Studenci GOD. XXX. Božić, BR. 1. (54.) ISSN

Transkript

1 Studenci GOD. XXX. Božić, BR. 1. (54.) ISSN

2 Uredništvo lista Studenci svim čitateljima želi sretan i blagoslovljen Božić. U novoj godini živimo i hodimo u skladu s Božjim milosrđem i s nepokolebljivim povjerenjem u ljubav.

3 Studenci LIST ŽUPE SV. ILIJE U STUDENCIMA GOD. XXX. Božić, BR. 1. (54.) Božić rođendan Lica milosrđa Dragi moji župljani i župljanke, Studenčani i Studenčanke! Sve vas srdačno pozdravljam: ovdje u Studencima, u Lijepoj Našoj i na svim stranama svijeta. Silno sam zahvalan milosrdnomu Bogu koji mi vas je povjerio da mogu s vama dijeliti radosti i nevolje ovoga vremena. Bog je naš hvale dostojan i prevelika je njegova milosrdna ljubav prema nama, prema drugim ljudima i stvorenjima. Zbog toga, nastavljajući zajedno Godinu posvećenoga života, radujmo se i kličimo Bogu koji nam s ljubavlju dade veledar izvanrednoga Jubileja Božjega milosrđa, koji je počeo 8. prosinca ove godine, na svetkovinu Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije i dar je obraćenja za nas i za sve ljude, a završava 20. studenoga iduće godine, na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga. Milosrdni Bog daje nam ovu veliku ponudu milosti, milosrđa i mira da se svim srcem i životom vratimo njemu, čija smo radost i izabranici. Primimo s ljubavlju ovu radosnu vijest da Gospodin naš Isus Krist dolazi ubrzo. Dolazi ubrzo za mene i za tebe kao Kralj milosrđa. Dolazi ubrzo u radosti Božića. Dolazi ubrzo i kao pravedan Sudac, o svomu slavnom dolasku. Ovo je radosna vijest koja stavlja nas i sve ljude u stanje budnosti i iščekivanja Isusa Krista Kralja vječne slave koji je Lice milosrđa, Ljubav a ne strah. Iščekujmo ga strpljivo i postojano, predajući mu iskreno sve svoje grijehe. Budimo pripravni za njegov dolazak i radosno ga dočekajmo kao svoga jedinoga Spasitelja i Gospodina, koji će nas povesti sa sobom u svoje Kraljevstvo Mira. Primimo predragi Božić kao Lice milosrđa. On je Bog koji nam oprašta grijehe i uživa u pomilovanju. Idimo mu u susret, ne kao privrženici đavla, nego kao ljubljena Božja djeca, kao djeca Raja, pozvana na svetost. Iziđite iz Babilona, viče nam knjiga Otkrivenja, jer mnogi znakovi vremena jasno nam očituju da vrijeme spasenja već je tu. Uronimo svim životom, premda slabi i grešni, u more Božjega milosrđa i dopustimo Gospodinu da nas svakodnevno mijenja kako nas ne bi kao pravedan Sudac našao nespremne. Božić rođendan Lica milosrđa 1

4 Božić rođendan Lica milosrđa Naime, ovaj snažni Jubilej i zlotvore svijeta odlučno poziva da se vrate Bogu koji je Ljubav i da se raskajani spase. Dragi moji Studenčani i Studenčanke, radosno uđimo u Božić i primimo Lice milosrđa. Postajmo odlučnije Božjom djecom, djelima i životom. Tako ćemo postati i ostati radost milosrdnoga Boga. Ovom radosnom viješću, miran, sretan i blagoslovljen Božić i božićne blagdane i novu godinu želim svim Studenčanima i Studenčankama ma gdje se nalazili. Također, miran Božić u ovom sve nemirnijem svijetu želim svim ljudima dobre volje! 2

5 3

6 Što je posvećeni život Što je posvećeni život Ljudski život je poput stabla. Život je nepredvidljiv, ali i nedokučiv, baš poput stabla jer ne možemo vidjeti cjelokupnu sliku stabla i njegovu svrhu. Nepredvidljiv je jer ne znamo što nam sutra donosi, a nedokučiv jer ne znamo što pojedini događaj može utjecati za njegov tijek života. Pod tim nebom nedokučivosti i nepredvidljivosti svaki čovjek traži svoj smisao života. U tome traženju svatko nalazi ono nešto što ga usrećuje i ispunjava. Zato se netko opredjeljuje za bračni život dok drugi za život za Krista. Život za Krista može se na poseban način odvijati u posvećenom životu. Što je to posvećeni život? Posvećeni je život po svojoj definiciji lagan, međutim, u stvarnosti je težak. Osobe koje žele stupiti u posvećeni život, trebaju dopustiti da ih vodi Duh Sveti. Put Duha Svetoga nije lagan jer zahtijeva potpuno predanje za nasljedovanje Krista. Poziv Kristov za nasljedovanjem mora biti bez kompromisa. Da bi lakše nasljedovali Krista, kandidati za posvećeni život daju obećanja ili zavjete. Osim obećanja ili zavjeta Bogu posvećene osobe naglašavaju zajednički život, sudioništvo, opraštanje, uzajamno prihvaćanje, vedrinu i unutarnji mir. U tim obećanjima obećava se da će pojedinac u svoj život staviti Krista, prenoseći njegovu ljubav svim ljudima dobre volje nauštrb primamljivim zemaljskim stvarima koje često nude lažno blještavilo ne bi li zasjenili Krista. Zato je zadaća posvećenih osoba da svojim životom pokazuju Kristovo djelo na svojim životima, tj. njihov život i djelovanje postaju svijetu znak i svjetlo vječnoga života, navještaj budućega svijeta. Godina posvećenog života Prema odluci pape Franje određeno je da od 30. studenoga do 2. veljače bude Godina posvećenog života. Godina posvećenog života započinje o obljetnici objavljivanja Konstitucije Lumen gentium, a završava o 50. obljetnici objavljivanja Dekreta Perfectae caritatis. Uoči početka Godine posvećenog života Papa piše 21. studenoga Apostolsko pismo Svetog Oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenog života. Apostolsko pismo je raspodijeljeno na tri dijela: 1. ciljevi za Godinu posvećenog života 2. očekivanja za Godinu posvećenog života 3. obzorja Godine posvećenog života. Papa je u svom pismu postavio tri cilja za Godinu posvećenoga života, a to su: Prvi je sa zahvalnošću se spomenuti nedavne prošlosti, počevši od Drugoga vatikanskog sabora i 50. obljetnice koncilskoga dekreta Perfectae caritatis o obnovi posvećenog života. Papa u svom pismu govori da kazivanje vlastite povijesti znači uzdizati hvalu Bogu i zahvaljivati mu za sve njegove darove. Tako je, zahvaljujući Koncilu, posvećeni život ostvario plodni hod obnove koji je, sa svojim svjetlima i svojim sjenama, bio vrijeme milosti, označeno prisutnošću Duha Svetoga. Drugi je cilj s nadom prigrliti budućnost, sa sviješću da kriza kroz koju prolazi društvo i sama Crkva dotiče u punini i posvećeni život. Ta se kriza ne smije shvatiti 4

7 kao predsoblje smrti, nego kao kairos, prava prigoda za duboki rast, a s time i za nadu potaknutu sigurnošću da posvećeni život nikada neće moći nestati iz Crkve, jer ga je želio sam Isus kao neizostavan dio svoje Crkve. Papa je svjestan u kakvom društvu Crkva, među kojima su i osobe posvećenog života, živi. Crkva živi u društvu teškoga suživota među različitim kulturama, tlačenjima slabih, nejednakosti te je pozvana pružiti konkretan model zajedništva i dijeliti dar kojeg svatko može biti nositelj omogućujući živjeti bratske odnose. Treći je cilj Godine posvećenog života prigrliti budućnost s nadom, a to podrazumijeva zaljubljenost, istinsko prijateljstvo, duboko zajedništvo. To je upravo ono što čini lijepim život tolikih muškaraca i žena koji zavjetuju evanđeoske savjete te izbliže slijede Krista u tom životnom staležu. Osim težnje da se prigrli budućnost, Papa u pismu piše da su poznate teškoće s kojima se posvećeni život suočava: opadanje zvanjâ i starenje, napose u zapadnom svijetu, ekonomski problemi kao posljedica teške ekonomske krize, izazovi internacionalizacije i globalizacije, zamke relativizma, marginalizacija i društvena beznačajnost itd. Međutim, Papa ne govori o nadi koja se ne temelji na brojevima ili djelima, nego na Onome u kojeg smo stavili svoje pouzdanje (usp. 2 Tim 1,12) i kojem ništa nije nemoguće (Lk 1,37). U ovom cilju Papa se na poseban način obraća mladima, jer su mladi sadašnjost i što već žive aktivno u krilu svoje ustanove dajući joj svježinu. Mladi su ujedno budućnost jer će oni ubrzo preuzeti ulogu u animaciji, izgradnji (formaciji), služenju, misiji. Papa zato mlade poziva da u ovoj godini vode glavnu riječ u dijalogu sa starijim naraštajem. U drugom dijelu pisma Papa govori o očekivanju za Godinu posvećenog života. Papa od osoba posvećenoga života traži da ne bude među njima osoba tužnih lica, nesretnih i nezadovoljnih osoba jer nasljedovanje s tugom na licu je žalosno nasljedovanje. Redovnici su pozvani iskusiti i pokazati Boga i tko je to iskusio, kod njega će se osjetiti radost. Papa osim radosti naglašava da treba raditi i na zajedništvu među članovima različitih ustanova, jer budućnost se ne gradi ako si izoliran ili isključivo vlastitim snagama, već se gradi u susretu, dijalogu, slušanju i uzajamnom pomaganju. Osim otvorenosti među sobom Papa traži da se osobe posvećenoga života otvore svijetu, odnosno čovjeku, koji je potrebit. U trećem i zadnjem dijelu pisma Papa govori da se u ovom pismu također obraća vjernicima laicima koji dijele ideale, duh i poslanje s osobama posvećenoga života. U tom duhu Papa poziva laike da žive ovu Godinu posvećenog života kao milost. Osim vjernika laika na kraju se Papa na poseban način obraća biskupima. Biskupe Papa poziva na posebnu brižnu skrb u promicanju različitih karizmi, u tom kontekstu Papa poziva neka ova Godina bude prigoda da se od srca i s radošću prihvati posvećeni život kao duhovno bogatstvo koje pridonosi dobru čitava Kristova tijela (usp. Lumen gentium, 43), a ne samo redovničkih obitelji. Kroz Godinu posvećenog života Kongregacija za ustanove posvećenoga života i Družbe apostolskog života izdala je dvije okružnice pod nazivom Radujte se i Istražujte. Prva okružnica Radujte se izdana je 2. veljače na Dan posvećenoga života i godinu dana prije zatvaranja Godine posvećenoga života. U ovoj okružnici se govori o radosti posvećenoga života. Radost evanđelja treba Što je posvećeni život 5

8 Što je posvećeni život ispunjavati srca i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Radost evanđelja nije namijenjena samo redovnicima već svima, samo redovnici slijede Gospodina na poseban način i to na proročki način. To slijeđenje od redovnika traži da probude svijet. U tom slijeđenju radost ne smije biti ukras,već temelj na kojem će se temeljiti novi život. Svijetu današnjice često nedostaje radost i osobe posvećenoga života dužni su ga ponuditi. Radost svijetu ne možemo donijeti ako nismo mi radosni. Papa je svjestan krize posvećenoga života. Kriza se očituje u vjernosti i krizi dosljednosti koja je popraćena krizom humanizacije. Sve krize kojima se posvećeni život utječe na shvaćanje istinskog poziva čak i u onima koji žive taj poziv. Papa nas zato poziva na obnovu koja će ispuniti radošću i velikom ljubavlju svoj poziv. Današnja kultura ja kultura riječi i ljudi trebaju riječ, međutim, unatoč kulturi riječi suvremenom čovjeku je potrebno svjedočanstvo. Danas u svijetu u kojem vladaju nepovjerenje, obeshrabrenost, depresija, u kulturi u kojoj su muškarci i žene obavijeni krhkošću i slabošću, individualizmima i osobnim interesima, svatko se na svoj način mora suprotstaviti toj kulturi koja gleda kroz prizmu učinkovitosti i uspjeha. Moramo se boriti jer današnja kultura je kultura fragmentarnosti i kultura odbacivanja. Od osoba posvećenog života na poseban se način traži da u svijet unesu povjerenje u mogućnost istinske sreće, ostvarive nade, koja ne počiva samo na talentima, superiornosti i znanju, već na Bogu. Strah koji vlada kod osoba posvećenog života zbog situacije sadašnjeg trenutka, treba nadići i trebaju se otvoriti vrata samostana i poći u susret svima, a osobito najsiromašnijima, najpotrebitijima i najudaljenijima. Otvaranjem vrata vraćamo se istinskom pozivu naše vjere, jer naša vjera je putujuća. Slijedeći autentičnu vjeru u sebi, ona uvijek sadrži želju za mijenjanjem svijeta. Na kraju okružnice Papa završava poticajnim i zahtjevnim riječima: Htio sam vam reći jednu riječ, a ta riječ je RADOST! Uvijek ondje gdje su posvećene osobe, ondje je radost. U toj radosti ljubav će biti vidljiva i pojedini samostani neće izgledati kao čistilište, već kao obitelj i ako ne bude radosti u bratstvu, to bratstvo će se ugasiti. Druga okružnica koja je izdana u Godini posvećenoga života, izdana je na Malu Gospu pod naslovom Istražujte. Na početku ove okružnice Papa poziva da se ostavimo 6

9 prolaznosti, već da se otvorimo Duhu. Da bismo lakše shvatili otvorenost Duhu, koristi i tumači povijest Izraela, a na poseban način se osvrće na oblak koji se pojavljivao u Izlasku. Oblak će kasnije postati povlašteni simbol Božje prisutnosti. Kao što su Izraelci pošli na put i slijedili oblak, tako je i put kojim su pošle osobe posvećenoga života svojevrsni izlazak. Kao što Izraelci nisu znali kamo idu, tako se i osobe posvećenoga života prepuštaju vođenju Duha. U prvoj polovici 20. stoljeća polet osoba posvećenoga života kao da je splasnuo i oblak kao da je postao oblak tame, a ne oblak svjetla, premda je u njemu idalje prebivao oganj Duha Svetoga. Crkva je shvatila da je ponovno potrebno pokrenuti polet i dar otvorenosti Duhu i da bi to uradila, Crkva je trebala nešto učiniti. Crkva je Drugim vatikanskim saborom napravila veliki korak za osobe posvećenoga života i za dar otvorenosti Duhu. Konstitucija Lumen gentium posvećuje čitavo 6. poglavlje redovnicima. Nakon što je u konstituciji potvrđeno teološko načelo općeg poziva na svetost, posvećeni život, na kraju, predstavljen je kao znak za Božji narod u ostvarivanju općeg kršćanskog poziva i očitovanje milosti Gospodina Uskrslog i snage Duha Svetoga koji čudesno djeluje u Crkvi. Okružnica nadalje govori kako je posvećeni život po svojoj naravi duboko pozvan na svjedočansko služenje po kojem postaje signum in Ecclesia. Simbol monaškog života u patristici je bio prorok Ilija. On je bio simbol zbog načina života koji je bio isposnički. Takav je život vodio zbog velike ljubavi prema Bogu i vjernosti njegovu savezu i sve je činio da bi zaštitio siromašne. Kao što se Ilija radikalno borio da bi Izraelci shvatili tko je Bog, tako i danas posvećeni život treba radikalno slijediti Krista. Onaj koji radikalno slijedi Krista, svjedok je evanđelja, a Svjedok evanđelja, podsjeća papa Franjo, je onaj koji je susreo Isusa Krista, koji ga je upoznao, ili bolje, osjetio da ga On poznaje, prepoznaje, poštuje, ljubi, da mu oprašta, i taj ga je susret dotaknuo u dubini bića, ispunio ga novom radošću, novim smislom za život. I to se vidi, očituje, prenosi drugima. Što je posvećeni život 7

10 Što je posvećeni život [74] FRANJO, Obraćanje članovima Apostolskog pokreta slijepih osoba (Movimento Apostolico Ciechi - MAC) i Male misije za gluhonijeme (Piccola Missione per i sordomuti), Rim (29. ožujka 2014.). Unatoč govoru o posvećenom životu na Drugom vatikanskom koncilu i danas posvećeni život prolazi kroz razdoblje zahtjevnih i novih potreba i kriza, a to je stanje koje trebamo sagledati iz prizme evanđelja. U tim novim potrebama vodstvo zbog straha neka ne ostavlja stvari kakve jesu, jer kolotečina može ubiti zanos. Zanos se može postići ako živimo za druge, posebice u zajednici, i na taj način možemo susresti Boga. Papa Franjo zato opominje osobe posvećenoga života: Zato me uvijek boli kada vidim kako se u nekim zajednicama, pa čak i među posvećenim osobama, javljaju razni oblici mržnje, podjele, klevetanja, ocrnjivanja, osvete, ljubomore, želje za nametanjem vlastitih ideja pod svaku cijenu, pa čak i progoni koji nalikuju pravom lovu na vještice. Redovničke zajednice nisu nastajale da bi bile kamen spoticanja, već da budu putokaz na novim putovima duhovne potrebe čovjeka. Ne bude li posvećeni život nudio nove putove, može se dogoditi da posvećeni život izgubi ugled, karizmatsku smjelost i evanđeosku pareziju, jer ga privlače svjetla koja su tuđa njezinu identitetu. Da posvećeni život ne bi izgubio na ugledu, treba se okrenuti na svjedočenje dobra, ali ne samo na to već u njegovo prepoznavanje i ukazivanje na njega tamo gdje se ne vidi i kojima je potrebno. Također je potrebno sa svjedočenja dobra prijeći u činjenje dobra. Na kraju ove okružnice u naslovu Izazovi papa Franjo govori kad nam Gospodin želi dati neku zadaću, on nas priprema da to obavimo dobro i priprema nas kao Iliju. Kao što je Ilija prorok i redovnici su proroci i nikada se redovnik ne smije odreći proroštva jer je pozvan biti prorok koji svjedoči Isusa. Osim proročke službe redovnici su pozvani da ne žive i ne rade kao pojedinac već kao zajednica. Da bi redovnici mogli živjeti kako se traži od njih, ovo ih vrijeme poziva na budnost i gledanje srca. Držeći se toga, redovnici će biti na pravom putu. Ljudevit Cikojević 8

