Složeni tipovi podataka

Transkript

1 Složeni tipovi podataka Složeni tipovi? C raspolaže sljedećim složenim tipovima podataka: polja (indeksirane promjenljive) jednodimenzionalno = NIZ, dvodimenzionalno = MATRICA, višedimenzionalno strukture unije

2 Polja NIZOVI? Nizovi Niz ili vektor je jednodimenzionalno polje To je skup podataka istog tipa U memoriji se smješta u niz uzastopnih mem. lokacija Svi podaci u nizu imaju jedno ime = IME NIZA Ime niza predstavlja početnu adresu niza u memoriji Svaki element u nizu određen je: imenom niza, i indeksom (pomjerajem u odnosu na početak niza) niz[7] niz[6] niz[5] niz[4] niz[3] niz[2] niz[1] niz[0] MEMORIJA

3 Polja NIZOVI? Deklaracija niza Opšti oblik deklaracije: tip ime_niza [broj_elemenata] = lista vrijednosti tip niza (tip podataka u nizu) ime niza (identifikator u skladu sa sintaksom jezika, važe sva pravila kao i za skalarne promjenljive) broj elemenata u nizu (cjelobrojna konstanta) (rezerviše se potreban broj bajtova za memorisanje deklarisanog broja elemenata) vrijednosti elemenata u nizu (inicijalizacija niza) (nije obavezno inicijalizovanje) (vrijednosti se razdvajaju zapetama)

4 Polja NIZOVI? Deklaracija niza Primjer deklaracije: int niz[5]; char tekst[10]; Primjer: #define MAX 5 #define LENG 10 main() int niz[max]; char tekst[leng];... tekst[9] tekst[1] tekst[0] niz[4] niz[3] niz[2] niz[1] niz[0] MEMORIJA tekst 10*1B = 10B niz 5*2B = 10B

5 Polja NIZOVI? Deklaracija niza Primjer deklaracije sa inicijalizacijom: int A[3]=1,2,3; int B[]=1,2,3,4; A[0] A[1] A[2] B[0] B[1] B[2] B[3] int C[5]=10; int D[5]=0; C[0] C[1] C[2] C[3] D[0] D[1] D[2] D[3] C[4] 0 D[4] 0

6 Polja NIZOVI? Primjer: Učitati niz od n cijelih brojeva, pa ih ispisati redoslijedom kojim su učitani. #include <stdio.h> #define MAX 100 main() int niz[max]; int i,n; do printf( n= ); scanf( %d, &n); while (n<1); for ( i=1 ; i<=n ; i++ ) printf( Unesite %d. broj: ); scanf( %d, &niz[i-1]); printf( Unijeli ste: ); for ( i=0 ; i<n ; i++ ) printf( %d, niz[i]); POČETAK n ISTINA n < 1 LAŽ i = 1, n niz[i-1] i = 0, n-1 niz[i] KRAJ

7 Polja NIZOVI? Primjer: Učitati niz od n cijelih brojeva, pa ih ispisati obrnutim redoslijedom. #include <stdio.h> #define MAX 100 main() int niz[max]; int i,n; do printf( n= ); scanf( %d, &n); while (n<1); for ( i=1 ; i<=n ; i++ ) printf( Unesite %d. broj: ); scanf( %d, &niz[i-1]); printf( Unijeli ste: ); for ( i=n ; i>=1 ; i++ ) printf( %d, niz[i-1]); POČETAK n ISTINA n < 1 LAŽ i = 1, n niz[i-1] i = n, 1 niz[i-1] KRAJ

