Glasilo Svetišta i Župe Gospe Sinjske GOdište XLIV. Božić, BROJ 3. Sretan Božić i blagoslovljena Nova godina

Transkript

1 Glasilo vetišta i Župe Gospe injske GOdište XLIV. Božić, BROJ 3 retan Božić i blagoslovljena ova godina

2 adržaj Majka Isusova donosi nam svjetlo i mir... 3 apa Franjo osnovao vjetski dan siromaha... 5 Godina majčinstva... 9 Božić - Bog s nama Gospodine, nisam dostojan oklon Osobiti izraz pobožnosti i zahvalnosti Biskupi Hrvatske o obrazovanju i Istanbulskoj konvenciji Hodočasničke svete Mise u vetištu Gospe injske Tisuće mladih u vetištu udotvorne Gospe injske Vigilija udotvornoj Gospi injskoj Homilija msgr. Marina Barišića na Veliku Gospu u inju Homilija provincijala fra Joška Kodžomana na večernjoj sv. Misi na Veliku Gospu u inju Ljetopis vetišta i Župe Fra Eugenu oljaku nagrada za životno djelo Fra Božo Lovrić dobio nagradu za životno djelo Djelovanje udruge Cjelovit život KKE eruća - opasnost za pitku vodu ošli su u nebesku domovinu Fra Luka Radman Livaja Fra Vinko rlić Fra Božo Ančić Raspored Božićnoga blagoslova obitelji Štovatelji svojoj Gospi Glasnik Gospa injska, glasilo vetišta i Župe Gospe injske Izlazi povremeno s dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara Izdavač: Franjevački samostan inj Fratarski prolaz 4, inj Tel. 021/ ili Fax: 021/ gospa.sinjska.svetiste@gmail.com Glavni i odgovorni urednik: fra etar Klapež redništvo: fra Gabrijel Jurišić, fra etar Klapež, fra erica Maslać, fra Antonio Mravak, fra Lukica Vojković aslovna stranica: Božićne jaslice u crkvi udotvorne Gospe injske osljednja stranica: Foto fra edjeljko Jukić Grafičko oblikovanje: ilvio Družeić Tisak: Jafra-print d.o.o., olin Žiro račun: Franjevačka provincija resvetog Otkupitelja - Franjevački samostan inj plitska Banka - inj Devizni račun: plitska Banka - inj Cijena: 10 kn

3 GOA IJKA Glasilo vetišta i Župe Gospe injske Godište XLIV. Božić, Broj 3 Majka Isusova donosi nam svjetlo i mir Dragi štovatelji udotvorne Gospe injske! Jubileji 300. obljetnice slavne pobjede pod injem i Krunjenje slike udotvorne Gospe injske posebnim su nas duhovnim sadržajem obogatili te smo ponijeli brojne milosne darove u duši za cijeli život. Mnogi su hodočasnici iskusili ljepotu milosnih događaja u tim divnim obljetnicama. Brojni su hodočasnici našli duševni mir u hodočašću, svetoj ispovijedi, pričesti, svojim molitvama, zavjetima i djelima milosrđa, koja su udijelili brojnoj braći i sestrama. Za mnoštvo hodočasnika to su bili dani duhovne obnove i ponovnoga susreta s Gospodinom Bogom, komu ih je dovela Majka Marija, udotvorna Gospa injska. Istina, nije to bila službeno proglašena veta jubilejska godina, ali je to bila milosna godina, jer je vrijeme hodočašća zbilja milosno vrijeme, a susret s Bogom uvijek je i u svakom trenutku dar Božjega milosrđa čovjeku, koji želi primiti taj Božji dar, biti obasut Božjim milosrđem, zagrljen Božjom dobrotom i biti sretan u Božjoj ljubavi. To je, eto, smisao i plod svakoga hodočašća, pa i hodočašća svakoga vjernika u vetište udotvorne Gospe injske. takvom vjerničkom raspoloženju, zahvaćeni milosrđem Božjim, ušli smo i ove godine u posebno drago vrijeme došašća, da bismo se osobno, u obitelji i u župi pripremili za slavlje i doživljaj svetkovine Božića. onovno smo imali prigodu doživjeti predivne osjećaje u svetim misama Zornicama, sv. ispovijedima, zajedničkim i osobnim molitvama Gospine krunice a osobito surađujući s našim Caritasom u djelima ljubavi. našoj adbiskupiji prošlu smo godinu slavili u ozračju naših očeva, u ovoj liturgijskoj godini ušli smo u godinu posvećenu našim majkama. Želeći nastaviti pastoralnu aktivnost u našoj adbiskupiji, vetištu i Župi, pripremamo se za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati 15. i 16. rujna godine u rasvetištu Gospe od Otoka u olinu. tom vjerničkom hodu želimo postati svjesni uloge kršćanske obitelji u Crkvi, posebno u našim župama. Ako mislimo ostvariti geslo naše domovinske Crkve Očinstvo i majčinstvo - dva lica obiteljskog poslanja za tu nacionalnu proslavu godine posvećenu našim obiteljima, onda je neminovna suradnja župnika, svećenika, redovnika i redovnica s našim obiteljima, koji se ostvaruju kao kraljevsko svećenstvo. natoč tim divnim milosnim zahvatima domovinske Crkve, ne možemo zaobići i one tamne strane života koje proživljavamo, gdje još uvijek moramo tražiti osobitu snagu i svjetlo Duha vetoga po zagovoru naše nebeske Majke. Kako ne spomenuti neko čudno beznađe koje je zahvatilo mnoge hrvatske obitelji da olako napuštaju svoja ognjišta i rodnu grudu. Teško je shvatiti da tu Lijepu Domovinu - za koju su mnogi u ratu podnijeli tolike žrtve, znojeći se privređivali da prežive, a sada je ostavljaju. Tu, čekajući uskrsnuće mrtvih, počivaju kosti tolikih naših predaka koji su ginuli na toj grudi za Krst časni i slobodu zlatnu. Zato osjećamo potrebu kroz tu nacionalnu duhovnu pripremu ohrabriti naše obitelji da svi skupa 3

4 budemo hrabriji, suočavajući se sa svakodnevnicom, složno i zauzeto otvarajući svaki dan bolje perspektive za život u dragoj Domovini. Kako shvatiti današnje demokratsko društvo, koje žestoko osuđuje sve izme zbog ubijanja nevinih ljudi, kao i sve ratne zločine, a ozakonjuje ubijanje nerođene djece? Osim toga preko Istambulske konvencije na široka vrata u državne zakone uvode i tzv. rodnu ideologiju! ve više uviđamo da preko sredstava informiranja neki šire kulturu smrti. Zato se pitamo kako slaviti Božić, koji je blagdan života, u tom ozračju koji ozakonjuje kulturu smrti? ovoj pripremi za acionalni susret naših obitelji već ovoga Božića mi vjernici trebamo otvoriti srca i zavoljeti život. Božiću svakoj obitelji to je Božji dar. arod koji se ne brine za život nema budućnosti i ne može doživjeti ozračje Božića. toga, ovoga Božića unesimo Gospino - majčinsko svjetlo u naše obitelji. toj našoj stvarnosti i ovoga Božića rađa se in Božji kao malo dijete da nam očituje Božju ljubav. Bog nam je progovorio u svome inu. rorok Izaija poručuje: arod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja (Iz 9,1). taj naš mrak urušenih ljudskih odnosa, urušenog morala i sumrak beznađa, po Mariji rodio se pasitelj kao svjetlo. Zato anđeli poručuju pastirima: e bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio pasitelj Krist, Gospodin (Lk 2,10-11). Doživjeti Božić, znači otkriti, poput vete nazaretske obitelji izvor i radost koja unosi svjetlost u naš životni hod i suočavanje sa svim izazovima modernog društva. Zato s pastirima recimo: ogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin (Lk 2,15). ogledajmo tu očitovanu Božju ljubav u malom Božićnom Djetetu koja se ostvarila u svetoj azaretskoj obitelji, pa taj doživljaj unesimo u svoje obitelji, da u njima vladaju: radost, sloga, praštanje, suradnja, nada i ljubav. nesimo tu radost i to svjetlo prema djeci koja su dar svakoj obitelji, društvu, Crkvi i čovječanstvu. nesimo to svjetlo i tu radost našim starima, bolesnima i napuštenima, da bi i ovoga Božića prenijeli u naš život tu očitovanu Božju ljubav. nesimo to svjetlo i tu radost u svagdanji život da se ne bojimo žrtve i ne gubimo nadu, jer smo poput Marije povjerovali ljubavi Božjoj. To je svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakog čovjeka (Iv 1,9). A onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja (Iv 1,12). Zato užezimo božićne svijeće na božićnom drvcu da bi nas podsjetile da i mi moramo svijetliti, svjedočeći nadu i hrabrost za život, kao što su to živjeli Josip i Marija u svojoj obitelji Dragi štovatelji udotvorne Gospe injske, upućujem vam Božićnu poruku i čestitku želeći zapaliti svjetlo nade u vašem osobnom životu i vašim obiteljima. To Božićno svijetlo neka omogući svakoj našoj obitelji da u njoj zaživi radost ljubavi. To svjetlo neka umnoži vjeru i uveća hrabrost za život u ovom društvu koje moramo izgrađivati, a ne prepustiti da o nama i bez nas odlučuje kultura smrti. tom duhu želim RETA BOŽIĆ svakoj obitelji, svakom djetetu, svakom starcu i starici, bolesnicima i napuštenima. vim ljudima dobre volje želim čestit Božić, a u ovoj neka nas zagovorom naše ebeske Majke udotvorne Gospe injske prati obilje Božjega blagoslova, mira i ljubavi! Fra etar Klapež, gvardijan i upravitelj vetišta 4

5 apa Franjo osnovao vjetski dan siromaha 1. Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom (1 Iv 3, 18). Ove riječi apostola Ivana izražavaju zapovijed prema kojoj nijedan kršćanin ne smije biti ravnodušan. Ozbiljnost kojom ljubljeni učenik predaje Isusovu zapovijed sve do naših dana još je snažnije naglašena suprotstavljanjem između praznih riječi koje su često na našim usnama i konkretnih djela koja smo si naprotiv pozvani postaviti kao mjerilo. Ljubav ne dopušta izgovore. Tko želi ljubiti kao što je Isus ljubio, mora se povesti njegovim primjerom, poglavito kada je riječ o ljubavi prema siromašnima. ačin na koji je in Božji ljubio, uostalom, dobro je poznat, a Ivan na to jasno podsjeća. Ta ljubav počiva na dva nosiva stupa: Bog nas je prvi ljubio (usp. 1 Iv 4, 10.19), i ljubio nas je predavši potpuno samoga sebe, čak dotle da je položio svoj život za nas (1 Iv 3, 16). Takva ljubav ne može ostati bez odgovora. Iako se nudi jednostrano i ne traži ništa zauzvrat, ona ipak rasplamsava srce takvim žarom da se svaki onaj koji to u srcu oćuti osjeća dužnim uzvratiti na tu ljubav unatoč svojim ograničenjima i grijesima. A to 5

6 se može dogoditi samo ako Božju milost, njegovu milosrdnu ljubav prihvatimo, što je više moguće, u svome srcu tako da ona potakne našu volju pa i naša čuvstva na ljubav prema Bogu samome i prema bližnjemu. a taj način milosrđe koje izvire, tako reći, iz srca resvetoga Trojstva može pokrenuti naš život i uroditi samilošću i djelima milosrđa prema braći i sestrama koji se nalaze u potrebi. 2. Jadnik vapi, a Jahve ga čuje (s 34, 7). Crkva je oduvijek shvaćala važnost ovog vapaja. Tome u prilog govori veliko svjedočanstvo koje nalazimo već na prvim stranicama Djela apostolskih, gdje etar traži da se izabere sedmoricu ljudi, punih Duha i mudrosti (6, 3), da preuzmu na sebe službu pomaganja siromašnima. To je zasigurno jedan od prvih znakova kojima se kršćanska zajednica predstavila svijetu: služenje siromašnima. rva je zajednica shvatila da biti Isusov učenik znači pokazati bratstvo i solidarnost, kao odgovor na glavno čiteljevo učenje koji je proglasio siromašne blaženima i baštinicima Kraljevstva nebeskog (usp. Mt 5, 3). va bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao (Dj 2, 45). ovim riječima jasno uočavamo koliko su prvi kršćani bili time zaokupljeni. Evanđelist Luka, koji više nego bilo koji drugi sveti pisac govori o milosrđu, ne pretjeruje kada opisuje praksu dijeljenja u prvoj zajednici. aprotiv, njegove su riječi upućene vjernicima svih naraštaja, a time i nama, kako bi nas podupro u našem svjedočenju i potaknuo našu brigu za one najpotrebnije. Istu poruku prenosi s jednakim uvjerenjem apostol Jakov koji u svojoj poslanici upotrebljava snažne i prodorne riječi: ujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube? A vi prezreste siromaha! e tlače li vas upravo bogataši? e vuku li vas baš oni na sudove? [ ] Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: Hajdete u miru, grijte se i sitite, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi (2, ). 3. Bilo je, međutim, razdoblja u povijesti kada kršćani nisu u potpunosti poslušali taj poziv i kada su dopustili da ih zarazi svjetovni način razmišljanja. o, Duh veti nije propuštao dozivati im u pamet da moraju svoj pogled držati čvrsto upravljen u ono što je bitno. odizao je, naime, muškarce i žene koji su na različite načine posvetili svoj život služenju siromašnima. Koliko su samo stranica, tijekom ove dvije tisuće godina povijesti, napisali kršćani koji su, u krajnjoj jednostavnosti i poniznosti te velikodušnom i kreativnom ljubavlju, služili najsiromašnijoj braći i sestrama! ajistaknutiji primjer nam pruža Franjo Asiški, kojeg su slijedili mnogi drugi sveti muškarci i žene tijekom stoljeća. On se nije zadovoljio time da zagrli gubavce i dadne im milostinju, već je odlučio poći u Gubbio da boravi s njima. On sâm vidio je u tome susretu prekretnicu na svom putu obraćenja: Dok sam bio u grijesima, bilo mi je veoma mrsko i gledati gubavce. I Gospodin sam dovede me među njih i ja sam im iskazivao milosrđe. I kad sam odlazio od njih, ono što mi se činilo mrskim pretvorilo mi se u duhovnu i tjelesnu slast (Opor 1-3: FF 110). Ovo svjedočanstvo pokazuje preobražavajuću snagu ljubavi i kršćanskog načina života. e možemo razmišljati o siromašnima jednostavno kao o korisnicima našeg povremenog volonterskog rada kojeg obavljamo jednom tjedno ili improviziranih djela velikodušnosti koja umiruju našu savjest. Ta iskustva, koja su svakako vrijedna i korisna da probude u nama osjetljivost za potrebe ljudi i nepravde koje su često njihov uzrok, morala bi zapravo voditi pravom susretu sa siromašnima i prerasti u dijeljenje koje postaje način života. aša molitva i naš put učeništva i obraćenja potvrđuju svoju evanđeosku vjerodostojnost upravo u takvoj ljubavi i zajedništvu. Ovakav način života donosi radost i mir duše, jer dotičemo vlastitim rukama Kristovo tijelo. Ako zaista želimo susresti Krista, moramo doticati njegovo tijelo u ranjenom tijelu siromašnih, kao odgovor na sakramentalno zajedništvo koje je darovano u euharistiji. Tijelo Kristovo, razlomljeno u svetoj liturgiji, može se vidjeti, po ljubavi i dijeljenju, na licima i osobama najranjivijih od naše braće i sestara. Opomena sv. Ivana Zlatoustog ostaje trajno aktualna: Ako želite častiti Kristovo tijelo, nemojte ga prezirati kad je golo; ne častite euharistijskog Kristu svilenom odjećom, a zatim, pošto odete iz crkve, zanemarivati onog drugog Krista koji trpi hladnoću i golotinju (Hom. in Matthaeum, 50.3: G 58). ozvani smo stoga pristupiti siromašnima, susretati ih, gledati ih u oči, zagrliti ih i tako im dati da osjete toplinu ljubavi koja razbija samoću. jihova ispružena ruka također je poziv izaći iz naših sigurnosti i udobnosti i priznati vrijednost koju siromaštvo ima samo po sebi. 6

7 4. ikada ne zaboravimo da je za Kristove učenike siromaštvo prije svega poziv da slijedimo Isusa siromašna. To znači ići za njim i uz njega, putom koji vodi do blaženstva Kraljevstva nebeskoga (usp. Mt 5, 3; Lk 6, 20). Biti siromašan znači imati ponizno srce koje zna prihvatiti vlastito stanje ograničenog i grešnog stvorenja kako bismo pobijedili napast svemoći, koja nas zavarava da smo besmrtni. iromaštvo je stav srca koji priječi gledati na novac, karijeru, luksuz kao na ciljeve života i uvjete za sreću. iromaštvo stvara uvjete za slobodno preuzimanje vlastitih osobnih i društvenih odgovornosti, unatoč svojim ograničenjima, uz povjerenje u Božju bliskost i pomoć njegove milosti. Tako shvaćeno siromaštvo je mjerilo koje nam omogućuje prosuditi kako najbolje koristiti materijalna dobra i izgrađivati odnose s drugima koji neće biti egoistični i posesivni (usp. Katekizam Katoličke Crkve, brr ). ovedimo se, stoga, za primjerom svetoga Franje, toga svjedoka istinskog siromaštva. pravo zato što mu je pogled bio čvrsto uperen u Krista, znao ga je prepoznati i služiti mu u siromašnima. Ako želimo dati djelotvorni doprinos promjeni povijesti i promicanju stvarnog razvoja, moramo poslušati vapaj siromašnih i zalagati se za to da se oslobode svoga stanja marginaliziranosti. ozivam, istodobno, siromašne koji žive u našim gradovima i našim zajednicama da ne izgube osjećaj evanđeoskog siromaštva koje je dio njihove svakodnevice. 5. oznato nam je koliko je teško u suvremenom svijetu jasno definirati siromaštvo. o, ono nas na bezbroj načina svakodnevno proziva, u tisućama lica obilježenih patnjom, isključenošću, zlostavljanjima, nasiljima, mučenjima i zatvaranjima, ratom, lišavanjem slobode i dostojanstva, neznanjem i nepismenošću, izvanrednim zdravstvenim situacijama i nezaposlenošću, trgovinom robljem i ropstvom, progonstvom i bijedom, prisilnom migracijom. iromaštvo ima lice žena, muškaraca i djece izrabljivanih zbog niskih interesa, gaženih izopačenom logikom moći i novca. Kakav samo nemilosrdan i beskrajan popis možemo sastaviti kada tome pridodamo siromaštvo nastalo kao plod društvene nepravde, moralne degeneracije, pohlepe nekolicine izabranih i opće ravnodušnosti! našem vremenu, nažalost, dok se silno bogatstvo gomila u rukama povlaštene nekolicine, često kao plod ilegalnih aktivnosti i užasnog iskorištavanja ljudskog dostojanstva, prava je sablazan porast siromaštva u širokim slojevima društva u čitavom svijetu. red svim tim ne možemo ostati pasivni, a još se manje smijemo miriti s takvim stanjem. a siromaštvo koje guši duh inicijative tolikih mladih ljudi, sprječavajući ih da nađu posao; na siromaštvo koje umrtvljuje osjećaj osobne odgovornosti, prebacujući odgovornost na drugoga i tražeći pogodnosti; na siromaštvo koje truje vrutke sudjelovanja i sužava prostore stručnosti, umanjujući tako zasluge onih koji rade i proizvode; na sve te oblike siromaštva moramo odgovoriti novom vizijom života i društva. vi siromasi kao što je volio reći blaženi avao VI. pripadaju Crkvi po evanđeoskom pravu (Govor na otvaranju drugog dijela Drugog vatikanskog koncila, 29. rujna 1963.) i obvezuju nas na temeljno opredjeljenje za siromašne. Blagoslovljene ruke koje se šire da prime siromaha i da im pomognu: to su ruke koje donose nadu. Blagoslovljene ruke koje nadilaze svaku barijeru kulture, vjeroispovijesti i nacionalnosti, izlijevajući ulje utjehe na rane čovječanstva. Blagoslovljene ruke koje se otvaraju ne tražeći ništa za uzvrat, bez ikakvih ako, ali i možda : to su ruke po kojima na braću silazi Božji blagoslov. 6. a kraju Jubileja milosrđa želio sam Crkvi predložiti vjetski dan siromašnih, tako da u cijelom svijetu kršćanske zajednice postaju sve više i sve bolje konkretni znak Kristove ljubavi prema posljednjima i najpotrebnijima. vjetskim danima koje su pokrenuli moji prethodnici, koji su već zaživjeli u životu naših zajednica, želim da se doda i taj Dan, koji im pridodaje izvrsnu evanđeosku puninu, to jest Isusovu povlaštenu ljubav prema siromašnima. ozivam čitavu Crkvu kao i muškarce i žene dobre volje da se na taj dan okrenu svima onima koji pružaju svoje ruke i traže našu pomoć i solidarnost. Oni su naša braća i sestre, stvoreni i ljubljeni od jednog ebeskog Oca. Ovaj Dan želi potaknuti u prvom redu vjernike da reagiraju na kulturu odbacivanja i rasipanja, te da usvoje i prigrle kulturu susreta. Istodobno, taj je poziv upućen svima neovisno o vjerskoj pripadnosti; svi su pozvani na otvorenost i dijeljenje sa siromašnima kroz konkretne znakove solidarnosti i bratstva. Bog je stvorio nebo i zemlju za sve; nažalost, ljudi su podigli barijere, zidove i ograde, izdajući izvorni dar namijenjen cijelom čovječanstvu, bez ikakve iznimke. 7. Moja je želja da kršćanske zajednice, u tjednu koji prethodi vjetskom danu siromašnih, koji ove godine pada na 19. studenoga, to jest Trideset i treću nedjelju kroz godinu, ulože napore kako bi omogućili trenutke susreta i prijateljstva, solidarnosti i konkretne pomoći. Mogu pozvati siromašne i volontere da sudjeluju zajedno u euharistiji te nedjelje, tako da 7

8 učine još autentičnijom proslavu svetkovine Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svega stvorenja, koja se slavi slijedeće nedjelje. Kristovo kraljevstvo pokazuje se u svem svom značenju upravo na Golgoti, kada evini prikovan na križu, siromašan, gol i lišen svega, utjelovljuje i otkriva puninu Božje ljubavi. Isusovo potpuno prepuštanje Ocu izražava njegovo krajnje siromaštvo i ujedno pokazuje moć te Ljubavi koja ga uskrišava na novi život na dan uskrsnuća. Ako u našim četvrtima ima siromašnih ljudi koji traže zaštitu i pomoć, približimo im se te nedjelje: to će biti pogodan trenutak da se susretnemo s Bogom kojeg tražimo. Držeći se onoga što uči veto pismo (usp. ost 18, 3-5, Heb 13, 2), prigrlimo ih kao časne goste za našim stolom; oni mogu biti učitelji koji nam pomažu dosljednije živjeti svoju vjeru. vojim povjerenjem i spremnošću da prihvate pomoć, pokazuju nam na miran i često radostan način koliko je nužno živjeti jednostavno i prepustiti se Božjoj providnosti. 8. srcu mnogih konkretnih inicijativa koje će se moći provoditi na taj Dan treba uvijek biti molitva. e zaboravimo da je Oče naš molitva siromašnih. aše traženje kruha, naime, izražava naše povjerenje u Boga za naše osnovne potrebe u životu. ve što nas je Isus učio u toj molitvi izražava i objedinjuje vapaj svih onih koji pate zbog nesigurnosti života i manjka onoga što im je potrebno. Kada su učenici zamolili Isusa da ih nauči moliti, odgovorio je riječima siromašnih koji se obraćaju jednom Ocu u kojem se svi prepoznaju kao braća i sestre. Oče naš je molitva koja se izražava množini: kruh za koji molimo je naš, a to podrazumijeva dijeljenje, sudjelovanje i zajedničku odgovornost. toj molitvi svi prepoznajemo potrebu za prevladavanjem svakog oblika sebičnosti, kako bismo ušli u radost uzajamnog prihvaćanja. 9. ozivam subraću biskupe, sve svećenike i đakone, koji po svom pozivu imaju zadaću pomagati siromašne, kao i sve Bogu posvećene osobe i sve udruge, pokrete i volontere diljem svijeta, da se zauzmu da ovaj vjetski dan siromašnih postane tradicija koja će biti konkretni doprinos evangelizaciji u današnjem svijetu. eka ovaj novi vjetski dan, stoga, postane snažan podsjećaj našoj vjerničkoj savjesti, omogućujući nam sve više rasti u uvjerenju da nam dijeljenje sa siromasima omogućuje shvatiti najdublju istinu evanđelja. iromašni nisu problem: oni su izvor na kojem se moramo napajati u našem nastojanju da prihvaćamo i živimo bît evanđelja. Vatikan, blagdan svetoga Ante, 13. lipnja Franjo (ika) 8

9 Godina majčinstva roglas svim vjernicima u plitsko-makarskoj nadbiskupiji u pripravi za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u olinu 2018., pod geslom: Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja Braći svećenicima, Redovnicima i redovnicama, Majkama i očevima, vim kršćanskim vjernicima. Draga braćo i sestre! 1. Obitelj kao temelj ljudske zajednice i čuvarica kršćanskih vrijednosti odlučujuća je za budućnost naše domovine i Crkve. Drugi vatikanski sabor kaže: pas osobe te ljudskog i kršćanskog društva usko je povezan sa sretnim stanjem u bračnoj i obiteljskoj zajednici. (G, 47) Zbog sve većih izazova i suočavanja s rodnom ideologijom, radikalnim feminizmom, čestim rastavama braka i mentalitetom koji je zatvoren daru života, mnogi se s pravom pitaju kakva će biti sutrašnjica naših obitelji? Ipak, brojne kršćanske obitelji velikodušno obnašaju svoje poslanje u Crkvi i društvu, i tako proročki djeluju u današnjemu svijetu. Crkva i društvo, osobito danas, trebaju živo svjedočanstvo majki i očeva, žena i muževa, koji će ohrabriti nove i mlade obitelji da još snažnije i odvažnije žive sakrament Božje ljubavi. tom nastojanju približavamo se i Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati u olinu godine pod geslom: Očinstvo i majčinstvo - dva lica roditeljskog poslanja. Kroz pripravu za ovaj važan događaj, u protekloj godini dublje smo razmišljali o poslanju naših očeva u obitelji, Crkvi i društvu, a ovim došašćem ulazimo u godinu posvećenu majci i majčinstvu. 9