11 Uz Jubilej milosrđa O pobožnosti Božjemu milosrđu Svetkovinu Božjeg milosrđa katolici slave na drugu uskrsnu nedjelju, zvanu još Mali Uskrs ili Bijela nedjelja. Čine to zadnjih petnaest godina, odnosno otkada je sveti papa Ivan Pavao II. proglasio svetom s. Faustinu Kowalsku, tajnicu Božjeg milosrđa. Bilo je to u Rimu 30. travnja godine. Uz nemalo značenje toga događaja, čini se da ni do danas, mnogi u Crkvi nisu u potpunosti shvatili ni značenje poruke niti smisao njezina poslanja koje nam je prenijela s. Faustina, prozvana i tajnicom Božjega milosrđa. Radi lakšeg razumijevanja pokušajmo pronaći odgovore čitajući Predgovor koji je napisala s. Elżbieta Siepak ZMBM u knjizi Dnevnik s. Faustine, objavljenoj u Varšavi godine. Što ne vridi molba moja, nek učini milost tvoja, da ne gorin brez pokoja. Dan od gnjeva Poslanje sv. Faustine Kowalske U predgovoru saznajemo kako je Isus izabrao s. Faustinu za navjestiteljicu svojega milosrđa želeći upravo po njoj objaviti veliku poruku. Isus joj kaže kako svojemu narodu slao proroke skupa s gromovima (u Staromu zavjetu), a u današnjem vremenu šalje svoje milosrđe po sestri Faustini, da ona upozna svijet s njegovim nakanama i njegovim željama sve na dobro svih ljudi. Kaže joj Isus: Ne želim kažnjavati ranjeno čovječanstvo, već ga želim izliječiti privijajući ga na svoje milosrdno srce. Sestra Faustina tako dobiva poslanje koje se temelji na tri zadatka. Prvi je zadatak da svijetu približi i navijesti istinu o Božjoj milosrdnoj ljubavi prema svakom čovjeku, a ta je istina objavljena u Svetomu pismu. Drugi joj je zadatak da usrdno moli ili isprosi Božje milosrđe za cijeli svijet, a to će učiniti štovanjem Božjega milosrđa onako kako ju je uputio sam Isus. Sestra Faustina dobila je upute da se štuje slika Milosrdnog Isusa (onakva kakav joj se ukazao) na kojoj treba biti natpis Isuse, uzdam se u tebe, da se prve nedjelje nakon Uskrsa slavi blagdan Božjega milosrđa, da se moli krunica Božjega milosrđa i štuje čas Isusove smrti na križu ili sat Božjega milosrđa (svaki dan O pobožnosti Božjemu milosrđu 9

12 O pobožnosti Božjemu milosrđu Pogled na prozor sobe u kojoj je umrla sv. Faustina u 15 sati) te da se širi pobožnost Božjemu milosrđu. Nisu se sve ove Isusove objave dogodile u jednomu danu sestra Faustina zapisivala ih je u svoj Dnevnik jer je to od nje tražio njezin Ispovjednik. Treći je zadatak širiti apostolski pokret Božjega milosrđa naviještanjem i molitvom, poticati pouzdanje u Boga nalik djetinjemu pouzdanju, vršiti Božju volju u stavu milosrđa prema bližnjima. Sestra je Faustina pisala svoj Dnevnik četiri posljednje godine života, i na izričitu Isusovu želju. U Dnevniku zapisuje svoje susrete s Isusom, susrete duše s Bogom. Faustinin su Dnevnik mnogi čitali na različite načine, a glasoviti teolog Ignacy Różycki iščitavao ga je u kritičkom i teološkom svjetlu želeći utvrditi njegovu vjerodostojnost i vjerodostojnost poslanja koje je dobila s. Faustina. milosrđa jesu obećanja koja je Isus dao onima koji budu štovali Božje milosrđe potpuno se pouzdajući u Božju dobrotu te čineći djela milosrđa prema bližnjima. Ignacy Różycki navodi pet oblika pobožnosti u čast Božjega milosrđa. Slika Milosrdnoga Isusa U Dnevniku sestra Faustina navodi kako je 22. veljače godine u svojoj ćeliji samostana u Płocku jedne večeri ugledala Isusa, Gospodina, u bijeloj odjeći. Jedna je ruka podignuta za blagoslov, druga je dodirivala odjeću na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na prsima izlazile su dvije velike zrake: crvena i bijela. Šuteći promatrah Gospodina. (...) Nakon nekog vremena Isus mi reče: Naslikaj sliku prema onome što vidiš, s potpisom: Isuse, uzdam se u tebe. ( ) Želim da ta slika bude svečano blagoslovljena u prvu nedjelju po Uskrsu. Ta nedjelja treba biti svetkovina Milosrđa. Prizor na toj slici tijesno je povezan s liturgijom prve nedjelje po Uskrsu jer Crkva toga dana čita Evanđelje po Ivanu, o ukazanju uskrsloga Krista u dvorani posljednje večere, o ustanovljenju sakramenta ispovijedi (Iv 20,19-29). Slika prikazuje uskrsloga Otkupitelja koji ljudima donosi mir po otpuštenju 10 Štovanje Božjega milosrđa O pobožnosti Božjemu milosrđu napisane su mnoge studije. I. Różycki primjećuje kako se počesto u različitim tekstovima isticalo ono što nije od najveće važnosti za pobožnost Božjemu milosrđu, primjerice ističu se litanije ili devetnica, a izostavlja se Sat milosrđa. Temelj za štovanje Božjega Grob sv. Faustine i slika Milosrdnog Isusa u samostanskoj kapeli

13 grijeha, mir plaćen cijenom Neprocjenjivoga mukom i smrću na križu. Zrake boje krvi i vode koje izviru iz srca probodena kopljem (na slici se ne vidi srce, Isus rukom pokazuje na srce), a rane na mjestima razapinjanja prizivaju događaje Velikoga petka (Iv 19,17-18; 19,33-37). Tako slika Milosrdnog Isusa u sebi povezuje ta dva evanđeoska događaja koji najpotpunije govore o Božjoj ljubavi prema čovjeku. Ta je Kristova slika prepoznatljiva po tim dvjema zrakama. Upitan o značenju tih zraka, Gospodin Isus kaže: Bijela zraka označava vodu koja opravdava duše; crvena označava krv koja je život duša (...). Sretan onaj tko bude živio u njihovoj sjeni. Dušu čisti sakrament krštenja i pomirenja, a najobilnije ju hrani euharistija, tako, dakle, te dvije zrake označuju svete sakramente i sve milosti (darove) Duha Svetoga čiji je simbol voda, a krv je znak novoga saveza Boga s čovjekom po krvi Kristovoj. Slika Milosrdnog Isusa često se naziva slikom Božjeg milosrđa što je točno jer se upravo u pashalnom otajstvu Krista najjasnije objavljuje milosrdna ljubav Boga prema čovjeku. Slika ne predstavlja samo Božje milosrđe već ima i ulogu znaka koji treba podsjećati na obveze kršćanskog pouzdanja prema Bogu i djelatne, odnosno zauzete ljubavi prema bližnjima. Pri dnu te slike, prema Isusovoj želji, stoji natpis Isuse, uzdam se u Tebe jer je Isus rekao s. Faustini, a ona zapisala kako ta slika treba podsjećati na želje njegova milosrđa jer ni najsnažnija vjera ništa ne pomaže bez djela. Zapravo, ta slika treba podsjećati i poticati na temeljni stav kršćanskoga pouzdanja i milosrđa. Isus, uz to, daje i posebna obećanja: milost vječnog spasenja, velik napredak na putu kršćanske savršenosti, milost sretne smrti i mnoge druge milosti za koje ga ljudi budu s pouzdanjem molili: Po toj ću slici dijeliti velike milosti dušama, poradi toga neka joj svaka duša ima pristup. Svetkovina Milosrđa Prva među oblicima pobožnosti Božjem milosrđu koji su objavljeni s. Faustini jest Svetkovina milosrđa. Gospodin je Isus govorio prvi put o Svetkovini godine O pobožnosti Božjemu milosrđu 11

14 O pobožnosti Božjemu milosrđu u Płocku kada je s. Faustini izražavao svoju želju za slikanjem te slike: Želim da bude Svetkovina milosrđa. Želim da se ta slika, koju ćeš naslikati kistom, svečano posveti u prvu nedjelju po Uskrsu. Ta nedjelja treba biti Svetkovina milosrđa. Izbor prve nedjelje po Uskrsu za Svetkovinu milosrđa ima svoj duboki teološki smisao koji ukazuje na tijesnu vezu između uskrsnoga otajstva otkupljenja i otajstva Božjega milosrđa. Tu vezu ističe i devetnica s krunicom Božjega milosrđa koja prethodi svetkovini, ta pobožnost započinje na Veliki petak. Svetkovina nije samo dan posebnog čašćenja Boga u otajstvu milosrđa, već i vrijeme milosti za sve ljude. U Dnevnik Faustina zapisuje Isusove riječi: Želim, rekao je Isus, da Svetkovina milosrđa bude utočište i zaklon za sve duše, a osobito za bijedne grješnike. ( ) Duše ginu usprkos mojoj gorkoj muci. Dajem im posljednju slamku spasa, a to je Svetkovina mojeg milosrđa. Ako ne budu častili moje milosrđe, propast će za vječnost. Veličina ove svetkovine mjeri se težinom posebnih obećanja koje je Gospodin Isus s njom povezao: Tko god toga dana pristupi Vrelu života, taj će zadobiti potpuno otpuštenje krivica i kazni.( ) Toga su dana otvorene nutrine moga milosrđa. Izlijevam čitavo more milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa; (...) neka se ne boji približiti k meni niti jedna duša, makar joj grijesi bili poput skrleti. Da bismo se mogli okoristiti tim velikim darovima, potrebno je ispuniti uvjete pobožnosti u čast Božjega milosrđa (pouzdanje u Božju dobrotu i djelatnu ljubav prema bližnjemu) te biti u stanju posvetne milosti (tj. nakon svete ispovijedi) pa dostojno primiti svetu pričest. Nijedna duša neće naći opravdanja, pojasnio je Isus, dok se ne obrati s pouzdanjem mojem milosrđu. Stoga prva nedjelja po Uskrsu treba biti Svetkovina milosrđa, a svećenici taj dan trebaju dušama govoriti o mom velikom i neizmjernom milosrđu. Krunica Božjega milosrđa U Faustininu Dnevniku može se iščitati da je krunicu Božjega milosrđa Gospodin Isus dao s. Faustini u Vilniusu, 13. i 14. rujna godine, kao molitvu zadovoljštine i za ublažavanje Božjega gnjeva. Moleći tu krunicu, prikazuju se Bogu Ocu Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista kao zadovoljština za grijehe svoje, bližnjih i cijelog svijeta, sjedinjujući se sa žrtvom Isusovom, pozivajući se na ljubav kojom Otac nebeski daruje svoga Sina, a po njemu i sve ljude. Po toj molitvi moli se: budi milosrdan nama i cijelome svijetu i samim time vrši se djelo milosrđa. Dodajući k tome i stav pouzdanja i ispunjavajući uvjete svake dobre molitve (poniznost, ustrajnost, stvar koja je po Božjoj volji), vjerni mogu očekivati ispunjenje Kristovih obećanja koja se osobito tiču smrtnoga časa: milost obraćenja i spokojne smrti. Ostvaruju ih ne samo osobe koje mole tu krunicu nego i umirući uz koje ju drugi mole. Kada se pri umirućem moli ta krunica, ublažuje se Božji gnjev, i neizmjerno milosrđe obuzima dušu, kazuje 12

15 Isus Faustini. Sveopće obećanje glasi: Po molitvi te krunice sviđa mi se dati sve za što me se bude molilo ( ) ako to (...) bude u skladu s mojom voljom. Sve što nije u skladu s Božjom voljom, nije dobro za čovjeka, osobito za njegovu vječnu radost. Na drugom mjestu Gospodin Isus kaže: Po molitvi te krunice približavaš mi čovječanstvo. ( ) Duše koje budu molile tu krunicu, zaštitit će moje milosrđe (...) za života, a osobito u času smrti. Sat Milosrđa Širenje štovanja Milosrđa U listopadu godine, u Krakovu, u okolnostima koje s. Faustina nije pobliže opisala, zatražio je Gospodin Isus štovanje Sata njegove smrti: Kad god čuješ otkucavanje trećega sata, uroni posve u moje milosrđe, proslavljaj ga i hvali. Zazivaj njegovu svemoć cijelom svijetu, a osobito bijednim grješnicima jer je sada ono široko otvoreno svakoj duši. Gospodin Isus točno je naznačio i način molitve za taj oblik štovanja Božjega milosrđa: Nastoj u tom satu, rekao je s. Faustini, obaviti križni put koliko ti to dopuštaju obveze. Ako ne možeš moliti križni put, onda barem nakratko uđi u kapelicu i časti moje srce koje je puno milosrđa u Presvetom Sakramentu. A ako ne možeš ići u kapelicu, uroni u molitvu ondje gdje jesi, pa makar na kratak trenutak. Već spomenuti Ignacy Różycki navodi tri uvjeta da bi molitve upravljene u tom satu bile uslišane. Prvi je uvjet da molitva treba biti upućena Isusu, drugi je uvjet da mora moliti u tri sata poslijepodne, a treći je uvjet da se mora pozivati na vrijednosti i zasluge muke Gospodinove. Gospodin Isus obećaje: U tom satuisprosit ćeš sve za sebe i druge. U tom satu dolazi milost za čitav svijet milosrđe je pobijedilo pravednost. Nabrajajući oblike pobožnosti u čast Božjega milosrđa, Różycki navodi i ovaj: širenje štovanja milosrđa jer se i na to odnose određena Kristova obećanja: Duše koje šire slavu moga milosrđa, štitit ću za čitavog života kao majka dojenče; a u času smrti neću im biti Sudac, već milosrdni Otkupitelj. Bit štovanja Božjega milosrđa stav je kršćanskog pouzdanja prema Gospodinu Bogu i djelatna ljubav prema bližnjima. Gospodin Isus traži pouzdanje od svih stvorenja i izvršavanje djela milosrđa i djelom i riječju, odnosno molitvom: Milosrđe trebaš iskazivati uvijek i svagdje bližnjima. Ne možeš se od toga izvlačiti niti izgovarati niti ispričavati se. Krist želi da njegovi štovatelji iz ljubavi prema njemu tijekom dana izvrše barem jedan čin milosrđa prema bližnjemu. Širenje štovanja Božjega milosrđa ne zahtijeva puno riječi, potreban je tek kršćanski stav vjere i pouzdanje u Boga i milosrđe prema bližnjima. Primjer takva apostolata svojim je životom dala sv. Faustina. Jubilej Na Mali Uskrs g., odnosno na Nedjelju Božjega milosrđa, papa Franjo objavio je izvanredni Jubilej godine milosrđa, koji će biti proglašen početkom nove O pobožnosti Božjemu milosrđu 13

16 O pobožnosti Božjemu milosrđu crkvene godine i usmjeren na sakrament ispovijedi te tjelesna i duhovna djela milosrđa. U buli (tj. svečanoj javnoj pisanoj okružnici) proglašenja izvanrednog Jubileja milosrđa papa Franjo kaže: Sveta godina počet će 8. prosinca 2015., na blagdan Bezgrješnoga začeća. Ovaj se liturgijski praznik prisjeća Božjeg djelovanja od samog početka povijesti čovječanstva. Nakon grijeha Adama i Eve Bog nije htio čovječanstvo ostaviti samo u mukama zloga. Stoga je pogledao na Mariju, svetu i bezgrješnu u ljubavi (usp. Ef 1,4), izabravši ju da bude majka čovjekova Otkupitelja. Kada je suočen s težinom grijeha, Bog odgovara puninom milosrđa. Milosrđe će uvijek biti veće od bilo kojeg grijeha i nitko ne može postaviti granice na Božju ljubav koja je uvijek spremna oprostiti. Imat ću radost otvoriti Sveta vrata na blagdan Bezgrješnog začeća. Na taj će dan Sveta vrata postati Vrata milosrđa kroz koja će svatko tko uđe iskusiti ljubav Boga koji tješi, oprašta i ulijeva nadu. Vrata milosrđa U Dnevniku s. Faustine zapisane su ove Isusove riječi: Prije nego dođem kao pravedni sudac, otvaram širom vrata svojega milosrđa. Tko ne želi proći kroz Vrata milosrđa, mora proći kroz vrata moje pravednosti. Otvorena su vrata znak povjerenja i dobrodošlice. Vlasnik kuće otvorio ih je pokazujući tako ljubav i poštovanje svojemu posjetitelju. Vrata su slika Crkve onih vrata koja sigurno vode k Bogu. Kad ulazimo u crkvu ulazimo u kuću Božju, susresti se s Bogom koji nas željno i s ljubavlju očekuje kad god i ma kakvi preda nj banuli. Štoviše, on za nas pripravlja veličanstvenu gozbu želeći da shvatimo i prihvatimo da smo njegovi voljeni i da je njegova neshvatljiva milosrdna ljubav naša propusnica, da iako nedostojni uđemo pod njegov krov. On sam po svojemu beskrajnomu milosrđu iz ništavila nas poziva na besmrtan život, oslobađa nas od bijede grijeha i zasluženih kazna... Čak i milost spoznaje grijeha i pokajanja za njih nije naša potpuna zasluga, ni do toga ne možemo bez milosrdne Božje pomoći, bez milosrđa koje se na nas izlijeva iz rana Kristovih. Pojam milosrđa najtješnje je povezan s opraštanjem onoga što se gledano ljudskim očima ili očima pravde ne oprašta baš od šale, olako ili bezuvjetno. Nepravedno optužena (povrijeđena) osoba ima pravo na zadovoljštinu, a dočim je ta nepravda veća ili javna tim više osoba ima moralno pravo tražiti i dobiti zadovoljštinu. U sakramentu ispovijedi najsnažnije se očituje očinsko milosrđe našega Boga. Unatoč tomu što po pravdi zaslužujemo kaznu za grijehe koje počinismo, njegovo se milosrdno srce ruga pravdi i velikodušno nam otpušta sve grijehe za koje nas opominje ili tereti savjest Božji glas u nama. Isus kaže Faustini: Neka se nijedna duša ne boji meni približiti... makar joj grijesi bili crveni kao skrlet, pobijeljet će poput snijega. Sakrament pokore Kad, izgovarajući zazive Božjem milosrđu, stignem do zaziva Milosrđe Božje, neograničeno u sakramentu krštenja i pokore 14