8 Polja NIZOVI? Primjer: Učitati niz od n cijelih brojeva, pa ispisati njihovu aritmetičku sredinu i one učitane brojeve koji su veći od sredine. POČETAK n ISTINA n < 1 s = 0 LAŽ i = 0, n-1 niz[i] s = s + niz[i] ISTINA niz[i] T as = s/n i = 0, n-1 niz[i]>as KRAJ LAŽ #include <stdio.h> #define MAX 100 main() int niz[max]; int i,n,s=0; float as; do printf( n= ); scanf( %d, &n); while (n<1); for (i=0;i<=n-1;i++) printf( Unesite broj: ); scanf( %d, &niz[i]); s+=niz[i]; as=(float)s / n; printf( Sredina: %7.3f\n,as); printf( Veci su: ); for ( i=0 ; i<n ; i++ ) if (niz[i]>as) printf( %d, niz[i]); T

9 Polja NIZOVI? SORTIRANJE Primjer: Program koji učitava niz cijelih brojeva, a zatim ih ispisuje u rastućem redoslijedu. Sortiranje niza: Sortiranje je postupak kojim se mijenja poredak elemenata u nizu, kako bi se podaci doveli u željeni redoslijed: rastući (ascending) opadajući (descending) Rješenje problema? Postoji velik broj algoritama za sortiranje Najpopularniji algoritmi za sortiranje: select-sort bubble-sort quick-sort shell-sort stack-sort...

10 Polja NIZOVI? SORTIRANJE SELECT-SORT int i, j, niz[] = 5, 2, 9, 4, pom; for(i=0; i<3; i++) // N-1 PROLAZA for(j=i+1; j<4; j++) if(niz[i]>niz[j]) pom = niz[i]; niz[i]=niz[j]; niz[j] = pom; niz[] pom ?

11 Polja MATRICE? Dvodimenzionalna polja Element niza može da bude novi niz tako dobijamo dvodimenzionalno polje (matrica) j... m-1 mat[1][0] i red (vrsta) n-1 mat[i][j] kolona (stupac) mat[n-1][m-1]

12 Polja MATRICE? Deklaracija matrice Opšti oblik deklaracije: tip ime_mat [D1][D2] = L1,L2,...,Ln-1 tip matrice (tip podataka) ime matrice vrijednosti elemenata u matrici inicijalizacija matrice nije obavezno inicijalizovanje dimenzije matrice D1 = broj redova D2 = broj kolona rezerviše se potreban broj bajtova za memorisanje D1*D2 elemenata

13 Polja MATRICE? Deklaracija matrice Primjer deklaracije: char tablica[2][3]; logička predstava tablica[1][2] tablica[1][1] tablica[1][0] tablica[0][2] tablica[0][1] tablica[0][0] MEMORIJA fizička predstava

14 Polja MATRICE? Deklaracija matrice Primjer deklaracije sa inicijalizacijom: int mat[2][3] = 3,1,8, 2,5,6 ; Primjer deklaracije sa inicijalizacijom: int mat[2][3] = 3,1,8 ;

15 Polja MATRICE? Manipulacija matricom Primjer učitavanja matrice: for ( red=1; red<=n; red++ ) for ( kol=1; kol<=m; kol++ ) printf( mat[%d][%d]=,red-1,kol-1); scanf( %d, &mat[red-1][kol-1]); ili: for ( red=0; red<n; red++ ) for ( kol=0; kol<m; kol++ ) printf( mat[%d][%d]=,red,kol); scanf( %d, &mat[red][kol]);

16 MATRICE? Polja Manipulacija matricom Primjer ispisivanja matrice: for ( red=1; red<=n; red++ ) for ( kol=1; kol<=m; kol++ ) printf( %4d,mat[red-1][kol-1]); printf( \n ); ili: for ( red=0; red<n; red++ ) for ( kol=0; kol<m; kol++ ) printf( %4d,mat[red][kol]); printf( \n );

17 Polja MATRICE? Manipulacija matricom Primjer manipulacije glavnom dijagonalom: mat[0][0] mat[1][1] mat[i][i] mat[i][j], i=j mat[n-1][n-1] Ispis elemenata na glavnoj dijagonali: printf( Glavna dijagonala: ); for ( i=0; i<n; i++ ) printf( %d, mat[i][i]); Suma elemenata na glavnoj dijagonali: for ( s=i=0; i<n; i++ ) s+=mat[i][i]; printf( Suma elemenata na GD: %d,s);