10 2. Majčinstvo je duhovno i tjelesno življenje ljubavi, izvor novoga života. ažalost, sve je više onih koji se boje odgovoriti na poziv majčinstva. apa Franjo u svojoj postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Radost ljubavi upozorava da smanjenje majčinske prisutnosti u društvu predstavlja ozbiljnu opasnost. mjesto herojske opredijeljenosti, izgrađene na Božjim temeljima i posebnosti žene da daruje život, često se prednost daje obrazovanju, napretku u poslovnom sektoru ili postizanju nekih drugih ciljeva koji bi uz majčinstvo bili teže ostvarivi. Mediji i virtualni svijet, politika i razne udruge nameću neku svoju viziju majčinstva, ali i model žene besprijekornog tjelesnog izgleda koja uživa u nesputanoj slobodi bez braka i obveza. 3. današnje vrijeme dezorijentacije potrebno je tražiti svjetlo i snagu za majke kako bi bile blagoslov za naš svijet. a tom tragu sjetimo se kako je Bog zamislio ženu i majku. Bog je ženu odjenuo snagom i dostojanstvom da svojim životom može očitovati istinsku veličinu ženstvenosti. Istinska ženstvenost ne vodi bitku s idejom savršenstva koju nameće moderni mentalitet, i ne dopušta da drugi određuju njezin identitet. ije joj cilj objavljivanje slike o sebi na društvenim mrežama jer je njena prava slika i vrijednost čvrsto ukorijenjena u planu tvoritelja. Istinska ženstvenost odiše blagošću i nježnošću, osjećajnošću i intuicijom. O tom govori i papa Franjo kada podsjeća žene na potrebu da se koriste svojim ženskim genijem, koji je danas toliko potrebit Crkvi i društvu. 4. Drage majke, budite svjesne da ste upravo vi prve prenositeljice vjere - te najljepše baštine koju možete predati svojoj djeci. Istina je da danas nije lako pomiriti dužnosti zaposlene žene, supruge i majke. Zbog toga je potrebno da svi zajedno, i Crkva i društvo, još više vrednuju majku i ženu čija je uloga opterećena, ali i nezamjenjiva. Božja zamisao majčinstva ima svoj najsavršeniji model u Mariji. Razmišljamo li o Isusovu odrastanju, uočit ćemo da Marija sve više postaje vjernica, a sve manje samo Isusova majka i odgojiteljica. Mariji svaka majka vidi uzor i nalazi ohrabrenje za svoj odnos prema Bogu i obitelji, Crkvi i društvu. 5. Draga braćo i sestre, ovim došašćem započinjemo novu crkvenu godinu i ulazimo u godinu posvećenu majčinstvu. ve vas pozivam: svećenike, redovnike i redovnice, sve kršćanske vjernike, a posebno vas majke i očevi, da se osobnom i obiteljskom molitvom, zajedničkim liturgijskim slavljima te ostalim prigodnim programima koji će biti posvećeni temi majčinstva, uključite u župni i nadbiskupijski pastoralni hod Godine majčinstva u pripravi za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, u olinu 15. i 16. rujna godine. eka sve naše obitelji, domove i domovinu prati zagovor Blažene Djevice Marije koja je u nazaretskoj obitelji postala trajnim uzorom majčinstva te na sve vas zazivam Božji blagoslov! Vaš brat i nadbiskup, Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit plitu, na rvu nedjelju Došašća,

11 Božić - Bog s nama vako ljudsko biće muče pitanja smisla opstojnosti i ljudske povijesti. Što je čovjek, tko, gdje i zašto upravlja tom mojom i našom sudbinom? Ima li ljudski život uopće ima smisla kad je toliko prožet bolima, suzama, nepravdama i patnjama milijuna ljudi, posebno nevinih, potlačenih, bijedom zgaženih i s obiteljskih ognjišta prognanih? igurno ta pitanja naviru u duši svakog čovjeka, osobito onoga malog i nemoćnog. I mnogi su ostali razočarani, potišteni, poniženi još i više kada im se oduzima riječ i naređuje šutnja. A priznajmo barem sebi, u nutrini svoje duše da ne želimo šutjeti, da čeznemo za boljim, ljepšim, pravednijim i čovjeka dostojnijim svijetom. Da, naš razum ostaje u takvom svijetu nijem jer vidi zastrašujući skandal boli i ogromnu snagu zla i nepravde, pa mnogi, čak i dobri ljudi, zašute pred snagom, tupošću i silinom zla, ne znaju naći odgovor i prepuštaju se životu bez cilja i nade, u sebi pate, čeznu, ali i šute. I što se tada događa? Ljudski životi i razvoj zemlje bivaju onda prepušteni isključivo političarima, koji su često puta bez morala i savjesti, koji čitav život pretvaraju u ideologije, sebe stavljaju na pijedestale herojstva, nazivaju se dobročiniteljima i očevima, a druge progone, sistematski uništavaju, i nazivlju ih neprijateljima naroda, države i čovječanstva. Ta, oni znaju što i kako narodu treba! toga su mnogi i od nas, kao i mnogi filozofi, skandalizirani svojom nemoći pred snagom zla, te počinju misliti da ljudski život na zemlji nema nikakva smisla i poslanja. aprosto smo bačeni u svijet, ne znamo gdje se nalazimo, a ni kamo idemo. A što je to drugo doli očajanje? A ono je zadnjih godina ne samo naša tužna jadikovka, već i naša najdublja stvarnost. itko više ne haje za patnje, nepravde i prolivenu krv na ovim prostorima, na plač majki, djece i svih protjeranih sa svojih ognjišta, na strah i nemir tolikih očeva i majki koji za svoju djecu ne vide svjetla nade i života, na plač tolikih staraca, nezaposlenika, bolesnika i nemoćnika. I doista je velika i žalosna istina: svijet je ubio Boga i izgubio svaki moral. tom svijetu nema više nikoga da pokaže na granicu između dobra i zla, između poštenoga i nepoštenog, između istine i laži. ovjek sam, i to moćnik, oholica, čovjek bez srca i savjesti, odlučuje o dobru i zlu, o laži i istini. Za takva čovjeka su onda istina, dobro i poštenje samo ono i onako kako to njemu odgovara. Takav čovjek nema više osjećaja dobra i poštenja, nema ni duše ni srca. Tako se razvija društvo bez ugleda, časti, samopoštovanja, solidarnosti i brige za drugoga. takvom društvu se razvija život bez radosti jer u njemu više nema ni praštanja ni milosrđa. Razvili smo civilizaciju korisnosti, a ne civilizaciju ljubavi. korijenu te civilizacije je ekonomska učinkovitost, ljepota i fizički užitak, dok se sve drugo odbacuje i ne prihvaća. Time je stvoren duh sebičnosti ne samo kod pojedinaca, nego i kod obitelji, naroda i država. A to nikako nije duh kršćanstva. Kršćanstvo je u biti objava i osobno prihvaćanje Boga u Isusu Kristu. Ono nam svjedoči da je Bog ušao u povijest ljudsku, u povijest i zbivanja svakoga pojedinca i naroda. Bog se rodio i postao čovjekom. On postaje žarišna točka svekolike povijesti, u njemu se sastaju i ukrštavaju svi putovi čovječanstva. On je svakome od nas i svakome narodu veliko Božje pitanje na koje se mora dati odgovor da ili ne. Mi smo, stoga, svi stvoreni i rođeni da bismo se s jime susreli. On je postao čovjekom zbog toga da bi nas mogao učiniti dionicima svoga života i svoje vječne radosti. pravo tu istinu mi kršćani danas slavimo: Bog se za nas rodio i postao čovjekom. Znači: on govori ljudskim jezikom; on je Bog po mjeri čovjeka. To teološki znači: Bog je morao ući u ovaj čovjekov svijet laži, zla i grijeha, u čovjekov okuženi svijet, da bi baš tu započeo bitku za čovjeka, za istinu, za dobro, za pravdu. A upravo to i veli njegov program rada: lava Bogu, a mir ljudima! riznajmo: to je najživotniji, premda i najkraći program koji obuhvaća svakoga pojedinca i sve ljude svijeta, kao i svako vrijeme povijesti. On u sebi uključuje trajni mir, život bez ratova i svađa, sveopći napredak i boljitak, opće blagostanje, duhovno i tjelesno. Ta, mir nije samo šutnja oružja, svečana parada potpisivanja, 11

12 već je on djelo pravde. I gdje god nema pravednosti, nema ni mira. To je, onda, i nama poruka: tko je Kristov sljedbenik ne smije ostati u zapećku, mirno živjeti i u životu samo uživati, od drugoga očekivati da sve učini. vaki kršćanin mora izići iz svoje šutnje i ući u svijet zla, laži i prijevare i odlučno im se suprotstaviti. Jasno je i to da je svaka borba teška, a mi svoju borbu moramo proći i pobijediti kao što je to i Krist učinio. Kroz čitavi svoj život Krist je imao one koji su ga učili što treba raditi, one koji su ga željeli učiniti kraljem, a i sami apostoli su ga željeli odvratiti od križa i puta u slavu. Jednostavno bi se moglo reći: uvijek se našao netko da ga pouči kako biti Bog po mjeri ljudi i kako se ponašati u skladu s njihovim željama. A on je sve to nadišao jer je dobro znao što je dobro i jer je samo i isključivo slušao glas Božji i svome Bogu služio. I još nešto više: Krista su borba i patnja pročistile tako da je postao svjestan svoga poslanja na dobro čovjeka i svijeta. Da bi se taj božićni program mogao ostvariti i danas u djelo provesti, potrebno je onda da nam se Bog i danas rodi, kako je to izrazio naš hrvatski pjesnik: Koliko puta ti si se za me rodio, o malo dijete, Isuse?... Al zvijezda k tebi me nije vodila! Bog se mora roditi u meni i tebi i tek tada ćemo postati mirotvorci, pravednici i braća. A on će se roditi onda kad budemo znali razlikovati noć od dana, kako nam to krasno veli stara priča. tari učitelj upita svoje učenike: Znadete li kad prestaje noć, a počinje dan? a, učitelju, to je, barem, lako. restaje noć, a započinje dan u zoru. e, draga djeco, već onda kada čovjek na licu drugog čovjeka može prepoznati lice svoga brata. Božić nam upravo to i veli: svi smo mi djeca Božja i svi smo braća. ema mjesta žalosti, očaju i nepravdi, jer to Bog ne želi. Dragi štovatelji udotvorne Gospe injske, ovo je Božić: prepoznati da su drugi naša braća i sestre. Božić je civilizacija ljubavi, a to znači da je Bog s nama. fra Luka Tomašević 12

13 Gospodine, nisam dostojan Gospodine, stiže Božić. Tvoj rođendan, ali i tvoj dolazak. Da, ti dolaziš, k nama. Opet. Došao si pred dvije tisuće godina. Rođen od Djevice Marije, u Betlehemu judejskom jedne zimske noći, skrovito, a opet očito svemu svijetu. Dolaziš i ovoga Božića, ti isti, sin Marijin i in Očev! Opet skrovito (ti uvijek stižeš skrovito), ali također i očito onima koji imaju oči da vide i uši da čuju. A ja, Gospodine, ovoga Božića, tvojega rođendana i tvojega dolaska, znam i iskreno priznajem kako nisam dostojan da uniđeš pod krov moj. isu te dostojne moje misli, nisu te dostojne moje riječi, nisu te dostojna moja djela, nisu te dostojni svi moji propusti. Gospodine, nisam prikladan da svratiš k meni jer dom je moj jadan, i uz sve što posjedujem, tako je prazan, dom moj, ljudski gledano, uredan i čist, pustoš je prava iza stotinu brava, i znam da ti se ne mili, pa makar bio u kadifi i svili. Gledam oko sebe i tražim gdje li ćeš se ovoga Božića smjestiti. Ima li ovdje, oko mene, prikladan dom, da pruži utočište Bogu svom? I da, čudim se koliko sam bio slijep: pa toliko je nevidljivo dobrih, toliko je neprimjetno lijepih, toliko je skromnih i milošću bogatih duša: čistih misli i plemenitih riječi, pravednih čina i prilika iskorištenih za djela ljubavi. Da, oni zavrjeđuju da ih obraduješ radošću svojega pohođenja. A ja, Gospodine, mogu samo ponoviti riječ iz Evanđelja: miluj mi se, Gospodine, i reci samo jednu riječ, spusti samo jednu svoju riječ na ljušturu mojih grijeha, jada i nevolja i ozdravit će duša moja! Gospodine, slavimo tvoj rođendan i ti sam opet nam dolaziš u pohode. Dok stazama mira i ljubavi tvoje božanske stope hode, ja, grješnik, u prikrajku stojim i usrdno te molim: Kad ovoga Božića ovamo kreneš, zanemari svu ovu našu buku i blještavila lažna. Molim te, samo pruži svoju ruku i pogled svoj okreni na časak i prema meni: da progleda duša moja od tvoje blizine i smogne snage da slijedi trag svjetla u mraku, da se vođena nitima milosti samo primakne do vrata one štalice u kojoj si došao među sve nas, po kojoj si se pridružio siromasima i potrebnima, i djeci, u kojoj si prvi put zaplakao i zagrlio majku, gdje si primio poklonstvo pastira i darove mudraca. Dopusti da mi duša krajičkom uha posluša pjesmu anđela i zagonetan osmjeh pastira, da pomiluje pokoju ovčicu i da samo malo, samo malo povirim tamo gdje si ti, da mi, ovoga Božića, Isuse, duša oživi od tvoje prisutnosti. * A vama, prijatelji, na dobro došao Isus Gospodin! 13

14 eka se i na vašem nebu pojavi zvijezda i njemu vas dovede! eka vam srca i ruke napuni obiljem darova milosti! eka vam uši čuju korake Josipove pred vratima! eka vaš prag blagoslovi dodir Marije, Djevice i Majke! eka onaj sveti magarac zastane baš kod vas! I neka ta štala, vaše prebivalište, postane rodilište! A ovorođeni neka se napoji s izvora vaših riječi! eka ga obraduje radosna pjesma vaše bistre duše! eka ga nahrani odanost i nesebična ljubav! eka ga ogrije toplina vaših molitava! a neka vas anđeli opet iznenade i osvijetle vam noć, da vas nikakva mrklina vremena i naroda, ni samodostatna sila svijeta ni moć moćnika ne uplaši! eka vas pogledom i riječju, pa makar i u snu, anđeo Gospodnji mune u rebra, da na noge skočite kad vas pozove, i da se uputite kamo vas šalje! eka vas ovorođeni blagoslovi! eka vas licem svojim obasja i milostiv neka vam bude! eka pogled svoj svrne na vas i mir vam podari! a dobro vam došlo orođenje Gospodinovo! don Ante Mateljan oklon veti Matej, izvješćujući o mudracima s Istoka, veli da, kad su našli dijete s Majkom njegovom, obradovaše se radošću veoma velikom, pristupe, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Trojica odraslih, zrelih i mudrih ljudi, ispruženih ruku prinose darove: svoj ljudski i velikaški poklon Bogu i čovjeku! jihove ruke, slobodne od sveza moći, iskaz su čistoga i svježega povjerenja. njima nisu tek skupocjeni darovi, dragocjenosti ovoga svijeta: zlato velikom kralju, tamjan pravome Bogu i smirna njegovog pomazanja i ukopa. njima je puno više: sretno i zahvalno srce koje zna da darujući ono što ima prima ono što je najdragocjenije: u toplini zajedništva u dodiru ovorođenoga, ljudsku i ujedno božansku ljubav. ad svima onima koji donose darove, kao one svete betlehemske večeri tako i danas, bdije Božji anđeo da ih svojom sjenom zakrili, zaštitnički s pastirskim štapom u ruci da ih sačuva na pogibeljnom putu, a zvijezda koja kazuje pravi put nije skrivena, nego blista na nebu koje je odjednom na dohvat ruke. Marija sjedi na tronu ne kao gospodarica, nego kao zvijezda jutarnja koja navješćuje zoru, kao Majka koja je sva i potpuno za svoga ina, kao prijestolje mudrosti, iz čijega krila in Božji, ona mudrost koja je sišla s nebesa i došla među ljud pa im pokaže put do neba, smirenom gestom udjeljuje božanski blagoslov. ve to, skoro pa kriomice, promatra Josip diveći se ne mudracima i njihovim darovima, niti čudesnoj zvijezdi na svodu nebeskom, pa ni anđelu širom raskriljenomu, nego djetetu pruženih ruku u krilu Majke. A njegov skroviti blaženi osmjeh kaže: ve sam shvatio i na sve sam spreman! Ti, Gospodine, samo reci riječ, i evo me! Moj poklon tebi nisu skupocjeni darovi i ništa nemam od onoga što bogati imaju. Ali sve što imam to ti na raspolaganje stavljam: uzmi moje siromašno srce da tvoju svetu volju ispunim služeći ti posve i do kraja. don Ante Mateljan 14

15 DOTVORA GOA IJKA I ALKA (IX.) Osobiti izraz pobožnosti i zahvalnosti Blagoslov Grada na Blagdan Velike Gospe vodne napomene Jedna pobožna duša postavilo mi je zanimljivo pitanje i bila uvjerena da ću joj sigurno i točno odgovoriti. Doista sam bio spreman odgovoriti (ako budem znao, pomislih). Ali kad je postavila pitanje, odmah mi je bilo sasvim jasno da ne znam i da ne mogu odgovoriti. A pitanje je glasilo: Kad svake godine, na blagdan Velike Gospe, u veličanstvenoj procesiji veta lika dođe do zgrade uda, svi se zaustave i s Gospinom likom blagoslivlja se Grad na sve četiri strane svijeta. Kad je i zašto taj pobožni i lijepi običaj uveden? O inju i Cetinskoj krajini, o franjevcima i njihovu raznovrsnom djelovanju, o prosvjeti i kulturi, o narodnom stvaralaštvu i običajima kroz proteklih gotovo 7 stoljeća puno se je pisalo. Tolike je godine pisac ovih redaka živio u inju, pratio njegovu povijest, posebno vjersku i kulturnu, ali nikada nije naišao na pismeni podatak, koji bi mu pomogao odgovoriti na postavljeno pitanje. ak se je čudio što sam sebi nije postavio to pitanje i pokušao na nj odgovoriti. Kako u knjigama koje je u proteklih 60-ak godina imao u rukama nije naišao na to pitanje i odgovor, razmišljao je i pitao gdje bi se o tomu pitanju mogao naći pravi odgovor. Konačno je pomogao Arhiv amostana. Kao što svi arhivi na svijetu čuvaju neizmjerno i vrlo bogato kulturno i drugo vrijedno blago čovječanstva, tako i Arhiv Franjevačkog samostana u inje čuva vrlo mnogo vrijednih i važnih dokumenata koji svjedoče o teškoj i krvavoj, ali i slavnoj i divljenja dostojnoj prošlosti hrvatskoga naroda i Katoličke Crvke u Cetinskoj krajini. Tako se u popisu rukopisa Knjižnice Franjevačkog samostana, koji je izradio fra Josip oldo, profesor povijesti na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, knjižničar i arhivist, nalazi podatak o vrijednom rukopsu iz godine. Fra Josip ga je označio: Običajnik Crkve Gospe injske godine Dva običajnika, jedan napisan hrvatski, a drugi talijanski. Listova 27, jezik hrvatski i talijanski. Hrvatski dio ima 34 stranice, a talijanski, nepaginirani dio, fra Josip je označio (olovkom) arapskim brojevima, ne stranice, nego listove (19-27), tj. 9 listova, odnosno 17 stranica. Rukopis se nalazi u Arhivu amostana (AF, sveščić br. I, redni broj 1). Treba upozoriti one koji se time nisu bavili, da je stara crkvena praksa da pojedine crkvene jedinice (katedrale, samostanske, župske i druge crkve) imaju posebne knjige - običajnike - (redovito rukopise), koji osim službenih liturgijskih propisa donose lokalne ili mjesne propise i običaje. Oni za sve dane u godini imaju kratke upute kako se pojedini blagdan ili dan slavi. To se posebno odnosi na razne običaje, izvan liturgijske ili paraliturgijske i pučke pobožnosti. injski običajnik Rukopis običajnika, koji imamo pravo nazvati sinjskim, na naslovnoj stranici ima ovaj naslov: ačin i uprava oni posala koji se priko godišta čine u ovoj Crkvi B. D. Marije od Milosti u Varošu injskomu upisan g. MDCCLII svojim sadržajem svjedoči kako su se fratri, osim brige da dostojno vrše sveto bogoslužje (liturgiju), prije 265 godina brižno trudili da dostojanstveno i pobožno usklade običaje pučke pobožnosti s liturgijskim propisima. Rukopis svjedoči da su s pravom mislili da nije dosta slaviti Gospodina Boga samo službenim liturgijskim obredima, posebno kad su sv. Misu i Brevijar (asoslov) molili na latinskom jeziku, nego da su Božjemu narodu potrebni i izvanliturgijski obredi i pučka pobožnost. 15

16 Osim toga u ono doba bilo je vrlo važno pronalaziti izraze na hrvatskom jeziku za odgovarajuće latinske riječi u bogoslužju, tj. stvarati hrvatsku kršćansku terminologiju. I nije slučajno da je više od dva stoljeća kasnije, dr. fra Jeronim Šetka, u inju, u istom amostanu, pisao je svoje životno djelo Hrvatska kršćanska terminologija (1940., 1964., 1965., i 1990.). To je djelo veliki doprinos hrvatskom jezikoslovlju, odnosno našoj leksikografiji i filologiji. Također je vrlo zanimljiv pravopis toga rukopisa. Još nije bilo Ludevita Gaja (+1872.) ni njegove pravopisne reforme, pa su pojedini pisci na prostoru od Jadranskoga mora do Budima u garskoj i od Međimurja i Istre do Boke Kotorske morali sami rješavati pitanja grafije i pravopisa. o, sva ta pitanja u ovom trenutku ostavimo postrani. Vratimo se onomu pitanju koje je istaknuto na početku ovoga članka. Blagoslov s Gospinom likom Dakle, u tom običajniku, na stranici 13. i 14. nalazi se sljedeći tekst; Za rocesion i za Misu veliku (naslov, pisan crvenom bojom, u zagradama su neka razjašnjenja i tumačenja). a trinajest uri počme se slavit i zvonit za recesion i za veliku Misu, a na četrnajest uri i po počme rocesion po način kako slidi. Misnik u pluvijalu (plaštu), đakon i subđakon u streta dva ili četiri pivaoca u kota, četiri misnika za nosit Gospu u košulja i tri đaka u kota, jedan za kadionik, a dva za svitnjake i jedan u košulji za križ i svi ostali iđu iz sakristije prid kapelu Gospinu, gdi se prija Gospa s otara skine i postavi na jedan tavulin (stolić) i ondi misnik okađuje Gospu, pivaoci zapivaju: Ave maris tella (himan: Zdravo, Zvijezdo mora). Međuto rečena četiri misnika uzmu Gospu i upute se u rocesion. ivaoci slide ostale verse iste pisme, a kor sve prvi veras (ponavlja). recesion iđe krajem našega vrta ispod Žankove glavice do mosta Goručice, pak uzbrdo kroz Varoš Gornji. Kad se prođe s Gospom Manzanova kuća, ondi se stane i đakon zapiva: Jube, Domne, benedicere (Molim, gospodine, blagoslovi me). A misnik istim glasom (tonom) odgovori: os cum prole pia benedicat Virgo Maria (eka nas sa svojim svetim orodom blagoslovi Djevica Marija).Kor(odgovori): Amen. ak se dade blagoslov Gradu s Gospom dižući na križ, spušćajući i okrićući. Zatim udilj pivaoci zapivaju: O gloriosa virginum (himan: O slavo bijelih djevica) po način kako i Ave maris tella, pak 16

17 rocesion slidi. Kad prođu s Gospom kuću Barezinu kanta se: Te Deum (himan: Tebe Boga hvalimo) nakon (?) do Crkve. (Ta je rečenica kasnije prekrižena, dakle, izostavlja se.) Kad se dođe k Crkvi, ako je lipo vrime, stavi se Gospa na otar prid Crkvom i ondi se piva Misa i pripovida i kad svrši Misa, pivaoci zapivaju: O gloriosa virginum i ponese se Gospa u Crkvu, postavi se na svoje misto i svršivši pisma odstupe. (Drugim rukopisom, kasnijim, dodano: ad ovoga nije potriba). Ako bi se dogodilo zlo vrime, kako dažd ili veliki vitar, navlastito bura, tada se Misa kanta u kapeli Gospinoj i pripovida s pulpita (propovjedaonica) i još i na dvoru, u isto vrime, zarad mnoštva puka, kad bi imao tko, kako se i druge pute događalo. večer čini se ekspozicion (izlaganje resvetoga akramenta) na velikomu otaru s našim svićam. Iznosi se šest toraca (velikih svijećnjaka). osli ange (himan: sta moja) reče se pet Očenaša i pet Zdravi Marija. ak (slijedi): Tantum ergo (himan: Divnoj dakle). osli blagoslova kantaju se Letanije prid Gospom, kako i na Mlado lito i ljubi se Relikvija. asvim je jasno da je i prije toga običajnika (1752.) postojao neki stariji, koji nije sačuvan i da je ovaj sačuvani samo nova varijanta već postojećega s određenim izmjenama i dopunama. Tada je u inju gvardijan bio fra Marijan urić i bez njega sigurno taj spis nije napisan. o, postoji jedan vrlo važan podatak. a dnu stanice 32. vrlo je lijepim rukopisom napisano: Fra etar Filipović pisa. Dakle, taj zapis svjedoči da je cijeli tekst napisao fra etar Filipović, profesor bogoslovlja i kasniji provincijal. spoređujući taj spis (rukopis) s poznatim njegovim Razpisanjem, prvoj povijesti amostana Majke od Milosti u inju, jasno je da je ista ruka pisala oba rukopisa, odnosno oba spisa. Zaključak Fra etar Filipović, pisar (pisac) našega običajnika svjedoči da je u njegovo doba bio pobožni običaj da se na blagdan Velike Gospe, kada procesija dođe do kuće (koja je bila na mjestu današnjega uda), sa vetom likom blagoslovi Grad inj, cijela Krajina, svi stanovnici i hodočasnici. Dakle, ove se godine navršava 265 godina da se je sigurno održavala Gospina procesija i blagoslov. ažalost, ne smije se zaboraviti da su poslije Drugoga svjetskog rata komunističke vlasti, zadojene borbenim ateizmom, zabranile da rocesija s Gospinom likom ide ulicama grada inju. o, pobožni Gospini štovatelji bili su uvjereni da će bezbožna vlast ( diktatura proleterijata, kako su sebe nazivali) doživjeti svoju propast, da će doći dan slobode i da će naša Gospa opet šetati svojim dragim gradom injom. To se je stvarno i dogodilo stvaranjem slobodne, nezavisne, međunarodno priznate Države Hrvatske. Danas naša Gospa opet ide ulicama grada inja, praćena tisućama pobožnih hodočasnika i s istoga mjesta (pred zgradom uda) blagoslivlja svoj Grad i svoj narod, kako je to bilo desetljećima i stoljećima o, na pitanje tko je i kada uveo taj pobožni običaj blagoslova Grada još nema odgovora. Ipak još nešto treba zapaziti. običajniku postoji vrlo važan podatak: na Veliku Gospu u procesiji sudjeluje veliko mnoštvo naroda, da su morala u isto vrijeme nastupiti dva propovjednika: jedan je propovijedao u Crkvi, a drugi vjernicima koji nisu mogli ući Crkvu, nego su morali ostati vani. jima izvan Crkve, u isto vrijeme, propovijedao je drugi propovjednik. Razlog je jasan. Vjernici koji nisu mogli ući u Crkvu nisu mogli čuti što propovjednik u Crkvi govori. (ije bilo današnje tehnike i razglasa, koji omogućuju da cijeli Grad i svi hodočasnici prate i čuju procesiju, sv. Misu i propovijed.) Fratri su jednostavno riješili taj problem: jedan je svećenik propovijedao onima u Crkvi, a drugi onima koji nisu mogli ući u Crkvu, nego su ostali vani u dvorištu i na ulici. A to je onda dokaz da nisu blagdan Velike Gospe u inju slavili samo vjernici inja i uže okolice, nego i brojni hodočasnici iz udaljenih mjesta, tj. da je u to doba Gospina Crkva u inju bila cilj brojnih pobožnih hodočasnika. Dakle, liku Majke od Milosti, ili kako su je kasnije nazvali udotvornom Gospom injskom, poslije veličanstvene obrane inja i pobjede nad ljutim zavojevačem i neprijateljem godine, zahvalni ju je narod iskreno i pobožno štovao i štuje i danas. Tako neka bude u vijeke vjekova. Amen! Literatura: Fra Gabrijel Jurišić ačin i uprava oni posala koji se čine u Crkvi u Varošu injskomu, (rukopis, Arhiv amostana u inju). Fra Josip oldo, Liturgijski običajnik sinjske crkve, lužba Božja, XXXVII/ 1997, 2,