17 uzdam se u Tebe!, jedva ga mogu izgovoriti od ganuća jer mi se čini da je svako, ama baš svako, ljudsko biće njime dotaknuto - iz svakog plemena, jezika i naroda... Nijednome od ljudskih sinova nije i neće biti uskraćeno milosrđe bude li Milosrđu želio doći, krštenjem prihvatiti Isusa kao osobnoga ili svojega Spasitelja i Otkupitelja te baštiniti sve Kristove zasluge, besplatno, bezuvjetno, za vječnost... Nijednomu se neće uskratiti milost oproštenja grijeha koje će pred Isusom priznati, za koje će se iskreno kajati izgovarajući ih pred svećenikom u činu ispovijedi. Ispovijed i diloskrušenje (djelo skrušenja) neodvojivi su upravo zato što se na valjanoj ispovijedi traži i dobiva milosrđe, a Crkva nam je predala čin kajanja ili djelo skrušenja koje je preduvjet da se dobije oproštenje. Riječi i izrazi koje nam pomažu izraziti žalovanje radi počinjenih grijeha i kajanja za njih, pronaći ćemo u mnogim molitvenicima, primjerice: Kajem se od svega srca što grijesima uvrijedih Boga, svoje najveće i najmilije dobro. Mrzim sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i nastojati više ne griješiti. Bože, dobri Oče, žao mi je za sve zlo što ga učinih i dobro koje propustih. Iskreno ću se truditi da budem bolji. Pomozi mi da živim u tvome svjetlu i radosti. Raspeti moj Isuse, iz ljubavi prema tebi kajem se za sve svoje grijehe i čvrsto obećajem da ću se grijeha i napasti čuvati. U molitvenicima mojega djetinjstva sigurno je bilo i takvih tekstova, no ja do dana današnjeg izgovaram na ispovijedi onaj davno naučen: Milosrdni Bože moj, kajem se sa svim srcem za sve svoje grije! Ne kajem se samo što sam grišeći raj izgubila, paka zadobila, nego se najviše kajen i ža mi je što san uvridila Tebe dobrotu neizmjernu! Odlučujen čvrsto, s Tvojon sveton pomoći, da Te više ne ću uvriditi, niti se na grije povraćatii da ću se čuvati bližnje grišne prigode! Amen. Eto, čini mi se i sada, u mojim zrelim godinama, upravo ovaj tekst najpotpunijim jer jasno navodi komu sagriješismo Bogu, dobroti bez kraja, što grijehom zadobismo te kako je teško grijehu izbjeći, pa Boga poziva da svojom svetom pomoći i sačuva od prigode za grijeh. U tekstu se Bogu ne obraća riječima koje iskazuju njegovu veličinu ili moć, primjerice Svevišnji, Vječni, Svemogući, Sveti nego se rabi riječ Milosrdni, obraćajući se njegovu očinskomu srcu. A kakvo je Očevo srce, najbolje znade Sin. Ima li dojmljivije i utješnije prispodobe od one koji jedni spominju kao prispodobu o dobromu ocu, a drugi kao prispodobu o razmetnomu sinu?! Svaki put kad pristupimo sakramentu pokore u istinskoj poniznosti, sa sviješću o vlastitoj grješnosti i nemoći da zaslužimo oproštenje, kad se predamo s potpunim povjerenjem u njegovo milosrđe, Bog, milosrdni otac, oprašta nam sve naše grijehe i briše svu našu krivicu. Svaka valjana ispovijed čisti naše duše i tijela od svega što nas prlja i vrijeđa našega Stvoritelja, čini nas novim ljudima i daruje nam priliku da iz gliba životne svakodnevnice ostvarimo susret s vječnim Bogom iz čijega presvetoga srca izvire beskrajna i neshvatljiva tajna milosrdnog praštanja - izraza njegove najveće moći - Boga čije milosrđe svakoga od nas prati uvijek i svugdje, koje nas poziva k svetoj vjeri, čuva nas od paklenoga ognja, posvećuje nas i usavršuje dajući nam predokusiti beskrajnu radost i slast onoga što pripravi za one koji ga ljube. Marija Babić Studenci, 8. prosinca O pobožnosti Božjemu milosrđu 15

18 Ususret kanonizaciji kardinala Alojzija Stepinca Studenci 54 Ususret kanonizaciji kardinala Alojzija Stepinca Quo vadis, Europa? Nedavni natpisi u medijima koji navode da će se kanonizacija kardinala Stepinca uskoro dogoditi, da je pitanje dana kada će papa Franjo najaviti i konačan datum kanonizacije, dalo mi je povoda da napišem ovaj tekst. Pitanje u kurzivu prije samog teksta na latinskom je jeziku, a hrvatski prijevod je: Kamo ideš, Europo?. To pitanje postavio je blaženi Alojzije Stepinac godine, kada je već postalo bjelodano kakve se strahote spremaju za Europu, ali i za čitavi svijet. Tada Stepinac daje jednostavnu formulu kojom je jedino bilo moguće zaustaviti sva zla koja su snašla čovječanstvo, a ta formula glasi: Gdje je dakle tvoj spas? U povratku k Bogu! Baš kao i 1938., ovo isto pitanje aktualno je i danas. Svjedoci smo svakodnevnih manifestacija zla, sve se češće upotrebljava izraz Treći svjetski rat i psihoza stvorena terorizmom stvarnost je s kojom smo suočeni. Sotona je uzeo maha i to ne skriva. Postavlja se pitanje kako njega i njegove sljedbenike poraziti. A odgovor na to pitanje dao nam je već Alojzije Stepinac - povratak k Bogu! Kako je to biti uz Boga, čak i onda kada samo spominjanje imena Božjega može značiti gubitak slobode i smrt, najbolje nam svjedoči život kardinala Stepinca. Moramo prije svega znati da je Stepinac bio gorljivi branitelj Krista i Kristovog učenja, te hrvatskoga naroda. To je potvrđivao u svim režimima koji su se izmjenjivali tijekom njegovog života. U susretu s jugoslavenskim kraljem (zapravo, srpskim hegemonom) Aleksandrom Karađorđevićem otvoreno je rekao da ne može zatajiti ono što on je, a to je da je Hrvat. Neki bi možda pripisali to hrabrosti, ili pak ludosti, takvo nešto izjaviti kralju koji je poticao i blagonaklono gledao na zulum svojih žandara po hrvatskim selima i gradovima. Međutim, ne radi se ni o hrabrosti ni o ludosti, posrijedi je čovjek kojega vodi Bog, a čovjek kojega vodi Bog, ne boji se nikoga doli samoga Boga. Proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske dolaze nova iskušenja. Kao saveznica nacističke Njemačke, NDH je morala uvesti i provoditi rasne zakone. Da je to istina, svjedoči i Stepinčeva reakcija. Brojne su propovijedi i protestna pisma visokim ustaškim dužnosnicima (među ostalim, pisao je i samom Paveliću) koje govore protiv djelatnosti koje su posljedica takvih zakona. Međutim, nije Stepinac stao samo na riječima. Toliko je svjedoka koji su posvjedočili da je kardinal Stepinac pomagao brojnima u nevolji, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i vjeroispovijest (Hrvatima, Židovima, Srbima, katolicima, pravoslavcima itd.). Zbog tih svojih radnji službene njemačke obavještajne službe u NDH govore 16

19 da je Judenfreund (prijatelj Židova) i Germanofob, a sve to dovelo je Stepinca u životnu opasnost (razmišljalo se o njegovom uhićenju, ali i atentatu). Bio je u nemilosti kako nacističkih obavještajnih službi tako i ustaške vlasti. Da je Stepinac bio prijatelj Židova, to je istina, ali nikako nije istina da je bio germanofob. To jednostavno nije u skladu s osobom Alojzija Stepinca. Još bih nadodao da nije bio samo prijatelj Židova nego svakog ljudskog bića, svakog Božjeg stvorenja. Padom Hitlera i njegove Njemačke u Europi se događaju velike promjene. Europa, ali i svijet, dijeli se na dva bloka: zapadni i istočni. Nažalost, taj vrtlog promjena izbacuje Hrvatsku u istočnom bloku u sklopu nesretne komunističke Jugoslavije. Da Hrvatska ne pripada tom bloku, da joj je prirodno zapadno okruženje i zapadna uljudba, svjedoči stoljetna hrvatska povijest i baština. Znao je to vrlo dobro i Stepinac. Jedna od tih poveznica sa Zapadom (možda i najbitnija i najsnažnija) je veza Hrvatske s Rimokatoličkom Crkvom. Na poziv predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita da osnuje zasebnu hrvatsku katoličku crkvu, odvojenu od pape i Rima, blaženi Stepinac mu je odlučno rekao ne. Citiram ga: Oni bi željeli nacionalnu Crkvu, Crkvu po uzoru ruske, kojom zapovijeda Staljin. Takvoj Crkvi oni bi rado dali subvencije, plaće, vratili i posjede, nju bi oni slavili u novinama, i koješta drugo. Ali je pitanje, da li bi takova Crkva zasluživala uopće ime Crkve Kristove?. Vidjevši da ga neće moći kontrolirati, jugo-komunisti su započeli svoj projekt protiv kardinala Stepinca. Ministar unutarnjih poslova, Aleksandar Ranković, zapovjedio je da se nađe bilo kakav dokaz koji bi povezao Stepinca s djelovanjem ustaša. Službeno izvješće koje se vratilo Rankoviću u sebi je sadržavalo: Istraga protiv Stepinca nije urodila onim rezultatima koji bi ga mogli kompromitirati u onoj mjeri da bi ga se moglo eliminirati kao izrazitog ustaškog saradnika. Ne mogavši pošteno osuditi Stepinca, jugo-komunisti vade sve asove iz rukava koje su posudili od svojih sovjetskih učitelja. U tipičnom komunističkom montiranom procesu Stepinac nije imao izgleda protiv konstrukcije kojoj je jedini cilj bio njega osuditi. Da bi optužnica protiv Stepinca imala što veću težinu, spojili su je s optužnicom Eriha Lisaka koji je bio prvooptuženi u toj zajedničkoj optužnici (radi se o ustaškom pukovniku optuženom za razna uhićenja i ubojstva). Tijekom cijelog ovog procesa Stepinac nikada nije mario za sebe, nego je neprestano svjedočio za Isusa Krista, a donosim samo jednu od brojnih izjava koje to potvrđuju: Mogu biti ja osuđen, što me malo dira. Mogu biti osuđeni i drugi biskupi. Mogu biti poubijani još toliki svećenici ili vjernici, stvari se neće popraviti, nego samo pogoršati i dovesti sasvim sigurno do potpunog rasula ( ) Ako mi nećete dati pravo vi u ovome što navodim, dat će mi povijest ( ) Iza katoličke Crkve stoji konačno Krist njezin ugaoni kamen o kojem je pisano: Tko padne na ovaj kamen, razbit će se i na koga on padne, smrvit će ga. Ususret kanonizacijikardinala Alojzija Stepinca 17

20 Ususret kanonizacijikardinala Alojzija Stepinca Alojzije Stepinac osuđen je 11. listopada godine na 16 godina strogog zatvora. Kada se pročula ova vijest izvan tadašnje Jugoslavije, zemlje zapadnog svijeta negodovale su na takvu presudu i suđenje uopće (najglasnije su pritom bile Sjedinjene Američke Države i Vatikan). Od do služi zatvorsku kaznu u kaznionici u Lepoglavi, a zatim je uvjetno pušten na kućni pritvor u Krašiću. Međutim, bio je pod stalnom i strogom pratnjom UDB-inih agenata. Strogo se provjeravalo svakoga koji je dolazio Stepincu u posjet, za vrijeme šetnji po Krašiću obavezno su agenti bili u njegovoj pratnji, provjeravali su sva dolazna i odlazna pisma itd. Na koncu, svoju mučeničku smrt Alojzije Stepinac dočekao je u kućnom pritvoru u Krašiću 10. veljače godine. S pravom se može reći da se radi o mučeničkoj smrti. Iako ga ni režimi prije komunizma nisu štedjeli, upravo je komunistički bio najžešći prema Stepincu. Sustavno maltretiranje, oduzimanje slobode i na kraju krajeva trovanje (koje potvrđuje sudska medicinska komisija koja je proučavala Stepinčeve posmrtne ostatke) elementi su koji Stepincu donose status mučenika, katoličkog i hrvatskog mučenika. Alojzije Stepinac uzdignut je na čast oltara godine kada ga je papa Ivan Pavao II. pred okupljenim mnoštvom u marijanskom svetištu Marija Bistrica (koje je i samom Stepincu bilo jedno od omiljenih svetišta) proglasio blaženim. Hrvatski katolički puk izgara za trenutak u kojem će papa konačno odrediti dan kada će blaženog Alojzija Stepinca uvrstiti među svetima Rimokatoličke Crkve. Siguran sam da su mnogi upoznati i s odlukom pape Franje o formiranju zajedničkog katoličko-pravoslavnog povjerenstva koji ima zadatak raspraviti o svim nesuglasicama dviju Crkava (katoličke i pravoslavne) koje se javljaju oko osobe blaženoga Stepinca. Valja napomenuti da ovo povjerenstvo nema nikakvu moć ili ovlast poništiti kanonizaciju blaženog Stepinca, ipak konačnu odluku 18

21 donosi sam papa. Radi se zapravo o presedanu unutar Rimokatoličke Crkve koji, istini za volju, otvara određenu problematiku i mnogi su izrazili više ili manje sumnje u ovaj potez pape Franje. No, u emisiji Otvoreno emitiranoj 23. studenog godine na prvom programu HRT-a, mons. Josip Juraj Jezerinac tumači ovaj Papin čin kao veliku gestu koja će rezultirati raščišćavanjem svih nejasnoća i da će na kraju Stepinac nesumnjivo biti proglašen svetim. U isto nas uvjeravaju Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta i novinar Darko Pavičić koji su također rekli da papa Franjo želi preko osobe Alojzija Stepinca izmiriti dvije sestrinske Crkve, želi izmiriti i spojiti kršćanski Zapad i Istok, a da će to samo potvrditi Stepinčevu značajnost u životu Kristove Crkve i hrvatskog naroda. U emisiji je gostovao i Slavko Goldstein koji je ustvrdio da, iako priznajući Stepincu neka dobra djela, ne može pobjeći od dojma da je mogao učiniti više, citirajući usput i svoga sina Ivu Goldsteina. Na to su reagirali ostali gosti emisije, osobito Esther Gitman i Miroslav Akmadža, koji su odgovorili na to da je nemoguće iz današnje perspektive govoriti o tome što je još Stepinac mogao napraviti, nego se treba usredotočiti na ono što je napravio, a uistinu je napravio mnogo toga, potvrđuju to brojna svjedočenja i istraživanja. U jednoj drugoj emisiji Slavko Goldstein oholo izjavljuje da ne bi bilo argumenata za beatifikaciju i kanonizaciju Alojzija Stepinca da nije bilo montiranog procesa, presude i zatvora. Dalje se usuđuje reći da se Stepinac držao hrabro, ali glupo aludirajući pri tom na Stepinčevu izjavu da je njegova savjest čista. Međutim, ne smije nas iznenaditi takav stav jugofila Goldsteina, i Slavka i Ive. Na kraju krajeva, Ivo Goldstein u svom uredu u Parizu (veleposlanik je Republike Hrvatske) drži fotografiju Josipa Broza Tita. Da su Goldsteini kukolj u žitu, dokazuje u prvom redu Esther Gitman, koja je također Židovka, koja je proživjela strahote Drugog svjetskog rata na prostoru tadašnje NDH i uspjela se izvući sa svojom obitelji. Tvrdi da osjeća kako je Stepinac na neki način doprinio njezinom bijegu u sigurnost. Još su brojni Židovi koji su svjedočili u korist Alojzija Stepinca. Stoji i činjenica da je Stepinac više puta predložen kao kandidat za proglašenjem Pravednikom među narodima. Radi se o odlikovanju koje je najviše priznanje izraelske države nežidovima, a dodjeljuje ga izraelska vlada i Memorijalni muzej Yad Vashem. Iako Stepinac nije dobio to odlikovanje, iznimno je značajno da je pokrenut taj postupak. U razgovoru od 12. svibnja godine Branko Lustig je objasnio kako za njega Stepinac nedvojbeno pripada među Pravednicima među narodima: Pravednik među narodima se proglašava onaj koji je spasio svojeg bližnjeg tijekom Drugog svjetskog rata židovskog porijekla, a da nije za to želio nikakve koristi za sebe pribaviti i da je pri tome svoj život stavio u opasnost. A kardinal Stepinac je zbog svojih postupaka bio izložen riziku da izgubi život. Prema tome?! Hoće li ikada i službeno Stepinac dobiti ovo odlikovanje pitanje je na koje se u ovom trenutku ne može odgovoriti. Možda će upravo kanonizacija u Rimokatoličkoj Crkvi pomoći u tome, osobito ako se zajedničko katoličko-pravoslavno povjerenstvo usuglasi oko razmirica koje očito postoje kada je već oformljeno ovakvo povjerenstvo. Da me se ne bi pogrešno razumjelo, nemjerljivo je važnija kanonizacija Alojzija Stepinca čime će se upotpuniti njegov život Ususret kanonizacijikardinala Alojzija Stepinca 19

22 Ususret kanonizacijikardinala Alojzija Stepinca ispunjen ljubavlju prema Bogu i čovjeku, u usporedbi s izraelskim priznanjem. Izraelsko priznanje bila bi izvancrkvena potvrda Stepinčeve dobrote i nesebičnosti u nastojanju da osigura svakom čovjeku njegova temeljna ljudska prava i dostojanstvenost. Gospina svetišta u Dalmaciji No, završit ću ovaj tekst onako kako sam ga započeo citirajući našega dragog blaženika Alojzija Stepinca: In Te, Domine, speravi. Radi se zapravo o Stepinčevu nadbiskupskom geslu koje se na hrvatskom prevodi: U tebe se, Gospodine, uzdam. Baš kao što se moramo zapitati kamo idemo, i mi, i Europa, i čitavi svijet, raditi na sebi i svojim životom bliskom Bogu biti primjer drugima, tako se moramo i uzdati u Gospodina i Njegovu providnost, imati djetinju vjeru u Boga i tada ćemo spoznati da će se Božja volja sprovesti bez obzira na sve. U Poznanju 5. prosinca Marko Udovičić U prošlom broju lista Studenci pisali smo o manje poznatom Gospinu svetištu u Molvama nedaleko Koprivnice. U ovom broju pisat ćemo o svetištima koja su nam zemljopisno najbliža, dakle o Gospinim svetištima Dalmacije, a koja su manje poznata u narodu u nadi da će u vama pobuditi želju da ih posjetite i u njima izrazite svoju naklonost i zahvalnost Majci za sve primljene darove. Svetište Majke Božje Goričke Svetište Majke Božje Goričke (Baška, otok Krk) jedno je od najstarijih Marijinih svetišta u Hrvatskoj. Potječe iz XI. stoljeća, a na sadašnjoj se lokaciji nalazi od XV. stoljeća. Smješteno je na brežuljku (povijesno zvanom Grad) koji dominira bašćanskom kotlinom nasuprot povijesnoj crkvici sv. Lucije gdje je pronađena Bašćanska ploča. Od davnine povezano je s benediktincima iz opatije sv. Lucije. Oko svetišta događala su se uvijek značajna kulturna i društvena obilježavanja naše svakidašnjice, osim što je Majka Božja s gore bdjela nad onima koji su to htjeli i izražavali joj potrebe molitvenim vapajima pouzdanja iz najrazličitijih nevolja 20

23 Svetište Gospe Vrpoljačke O župi i svetištu u Vrpolju, Varhpolju, Varpolju, Vrhpolju, Vrpoljcu, Verpoljcu, Varpoljcu, Primorskom Vrpolju kako ga sve nazivaju, gdje je Gospino svetište, Gospe Vrpoljačke, što znači da se u ovome svetištu slave svi Gospini spomendani i blagdani, a i potreba: bolesti, ratova, obiteljskih poteškoća, nevolja na moru i kopnu, prije rođenja djeteta ili zahvaljivanje za darovano dijete. Predaja svjedoči da su bivši kip Majke Božje iz donje crkvice u Jurandvoru na čudesan način u tri navrata pronašla djeca pastiri na ovom brdu, a Gospa je čudesnim znakom snijega početkom kolovoza (5. kolovoza Gospa Snježna) označila mjesto gdje želi svoje svetište. Marijin kip koji potječe s kraja XV. stoljeća nepoznatog je autora, pozlaćen i okrunjen, a Gospa se klanja Djetetu koje mirno počiva na njezinim koljenima. Iz godine imamo svjedočanstvo biskupa Davida koji piše da je ovo glavno svetište na otoku Krku, a mjesni župnik bilježi godine kako je u svetištu misa svakog blagdana i nedjelje, a da vjernički puk petnaest puta godišnje hodočasti Gospi u procesijama! Poznato je da se kip Gospe Goričke za posebnih potreba kao što je kuga ili malarija nosio na ramenima u procesiji od župne crkve u Baški do svetišta. Papa Leon XIII. dao je godine vjernicima hodočasnicima mogućnost zadobivanja potpunog oprosta na blagdane Vele i Male Gospe i na Duhove i Duhovski ponedjeljak. Sveti zbor obreda iz Rima dopustio je godine slavlje zavjetne mise Blažene Djevice Marije u svetištu. Poznato je da u svetište Majke Božje Goričke stoljećima hodočaste brojni vjernici ne samo s otoka Krka nego i iz širih područja regije, a osobito za svetkovinu Velike Gospe i iz drugih krajeva Hrvatske ( vikendaši, turisti ). Gospina svetišta u Dalmaciji 21