18 Polja MATRICE? Manipulacija matricom Primjer transponovanja matrice polazna matrica Ispis transponovane matrice na osnovu originalne matrice: printf( Transponovana:\n ); for ( i=0; i<n; i++ ) for ( j=0; j<n; j++ ) printf( %4d, mat[j][i]); printf( \n ); transponovana matrica Transponovanje matrice: ) for ( i=0; i<n; i++ ) for ( j=i+1; j<n; j++ pom=mat[i][j]); mat[i][j]=mat[j][i]; mat[j][i]=pom;

19 MATRICE? Polja Manipulacija matricom Primjer množenja dvije matrice * ??? 30??? 66??? Matrica A (m*n) Matrica B (n*p) Matrica C (m*p) Množenje matrica: for ( i=0; i<m; i++ ) /* red matrice C */ for ( j=0; j<p; j++ ) /* kolona matrice C */ for ( k=0; k<n; k++ ) c[i][j]+=a[i][k]*b[k][j];

20 Polja VIŠE DIMENZIJE? Višedimenzionalna polja C omogućava i manipulaciju višedimenzionalnim poljima Trodimenzionalno polje tip ime[d1][d2][d3]; Primjer deklaracije: int kocka[3][6][6]; Primjer 4-dim. polja: char P4[d1][d2][d3][d4]; kocka[sloj][red][kolona]

21 prenos VEKTORA u funkciju? Polja - Funkcije VEKTOR (polje) kao argument funkcije Prenos vektora (polja) vrši se putem adrese 1. prilikom poziva funkcije šalje se adresa niza (vektora) kao stvarni argument navodi se ime niza (ime niza je početna adresa niza) 2. funkcija prihvata adresu niza formalni argument u definicji funkcije mora da sadrži [ ] broj elemenata niza ne mora da se navodi ne stvara se kopija niza nego se manipuliše stvarnim podacima U funkciji se manipuliše stvarnim podacima, a ne kopijom niza. Zato funkcija može da promijeni niz, pa po povratku iz funkcije nemamo originalni nego modifikovani niz!!!

22 Polja - Funkcije prenos VEKTORA u funkciju? Primjer: Program koji pronalazi najveći element u nizu. #include <stdio.h> int max ( int niz[], int n); main() int a[] = 2,15,5,0,8 ; int n = 5; printf( Najveci: %d\n, max( a,n ) ); int max ( int niz[], int n ) int i, m=niz[0]; for (i=1; i<n; i++) if (niz[i]>m) m=a[i]; return (m); Najveci: 15 Poziv funkcije šalje se adresa niza Formalni argument deklaracija niza bez dimenzije moglo je i int niz[5]

23 prenos VEKTORA u funkciju? Polja - Funkcije Primjer: Program koji sortira i ispisuje niz korišćenjem funkcija. #include <stdio.h> void sort ( int niz[], int n); void pisi ( int niz[], int n); main() int a[] = 2,15,5,0,8 ; printf( Prije: ); pisi( a,n ); sort( a,n ); printf( Poslije: ); pisi( a,n ); void pisi ( int niz[], int n ) int i; for (i=0; i<n; i++) printf( %d, niz[i]); printf( \n ); void sort ( int niz[], int n ) int i,j,rb,pom; for (i=0; i<n-1; i++) for (rb=i, j=i+1; j<n; j++) if (niz[j]<niz[rb]) rb=j; if (rb!=i) pom=niz[i]; niz[i]=niz[rb]; niz[rb]=pom; Prije: Poslije:

24 Polja - Funkcije prenos MATRICE u funkciju? VIŠEDIMENZIONALNO polje kao argument funkcije Prenos višedimenzionalnog polja vrši se putem adrese U deklaraciji formalnih parametara: prva dimenzija ne mora da se navede (može samo [ ] ) ostale dimenzije moraju da se navedu Primjer: int funkcija (int a[][10][10], int p, int q) ili int funkcija (int a[10][10][10], int p, int q) U funkciji se manipuliše stvarnim podacima, a ne kopijom polja. Zato po povratku iz funkcije nemamo originalno nego modifikovano polje!!!

