoge "oproštaj od Crkve". Prisiljavamo ljude na krizmu tako što je ona preduvjet za vjenèanje. To je prisilna kateheza. Trebalo bi krenuti predloženim putem. Tad bismo imali "malo stado" ali ipak kvalitetno i osposobljeno da i samo evangelizira sredinu u kojoj živi. Drugi župnik je napisao: "Uspješan nisam, frustriran jesam. Na iskustvu ove župe tako bistro se može vidjeti da se naš sustav totalno raspao. I da definitivno treba krenuti drugim putem." Potom je dr. Denis Bariæ, profesor na Teološkom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, održao predavanje "Važnost župne kateheze unutar pastoralnog djelovanja". Prepoznatljivi su napori Crkve da svakom èovjeku omoguæi susret s vjerom, uvede ga u otajstvo vjere i prati na putu rasta u vjeri. Nasuprot tomu, nažalost, svjedoèimo skoro pa "pomahnitalim" ponudama koje pod velom opipljivoga, vidljivoga, provjerenoga i uèinkovitoga, obeæaju rješenje životnih problema, nutarnji mir, zadovoljstvo i sreæu. Stoga sve više postajemo svjesni da, koliko god èinili, uvijek smo pozvani èiniti još više, ne štedeæi svoje napore, umore i sredstva u odgoju vjere. Nesavršenosti ne smiju biti razlogom za apatiju, umor, žalost ili pak odustajanje, rekao je predavaè. Župna kateheza jedan je od najvažnijih oblika pastoralnog odgoja u vjeri, a župa najznaèajnije mjesto u kojem se oblikuje i oèituje kršæanska zajednica. Ona je redovito podruèje raðanja i rasta u vjeri. Nasuprot župi kao zajednici raznolikosti darova ili karizmi stoji sve naglašeniji duhovni individualizam. Stoga, bilo koji oblik pastoralnog djelovanja, pa tako i župna kateheza, ne smije biti pitanje pojedinca nego cijele župne zajednice, rekao je dr. Bariæ. Kateheza je prvotna briga župne zajednice. Ona nije stvar pojedinca, nego je dužnost, briga, obveza i djelo cijele zajednice. Zadatak je to sveæenika, redovnika i redovnica, vjernika laika, ali i Župnog pastoralnog vijeæa, rekao je predavaè, dodajuæi da se kateheza u župnim zajednicama neæe zaustaviti samo na informativnoj, spoznajnoj razini, veæ æe biti usmjerena na doživljajnu i djelatnu razinu, odnosno na èinjenicu kako unazoèiti, ostvariti nauèeno i doživljeno u svakodnevnom životu, u ophoðenju s ljudima, u djelovanju Dijakonija je temeljno usmjerenje župne kateheze, a liturgija je nadahnuæe kateheze, rekao je dr. Bariæ, istaknuvši da je za uspješnu katehezu potrebna volja, nesebièni trud i priprema te neka jasna odrednica, okosnica, plan i program koji se izraðuju u zajednici. Profesor na Teološkom fakultetu u Ðakovu dr. Stanislav Šota govorio je o župnoj katehezi u Izjavama i odlukama Druge biskupske sinode. On je, izmeðu ostaloga, potvrdio kako je župna zajednica redovito mjesto raðanja i rasta vjernika u vjeri. Kateheza je odgoj u vjeri djece, mladeži i odraslih s nakanom da ih uvede u puninu kršæanskog života. Župnik je prvi kateheta u župi i prva osoba odgovorna za župnu katehezu. Župna kateheza treba produbljivati osobnu vjeru, odgajati pravoga Kristova uèenika, povezivati s liturgijskim prostorom te uèiti, slaviti i živjeti vjeru. Kateheza se ne odnosi samo na odgoj djece i mladih, nego ponajprije na pouku, odgoj i iskustvo vjere odraslih vjernika. Potreban je drukèiji rad s djecom, putem odraslih, ponajprije roditelja. Temeljni model, osobito u radu s djecom i mladima, nameæe se "katehetsko slavlje" u kojem se vjera uèi, slavi i živi. Za župnu zajednicu iznimno su važne žive vjernièke skupine. Sve uzraste vjernika dobro je u okviru ika župne kateheze ukljuèiti u razlièite vjernièke krugove, baziène ili interesne zajednice kao što su npr. zborovi. U takvim skupinama manje je istaknuta dobna kateheza, a više se istièe