18 Biskupi Hrvatske o obrazovanju i Istanbulskoj konvenciji Založiti se za temeljne vrjednote obrazovanja i obitelji vod rateći gibanja u hrvatskome društvu i potaknuti raspravama u našoj javnosti o prijedlozima poboljšavanja sustava obrazovanja, o zakonskim odredbama koje se tiču obitelji, kao i o Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kolokvijalno zvanoj Istanbulska konvencija, mi, hrvatski biskupi, osjećamo potrebu svojim razmišljanjem i riječju pridonijeti zauzimanju ispravnoga stajališta i donošenju plodonosnih odluka o tim vrlo osjetljivim pitanjima koja dugoročno utječu na važna područja obiteljskoga, odgojnoga, obrazovnoga i općedruštvenoga života u Hrvatskoj. To su, naime, pitanja koja duboko zadiru ne samo u osobne stavove, nego i u svjetonazorske i vrijednosne postavke hrvatskoga društva u cjelini te kao vjernici i građani Republike Hrvatske, u posebnosti svoje službe i odgovornosti, prema njima nismo i ne smijemo biti ravnodušni. Zbog toga smatramo primjerenim uputiti na određena načela, polazišta i vrjednote koje pomažu u promicanju dobrobiti naše domovine, zaštiti dostojanstva ljudske osobe i poštivanju temeljnih prava čovjeka i obitelji. 1. Školsko obrazovanje Koliko god se isticali pojedini naglasci u obrazovanju, u nastojanju poboljšavanja školskoga obrazovnog sustava ne smije se izostaviti odgajanje za vrjednote. Iskustvo nam, naime, potvrđuje da se niti jedan društveni sustav ne može plodonosno izgrađivati i razvijati ako ne postoji prepoznatljiva vrijednosna podloga. Ona pruža sigurnost u prosuđivanju događaja, novih okolnosti i izazova te jednako tako potiče na kritičko propitivanje raznih ideoloških ponuda kojima suvremenost obiluje, pritom naročito pazeći na ideologije oslonjene na materijalizam, individualizam i etički relativizam. tome vidu naglašavamo kako su od iznimne važnosti polazišta koja omogućuju djeci i mladima da sazrijevaju na čvrstim temeljima. vjesni da se u školi svi predmeti trebaju međusobno povezati i da se u svakome školskom predmetu odražava određeni sustav vrjednota, želimo na osobit način naglasiti da je od iznimne važnosti za hrvatsko školstvo, ali i za opće dobro društva, da školsko obrazovanje posveti osobitu pozornost predmetima iz društveno-humanističkoga područja, budući da oni na izravan način pružaju vrijednosni okvir za odgoj u poštivanju drugoga, nesebičnosti i u istinskoj čovječnosti, u onome što se s pravom može zvati solidarnim humanizmom. tih polazišta jaču snagu i smisao zadobivaju svi ostali predmeti, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti. Humanizirati odgoj znači staviti osobu u središte odgoja i obrazovanja potičući razvoj različitih odnosa koji su nužni za izgradnju pojedinca i žive zajednice, osobito u ostvarivanju općega dobra. Imajući u vidu spoznajne mogućnosti djece i učenika u određenoj dobi, te poštujući njihov emocionalni i voljni razvoj, reformiranje obrazovanja ne može se zaustaviti samo na poboljšanju usvajanja nastavnoga gradiva. Ona se mora usmjeriti prema plodovima koji se očituju u sposobnosti mladih ljudi da oblikuju svoje osobne, moralne i društvene stavove i vrijednosti te, uvažavajući njihove talente, usmjeravati ih prema izgradnji općega dobra. Ovime se nipošto ne podcjenjuje učenje i znanje prirodnih znanosti, kao i poznavanje suvremenih tehnologija. Želimo samo naglasiti da je za razvoj stvaralačkoga i kritičkoga razmišljanja od iznimne važnosti upoznati djecu i mlade s ostvarenjima ljudskoga uma i duha, osobito na području filozofije i umjetnosti. matramo, stoga, da prenaglašeno isticanje informatike i tehnologije kao jezgre kurikuluma neće puno pomoći u razvoju komunikacijskih vještina, a niti u poticanju neovisnoga stvaralačkog razmišljanja. Dapače, pogodovat će 18

19 većoj ovisnosti i podložnosti brojnim mogućim manipulacijama. osljedice toga naročito su vidljive u zastupanju iskrivljene antropologije i pokušaju da ju se nametne pomoću sustava obrazovanja. ozivamo stoga sve koji nose odgovornost za hrvatski obrazovni sustav da dužnu pozornost posvete oblikovanju nastavnih uputnika (kurikula) za predmete u kojima je najsnažnije zastupljen identitetski značaj, misleći pritom osobito na hrvatski jezik i književnost, na povijest i zemljopis te vjeronauk, jer upravo ovi predmeti izgrađuju nacionalni, kulturalni i vjerski identitet mlade osobe. edvojbeno je da obrazovna reforma neće polučiti uspjeh, ako djecu ne upoznamo s bogatom hrvatskom kulturalnom baštinom, pazeći na to da brižnost o jeziku nadilazi spoznajnu, pedagošku i metodičku stranu učenja. i nastavni uputnik iz povijesti neće polučiti svoje ishode, ako djeci ne pružimo uvid u cjelovitu povijest hrvatskoga naroda, s ciljem ne samo očuvanja hrvatskoga povijesnog i kulturalnog identiteta, nego i čitanja povijesnih događaja kojim se otkriva istina sadašnjosti utirući put odgovornosti prema budućemu. Budući da je povijest svjedok vremena i učiteljica života, ona pomaže ljudima razumijevati povijesne događaje, otkrivati istinu i razvijati kritičko mišljenje. Također je vrijedno naglasiti da su neka istraživanja i studijski članci od prije desetak godina analizirali odgojno-obrazovna polazišta i odrednice katoličkoga vjeronauka u sklopu Hrvatskoga nacionalnog obrazovnog standarda (HO) te pokazali da se vjeronauk u školskome sustavu usredotočuje na osobu u zajednici i njezin rast i dozrijevanje u humanosti, pa tako posebice pridonosi moralnomu i duhovnomu odgoju učenika. Konfesionalni vjeronauk, dakle, odgojnomu i obrazovnomu procesu također pruža značajan doprinos, budući da ističući vlastitosti razvija dijalog s pripadnicima drugih konfesija i vjerskih zajednica te odgaja za istinske moralne vrijednosti, osobito za duh služenja i življenja Kristove zapovijedi ljubavi, pridonoseći zajedničkomu životu, promicanju mira, društvene pravednosti i solidarnosti. suodnosu s ostalim nastavnim predmetima potiče duh stvaralaštva i poduzetnosti u svijetu rada. vjesni da uspjeh svake obrazovne reforme ovisi o mnogim čimbenicima, želimo ipak istaknuti da ona, na osobit način, ovisi i o uključenosti samih roditelja u školski sustav, jer su upravo oni, prije svih ostalih, najodgovorniji za odgoj i obrazovanje svoje djece. To je, uostalom, u skladu s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Konvencijom o pravima djeteta (usp. čl. 2.). ozivamo stoga roditelje, prve i povlaštene odgojitelje svoje djece, da ostvare svoja prava sudjelovanjem u oblikovanju nastavnih sadržaja, osobito onih koji su povezani s njihovim vjerskim i svjetonazorskim uvjerenjima. Osim toga, svjesni važnosti koju pojedini međupredmetni sadržaji imaju u oblikovanju identiteta mlade osobe, smatramo da je od iznimne važnosti omogućiti provođenje vrijednosno različitih programa, osobito iz zdravstvenog i spolnog te građanskog odgoja. Tako se roditeljima daje mogućnost odabrati onaj program koji je u skladu s njihovim svjetonazorom ili, pak, odlučiti da njihova djeca ne slušaju određene teme ako prosude da ti sadržaji nisu primjereni dobi njihove djece. Osim toga, uspjeh obrazovne reforme ovisi i o izobrazbi samih nastavnika te smatramo da treba sve učiniti kako bi njihov poziv bio dostojno vrjednovan, a rad pravedno nagrađen. 2. Obitelj u zakonskim odredbama Bračno zajedništvo muškarca i žene prirodno je okruženje za nastanak i rast ljudskoga života te je za svaku državu od iznimne važnosti donošenje zakonskih odredaba i drugih propisa kojima je svrha zaštititi i promicati tu temeljnu stanicu ljudskoga društva. Obitelj je područje primarne socijalizacije, jer je prvo mjesto gdje se uči odnositi prema drugome, slušati i dijeliti, biti strpljiv i pokazati poštovanje, jedan drugomu pomagati i učiti se suživotu obitelji se uči blizini, brizi i poštivanju drugih. Tu se razbija prvi krug pogubne zaokupljenosti samim sobom i spoznajemo da živimo s drugima, s drugima koji su vrijedni naše pažnje, naše ljubaznosti i naše ljubavi (papa Franjo, Amoris laetitia /AL/, 276). Za nas vjernike obitelj, kao intimna zajednica bračnoga života i bračne ljubavi muža i žene, ujedno je slika saveza Boga i čovjeka i nadilazi svoje sociološke temelje i razloge. Obitelj je svetište života, ozračje u kojemu se život rađa, brižno čuva, njeguje i prati u razvoju. toga obitelj valja promatrati ponajprije u otajstvenome odnosu muža i žene, u kojemu Bog daruje dijete. Taj je temelj važno polazište za promišljanje o svakomu čovjeku i o odnosima prema roditeljima. tome smislu ne bi se smjelo dogoditi, da se pod krinkom zabrinutosti da nekomu ne bi bila nanesena nepravda, otvori prostor za promicanje ideologije koja ima nakanu promijeniti same antropološke temelje poimanja obitelji. asvim je jasno da se pravno uređenje učinaka drugih zajednica koje nisu obitelj uređuju i mogu urediti drugim posebnim propisima. Jasno podupiremo one zakonske odredbe koje imaju za cilj zaštitu dobrobiti djece i njihova prava 19

20 na oba roditelja. To je načelni stav koji za hrvatsko društvo dobiva dodatnu težinu u ozračju sadašnjih nepovoljnih demografskih kretanja i zabrinjavajućega pada nataliteta, kao i porasta broja razvoda i rastava. tome duhu također podupiremo nastojanja da se osmisli i ostvari posredovanje u slučajevima u kojima prijeti opasnost razvoda; da se pruži stručna pomoć bračnim drugovima koji imaju zajedničku maloljetnu djecu, kako bi prevladali krizu i ozdravili svoje odnose. aime, treba učiniti sve što je moguće da dođe do pomirenja i jačanja bračnoga zajedništva, jer se na taj način štiti institucija braka, a istodobno dodatno konkretizira ustavna obveza države da štiti obitelj. odsjećamo stoga kako je obitelj prva škola ljudskih vrjednota, gdje se učimo mudro koristiti slobodu (AL 274). uočeni i s onim mučnim slučajevima u kojima u braku treba zaustaviti nepravdu, nasilje i zlostavljanje; u kojima je potrebno slabijega bračnog druga ili malu djecu sačuvati od težih rana, prouzročenih arogancijom i nasiljem, ponižavanjem i izrabljivanjem, zastranjivanjem i ravnodušnošću (AL 241), ističemo da je potrebno na prvo mjesto staviti dobrobit djece, a ne ih držati kao taoce. odupiremo stoga i nastojanja da se, kao opće pravilo, uvede zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi za roditelje koji ne žive zajedno, kako bi se ojačala naravna veza djeteta s oba roditelja. 3. Istanbulska konvencija Bilo koji oblik nasilja nad ljudima, usmjeren protiv žena, djece ili muškaraca, kršćanima je neprihvatljiv i suprotan je Kristovu učenju i crkvenomu nauku. Osim toga, obiteljsko nasilje nije samo privatna stvar, nego i veliki društveni problem, zlo o kojemu moramo javno govoriti i učiniti sve da bi ono bilo iskorijenjeno. a osobit se način svi trebamo založiti za suzbijanje diskriminiranja žena, za uređivanje zakonskih propisa i za učinkovito djelovanje mjerodavnih tijela da nasilje bude spriječeno, a ako se ono dogodi, da se žrtvama osigura pomoć i zaštita. toga stajališta treba pozdraviti namjere, prijedloge i dokumente koji očituju obvezu države da štiti od nasilja i da zaštiti žrtve. Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, nalaze se takvi i drugi naglasci koje treba promicati, uočavajući da se problemu obiteljskoga nasilja u tome dokumentu ne pristupa samo s gledišta kaznenoga prava i progona, nego i s gledišta preventivnoga postupanja. Vidljivo je da postoje i opravdane odredbe koje obvezuju države potpisnice da osiguraju uvjete i sredstva za edukaciju odgovarajućih služba te one koje nalažu osnivanje većega broja skloništa za žrtve, kao i pokretanje promidžbe protiv nasilja u obitelji. Ipak, dužnost nam je upozoriti i na to da, zbog težine i višeslojnosti problema jer su žrtve obiteljskoga nasilja najčešće žene i djeca pitanje zaštite posebno ranjivih skupina ne smije biti podložno nikakvim ideologijama. tome smislu, izražavamo zabrinutost što se u tako važnome međunarodnom dokumentu (u čl. 3.) pojavljuju neprihvatljive definicije, prema kojima bi trebalo poimati obitelj, rod i rodno nasilje. Očito je da u Konvenciji navedena definicija roda odudara od uvriježenoga shvaćanja da je rod identičan spolu i može biti muški ili ženski. Biti žena ili biti muškarac način je postojanja, a ne tek puki atribut ljudskoga bića. svojoj poruci Muško i žensko stvori ih! (2014.) jasno smo naglasili da kršćanska antropologija u muškarcu i ženi prepoznaje njihovu različitost, ali i međuupućenost, nadopunjavanje koje je neodvojivo od njihove naravi. pol i rod usko su i neodvojivo povezani, iznutra međuovisni, moglo bi se reći dva su lica jedne te iste ljudske stvarnosti. Muško i žensko, kako ih je Bog zamislio i stvorio, dva su jednakovrijedna spola, zbog toga i jednakopravna roda, a različitost muškarca i žene nije zaprjeka, već poseban put ostvarenja bračnoga i obiteljskoga zajedništva. asuprot takvomu, duboko utemeljenomu shvaćanju, u Konvenciji se ističe da rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce (čl. 3 c). Tim određenjem roda Konvencija čini određeni odmak od tradicionalnoga poimanja rodnih uloga koje se u određenoj kulturi oblikuju na temelju spola. To još više dolazi do izražaja, kada se naglašavaju mjere za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su: spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili drugi status (čl. 4. st. 3.). Očito je da se u Konvenciji, osobito navodeći pojam rodni identitet, razlikuje (i razdvaja) spol od roda te se rod poima kao društveni konstrukt, vrlo promjenjiv i načelno neovisan od biološke stvarnosti spola. Osim toga, mišljenja smo da je potpuno pogrješno uzroke nasilja u nekome društvu svesti samo na tzv. rodnu uvjetovanost. To je vrlo pojednostavljeno gledanje koje zanemaruje niz drugih uzroka. aša zabrinutost tim je veća što Konvencija, nakon ratifikacije, postaje dijelom pravnoga poretka na području njezine primjene te ostaje nejasno koji bi bio doseg tih definicija. Osobito ostaje nejasno tko 20

21 će tumačiti pojmove rodni identitet, i nestereotipne rodne uloge, kao i obvezu država potpisnica da, kada je to primjereno, poduzmu potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su: ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja (čl. 14.). matramo da se na taj način oduzima pravo roditeljima na odgoj djece u skladu s vlastitim kršćanskim uvjerenjima, a vjerskim zajednicama pravo da poučavaju u skladu sa svojim učenjem. Konvencija tako dovodi u pitanje pravo na vjersku slobodu, koja je jedno od temeljnih ljudskih prava u svakome demokratskom društvu. Želimo istaknuti i vrlo problematičan tekst Konvencije koji predviđa da će države potpisnice poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da pravila povjerljivosti koja su unutarnjim pravom nametnuta određenim stručnim osobama ne predstavljaju prepreku za mogućnost prijavljivanja, pod odgovarajućim uvjetima, nadležnim organizacijama ili tijelima ako imaju opravdanoga razloga vjerovati da je počinjeno teško djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije i da se mogu očekivati daljnja teška djela nasilja (čl. 28.). Mišljenja smo da, unatoč svim poteškoćama, zaštita žrtve ne smije zahtijevati izravnu povrjedu profesionalne tajne, jer to otvara širok prostor nepovjerenju prema osobama koje rade sa žrtvama obiteljskoga nasilja, a osobito prema obiteljskim savjetnicima i terapeutima te vjerskim službenicima. Za katoličke svećenike to je dodatno neprihvatljivo, jer Konvencija na taj način izravno zadire u područje ispovjedne tajne i krši temeljna prava vjerske slobode, osobito zajamčena međunarodnim govorom između Republike Hrvatske i vete tolice. lobodni smo podsjetiti da odredbe Konvencije o profesionalnoj tajni, a time i ispovjednoj, ne mogu dovesti u pitanje odredbe međunarodnoga prava i drugih propisa kojima se jamči nepovrjedivost ispovjedne tajne, odnosno prema kojima su ispovjednici izuzeti od obveze da moraju prijaviti kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti, ako su za njih doznali tijekom obnašanja svoje službe. To, uostalom, priznaje i sama Konvencija, kada na drugome mjestu ističe da ona ne utječe na obveze koje proizlaze iz drugih međunarodnih instrumenata (čl. 71.) te tako protuslovi samoj sebi i dodatno otkriva svoju nedorečenost. e možemo se stoga oteti dojmu da se potiho, nedovoljno pojašnjenim pojmovima, na mala vrata uvodi rodna ideologija u naše društvo. Konvencija, naime, na prikriven način, uvodi novo poimanje ljudske spolnosti koje zadire u sam ustroj osobe. rema onome što zastupa rodna ideologija, muški i ženski rod više nije utemeljen na biološkom spolu, nego se razvija unutar određenoga društvenog konteksta te kao takav podliježe različitim socijalnim i drugim utjecajima te dva roda, muški i ženski, nisu više čovjeku prirodno urođeni, već su mu na neki način nametnuti. tom smislu, ne zanemarujući činjenicu da na oblikovanje našeg bića, bilo muškog bilo ženskog, nemaju utjecaj samo biološki ili genetski čimbenici, nego također mnogi elementi vezani uz temperament, obiteljsku povijest, kulturu, proživljena iskustva, stečeno obrazovanje (AL 286) kao i druge okolnosti koje iziskuju napor prilagodbe, želimo još jedanput naglasiti da ne možemo odvajati ono što je muško i ono što je žensko iz Božjeg djela stvaranja, koje prethodi svim našim odlukama i iskustvima i gdje postoje biološki elementi koje je nemoguće ignorirati (AL 286). druge strane, svjesni smo i da se previše krut pristup zdravoj razmjeni poslova može pretvoriti u pretjerano naglašavanje muškosti i ženskosti koje onemogućava ravnopravnost spolova, a djecu i mlade ne odgaja za istinsku uzajamnost koja je utkana u stvarne okolnosti bračnog života (usp. AL 286). ozivamo stoga da se o ratifikaciji te Konvencije otvori javna rasprava u hrvatskome društvu te da se u otvorenome razgovoru razmotre sve nedoumice koje ona ostavlja, kako bi se izbjegle dugoročne štetne posljedice, osobito u zakonodavnome i obrazovnome sustavu te time i posljedice za cjelokupno hrvatsko društvo. ostalom, nositelji javnih vlasti, i bez ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskome saboru, pozvani su u nacionalno zakonodavstvo ugraditi najviše standarde zaštite od obiteljskoga nasilja i nasilja prema ženama i djeci te osigurati učinkovitu prevenciju promičući jednakost ljudskoga dostojanstva žena i muškaraca. adamo se da će se ova naša razmišljanja primiti u duhu dobronamjernosti kojim su pisana te potaknuti sve ljude otvorene istini, kojima je stalo do naše domovine, na kritičko preispitivanje prijedloga o poboljšavanju sustava obrazovanja, o zakonskim odredbama koje se tiču obitelji kao i o Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Moleći snagu Duha vetoga onima koji o tim važnim pitanjima odlučuju, na sve zazivamo Božji blagoslov. Zagrebu, 30. studenoga na blagdan sv. Andrije, apostola IKA 21

22 Hodočasničke svete Mise u vetištu Gospe injske ( kolovoza 2017.) oči svetkovine Öudotvorne Gospe injske, župne zajednice plitsko-makarske nadbiskupije organizirano su hodočastile Gospi u inj. Od 5. kolovoza do 12. kolovoza u marijansko svetište Gospe injske hodočastilo je 25 župa i 6 filijalnih zajednica sinjske župe (Glavice, Brnaze, Radošić, Lučane, Karakašica-uhač i itluk-jasensko). vetištu su za hodočasnike slavljene dvije jutarnje mise u 7.00 i 9.00 sati. Tradicionalno na euharistijska slavlja u 7.00 sati pristižu vjernici iz filijalnih zajednica, a u 9.00 sati vjernici iz drugih župa (Otok-dovičići, Vrlika, Rama, Imotski, Gala-Gljev, Brda-plit, Bajagić-Obrovac, Turjaci, Grab, Ruda, Vrpolje-ačvina, ujanke-plit, Jesenice, Bitelić, Zasiok-Vučipolje-Dabar, gljane-trmendolac-ova ela, Radun-Kaštela, Dugi Rat, Kocunar-plit, inj i odvaroš, Hrvace, otravlje-atrić-maljkovo, Zelovo, Tijarica-Kamensko i Okrug). edam dana hodočasničkim slavljima predsjedao je fra Šimun Markulin, student moralnog bogoslovlja u Rimu. Misnim slavljem za Otok-dovičiće i Vrliku predsjedao je fra ediljko orac Kevo, a za Ramu i Imotsku krajinu fra Andrija Jozić, ramski gvardijan. Redovito su koncelebrirali mjesni župnici, kao i mjesni svećenici. Hodočašća imaju identičnu strukturu, pa je dovoljno općenito navesti tijek slavlja. a putu prema vetištu hodočasnici mole krunicu i pjevaju marijanske pjesme, a kako su se približavali crkvi Gospe injske bilo je moguće lakše razabrati ljepotu pjevanja i duhovnog zanosa. Mnogi se rado ispovijedaju u inju, po čemu je vetište Gospe injske osobito poznato u Dalmaciji, Hercegovini i Bosni. samostanskom klaustru ispovjednici su već od ranih jutarnjih sati bili na raspolaganju hodočasnicima, kako bi po slavlju sakramenta pokore zadobili oprost. lavlje zvona sa sinjskog zvonika pozivalo je hodočasnike na formiranje procesije, koja se kretala iz samostanskog dvorišta, preko Šetališta bl. Alojzija tepinca prema crkvi. jevanje zbora i sviranje orgulja svakodnevno je bilo moguće pratiti preko razglasa i u samoj procesiji, na čelu koje je stupao križonoša i barjaktari. Liturgijsko pjevanje redovito su animirale 22

23 hodočasničke zajednice, čiji su pjevači, čitači, ministranti i barjaktari doprinosili ljepoti svakog misnog slavlja. Dobro je napomenuti da su sve hodočasničke skupine promišljale o temi braka i obitelji, jer je u plitsko-makarskoj nadbiskupiji proglašena Godina očinstva. pravo je to bila polazišna tema propovijedi, jer smo živo željeli i na taj način sudjelovati u pripremama za Treći nacionalni susret katoličkih obitelji u olinu god. redsjedatelj slavlja je istakao i obvezu da se o tako važnim stvarnostima govori uoči svetkovine Velike Gospe baš u sinjskom svetištu, jer je to duhovno žarište Franjevačke provincije resvetog Otkupitelja i plitsko-makarske nadbiskupije, kako piše nadbiskup Barišić.Mogli bismo svako zavjetno hodočašće opisati kao dnevnu migraciju iz različitih župa u inj, dan na kojega i staro i mlado, muško i žensko, djeca i mladi, cijele obitelji, rado hodočaste u inj i dolaze moliti pred velebnim mramornim oltarom na kojem se nalazi slika udotvorne Gospe injske. Osam dana sinjski samostan i crkva bili su ispunjeni zanosnom molitvom i poniznim vapajima ljudi pristiglih iz Cetinske krajine i cijele Dalmacije. osebno smo ponosni na veze između inja i Rame i na tradiciju međusobnih hodočašća. Možemo navesti i brojku od 15 tisuća hodočasnika koji su sudjelovali na prijepodnevnim slavljima. Toj brojci valja pridodati i 42 tisuće gledatelja koji su tijekom osam dana uživo pratili prijenose na službenoj Facebook stranici Gospa injska, uz napomenu da je realiziran samo prijenos euharistijskog slavlja u 9.00 sati. a kraju svakog zavjetnog slavlja hodočasnicima i njihovim svećenicima riječi zahvale upućivao je fra etar Klapež, gvardijan i upravitelj vetišta. oticao je vjernike da i dalje ljube Boga i Majku Mariju te posebno isticao snagu sinjskog svetišta, a to je sakrament pokore. vi su hodočasnici imali mogućnost sa sobom ponijeti prigodni broj glasila Gospa injska, a mnogi su u svoje domove ponijeli i blagoslovljene nabožne predmete. akon gvardijanovog obraćanja župnici su predvodili osvetnu molitvu udotvornoj Gospi injskoj uz neizostavnu himnu O, Gospe injska. z čestitke za zavjetni dan, hodočasnici su slavlje nastavljali u gradu i u svojim domovima. 23