24 Gospina svetišta u Dalmaciji napose Uznesenje B. D. Marije na Nebo ili Velika Gospa pisao je don Krsto Stošić, župnik i upravitelj svetišta, a koji je god. objelodanio knjigu s naslovom Svetište Bl. Gospe od Vrhpoljca. Crkva bl. Gospe Vrhpoljačke diže se na gorskoj kosi zvanoj Gorica, 11 kilometara daleko od Šibenika. Državna cesta siječe tu kosu i prolazi uz crkvu. Sa svetišta je divan pogled na skoro cijelo Donje Polje i Morinjsko more. Na toj uzdignutoj ravnici bijeli se poput golubice crkva bl. Djevice. U nekoj je svetoj samoći... Daleko od zagušljive gradske buke, dalje od kuća sela, ovdje u pustinji podigla je Marija svoje prijestolje. Tu ona dijeli srebro, zlato i drago kamenje raznih milosti i slatke plodove svoje ljubavi pobožnim dušama, piše u svojoj knjizi don Krsto. Još od 14. st. župno središte Vrpolja bilo je smješteno u selu zvanom Donje Polje, čiji je župnik inače svećenik glagoljaš obitavao u Ogorlici. Budući da su do ovih hrvatskih prostora nasrtali Turci ili nalijegali na jazik arvacki, kako bi rekao pop glagoljaš Martinac, svjedok Krbavske bitke 9. rujna 1493., u kojoj je stradalo preko hrvatskih junaka, središte župe se mijenjalo kao i na ostalim našim područjima. Ova župa Vrpolje osamostalila se 8. prosinca Imala je i svoju crkvu koju su Turci Osmanlije zapalili, a čija je oltarna slika prije toga čina spašena i odnesena u crkvu sv. Ivana u Šibenik na sigurno. Iz povjesnice župe i svetišta u Vrpolju saznajemo da je 12. lipnja otpočelo pripremanje temeljite obnove zapaljene crkve, a 27. kolovoza iste godine potpisan je ugovor s kamenoklesarima. Međutim, nakon što su dobro razvidjeli stanje same crkve, odlučili su se u kolovozu na gradnju posve nove župne crkve i budućega svetišta. Neki su tada htjeli veli narodna predaja da se nova crkva sagradi bliže seoskih kuća, na Megdanu ili gdje je sad župna kapela u Vrhpoljcu, ali kad bi Gospinu sliku tamo prenijeli, ona bi se po noći sama vratila k staroj crkvi i ujutro bi je našli na stablu komoriki (komora). Čudno je da je crkva sagrađena opet ondje u samoći, gdje su prve kuće na jedan kilometar daleko, ali je ona doista na milovidnom položaju i narod je može pozdraviti iz dalekih polja i brda. Nacrt za ovu crkvu dao je graditelj Ivan Skoko s Paga. On je i sam bio majstor i graditelj ove kamene crkve, čiji se kamen vadio u Vrpolju, a kamen za određene dijelove crkve (za pragove, vrata, zvonik, prozore, polumjesece i korniže) dovezen je s Brača. Od početka gradnje do posvete crkve proteklo je 40 godina, a crkvu je posvetio biskup Jerolim Blaž Bonačić 20. lipnja godine. Unutrašnjost svetišta uređena je tijekom 18. st. i u njoj se posebno ističe Gospin oltar pred kojim se zavjetuje puk i moli, napose na Veliku Gospu. Njezina slika iz god. prikazuje Gospu u sjedećem položaju, u desnoj ruci drži Isusa kojega doji, a u lijevoj cvijet. Upravo po toj slici Majke Božje Vrpolje je bilo poznato sve do Drugoga svjetskog rata. Štoviše, bilo je poznatije nego Sinj i okolna marijanska svetišta. Izvorno lijepa i prelijepa jer ju je radio slikar nebom nadahnut, kako zapisa don Krsto Stošić, na sebi nosi sve početne zanose i nade, svu vjeru i ljubav, sve strahove od svih neprijatelja roda hrvatskoga, te je odraz svih nevolja i muka 22

25 vjerničkoga puka. Prva slika, kasnije obnavljana i kopirana, doživjela je bijeg iz vlastite crkve, te je od nosanja i skrivanja, te ponovnog vraćanja, prošavši kroz mnogo ruku što su je doticale, milovale i usana koje su je ljubile i očiju što su je gledajući suzama kvasile, doživjela stručno restauriranje, čak u Veneciji, ali ipak sve je malčice otklonjeno od onoga izvornog umjetničkog stila i duhovnog vapaja za moću i pomoću. Osim njenog izgleda uz Gospinu sliku veže se i vrlo zanimljiva priča o tomu kako se prenosila u ratno doba jer se u vrijeme rata s Turcima prenosila iz Vrpolja na sigurnije mjesto. Dok se ratovalo, slika se nalazila u crkvi svetog Ivana u Šibeniku. Jedno vrijeme, bez dozvole biskupa, Gospina slika nalazila se i na Krapnju. Također, kada se gradila sadašnja crkva u Vrpolju čudotvorna slika bl. Gospe vrhpoljačke bila je najsvečanije prenesena u grad.( ) Bila je ta slika nošena velikom pobožnošću i praćena velikim brojem puka prema crkvi bl. Djevice u Vrtovima u Varošu.( ) Spomenuta crkva u Vrtovima je Varoška Gospa Vankagrada ( ) Šibenik je, dakle, i vanjskim sjajem počastio ljubljenu bl. Gosp od Vrhpoljca, kako je činio i u prošlosti. Slika je konačno prenesena u ovu crkvu Gospe od Vrpolja god. na najsvečaniji način iz šibenske katedrale sv. Jakova. Iako je bilo zamišljeno da Gospinu sliku, koja je nakon blagoslova stavljena u kočiju, prati biskup i jedan svećenik na putu k Vrhpoljcu, neočekivano, jedan dio puka odlučio je pratiti Gospu sve do svetišta, gdje su je uz brojni puk pozdravila njena zvona. Iako to nije običaj u našim krajevima, na hodočašću za blagdan Velike Gospe ovdje se pale svijeće i tada se potroši i do tonu voska. Već spomenuti don Krsto Stošić zabilježio je i narodnu predaju o hajduku Radojici kojega su Turci zatočili u blizini Knina. Njega je, kako navodi legenda, od vješala spasila upravo Gospa od Vrhpoljca, a on joj je zauzvrat obećao krunu skovati. Kad je obećanja izvršio, zarekao se da više neće ni hajdukovati, nego samo čuvati svoje dvore i majku staru. Okove je (bukagije) crkvi darovao da svidoče do sudnjega dana kako Gospa od Vrpolja grada, oslobađa od svakoga jada. Ova priča iz narodne predaje ocrtava vjeru naroda da Gospa oslobađa od okova. Svetište Gospe od Prizidnice Gospino svetište posvećeno bezgrešnom začeću, Blagdan bezgrešnog Začeća slavi se u Prizidnici 308 godina prije nego što se počelo slaviti u Lurdu, te 308 godina prije nego što je crkva proglasila dogmu Bezgrešnog Začeća. Na južnoj strani otoka Čiova, u Prizidnicama nedaleko Slatine, među strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploče, a ona starija svjedoči o povijesti svetišta. Gospina svetišta u Dalmaciji 23

26 Gospina svetišta u Dalmaciji Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, god. Uz crkvu, u skromnim nastambama pri zidu, povučeni od svijeta, smjestili su se svećenici pustinjaci, provodeći život u molitvama i pokori. Sve do sredine 19. stoljeća neprekidno ili s kraćim prekidima ovdje su boravili svećenici glagoljaši, ali i svećenici latinskog obrednog jezika. Crkva je ukrašena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potječe iz 14. stoljeća od čuvene slikarske škole na otoku Kreti. Svetištu milosne Gospe od Prizidnice hodočaste vjernici i hodočasnici iz bližih i dalekih krajeva četiri puta godišnje: na Uskrsni ponedjeljak, na Ime Marijino (prva nedjelja iza Male Gospe), na Duhovni ponedjeljak, na Gospu od Bezgrešnog začeća, 8. prosinca. Gospina milosna slika i njezino čašćenje: slika je naslikana na dasci, postavljena na gredu i na taj način doplovila je do obale Čiova gdje je pronađena u davna vremena. Odatle je prenesena u crkvu u Prizidnici. Slika je očitim čudesima sebi privukla skupljanje puka tako da se na blagdan Bezgrešnog začeća hodočastilo s dalmatinskih otoka u Prizidnicu. Zavidni stanovnici Slatina htjeli su ovu dragocjenost imati kod sebe, pa su sliku bili potajno ugrabili, ali stigavši na vrh brijega koji je otprilike na pola puta, slika je postala tako nepomična i teška da se ljudskom snagom više nije mogla nositi. Stoga su je seljaci, prestrašeni tim čudom i podlažući se Božjoj volji, odmah vratili na mjesto odakle su je uzeli. Božja svemogućnost nadodavala je čudo na čudo, jer na mjestu na kojem se zaustavila sveta slika, iz živog su kamena nikla dva plodna šipka, koja su tu još i danas i donose plodove. Neki je svećenik nakon mise koju je služio na tom oltaru uzeo jednu zlatnu naušnicu, ali se nakon toga nije mogao nikako pomaknuti s mjesta, dok nije, raskrajan zbog svetogrdnog čina, časnoj slici vratio ukradeni ures. Treba ovdje spomenuti i otpis (breve) pape Leona XIII., izdan u Rimu 14. prosinca 1883., kojim je on svim iskreno okajanim, ispovjeđenim i pričešćenim kršćanskim vjernicima koji na blagdan Bl. Marije Djevice i na Duhovski utorak pobožno pohode crkvu ili svetište Bl. Djevice Marije u mjestu koje se pučki zove Prizidnica u Splitskoj biskupiji dao potpuni oprost svih vremenitih kazni koje su svojim grijesima zaslužili pod uvjetom da se pomole za slogu kršćanskih vladara, iskorijenjene zabluda, obraćenje grijeha i uzvišenje sv. Crkve s tim da se taj oprost može namijeniti i za duše u čistilištu na način zagovora. Ovaj je dokument dokaz da je ovo svetište i u 19. st. privlačilo mnoge hodočasnike te da mu je i najviši crkveni autoritet pridavao veliko značenje i važnost. Don Dražin i don Mijo vrijedno su bilježili i pojedinačna hodočašća, evo nekih: 24

27 18. rujna došle su u Prizidnicu da izvrše zavjet dvije gospođe iz Splita. Jedna od njih bila je majka čiji je sin Emil bio obolio od meningitisa. Majka i dječakova teta moleći zavjetovale su se da će, ako dijete ozdravi, bosonoge pohoditi Gospino svetište. Spomenutog dana radosne su izvršile zavjet jer je ta opasna bolest potpuno iščezla ne ostavivši nikakvih posljedica. Dirljivo je čitati u don Mijinoj kronici o hodočašću skupine slatinskih povratnika iz vojske. Oni su 14. travnja 1941., svi bosi, došli u Prizidnicu zahvaliti Bogu i zagovoru Marijinu što su se živi vratili. Anka Čarija, žena Ivanova, rođena Miše, koja je živjela u gradu Buenos Airesu u Argentini, nenadano se teško razboljela. Liječnici su nakon detaljnih pretraga zaključili da joj nema spasa, dapače, prognozirali su vrlo skoru smrt. Kad je shvatila da su je oni prekrižili, rasplakala se, izljubila i izgrlila svoje dvoje djece poručujući mužu da im bude i otac i majka te zatim zapala u mrtvilo. Liječnik je rukom pipao njezino bilo i čekao kad će srce prestati s kucanjem. Ona je iznenada došla k sebi, skupila snage i povikala mužu: Ivo, daj mi sliku Gospe od Prizidnice. Kad je on to izvršio, stala je pred slikom vapiti: Gospe moja od Prizidnice, moli sad moli nikad, pomozi mi da ostanem živa. Uz te i druge vapaje zavjetovala se da će poslati nešto svetištu i dati ondje služiti jednu svetu misu. Nedugo nakon toga iznenada se potpuno razabrala i zatražila hranu. Iznenađenim liječnicima pričala je o prizidničkom svetištu i Gospinoj milosnoj slici dodajući: I ja sam k njoj išla, dok sam bila u svom kraju. To je župniku Dražijaninu ispripovijedala Ankina majka. Kćerino je pismo primila 12. svibnja 1934., a već četiri dana nakon toga došla je u Prizidnicu izvršiti kćerin zavjet. Zagovoru Gospe od Prizidnice posebno su se žarko nadali i njoj zavjetovali pomorci, kad su se našli u olujnom moru koje je prijetilo da proguta njih i njihov brod. O tom najočitije svjedoče mnogi modeli brodova koje su oni darovali njezinu svetištu nakon što su se sretno živi i zdravi vratili svojim kućama i obiteljima. Svetište Gospe od Pojišana Svetište na Pojišanu u Splitu spominje kameni natpis iz X. stoljeća, na istočnoj strani Splitskog polja, milju udaljeno od prvostolnice. Štovanje Marije Bogorodice s Pojišana trajno je urezano u gradsku memoriju što se očitovalo kroz stoljeća splitske povijesti. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se navečer svečano, na ramenima pučana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetište na Pojišanu. Splitska katedrala još od VII. stoljeća nosi titular Uznesenja Marijina, a taj je kult preuzela crkva na Pojišanu, pa su dva gradska hrama zauvijek ostala povezana. Čudotvorna slika u prošlosti je često donošena u grad i ostajala ondje dok ne bi prošle opasnosti od ratova, epidemija, suša, gladi... Pred njom je, primjerice, skinuta zastava Venecijanske Republike godine, kad je Napoleon srušio duždevu državu koja je Gospina svetišta u Dalmaciji 25

28 Gospina svetišta u Dalmaciji 377 godina gospodarila dalmatinskom obalom. Pred njom je godine proslavljen prestanak turske okupacije Sinja, a tijekom vremena i većina jubileja i događaja. Godine pred pojišanskim je svetištem i Gospinom slikom biskup s tisućama građana posvetio Split i Nadbiskupiju splitsko-makarsku nebeskoj Majci i Kraljici. Osobito su je štovali pomorci, pozdravljajući je počasnim topovskim salvama pri uplovljavanju u luku, a svetište su ispunili maketama i slikama brodova spašenih u oluji zagovorom Zvizde mora. Pored velikog srebrnog prijestolja, načinjenog u Veneciji od zavjetnih darova, Splićani su darovali svojoj Kraljici zlatnu i srebrnu krunu. Crkvu su nekoliko puta proširivali; današnja je dovršena godine, a oltar, najveći barokni oltar u Splitu, je iz godine. Od godine svetište je povjereno na čuvanje franjevcima kapucinima, koji su uz njega podigli samostan. Godine navršava se tako, dakle, 100 godina od kako se franjevci kapucini nalaze među Splićanima i čuvaju i upravljaju ovim svetištem. Na svetkovinu Velike Gospe vjernici će se posebno okupljati u marijanskim svetištima - od Aljmaša preko Bistrice i Trsata do Sinja i Škrpjela. Tako i grad Split ima svoje marijansko svetište u kojem se čuva slika Gospe od Pojišana, zapravo ikona Marije Hraniteljice. Prema legendi, sliku je našao Poljičanin. Htio ju je odnijeti svojoj kući, ali čudotvorna slika uvijek je otamo nestajala i vraćala se na mjesto gdje ju je našao. Tako odlučiše on i splitski kler na mjestu našašća za tu sliku sagraditi crkvicu. Eto, slika Gospe od Pojišana u toj crkvi stoji već na istom mjestu gotovo 800 godina... Gospi od Pojišana i danas dolaze potrebni njezina zagovora, a procesija na Velu Gospu okupi tridesetak tisuća građana, dok ih barem još toliko u dane oko blagdana pohodi svetište. Ostala slavlja su na blagdan Gospe od Karmela (16. srpnja), svetog Leopolda Mandića (12. svibnja) i svetog Nikole biskupa (6. prosinca), kad svetište pohode brojni pomorci i njihove obitelji. Ova procesija, koja je u komunističko doba bila zabranjena, svjedočanstvo je vjere, veliki znak da čvrsto stojimo uz kršćansku baštinu, da ne ćemo iznevjeriti pradjedovski zavjet vjere u Trojedinoga Boga i vjernosti Katoličkoj Crkvi, da ostajemo uz viru Isusovu, i pri i sad. Pomogao nam u tome zagovor Marije uznesene na nebo: Svetkovinu dođi poštovati, Svaku slast ćeš u duši imati; Pridobit ćeš svu paklenu silu Ako ljubiš Božju Majku milu! Priredila Mira Babić 26

29 Jeste li znali Zašto zvone crkvena zvona? Kada zvona zvone na crkvama, ona nas podsjećaju na najveće otajstvo naše vjere, na utjelovljenje Sina Božjega, koje se dogodilo po anđelovom navještenju Blaženoj Djevici Mariji: Anđeo Gospodnji navijestio Mariji, i ona je začela po Duhu Svetom... Prve tragove pozdravljanja susrećemo u 5. st. kada se zvonilo na zalasku dana (odnosno u 18 sati) kako bi se pozvalo na prekid rada i na MOLITVU u spomen Isusova utjelovljenja po Mariji. Molitvu službeno prihvaćaju franjevci g. i potiču da se moli posvuda. Još od tih davnih vremena zvonjenje UJUTRO poziva vjernike da na početku novoga dana misli uzdignu k Bogu. To se uvriježilo po cijeloj Crkvi sredinom 15. st., a to je pridonijelo da se JUTARNJE pozdravljenje i ZVONJAVA proširi kao i večernje. Zvonjenje u PODNE je, vjerovali ili ne, nastalo zadnje. Nakon pada Carigrada, 29. svibnja godine, Europi je neodgodivo zaprijetila osmanlijska najezda, a njezini su kršćanski vladari i narodi bili teško podijeljeni. Prema Beogradu, tada zbog geopolitičkog položaja prvom ključu Europe, nezaustavljivo se kretala golema turska sila. Tu je, uz neprocjenjivu ulogu sv. Ivana Kapistrana i našega Sibinjanin Janka (Ivana Hunjadija) koji su predvodili oko 4000 mahom seljaka, izvojevana znamenita pobjeda nad oko Turaka 22. srpnja godine. Ivan Kapistran je svojim vojnicima stalno ponavljao: U bitci napredovali ili uzmicali, neka vam ime Isusovo uvijek bude na usnama. Trebalo je vremena da glas o pobjedi dopre do Rima. Papa Kalist III. u spomen toga događaja naređuje da se zvona imaju oglasiti na Anđeoski pozdrav svaki dan u podne i ustanovljuje blagdan Preobraženja Isusova koji se slavi 6. kolovoza na dan kad se u Rimu saznalo o pobjedi. Tako, dakle, zvona svakoga dana ukazuju na to da je Riječ Tijelom postala i nastanila se među nama. Time je čovjekov život dobio svoj novi smisao i preobražen, zbog Boga koji je ljudsku narav uzeo na sebe, neće ostati zarobljen u prah zemaljski, već će otići onim putem koji i zvonici kazuju u nebo, u vječnost. Stoga nastojmo i mi molitvu Anđeo Gospodnji, kad ju molimo, moliti sabrano i dostojanstveno razmišljajući o divnom otajstvu naše vjere, utjelovljenju Sina Božjega. Neka ova divna molitva bude izričaj naše vjere i ljubavi, našeg istinskog povjerenja u Boga i izraz naše zahvalnosti što su nam, Marijinim pristankom, po Kristu i u Kristu, po njegovu utjelovljenju, otvorena vrata ulaska u vječni život. Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo (lat. Annuntiatio) katolička je svetkovina u spomen na događaj kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom. Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to u Nazaretu u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arkanđeo joj se na početku obratio riječima: Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom, što je postalo početak molitve Zdravo Marijo. Marija je prihvatila Božji naum riječima: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!. Arkanđeo je tada otišao. Jeste li znali 27