25 Polja - Funkcije prenos MATRICE u funkciju? Primjer: Program koji transponuje kvadratnu matricu. #include <stdio.h> void tran ( int m[10][10], int n); void pisi ( int m[10][10], int n); main() int a[10][10] = 1,2,3,4 ; printf( Prije:\n ); pisi(a,n); tran( a,n ); printf( Poslije:\n ); pisi(a,n); void pisi (int m[10][10], int n) int i,j; for (i=0; i<n; i++) for (j=0; j<n; j++) printf( %4d, m[i][j]); printf( \n ); void tran (int m[10][10], int n) int i,j,pom; for (i=0; i<n; i++) for (j=i+1; j<n; j++) pom=m[i][j]; m[i][j]=m[j][i]; m[j][i]=pom; Prije: Poslije:

26 Pokazivači (pointeri) POINTERI? Pokazivači (Pointeri) Pokazivači obezbjeđuju indirektan pristup memoriji (putem adrese) Pokazivač je promjenljiva koja sadrži memorijsku adresu nekog objekta ako je u pitanju polje tada je to adresa početnog elementa polja ako je u pitanju funkcija tada je to adresa početka funkcije Ako promjenljiva p sadrži adresu objekta q, kažemo da p pokazuje na q Primjer: p 100 q 65 MEMORIJA adresa Deklaracija pokazivača: Primjer: tip *ime; int *pi; char *pc, *tekst;

27 Pokazivači (pointeri) POINTERI? Operatori za rad sa pokazivačima Adresni operator & daje adresu nekog objekta u memoriji Ako je q neka promjenljiva tada &q daje adresu te promjenljive Ako želimo da pokazivač p pokazuje na promjenljivu q imamo p=&q p p=&q 100 q 65 MEMORIJA adresa Operator indirekcije * omogućava indirektan pristup promjenljivoj koristeći pokazivač na tu promjenljivu Ako je s neka promjenljiva, a p pokazivač na isti tip, tada se može pisati s=*p. To znači da će q dobiti vrijednost koja se nalazi na lokaciji koju pokazuje p p=&q s p q 65 MEMORIJA adresa s=*p

28 Pokazivači (pointeri) POINTERI? Operatori za rad sa pokazivačima Adresni operator & i operator indirekcije * su INVERZNI OPERATORI Primjer: ili y = *& x ili int x,y,*z; z = &x; y = *z; #include <stdio.h> main() int x, prom=5, *pokaz; pokaz = &prom; x = *pokaz; y = x printf( prom=%d\nx=%d\n,prom,x); y = *z = *&x = x prom=5 x=5

29 Pokazivači (pointeri) POINTER NA POLJE? Pokazivač na vektor (jednodimenzionalno polje) Ime vektora (niza) predstavlja adresu početnog elementa vektora i već je samo po sebi pokazivač (statički pokazivač) int a[5]=0; int *p, *q; a[0] a[1] a[2] a[3] a[4] 0 p = a; ili p = &a[0]; q = a+3; ili q = &a[3]; Napomena: a je statička promjenljiva Nije dozvoljeno a=a+2; ili a++; Napomena: p je dinamička promjenljiva Dozvoljeno je p=p+2; ili p++;

30 Pokazivači (pointeri) POINTER NA POLJE? Pokazivač na vektor (jednodimenzionalno polje) Primjer: #include <stdio.h> static int x[5] = 1,2,3,4,5; main() int *p; p = x; printf( %d %d %d\n, x[0], x[1], x[2]); printf( %d %d %d\n, *p, *(p+1), *(p+2) );