24 Tisuće mladih u vetištu udotvorne Gospe injske I ove godine tisuće mladih plitsko-makarske nadbiskupije hodočastilo je Gospi u inj. red za pastoral mladih plitsko-makarske nadbiskupije organizirao je sa subote (12. kolovoza 2017.) na nedjelju (13. kolovoza) 35 po redu hodočašće mladih od Gospina prasvetišta u olinu do Gospina svetišta u inju. Euharistijskim slavljem u 6 sati predsjedao je fra etar Klapež, gvardijan i upravitelj vetišta. Koncelebrirali su don Mihael rović, pročelnik reda za pastoral mladih i profesor na splitskom KBF-u, fra Josip Repeša, provincijski duhovni asistent za Framu i duhovna zvanja, i don Ivan Lovrić, student u Rimu. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor mladih, pod ravnanjem fra Frane Bosnića. asistenciji su bili ministranti, sjemeništarci i bogoslovi. Već od ranih jutarnjih sati u marijansko svetište Gospe injske počeli su pristizati mladi iz olina, ali i iz drugih pravaca Dalmacije. Tradicionalno hodočašće mladih Majci od Milosti započelo je u olinu, gdje su se mnogobrojni mladi okupili ispred solinske crkve. Od sati imali su priliku ispovjediti se i tako se još bolje duhovno pripraviti za predstojeće hodočašće starom cestom olin-klis te državnom cestom D1 Dicmo-Brnaze-inj. 21 sat euharistijskim slavljem za mlade hodočasnike predsjedao je mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit. koncelebraciji je bio i fra Joško Kodžoman, provincijal rovincije resvetog Otkupitelja (plit). rimivši blagoslov o. adbiskupa, mladi su u 22 sata krenuli prema Gospinom gradu, prema srcu Cetinske krajine. rijepodne istoga dana u inju i široj okolici pala je kiša, koja je osvježila i olakšala put hodočasnicima. rvi hodočasnici iz olina pristigli su u inj oko 3 sata ujutro. Mnogi su se odmah uputili u crkvu Gospe injske i pred jezin milosni lik, kako bi joj uputili svoje zahvalne molitve. morni od puta, mnogi su pronašli mjesto odmora i kratkog počinka upravo u crkvi ili u samostanskim hodnicima, kao i na samostanskom dvorištu. Mnogobrojni hodočasnici ispovjedili su se u inju, u samostanskom klaustru, gdje su franjevci ispovijedali od 3 sata ujutro, te tako pomireni s Bogom u sakramentu pokore mogli u potpunosti sudjelovati na euharistijskom slavlju. večani zvuci sa sinjskog zvonika označili su početak procesije iz sakristije, a cijelo misno slavlje na samostanskom dvorištu prenošeno je uživo na službenoj Facebook stranici vetišta. Fra etar je potakao mlade na nasljedovanje Marijina primjera, koja nam je i danas uzor i poticaj u očuvanju obiteljskih vrjednota. a kraju euharistijskog slavlja uputio je riječi zahvale svim hodočasnicima, kao i cijelom organizacijskom timu, posebice redu za pastoral mladih plitsko-makarske nadbiskupije. Kratko se obratio i pročelnik reda, koji je zahvalio domaćinu na gostoprimstvu i otvorenosti srca za sve potrebe hodočasnika, kojih je i ove godine u inj hodočastilo oko 5 tisuća. udionik 24

25 Vigilija udotvornoj Gospi injskoj Vigilijom Velikoj Gospi još jednom je otvoreno najveće sinjsko slavlje u godini, kada u ovaj grad hodočasti preko 100 tisuća vjernika iz Dalmacije i cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine. injani i njihovi gosti kroz devet dana pripremali su se za slavlje svetkovine znesenja Blažene Djevice Marije na nebo te su s radošću u srcu dočekali početak crkvenih svečanosti i skidanje slike Gospe injske s velebnog mramornog oltara. akon godinu dana Gospa je ponovno među svojim narodom, baš kao i slavne 1715-te, kada je sinjska Tvrđava odoljela osmanlijskim napadima. Malena četa vojnika pobjedu nad nadmoćnom neprijateljskom vojskom odmah je pripisala zagovoru nebeske Majke i od tada postade mila zaštitnica injana i svih Cetinjana. predvečerje jezina slavlja, injani i njihovi dragi gosti obnovili su zavjet vjernosti Bogu i Gospi. lavlje je započelo sviranjem fanfara i svečanim zvucima zvona, koji su cijelom gradu označili da franjevci skidaju srebreni okvir s neprocjenjivim blagom, biserom i najljepšim uresom Cetinskog kraja, a to je slika udotvorne Gospe injske. Kao i svake godine, trojica franjevaca sudjeluju u samom skidanju like, a ove godine ta čast je pripala fra Ivanu ikari, fra Josipu Repeši i fra Ivanu ovakoviću. ezaboravan trenutak u srcu prisutnih vjernika, od 25

26 kojih bi svaki rado dotakao Gospinu priliku. Gospina je slika, okićena zlatom, srebrom i biserjem, načas položena pred oltarom, kako bi joj i svećenstvo iskazalo svoju počast. rvi među njima je mons. Vlado Košić, sisački biskup, koji je ove godine predsjedao slavljem Vigilije. Koncelebrirao je fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije resvetog Otkupitelja, fra etar Klapež, gvardijan i upravitelj vetišta, fra erica Maslać, župnik i samostanski vikar, don Marko Medo, biskupski vikar za pastoral u MORH-u, i fra Frano Delić. Obredničar kod slavlja je bio fra Antonio Mravak, a koordinator procesije fra Boris arić. Asistirali su bogoslovi i sjemeništarci. akon što je mons. Košić pokadio sliku Gospe injske, krenula je procesija preko samostanskog dvorišta prema Trgu dr. Franje Tuđmana, gdje se već tradicionalno na svetkovinu slave vanjska misna slavlja. ut iz crkve do vanjskog oltara još je jednom pokazao pobožnost muškaraca i žena, djece i mladih, prema Majci od Milosti, jer su svi željeli barem dotaknuti srebrni okvir. liku prema običaju nose franjevački bogoslovi. akon što je slika Gospe injske položena na za to pripravljeno mjesto kod vanjskog oltara, fra Antonio je otpjevao ohvale udotvornoj Gospi injskoj, staro-drevnu pjesmu koja pripovijeda svetu povijest like, inja i franjevaca. otom je mons. Košić poveo pjesan lava Bogu na visini. Evanđelje od Mise bdijenja navijestio je fra erica. redsjedatelj je u propovijedi istakao svoju radost što kao hodočasnik može stupiti pred milosni lik Gospe injske i biti učenik u jezinoj školi. Istakao je da smo i mi pozvani odgovoriti svojim pristankom na Božju volju da Gospodin može doći i k nama i sklopiti s nama svoj vječni savez. Ključ je u pristanku, u prihvaćanju. Marija je imala povjerenja u Boga i prihvatila je što je on tražio, a mi se često ispričavamo raznim izlikama jer nemamo dovoljno povjerenja. Zato je Marija naša učiteljica, mater et magistra, ona nas svojim primjerom poučava da se otvorimo Bogu i njegovim planovima s nama. rotumačivši naziv kovčeg novoga saveza, o. Biskup naglasio je da se upravo u Marijinoj poslušnosti ogleda jezino blaženstvo. Zaključio je da ona želi da i svi mi pođemo u njezinu školu te prijeđemo iz raspadljivosti u neraspadljivost, iz smrti u besmrtnost. Gospo injska, moli za nas, za svakoga od nas koji te častimo i tebi se utječemo! Moli za naše obitelji, za otvorenost radosti života! Moli za ovu sinjsku krajinu i našu domovinu Hrvatsku jer ti si naša ajvjernija majka i Odvjetnica Hrvatske, ti si Kraljica Hrvata, Duša duše hrvatske, Gospe injska, naša mati! Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti zbor Gospe injske. Dobro je spomenuti da je realiziran prijenos euharistijskog slavlja na službenoj Facebook stranici Gospa injska te su tisuće ljudi, Hrvatica i Hrvata, pratili prijenos diljem svijeta i na taj način duhovno sudjelovali u sinjskom slavlju. Okupljenima se na kraju obratio fra etar, koji je posebno zahvalio mons. Košiću i provincijalu Kodžomanu, kao i svima onima koji su omogućili slavlje Vigilije. Istakao je braću ispovjednike, koji već danima neumorno ispovijedaju u samostanskom klaustru. pravo su po slavlju sakramenta pokore nebrojeni ljudi pronašli mir i spokoj duše te obnovili zajedništvo s Bogom. Gvardijan je dao i kratke informacije o sutrašnjim slavljima. Tradicionalno se, prema točno utvrđenim pravilima, poslije biskupovog svečanog blagoslova, udjeljuje blagoslov na četiri strane svijeta sa slikom Gospe injske. Taj blagoslov najavljuju svečani zvuci fanfara, koji još jednom pozivaju vjernike da prignute glave prime blagoslov za sebe i svoje obitelji, koje su u inj pristigle iz Livna, plita, Tomislavgrada, Knina, Rame, Mostara, Šibenika, Imotskog i Zadra, kao i drugih krajeva Lijepe naše. otom je lika u procesiji vraćena u crkvu i postavljena na oltar, na mjesto gdje je među svojim pukom bila i na dan slavlja. Crkva Gospe injske ostala je otvorena cijelu noć, a svećenici su ispovijedali do kasno uvečer te na blagdan Velike Gospe od 3.00 sata. udionik 26

27 Homilija msgr. Marina Barišića na Veliku Gospu u inju Liturgijska čitanja: Otk 11, 19a; 12, 1-6a.10ab; 1 Kor 15, 20-27a; Lk 1, Veliča duša moja Gospodina, kliče Majka Marija u svojoj radosti pohodeći Elizabetin dom! Raduje se životu i klikće Bogu izvoru života. eplodna Elizabeta obdarena je blagoslovom djeteta. Braćo i sestre, dijeleći Elizabetinu radost, mi Marijina duhovna djeca, hodočasnici zemaljskog puta, danas se s Majkom Marijom radujemo svetkovini njezina znesenja u ebo. zajedničkoj radosti i radosti našega zajedništva sve vas srdačno pozdravljam okupljene u svetištu naše Gospe injske. ozdravljam oca rovincijala, braću franjevce čuvare Gospina svetišta, gvardijana, župnika, dekana Cetinskog dekanata i sve svećenike u koncelebraciji. ozdravljam gradonačelnicu grada inja, sve predstavnike društvenih vlasti grada, županije i republike: Viteško alkarsko društvo, branitelje, bračne drugove, obitelji i sve vas dragi hodočasnici iz Domovine; Bosne i Hercegovine i drugih sredina. 2. Majka Marija dijeli bračnu i obiteljsku radost novoga života Elizabete i Zaharije. jezina prisutnost je pomoć u potrebi. Majka, obitelj, novi život duboko su povezani. Blažena Djevica Marija postala je povezana i sa svima nama kada nas je pod križem primila za svoju duhovnu djecu od Onoga koga je sama nosila u svome krilu. Koliko je Majci Mariji stalo do braka, obitelji i novoga života svjedoči nam i njezin pohod Elizabeti i njezina prisutnost na svadbi u Kani Galilejskoj. Majčina prisutnost je u službi radosti i sreće mladenaca s kojima dijeli radost, ali i zabrinutost zbog materijalne neimaštine kao i duhovnog siromaštva. Tolike majke i očevi, djedovi i bake osobno se prepoznaju u Marijinom Veliča duša moja Gospodina, u radosnom događaju svadbe svoga sina ili svoje kćeri, stupanja u brak, osnivanja obitelji i rođenja života u novom domu. 3. Ljubav i radost naše nebeske Majke obuhvaća sve ljude i sve generacije, u svim fazama našega života. ostala je Majka, član naših obitelji, memorija naše povijesti. vi naši važniji događaji povezani su s Marijom i jezinim blagdanima. Obrana inja od Osmanlija 15. kolovoza 1715., uz današnji blagdan Velike Gospe; oslobođenje Imotskog od istog osvajača 2. kolovoza 1717., uz blagdan Gospe od Anđela. I zadnja obrana od agresora, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza 1995., vezan je uz blagdan Gospe nježne. A Gospina krunica, štit naših branitelja, je molitva u kojoj je ispisana sva naša povijest i borba za krst časni i slobodu zlatnu. I mi smo Isusovu i našu Majku poput učenika Ivana uzeli k sebi u svoj dom. I na svadbi nam je bila. jezin lik trajno je prisutan u našem domu, među tolikim dragim obiteljskim slikama, na najčasnijem mjestu. I danas, stojeći u svetištu pred jezinim likom, na jezinom licu, u jezinu 27

28 srcu vidimo sebe, svoje bližnje i udaljene. ikakvo čudo jer Isusova i naša Majka nikada ne napušta i ne odbacuje svoju djecu, pa i onda kada ne idemo dobrim putem. jezini smo. I ranjena Majčina ljubav ostaje ljubav. Ostaje uz nas u našem domu i onda kada je ne uvažavamo, zaboravljamo i ranjavamo svojim ponašanjem. e napušta nas jer u svome inu Isusu Kristu prihvatila nas je sa svim našim radostima i nadama, tjeskobama i žalostima. e stidi se nas, svoje djece, ma kakvi god mi bili. jezin savez ljubavi s nama jači je od bračnog saveza. Blažena Djevica Marija je doista memorija naše prošlosti, pratiteljica naše sadašnjosti i zagovornica naše budućnosti. 4. o, dome i Domovino naša gdje si? Kakva smo djeca? Može li majka Marija danas u našoj stvarnosti, promatrajući naš dom i Domovinu, radosno kliknuti Veliča duša moja Gospodina? Ili bolno primjećuje: vina nemaju? Ovo vina nemaju ne odnosi se samo na materijalnu oskudicu, nego još više na duhovno siromaštvo. edavno smo mogli čuti i pročitati da je pojava rastava u Hrvatskoj u porastu. Kao neslavan slučaj spominje se naš grad plit. rema podatcima Državnog zavoda za statistiku, a kojeg su prenijeli gotovo svi portali, godine u plitu bilo 779 vjenčanja, a je 466 rastava. Zaista, ove brojke nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. i Crkvu ni društvo, ni medije ni kurikularne reforme, ni gospodarstvo ni politiku, ni obrazovanje ni odgoj. 5. Majku Mariju, kao i sve nas, naš dom i Domovinu isto tako zabrinjava napuštanje svoga zavičaja. vijek se događalo da su neki odlazili iz svoje domovine zbog materijalne oskudice, trgovine, rada, studija oznato nam je da su u onim vremenima mnogi napustili svoj dom i domovinu ne samo zbog ekonomskih razloga, nego i iz političkih progona i želje za slobodom. I Marija je sa svojom obitelji doživjela napuštanje domovine i odlazak u Egipat. a sreću, vremena represije su iza nas. Očekivali smo da će se mnogi naši iseljenici vratiti i zajedno s nama izgrađivati Lijepu našu u slobodi i blagostanju. o, svjedoci smo da već dugi niz godina dom i Domovinu napuštaju toliki mladi pa i čitave obitelji. Tako smo neki dan u medijima mogli pročitati da je samo u jemačkoj 441 tisuća Hrvata i ljudi hrvatskog podrijetla, a prosječna dob im je 38 godina. A kolika nam je prosječna dob u Domovini? mjesto da Hrvatska bude svečana svadbena povorka budućnosti života, sve češće smo nalik na sprovodne povorke. ostalom zar nam nisu češći sprovodi nego rođenja? I školske klupe nam to pokazuju. amo prošle godine u jemačku je otišlo 55 tisuća ljudi. Doista naša Domovina za kojom su tolike generacije čeznule, a mnogi svoje živote položili, nalazi se u ozbiljnoj krizi između odlaska iz Domovine i napuštanja doma pojava rastave. 6. Domovina je svetinja, sveta baština. atrija patrimonij očev dar. To se može reći za našu zemaljsku domovinu, kao i za nebesku. Za domovinu, zemaljsku i nebesku, i život se žrtvuje. Isusu Kristu i po Mariji obje su međusobno povezane. udi nas naša gospodarska kriza jer imamo vrijedne radnike, dobre ljude, pametne učenike, nagrađivane inovatore, uspješne sportaše. rije svega, naši mladi i naše obitelji imaju pravo na budućnost u svojoj Domovini. koro smo se pomirili s činjenicom odlaska. vi to spominjemo kao nešto što nije dobro. ije dobro tražiti dobro drugdje, a doma ga ne imati. oznata nam je ona starih Latina: bi bene, ibi patria. (Gdje je dobro, tu je Domovina.) Ono bene ne znači samo ekonomsko dobro nego uključuje i bogatstvo duhovnih i moralnih vrednota, dobrote i plemenitosti, ljepote zavičaja, lica i srca. Živimo u vremenu gdje se dobro poistovjećuje sa materijalnim vidom, ali se nadamo da će u cjelovitom dobru i materijalni i duhovni vid biti sve prisutniji u Lijepoj našoj. adamo se da će se mnogi od onih koji danas odlaze jednog dana povratiti doma, gdje će biti i dobro i lijepo, jer jedino smo doma doma, a svugdje drugdje samo i uvijek stranci. Domovina nije samo teritorij: ravnice, polja, šume, njive, mora, rijeke, jezera, otoci već su dom i domovina i: vjera, jezik, identitet, kultura, duhovne i moralne vrijednosti, povijesno pamćenje, jubileji, mir, pravda, solidarnost, praštanje, opće dobro. Dom i domovina danas su prije svega radno mjesto, pristojna primanja, rad i molitva, obitelj i slavlja, suživot i zajedništvo; dom i domovina su među nama invalidi domovinskog rata i toliki branitelji koji su dali svoj život za našu slobodu i budućnost novih naraštaja. Oni koji ovako vide svoju domovinu mogu reći: ni pod cijenu teže ekonomske krize ne napuštam. Ostajem doma. Ostajem se boriti. 7. Braćo i sestre uvijek su nas povezivale u snažno zajedništvo izvanjske opasnosti. Vrijeme je da nas ne dijele već ujedine naše unutarnje poteškoće. Katastrofa je kada nam vatra ugrozi naselja i proguta maslinike. Ali je još opasnije i žalosnije gledati kako neodgovorno izazivamo požare kojima se spaljuju mogući zajednički programi općeg dobra. Kada sam na vlasti mislim jedno, ali kada sam u oporbi imam 28

29 drugu varijantu. ažalost, politikanski se gleda samo na rejting svoje stranke. Ja i moja stranka nije Hrvatska. Hrvatska smo svi zajedno. otrebno je mudro i razborito prevesti u našu sadašnjost onu izreku: Moguće je i nemoguće! e možemo sve riješiti odmah i sada. Dogovoreni plan i program za opće dobro ostvaruje se zajednički i postupno. Važno je imati i vidjeti zajednički cilj. ciljem pred očima i najsporiji napreduje brže nego oni najbrži bez cilja. a istom smo brodu. Hodočasnici s ciljem. Bez cilja smo lutalice. toj povezanosti s ciljem naša zemaljska domovina je prostor hodočašća, znak koji nas upućuje i otvara preko svih granica do punine otvorenosti našega života i svega stvorenoga u uskrsloj dimenziji nebeske domovine. 8. Ali braćo i sestre, u nadi da će doma biti dobro, a ljepota je uvijek tu, daleko više od gospodarske krize opasnija je već spomenuta pojava napuštanja doma tj. raspuštanja doma, a to je rastava braka. Kako je tužno i bolno čuti riječi djeteta koje kaže: tata nas je napustio, ili mama je otišla od nas. oštovani roditelji, vaša djeca ne žele biti podijeljena i rastrgana između oca i majke, već žele biti zagrljena. Zato nas sve više zabrinjava to da doma, tamo gdje smo postali jedno tijelo i jedna duša, gdje smo najujedinjeniji, dolazi do podjele i rastave. Bračni drugovi jedno drugom okreću leđa, postaju tuđinci. Ljubav prelazi u ravnodušnost, svađu, osvetu, mržnju. Ako je Hrvatska podijeljena u svojoj temeljnoj i nosivoj stanici života i zajedništva u braku, ne urušava li se u svojem najvažnijem i svetijem dobru - savezu bračne ljubavi? Kad god se dijelimo tamo gdje trebamo biti zajedno, ne sluti na dobro. Tu nije dobro ni kada je ekonomski dobro. 9. vjesni smo da je brak danas višestruko ugrožen. Egoizam i individualizam su opasne hridi na moru života, na kojima se danas razbija i nasukava svaki oblik zajedništva, a naročito bračno zajedništvo. ažalost, u braku i obitelji ima pojava nasilja, fizičkog ali i ranjavanja duše. oteškoća ima. Možda će ih biti i više, ali pitanje je kako se nosimo s poteškoćama. Jedno je sigurno: s Majkom Marijom, čije znesenje na ebo danas slavimo, možemo rasti u veće zajedništvo. tvoreni smo na sliku Božju, a brak je najizvrsniji znak - sakrament tog zajedništva. Bog je zajedništvo sloga Oca, ina i Duha vetoga. resveto Trojstvo nije tri ja, svako za sebe, nego tri puta ja svatko u svakome. Bez zajedništva negiramo bit svoga ja. itko se ne može ostvariti sam za sebe, bez Drugoga i drugih. Bez zajedništva i solidarnosti, nenormalni smo. ema nas. ema ni braka ni obitelji, ni doma ni domovine. jećamo se one izjave: pakao to su drugi, moj bližnji. Kažu da su u paklu jedni drugima okrenuti leđima. Opasnost je da bračni drugovi jedno drugom okrenu leđa, da im brak postane pakao prokletstvo umjesto blagoslova i raja. ovjek je osoba, a osoba dolazi od riječi prosopon, što znači prema licu, okrenutost i zajedništvo licem u lice. toga ne čine nam drugi, nego mi sami sebi, svojim egoizmom i individualizmom, stvaramo pakao. 10. itamo se je li onih 466 razvedenih u plitu prošle godine i drugih razvedenih u domovini Hrvatskoj imalo priliku čuti i razmisliti, te pokušalo nemoguće učiniti mogućim spasiti svoj brak. Koliku su pomoć susreli u svojoj sredini ili su ostali sami, napušteni i bespomoćni. A možda je jedna riječ, jedan obični pohod i pogled mogao dati drugi ishod ovim dramama. A najveću pomoć svim bračnim drugovima u krizi jeste svi vi koji svjedočite radost života u zajedništvu bračne ljubavi. a sreću nema izgubljenih slučajeva i nemogućih stanja. omirenje i praštanje ponovno okreću lice prema licu. ruba, pa čak i iz ponora pakla bračnih odnosa, ovdje na zemlji moguće je izaći i doživjeti iznenađujući raj bračnog zajedništva. Koliki su supruzi rekli jedno drugom: hvala ti, ti si me spasila, ti si mi blagoslov. pas je to za njih, za djecu, za dom i domovinu. 11. Braćo i sestre, nije lako pitati oproštenje i oprostiti. Lakše se pomiriti s neprijateljem preko granica, nego s onim s kojim živiš. O pomirenju s neprijateljem će se govoriti i pisati, zabilježit će to čak i tv kamere. esto se tu radi više o oholosti, nego o pravom milosrđu. Međutim, o pomirenju u tvome braku i obitelji nema ništa čime bismo medijski profitirali, nego samo milosrđe bez reklame i ukrasa. Jest teško, ali je čudesno i spasonosno. 12. Majko Marijo, naša Domovina koja je i tvoja, ugrožena je odlascima i napuštanjima doma. Ti koja si se i sama iz tuđine vratila u svoj dom i domovinu prati i pomozi da se povrate toliki naši mladi i obitelji. uj molitve bračnih drugova, blagoslovi njihovo bračno i obiteljsko zajedništvo, da mogu biti blagoslov za svoj dom i našu Domovinu. omozi nam Majko da zajedno s Tobom mognemo, zbog silnih djela koja nam učini, klicati Veliča duša moja Gospodina. Gospe injska, majko i ženo obasjana uncem, dušo duše našeg doma i Domovine, Isusova i naša Mati, sunce naših stradanja i nadanja, ne prestaj nam sjati. Amen! 29

30 Homilija provincijala fra Joška Kodžomana na večernjoj sv. Misi na Veliku Gospu u inju Dragi hodočasnici, dragi štovatelji udotvorne Gospe injske! Ovo naše vetište, u kojem smo se i ove godine okupili i u kojem već stoljećima častimo Gospin sveti lik, ne živi samo od sjećanja na događaje iz davne prošlosti, kada nas je ono Bog na zagovor Gospin spasio od velike opasanosti, od Zmaja i polumjeseca koji su se nadvili nad našom Cetinom. aš večerašnji skup nije komemoracija davnih događaja. Mi smo se okupili u vjeri da u našoj Gospi i danas imamo snažan oslonac i nepresušni izvor milosti i pomoći. Tu smo jer tražimo Gospinu blizinu i jer znamo, gdje je Marija tu je i Bog. Ona je mjesto jegove nazočnosti. Mjesto gdje Bog prebiva. Bog nam je u Majci Mariji darovao pomoć, gdje pomoći više nema, darovao nam je nadu, makar mislili da je za sve prekasno i da se sve raspada. Gospa je i danas naš ponajbolji liječnik, naš psiholog i psihoterapeut Ona je i danas s nama kao što je bila s braniteljima i s narodom prije trista godina. abujala rijeka milosti Božje po njoj se i danas razlijeva prostranstvima svijeta. Mi smo joj došli prvenstveno reći hvala i ponizno je zamoliti da nas nastavi brižno pratiti svojim majčinskim pogledom. Došli smo kako bismo čuli njezinu poruku za naše današnje vrijeme i trenutak povijesti koji živimo. itko nas i ništa ne može rastaviti od te ljubavi prema našoj Gospi, ni vlastiti ponos, ni naši grijesi, ni naše kreposti, ni tegobne brige, ni posvemašnji osjećaj nesigurnosti koji se uvukao u naša njedra i njedra našeg hrvatskoga naroda. ajintrigantnija knjiga vetoga pisma, knjiga Otkrivenja, pred oči nam stavlja tri lika: lik okrunjene Žene, zaogrnute suncem, pod čijim nogama stoji mjesec u kojoj prepoznajemo Mariju; lik Zmaja koji utjelovljuje zlo i lik Djeteta u kojem prepoznajemo Krista pasitelja i nevinost onog dijela čovječanstva koje još nije palo pod moć i utjecaj otone a stalno je na meti zloga. ogled je to iz neke nama nedostupne perspektive koja ide za tim da razotkrije sve zemaljske obmane i idolopoklonstva s kojima svakodnevno živimo i u kojima obitavamo. ajgore je kada rob nije svjestan da je rob. amosvjesni rob, iako trpi i pati, ima dostojanstvo sve dok čezne za slobodom. Jer mi jesmo obavijeni oblakom koji nam zaklanja pogled prema Istini iako mislimo da razumijemo svijet i njegove intrige. aš doživljaj svijeta ne odgovara uvijek onoj pravoj stvarnosti i činjeničnom stanju koje iščitavamo uz pomoć šireg religioznog konteksta. Kršćanin nije od jučer, on je uronjen u dugu povijest u kojoj se štošta važnoga i značajnoga dogodilo. Memorija kršćanina nosi svježa pamćenja na sve protivštine svijeta. amtimo kad nam je bilo dobro a još više pamtimo porcije prezira i svu mržnju koju su na nama iskaljivali. Kršćanski horizonti su puno širi i dalekovidniji od onoga što nam se 30