glavni cilj župe: zajedništvo u vjeri, meðugeneracijsko prenošenje iskustva vjere, poosobljeni odnosi u kršæanskoj zajednici. Postoje katehetske skupine župne kateheze za djecu i mlade, kao što su liturgijska, biblijska i ministrantska, a i katehetske skupine župne kateheze za odrasle, kao što su razni živi vjernièki krugovi, kao što su središnji "živi vjernièki krugovi": liturgijski, biblijski, obiteljski i karitativni. Istièe se kako su odrasli prvotni naslovnici župne kateheze. Župno pastoralno vijeæe trebalo bi imati odbor za naviještanje koji æe sa župnikom napraviti katehetski plan, organizirati župnu katehezu i voditi brigu o prikladnoj struènoj teološko-katehetskoj i duhovnoj formaciji suradnika u župnoj katehezi. Animatori i suradnici trebaju biti osposobljeni za katehezu u školi za župne suradnike. Njihov rad u župi i župnoj katehezi pretpostavlja volonterizam, rekao je profesor Šota. Generalni vikar i župnik Jelse i Pitava don Stanko Jerèiæ u svom priopæenju o katehezi u Hvarskoj biskupiji istaknuo je kako izbjegavaju sagledati stvarno stanje kad je u pitanju župna kateheza. Istaknuo je neujednaèenost pastoralne prakse na otocima i župama Hvarsko-braèko-viške biskupije. Postavlja pitanje "inspekcije" pred krizmu. Zalaže se za organiziranje zajednièkih zaruènièkih teèajeva. Zalaže se za pastoral malih zajednica tvrdeæi da je za župe Hvarske biskupije i situacije u njoj najpogodnija mala grupa obiteljskih zajednica koje se zadnjih godina osnivaju po cijelom svijetu i diljem Lijepe Naše, napominjuæi da se ne trebaju optereæivati brojevima. Don Stanko zalaže se i za braène susrete, odnosno braène vikende. Pohvalio je rad Vijeæa za obitelj HBK te njegova predsjednika biskupa Valtera Župana i tajnika Petra K. Hodžiæa, napominjuæi da bi u Hvarskoj biskupiji oko toga trebalo uèiniti puno više. U popodnevnom dijelu susreta župnik Komiže don Ivica Huljev napomenuo je da to nije dan koji može nešto riješiti, ali može potaknuti. U tom smislu održao je izlaganje na temu "(Ne) moguænosti ostvarivanja župne kateheze" s podnaslovom "Katehetski terorizam". Polazeæi od dokumenata Biskupske konferencije iz g. ukazao je na èinjenicu da, kad je rijeè o dobnoj katehezi djece i mladih, nije moguæe ostvarivanje katehetskog djelovanja u župama mimo suoèavanja s promijenjenim naèinom života i pitanjima koja se tim nameæu. Rastuæa sekularizacija dovodi do smanjivanja broja tradicionalnog tipa vjernika pa se meðu dvadesetogodišnjacima i tridesetogodišnjacima ubrzano dogaða tiha apostazija koja vrši nezaustavljiv utjecaj na senzibilitete u otoènim sredinama. S druge strane, tradicionalni tip vjernika i pastira nije odveæ zabrinut tom èinjenicom, veæ ga najviše zabrinjava opstanak stoljetnih obièaja pa se obnova župe podsvjesno shvaæa kao povratak stanju iz razdoblja izmeðu dva svjetska rata. U tom kontekstu potrebno je išèitavati encikliku "Radost evanðelja" i Papin naglasak na misionarskom obraæenju župe. Buduæi da njihove župe odgovaraju starom tipu pastorala, otvara se pitanje kako æe stara župa poluèiti katehezu koja bi trebala dovesti do obnove župne zajednice. Oèito je da i ondje gdje se održava župna kateheza po godištima nema plodova o kojima govore crkveni dokumenti pa se može govoriti o svojevrsnoj ideologizaciji, odnosno katehetskom terorizmu. Naime, nalazimo se u oèitom nesrazmjeru izmeðu smjernica koje dolaze "odozgor" i nezainteresiranosti koja dolazi "odozdo", rekao je. Potom se zaustavio na dva kljuèna pitanja: "Što i zašto se dogaða s pastoralom na našim otocima?" te "Što nam je èiniti? Kako dalje?" Izlaganje je izazvalo plodnu raspravu u kojoj je biskup Štambuk kazao rujna broj 38/2015