31 Pokazivači (pointeri) POINTER NA POLJE? Prenos vektora u funkciju pomoću pokazivača Pretpostavimo da imamo funkciju int funkcija (niz, n) int niz[], n;... pristup elementima u nizu niz[indeks] ili int funkcija (p, n) int *p, n;... pristup pomoću pointera *(p+indeks) Primjer: int suma (int niz[], int n) int s=0, i; for (i=0; i<n; i++) s += niz[i]; return (s); Primjer: int suma (int *p, int n) int s=0, i; for (i=0; i<n; i++) s += *(p+i); return (s);

32 Pokazivači (pointeri) POINTER NA POLJE? Pokazivač na matricu (dvodimenzionalno polje) int *p; mat[0][0] 0 1 i j... m-1 p = mat; ili p = &mat[0][0]; n-1 mat[i][j] *( mat + m*i + j ) ili *( &mat[0][0] + m*i + j )

33 Pokazivači (pointeri) ADRESNA ARITMETIKA? Adresna aritmetika Neka je: a vektor sa elementima tipa T v izraz tipa T n cjelobrojni izraz p, q pokazivači na tip T (pokazuju na elemente niza a) Tada važe sljedeća pravila: a pokazivač na početak niza &a[0] pokazivač na početak niza *p element niza a na koji pokazuje p *p=v elementu na koji pokazuje p dodjeljuje vrijednost v ++p pokazuje na sljedeći element niza --p pokazuje na prethodni element niza *++p inkrementira p, pa pristupa tom (sljedećem) elementu *p++ - pristupa elementu na koji pokazuje p, a zatim pokazuje na sljedeći element p+n - pokazuje na n-ti naredni element niza *(p+n)=v dodjeljuje vrijednost v n-tom narednom elementu u nizu u odnosu na element na koji pokazuje p q-p - određuje broj elemenata niza smještenih između adresa na koje pokazuju q i p

34 Pokazivači (pointeri) ADRESNA ARITMETIKA? Primjer: *c=a *i=1 *pc1=a *pi1=1 *(pc1+1)=b *(pi1+2)=3 *++pc1=b *++pi1=2 *pc1++=b *pi1++=2 *pi1=3 *pi1=1 pi2-pi1=3 #include <stdio.h> *pc1=c main() *pc1=a pc2-pc1=3 static char c[] = a, b, c, d ; static int i[] = 1, 2, 3, 4; char *pc1=&c[0], *pc2=&c[3]; int *pi1=&i[0], *pi2=&i[3]; printf( *c=%c *i=%d\n, *c, *i); printf( *pc1=%c *pi1=%d\n, *pc1, *pi1); printf( *(pc1+1)=%c *(pi1+2)=%d\n, *(pc1+1), *(pi1+2)); printf( *++pc1=%c *++pi1=%d\n, *++pc1, *++pi1); printf( *pc1++=%c *pi1++=%d\n, *pc1++, *pi1++); printf( *pc1=%c *pi1=%d\n, *pc1, *pi1); pc1-=2; pi1-=2; printf( *pc1=%c *pi1=%d\n, *pc1, *pi1); printf( pc2-pc1=%d pi2-pi1=%d\n, pc2-pc1, pi2-pi1);

35 Pokazivači (pointeri) REFERISANJE? Prenos argumenata u funkciju referisanjem Argumenti se u funkciju standardno prenose putem vrijednosti Funkcija nema mogućnost da promijeni vrijednost stvarnog argumenta!!! Da bi se omogućilo da funkcija mijenja vrijednost stvarnog argumenta: 1. Prilikom poziva funkcije treba slati adresu! 2. Formalni argument treba definisati kao pokazivač na tip! 3. U tijelu funkcije treba koristiti operator indirekcije! REFERISANJE = PRENOS ADRESE (REFERENCE) stvarnog argumenta Referisanje omogućava da funkcija mijenja vrijednost stvarnog argumenta!