31 svakodnevno nudi i servira. aš je svijet pun obmana, iluzija, privida, netočnih tumačenja, lažnih uvjerenja. vijet je pun propagande, koja nas i danas kao vjernike vrijeđa, ponižava i omalovažava. Još malo i bit će nam uskraćeno pravo da se branimo pred onima koji su ovaj bogomdani prostor Hrvatske nam domovine učinili zemljom apsurda i beznađa. Trpimo pod utjecajem uvozne i domaće propagande koju pobijeđeni Zmaj i danas pokušava progurati u nadi da će ugrabiti koju spašenu dušu. totine tisuća naših zemljaka pobjeglo je i protjerano iz svoje Hrvatske, jer se u njoj događaju neviđene i nevjerojatne stvari. ile zla žele nas oblikovati, iznutra i izvana. uno je sugestija koje nam žele oduzeti dostojanstvo i čast djece Božje, ukrasti nam slobodu, iskriviti naše savjesti, zanijekati naše vrijednosti i ideale zbog kojih su kroz povijest ginuli naši najbolji sinovi. emoral ulazi na domaću scenu na velika vrata. Tolika količina dnevne objave pornografskog sadržaja, golih tijela u dnevnim tiskovinama, na portalima, na privatnim čak i državnoj televiziji, svrstava ovo društvo među patološke slučajeve. Osoba koja je još do jučer čuvala dignitet i čast ovoga društva, institucija i osoba, danas razvlaštena i frustrirana daje prostora razuzdanoj mašti, tvrdeći: ako se muškarčev torzo može nesmetano pojavljivati gol u javnosti, zašto bi se to branilo i ženama. ovalja i Hvar se bune na goste oko kojih su se natjecali u pružanju gostoprimstva, sve dok se nije prelila čaša puna nemorala i razuzdanosti, droge i smrada. Je li prekasno gospodo za reakciju? otreban nam je taj pogled iz perspektive vječnosti kako bismo se othrvali svim prividima zemaljske stvarnosti. Tko su uostalom gospodari naših života, tko i što određuje naše ljudske sudbine, naše odnose, koje su to životne vrijednosti za koje se danas isplati živjeti, tko je vrijedan povjerenja, s kim trebamo održavati dobre kontakte, kome se nipošto ne bismo smjeli zamjerati? odgovoru na ta pitanja, nude nam se različiti odgovori. Zemaljski bogovi poigravaju se ljudskim sudbinama i zaboravljaju da neće biti prvi ni zadnji čije su spomenike danas veličali a sutra već uklanjali i bacali u staro željezo. Zar nismo zasićeni lažima krivih proroka i navjestitelja bolje budućnosti. luge propalih gospodara svoju ideologiju i danas žele nametnuti. Izabrani je narod brzo zaboravio dobročinstva svoga Boga i okrenuo mu je leđa. Egiptu nam je bilo bolje i danas se može čuti. ije se Bog jednom u povijesti poslužio Zmajem da bude izvršitelj kazne nad nevjernim narodom. Opustjeli gradovi od Vukovara, Osijeka do najjužnijih strana, podsjećaju na starozavjetne prizore uništenih gradova prepuštenih divljim zvijerima. ništena ljetina, uslijed tuče ili grada, uslijed suše, bolesti koje napadaju ljude i biljke, uništavajući godišnje urode, iznenadne nevere, koje uništavaju imovinu i odnose ljudske živote neodoljivo podsjećaju na biblijske zmije ljutice, skakavce i sve druge pošasti koje su uslijedile kao jasna kazna Božja. Tim silama othrvali su se samo spašenici obilježeni krvlju Jaganjčevom. ovovjeko idolopoklonstvo nije daleko od onog starozavjetnog. tarom zavjetu ljudi se klanjahu slikama gmazova i svih drugih životinja, izazivajući tako Božji bijes i neumoljivu kaznu. Danas se ljudi klanjaju samima sebi, od idolatrije čovjek je evoluirao do egolatrije pobožanstvenjenja samoga sebe. ak su i carstva, ne samo pojedinci i ljudske skupine, bile u službi Zvijeri koja nastoji proširiti svoju moć i utjecaj u svijetu. Zar i danas velike svjetske sile ne djeluju u korist i za račun Zvijeri, na štetu i propast svojih i tuđih naroda. Ali pamti biblijska povijest i sredstva spasenja i izbavljenja. Mjedena zmija bila je lijek onima koje su otrovnice ugrizale, baš kao što je i nama naša Gospa trajna zaštita i zaklon pred svim opasnostima koje nam se ispriječe na put. Zvijer se trudi kako ne bi javno bio obznanjen njezin poraz ali, kršćanin zna, uronjen u memoriju svoje tisućljetne vjere, da je to gotova stvar. Može ova svjetska drama potrajati još i tisućama godina, njezin je rasplet već sada dobro znan. Oni koji su Kristovi bit će spašeni, a svi oni koji šuruju sa zlom bit će strovaljeni u neugasivi oganj. Tome nas zaključku vodi posljednja knjiga objave. Iako nas naše iskustvo često vodi drugačijem zaključku, knjiga Otkrivenja nam snažnije od bilo čega drugog želi reći da je Bog jedini pravi gospodar povijesti. On je konačni pobjednik u srazu sa zlom i sa silama tame, koje nastavljaju svoju borbu, borbu u kojoj i mi sudjelujemo. naga toga Boga koji nas spašava, nije u sili koja uklanja one koji joj se ne žele pokoriti niti u moći, koja se mjeri u novcu i drugim bogatstvima, već u prividnoj nemoći i u spremnosti da svjedoči svoju istinu, sa svim posljedicama, do smrti. Zlo je pobijeđeno na Kristovu križu. Taj križ i mi moramo prihvatiti ukoliko želimo imati udjela u Kristovoj pobjedi. rihvaćajući svoj životni križ, što god on značio, čovjek ne otkupljuje samoga sebe, jer je već otkupljen snagom Kristova križa. ositi svoj križ znači prihvati Marijinu logiku života, logiku ponizne Božje službenice, koja kaže: 31

32 eka se vrši Bože Tvoja volja u mome životu. Ta rečenica, za svakoga od nas, tko je s ozbiljnošću izgovori, ima dalekosežne posljedice. Božja volja čovjeku se ne objavljuje kao neizbježna sudbina, niti kao zapovijed već kao poziv i pitanje koje traži čovjekov slobodan odgovor. Marija nije dobila od Božjeg poslanika zapovijed da se podloži volji Božjoj, već je pitana da se odluči u slobodi. Želi li sudjelovati u naumu Božjem ili ne? rihvaća li ulogu roditeljke Onoga koji ima doći na svijet kako bi izvršio volju Oca svoga nebeskoga. jezin pristanak zauvijek je promijenio lice zemlje. nutarnja sigurnost da sam ispunio volju Božju u svom životu donosi takvu radost, takav mir, takvu sigurnost, kakvu nam ne može pružiti nijedna druga zemaljska utjeha. Iako Marijin život nije bio nimalo lak, na trenutke krvav, ona je ustrajala u vjernosti prema Bogu. Gospa nije izmišljena utjeha, ponuđena kršćanskim vjernicima da se liječe od depresije. Ona je Božji dar svijetu. Ona je isprošena milost za spas svijeta i svakog čovjeka. Ona je dio tajne Božje, koju nitko nije uspio prozreti niti spriječiti da nas dovede do najvećeg trenutka ljudske povijesti do događaja Isusa Krista i obrata koji je On nagovijestio. A taj obrat označio je konačnu pobjedu dobra nad zlim. Kristova pobjeda na križu, ključni je događaj čitave povijesti spasenja u kojoj živi i raste naša nada i vjera da ima smisla uvijek biti na strani dobra, na strani istine. Marija je zato naš putokaz, ona je čudo svijeta, odgovor na pitanje kako i na koji način svaki čovjek može postati slava Božja na zemlji. Osluškujući volju Božju u svome životu. To je put spasenja. oput naivnog djeteta predala se je potpuno u ruke Božje. Bog joj je bio jedini sigurni oslonac. jega nikad nije iznevjerila. Za životnog suputnika imala je Josipa, čovjeka glasovita po skromnosti. uvao je tajnu radi časti druge osobe. Znamo li i mi čuvati čast, ugled i dostojanstvo drugog čovjeka ili jedva čekamo čuti nešto loše čime bismo drugog ponizili i ocrnili... Dijete koje spominje Otkrivenje nije slučajni prolaznik. Bog se učinio nevinim djetetom. o djetetu Isusu svijetu je svanula nova zora spasenja. Molimo Gospu da i naše obitelji budu otvorene životu i da crni scenariji o smrti našeg naroda zbog neravnomjernog broja umrlih i zdravo-rođenih postanu prošlost a ne naša svakodnevnica. Bog je velik u svim svojim djelima, ali se pokazao najvećim, stvarajući čovjeka, i sudjelujući u akciji njegova spašavanja. tom akcijskom planu sudjelovala je i naša duhovna majka Marija. Ona od svoga duhovnog potomstva, od nas, očekuje da se uključimo, da ne stojimo po strani, da se ne igramo sa svojom sudbinom i sudbinom ljudi oko nas. I mi, braćo i sestre, svakim svojim činom, riječima a i onim što smo propustili učiniti a trebali smo, odgovaramo Božjem pozivu da sudjelujemo u preobrazbi svijeta i čovjeka ili njihovu uništenju. Bog je ovaj kraj blagoslovio nevjerojatnom ljepotom. z našu Gospu, kao nemjerljivo blago, zelena polja, gostoljubivi uvjeti života, a nadasve ljepotica bez premca naša Cetina, uz čovjeka, najveći su ukras i ponos Cetinskoga kraja. Moramo se zapitati jesmo li dostojni tih Božjih darova i blaga neviđenoga? Koliko cijenimo i kako čuvamo ono što smo u baštinu primili kao duhovni miraz i neoskvrnjenu prirodu? Hoćemo li i mi početi prodavati u bescjenje ono što su stari ljubomorno čuvali i stjecali? Hoće li bog, zvan novac, slomiti u nama zavjet i obvezu čuvanja našega zajedničkog blaga od tuđinaca, njihovih skrivenih namjera i lažnih obećanja. inju grade, zlatni buzdovane, gdje si danas? Što kriješ u svojim njedrima? Živiš li duh One koja te je obranila i čuvala kroz čitavu povijest, One koja te i danas nosi u svom srcu? Jesi li još uvijek prepoznatljivo mjesto junaka, oboružan hrabrošću i neuništivom vjerom u Boga i Gospu? Dok prolazimo kroz kušnje naših ljudskih i zemaljskih zabluda, molimo: draga naša Majko, udotvorna Gospe injska, daj nam svima koji blagujemo kruh s neba, da po snazi Božje Riječi gradimo drugačiji svijet, drugačije odnose, da držimo do osobne časti, časti i dostojanstva svakog čovjeka, da čuvamo sva naša vodna i zemljana zajednička blaga i dragocjenosti, koje nemaju cijenu i ne mogu se otuđivati. Ako odgovorni ljudi koji kreiraju naše lokalne politike nisu u stanju, prirodne ljepote Cetinskoga kraja, staviti u funkciju turističkog iskorištavanja, onda im treba jasno reći da ni projekti koji ugrožavaju sveukupni ljudski, biljni i životinjski život, nisu prihvatljiva alternativa. Zagovor i zaštita naše nebeske Majke, braćo i sestre, neka prati sve nas ovdje okupljene, cijeli naš narod, posebno u njemu one najpotrebnije i najslabije. ek nam i ovogodišnja svečana proslava Marijina znesenja u nebo, donese svima obilje Božjeg blagoslova, zdravlja, sreće, mira, kao i novu životnu nadu i vjeru u mogućnost duhovne, moralne, demografske i gospodarske obnove, našeg naroda, naše zemlje, našeg inja i Cetinske krajine. Amen! 32

33 Ljetopis vetišta i Župe (RJA -ROIAC, 2017.) RJA 2 v. Misa zadušnica za nevine žrtve u Husinoj jami a Vagnju, na Kamešnici, slavljena je sv. Misa za sve nevine žrtve komunističkoga terora, koje su ubijene i bačene u Husinu jamu u Drugomu svjetskom ratu i poslije rata. Misu je predvodio mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, a koncelebriralo je 20-ak svećenika Cetinskoga i Livanjskog dekanata. Biskup je blagoslovio novi mozaik, rad prof. Miroslava Falaka. Okupilo se je oko 2000 vjernika iz cetinskoga i livanjskog kraja, među kojima su bili: Josip Šerić i Ivona altrinieri, predstavnici reda za zatočene i nestale Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, predstavnici plitsko-dalmatinske županije predvođeni Damirom Gabrićem, Luka elan, načelnik općine Livno, Zlatko grin, dogradonačelnik inja, Miro Bulj, saborski zastupnik, izaslanstvo grada Trilja predvođeno gradonačelnikom i saborskim zastupnikom Ivanom Šipićem, izaslanstvo grada Vrlike predvođeno gradonačelnikom Jurom lazonićem, izaslanstva općina Otok i Hrvace predvodili su ediljko Laco i Dinko Bošnjak, izaslanstvo Viteškog alkarskog društva predvodio je član uprave Dražen Šabić i harambaša Ivo Vukasović arin, predstavnici političkih stranaka, koordinacija braniteljskih udruga Cetinskoga kraja i potomci nevinih žrtava. Mješoviti zbor iz više župa Cetinske krajine pjevao je za vrijeme sv. Mise pod ravnanjem s. Vjere Gulić. Fra Bože orac Kljajo, pokretač komemoracija i hodočašća od godine, na kraju je zahvalio svima koji su pomogli organizirati slavlje. Molitvu odrješenja molio je o. Biskup, a vijence su položila spomenuta izaslanstva, kao i predstavnici HDZ (Livno), H (plitsko-dalmatinska županija i Grad Kaštela), članovi Mosta nezavisnih lista predvođeni Mirom Buljem i Joškom Kontićem, predsjednikom Gradskog vijeća grada inja, predstavnici braniteljskih udruga iz Livna i Otoka, druga Vaganj-rolog-Livno, mještani Orguza i članovi obitelji nevinih žrtava, bačenih u tu jamu kao i brojni drugi hodočasnici iz ranih naših krajeva. 8. Hodočašće u Ramu a blagdan Male Gospe, injani su tradicionalno hodočastili u Ramu, mjesto odakle su, pod vodstvom fra avla Vučkovića, mnogi naši preci krenuli god. na put bez sna prema Cetinskoj krajini i sa sobom ponijeli liku Majke od Milosti, koju danas štuju Hrvati diljem svijeta pod nazivom udotvorna Gospa injska. Gotovo 200 hodočasnika rano se uputilo k Franjevačkom samostanu na Šćitu, a s hodočasnicima su bili: fra Filip Budić, fra Josip Repeša i fra Šimun Markulin. vi su sinjski hodočasnici zajedno došli na prostor ispred Crkvu, gdje će se slaviti svečana sv. Misa. Barjaktari s barjakom Gospe injske i dva hrvatska barjaka, svećenici i hodočasnici zapjevaše himnu O, Gospe injska, izraz ljubavi prema 33

34 nebeskoj Majci. Tradicija uzajamnih hodočašća živi u narodom već stoljećima, pa sudjelovanje na slavlju Velike Gospe u inju i Male Gospe u Rami postaje dijelom svete povijesti, koja obilježava život hrvatskoga naroda toga kraja. shvaćanje teološko-socijalnih dimenzija ljudske osobe, kršćanskog braka i obitelji. redavanja su se održavala u Dvorani Gospe injske, a vodio je fra erica Maslać, župnik. a predavači su bili: dr. don Ante Mateljan, don Ante Rako, fra Šimun Markulin i mr. spec. Maja Jakšić. vjedočanstvo iz svoga bračnog života dao je bračni par ugura. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. ero udar, pomoćni biskup vrhbosanski. Koncelebrirao je fra Andrija Jozić, gvardijan ramski, i brojni svećenici pristigli iz Dalmacije, Bosne i Hercegovine. jevanje je predvodio Župni zbor i bosanski franjevački bogoslovi. Bio je to dan susreta, molitve, zajedništva i radosne pjesme. 10. očetak nove školske godine crkvi udotvorne Gospe injske u nedjelju obilježen je početak nove 2017/2018. školske i vjeronaučne godine zazivom Duha vetoga. reko svete Mise za djecu u 9 sati prigodnom dekoracijom glavnog oltara, izvedbom prigodnih pjesama i recitala Ankice virač "Ti nas, Bože, blagoslovi." lanovi Dječjega pjevačkog zbora udotvorne Gospe injske, svojim molitvenim nastupom nakon vrućih ljetnih dana unijeli su osvježenje među vjernike i nastupom oduševili sve prisutne Zaručnički tečajevi godini Župa Gospe injske organizirala je tri zaručnička tečaja, na kojima su sudjelovala 153 para iz cijele plitsko-makarske nadbiskupije ( veljače, lipnja i navedeni nadnevak). ohađanjem tečaja zaručnici sudjeluju u daljnjoj pripravi za slavlje sakramenta braka, jer su brak i obitelj temelji društva i Crkve, pa je dobra priprava za vjenčanje vrlo važna za ispravno 22. astoralni kalendar za godinu Župa Gospe injske objavila je "astoralni kalendar" za godinu. Kalendar obuhvaća razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca god., a sadrži popis slavlja i važnih događanja u crkvi Gospe injske. župnom uredu župljani i ostale stranke na vrijeme mogu tražiti upis termina, slijedeći upute pastoralnog osoblja. 24. pomen ploča fra Rafi Kaliniću, mučeniku Brnazama je otkrivena spomen-ploča na kući u kojoj je ubijen i spaljen svećenik fra Rafo Kalinić, 24. rujna godine. Bio je član Franjevačkoga samostana i profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u inju. odnio je mučeničku smrt. u Brnazama iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. teškim okolnostima podijelio je sakrament bolesničkog pomazanja umirućem vojniku tipi ariću, svjedočio je maltretiranju mještana, kojima su nacisti palili 34

35 kuće. tao je u obranu Brnažana, a nacistički časnik mu je oduzeo posudu za sv. ulje i hostiju te ga bacio u kuću Ivana Malbaše, odakle su se čuli pucnjevi. Malo kasnije kuća je zapaljena, a u njoj je spaljen fra Rafo. njim je zapaljena i Anka Malbaša, majka šestero djece, žena u 6. mjesecu trudnoće. a 74. obljetnicu strašnog zločina, sinjski franjevci i mještani Brnaza postavili su spomen-ploču, na kojoj stoji zapisano: ovoj su kući vojne postrojbe iz zloglasne divizije rinz Eugen dana žive spalili Anku Malbašu i svećenika fra Rafu Kalinića koji je želio zaštititi progonjeni narod. loču postaviše sinjski franjevci i vjernici sela Brnaze, 24. rujna ostavljanje spomen-ploče organizirao je fra Antonio Mravak, župni vikar u Brnazama. Obred blagoslova obavio je fra etar Klapež, gvardijan. udjelovali su i fra tjepan ovo, fra Bože orac Kljajo i fra Šimun Markulin, brojni vjernici, fra Rafini rođaci iz rugova i članovi molitvene zajednice iz plita. Među nazočnima bio i Božo Malbaša, sin pok. Anke Malbaše Akcija Dar od srca rema programu pomoći najsiromašnijim obiteljima, Hrvatski karitas od rujna god. u suradnji s Kauflandom Hrvatska pod nazivom Dar od srca" diljem Hrvatske prikupljao je prehrambene i higijenske proizvode, koji će biti darovani siromašnim obiteljima. akciji su sudjelovali i sinjski franjevci. udjelujući u toj franjevci samostana Gospe injske žele doprinijeti cjelogodišnjim nastojanjima da konkretnom pomoći odgovore na težak položaj u kojem se nalaze brojni pojedinci i obitelji u inju i Cetinskoj krajini. rikupljeno je prehrambenih i higijenskih proizvoda u kunskoj protuvrijednosti od kn. Od srca zahvaljujemo svima koji su svojim darom sudjelovali u akciji, a osobito zahvaljujemo djelatnicima sinjskog Kauflanda, kao i našim volonterima, koji daruju svoje znanje i vrijeme za karitativni rad u našoj Župi. 26. plitu Razgovor s autorom Kršćanska izdavačka kuća Verbum (plit) na početku i ove akademske godine organizira svoje mjesečne susrete, nazvane Razgovor s autorom koje nudi splitskoj javnosti u svojoj Knjižari u amostanu sv. Frane na Obali. Gosti su susreta, nazvani autori, pisci, urednici i prevodioci koji odgovaraju na pitanja novinara o njihovu radu, tematici, izdanjima, uspjesima i poteškoćama. prigodi 50. obljetnice izdavanja Zbornika Kačić ( ) novinarka Zdravka Andrijašević postavila je redniku nekoliko zanimljivih pitanja: tko je, kada i zašto pokrenuo Zbornik, koje teme pisci obrađuju, što je dosada učinjeno, koje su poteškoće i kakvi planovi za budućnost. Fra Gabrijel Jurišić, urednik Zbornika, odgovarao je na ta pitanja. Osnivač i vlasnik Zbornika je Franjevačka provincija resvetoga Otkupitelja (plit), a redništvo je u amostanu u inju. Za 50. jubilejsku godinu redništvo planira objaviti svečani broj Zbornika sa svim podacima što je ostvareno u proteklo pola stoljeća. Objavljeno je 50 svezaka Zbornika i preko 80 knjiga u pet izova što ih je Zbornik pokrenuo, a u suradnji s drugim izdavačima preko 20 naslova. urađivalo je oko 400 znanstvenika iz domovine i inozemstva. lanci su pisani na 7 (sedam) svjetskih jezika, a tematika je od filozofsko-teološke do prirodnih znanosti i umjetnosti. ostalom, sve će biti objavljeno. I publika je postavila nekoliko pitanja. azočni su bili, npr. akademik Davorin Rudolf, nekadašnji ministar vanjskih poslova Rep. Hrvatske, akademski kipar Kazimir Hraste i drugi. LITOAD 4. roslava sv. Franje u inju, itluku i Jasenskom vetkovina sv. oca Franje Asiškoga proslavljena je svečanom sv. Misom i obredom reminuća veca iz Asiza u Crkvi Gospe injske na vigiliju blagdana. udjelovali su svi franjevci i drugi svećenici Cetinske 35

36 krajine, članovi Trećega reda, FRAME, redovnice i brojni župljani. oduševila pjesmom i glumom, što se moglo vidjeti iz dugog spontanog pljeska prisutnih u crkvi. Mnogi su roditelji, kojih djeca pjevaju u crkvenom zboru i ministriraju, sretni su što su njihovi najdraži tako blizu oltaru Božjemu. Vjernici itluka i Jasenskoga, koji su dio Župe Gospe injske, petodnevnim programom proslavili su sv. Franju Asiškog, svoga zaštitnika. Euharistijskom slavlju na večev blagdan predsjedao je fra erica Maslać, župnik. Otvoreni su Dani svetog Franje : trodnevna duhovna priprema koju je vodio fra Antonio Mravak. Vanjska proslava blagdana bila je u nedjelju, tj. svečani ophod, sv. Misa koju je predvodio fra etar Klapež, gvardijan, a koncelebrirali su: fra erica, župnik, fra Eugen oljak, koji je do nedavno posluživao itluk i Jasensko, i domaći svećenici fra Ante Grčić i fra tjepan Matić. 8. Dan zahvalnosti za Božja dobročinstva crkvi udotvorne Gospe injske svečano je proslavljen Dan zahvalnosti za Božja dobročinstva sv. Misom u 9 sati kada su "propovijedala" djeca, članovi Dječjega pjevačkog zbora naše Župe praizvedbom glazbeno-scenskog igrokaza "Bože, hvala ti za sve" (autorice Ankice virač). Djecu su vodili fra Jure Župić i s. Jelena Mijić. Djeca su sve 14. Hodočašće sv. ikoli Taveliću Vjernici sv. ikole Tavelića iz Brnaza (Župa Gospe injske) hodočastila je u acionalno svetište sv. ikole Tavelića u Šibeniku. To je bilo prvo zavjetno hodočašće Brnažana u vetište sv. ikole u Šibeniku., a kome su godine Brnažani posvetili svoju novu crkvu. Fra Ivan Bradarić, gvardijan amostana sv. Frane u Šibeniku i rektor vetišta sv. ikole, primio je hodočasnike i upoznao ih s dragocjenostima koje čuva taj franjevački samostan u Šibeniku sv. Misi hodočasnici su posebno molili za rast u vjeri i milost ustrajnosti. oslije misnoga slavlja hodočasnici su razgledali samostansku riznicu u kojoj su izložene i sandale sv. ikole. uni dojmova i zahvalnosti fra Ivanu što ih je srdačno ugostio, zaputili su se u katedralu v. Jakova, biseru svjetske arhitekture. z stručno vodstvo gđe. ede, koja je rodom iz Župe aporice, upoznati su se sa važnim osobama koje se vežu uz tu katedralu. Vraćajući se svojim kućama posjetili su acionalnog parka "Krka", Gospin otočić Visovac. 15. Dani kruha u Glavicama večanost obilježavanja Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje započela je sv. Misom zahvalnicom u crkvi vetog Ivana Apostola u Glavicama. Recitalom i pjesmom u misno slavlje uvela su nas djeca iz vrtića i djetinjom razdraganošću ozarili sve prisutne. Kruh je riječ Hvale. Kad dajemo kruh otvaramo naša vrata i rušimo sve barijere između nas i naših prijatelja, poznanika, nepoznatih ljudi. 36

37 Kruh znači gostoprimstvo, istaknuo je u homiliji fra Lukica. misao okupljanja je zahvaliti Bogu za dar života, za sve što nam je darovao i biti ponosan na tradiciju koju baštinimo. izveli članova Dječjega zbora stigli potrudili su se s. Jelena Mijić i fra Jure Župić. 29. listopada O. adbiskup krstio šesto dijete u obitelji arić Mons. Marin Barišić, nadbiskup, predvodio je u Brnazama sv. Misu krstio maloga Ivana ija, šesto dijete Željka i Ivanke arić. Koncelebrirali su: fra Antonio Mravak, fra Ivan orac Kljajo i don Gabriel Kamber, tajnik. adbiskup je naglasio da je obitelj prenositeljica i čuvarica vrjednota za Crkvu i društvo. Otac i majka imaju moć naučiti svoju djecu govoriti govorom ljubavi koji će se temeljiti na ljubavi prema Bogu i bližnjemu. adbiskup je udijelio obitelji arić prigodni dar i čestitao novome članu obitelji i Crkve Šibeniku skup o sv. ikoli Taveliću Bogoslovni fakultet iz Zagreba, rovincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca i drugi organizirali su međunarodni znanstveni skup Franjevački velikani, koji je bio posvećen sv. ikoli Taveliću, a održan je u Šibeniku. astupilo je više predavača, koji su iznijeli više podataka iz povijesti Šibenika i Franjevačkoga reda, a posebno neke podatke o životu i mučeništvu sv. ikole. Među domaćim i stranim predavačima b io je i fra Gabrijel Jurišić, koji je iznio neke nepoznate podatke iz doba večeve kanonizacije. 22. Misijska nedjelja a Misijsku nedjelju, članovi Dječjega zbora Gospe injske izveli su prigodni igrokaz "Evanđeoski zvuci" s. Bernardine Crnogorac. Djeca su izmjenjivala misijske poruke da bi porasla svijest vjernika o važnosti misijskog djelovanja Crkve u svijetu. crkvi Gospe injske nastupili su ljudi bijele, žute i crne puti. njima su nastupili njihovi vršnjaci iz dječjega zbora. Za skladno pjevanje, tekst i koreografiju da bi "Evanđeoski zvuci" uredno TDEI 11. Klokvij o dr. fra Karlu Kosoru Dr. fra Karlo Kosor ( ) gotovo je cijeli život proveo u inju kao profesor hrvatskoga i latinskog jezika i ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije. Bio je uzoran redovnik i svećenik, veliki rodoljub i vrhunski znanstvenik. Matica hrvatska ove godine slavi 175. obljetnicu svoga života i djelovanja. toga su redišnjica MH u Zagrebu i Ogranak u Drnišu organizirali znanstveni skup o fra Karlu, koji je bio član Matice i znanstvenik jezikoslovac. Akademik dr. 37