30 Jeste li znali Ovo Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja. Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj, da izvrši djelo spasenja. Blagovijest se slavi u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka. U Nazaretu se nalazi bazilika Navještenja Gospodinova. Prema predaji Marijina kuća, gdje se dogodilo navještenje, nalazila se u Nazaretu do kraja 13. stoljeća. Tada joj je prijetilo rušenje pa su je anđeli prenijeli na Trsat u Hrvatsku. Na Trsatu je bila od 10. svibnja do 10. prosinca Tada su je anđeli, odnijeli u Loreto u Italiju, gdje je i danas. Za utjehu papa Urban V godine šalje na Trsat čudotvornu sliku Majke Božje imena Majka milosti. Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka evanđelist. Priredila Mira Babić Obitelj kao kriza identiteta Put razvoja čovjeka možemo pratiti kroz obitelj. Zbog toga kroz povijest ljudskoga roda obitelj je bila temelj civilizacije. Sociološki promatrano, možemo uvidjeti i različite tipove obitelji, a oni mogu biti nomadskoga, polunomadskoga, seoskoga, polugradskoga, gradskoga, ali i ostalih tipova koji se razvijaju u različitim kulturama. Osim različitih tipova obitelji tijekom povijesti na obitelj su utjecale razne društvene, kulturne, političke i gospodarske promjene. Promjene su mogle djelovati na obitelj jer je obitelj čimbenik društva, a ne neka izolirana stvarnost. Zato svi ti tipovi i svi ti utjecaji djelovali su pozitivno, ali i negativno na obitelj. Negativno djelovanje često je obitelj stavljalo pred teške izazove i teške kušnje. Prevladavajući te kušnje, obitelj je odgovarala izazovu vremena i izazovu društva. Odgovarajući izazovu i njezino mijenjanje kao i prilagođavanjem društvenim potrebama, bit se obitelji nije poljuljao, a to je da je ona bila i ostala temelj društva. Unatoč tome što je obitelj temelj, na prvim stranicama Biblije možemo pročitati kako je obitelj poljuljana i prikazivana u negativnom svjetlu zbog bratoubojstva, ali slučaj Kaina i Abela nije jedini, već ih ima još. Kršćanstvo za stav prema obitelji ne stvara nešto novo, revolucionarno, upravo zato što samo kršćanstvo uzima običaje u kojem je nastalo. Možemo kazati da noviteti koje kršćanstvo kao religija donosi u svom nauku stavljaju osobu na prvo mjesto, dok je za židovstvo, u ambijentu gdje je kršćanstvo nastalo, zakon. Zbog zakona Isus često dolazi u sukob s ondašnjim autoritetima. Sam Isus je pokazao važnost obitelji za čovjeka jer je izabrao obitelj za odrastanje. Sama obitelj je imala određenu ljestvicu vrednota. Te vrednote je bilo 28

31 Brojna i sretna obitelj Marije i Tone Babića lagano kazati, međutim, teško ih je ostvariti, jer je muškarac bio glava obitelji, donosio je hranu i tako pridonosio da obitelj preživi. Donositi hranu bio je mukotrpan rad, posebice kad je bilo vrijeme oskudice. U tim prilikama i neprilikama ništa manje teško nije bilo ni čuvaricama ognjišta, a to je ženama - majkama. Možda nam se, kad pogledamo u povijest, može činiti da u tim okolnostima nije prevladavala ljubav. Ali kad pogledamo u srž tih obitelji, možemo uočiti sklad i poštovanje. Zar sklad i poštovanje nije ljubav na djelu? Takav poredak u višoj ili manjoj mjeri je bio sve do pojave industrijalizacije, kapitalizma, urbanizacije i liberalne demokracije, jednom riječju, dolaskom modernog društva. Pojavom modernog društva svijet dosadašnjih vrijednosti je protresen i srušen. U tom potresu obitelj je kao nikada do tada poljuljana. Sve više obitelji napušta svoja ognjišta i sele se iz sela u grad. To seljenje izaziva i promjene u obitelji. Otac više nije onaj koji privrjeđuje za život, već se u životnu borbu i materijalnu trku uključuje i žena. Obitelj u novonastaloj situaciji malo vremena provodi zajedno, pa im je ona sve manje središte njihova života, tim više što članovi ne provode vrijeme zajedno. U modernom društvu otac i majka moraju zajedno privrjeđivati da bi postigli u ovom nemirnom vremenu kakvu-takvu ekonomsku sigurnost. Osim što majke moraju privrjeđivati, obiteljski se sklad nalazi na udaru, zato što sve više majki uz roditeljsku ulogu želi graditi karijeru, pa brigu o maloj djeci povjeravaju profesionalcima koji pokušavaju zamijeniti ulogu, a u odgoju sve manje sudjeluju djed i baka. Osim karijera na obitelj Obitelj kao kriza identiteta 29

32 Obitelj kao kriza identiteta negativno djeluje rastava i porast djece sa samo jednim roditeljem. Pored toga što muškarac i žena moraju raditi, pojavom apsolutne slobode u pojedinim područjima, proglašava se rat obitelji i obitelj upada u krizu, a s krizom obitelji društvo upada u krizu vlastitog identiteta. Apsolutna sloboda ponajprije se oslanja na područje seksualnosti. Pojavom seksualne revolucije mnogi muškarci i žene ne teže stvaranju obitelji, već ugodi. Idući za tom ugodom, čovjek sve više bira pobačaj, sterilizaciju, stoga se podvrgava umjetnoj oplodnji i eutanaziji te čovjek sve više postaje pokusni kunić pojedinaca. Mnoge tako ustanove propagiraju seksualnost kao čovjekovu prirodnost te da je seksualnost samo tehnika kojom čovjek treba ovladati da bi bio prihvaćen u društvu. Predajući se svemu tome što negativno utječe na ljudsko srce, osiromašuje se njegov duh i njegovo srce jer seksualnost nije tehnika, već je izvor životne energije koja bi nas trebala upućivati na našu prolaznost i usmjeravati prema našemu Stvoritelju. Osim područja seksualnosti sve je veći pritisak da se obiteljima proglasi nešto što po svojoj prirodi ne može biti obitelj. Međutim, sve te igre s obiteljima i osiromašenje duha i srca prouzročile su krizu same obitelji, što je zasigurno djelovalo i na gospodarsku krizu. U vrtlogu takvoga svijeta kršćani su pred izazovom jer kršćanstvo nije religija koja od svojih članova zahtijeva da su oni samo broj. Kršćanstvo od svojih članova zahtijeva življenje s Božjim zapovijedima. Kad gledamo povijesna razdoblja i njihove krize, svaki put možemo uočiti da pojava krize čovjeka okreće vjeri i crkvi u kojoj traži utočište. U današnjoj krizi, međutim, nije slučaj jer sve je manje onih koji traže utočište u vjeri i crkvi. Razlog što je sve manje onih koji se ne utječu crkvi je zato što se crkva danas nalazi na meti onih što je ismijavaju i vrijeđaju zbog raznih razloga. Crkva ne bi trebala gubiti nadu u takovoj situaciji jer je od početka svoga nastanka bila proganjana. Istina koju Crkva propovijeda, nije prihvatljiva za sve, zato što duh vremena utječe negativno na Crkvu, ali i na samo društvo pa tako i na obitelj. Ukratko, kriza u obitelji došla je zbog krize u vjeri. Ta kriza se posebno očituje što je sve veći broj rastava zbog nestanka vjere, pa tako i brak traje samo dok traje ljubav ili nešto drugo što ih povezuje. Osim porasta rastava brak i obitelj su se našli pred izazovom zbog tendencije smanjivanja broja sklopljenih brakova, što automatski znači i konstantan pad obitelji, zato što brak i obitelj ne daju dovoljno slobodnog prostora pojedincu za njegov razvoj. U tom kontekstu se pojavljuje sve veći broj samaca, nevjenčanih, rastavljenih itd., a sve te pojave negativno utječu na samu obitelj. I oni koju su u braku, njihovo opredjeljenje ne gleda se u sferi društvenosti već privatnosti. Unatoč svim problemima u kojima se obitelj nalazi, ona bi trebala biti temelj odgoja i socijalizacije. Međutim, s promjenama koje su je zadesile, obiteljski temelji često bivaju poljuljani zbog nemogućnosti supružnika da izvršavaju svoju zadaću. Zato se obiteljska zadaća povjerava institucijama koje djetetu ne mogu dati temelje kao obitelj. Svako dijete, gubeći temelje odgoja svoje obitelji, zapada u krizu identiteta jer mu institucija ne može nikada dati ono što mu može pružiti obitelj. Svrha institucija bi trebala biti da nadograđuje ono što su djeca kao temelj stekli u obitelji. Gubeći identitet obitelji, društvo upada u krizu duha koju želi riješiti pomoću materije te tako upada u sve veću krizu. Da bi se izišlo iz krize obitelji, treba vratiti identitet koji će prenositi svojim pokoljenjima, a jedan od identiteta našega kraja je vjera. Vraćajući se vjeri, obitelj ima mogućnost pokazati putokaz u obnovi svijeta. Ljudevit Cikojević 30

33 Razgovor sa Stipanom Trogrlićem Svi smo pozvani povjerovati ljubavi Božjoj koja se očitovala u Isusu Kristu. I jedino ta ljubav može ozdraviti, i pojedince i društvo. Dr. sc. Stipan Trogrlić viši je znanstveni suradnik i voditelj Područnog centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Puli. Crkvene strukture u Istri u 19. i 20. stoljeću, Katolička crkva u Istri u procesu integracije istarskih Hrvata, odnos crkvene i državne vlasti nakon Drugog svjetskog rata, represija komunističkog režima prema Crkvi u Istri područje je znanstvenog interesa ovoga znanstvenika. 42 znanstvena rada, 5 knjiga, 8 međunarodnih i 18 domaćih znanstvenih skupova zadivljujuće su brojke koje govore same za sebe, a nama je posebna čast što možemo predstaviti vrsnog znanstvenika i jednog od ponajboljih poznavatelja povijesti Katoličke Crkve u Istri, odnosno crkvene i državne vlasti nakon Drugog svjetskog rata i represije komunističkog režima prema Crkvi u Istri u poslijeratnom razdoblju. Otkud interes upravo za to područje? U svom istraživačkom radu usredotočio sam se na navedeno područje iz jednostavnog razloga što su teme iz crkvene povijesti u vrijeme komunističkog režima bile, najblaže rečeno, ideološki opterećene. Uloga je Katoličke Crkve u hrvatskoj povijesti ili prešućivana ili demonizirana. Godine izašla je knjiga Prešućena povijest: Katolička crkva u Hrvatskoj politici , autora Jure Krište, koji je ukazao na prešućivanje i iskrivljavanje prošlosti Katoličke Crkve u hrvatskoj prošlosti u navedenom razdoblju. Pojava jedne takve knjige u vrijeme komunističkog totalitarizma bila je nezamisliva. Te iste godine dolazim u Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Područni centar Pula, i s obzirom na orijentaciju Instituta za istraživanje mnogih, do tada tabuiziranih i ideologiziranih tema, učinilo mi se, kao povjesničaru, zgodnim prihvatiti se slabo ili pogrešno obrađenog polja Katoličke Crkve u novijoj istarskoj povijesti. Ne bih zanemario ni neke sekundarne razloge. Odgojen sam u Katoličkoj Crkvi, doživljavao sam je kao majku i učiteljicu, znao sam da je negativna slika Crkve u prošlosti služila potrebama političkog trenutka. Kasniji poticaji sv. Ivana Pavla II. o potrebi čišćenja povijesne memorije i javno priznanje grijeha Crkve u prošlosti za koje je tražio oproštenje, ohrabrivali su me da padnem u nerealnu apologetiku Crkve, nego da pokušam, na temelju izvora, svjestan krhkosti svog predznanja, progovoriti o ulozi Crkve Razgovor sa Stipanom Trogrlićem 31

34 Razgovor sa Stipanom Trogrlićem u istarskoj stvarnosti 19. i 20. stoljeća. Dakako, daleko sam od pomisli da je to konačna i zaokružena istina. Potrebna su još mnoga istraživanja koja će sigurno produbiti i iznjedriti nove spoznaje. Naslovni ste izvanredni profesor i nositelj kolegija na dodiplomskom i diplomskog studiju Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli: Metodika nastave povijesti I i II, Hrvatski i Talijanski katolički pokret u Istri, Katolička Crkva u Istri u procesu integracije istarskih Hrvata Kakvo je zanimanje studenata za navedene izborne kolegije? Kao vanjski suradnik više sam godina te kolegije predavao na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Godine 2010./2011. Ministarstvo znanosti, zbog mjera štednje, svelo je vanjsku suradnju na minimum. Tako sam i ja šaptom otišao sa Sveučilišta. Kolegiji Metodike su bili obvezatni pa se za njih ne može mjeriti zainteresiranost studenata. Za izborne je kolegije Hrvatski i Talijanski katolički pokret u Istri i Katolička Crkva u Istri u procesi integracije istarskih Hrvata zanimanje bilo umjereno. Radilo se o malom broju upisanih studenata, do treće i četvrte godine, kada su se slušali ovi kolegiji, otpao je jedan dio, od tog malog broja jedan prosječan dio izabrao je spomenute kolegije. Predajete na Sveučilištu koje nosi ime velikana hrvatske Istre, biskupa i preporoditelja. Jesu li studenti svjesni te činjenice i koliko su upoznati s likom i djelom biskupa Jurja Dobrile? Može li se već sada mjeriti učinak ovog najmlađeg hrvatskog sveučilišta na razvoj sredine u kojoj je utemeljeno i razvoj hrvatskoga društva u cjelini? Ne znam koliko sam kompetentan odgovoriti na ovo Vaše, po sebi, zanimljivo pitanje. Za jedan precizan odgovor potrebna su određena istraživanja i mjerenja. Ne znam, također, koliko su studenti upoznati s likom i djelom biskupa Dobrile. Iskustvo na ispitima, jer jedno od pitanja bilo je i o Dobrili, pozitivno je. Studenti su dosta dobro odgovarali na pitanja u svezi s Dobrilom. Možda i zato što su znali da je to često pitanje. Inače, vjerujem u pozitivnu ulogu Sveučilišta na razvoj sredine u kojoj djeluje. Za znanstveno-publicistički rad dobili ste nagradu Ljubica Štefan za godinu 2010.? Nagrade su uvijek poticaj, gode, ali kako dođu, tako i odu, s vremenom čovjek na njih zaboravi. Radi se o nagradi nazvanoj po poznatoj povjesničarki i publicistkinji Ljubici Štefan, osobi zanimljive biografije i bogate bibliografije. Nagrada je utoliko vrjednija što je te prvi put dodijeljena, i to za trogodišnje razdoblje od siječnja do 31. prosinca godine. Dodijelili su je Hrvatska kulturna zaklada i tjednik Hrvatsko slovo za knjigu Odnosi Katoličke crkve u Istri i jugoslavenske državne vlasti , dorađeni doktorat. Bili ste suradnik na projektima Integracijski procesi između hrvatskog iseljeništva i Republike Hrvatske ( ) i Katolička crkva u susretu s ideologijama i programima ( ) Rad na projektima uvijek je koliko zahtjevan, toliko i izazovan. Otvara nove spoznaje. S obzirom na moje bavljenje ulogom Crkve, i u prvom sam projektu nastojao iščitati ulogu Katoličke Crkve u očuvanju hrvatskog identiteta u iseljenoj Hrvatskoj i njezin doprinos povezivanju domovinske i iseljene Hrvatske. U drugom projektu, kako sam naslov kaže, pokušao sam odškrinuti vrata za odgovor na pitanje. (Ne)snalaženje Katoličke Crkve u Istri u susretu s ideologijama i programima u 19. i 20. stoljeću. Napominjem da je prvog projekta bio prof. dr. Josip 32

35 Jurčević, a drugog prof. dr. Jure Krišto, što je davalo težinu tim projektima. Iz rodnih Studenaca, Franjevačke gimnazije u Sinju, diplome i doktorata na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, diplome na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu - Područnom studiju u Rijeci do Istre. Što na to kaže dr. Trogrlić? Sve su to etape osobne povijesti, svaka je od njih utjecala i utječe na moju formaciju. Koja je bila presudna, teško je reći. Svaka mi je od njih draga. No, kako starim, sve se više vraćam onoj prvoj, studenačkoj. U svima njima susretao sam bogoljublje i domoljublje kao vrijednosti od kojih se ne smije odstupiti, ne smije ih se profanizirati, prodati za pijat leće. Drugo, zahvalan sam svima, koji su mi, od roditelja, župnika na Studencima, profesora, duhovnika, ispovjednika fratara u Sinju, profesora na fakultetima, do svećenika, katehista, ljudi dobre volje u istarskoj sredini prenosili i svjedočili te vrijednosti. Porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan (sada biskup u miru) imenovao Vas je peritom u kauzi za beatifikaciju sluge Božjeg Miroslava Bulešića. Za potrebe kauze napisali ste elaborat Vjerske, društvene, političke i nacionalne prilike u Istri godine. Veliku završnicu ovog procesa imali smo prilike vidjeti i doživjeti u pulskoj Areni kada je Hrvatska dobila novoga blaženika. Kako ste to osobno doživjeli? Ne mogu vjerovati da je od tada prošlo 15 godina. Bio sam počašćen da su druga dva perita bili Mile Bogović, sadašnji gospićko-senjski biskup, tada profesor na teologiji u Rijeci, i blagopokojni preč. Iva Grah, župnik u Ližnjanu, obojica uvaženi crkveni povjesničari. Kako je u međuvremenu mons. Bogović imenovan biskupom i prešao u Gospić, ostali smo preč. Grah i ja. Jednom mi je prilikom na Velom Vrhu preč. Grah rekao: Stipe, daj ti to napravi. Rekao sam: Hoću, ako ćete Vi to pregledati i supotpisati. Nakraju je tako bilo. Njegove su primjedbe i ispravci bili dragocjeni. Slavlje u Areni za mene je bio trenutak susreta nebeskog i zemaljskog Jeruzalema, prolazak Božji u lahoru Iliju, poljubac mira napaćenoj i mučeničkoj Istri. U zraku je lebdjela Blaženikova izreka: Moja je osveta oprost. Nigdje prozivke, traženja krivice, trijumfalizma. U tim trenutcima pipao sam snagu i ljepotu kršćanske istine, svjedočenja za tu istinu. Šteta što to nije imalo širi društveni odjek u smislu jedne katarze, a bila je zgodna prigoda, kairos. Neki su, nažalost, i dalje ostali ukopani u svom uvjerenju kako su za sve krivi provokatori iz crkvenih redova, među kojima je bio i bl. Miroslav. Još je jedna ličnost koja je zadužila hrvatski narod u Istri, mons. Božo Milanović. O tome svjedoči i Vaša monografija o mons. Boži Milanoviću, istarskom svećeniku i nepokolebljivom zastupniku svoga naroda u dokazivanju hrvatskog identiteta Istre i njezinom Razgovor sa Stipanom Trogrlićem 33