36 Pokazivači (pointeri) REFERISANJE? Korišćenje operatora indirekcije Primjer: #include <stdio.h> void suma ( niz, n, s ) int *niz, n, *s; int i; *s = 0; for (i=0; i<n; i++) *s += *niz++ ; Formalni argument je pokazivač main() static int i[]=1,2,3,4; int x; suma (i, 4, &x); printf( Suma: %d, x); šalje se adresa Suma: 10

37 Stringovi STRING? Stringovi String je jednodimenzionalni znakovni niz Deklaracija stringa: Primjer: To je niz znakova koji završava nul-znakom (znak čiji je kod 0) \0 char ime[duzina] = string ; ili char ime[duzina] = znak, znak,, znak ; char grad1[] = PODGORICA ; char grad2[] = B, E, R, A, N, E, \0 ; Označavanje znakovnih i string konstanti: D ovo je znak D D ovo je string D, \0

38 Stringovi STRING? Manipulacija stringom Ispisivanje stringa ispisivanje pomoću funkcije Primjer: printf( %s, string); #include <stdio.h> main() char grad[]= BANJA LUKA ; printf( %s\n, grad); BANJA LUKA ispisivanje pomoću funkcije Primjer: puts(string); #include <stdio.h> main() char grad[]= BANJA LUKA ; puts(grad); BANJA LUKA

39 Stringovi STRING? Manipulacija stringom Učitavanje stringa učitavanje pomoću funkcije Primjer: scanf( %s, string); #include <stdio.h> main() char tekst[50]; printf( Unesi recenicu:\n ); scanf( %s, tekst); printf( %s, tekst); Unesi recenicu: BANJA LUKA BANJA učitavanje pomoću funkcije Primjer: gets(string); #include <stdio.h> main() char tekst[50]; printf( Unesi recenicu:\n ); gets(tekst); printf( %s, tekst); Unesi recenicu: BANJA LUKA BANJA LUKA

40 STRING? Stringovi Primjer: Program koji učitava string, a zatim ispisuje njegovu dužinu. #include <stdio.h> int strlen ( char *s ) int i; for (i=0; *s!= \0 ; i++); return(i); main() char grad[]= PODGORICA ; printf( Broj slova: %d, strlen(grad) ); Broj slova: 9

41 STRING? Stringovi Primjer: Program koji učitava string i pravi kopiju tog stringa. #include <stdio.h> void strcopy ( char *s1, char *s2 ) while ( *s2++ = *s1++ ); main() char original[100]= PODGORICA ; char kopija[100]; strcopy(original, kopija); printf( %s\n, original); printf( %s\n, kopija); PODGORICA PODGORICA

42 Stringovi (biblioteka: string.h) strlen() za određivanje dužine stringa bez znaka null na kraju strcmp() za poređenje kompletnih sadržaja dva stringa strncmp() za poređenje delova sadržaja dva stringa strcpy() za kopiranje jednog stringa u drugi, od početka drugog strncpy() za kopiranje dela jednog stringa u drugi, od početka drugog strcat() za kopiranje jednog stringa u drugi, u produžetku sadržaja drugog strncat() za kopiranje dela jednog stringa u drugi, u produžetku sadržaja drugog

43 Stringovi (biblioteka: string.h) char rec1[ ] = "abc"; char rec2[ ] = "abc"; char rec3[ ] = "aeo"; printf("%s\n", strcmp(rec1, rec2)? "razliciti":"isti"); isti printf("%s\n", strcmp(rec1, rec3)? "razliciti":"isti"); razliciti printf("%s\n", strcmp(rec2, rec3)? "razliciti":"isti"); razliciti