38 tjepan Damjanović, predsjednik MH, govorio je o velikom Matičinu jubileju i fra Karlu kao jezikoslovcu, a dr. tipe Botica o fra Karlovoj doktorskoj disertaciji i nekim njegovim znanstvenim člancima. Fra Mirko Marić je iznio svoja sjećanja na fra Karla kao odgojitelja i profesora, koji je silno volio svoje đake. Fra Gabrijel Jurišić je upozorio na njegove jezikoslovne članke i posebno knjigu Bilješke o jeziku suvremenih hrvatskih pisaca (1979.), koju je komunističko Ministarstvo prosvjete kaznilo i protuzakonito naredilo da mora platiti porez na promet. injske. Oni su kroz pjesmu, skečeve, filmove i svjedočenje mladima približili važnost vjere i življenja kršćanskih vrednota. 12. Brnazama proslavljen sv. ikola Tavelić Brnazama je svečano proslavljen blagdan spomen sv. ikole Tavelića. lavlje su vodioli provincijal fra Joško Kodžoman i fra Antoni Mravak. župnog vikara u Brnazama. lavlje je započelo procesijskim ophodom oko crkve. rovincijal je posjetio vjernike na godinu kada je bl. ikolu Tavelića papa avao VI. proglasio svetim. Tada su vjernici Brnaza odlučili uzeti našega sv. ikolu za svoga zaštitnika. Kad je sagrađena dvorana za vjeronauk i kasnije praktično postala crkvom, posvećena je sv. ikoli. Danas smo došli do toga da je stara crkva premalena i s Božjom pomoću gradimo novu, veliku i lijepu crkvu na čast našemu vecu i svim vjernicima Brnaza. 24. usret krizmanika petak, 24. studenoga 2017., Župa Gospe injske organizirala je susret kandidata za krizmu, koji se održao u Dvorani Gospe injske u sati. a susret su bili pozvani kandidati za krizmu (2. razred srednje škole) iz cijele župe (inj i filijalne zajednice). rvi susret kandidata za krizmu u novoj pastoralnoj godini animirali su mladi iz Hrvatskog nadzemlja, uz pomoć mladih iz zajednice Gospe Komemoracija za fratre mučenike iz Cetinske krajine petak, 24. studenoga 2017., Franjevački samostan Gospe injske komemoracijom je obilježio mučeničku smrt 20 fratara Cetinske krajine, koji su život izgubili za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća ( ). crkvi Gospe injske za pokoj njihovih duša slavljena je misa u sati, a euharistijskim slavljem predsjedao je fra etar Klapež, gvardijan i upravitelj vetišta. Koncelebrirali su fratri iz samostana i iz samostanskog okružja Liturgijsko pjevanje animirao je pjevački zbor. slavlju su sudjelovali članovi župnih zajednica, kao i bliža i daljnja rodbina ubijenih fratara. vi fratri za čiji smo pokoj molili žrtve su partizanskoga i komunističkoga progona, odnosno diktature proleterijata, osim fra Rafe Kalinića, kojeg su ubile njemačke okupacijske vojne postrojbe. Dvojica fratara - fra ikola Šabić i fra Bože Vugdelija 38

39 - žrtve su Križnoga puta, a druga dvojica žrtve su ljubavi i posljedica ratnih operacija, a to su fra Krsto Bazo i fra Anselmo Kovačić. Oni su prinijeli vlastiti život iz ljubavi prema Kristu i Crkvi, što u potpunosti odgovara definiciji mučenika, a kako to tumači papa Benedikt XVI. Akcija se provodila 12 dana, a prikupljanje namirnica (brašno, šećer, ulje, tjestenina...) organizirano je na 4 razine: adventski sajam, sinjske srednje i osnovne škole, košara, akcija prijatelja. 26. Ređenje novih đakona a svetkovinu Krista Kralja, 26. studenoga 2017., mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, u franjevačkoj crkvi Gospe od Zdravlja u plitu zaredio je 10 đakona. a naslov Franjevačke provincije resvetog Otkupitelja fra Jerka Kolovrata, fra Dejana Međugorca, fra Franu Bosnića, fra Antu rološčića, fra Tonija Šimunovića Erpušinu i fra Milana ladoju koji je rodom iz Župe Gospe injske. a naslov Hrvatske dominikanske provincije avještenja BDM-e zaredili su se fr. Marka Dokozau i fr. Ante Gavranović te na naslov plitsko-makarske nadbiskupije tanko Kaćunića i Danko Kovačević. subotu, 25. studenoga 2017., mons. Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup, u Katedrali znesenja BDM-e u uli zaredio je Boška atlaka, sinjskgo župljanina i člana eokatekumenskog puta. Akcija ubotom i nedjeljom više vremena za Boga lanovi dječjeg i zbora mladih Gospe injske svake subote nakon redovitih proba pjevanja svoje vrijeme su posvetili radionicama humanitarnog karaktera. Radionice se održavaju pod geslom ubotom i nedjeljom više vremena za Boga i bližnjega. Cilj radionica je probuditi u djeci i mladima kreativne sposobnosti i razvijati osjećaj solidarnosti prema ljudima u potrebi. Izrađene rukotvorine djeca i mladi će prodavati kroz vrijeme došašća u amostanu Gospe injske. ROIAC Akcija Župe Daruj Božić Župa Gospe injske pokrenula je karitativnu akciju DARJ BOŽIĆ, koja je trajala od prosinca god. rikupljale su se osnovne namirnice, koje su se dijelile korisnicima sinjskog Caritasa 14. i 15. prosinca a sudjelovanje u akciji pozivani ue svi ljudi dobre volje, a sama realizacija povjerena je članovima župnih zajednica. rojekt besplatnih repeticija Župa Gospe injske pokrenula je projekt besplatnih repeticija za učenike osnovnih i srednjih škola s teritorija župe. Repeticije se održavaju u samostanskim prostorijama, i to iz 7 predmeta: matematika, fizika, engleski jezik, kemija, hrvatski 39

40 jezik (čitanje), biologija i tehnički. Repeticije su započele u utorak, 5. prosinca 2017., a završetak je predviđen početkom lipnja god. Roditelji preuzimaju odgovornost i brinu da njihova djeca redovito pohađaju repeticije, što će izjaviti i u pisanom obliku. av naš rad i nastojanja povjeravamo nebeskom zagovoru Gospe injske. udjelovali su ministranti iz Brnaza, itluka-jasenskog, Glavica, Karakašice, Lučana i inja. a kraju turnira najviše razloga za radost imali su ministranti iz Brnaza koji su osvojili prvo mjesto na turniru s 9 bodova. Ministranti iz inja osvojili su drugo mjesto s istim brojem bodova, ali lošijom gol-razlikom (-1). Treće mjesto pripalo je ministrantima iz itluka-jasenskog koji su osvojili 8 bodova. Facebook stranica Gospa injska privremeno blokirana zbog molitve za pok. generala raljka nedjelju, 3. prosinca 2017., administratori Facebooka privremeno su bili blokirali stranicu Gospa injska zbog objave o pok. generalu lobodanu raljku. akon što su vijest izbrisali, stranica je ponovno bila objavljena i vidljiva svim korisnicima. aime, u srijedu, 29. studenoga 2017., objavili smo vijest o smrti generala raljka i preporučili ga Božjem milosrđu. Tekst uz priloženu fotografiju glasio je: reminuo je general lobodan raljak. očivao u miru Božjem. apominjemo da je bila priložena fotografija generala raljka u civilnom odijelu. Tu je objavu do brisanja vidjelo nekoliko desetaka tisuća ljudi. Brisanje fotografije i teksta o smrti generala raljka smatramo nedopustivim napadom na demokraciju i na demokratske procese, upravo onako kako zastupa sâm Facebook. onosni smo što naše objave dnevno prate deseci tisuća, a godišnje nekoliko milijuna ljudi. Zahvaljujemo svim našim prijateljima i ljudima dobre volje, uz želju da i dalje budete s nama i da nas pratite iz dana u dan. 3. Turnir u malom nogometu za ministrante a prvu nedjelju došašća, 3. prosinca 2017., u školskoj dvorani OŠ Ivana Lovrića organizirali smo malonogometni turnir za mlade poslužitelje oltara. akon zadnje utakmice, u kojoj se odlučivao prvak, prve tri momčadi dobile su pehare i priznanja. ministrantima su bili fra erica Maslać, župnik, fra Filip Budić, fra Antonio Mravak i fra Lukica Vojković. Zahvaljujemo organizatorima, svim sudionicima turnira, trenerima, sucima te ravnatelju OŠ Ivana Lovrića. očetak nove crkvene godine i došašća svečano obilježen u crkvama Župe Gospe injske Župi Gospe injske svečano je obilježen početak došašća i nove crkvene godine. z raspjevane dječje glasove i recital svečano je u nedjelju 3. prosinca u župnoj crkvi Gospe injske bilo preko mise za djecu i obitelji. Koreografijom i izvedbom su ravnali s. Jelena Mijić i fra Jure Župić. oruku 40

41 došašća djeca su uputila svima prisutnima u crkvi sa jednom željom da maleni Isus u ljudskom srcu pronađe najljepši stan. Glavicama početak adventa je također obilježen prigodnim recitalom vjetlo ade. Ovogodišnji kandidati za sakrament rve svete pričesti zapalili su svoja srca prepuna dobre volje za susret s Isusom u sakramentu Euharistije. jih, dvadeset i dvoje poredani ispred oltara izgovarali su izreke o majci povodom početka Godine majčinstva u plitsko-makraskoj nadbiskupiji. zajednici sv. Frane Asiškog itluk - Jasensko, župnik fra erica Maslać je predvodio misno slavlje. Vjernicima su se predstavili kandidati za sakrament Krizme koji su upalili prvu adventsku svijeću te animirali misno slavlje. rva nedjelja došašća u zajednici v. ikole Tavelića u Brnazama obilježena je blagoslovom adventskog vijenca i paljenjem prve svijeće te predstavljanjem kandidata za sakrament Ispovijedi i rve pričesti. rije početka slavlja svete mise ispred crkve je fra Antonio Mravak u pratnji ministranata i djece molio blagoslovnu molitvu i blagoslovio adventski vijenac. otom su ministranti u crkvu unijeli svijeću a dvojica prvopričesnika pred oltarom upalili prvu svijeću na adventskom panju. gimnazijski mješoviti zbor. oslije svete mise, program se nastavio u Gradskom kinu svečanom akademijom sati učenici i profesori izveli su predstavu na temu romana Ognjište Mile Budaka, a prema adaptaciji ere Budaka i Jakova edlara. Gosti-izvođači bili su Marko Duvnjak i etra grin. a kraju je svima čestitao i zahvalio fra Blaž Toplak, ravnatelj Gimnazije, te pozvao djelatnike i drage uzvanike na domjenak i druženje u samostanu. Misa za Domovinu roslavljen Dan Gimnazije i jemeništa oči svetkovine Bezgrješnog začeća BDM-e, Franjevačka klasična gimanzija i Franjevačko sjemenište u inju proslavili su svoj dan. četvrtak, 7. prosinca 2017., u crkvi Gospe injske euharistijskim slavljem za učenike Gimazije i jemeništa, njihove roditelje te djelatnike predsjedao je fra Joško Kodžoman, provincijal rovincije resvetog Otkupitelja. Misa je započela u 18 sati. Koncelebrirali su profesori te fratri iz samostana i samostanskog okružja, a đakonirali su fra Dejan Međugorac i fra Ante rološčić. Liturgijskim pjevanjem animirao je nedjelju, 10. prosinca 2017., župna zajednica Gospe injske molila je za našu domovinu Hrvatsku. injski župnik fra erica Maslać predsjedao je euharistijskim slavljem pro atria u crkvi Gospe injske u 10 sati, a koncelebrirao je fra Gabrijel H. Jurišić. Liturgijskim pjevanjem animirao je mješoviti pjevački zbor. Za vrijeme misnoga slavlja okupljeni vjernici osobito su molili za hrvatske branitelje, žive i preminule, čija je žrtva u temeljima moderne i neovisne Republike Hrvatske. misi je se vjernički puk spomenuo i 18. godišnjice od smrti dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, koji je i sam posjetio vetište Gospe injske i na koljenima molio pred jezinim milosnim likom. red Božje lice uputili smo molitvu i za tragično preminulog generala lobodana raljka, čiju dušu izručujemo Očevom milosrđu. eka nam živi jedina i vječna Hrvatska! 41

42 Fra Eugenu oljaku nagrada za životno djelo povodu Dana grada inja i nebeske zaštitnice čudotvorne Gospe injske, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća 11. kolovoza uručene su ovogodišnje nagrade grada. agradu za životno djelo dobio je fra Eugen oljak (76) za svoj dugogodišnji sveukupan svećenički, duhovni karitativni rad u svim župama i životnim situacijama, te pružanje nesebične pomoći potrebitima, organizaciju brojnih crkvenih i kulturnih aktivnosti, obogaćivanje duhovnog i društvenog života tijekom službe i aktivnosti na izgradnji crkve za žitelje itluka i Jasenskog. Dodijeljene su i tri osobne nagrade. Dobili su ih dr. Hana Breko Kustura, za izniman doprinos u području muzikologinje, kroz istraživanje franjevačke glazbene baštine plitske provincije i istraživanje uloge glazbe u injskoj alki. Andrija Hrgović, alkar i profesionalni instruktor jahanja u KK Zagreb, za vrhunske uspjehe u konjičkim sportovima, Jozo Vuković za 101. darivanja krvi te dugogodišnjega volonterskog rada. Kolektivne nagrade dobili su Krnjevalska udruga Didi s kamešnice s Gljeva i Biciklistički klub Vlaji inj za izniman doprinos u promicanju i omasovljavanju biciklističkog sporta u inju, posebno za hodočasničke staze Gospinim putem od Rame do inja. Ovogodišnje nagrade Grada zaslužnim pojedincima i kolektivima uručili su gradonačelnica Kristina Križanac i predsjednik Gradskog vijeća Joško Kontić. ime nagrađenih zahvalio je fra Eugen oljak: Hvala svima koji su prepoznali i vrednovali moj pedesetogodišnji svećenički rad, pa i na materijalnom polju, a onaj duhovni, često nevidljivi, ljudskim mjerilima neprocjenjiv, taj ću dio prepustiti pravednom ne nepodmitljivom sucu. eka ovaj mali doprinos sviju nas nagrađenih pridonese boljem i sretnijem životu svih žitelja cetinskog kraja. Fra Božo Lovrić dobio nagradu za životno djelo a svečanoj sjednici Općinskog vijeća Hrvaca, koja je održana 15. rujna 2017., prigodom proslave Dana Općine i blagdana suzaštitnice župe i mjesta Gospe žalosne, nazočni su bili načelnik Hrvaca Dinko Bošnjak, donačelnik Jakov Titlić, predsjednika Općinskog vijeća Ivan Bandić i drugi članovi vijeća kao i predstavnici gradova i općina cetinske krajine. a sjednici je bio i provincijal fra Joško Kodžoman koji je uputio nekoliko prigodnih riječi. akon prigodnih govora načelnik Dinko Bošnjak uručio je priznanja zaslužnima među kojima je bio i fra Božo Lovrić koji je dobio nagradu za životno. obrazloženju je, između ostalog, navedeno kako je fra Božo, kao franjevac-svećenik, djelovao 42

43 u Domovini i inozemstvu na raznim područjima duhovnog, kulturnog i materijalnog stvaranja. Fra Božo je kao svećenik aktivno djelovao u Domovini 19 godina (Kozica, Danilo i Metković), a u inozemstvu tri godine. lužbu odgojitelja mladih, u odgojnim zavodima rovincije, vršio je punih 14 godina (Makarska, Zagreb i inj). Fra Božo je, kao samozatajan čovjek, cijeli svoj život posvetio izgradnji Katoličke crkve, hrvatskog naroda i dobrobiti svakog čovjeka, ulažući u svoj posao čitavoga sebe, svoju snagu i umne sposobnosti. Gdje god je kao svećenik službovao, o svom rodnom mjestu Hrvacama, kao čovjek i svećenik, pronio je najbolji glas. ime svih nagrađenih riječi zahvale je uputio fra Božo Lovrić: Cijenjeni gospodine ačelniče, cijenjeni gospodine dožupane Šošiću, cijenjena gospodo vijećnici! Zapala me je zaista čast da Vam se obratim s nekoliko riječi. Kao i svake godine evo dočekali smo i ove godine proslavu dana naše općine Hrvace. z dane općina, bilo gradskih bilo seoskih, obično se dijele nagrade nekoj osobi ili nekim osobama, koje su na sebe privukle pozornost zbog svoga pozitivnog života, zbog učinjenog dobra. Među nagrađenima je i moje ime i imena drugih: druga za očuvanje baštine sela atrić Ime Isusovo, Maja Bilandić, tipe Vuković, Marija Mađor Božinović. ime nas nagrađenih ja izgovaram iskrenu i toplu riječ hvala Vam! Hvala Vama koji ste mi ovu nagradu udijelili. Hvala i onom tko je mene predložio za ovu nagradu. ve mi se čini da je to moj provincijal fra Joško. Hvala Jošku! Hvala i svima koji su nas nagradili. Hvala Vam do neba, hvala Vam do Boga! Bog Vas blagoslovio darovima milosti i životne radosti! Među nagrađenima mjesto nas mogli su biti i toliki drugi, jer nismo samo mi nešto dobro i lijepo činili. rema tome mogli su toliki drugi biti nagrađeni a ne mi. Ja u svoje osobno ime mogu reći da sam se ugodno a i neugodno osjećao dok sam slušao što je o meni napisano, jer zaista nisam zaslužio onolike superlative, onolike pohvale. Zahvalnost se čini nečim sasvim običnim i normalnim. Jest! Tako je! a ipak ona se uvijek i ne dogodi. i usmeno ni pismeno, ni riječju ni životom. egdje je napisano: išta veće od Boga i ništa rjeđe od zahvalnosti. a nezahvalnost se je potužio i sam Isus koji je ozdravio 10 gubavaca a došao mu zahvaliti samo jedan. Osobito je i tužno i ružno kada djeca ne iskazuju zahvalnost svojim roditeljima. I ja sam u svom životu dugo bio odgojitelj mladeži u odgojnim zavodima moje Franjevačke provincije resvetog Otkupitelja. Bio je to mukotrpan život. adala mi je napamet ona poganska misao : Quem dii oderunt pedagogum fecerunt što znači. Koga su bogovi zamrzili tog su pedagogom, odgojiteljem učinili. isam se tom mišlju vodio nego onom kršćanskom: Bog je ljubav, Bog nas ljubi i on želi da i mi njega ljubimo i da sve što radimo, pa prema tome i u odgoju, tako radimo i i tako se trudimo da naši novi naraštaji budu tako odgojeni, tako u životu orijentirani, da im je ideal Boga ljubiti iznad svega, a čovjeka kao sebe samoga. I pored svih poteškoća većina su od njih vrijedni svećenici kao što je naš provincijal fra Joško Kodžoman. Bilo je i onih mojih gojenaca koji nisu postali svećenici, ali su postali pravi ljudi, dobri kršćani. Kad god se susretnemo, rado se susrećemo. I to mi je nagrada, utjeha koja nema cijene. Evo tu u našoj blizini je školska zgrada u kojoj se školuju naši mladi. Za njih se nesebično trude i njihovi roditelji i njihovi učitelji. Koliko život pratim, pa i reformu školstva, puno se više daje važnosti naobrazbi, znanju nego odgoju, dobroti. Tu se krije opasnost u koju je upao pametni i dobri grčki filozof okrat, koji je znanje izjednačio sa dobrotom. A to nije istina. Znanje je u pameti a dobrota je u srcu. e bih želio podcijeniti znanje ali bih vam zaista želio neprevarljvo preporučiti, trudite se kolikogod možete da vaša djeca zaista budu ne samo pametna nego i dobra djeca, jer iz dobrote izvire sreća života, sunce sreće koje nema zalaza. Tako će vam vaša djeca biti ne smo pametna nego i dobra, sretna djeca. To će vam biti najljepša nagrada. To će biti na ponos i radost vama roditeljima, vašem rodu i našem hrvatskom narodu. To neka se ostvaruje zagovorom naše drage Gospe žalosne! To želim vama ovdje nazočnima i svima u našoj dičnoj općini Hrvace. Živjeli! 43

44 Djelovanje udruge Cjelovit život početkom akademske godine 2017/2018. udruga Cjelovit život započela je, prema svom predviđenom planu, nove aktivnosti želeći sudjelovati svakodnevnom životu i Crkve i društva. Teme i predavače druga bira da na stručan i suvremen način govore o zadanoj temi, da bi poruka bila jasna i da bi ju članovi mogli primijeniti u svagdašnjem životu i u sredini u kojoj žive. Okosnica aktivnosti druge su: apine enciklike, socijalni nauk Crkve i društvena zbivanja. rvo predavanjem u novoj akademskoj ovjek, rad i dokolica održala je dr. Ivane Knežić s Odsjeka za filozofiju veučilišta u Zadru. Rad je prezentiran kao način oplemenjivanja osobe i svijeta oko sebe. Rad nije svrha samom sebi, nego on oblikuje čovjeka na svim razinama. Bog je stvorio svijet i dao ga čovjeku da ga istražuje i njime upravljanje. Dakle, pomaže čovjek da razmišlja o sebi, duboko proživljava svoj rad i tako ga uvodi u dublje razumijevanje i kontemplaciju. o, ništa ljudsko ne može potpuno ispuniti čovjeka, jer ništa nije toliko savršeno. To može samo dobri i svemogući Bog. okviru Dana socijalne zauzetosti organizirano je predavanje Roditeljstvo i izazovi modernog vremena, koje je održala prof. Maja Jakšić. O toj neiscrpnoj i važnoj temi razvila se plodna diskusija. druga je sudjelovala u osnivanju Inicijative za neradnu nedjelju Franjevačkog instituta za kulturu mira iz plita. Treba napomenuti da je naša druga Cjelovit život, jedina udruga u Hrvatskoj, već šest godina članica Europske inicijative za neradnu nedjelju. a početku Došašća priređena je duhovno-kulturna večer. Fra Gabrijel Jurišić govorio je o više aspekata povlaštenoga vremena adventa-došašća koje vjernike usmjerava da u svojoj nutrini, u duši, željno iščekuju i dožive susret sa svetim i živim Bogom, ali ne samo za ovogodišnji Božić. Cijeli, naime, ljudski život zapravo je pravi i veliki advent-došašće, koje je kršćansku dušu priprema za konačni susret s Bogom i slavlje Božića u blaženoj vječnosti. Zato je došašće doba životne radosti, nade, ljubavi, razumijevanja, prihvaćanja drugih, praštanja i mira. Kulturno-duhovnom ugođaju doprinijela je prof. Helena Budimir koja je uključila višestruko nagrađivane učenice Klaru Cvitković i Tinu Blajić. One koje su recitirale odabrane prigodne tekstove tjepana Lice i Antuna Branka Šimića, naših poznatih pjesnika. a kraju predavanja svima je prisutnima sv. ikola poslao na dar Zbornik radova o dolasku sv. Franje na Hrvatsku, koju je vetac posjetio prije osam stoljeća. a kraju ove kalendarske godine, osmi put je druga organizirala Dječji tjedan. Ta manifestacija je organizacijski projekt koji uključuje djecu, mladež i njihove roditelje, koju financijski pomažu Grad inj, plitsko-dalmatinska županija i amostan Gospe injske. Od blagdana sv. ikole do sv. Lucije ( ), u danima dječje radosti i vremenu darivanja, najvažnije je da budemo dar jedni drugima. Dječji tjedan vani je prožet igrom, zabavom i pjesmom, a njegova dublja poruka je da svi zajedno možemo bolje i više, da je najljepši dar čovjeku čovjek, da se ne prestanemo brinuti jedni za druge i da je ljubav najveći i najtraženiji dar. Dijete u jaslicama široko je otvorilo ruke, zagrlilo cijeli svijet i u svoje BOŽAKO RCE stavilo svakoga od nas, bez razlike. Otvorimo i mi svoja srca. eka ljubav preplavi svijet i neka VJETLO BOŽIĆA u svakom kutku Zemlje zasja! druga Cjelovit život želi svima RETA BOŽIĆ i BLAGOLOVLJE OV GODI! Tanja Kodžoman-Križanac, predsjednica 44

45 KKE eruća - opasnost za pitku vodu Javnost je krajem godine upoznata s projektom Vis Viva koji između ostaloga sadrži i planiranu izgradnju sporne kombinirane kogeneracijske plinske elektrane" uz akumulacijsko jezero eruća (KKE) na rijeci Cetini. redstavljanje projekta od početka je popraćeno burnim protivljenjima mjesnoga stanovništva. ezadovoljni građani organizirali su i potpisivanje peticije e daj se, Cetino", koja je poslana predsjedniku Vlade RH Andreju lenkoviću s više od potpisa. međuvremenu primjećujemo posvemašnju šutnju akademske zajednice,resornih državnih ustanova i dužnosnika kao i medijsku marginalizaciju ovoga problema. Iznimku čine pojedinci na čelu s Mislavom Cvitkovićem, magistrom fizike, čiji je glas znanstveno čist poput vode u sadašnjoj Cetini i proročki snažan poput vapijućega u pustinji. Franjevački institut za kulturu mira ne želi sudjelovati u grijehu šutnje i podleći kritici slabosti protivljenja" koju ističe papa Franjo u svojoj Enciklici o brizi za zajednički dom, 'Laudato si'" (L, 54 59). a temelju dosadašnjih uvida u spomenuti projekt i dostupnih kritika, izričemo svoje protivljenje izgradnji plinske termoelektrane na erući, zbog sljedećih razloga: KKE eruća krši načelo općega dobra i međugeneracijske pravednosti koje ističe papa Franjo u spomenutoj enciklici (L, ). KKE eruća ekološka je opasnost najvećem bazenu pitke vode u RH (jezero eruća) a time i izravna opasnost za postojeća 4 vodocrpilišta iz kojih se opskrbljuje ljudi. Voda kao egzistencijska nužda ne može biti pod izravnom ingerencijom ili neizravnim utjecajem privatnih koncesionara već mora ostati u javnoj upravi, jer je pravo na vodu temeljno i sveopće ljudsko pravo" i uvjet za ostvarivanje ostalih ljudskih prava" (L 30). KKE eruća je strateško energetski neprihvatljiva, a ekonomski neisplativa. Zbog neisplativosti plinskih elektrana u i godini zatvoreno je 30 ovakvih elektrana u 8 E zemalja a planira se zatvoriti njih još 20. Cijena plina je u stalnom porastu, a cijena struje u padu. Hrvatskim građanima nameće se skuplje plaćanje struje zbog toga što se model tržišnih premija u Hrvatskoj neopravdano primjenjuje na ovakve elektrane. lin je fosilno gorivo i ne spada u obnovljive izvore energije. KKE eruća ne spada u visokoučinkovitu kogeneraciju (tj. istovremenu koristivu proizvodnju električne i toplinske energije) jer nema gdje koristiti toplinu i njome će zagrijavati jezero i uništiti floru i faunu. ritom je neshvatljivo zapostavljanje ulaganja u solarne elektrane u Hrvatskoj dok se one širom svijeta pokazuju sve isplativijima, a ekološka čistoća im je neupitna. Zbog tih i inih razloga neprihvatljivom smatramo izgradnju KKE bilo gdje drugdje. Apeliramo stoga na Hrvatski sabor, Vladu, ministarstva i predsjednicu RH da se temeljito upoznaju s dalekosežnim štetnim posljedicama KKE eruća te da preispitaju postojeću legislativu koja otvara vrata ovakvim projektima na štetu općega dobra. jedno ih pozivamo da što prije izrade energetsku strategiju Hrvatske. tavljamo im na srce imperativ pape Franje: olitika ne smije biti podređena ekonomiji" (L 189). Apeliramo na akademsku stručnu javnost i građanske udruge da udruže svoj glas s jecajima sestre majke Zemlje (usp. L 2), da osnaže svoja protivljenja trovanju Cetine i nametanju nesnošljivoga tereta njezinoj djeci u Cetinskoj krajini, rednjoj Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Apeliramo na cjelokupnu javnost da budemo svjesni da će sve što se dogodi našoj sestri Vodi" (sv. Franjo Asiški) dogoditi i njezinoj djeci, nama i generacijama poslije nas, te stoga pozivamo da se zauzimamo, ljubimo i branimo našu prirodu i vodu, u Cetini i svakom drugom toku", kaže se u današnjem priopćenju Franjevačkog instituta za kulturu mira i Franjevačke provincije resvetog Otkupitelja. 45