36 Razgovor sa Stipanom Trogrlićem uključivanju u Hrvatsku u vremenu nakon Drugoga svjetskoga rata. Tu progovarate i o crkveno-povijesnoj slici Istre od početka 19. stoljeća do novih političkih i društvenih promjena nakon smrti mons. Bože Milanovića godine? Rekao bih da su bl. Bulešić i Milanović dva načina i modela borbe za očuvanje vjerskog i nacionalnog identiteta istarskih Hrvata u vremenu komunističkog jednoumlja. Prvi je snažan, mučenički, drugi je tiši, diplomatski. Prvi se prinio kao žrtva, drugi se u dužem razdoblju žrtvovao. Milanović je uvijek ostao dosljedan svom pozivu svećenika i istarskog intelektualca, domoljuba, svjestan da su Bog i narod iznad režima. Glasovita je ona njegova: Narodi ostaju, režimi prolaze. Politikom se bavio da bi stvorio kakav-takav prostor za djelovanje Crkve u Istri u općoj poslijeratnoj pomutnji. Cijenio je to i njegov ordinarij biskup Santin, iako je zastupao nacionalno-politički koncept oprečan Milanovićevu konceptu. Koliko smo danas uopće svjesni baštine biskupa Jurja Dobrile, mons. Bože Milanovića te brojnih hrvatskih istarskih preporoditelja i koliko je ona prisutna u ovoj sredini, u odgojnoobrazovnim ustanovama, u kulturnim događanjima? Što se to danas događa, poglavito u Istri, gdje se vrednote te baštine, hrvatski identitet, obitelj kao temeljna odrednica zdravoga društva, katolička vjera, negiraju, napadaju ili svjesno zaobilaze? Nisam sklon manihejskom crno-bijelom pogledu na stvarnost. No, da postoji borba između tradicionalnih kršćanskih vrijednosti i onih neoliberalnih suvremenih, to je više nego jasno. U mjeri u kojoj su ofenzivnije ove potonje, u toj će mjeri biti manje mjesta za Dobrilu i Milanovića, da ne govorim o Bulešiću, isto tako za istarske narodnjake, istinske antifašiste. Ta radi se o klerikalcima, čija je uloga i mogla biti pozitivna u jednom vremenu, ali danas su druga vremena. Istra je kao najzapadniji dio Lijepe Naše u kratkom vremenu proživjela dva totalitarizma, fašizam i komunizam, oba su razarajuće djelovala na katolički i nacionalni identitet istarskih Hrvata. Sad se suočava s neoliberalizmom i relativizmom. U svemu ne treba zanemariti ni doprinos nas kršćana, grijehe i propuste Crkve, i klerika i laika. Svjedoci smo napada, izravnih i neizravnih, na Domovinski rat i hrvatske branitelje, na temelje na kojima je sazdana neovisna, demokratska i suverena Hrvatska. Kako na to odgovoriti? Kako razvijati ovo, još uvijek, mlado hrvatsko društvo? Danas sve više na vidjelo izlazi koliko je bilo onih, unutar Hrvatske, o onima izvana da i ne govorimo, koji se nisu pomirili sa stvaranjem samostalne i nezavisne Hrvatske. Nisu prihvatili ni urušavanje komunističke i jugoslavenske paradigme na kojoj je počivao njihov svijet povlastica i dobrog života. Vjerovali su da će prije poteći Sava uzvodno, nego Hrvatska postati samostalna. Suočeni da Sava teče kako teče, a da je Hrvatska ipak samostalna, svaki spomen Hrvatske, hrvatskog imena, za njih je kao crveni rubac za bika. Indoktrinacija da je svaka hrvatska država jednako ustaška država, učinila je svoje. Mislim da hrvatsko društvo 34

37 prolazi kroz tranzicijske porođajne muke i da vrijednosti Domovinskog rata na kojima je stvorena Hrvatska mogu biti temelj suvremenog hrvatskog društva. To je onaj treći narativ na kojem treba i na kojem se može graditi suvremen hrvatsko društvo. To ne može biti ni partizanski ni ustaški narativ na koji se pozivaju ljevičari, odnosno desničari, kako zgodno primjećuje već spominjani Krišto. Možete li usporediti svoj rodni kraj i Istru u kojoj ste desetljećima? Moj uži zavičaj, Imotska krajina, i Istra imaju mnogo sličnog. Radi se o područjima s granice. Ljudi su i iz jednog i iz drugog kraja odlazili u svijet trbuhom za kruhom. Kad pogledam prosječnog Imoćanina i prosječnog Istranina, vidim da su obojica vrijedni, radišni, pošteni, privrženi obitelji. Primjećujem da je sekularizacija u Istri bila razornija, ljudi su se ozbiljnije udaljili od Crkve, negdje je nestalo čak i tradicionalne povezanosti. U rodnom zavičaju, za rijetkih odlazaka, vidim da su ljudi ipak ostali vezani uz Crkvu. Što se tiče nacionalnog identiteta, Imoćanin to živi dosta emocionalno i ima potrebu snažne vanjske manifestacije. Istranin to živi mirnije, tiše, ali ništa manje snažno i duboko. Slobodno Vam vrijeme, koliko Vam obveze na Institutu i Sveučilištu dopuštaju, ispunjaju i unuci? Narodna mudrost kaže: Čovjek snuje, a Bog određuje. Supruga i ja željeli smo veliku obitelj, brojnu djecu, Bog nam je dao jednog sina. Dali smo mu ime Božidar, jer kad smo pomalo počeli gubiti nadu, Bog nam ga je dao. On i supruga mu Marina u četiri godine braka imaju tri sina. Nije to njihova zasluga, nego malo pouzdanja u Boga. Jer jedno vrijeme bili su oboje bez posla. Kad dolaze u posjet, kažem ženi: Danas je fešta, dolaze didovi vitezovi. Brak, roditeljstvo velik su Božji dar, otajstvo veliko, kaže sveti Pavao. Sile zla danas napadaju obitelj, posebno ženu, prikazujući plan Božji kao nešto zaostalo i prevladano. A kad gledam kršćanske brakove, kad zagrlim unuke, vidim kako je taj plan fantastičan i nijedna ga ljudska mudrost, koliko se god upinjala, ne može nadomjestiti, ali ga može unakaziti jer je čovjek slobodan. Što za Vas i Vašu obitelj znači vjera? Dar Božji koji je odredio i određuje moj život, unatoč svakidašnjoj napasti idolopoklonstva, tj. okretanja prema drugim orijentirima. S poštovanjem se sjećam pokojnih roditelja koji su nama djeci prenijeli vjeru - najveći dar. Crkva je otajstvo Božjega spasenja. Danas u Crkvi mnogi vide samo grijeh i ljudski element, a zanemaruju da je ona djelo Duha Svetoga, sakrament spasenja. Kaže Isus. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah Vas. Zahvalan sam Bogu i za karizmu Neokatekumenskog puta preko koje me Crkva nosi i hrabri u krizama, poteškoćama, križevima, podiže me kad padnem. Čuo sam da je jedan svetac rekao: Bolje je ići pravim putem šepajući nego krivim trčeći. Za mene i moju obitelj vjera je taj put na koji krećemo svaki dan. Na tom putu posrćemo, padamo i dižemo se, svjesni da nas Otac u crkvi čeka raširenih ruku. Molim Boga da nikad ne napustim Crkvu, da se ne sablaznim nad njezinim slabostima, da se drugi, koji znaju da sam u Crkvi, ne sablazne nad mojim grijesima. Uz zahvalu za ovaj razgovor, što biste za kraj poručili čitateljima? Ne znam što bih poručio, a da se to ne odnosi i na mene. Svi smo pozvani povjerovati ljubavi Božjoj koja se očitovala u Isusu Kristu. I jedino ta ljubav može ozdraviti, i pojedince i društvo. (Razgovor objavljen u vjerskom informativno-kulturnom listu Ladonja 8/355) Priredila I. B. Razgovor sa Stipanom Trogrlićem 35

38 Iz župne kronike Iz župne kronike Započele Božićne radionice s krizmanicima i mladima. Fra Danko završio u bolnici Nedjeljnu svetu misu predvodi don Jakov Cikojević. Nakon svete mise humanitarna prodajna izložba. Na misi se posebno moli za fra Danka, koji je danas operiran, a u večernjim satima sastanak Uredničkog vijeća lista Studenci Blagdan Bezgrešnog začeća. Svetu misu predvodi fra Ivan Vuletić, vikar iz Imotskog. Misu animirali mladi iz župe Danas župljani posebno mole za fra Dankovo ozdravljenje jer je operiran po drugi put Don Jakov Cikojević zamjenjuje župnika u župničkim obvezama te dovozi božićne jelke za crkvu i kapelicu sv. Roka Naši krizmanici zdušno uređuju kapelicu sv. Roka. Bilo im blagoslovljeno! Nedjeljnu svetu misu predvodi don Jakov Cikojević i najavljuje božićnu župnu ispovijed u utorak, Milodari današnje mise su namijenjeni Caritasu (sakupljeno je 834 KN). U poslijepodnevnim satima počinje ispovijed i pohod bolesnika u župi U večernjim satima don Jakov završava ispovijed bolesnika (u župi ih je 22) Materijali za list Studenci predani u tiskaru. Župljani su se u velikom broju odazvali na župnu ispovijed Fra Danko izlazi iz bolnice te odlazi u imotski samostan. Dovoze ga župljani Anđelka i Stipan Udovičić. Na putu prema Imotskom svratio u župnu kuću Podgredom. Dragog župnika s radošću dočekali susjedi Mladi iz udruge STUDA postavili jaslice u župnoj crkvi. Ove godine jaslice posebno lijepe Nedjeljnu svetu misu predvodi don Jakov Cikojević i obavještava puk o rasporedu bogoslužja i blagoslova obitelji Dovršeno tiskanje lista STUDEN- CI - omiljenog slova svim Studenčanima u župi i izvan nje Badnja večer. Iako je hladno, crkva dupkom puna. Zamjetan je broj vjernika i iz susjednih župa Božić. Osvanuo lijep dan. Sveta misa u sati. U rodni kraj pristigli Studenčani za svih strana svijeta. U molitvi se sjećaju župnika fra Danka, kojega su u poslijepodnevnim satima mnogi župljani posjetili ili nazvali čestitajući mu Božić Sv. Stjepan. Počinje blagoslov obitelji. Don Jakovu kao i uvijek pomaže Ljudevit Cikojević Sv. Ivan. Misa po običaju u kapelici Podgredom. Kapelica i dvorište dupkom puni. Poslije mise sprovod pok. Tomislava Šakića, a poslijepodne krštenje Amelie Jurčević. Između krštenja i sprovoda blagoslov obitelji. Don Jakovu pune ruke posla Osvanuo veliki snijeg. Nakon mise don Jakov nastavlja blagoslov obitelji, a kako je veliki snijeg, prevozi ga Miroslav Šakić Blagoslov obitelji se i danas nastavlja. Župniku i dalje pomaže Ljudevit, a zbog velikih smetova prevozi ih Miroslav Šakić. Bog ga blagoslovio u njegovom maru za župu! U večernjim satima spakiran list Studenci i poslan na brojne adrese u zemlji i inozemstvu Stara godina. Sveta misa zahvalnica u 16 sati. Čitana statistika župe. Don Jakovu pomaže fra Ivica Udovičić Nova godina. Misu predvodi fra Ivica Udovičić. Čitana statistika župe. Preminuo 36

39 Ante Tonći Stipović, hrvatski branitelj. Pokrenuta župna facebook stranica Nedjeljna sveta misa. Predvodi don Jakov Cikojević. Crkva dupkom puna - zamjetan je veći broj mladih na svetim misama Bogojavljenje - Tri kralja - Vodokršće. Temperature niske, a srca vruća! Vjernici se stalno odazivaju molitvi i pomaganju u župnim poslovima Sprovod pok. Matije Udovičić (Babićuše) Prva nedjelja - Krštenje Gospodinovo - misu predvodi don Jakov Cikojević Sprovod pok. Anice Đikić (Ivanduše). Predvodi fra Ivan Vuletić. Od srca mu hvala za svu pomoć župi! Sprovod pok. Ivana Cikojevića (Kikanova) Druga nedjelja kroz godinu. Svetu misu predvodi don Jakov Sprovod pok. Bože Babić Jurbašića Treća nedjelja kroz godinu. Nedjeljna sveta misa. Predvodi don Jakov Sprovod pok. Josipa Bilića Kovačevića Mlada nedjelja. Predvodi don Jakov Blagdan Svijećnice. Blagoslov svijeća. Predvodi don Jakov Peta nedjelja kroz godinu. Nakon svete mise obred grličanja Šesta nedjelja kroz godinu. Predvodi don Jakov Sprovod pok. Ive (Ice) Šakić korizmena nedjelja. Prije svete mise obred pepeljavanja Sprovod pok. Jakova Udovičića Sprovod pok. Marijana (Ratka) Bilića Pavlinovića Mlada nedjelja (2. korizmena nedjelja). Na misi nazočno mnoštvo svijeta koji zdušno moli za ozdravljenje župnika Treća korizmena nedjelja. Predvodi fra Zoran Kutleša, župni vikar iz Imotskog, koji je kao i svi imotski fratri stalno na usluzi fra Danku i svim župljanima. Bilo im blagoslovljeno! Župni vjeronauk za prvopričesnike i ministrante te radionice za krizmanike i mlade vodi Ljudevit Cikojević. Od srca mu hvala! Četvrta korizmena nedjelja. Predvodi don Jakov Cikojević. Don Jakov najavljuje dolazak fra Zorana Jonjića, zamjenika župnika. Svečana nastupna sveta misa će biti 22. ožujka U večernjim satima u župu došao fra Zoran Jonjić. Bilo mu blagoslovljeno župnikovanje na Studencima Nastupna misa fra Zorana Jonjića. Više u prilogu na str. 49. U poslijepodnevnim satima sprovod Mari Prka, pomaže don Jakov Cikojević. Iz župne kronike 37

40 Iz župne kronike Blagovijest - Navještenje Gospodinovo. Sveta misa po običaju. Iako je radni dan, okupilo se mnogo župljana Na proputovanju prema Mostaru našu je župu posjetila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Povijesni događaj za Studence. Više u prilogu na str Probe Mješovitog župnog zbora. Prava mi je radost bila nazočiti te se osvjedočiti u skladnost i revnost. Pao je dogovor sa zborašima, njihovim voditeljima i čitačima oko misnog slavlja Cvjetnice Cvjetnica - Nedjelja Muke Gospodnje. Više u prilogu na str Okupi se oko župne kuće mnogo mladih i ostalih župljana te pripremiše plato i stazu od kapele sv. Roka za obrede Velikog petka. Zadivljen sam s koliko ljubavi i predanosti sudjeluju u radu. Neka ih Bog blagoslovi! Obredi Velikog četvrtka. Bijaše dostojanstveno i pobožno. Nakon obreda druženje u župnoj kući. Više u prilogu na str Veliki petak. Iznimno lijep vrijeme. Tradicionalno obavljen Križni put od kapele Sv. roka do crkve. Ove godine iznimno velik broj prijavljenih križonoša. Bogu hvala i slava. Sve proteklo dostojanstveno! Više u prilogu na str Velika subota. Vazmeno bdijenje započeli smo blagoslovom ognja. Mladež i zboraši animirali misu. Hvalospjev svijeći divno otpjevao naš Mario. Nakon mise blagoslovljena uskrsna jela Uskrs - najveći kršćanski blagdan. Svete mise u 9 i Na obadvije velik broj vjernika. Zahvalio sam svima koji su omogućili da obredi Velikog tjedna i slavlje Uskrsa budu dostojanstveni Na Dobranjama sveta misa i komemoracija za 136 ubijenih domobrana među kojima su i naši Studenčani Druga uskrsna bijela nedjelja, nedjelja Božjega milosrđa. Prije svete mise molimo krunicu Božjega milosrđa. Krunicu prevode mladi iz župe Četvrta uskrsna nedjelja. Posebno molimo za fra Danka Glibotu i sve župljane koji nose teški križ bolesti Sprovod pok. Josipa Bilića-Pavlinovića Sveti Josip radnik - sveta misa i početak svibanjske pobožnosti. Svaku večer u sati molimo krunicu, a predmole je školska djeca. Našu su župu posjetili bogoslovi, rektor i vicerektor Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa iz Sarajeva. Više u prilogu na str Ministrantski susret u Sinju. Naši su ministranti dostojno predstavili našu župu. Više u prilogu na str. 56. Bilo im blagoslovljeno! Poslijepodne sprovod pok. Mare Bilić-Pavlinović Šesta uskrsna nedjelja - MAJČIN DAN. Preko župne svete mise posebno smo molili za sve majke Uzašašće Gospodinovo - SPASO- VO. Sveta misa po običaju na brdu Jova. Ove godine lijepo vrijeme, pa se okupi priličan broj vjernika iako je radni dan Sedma uskrsna nedjelja. Dan sunčan i vedar. U pripremi misnog slavlja pomagali roditelji, učiteljica, vjeroučitelji Branimir i Ljudevit. Roditelji divno okitiše crkvu, a prvopričesnici su bili marljivi, vrijedni, poslušni, vrijedni svake pohvale. Dao 38