44 Stringovi (biblioteka: string.h) // KOPIRANJE STRINGA #include <stdio.h> #include <string.h> int main(void) char bafer[6]; char rec[ ] = "abc"; strcpy(bafer, rec); puts(bafer); getchar(); return(0);

45 Stringovi (biblioteka: string.h) // KOPIRANJE STRINGA #include <stdio.h> #include <string.h> int main(void) char bafer[6]; char rec[ ] = "abc"; strcpy(bafer, rec); puts(bafer); getchar(); return(0);

46 biblioteka: stdlib.h) (biblioteka: string.h) Stringovi atoi() za konverziju stringa u ceo broj, ako je to moguće atof() za konverziju stringa u realan broj, ako je to moguće //PRIMJER atof() #include <stdio.h> #include <string.h> #include <stdlib.h> int main(void) char tekst1[ ] = " 2.5"; char tekst2[ ] = "0005"; char tekst3[ ] = "10.25 i neki tekst"; char tekst4[ ] = "5e+2"; char tekst5[ ] = "neki tekst "; printf("\nbroj: %f", atof(tekst1)); // printf("\nbroj: %f", atof(tekst2)); // printf("\nbroj: %f", atof(tekst3)); // printf("\nbroj: %f", atof(tekst4)); // printf("\nbroj: %f", atof(tekst5)); // getchar(); return(0);

47 Znakovi znakovi Znak potreban programu može biti: slovo, cifra, ostali... Tip promenljive za čuvanje znaka samo jedan: char Svaki znak je kodiran u ASCII tabeli pomoću broja Nema posebnih operatora za znakove!

48 Znakovi ASCII TABELA

49 Znakovi UPRAVLJAČKI (NEKI) 13, Povratak na početak reda, '\r' 12, Prelaz na novu stranu, '\f' 11, Vertikalni pomeraj, '\v' 10, Prelaz u nov red, '\n' 9, Horizontalni pomeraj, '\t' 8, Povratak za jedno mesto, '\b 7, Zvono

50 Znakovi Prepoznavanje slova ili cifre u znaku Prostor u mem.

51 Strukture STRUKTURA? Strukture Struktura je skup heterogenih podataka međusobno logički povezanih Pogodna za grupisanje atributa nekog entiteta (stvarnog ili nestvarnog) Atributi? prezime ime visina struct osoba char prezime[15]; char ime[15]; int visina;

52 Strukture STRUKTURA? Deklaracija strukture Opšti oblik deklaracije: ključna riječ struct ime ime strukture tip1 element1; tip2 element2;... tipn elementn; lista_promjenljivih; Deklaracija elementa (polja) Primjer: lista promjenljivih ovog tipa struct osoba char prezime[15]; char ime[15]; int visina; student1, student2, klub[100];

53 Strukture STRUKTURA? Pristup elementima (poljima) strukture Primjer: Pristup pomoću operatora. = ELEMENT STRUKTURE struct osoba char prezime[15]; char ime[15]; int visina; student, klub[100]; Pristup poljima: student.prezime = Markovic ; klub[1].prezime = Jankovic ; student.ime = Marko ; klub[1].ime = Janko ; student.visina = 190; klub[1].visina = 202;

54 STRUKTURA? Strukture Primjer: Ilustracija struktura #include <stdio.h> #include <string.h> struct evid char prezime[50]; char ime[50]; int maticni; trazena = "Stojanovic","Radovan",234, osoba; int main() int a,b,c; printf("upisi Prezime Ime osobe i maticni broj "); scanf("%s %s %d", osoba.prezime, osoba.ime, &osoba.maticni); //printf("%s %s %d",osoba.prezime, osoba.ime, osoba.maticni); a=strcmp(osoba.prezime, trazena.prezime); b=strcmp(osoba.ime, trazena.ime); if((!a &&!b)&&(osoba.maticni=trazena.maticni)) printf("wanted"); else printf("pass"); getchar(); getchar();