46 ošli su u nebesku domovinu Fra Luka Radman Livaja (Grab, 10. XII pli, 29. IV ) franjevačkom samostanu u plitu na Trsteniku u subotu, 29. travnja 2017., u 79. godini života, 61. redovništva i 52. svećeništva okrijepljen svetim sakramentima blago je u Gospodinu preminuo fra Luka Radman Livaja utorak, 2. svibnja u 16 sati, u crkvi Gospe injske u inju mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, služio je sv. misu zadušnicu uz koncelebrante provincijal fra Joška Kodžomana, gvardijana fra etra Klapeža, fra Domagoja Runje i fra Mate Matića, dekan don tipe Ljubas i 115 redovnika-svećenika. Rodbina, bogoslovi, sjemeništarci, časne sestre, vjernici iz Graba, Hrvaca, rugova, Runovića, inja i osobni prijatelji došli su se također oprostiti od fra Luke. provodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju sv. Frane u inju prevodio je fra gvardijan fra etar Klapež. Fra Luka Radman Livaja rođen je 10. prosinca u župi Grab od oca Josipa i majke Mare r. Buljac. Kršten je u rodnoj župi 18. prosinca Roditelji su mu dali ime Mirko. akrament potvrde primio je u inju godine. rva četiri razreda osnovne škole, koju je pohađao u razdoblju od do završio je u Hrvacama, ostale u rodnom Grabu. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je između i u inju i Zagrebu. franjevački novicijat na Visovcu stupio je 6. srpnja Jednostavne redovničke zavjete položio je 7. srpnja a svečane 8. prosinca pred provincijalom fra Jerkom Lovrićem. Filozofsko-teološki studij započeo je godine na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj i uz zapažen uspjeh završio veti red đakonata primio je u Makarskoj 14. srpnja po rukama tada još biskupa kasnijeg nadbiskupa msgr. Frane Franića, koji mu je, dan poslije, također u Makarskoj, kao i osmorici kolega, podijelio red prezbiterata. Mladu misu fra Luka je proslavio u rodnom Grabu 25. srpnja godine. Za života fra Luka je vršio sljedeće, redovničke, pastoralne, profesorske i odgojne službe u rovinciji, Redu i Crkvi. rve dvije godine svećeništva služio je u župi rgomet-labin, kao župnik, i u župi Drniš kao župni vikar. Godine imenovan je župnim vikarom u Zagrebu u župi Majke Božje Lurdske, gdje ostaje godinu dana, kada upisuje poslijediplomski studij pedagogije u Rimu. oloživši licencijat, fra Luka se godine vraća u rovinciju, te preuzima službu meštra novaka na Visovcu. toj službi ostaje do 1973., kada postaje magistar bogoslova u Zagrebu i kasnije u Makarskoj, do godine. Kroz to je vrijeme, uz magistarsku i profesorsku službu, fra Luka vršio i druge odgovorne dužnosti u rovinciji. Između ostaloga, bio je provincijski Tajnik za formaciju i studij, član Komisije za primanje u Red, te član Odgojno-obrazovnog vijeća rovincije. Godine fra Luka odlazi na mjesto dušobrižnika hrvatskih katoličkih vjernika u jemačku, u Frankfurt na Majni. Domovinu se vraća u službu župnika i samostanskog vikara u župi i samostanu Gospe od Zdravlja u plitu na Dobrome. Kroz tri godine svoga boravka u plitu, fra Luka je pored navedenih službi, vršio i druge odgovorne i časne službe na razini plitsko-makarske 46

47 nadbiskupije. Bio je član adbiskupijskog pastoralnog vijeća, Dekan katedralnog dekanata, te član većeničkog vijeća plitsko-makarske nadbiskupije. Godine uprava rovincije, imenuje fra Luku gvardijanom u inju. Tu je službu vršio do godine, nakon čega postaje župnikom župe Runović, gdje ostaje do godine, kada se ponovno vraća u inj, preuzimajući službe župnika i samostanskog vikara. istom razdoblju fra Luka je vršio i službu definitora rovincije. akon inja, fra Luka je postao župnikom rugova i tu ostaje do godine. Iste godine još jednom odlazi na mjesto dušobrižnika u jemačkoj u HKM München. a tom mjestu zadržao se do godine. osljednje godine života fra Luka je proveo kao ispovjednik u franjevačkim samostanima na umartinu na o. Braču, gdje je proveo godinu dana, potom dvije godine u Omišu i konačno tri godine u samostanu MBL u Zagrebu, odakle je, zbog ozbiljnih zdravstvenih poteškoća, premješten u franjevački samostan na Trsteniku u plitu. Izmučen teškom bolešću, okrijepljen svetim sakramentima fra Luka je u subotu, 29. travnja blago u Gospodinu preminuo. Kako vidimo, fra Luka je za života vršio brojne i odgovorne službe. Vrijeme u kojem je polagao temelje svome redovništvu i svećeništvu, bilo je uistinu teško. Bilo je to vrijeme nasilja, pljačke, vrijeme nepravde koju je Crkva trpjela, ali on se nije dao obeshrabriti i nije u sebi zatomio glas poziva da bude svećenik Kristov, da slijedi stope asiškog siromaška. aprotiv, on je ustrajao i u prijelomnim vremenima za Crkvu i arod, bio je glas nade, bio je onaj koji je taj ispaćeni narod znao povesti u proboj. liku tog duhovnog proboja, najbolje nam uprizoruje njegovo inzistiranje da s likom Majke od Milosti udotvorne Gospe injske, u prigodi proslave 300. obljetnice doseljenja naroda Rame u Cetinsku krajinu, obiđe sva ovdašnja mjesta i kao krunu tog pothvata da Gospinu sliku odnese u Ramu. Iako još mlad, dobro pamtim sve te prizore ponosa, slave, zahvalnosti, dok sam tek kasnije saznao za sve one nepovoljne okolnosti i barijere straha, prijetnji, i čega sve ne, koje je trebalo otkloniti kako bi se taj veličanstveni pothvat izveo. To je bio veleban pothvat koji je mogla ostvariti samo nesalomljiva vjera, čelična otpornost, vizija i povjerenje u Boga i Onu koju je iz dubine duše štovao i molio. Znao je naš fra Luka, koji su to simboli, iz kojih narod može crpsti snagu, ljubav, nadu i pomoć I nije ga bilo strah izići vani s tim simbolima a time ispisati i neke od najljepših stranica ovdašnje povijesti. prigodi zlatnog svećeničkog jubileja, koji je sa svojim kolegama godine proslavio u crkvi Gospe injske, zahvalio je svojim pokojnim roditeljima na daru života, te posebno na hrabrosti, jer su ga usprkos svim opasnostima, podržavali na njegovu svećeničkom putu. Fra Luka je u istoj prigodi sebe i svoje kolege javno upitao: Tko bismo, dragi kolege, mi bili u životu da nas Krist nije prihvatio u svoju službu? Tko bismo mi bili da nismo radili na širokoj njivi Gospodnjoj, za dobro jegove Crkve i svoga aroda? toga, zaključio je zahvalnim riječima: Hvala ti, Kriste, na tako divnom daru svećeništva i časti koju si nam, kao slabim ljudima iskazao! osebno hvala fra Luki iskazujemo na predanom radu u svećeništvu, i na požrtvovnosti, koju je pokazivao za svoga života, za dobrobit naše rovincije, Reda, Crkve, našeg vetišta i svih ljudi u svijetu, do kojih ga je dovela providnost Božja. očivao u miru Božjem! 47

48 Fra Vinko rlić (ovići, 22. VII plit, 28. XI ) Fra Vinko rlić, franjevac, župnik taševice, dekan Biokovskoga dekanata, iznenada je preminuo u KBC Firule u plitu, 28. studenoga u 78. godini života, 61. redovništva i 52. svećeništva. Dne 1. XII. t. g. u crkvi sv. Franje u Imotskom mons. Marin Barišić, nadbiskup, predvodio je Misu Zadušnicu i održao prigodni govor. Koncelebrirali su fra Joško Kodžoman, provincijal, i 108 svećenika. udjelovali su: rodbina, redovnici i redovnice te brojni vjernici iz raznih župa. oslije sv. Mise govorili su: fra Joško Kodžoman, fra Gabrijel Jurišić, fra Kristijan tipanović i Biserka Dropulić u ime vjernika taševice. okopan je na groblju sv. Frane u Imotskomu. Fra Vinko (Marinko) rlić rođen je 22. srpnja godine u ovićima, u župi Gorica, općina Grude. akramente kršćanske inicijacije primio je u rodnoj župi. Osnovno je školovanje fra Vinko završio u rodnim ovićima u razdoblju od do godine. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u inju i u Zagrebu od do franjevački novicijat na Visovcu stupio je 7. srpnja 1957., gdje je 8. srpnja položio i prve jednostavne zavjete. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj na Franjevačkoj visokoj bogosloviji od do godine. večane zavjete položio je pred provincijalom fra Jerkom Lovrićem 8. prosinca Red đakonata podijelio mu je 13. srpnja u Makarskoj biskup Frane Franić, koji ga je dan poslije, također u Makarskoj, zaredio i za svećenika. Mladu misu fra Vinko je proslavio u Gorici 24. srpnja Za života fra Vinko je vršio sljedeće redovničke i svećeničke službe; od do vršio je službu župnog vikara u Metkoviću. Od do fra Vinko je vršo službu prefekta u sjemeništu u inju, ujedno je bio član Odbora za primanje u rovinciju, te član provincijskog Odgojno-obrazovnog vijeća. Godine imenovan je župnim vikarom u župi Miljevci. Kroz to je vrijeme bio i diškret samostana na Visovcu. Župnikom župe roložac postao je godine i u toj je službi ostao do jedno je bio član provincijskog astoralnog vijeća i član većeničkog vijeća plitsko-makarske nadbiskupije. Godine 1991., odlukom i na prijedlog uprave rovincije, fra Vinko je imenovan gvardijanom i župnikom u Imotskom. Te je službe vršio šest godina, nakon čega je imenovan župnikom Zmijavaca. Zmijavcima će fra Vinko ostati punih devet godina, s tim da je godine, uz župničku službu u Zmijavcima, kratko vršio i službu privremenog upravitelja župe Runović. a svoju posljednju životnu postaju, kao župnik taševice, fra Vinko je stigao godine. toj će službi ostati do konca svoga ovozemaljskog života. razdoblju od do godine fra Vinko je vršio i časnu službu definitora naše rovincije, te je ujedno obnašao i službu dekana Biokovskog dekanata. Iz ovog kratkog preleta preko njegova života, vidljivo je da je fra Vinko bio prije svega istaknuti pastoralac, ali i odgojitelj, odnosno, pratitelj mladih na putu njihova ljudskog i kršćanskog odrastanja i pripremanja za redovništvo i svećeništvo. osebno se u svom svećenićkom poslanju isticao u zauzetosti na humanitarno-karitativnom planu. e samo da je kod ljudi znao razvijati svijest o potrebi solidarnosti i poticati ih da priskaču upomoć svojim bližnjima, fra Vinko je i sam znao zasukati rukave i prikupljati materijalnu pomoć. totine tona humanitarne pomoći podijeljeno je potrebnima i preko njegovih ruku. Fra Vinko će ostati upamćen kao čovjek širokog srca, koji je u svojoj prepoznatljivoj velikodušnosti pomogao mnogim pojedincima, obiteljima i zajednicama, kada im je bilo najpotrebnije. 48

49 Kao redovnik i svećenik, fra Vinko se iskazao na pastoralnom, na duhovnom, na kulturnom polju. Bio je pokretač brojnih župnih glasila, a rado je podupirao pastoralne i kulturne inicijative svojih kolega. Koliko nam god bilo nemoguće, u ovim trenutcima, nabrojiti i prisjetiti se svih fra Vinkovih životnih postignuća, valja nam ipak istaknuti njegove muka i napore koje je podnio oko gradnje tolikih materijalnih zdanja, župnih kuća, crkava, zvonika, zidova i podzida, kapela, križeva, župnih dvorana, ali i njegovih brojnih nematerijalnih postignuća. Kao njegov poseban doprinos i postignuće istakao bih neumoran i vrlo uspješan rad na polju duhovnih zvanja. vojim entuzijazmom i gorljivošću u pastoralnom radu, fra Vinko je oduševio mnoge mladiće, koji su kasnije i sami postali jednako dobri, uspješni i vrijedni radnici na njivi Gospodnjoj. e možemo, naravno, zaboraviti ni njegov uloženi trud u dijeljenju svetih sakramenta, poučavanju naroda Božjeg u vjeri, širenju i vrednovanju kršćanske kulture, upoznavanje tih istih ljudi s vlastitom vjerskom, kulturnom i nacionalnom baštinom. Zbog svega učinjenog, fra Vinko je za života, od ljudi i institucija, dobio brojne nagrade i priznanja, od kojih posebno izdvajamo; priznanje iz godine Red hrvatskog pletera dodijelio mu je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman; povelju zahvalnosti fra Vinko je dobio i od Izraelske Vlade i to za pomoć koju su izbjegli i prognani Židovi iz ratnog arajeva dobili u Imotskom od svećenika u samostanu, naravno i naroda Imotske krajine. Fra Vinku zahvaljujemo na ljudskoj blagosti i strpljivosti, na skromnosti i predanom radu u svećeništvu i redovništvu, na požrtvovnosti, koju je pokazivao za svoga života, za dobrobit naše rovincije, Reda, Crkve i drage nam domovine Hrvatske! očivao u miru Božjem! Fra Božo Ančić (Turjaci, 16. III plit, 4. XII. 2017) ponedjeljak, 4. prosinca 2017., okrijepljen svetim sakramentima naše vjere preminuo je fra Božo Ančić u KBC Križine u plitu u 78. godini života, 62. redovništva i 53. svećeništva. srijedu, 6. prosinca u 14 sati, u crkvi Gospe injske u inju provincijal fra Joško Kodžoman u koncelebraciji sa braćom svećenicima uz sudjelovanje rodbine, časnih sestara, bogoslova i sjemeništarca, prijatelja, znanca i vjernika služio je svetu Misu zadušnicu. od vodstvo mo. fra Jure Župića pjevali su franjevački bogoslovi. provodne obrede, nakon završetka sv. Mise zadušnice, na groblju sv. Frane u inju prevodio je gvardijan fra etar Klapež. Fra Božo Ančić rođen je 16. ožujka u mjestu Turjaci, od oca etra i majke Marije r. Bilić. Osnovno je školovanje završio u razdoblju od do u Turjacima, Makarskoj i inju. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u inju i Zagrebu između i godine. franjevački novicijat na Visovcu stupio je 6. srpnja godine. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj i Zagrebu, gdje je i diplomirao godine. večane redovniče zavjete položio je u Makarskoj 8. prosinca pred provincijalom fra Jerkom Lovrićem. Red đakonata primio je 14. srpnja u Makarskoj po rukama biskupa Frane Franića, koji ga je dan poslije, također u Makarskoj zaredio i za svećenika. Mladu Misu fra Božo je proslavio u rodnim Turjacima, 2. kolovoza Za života fra Božo je vršio sljedeće redovničke i svećeničke službe: Kao mladomisnik, odlukom uprave rovincije, imenovan je pomoćnikom odgojitelja novaka na Visovcu (socius magistri), a potom i na La Verni u Italiji od trećeg mjeseca do kolovoza godine. akon četverogodišnjeg obnašanja službe odgojitelja u novicijatu, fra Božo odlazi u Vancouver 49

50 u Kanadu. Tu djeluje kao župni pomoćnik i priprema se za studij pedagogije. Godine upisuje spomenuti studij na veučilištu eattle u Americi. vidjevši, zajedno s upravom rovincije, da mu taj studij ne može ponuditi željenu razinu stjecanja kompetencije u odgojnim znanostima, naprosto zbog drugačijeg ustrojstva, fra Božo se prebacuje u Rim na Franjevačko, danas apinsko sveučilište Antonianum, gdje postiže licencijat iz filozofije godine. Godinu prije fra Božo je postigao licencijat iz teologije na apinskom lateranskom sveučilištu. akon rimske epizode, u svojstvu provincijalova delegata, fra Božo se vraća u an Jose u Ameriku, gdje ostaje godinu dana. Iako se moglo očekivati da će se fra Božo prije ili kasnije vratiti u rovinciju i preuzeti neku od odgojnih službi, njegov je životni put, uslijed nepredvidljivog razvoja događaja i pastoralnih potreba, otišao u potpuno drugom smjeru. Godine započinje najduža epizoda njegova svećeničkog i redovničkog života i to u jemačkoj kao misionara među našim iseljenicima. Dvije je godine proveo kao voditelj HKM u Rosenheimu od do akon Rosenheima, uprava rovincije fra Božu šalje u Köln, gdje će ostati do godine. Iste se godine fra Božo se vraća u Hrvatsku u plit na mjesto najprije tajnika rovincije, zatim osobnog provincijalova tajnika i definitora člana provincijske prave. Godine fra Božo se vraća u jemačku u München, gdje je do 1994., u samostanu t. Gabriel, vršio službe gvardijana, župnog vikara i provincijalova delegata za jemačku. Hrvatsku katoličku misiju iendelfingen, kao voditelj, preuzeo je i tu je ostao do godine. otom je tri godine vodio Hrvatsku katoličku župu München. akon toga, prešavši u samostan t. Gabriel, fra Božo je, kroz duži niz godina, obnašao službe provincijskog prokuratora, ekonoma samostana i župnog vikara u Hrvatskoj katoličkoj župi München. Godine biva umirovljen, te se u ljeto vraća u Hrvatsku u plit, u samostan na Trsteniku. osljednje mjesece života, fra Božo je pobolijevao i uglavnom je dane provodio na relaciji bolnica samostan. Raznovrsnost službi koje je fra Božo u rovinciji obnašao, dovoljno govori i o njegovim osobnim talentima, ali i o velikom povjerenju od strane provincijskih prava, koje mu je tijekom njegova svećeničkog služenja jasno iskazivano. astoralna predanost u radu s vjerničkim narodom Božjim, bliskost s potrebnima i onima koji su u raznim životnim nevoljama, diskretnost u pitanjima od važnosti za život i funkcioniranje rovincije, savjetodavna sposobnost, kao i kompetencija u ekonomskim i gospodarskim pitanjima, samo su neke od sposobnosti i osobnih fra Božinih kvaliteta.. Fra Božo je svojim životom, zadužio našu rovinciju, našu Crkvu, posebno onu iseljenu, naš narod za čije se dobro zauzimao svim srcem. za sve svoje svećeničke poslove, fra Božo se dugi niz godina bavio i istraživanjem prošlosti svoga rodnog mjesta. Rezultat tog rada jest knjiga, koja je prelomljena i koja će uskoro ugledati svjetlo dana a nosi naslov rošlost i baština Turjaka putovanje kroz prostor i vrijeme. svom pastoralnom poslanju pronio je i slavu o udotvornoj Gospi injskom diljem cijeloga svijeta. Molimo dobrog i milosrdnog Boga Oca da po zagovor naše nebeske Majke udotvorne Gospe injske fra Boži udijeli zasluženi vječni počinak i mir duše, za kojim je kao čovjek tu na zemlji tragao i čeznuo. očivao u miru Božjem! Oni koji dobro obavljaju službu, stiječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusa Krista. (1 Tim 3,13) 50

51 Raspored Božićnoga blagoslova obitelji torak, 26. prosinca od 14 sati: Od Brnaškoga groblja do Elektrodalmacije (donja strana) rijeda, 27. prosinca od 9 sati: Od Brnaškoga groblja do azara (gornja strana) Fra Šimuna Milinovića, ut azara, ut Radošića etvrtak, 28. prosinca od 9 sati: Bazana, ut Ferate etak, 29. prosinca od 9 sati: plitska ulica, Franjevačke klasične gimnazije, Don Frane Bulića Alkarsko trkalište, tuparića obor, ut Ruduše, Ćemer ut Međina, Ramska ulica, elimovac 126. brigade HV, ut Župića, Gorućica, Kokoti ubota, 30. prosinca od 9 sati: Luka, Tripalov Voćnjak, Kneza Branimira, Šetalište bl. Alojzija tepinca, Zečev prolaz, Kralja Zvonimira, erdara Vučkovića torak, 2. siječnja od 9 sati: ut iketa, Miljenka Buljana, ut šumarije Žankova glavica, Dragašev prolaz, Matića ulica, Vujanovićev prolaz, Glavička ulica Fratarski prolaz, Trg dr. Franje Tuđmana rijeda, 3. siječnja od 9 sati: Trg Kralja Tomislava, Brnaška, Istarska, Vrcanov obor, ut etrovca Lovrića obor, Fra Andrije Kačića Miošića, Kvartiri, Mirka Božića, Borićevac Fra Ivana Markovića, Domaldova, Hrvoja V. Hrvatinića, Ivana elipića, Šilanovac, Knežev prolaz, Grabovčev prolaz Domovinskog rata, Lubinov most MIR KĆI OVOJ ŽA GOE IJKE GODIA MAJITVA G+M+B etvrtak, 4. siječnja od 9 sati: Ćurlini, ut Kuka, Fra Rafe Kalinića Trg Gojka Šuška etak, 5. siječnja od 9 sati: Ivana Meštrovića, Jurja Dalmatinca, Oko Boke, Vlahe Bukovca, Vukovići, Litrin obor, Vrlička, Dinka Šimunovića, Ćosin potok, Ruđera Boškovića, Jadranska, Imotska, Drniška ubota, 6. siječnja od 14 sati: Zagrebačka, Ivana Gundulića, ugurina glavica Vladimira azora, Ante tračevića, Antuna K. Matasa, Braće Radića edjelja, 7. siječnja od 14 sati: tjepana Gunjače Don Ivana Filipovića Grčića, ut Medinjaka onedjeljak, 8. siječnja od 9 sati: Fra Filipa Grabovca, Omiška, olinska Brekin put, ut Šimaca Kneza Mislava, Batonova, Miletin, ut avića ut odrine, Odrina torak, 9. siječnja od 9 sati: Radošić uhač rijeda, 10. siječnja od 9 sati Odsutne obitelji i naknadno prijavljeni apomena: Obitelji koje su bile odsutne mogu se naknadno prijaviti za blagoslov: Župni ured tel. (021) zupa.sinj@gmail.com Facebook stranica Gospa injska (poruke - messages) 51

52 Blagoslov obitelji u Brnazama torak, 26. prosinca 2017., od sati Od Klarića - Kukuza do kapelice Gospe injske i oko kapelice. erić, Klarić Kukuz, Klarić, relas, Krolo, Mandac, Cvitković, Jureta, Roguljić, oleš, Mladina, Delija, Rogulj, ović, Šipić, Mastelić, Mandac, Ivković. rijeda, 27. prosinca od sati Brnaška glavica I. dio: Od kapelice do Mandaca. Ivković, Ivković - Mandac, Gunjača, Bajić, Bilan, Ćurić, Miloš, Milošević, Klapež, Mandac. etvrtak, 28. prosinca od sati Brnaška glavica II. dio: Od Jagnjića do Mastelić Gure. Jagnjić, Šušnjara, Delija, utnik, Vrančić, Alebić, Matković, Mastelić, Mastelić Gure. etak, 29. prosinca od sati Brnaška glavica III. dio: Od Mastelić Gure do ceste. utnik, Mastelić, Mandac, Bodač, Ivković, Omrčen, Mastelić - Gure, Gverić, kejić, Beljan, Jagnjić, Botica, Šepčeg, Mastelić. ubota, 30. prosinca Od kapelice Gospe injske do Lovrića puta. Katić, Cvrlje, Mastelić, Gabrić, Žigo, vodić, Matić, Radović, Baščevan, Mravak, Gunjača, lišković, Malbaša, Vukasović, Jagnjić, Maleš, Bazo, rojić, Botica, utnik, Jukić, Bilandžić, Lijović, Ezgeta, Vidić, oljak, Vukasović, Marić, Bilonić, Matić. torak 2. siječnja od sati Od Lovrića uta do Marića ulice (desna strana). Ivančić, Benja, Vukasović, Mihaljević, Vidić, Ban, Hrgović, Talaja, Kažimir, utnik, Radman, Jadrijević, Matas, enić, Marić. rijeda, 3. siječnja od sati Od Marića ulice (lijeva strana) do Brnaškog groblja. Marić, Durdov, Jagnjić, učić, Šošo, Benja, Vidić, Ivandić, Lagator, Kotromanović, Jukić, Baščevan, Križanac, Masle, Šabić, Vukasović -Lončar, Vučković, Bilandžić, Vrgoč, Budimir, Misić, moljo, Maleš, Bićanić. etvrtak, 4. siječnja od sati Od Groblja (gornja strana) do Malbašine ulice. Topić, Ćosić, Boban, Kanaet, Šušnjara, Vukasović, Župić, Jukić, Vidić, Damjanović, Vrlić, Bajić, rološčić, Lijović, Guja, Jurić, Šošo, Matić, Lagator, Glavinić, Kasalo, anza, Masle, Župić, Masle-Budimir, Malbaša, Mladina, Ivandić. etak, 5. siječnja od sati Od Malbašine ulice do Mastelić - Ivić ulice. Malbaša, Kustura, Biader Kutlešić, Vukasović- Lončar, Masle, Krolo, Marinović, Bitunjac, Vukasović, oljak, Žanko, Klapež, lišković, Mihaljević, aštar. BOGOJAVLJEJE, subota, 6. siječnja od sati Od Mastelić Ivić ulice do Šentijine ulice. Buzolić, Šentija, Horvat, aštar, Mastelić-Ivić, Bilonić, Kojić, anza, Zelić, Baščevan, Brčić, vodić, Marinović, Dadić, Matošić, pajić, Lijović, Viculin, Šentija. KRŠTEJE GOODIOVO, nedjelja, 7. siječnja od sati Od Šentijine ulice do Kuzmića. Malbaša, Milić, Šušnjara, Marinović, Kulz, Botica, Alebić, Budić, Masle, Vugdelija, aštar, Marić, Tokić, Gabrić, Benja, Majić, Mihaljević, Kuzmić. onedjeljak, 8. siječnja od sati Od Kuzmića do arića (donja strana). arić, Miloš, rolić, Mihaljević, Marić, Marić - Drvoličanin, Jagnjić, Zorić, Kovačević, arić, Ivković. torak, 9. siječnja od sati Od Vidalininog puta do Klarića - Kukuza (gornja strana). Vidalina, Ivković, elar, Mastelić, Miloš, Ratković, Dević, Karačić, ervan, eriš, avić, Mandac, Klišanin, Grgić, Marasović, Tadić-Šutra, Delija, Majić, Blažević, Ćubić, Klarić, relas, Ćukušić, vanović, Markotić, Barbić, Rančić, Klarić Kukuz. Blagoslov obitelji u itluku-jasenskom rijeda, 27. prosinca od 14 sati: Vidić, trmo, Lapić, Maganjić, Mišura etvrtak, od 14 sati: Mijić, Matić, Bilandžić (oko škole), Šego 52