41 Gospodin da ostanu takvi kroz čitav svoj život. Poslijepodne sam ih posjetio u obiteljskim kućama i svugdje bio srdačno dočekan. Hvala svima od srca! Više u prilogu na str Duhovski ponedjeljak. Marija Majka Crkve. Blagoslovi se župna kuća. Došao i fra Danko. Bijaše radosno! Presveto Trojstvo. Petnaestu godinu zaredom slavimo kod kapele sv. Nikole u Dvorinama. Velik broj vjernika i vozila ne samo iz Studenaca već i iz okolnih župa. Kapelu stalno uređuju i brinu se za okoliš obitelji Ljube Bilića-Perića te Josipa i Marinke Jurčević. Od srca svima zahvaljujem. Bilo im blagoslovljeno! Više u prilogu na str Tijelovo s tijelovskom procesijom preko Franjevačkog trga. Lijepa tradicija koja se zadržala u Studencima Hodočašće u Sarajevo prigodom pohoda Sv. Oca. Ovo je prvo organizirano hodočašće otkad sam na Studencima. Bijaše veličanstveno! Susret sa Sv. Ocem na Koševu zaista bijaše dan što ga učini Gospodin. Sve je proteklo u najboljem redu. Pri povratku navratili u Mostar. Više u prilogu na str Deseta nedjelja kroz godinu. Vjernici-hodočasnici u Sarajevo zahvalili su za uspjeh hodočašća Svetkovina Presvetog Srca Isusova proslavljena u kapeli u Musincu. Više u prilogu na str Blagdan sv. Ante. Prije podne predvodio sam slavlje u Svibu. U našoj župi sv. misa po običaju u 18 sati. Bogu hvala što crkva odjekuje dječjim glasovima. Nakon sv. mise blagoslov ljiljana i djece. Molimo Gospodina da se roditelji otvore daru života! Duhovna vježba za župnike od 21. do Svetkovina rođenja sv. Ivana Krstitelja. Misno slavlje u 18 sati. Veliki je broj župljana koji se diče imenom ovog sveca Trideset četvrta godišnjica ukazanja u Međugorju. Naši župljani hodočaste, a pripremali su se devetnicom koja je započela 15. lipnja Ređenje novih svećenika u konkatedrali sv. Petra u Splitu. Zaređeno devet kandidata. Župljani mole za duhovna zvanja Svetkovina sv. Petra. Prijepodne sudjelovao u misnom slavlju u Cisti Provo, a poslijepodne je bilo slavlje u našoj župi Dan provincije. Svečano slavlje 300. obljetnice zagovora Gospe Sinjske i pobjede nad turskom vojskom Obljetnica pogibije imotskih branitelja na Južnom bojištu. Poginula dva Studenčanina Vladimir Vuković Vata i Joško Novović Tuta. Vječna im hvala! Pobožnost prvih petaka (Srcu Isusovu). Sve veći broj župljana sudjeluje u ovoj pobožnosti Krštenje Bartula Šakića u kapeli sv. Roka. Posebna radost za našu župu. Dao Bog brojna krštenja! Prva obljetnica smrti fra Vjeke Vrčića. Mnogi Studenčani se rado sjećaju ovog divnog franjevca te bijahu s njim suradnici i prijatelji Počela devetnica priprave za sv. Iliju Sprovod fra Bruni Pezi. Nazočno mnogo Studenčana Počinje trodnevnica - duhovna obnova kao priprava za proslavu Sv. Ilije proroka. Misno slavlje prvog dana predvodi fra Nedjeljko Čarapić, župnik Podbablja Drugi dan trodnevnice. Misno slavlje predvodi i propovijeda fra Jakov Udovičić, župni vikar Vinjana Šesnaesta nedjelja kroz godinu. Treći dan priprave za Sv. Iliju u ozračju nedjeljnog misnog slavlja koje je predvodio Iz župne kronike 39

42 Iz župne kronike fra Ante Tonko Bilić, voditelj HKM-i Mainz. U večernjim satima održan četvrti po redu Susret klapa Dalmatinske zagore. Predivan događaj i vrhunska organizacija. Za župnika pravo iznenađenje! Više u prilogu na str Svetkovina sv. Ilije. Prvu svet misu u 9 sati predvodi fra Ante Tonko Bilić. Misno slavlje animirali mladi iz župe, a u koncelebraciji sudjelovali fra Danko Glibota, fra Jakov Udovičić, fra Ante Tonko Bilić, fra Frano Laco, fra Nediljko Šabić, fra Petar Vrljičak, fra Ivica Udovičić, fra Dinko Bošnjak, a ispovijedali su don Danijel Guć, don Srećko Franić, don Nediljko Ribičić. Poslijepodne se svećenici okupiše pod prastarim orahom Podgredom, a mladost organizira bogat program na školskom igralištu. Bogu hvala na ovakvoj divnoj mladosti! Sve proteklo dostojanstveno i u najboljem redu U Imotskom slavlje imendana fra Danke Glibote. Čestitali mu i brojni župljani Probe župnih zborova u Imotskom za slavlje Gospe od Anđela. Naši zboraši rado sudjeluju u svim aktivnostima Naši župljani hodočastili u Imotski u prigodi devetnice Gospi od Anđela. Više u prilogu na str Svetkovina Gospe od Anđela. Više u prilogu na str Sprovod pok. Ljubice Šakić. Nazočno više svećenika. Bijaše dobra i plemenita žena Hodočašće Gospi Sinjskoj. U 18 sati molitva i blagoslov hodočasnika Početak trodnevnice u čast svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije (Velike Gospe) u Prološcu. Župnik predvodi misno slavlje, a misu animira naš mješoviti župni zbor i čitači. Nakon sv. mise održane probe zborova Imotskog dekanata. Više u prilogu na str Sunčan i vedar dan. Oko župne kuće okupili se susjedi, mladi i komunalna služba iz župe. Pripremiše sve za slavlje sv. Roka. Bilo im blagoslovljeno! Velika Gospa. Župljani hodočaste u Proložac i Sinj. Župnik predvodi slavlje u Svibu, a poslijepodne je misa u našoj župi. Na misi veliki broj župljana, a na radost sviju i brojna djeca Suzaštitnik naše župe Sv. Roko. Iako je ljeto, naglo zahladi i pade velika kiša. Jutarnje misno slavlje u kapeli predvodio fra Ante Tonko Bilić. Poslijepodne sprovod pok. Ane Bilić, a nakon toga svečana župna misa. Prvi put misa u crkvi sv. Ilije. Prenijesmo i kip sv. Roka. Kažu župljani da ovolika količina kiše nije odavno pala na Studencima. Poslije mise okupi se velik broj župljana u župnoj kući Podgredom. Bijaše radosno. Sve na slavu Božju! Više u prilogu na str Sprovod pok. Milice Kaša, majke naše č.s. Marije Perpetue. Na sprovodu veliki broj svećenika i časnih sestara Gospinom krunicom, prigodom za ispovijed te sv. misom i zazivom Duha Svetoga započela je nova školska godina. Sva djeca, učitelji i dio roditelja na sv. misi. Nastavili smo se družiti preko velikog odmora. Više u prilogu na str. 82. Poslijepodne naši župljani hodočastili u Vepric Blagdan Male Gospe. Tradicionalno misno slavlje kod kapelice u Dujmovićima. Okupi se velik broj vjernika. Više u prilogu na str

43 9. 9. Samostanski kapitul na početku nove vjeronaučne godine Sprovod pok. Nedjeljka Babića (Dudukovića) Dvadeset četvrta nedjelja kroz godinu. Od ove nedjelje samo jedna župna sv. misa u Sve vreći broj Studenčana nakon umirovljenja vraća se živjeti u župu iako su imali stalno mjesto boravka u Splitu. Dao Bog da se nastavi i povratak mladih! Počeo župni vjeronauk za sve uzraste Još jedna velika radost za našu župu. Preko župne sv. mise kršten Mate Jurčević. Poslijepodne sv. misa sjećanja na ubijene fratre naše provincije u Imotskom Početak devetnice (krunica i sv. misa) na čast sv. Franje Sprovod pok. Kazimira Udiljka Sprovod pok. Anđe Bilić-Paričić Svetkovina sv. Franje. Misno slavlje bijaše iznimno svečano! U večernjim satima dobili obavijest o preminuću fra Danka Glibote, župnika, kojeg su Studenčani bez iznimke jako voljeli i poštovali Sprovod fra Danka Glibote u Imotskom. Iako je kišno vrijeme, sudjelovao velik broj župljana. Studenački zbor animirao misno slavlje, a na groblju pjevala klapa Sv. Mihovil čiji su članovi i Studenčani. Fra Danko je ostavio trajan biljeg poniznog i uzornog redovnika. Više u prilogu na str Sprovod pok. Ive Ice Dujmović Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu. Župna sv. misa. Sudjeluju fra Zoran Jonjić i don Jakov Cikojević. Nakana za pok. fra Danka Glibotu. Veliki broj župljana nazočio misnom slavlju. U poslijepodnevnim satima sprovod pok. Milice Bilić-Pavlinović Sprovod pok. Anđe Bilić-Nosić. Sestra joj p. Milica preminula prije četiri dana Sveta Terezija Avilska. U župi se posebno moli za ozdravljenje djevojke Marine Šakić, koja se u zagrebačkoj bolnici bori s teškim križem bolesti. Ozdravi je, Gospodine! Dobili obavijest o pastirskom pohodu o. nadbiskupa našoj župi. Pohod će se održati Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu. Misijska nedjelja. Svi prilozi i milostinja namijenjeni su za pomoć misijama Sprovod pok. Anice Trogrlić i pok. Frane Prke, koji bijaše najstariji Studenčanin (r ) Susret franjevačkih provincijala u Sinju. Nadbiskup obavijestio kako će u prigodi pastirskog pohoda posvetiti crkvu i oltar sv. Ilije proroka. Na poslijepodnevnoj sv. misi obavijestio župljane koji su se odmah organizirali za pomoć Počele pripreme za slavlje. Komunalna služba iz mjesta uredila okoliš župne kuće i crkve. Hvala im od srca! Blagoslovljen im trud po ovako hladnom vremenu Dr. Nediljko Ante Ančić, pastoralni vikar, obavio vizitaciju. Susret bijaše ugodan i poticajan. Bogu hvala i slava! U večernjim satima održane probe za sutrašnji pastoralni pohod i posvetu crkve i oltara Bijaše dan što učini Gospodin. Župu je pohodio nadbiskup mons. Marin Barišić te tom prigodom posvetio crkvu i oltar sv. Ilije. Više u prilogu na str Župnik u druženju sa susjedima. U župnoj se kući okupiše svi: i mlado, i staro. Druženje proteklo radosno. Bogu hvala i slava na divnim susjedima! Dekanatski sastanak u Imotskom. Predavač dr. fra Domagoj Runje, a tema je u svezi s Jubilejom Božjega Milosrđa Svetkovina Svih svetih. Sveta misa u i poslijepodne u 15 sati. Brojni Studenčani posjetili rodnu župu. U večernjim satima pridružili smo se akciji Svetost pobjeđuje klanjanjem pred Presvetim. Više u prilogu na str. 91. Iz župne kronike 41

44 Iz župne kronike Dušni dan. Sveta misa za sve pokojne u sati. I nakon listopada nastavili smo s moljenjem Krunice i svakodnevnim bogoslužjem U Nadbiskupijskom ordinarijatu preuzeh Povelju o Posveti crkve koju mi je predao don Nikola Mikačić Noćas su nepoznati provalnici nasilno otvorili školu i crkvu. Bogu hvala nije bilo velike štete Trideset treća nedjelja kroz godinu. Na župnoj misi većina župljana. Vrijeme kao usred ljeta. Kažu Studenčani da ne pamte ovakve vrućine u jedanaestome mjesecu! Poslijepodne sprovod pok. Ante Bilića Nosića Uočnica 24. godišnjice pada Vukovara. U našoj crkvi sv. misa za sve hrvatske branitelje sa Studenaca te jednu civilnu žrtvu Maricu Bekavac. Nastojao sam prikupiti podatke o imenima svih Studenčana koji su ili poginuli ili preminuli branitelji. Na raspolaganju su mi bili zapisi iz literature i živa riječ Studenčana. Bilo bi dobro, ako smo propustili koje ime, obavijestiti nas o tome. Više u prilogu na str Sprovod pok. Nade Vuković, r. Bilić. Nazočan svećenik iz župe u kojoj je boravila. Obitelj pobožna i vjerski aktivna u novoj župi. Bogu hvala i slava! Svetkovina Krista Kralja i Sv. Cecilije. Slavlje prošlo dostojanstveno i svečano. Više u prilogu na str Sveta Katarina Aleksandrijska. U jutarnjim satima sv. misa za pok. Nadicu Babić, preminulu u Zagrebu. Nadica bijaše medicinska sestra, uvijek na usluzi svim Studenčanima. Gospodin je nagradio vječnim mirom! Župnik na sastanku u Imotskom, kojem je predsjedao o. Nadbiskup s pastoralnim i generalnim vikarom. Sastanak je bio u svezi s pastoralnim pohodima Nadbiskupa župama Imotskog dekanata Pohodio bolesnu Anu Bilić-Kovačević. Zadivljen s koliko pažnje i ljubavi se obitelj brine o njoj! Bogu hvala! U poslijepodnevnim satima sastanak Uredničkog vijeća lista STUDENCI. Sastanku nazočio i lektor gospodin Petar Ujević. Bijaše korisno, ugodno i radosno! Sprovod pok. Marije Maras. Pokojnica živjela u Imotskom. Veliki broj Imoćana na sprovodu Prva nedjelja došašća. Početak nove crkvene godine i devetnice Božjem milosrđu u prigodi otvaranja Svete godine Milosrđa i Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Nakon župne mise župljani hodočastili u Međugorje. Više u prilogu na str Andrija apostol, blagdan. Iznimno lijepo vrijeme. Danas su u župi počele sv. mise zornice. Okupio se velik broj vjernika svih dobnih skupina. Radosno prihvaćena molitva Jutarnje iz časoslova. Više u prilogu na str Župnik na adventskoj rekolekciji u Vepricu. Poslijepodne sprovod pok. Anki Babić (Šakuši). Bijaše plemenita i iznimno vrijedna žena. Deset godina služila u župi kao sakristanka. Velik broj svećenika na sprovodu Sprovod pok. Ane Šakić. Na sprovodu veliki broj svećenika. Fra Jakov Udovičić kaza kako bijaše ponizna i pobožna žena Svečanom župnom sv. misom i krunicom Božjega milosrđa slavljen blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije i otvaranje Svete godine Božjeg milosrđa. Crkvu pripremi naša mladež. Isuse, budi milosrdan nama i cijelom svijetu! Sprovod pok. Marije (Marijice) Meštrović Mladi iz KUŠU-e STUDA pripremaju materijal i prave kućice za jaslice u crkvi i na Franjevačkom trgu. Oduševljen sam koliko truda, ljubavi i pažnje ulažu u aktivnosti. Bilo svima blagoslovljeno! 42

45 Karitativna sekcija naših krizmanika i mladih priprema se humanitarnu izložbu. Hvala svima koji sudjeluju u aktivnostima! Sprovod pok. Mladena Bilića Jukerinova. Župnik dovršava poslove u svezi s pripremom lista Studenci i župnu statistiku. Ova je godina po događajima, aktivnostima i angažmanu župljana pokazatelj rasta u svakom smislu. U župi je do tiskanja lista Studenci bilo: krštenja 4 vjenčanja 3 prvopričesnika 6 sprovoda 35 (od toga broja je 14 pokojnika živjelo na Studencima, 20 su bili odseljeni, a 1 je pokojnik iz Babića u Bosni i Hercegovini jer je dio žitelja Babića, Subašića i Gornjih Jurčevića u BiH-u te dio žitelja Podjarma-Aržano vezani sa Župom Studenci) 82 puta su pohođeni bolesnici. Na veliku župnikovu radost u župi su iznimno aktivni i djeluju: Mješoviti župni zbor u ljetnom periodu vokalno instrumentalni sastav mladih Ministrantska radionica župni vjeronauk za osnovnoškolce, prvopričesnike, ministrante, krizmanike, srednjoškolce, a u narednom periodu i za studente radionice i susreti krizmanika i mladih Uredničko vijeće lista Studenci (kojemu su se pridružili novi članovi) Karitativna sekcija, a u tijeku je osnivanje Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća te se planira osnivanje FRAMA e, molitvene skupine i obnavljanje Franjevačkog svjetovnog reda Župljani sudjeluju u velikom broju u svim pobožnostima i župnim aktivnostima. Od građevinskih radova, a u svrhu župnih aktivnosti s mladima, planiramo sanirati vlagu i krovište dvorane u novoj župnoj kući. Ostali radovi izvodit će se prema mogućnostima i potrebama. Svi župljani stalno naseljeni u Studencima, i oni Studenčani koji povremeno borave u Studencima, uvijek su i bez poticaja spremni pomoći župniku. Bilo svima blagoslovljeno! Dao Bog da se trend povratka u Studence nastavi! Emanuel Cikojević s nama Iz župne kronike 43

46 Od Božića do Božića Od Božića do Božića Postavljanje prošlogodišnjih jaslica u našoj crkvi Drugu godinu zaredom skupina mladih u organizaciji KUŠU-e Studa s radošću je postavljala jaslice u našoj crkvi. Svima od srca zahvaljujemo! Neka ih Gospodin blagoslovi u njihovom maru za Župu! D. Glibota Božićna akcija Karitativne sekcije u Župi sv. Ilije proroka u Studencima U prošlom broju lista Studenci pisali smo o osnutku Karitativne sekcije čije su djelovanje potaknuli krizmanici, a koja je u došašću pokrenula akciju pomoći potrebnima u župi. Osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti su na Kreativnim radionicama župnog vjeronauka izradili božićne ukrase te ih prodavali na štandu postavljenom na Trgu fra Anđela Udiljka. Sav prihod od prodaje, na završetku božićnog vremena, mladi su donirali potrebitima u mjestu te kupili prigodne darove starijim osobama iz Studenaca, koji su smješteni u Domovima za umirovljenike u Trogiru i Zadvarju. Ovom 44 Studenačka mladež sa župnikom

47 Baki Jeli donijeli smo barem malko božićne radosti su akcijom mladi pokazali kako male stvari učinjene s velikom ljubavlju mogu drugima donijeti radost. Osim navedene akcije krizmanici su izradili ukrase i okitili drvca u župnoj kući i kapeli sv. Roka Podgredom. Marija Šakić Od Božića do Božića 45

48 Od Božića do Božića Slavlje Božića Slavlje Božića u našoj je župi proteklo u znaku molitve za bolesnog župnika fra Danka Glibotu, koji je nakon operativnog zahvata u bolnici smješten u Samostanu u Imotskom. Župnika je revno zamjenjivao don Jakov Cikojević, koji je slavio misu ponoćku u prepunoj crkvi sv. Ilije te sutradan na Božić župnu svetu misu. Misno slavlje je animirao Mješoviti župni zbor i krizmanici iz župe. Misno slavlje na blagdan sv. Ivana je po običaju slavljeno u kapeli sv. Roka Podgredom. Isti je dan započeo blagoslov obitelji, a u poslijepodnevnim satima krštena je Amelie Jurčević, kćer Perice i Nele rođ. Bašić. Roditeljima je u ime cijele župne zajednice čestitke prenio don Jakov. Misa zahvalnica na Staru godinu U našoj je župi u 16 sati na Staru godinu slavljena misa zahvalnica koju je predvodio don Jakov Cikojević u suslavlju s fra Ivicom Udovičićem. Visok snijeg nije spriječio župljane da sudjeluju na misnom slavlju u kojem su zahvalili Gospodinu na protekloj godini te je po običaju čitana statistika župe. Osim čitanja statističkih podataka don Jakov je pročitao planove za sljedeću godinu te pozvao župljane na dostojanstveno novogodišnje slavlje. Z. Babić Facebook stranica župe 1. siječnja započela je objavljivati sadržaje Facebook stranica Župe sv. Ilije proroka. Stranica je informativnog i edukativnog karaktera, a pokrenuta je na inicijativu bivšeg župnika pok. fra Danka Glibote. Lj. Cikojević 46