53 etak, 29. prosinca od 14 sati: tanica i oko tanice: Domjanović, Kelava, Bešlić, Marunica ubota, 30. prosinca od 14 sati: Od Demerovca: Bilandžić, Kudrić, Kunac, Šego, Cvitković, Marunica, Šošo, Šimac, Šentija, Marković, Šabić, Babić edjelja, 31. prosinca od 14 sati: Budimir, Marković, Barać, Cvitković, ović, Grčić, Barać torak, 2. siječnja od 14 sati: Babić, Tomić, Barać, Matić, Maganjić, Lapić rijeda, 3. siječnja od 14 sati: Bilić, amardžić, Barać, Šušnjara etvrtak, 4. siječnja od 14 sati: Tomić, Ćurković, Runje etak, 5. siječnja od 14 sati: ugura, Grčić, enić Blagoslov obitelji u Glavicama rijeda, 27. prosinca od 14 sati: Gornje Glavice Miloševići - od ceste prema ovića Glavici Od vrha ovića Glavice prema Miloševićima etvrtak, od 9 sati: Gornje Glavice Megdan - od ceste prema Jadrijevićima do Vidurinovića Megdan - od Šatrinice prema Šimićima, Jadrijevićima Cvrlje i Mladar, Gulićima, Tičinovićima etak, 29. prosinca od 9 sati: Gornje Glavice ovo aselje ispod Bogdana, Bogdani i od Kunica poviše ceste do Šolte oljakova Glavica ubota, 30. prosinca od 9 sati: Gornje Glavice tipanovići i od Šolte prema riviji do Mostina oljaci Iza Grede, a Gredi, ovo aselje oljaka i Bilići edjelja, 31. prosinca od 11 sati: lanica i dio uz mradovo lanica od rivije prema Vučićima relasi, Milanovići i Vučići od kraja sela prema riviji torak, 2. siječnja od 9 sati: Donje Glavice redina sela - od Jenjića do Labrovića Labrovići - od relasa prema kraju sela rijeda, 3. siječnja od 9 sati: Donje Glavice Oko crkve, ispod križa na Kosi poviše škole - Anušići i Marasi kod Anušića Od škole prema Romcima do kuće pok. ane etvrtak, 4. siječnja od 9 sati: Donje Glavice Od Dolića prema školi poviše i ispod ceste Od škole prema Dolićima poviše i ispod ceste etak, 5. siječnja od 9 sati: Donje Glavice Od škole ispod ceste prema Šumariji Od Šumarije ispod ceste prema školi ubota, 6. siječnja od 9 sati: Donje Glavice Od kapelice v. Ante prema Romcima Od kuće pok. ane Romca prema kapeli sv. Ante Blagoslov obitelji u Lučanima rijeda, 27. prosinca od 9 sati: od obitelji ediljka Đipala do obitelji Bože molje etvrtak, 28. prosinca od 9 sati: od obitelji Ante tupala do obitelji Marka Batarela etak, 29. prosinca od 9 sati: od obitelji miljana Vučemila do obitelji Ante Vučemila Blagoslov obitelji u Karakašici i Donjem uhaču ubota, 30. prosinca od 9 sati: od obitelji tipana Matića do obitelji Kate Žmire edjelja, 31. prosinca od 14 sati: od obitelji Ivice Marića do obitelji Ivana Gaurina torak, 2. siječnja od 9 sati: od obitelji Borisa Marića do obitelji Josipa Runje rijeda, 3. siječnja od 9 sati: od obitelji Veljka asića do obitelji Mladena Balajića 53

54 LITIĆ ŽE GOE IJKE Br. 15. / God. XVI. VETKOVIA ROĐEJA GOODIOVA BOŽIĆ, Raspored svetih misa u božićnom vremenu u crkvi Gospe injske Blagdan adnevak Vrijeme BOŽIĆ olnoćka BOŽIĆ Danje mise v. tjepan v. Ivan apostol veta Obitelj veta Marija Bogorodica Bogojavljenje Tri kralja Krštenje Gospodinovo nedjelja, 24. prosinca ponedjeljak, 25. prosinca utorak, 26. prosinca srijeda, 27. prosinca nedjelja, 31. prosinca ponedjeljak, 1. siječnja subota, 6. siječnja nedjelja, 7. siječnja Raspored ispovijedanja u Župi Gospe injske uoči Božića svaki dan od prosinca: // sati ispovijed za mlade u petak, 22. prosinca: sati etvrta nedjelja došašća ( ): sati a badnje poslijepodne i na dan Božića ne ispovijedamo 20 i 24 sata 7, 8, 9, 10, i 18 sati 7, 8, 9,10 i 18 sati 7, 8, 9 i 18 sati 6.30, 7, 8, 9, 10, i 18 sati 8, 10 i 18 sati 7, 8, 9, 10 i 18 sati 6.30, 7, 8, 9, 10, i 18 sati 3. v. tjepan prvomučenik (utorak, ) crkvi Gospe injske u 18 sati dječji pjevački zbor upriličit će božićni glazbeno-scenski igro kaz Božić na križu. 4. v. Ivan apostol i evanđelist (srijeda, ) osebno se slavi u Glavicama, gdje je sv. Ivan zaštitnik crkve i mjesta. Euharistijsko slavlje u 10 sati. 5. Božićna tombola za djecu Za članove dječjeg pjevačkog zbora u četvrtak, 28. prosinca 2017., u 10 sati. Za ministrante u subotu, 20. siječnja 2018., u 14 sati. 6. Župni ured Adresa: Župa Gospe injske Fratarski prolaz inj Župnik: fra erica Maslać Župni vikari: fra Filip Budić, fra etar Klapež, fra Antonio Mravak, fra Frano upić Bakrač, fra tipe Šušnjara i fra Lukica Vojković Tel: Fax: Radno vrijeme (zimsko): // sati Web: // Facebook: Gospa injska retan Božić i blagoslovljenu godinu žele vam fratri iz Župe Gospe injske! 54

55 Štovatelji svojoj Gospi GOA IJKA Gospe injska, moli za nas! IJEAJ 1 OVA GODIA 2 Bazilije V., Grgur. 3 Ime Isusovo 4 Anđela F., Fereol 5 Telesfor, Gaudencije 6 BOGOJAVLJEJE 7 Krštenje Gospodinovo 8 Gospa Brze pomoći 9 Julijan, Živko, Marcelin 10 Agaton, Dobroslav 11 Honorat, even, Higin 12 Tatjana, Ernest 13 Hilarije, Veseljko kroz g. - Feliks 15 avao pust., Anastazija 16 Marcel, Oton, Mislav 17 Antun opat, Lavoslav 18 Margareta, riska 19 Ivan Oglivio, Mario 20 Fabijan i ebastijan kroz g. - Agneza 22 Vinko, Valerij, Laura 23 Ildefons, Emerencijana 24 Franjo aleški, Felicijan 25 Obraćenje sv. avla 26 Timotej i Tit, aula 27 Anđela M., Anđelka kroz g. - Toma A. 29 Valerij, ulpicij. 30 Martina, Tina, Hijacinta 31 Ivan Bosco, Vanja, VELJAA 1 Brigita, ever, Miroslav 2 vijećnica - Isusovo prikaz. 3 Blaž, Vlaho, Tripun 4 5. kroz g. - Andrija C. 5 Agata, Dobrila, Jagoda 6 avao Miki i drugovi 7 Rikard, Koleta, Držislav 8 Jeronim Emilijani 9 Apolonija, kolastika 10 Alojzije tepinac k. g. - Gospa Lurdska 12 Damjan, Eulalija 13 Katarina R., Kristina. 14 epelnica (post i nemrs) 15 Klaudije Col., Vito 16 Julijana, Onezim, Filipa 17 Donat, 7 temeljitelja korizmena - ista 19 Konrad, Mansuet 20 Ivan Hrvat, Leon, Lea 21 etar D. (kvatre) 22 Katedra v. etra 23 olikarp (kvatre) 24 Montan, Modest (kvatre) koriz. - ačista 26 Aleksandar, orfirij 27 Gabrijel od režalosne 28 Roman, Bogoljub OŽJAK 1 Albin, Zoran, Kristofor 2 Lucije, Janja raška 3 Marin, Anzelmo 4 3. koriz. - Bezimena 5 Teofil, Bogoljub 6 Marcijan, Viktor, Mirko 7 erpetua i Felecita 8 Ivan od Boga, Boško 9 Dominik avio 10 Emilijan, Viktor koriz. - redoposna 12 Maksimilijan, Veljko 13 Kristina, Krišto, abin 14 Matilda, Eutihije 15 Longin, Veljko 16 Herbert, miljan 17 atrik, Hrvoje koriz. - Gluha 19 JOI, ZARIK BDM 20 Vladislav, iceta 21 erapion, Kristijan 22 Lea, Oktavijan 23 Turibije, elagije 24 Romul i Agapit, Drago 25 CVJETICA 26 Montan, Goran 27 Lidija, Filet, Leonardo 28 iksto III. papa, onja 29 VELIKI ETVRTAK 30 VELIKI ETAK (post i nemrs) 31 VELIKA BOTA TRAVAJ 1 VAZAM - KR 2 Rikard, Radojko 3 Izidor, Benedikt. 4 Vinko Fererski, Julijana 5 Vilim, etar Veronski 6 Herman, Ivan aleški 7 Dionizije, Valter 8 2. uskrs. - Bijela 9 BLAGOVIJET 10 Telij, aulinijan 11 tanislav, Gema, Bruno 12 Julije, Viktor, ofija 13 Martin, Hermenegildo 14 Tiburcij, Valerijan uskrs. - Teodor 16 Josip B. Labre 17 Rudolf, Šimun, aula 18 Apolonije, Eleuterije 19 Konrad, Lav, Antija 20 Teotim, Bogoslov 21 Anzelmo, ilvio uskrs. - Dobri astir 23 Juraj, Adalbert Vojtjeh 24 Fidel, Vjera, Vjeran 25 Marko Ev., Maroje 26 Jakov Zadranin, Kleto 27 Ozana Kotorska 28 etar Ch uskrs. - Katarina. 30 Venancij, io V. VIBAJ 1 Josip Radnik, Jeremija 2 Atanazije, Eugen, Boris 3 Filip i Jakov ap. 4 Florijan, Julijan iz Bala 5 Maksim, Anđelko 6 6. uskrs. - Irenej. 7 Dujam, Gizela 8 Marija osrednica 9 Katarina B., Beata, 10 ZAŠAŠĆE - AOVO 11 Franjo, Ignacije 12 Leopold Bogdan M uskrs. - Gospa Fatimska 14 Matija ap., Maksim 15 olinski mučenici 16 Ivan epomuk 17 aškal, aško, Gizela 18 Feliks, rećko, Ivan I. 19 Celestin V., Rajko 20 DHOVI - EDEETICA 21 Marija Majka Crkve 22 Jelena, Renata, Rita 23 Deziderije (kvatre) 24 Marija omoćnica 25 Beda asni(kvatre) 26 Filip eri (kvatre) 27 REVETO TROJTVO 28 German, Ana Marija. 29 Euzebij, olion 30 Ferdinand, German 31 TIJELOVO, ohod BDM MIR KĆI OVOJ O G G+M+B V A ŽA GOE IJKE D I T A MA JI IJEAJ KALEDAR GOE IJKE Gospe injska, moli za nas! onedjeljak torak 1 2 rijeda etvrtak etak ubota edjelja OVA GODIA - V. MARIJA BOGORODICA Bazilije Veliki, Grgur azij. Ime Isusovo, Genoveva, Mladenka Anđela F., Fereol, Gvozden Telesfor, Gaudencije, Emilijana BOGOJAVLJEJE - Tri Kralja Krštenje Gospodinovo - Rajmund everin, Teofil, Gospa Brze pomoći 15 avao pust., Anastazija 22 Vinko, Valerij, Laura 29 Valerij, ulpicij., Boleslav Julijan, Živko, Marcelin 16 Marcel, Oton, Mislav 23 Ildefons, Emerencijana, Ema 30 Martina, Tina, Hijacinta Agaton, Dobroslav, Aldo 17 Antun opat, Lavoslav, Cvjetko 24 Franjo aleški, Felicijan Honorat, even, Higin, Zvonko 18 Margareta, riska, Liberata 25 Obraćenje sv. avla, Eleuterij Tatjana, Ernest, Bernard 19 Ivan Oglivio, Mario, Marta 26 Timotej i Tit, aula, avica Hilarije, Veseljko, Hermilo 20 Fabijan i ebastijan, Tihana 27 Anđela M., Anđelka, ribislav 2. kroz god. - Feliks, rećko kroz god. - Agneza, Janja kroz god. - Toma Akvinski 31 Ivan Bosco, Vanja, Marcela iječanj AKLADIK: VETIŠTE DOTVORE GOE IJKE, Fratarski prolaz 4, Tel. 021/ IJ estit Božić i blagoslovljenu ovu godinu žele vam vaši fratri! KALEDAR GOE IJKE OVA GODIA - V. MARIJA BOGORODICA Bazilije Veliki, Grgur azij. Ime Isusovo, Genoveva, Mladenka Anđela F., Fereol, Gvozden Telesfor, Gaudencije, Emilijana BOGOJAVLJEJE - Tri Kralja Krštenje Gospodinovo - Rajmund. everin, Teofil, Gospa Brze pomoći Julijan, Živko, Marcelin Agaton, Dobroslav, Aldo Honorat, even, Higin, Zvonko Tatjana, Ernest, Bernard Hilarije, Veseljko, Hermilo 2. kroz g. - Feliks, rećko avao pust., Anastazija Marcel, Oton, Mislav Antun opat, Lavoslav, Cvjetko Margareta, riska, Liberata Ivan Oglivio, Mario, Marta Fabijan i ebastijan, Tihana 3. kroz g. - Agneza, Janja Vinko, Valerij, Laura Ildefons, Emerencijana, Ema Franjo aleški, Felicijan Obraćenje sv. avla, Eleuterij Timotej i Tit, aula, avica Anđela M., Anđelka, ribislav 4. kroz g. - Toma Akvinski Valerij, ulpicij., Boleslav Martina, Tina, Hijacinta Ivan Bosco, Vanja, Marcela VELJAA OŽJAK Brigita, ever, Miroslav vijećnica - Isusovo prikazanje Blaž, Vlaho, Tripun 5. kroz g. - Andrija C. Agata, Dobrila, Jagoda avao Miki i dr., Doroteja Rikard, Koleta, Držislav Jeronim Emilijani, Juvenal Apolonija, kolastika Alojzije tepinac 6. k. g. - Gospa Lurdska, Dan bolesnika Damjan, Eulalija, Januarija Katarina R., Kristina. ista srijeda - epelnica (post i nemrs) Klaudije Col., Vito, Faustina Julijana, Onezim, Filipa Donat, edam temeljitelja 1. korizmena - ista Konrad, Mansuet Ivan Hrvat, Leon, Lea etar D., Eleonora (kvatre) Katedra v. etra, Tvrtko olikarp, Grozdan (kvatre) Montan, Modest, Goran (kvatre) 2. koriz. - ačista - Donat Zadarski Aleksandar, orfirij, Viktor Gabrijel od režalosne Roman, Bogoljub, Vikica Albin, Zoran, Kristofor Lucije, Janja raška Marin, Anzelmo, Kamilo 3. korizmena - Bezimena Teofil, Bogoljub, Hadrijan Marcijan, Viktor, Mirko erpetua i Felecita, Teofil Ivan od Boga, Boško Dominik avio, Franciska Rimska Emilijan, Viktor, Marija Eugenija 4. korizmena - redoposna Maksimilijan, Veljko Kristina, Krišto, abin Matilda, Eutihije, Borislava Longin, Veljko, Luiza M. Herbert, miljan, Hilarij atrik, Hrvoje, Domagoj 5. korizmena - Gluha JOI, ZARIK BDM Vladislav, iceta, Klaudija erapion, Kristijan, Vesna Lea, Oktavijan, Jaroslav Turibije, elagije, Dražen Romul i Agapit, Drago EDJELJA MKE - CVJETICA Montan, Goran, Maksima Lidija, Filet, Leonardo iksto III. papa, onja, ada VELIKI ETVRTAK VELIKI ETAK (post i nemrs) VELIKA BOTA TRAVAJ VA Z A M - K R skrsni ponedjeljak Izidor, Benedikt., igmund Vinko Fererski, Julijana Vilim, etar Veronski Herman, Ivan aleški Dionizije, Valter, Januarij 2. uskrs. - Bijela, Bož. milosrđa Blagovijest - avještenje G. Telij, aulinijan, Antiohijan tanislav, Gema, Bruno Julije, Viktor, ofija Martin, Hermenegildo, Ida Tiburcij, Valerijan, Zdravko 3. uskrs. - Teodor, Krescent Josip B. Labre, Bernardica. Rudolf, Šimun, aula Apolonije, Eleuterije, lobodan Konrad, Lav, Antija Teotim, Bogoslov, Anicet Anzelmo, ilvio, Konrad 4. uskrs. - Dobri astir Juraj, Adalbert Vojtjeh, Egidije Fidel, Vjera, Vjeran Marko Ev., Maroje, Franka Jakov Zadranin, Kleto Ozana Kotorska, Teodor etar Ch., Euzebije i olion 5. uskrs. - Katarina ijenska Venancij, io V., Benedikt VIBAJ LIAJ Josip Radnik, Jeremija Atanazije, Eugen, Boris Filip i Jakov ap., Juvenal Florijan, Julijan iz Bala Maksim, Anđelko, elegrin 6. uskrs. - Irenej rijemski Dujam, Gizela, Albert K. Marija osrednica, Marica Katarina B., Beata, Herma ZAŠAŠĆE - AOVO Franjo, Ignacije, Mamerto Leopold Bogdan Mandić 7. uskrs. - Gospa Fatimska Matija ap., Maksim, Velimir olinski mučenici, Izidor Ivan epomuk, Andrija. aškal, aško, Gizela Feliks, rećko, Ivan I. Celestin V., Rajko, Teofil DHOVI - EDEETICA Marija Majka Crkve Jelena, Renata, Rita Deziderije, Želimir (kvatre) Marija omoćnica, Vicenco Beda asni, Grgur VII.(kvatre) Filip eri, Gospa od Karavaja (kvatre) REVETO TROJTVO German, Ana Marija. Euzebij, olion, Većeslav Ferdinand, German, Ivana Orleanska TIJELOVO, ohod BDM RAJ kroz g. - Estera, Zvjezdan Bernardin, Bonifacij Toma ap., Tomislav Elizabeta ort., Elza Ćiril i Metod, Ćiro Marija Goretti, Meri, uzana etar, Andrija, Lovre 14. kroz g. - Akvila i riscila Kraljica Mira, Marija etković Amalija, Ljubica, Veronika Benedikt, Benko, Olga Hermagora, Mohor, Mislav M. B. Bistrička, Hinko Kamilo, Miroslav, Franjo. 15. kroz g. - resv. Otkupitelj Gospa Karmelska, ikola. Branko, Hedviga, Aleksij Fridrik, Dalibor, atko Aurelija, Zora, Agripin Ilija, Ilinka, Apolinar Danijel, Lovro Brin., Danica 16. kroz g. - Marija Magdalena Brigita, Ezekijel, Ivan Kristina, etronila, Mirjana Jakov ap., Kristofor, Krsto Joakim i Ana, Anica Klement Ohridski i dr., Rudolf azarije i Celzo, Inocent 17. kroz g. - Marta, Lazar etar Krizolog, Julita Ignacije, Ognjen, Vatroslav elagij, Egidij, Verena 22. kroz g. - Kalista, Krasna Grgur Veliki, Budimir Ruža Vit., Ida, Marin Majka Terezija, Lovro Just. Zaharija, Boris, Eleuterij Marko Križevčanin, tjepan MALA GOA, Marica 23. kroz g. - etar Claver Emilijan, ikola T., ulherija Helga, Miljenko, Cvjetko Ime Marijino, Dubravko (kvatre) Ivan Zlatousti, Amat, Zlatko zvišenje v. Križa, Križan (kvatre) Gospa Žalosna, Dolores (kvatre) 24. kroz g. - Kornelije Rane sv. Franje, Robert Bellarmino Josip K., onja, Irena Januarij, uzana, Emilija Andrija Kim i drugovi Matej ap. i ev., Jana Toma Vil., Mauricije 25. kroz g. - Lino, io Forgione Gospa od Otkupa, acifik Aurelija, Kleofa, Zlatka Kuzma i Damjan, Damir Vinko aulski, Vincencija Većeslav, Vjenceslav Mihovil, Gabrijel, Rafael 26. kroz g. - Jeronim, Jerko Justin, Gaudencij Osorski Marcelin i etar, Mladen 9. kroz. g. - Karlo Lwanga i dr. Kvirin is., Optat, Željko Bonifacije, Dobroslav orbert, eda, Berto Robert, Radoslav, Gizela REV. RCE IOVO, Medardo Bezgr. rce Marijino, Efrem 10. kroz. g. - Margareta, Biserka Barnaba, Jolanda, Borna Ivan F., Bosiljko, Florida Ante adovanski, Tonći Rufin, Zlatko, Elizej Vid, Amos, Hezihij Franjo R., Gvido, Terezija 11. kroz. g. - Laura, Inocent Marko i Marcelijan, Elizabeta Romuald, Rajka, miljan aum Ohridski, ilverij Alojzije Gonzaga, Vjekoslav Toma Mor, aulin olanski Josip Cafasso, Toma Cor. 12. kroz g. - ROĐ. V. I. KRTITELJA Dan hrv. državnosti, rosper Ivan i avao, Vigilij, Zoran Ćiril Aleksandrijski, Ladislav Irenej, Miroslav, Miro ETAR i AVAO, Krešimir Rimski prvomučenici, Rajmund KOLOVOZ RJA Gospe injska, moli za nas! LITOAD Terezija Dj. Isusa, Julija Anđeli čuvari, Anđelko Kandida, Gerard, vjetlana Franjo Asiški, Franka lacid, Velimir, Faustina Bruno, Fides, Apolinar 27. kroz g. - Gospa Ružarica elagija, Šimun, Feliks Dionizije i dr., Ivan Leonardi Franjo Borgia, Danijel Emilijan, Ivan XXIII. Maksimilijan, erafin, acifik Eduard, Edo, Hugo 28. kroz g. - Kalist I., Divna Terezija Avilska, Tekla Hedviga, Margareta, Biserka Ignacije Ant., Vatroslav Luka ev., Lukša, Amabilis avao od Križa, etar Alkantarski Vendelin, Irena, Miroslava 29. kroz g. - ršula, Hilarion Ivan avao II., Benedikt Ivan Kapistran, Borislav Antun M. Claret, Jaroslav Katarina Kosača, Darija Dimitrije rijemski, Zvonimir abina, Kontardo Fererini 30. kroz g. - Šimun i Juda Tadej Felicijan, arcis, Honorat Marcel, Marojko, Klaudij Afons Rodrigez, Kristofor Alfons Liguori, Leon, ada Gospa od Anđela, Arnir Augustin Kažotić, tjepan Ivan Vianney, Tertulijan, Ivica 18. k. g. - Gospa nježna, Dan Dom. Zahv. reobraženje Gospodinovo iksto, Kajetan, Agatanđeo Dominik, edo, edjeljko Edita tein, Benedikta, Terezija Lovro, Laura, Zvonko Klara, Jasna, Jasminka 19. kroz g. - Ivana Fr. Chantal oncijan i Hipolit, Gertruda Maksimilijan Kolbe, Euzebije VELIKA GOA - ZEEJE BDM Roko, tjepan, Krunoslav Hijacint, Miron, rzicin Jelena Križarica, Jelica 20. kroz g. - Ivan Eudes Bernard, amuel, Maksim ijo X., Donat, Darko B. D. Marija Kraljica, Vladislava Ruža Limska, Ružica, Zdenko Bartolomej ap., Miroslav Bulešić Josip Kal., Ljudevit 21. kroz g. - Anastazij, taš Monika, Marcela inska Augustin, Tin, Gustav Glavosjek Ivana Krstitelja Gaudencija, Radoslava, Bazila Rajmund, Rajko, ikodem TDEI ROIAC VI VETI DŠI DA Hubert, ilvija, Martin ores 31. kroz g. - Karlo Boromejski rijemski mučenici, Emerik Leonardo, ever, Vedran Anđelko, Engelbert, Hijacint Gracija Kotorski, Ivan Duns kot Teodor, osveta bazilike u Lateranu Leon Veliki, Lavoslav 32. kroz g. - Martin Tourski Jozafat K., Makarij, Emilijan tanislav K., tanko ikola Tavelić, Ivan Trogirski Albert Veliki, Leopold, Berto Getruda, Margareta, Eduard Elizabeta gar., Igor, Grgur 33. kroz g. - osv. bazilike v. etra i avla Janja As., Felicijan, rećko Feliks Valois, rećko Gospa od Zdravlja, Mavro Cecilija, Dimitrij, Julijan Klement, Blago, Kolumban Krizogon, Krševan, Firmin Krist Kralj - Katarina Aleksandrijska Leonardo ortom., Konrad everin, Franjo Antun Jakov Mark., Katarina Laboure aturnin, vi sveti Franjevačkog reda v. Andrija ap., Hrabren atalija, ataša, Božena 1. došašća - Bibijana Franjo Ksaverski, Kasijan Ivan Damašć., Barbara Kristina, Kristijan, abina ikola, ikša, Dionizije Ambrozije, Dobroslav, abin BEZGRJEŠO ZAEĆE BDM 2. došašća - Valerija, etar F. Gospa Loretska, Julija Damaz, Damir, abin Ivana Franciska Ch. (kvatre) Lucija, Jasna, vjetlana Ivan od Križa, Oton iz ule (kvatre) Drinske muč., Marija Krucifiksa (kvatre) 3. došašća - Adela, Albina Modest, Blago, Jolanda Gracijan, Bosiljko, Malahija Vladimir, Grgur, rban Eugen, atrij, Hrvatin etar Kanizije, Mihej Honorat, aslav, Zenon 4. došašća - Ivan Kentski Badnjak, Adam i Eva BOŽIĆ - ROĐ. GOODJE tjepan prvomuč., Krunoslav Ivan ap. i ev., Janko evina dječica, evena Toma Becket, David v. Obitelj - Feliks, rećko ilvestar I., Goran, Katarina Lab. AKLADIK: VETIŠTE DOTVORE GOE IJKE, Fratarski prolaz 4, Tel. 021/ IJ 55

56