49 Digitalizacija građe župne arhive Radi bržeg i boljeg pregleda arhivne građe Župnoga ureda, a prvenstveno fotografske građe, nekoliko entuzijasta iz župe započeli su digitalizaciju dostupnog materijala. Zanimljivo je da su se u kratkom vremenu javile obitelji, koje imaju sačuvanu građu, a koja je u svezi s radom i životom u župi te su je ustupili za potrebe projekta. Ovom prigodom pozivamo sve čitatelje lista Studenci koji raspolažu s podatcima i materijalom za digitalizaciju da ga pošalju ili posude za potrebe arhiviranja. I. Babić Blagoslov učenika i zaposlenika u školi Na početku 2. polugodišta naš don Jakov Cikojević udijelio je Božji blagoslov na učenike, učitelje i ostale zaposlenike u OŠ STUDENCI. Nakon blagoslova zadržao se u ugodnom druženju s učenicima i učiteljima. I. Udiljak Vjeronaučna olimpijada Učenici OŠ Studenci, točnije njih četvero: Stipe Babić, Zrinka Babić, Kata i Iva Šakić s vjeroučiteljem Branimirom Poljakom sudjelovali su 23. siječnja godine na Vjeronaučnoj olimpijadi koja se održala u OŠ Stjepana Radića u Imotskom. Tema je ovogodišnje olimpijade bila Drugi vatikanski sabor. Fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan, župnik i dekan, otvarajući olimpijadu, naglasio je važnost Drugoga vatikanskoga sabora jer je Crkva progovorila o samoj sebi. Pozvao je učenike da budu zahvalni jer su, učeći o Drugome vatikanskom saboru, mogli upoznati svoju Crkvu i vrijeme u kojem žive. Naime, studenački učenici već preko 40 godina sudjeluju u vjeronaučnim natjecanjima tako da i ove godine unatoč bolesti jednog vrijednog člana, Ante Bilića, nisu htjeli odustati, već su kao pravi olimpijci održali tradiciju. Djeci je ovo natjecanje posebno drago jer sudjeluju u cjelodnevnom druženju s vjeroučiteljem te djecom iz ostalih škola Imotske krajine. Napomene li se pri tom da sudionici odu i na pizzu, vjeronaučna olimpijada postane još slasnija. 1. svibnja godine u Zagrebu je održano finalno natjecanje vjeronaučnih Od Božića do Božića 47

50 Od Božića do Božića ekipa. Studenačku ekipu su predstavljali: Ivica Udovičić, 6. razred, Tomislav Babić, 8. razred, Andrija Šakić, 8. razred, Vlade Šakić, 8. razred, Stipe Udiljak, 7. razred, Ivica Vuković, 6. razred, Marina Meštrović, 7. razred. Ekipu je vodio župnik fra Julijan Ramljak. B. Poljak Obred grličanja svojim pukom. Mi u Studencima navikli smo upravo na takve svećenike. Ali njihova primarna zadaća je biti duhovni vođa, naviještati evanđelje, podjela sakramenata, i obavljanje ostalih dužnosti koje imaju kao svećenici i župnici. 8. veljače u našoj je crkvi, nakon župne sv. mise, don Jakov Cikojević obavio obred grličanja. Obredu su najprije pristupili ministranti i čitači, nakon njih ostali vjerni puk i na kraju članovi Župnog zbora s voditeljem. Mate Šakić U zajedništvu sa župnikom Godinu na izmaku pamtit ćemo po mnogočemu, nažalost, više po neugodnim i tužnim događajima nego radosnim i nasmijanim. Istina, svatko je stvorio vlastitu ljestvicu vrijednosti pa jednom tuga drugom može biti radost. U skladu s našim nagnućima, okolini, potrebama i kojekakvim okolnostima formiramo vlastite stavove i prosudbe. U životu svakoga vjernika značajno mjesto trebao bi zauzimati svećenik / župnik. Svećenici, posebice u malim mjestima poput naših Studenaca, često su osobe koje razbijaju učmalost, drže duh budnim, smiruju usijane glave, tuguju i raduju se sa Svećenik u župi znak je mira, sigurnosti, duhovnog spokoja i posviješćenosti da smo dio velike zajednice vjernika. Upravo posviješćivanje da smo dio Kristove Crkve nijednog vjernika ne bi smio ostaviti ravnodušnim jer to našim životima daje dimenziju vječnosti. Dolazak svećenika u obitelj bilo kao osobnog prijatelja, bilo kao duhovnika posebna je radost. Odlazak pokojnog župnika fra Danka Glibote u bolnicu, na početku adventa, u Studencima je stvorio pomutnju, zebnju i stalno propitivanje hoće li ga tko doći zamijeniti. Iz razgovora sa sumještanima, pogotovo malo starijima, osjetila se upravo ta zebnja i potisnuti strah pred neizvjesnim vremenom koje je dolazilo ispred nas. Otprilike tako bi se mogla opisati situacija koja je trajala nekoliko dana u našoj župi. Desetljeća i stoljeća duhovne stabilnosti kao da su mogla nestati u trenu. Gvardijan samostana u Imotskom i uprava Provincije Presvetog Otkupitelja nastojali su iznaći nekakvo rješenje dok se ne vidi kako će se razvijati situacija s fra Dankom. I onda se javlja naš don Jakov Cikojević koji, iako u mirovini, cijelim bićem i svim srcem preuzima župničke obveze ili do fra Dankova ozdravljenja ili do dolaska svećenika koji će 48

51 Hodočasnici na odlasku u Međugorje ga mijenjati. Bilo je u tom kratkom vremenu nesporazuma i ishitrenih reagiranja, ali je ipak sve završilo kako je i trebalo, i mir se ponovo vratio među ljude. Kao da se mogao čuti veliki uzdah olakšanja jer ipak će među nama biti svećenik i to svakodnevno. Don Jakov je uistinu napravio veliko djelo ljubavi i milosrđa. Ne znam kako drugačije nazvati njegov trud, ljubav i sve napore koje je učinio da se ne osjeti odsutnost župnika. Da je samo obavio blagoslov obitelji usprkos veliku snijegu i hladnoći, bilo bi dovoljno. Ali on je obnašao sve dužnosti kao da je župnik. Iako je rekao da je spreman mijenjati fra Danka koliko bude potrebno, ipak je župljane upućivao kako kod crkvenih vlasti urgirati da povedu računa i o fra Dankovu zdravlju, ali i o tome da nam zbog uznapredovale bolesti čim prije pošalju drugoga svećenika koji bi mogao biti trajnije rješenje. Pamtit ćemo to vrijeme po gorljivim don Jakovljevim propovijedima i bezbrojnim molitvama i zazivima za fra Dankovo ozdravljenje. Nadamo se da će ga Gospodin velikodušno nagraditi za sve dobro koje je učinio. Prateći fra Dankovo zdravstveno stanje, uprava Provincije zaključila je da više neće biti sposoban za samostalan boravak u župi i obavljanje župničke službe, pa su odlučili da će ga zamijeniti fra Zoran Jonjić, župnik u Slivnu. Kako bismo mu malo olakšali nastup u novoj sredini, želeći ga ohrabriti i srdačno pozdraviti, zajedno s don Jakovom posjetili smo fra Zorana u Slivnu prije samog dolaska u Studence. Pobožnošću Križnog puta i misnim slavljem 5. korizmene nedjelje fra Zoran je započeo svoju službu kao privremeni upravitelj naše župe. Svetu misu i pobožnost zajedno sa studenačkim pukom namijenio je za ozdravljenje fra Danka Glibote. Prije euharistijskog slavlja fra Zorana je pozdravio don Jakov Cikojević, a u ime župljana zahvalu don Jakovu i dobrodošlicu fra Zoranu poželio je student Marko Udovičić. Prvopričesnica Ružica Bilić Pavlinović Od Božića do Božića 49

52 Od Božića do Božića svećenika / župnika, velika je radost. Imati svećenika za prijatelja, velika je privilegija, a imati svećenika u obitelji, osobita milost. Radujmo se jer imamo milosnu mogućnost svakodnevne Euharistije. Ako nemamo svećenika, nećemo imati ni Euharistije, ni sakramenata, ni blagoslova obitelji, polja, vozila i svega što je stvoreno na slavu Božju i na korist ljudima. Svećenik među nama zalog je našega duhovnog mira. Na kraju krajeva, on je jedini koji nam po Božjem naumu i dopuštenju može otpustiti grijehe. A živjeti oslobođen od grijeha, znači biti pripravan za dolazak Gospodinov. Z. Babić Predsjednica Republike Hrvatske u Studencima Ovo je dan što ga učini Gospodin! darovala je novom župniku cvijeće i krunicu kao jasan znak prihvaćanja i potpore s ljubavlju i molitvom. Na kraju misnog slavlja fra Zoran je svima udijelio blagoslov. Već na nastupnoj svetoj misi osjetilo se da je fra Zoran vrstan orač a Studenčani plodno tlo koje će davati višestruki rod. I tako se ponovo vratio spokoj u našu župnu zajednicu. Neopisiv je osjećaj mira i spokojstva kad znaš da je svećenik u blizini. Iako živimo u nesigurnu i nestabilnu vremenu, ipak postoje ljudi koji znaju gdje tražiti i pronaći duševnu ravnotežu. Svaki vjernik zna da su smirenost i spokojnost jedino kod Gospodina ako mu se predamo cijelim bićem i umom i da su svećenici naša veza s Gospodinom. Možda ponekad i zaboravimo da su naši svećenici ljudi kao i mi i da kao i ostali smrtnici prolaze kroz razne kušnje. Zato ćemo često čuti da nas pozivaju da molimo za njih. Kao što je nama potrebna njihova molitva, tako je i njima potrebna naša jer pozvani smo na zajedništvo. Imati Ružica Bilić-Pavlinović uručuje cvijeće Predsjednici Dana 26. ožujka godine Studence je posjetila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. To je bio jedinstveni događaj jer Studence, malo pitoreskno selo, prije nje nije posjetio nitko. Ovim područjem upravljali su mnogi: carevi, kraljevi, providuri, predsjednici, ali se nitko od njih nije udostojio doći u Studence, inače lojalnim i odanim građanima. To je učinila novoizabrana predsjednica Kolinda. Ona se, na jedan način, odužila biračima jer je preko 90 % njih za nju glasovalo. Takav rezultat 50

53 nije imala ni na jednom području Hrvatske. Bila je zahvalna, a mi sretni što će se pojaviti među nama. Oduševljenju nije bilo kraja kad smo doznali da će Predsjednica doći na Studence godine u popodnevnim satima. Radost je ozarila sva lica, a počela je priprema dočeka. Prije dolaska na Studence, Predsjednica je posjetila grob prvog poginulog branitelja Domovinskog rata Josipa Jovića u Aržanu. Na taj način odala je priznanje i zahvalnost žrtvi u krvavom ratu za slobodu i nezavisnost Republike Hrvatske. Navedenog datuma, a bio je četvrtak, toplo proljetno sunce je omogućilo da se na dočeku okupi preko 1000 Studenčana i žitelja iz Imotskog i okolnih sela: Lovreća, Dolića Drage, Ričica, Ciste Provo, Sviba, ali i iz susjedne Bosne i Hercegovine. Mnoštvo puka, državnih zastava, transparenata dobrodošlice i cvijeća ispunilo je školsko dvorište i salu u školi. Svatko je bio nestrpljiv i jedva je čekao da Predsjednicu vidi uživo. Mladež Studenaca je formirala redare koji su se trebali brinuti za red i Kolindinu sigurnost. Najednom se zavijoriše zastave visoko podignute, a isto tako i transparenti. Masa svijeta se uskomešala, a redari su uspjeli napraviti špalir od ulaza u dvorište do dvorane u školskoj zgradi. Kolona automobila se zaustavila ispred ulaza u dvorište. Iz automobila je izišla Kolinda Čulo se samo skandiranje: Kolinda! Kolinda! Kolinda! Živjela predsjednica države! Živjela Republika Hrvatska! Prolomio se silni pljesak i mahanje rukama u znak pozdrava. Ona je odzdravljala također razdragano mašući. Mirjana Udiljak i Ljuba Vuković pozdravljaju Predsjednicu Zaštitari su krčili prolaz do škole. Ona je hodala laganim koracima. Decentno odjevena i našminkana odavala je jednostavnost i skromnost, ali opet otmjenost i uzvišenost. Na ovaj način se htjela poistovjetiti sa svojim narodom. U taj trenutak slike Predsjednice s televizije, novinstva i iz dnevnog boravka su se oživotvorile i postale stvarnost. Naime, Kolinda se šetala školskim dvorištem. Njezine vatrene pristalice su bili neumorni u pozdravljanju i rukovanju. U tome je bila najupornija Ljuba Vuković, umirovljenica, koja je cijeli svoj radni vijek provela na radu u Njemačkoj. Sada je opet na Studencima gdje će živjeti do starosti. Pojavivši se na vratima dvorane, dočekale su je salve pljeska i skandiranja: - Kolinda! Kolinda! Prvo ju je pozdravio školski zbor državnom himnom Lijepa naša i svečanom školskom pjesmom Studenačka školo stara. Zastupnik u Hrvatskom saboru Ante Babić pozdravio je Predsjednicu i zaželio joj dobrodošlicu. Govor je bio kratak, ali nadahnut s puno biranih riječi. Od Božića do Božića 51

54 Od Božića do Božića Predsjednicu je pozdravio i župnik fra Zoran Jonjić, zaželio joj obilje Božjeg blagoslova te naglasio neka Hrvatsku vodi Stepinčevom stazom. Predsjednica se zahvalila toplim riječima na dobrodošlici, ali i na dobivenim glasovima na izborima. Rekla je da ne može obećati brda i doline, ali da će se zalagati da ove male sredine ostanu i opstanu, a posebice one koje se nalaze na područjima od posebne državne skrbi i u brdsko-planinskom području. Studenci u tome imaju posebnu ulogu jer su pogranično područje uz granicu s BiH u duljini od desetak kilometara. Iz njezina govora izdvojili bismo sljedeće: - Ne ćemo dozvoliti da ovaj kraj izumre i nestane sa zemljopisne karte. - Omogućit ćemo sretan život dostojan čovjeka i u ovim krajevima Dalmatinske zagore. - To je ovaj narod zaslužio. Predsjednica nas je morala napustiti jer je imala zakazani sastanak u Mostaru. Dugo joj je trebalo da se probije do automobila. Svatko se htio rukovati s njom, dotaknuti je ili fotografirati. Jedna anegdota: Josip Bilić Pavlinović Braco poslao je poruku svom prijatelju Anti Biliću Prciću koji živi i radi u Zagrebu, a rođeni je Studenčanin s Vrdoca. Evo poruke: - Ante, predsjednica Kolinda je na Studencima, u školi na Vrdocu, u Grabovini. Kada će doći u tvoje Vrbane? Nikada! Josip Bilić-Pavlinović u pozdravu s Predsjednicom Gospođo predsjednice Kolinda, hvala Vam što ste svojom posjetom Studencima ispisali nekoliko stranica studenačke povijesti. To je ovjekovječeno i nezaboravno. Hvala Vam! Sunce je hitalo prema zalasku kad je Kolinda napustila Studence. Rumena svjetlost se razlila Studencima i stvorila posebno raspoloženje. Nije li to znak da se kule zla počinju rušiti. Mi kročimo u bolju i sretniju budućnost. Rasti sretna pod suncem i u kolijevkama dječjih snova, rasti u našim srcima, lijepa naša zemljo Hrvatska! Mate Bilić-Prcić Akcija župljana u pripremi Velikog tjedna Uoči Velikog tjedna krizmanici i mladi naše župe samoincijativno su se organizirali i pripremali za Veliki tjedan. Uredili su plato, stazu i okoliš ispred kapele sv. Roka 52

55 kako bi procesija Velikog petka bila dostojanstvenija. Uoči Velikog petka postavili su i ukrasili cvijećem postaje Križnog puta od župne kuće Podgredom do crkve sv. Ilije. Mate Šakić Cvjetnica - - Nedjelja Muke Gospodnje Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje započeli smo Veliki tjedan. Babić), Pilat (Marko Udovičić) te satnik (Zvonko Babić). Muka po Marku je proročki navještaj, proglas koji nam omogućava u događajima otkriti spasenjsku prisutnost Boga, koji je postao čovjekom i umro na križu da nas spasi. Na kraju fra Zoran je udijelio blagoslov mnoštvu Studenčana koji su sudjelovali u misnom slavlju te zaželio neka u svima liturgija Cvjetnice probudi vjeru, koju je u satniku pod križem probudio umirući Isus, kako bi zajedno s njim mogli reći: Doista, ovaj bijaše Sin Božji! Z. Babić Humanitarna akcija Karitativne grupe Prije svete mise obavili smo procesiju s blagoslovljenim maslinovim i palminim grančicama ponavljajući gestu oduševljenja naroda, koji je pratio Gospodina pri njegovom ulasku u Jeruzalem. Sama misa bila je posvećena Isusovoj Muci na kojoj se pjevao izvještaj o Muci iz Evanđelja po Marku. Muku je pjevao Frano Bilić-Prcić, a ostale uloge članovi zbora: Petar (Mario Cikojević), Veliki svećenik (Matej Cikojević), Juda (Ante Babić), sluškinja (Marija Mika Karitativna grupa naše župe u čijem radu sudjeluju mladi i krizmanici organizirali su humanitarnu akciju prikupljanja pomoći za potrebite. Sredstva su prikupili prodajom maslinovih grančica, košarica i Od Božića do Božića 53

56 Od Božića do Božića uskrsnih ukrasa. Na početku Velikog tjedna mladi će zajedno sa župnikom fra Zoranom Jonjićem pohoditi potrebne, starije i bolesne te im uz darove navijestiti radost Uskrsa. Ovom prigodom zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u radionicama te tako pokazali kako male stvari mogu donijeti veliku radost. T. Babić Obredi Velikog tjedna Vrijeme od Cvjetnice do Uskrsa nazivamo Tjednom muke, Velikim tjednom ili Svetim tjednom. U tom tjednu kroz liturgiju sjećamo se Kristova ulaska u Jeruzalem koji slavimo na Cvjetnu nedjelju i nastavljamo svetim trodnevljem do proslave Uskrsa. Dani Velikog tjedna posljednji su dani priprave za proslavu Uskrsa, Kristove pobjede nad smrću. Ovi su dani vrhunac vjerničkog života jer smo po Kristovoj muci predodređeni za vječni život. U Velikom tjednu proslava je počela Velikim četvrtkom kad su se prijepodne u jedinoj misi u biskupiji u splitskoj katedrali u zajedništvu biskupa i svih svećenika blagoslovila tri ulja: bolesničko (za mazanje bolesnika), katekumensko (njim se mažu krštenci) i krizma (mješavina maslinova ulja i mirisa i upotrebljava se kod krštenja, potvrde, svećeničkog i biskupskog ređenja). U 18 sati u našoj su se crkvi slavili obredi Velikog četvrtka kao spomen posljednje Isusove večere te je župnik na taj dan provodio obredno pranje nogu dvanaestorici vjernika (Marijanu Udiljku, Zdeslavu Biliću Centiću, Anti Biliću Nosiću, Mariju Biliću Nosiću, Zdravku Šakiću, Vjekoslavu Biliću Pavlinoviću, Zvonku Babiću, Mladenku Biliću Centiću, Mirku Udiljku, Ognjenu Biliću Pavlinoviću, Kristijanu Tadiji Babiću i Antoniju Biliću Pavlinoviću) kao što je i Isus prao noge učenicima. U našoj župi dvanestorica koja sudjeluju u obrednom pranju nogu, ujedno su i oni koji će sutradan biti križonoše u obredima Velikog petka. U našoj je župi običaj da se na Veliki četvrtak u crkvi postavi Isusov grob. Na Veliki petak, dan muke i smrti Isusa Krista, obredi su počeli od kapelice svetoga Roka odakle se u procesijskoj koloni ide za križem do crkve svetoga Ilije. Na ovaj dan strogog posta i nemrsa sve se utiša jer nema radova na zemlji ili oko zemlje. Trebalo bi izbjegavati bilo kakav rad, već se u tišini i miru duše pripremati za obrede Velikog petka. Četrnaestorica mladića župljana nosila 54

57 su veliki drveni križ po jednu postaju kao dio pokorničkog bogoslužja te se zajedno sa svećenikom, pukom i Župnim zborom kantala Muka. Najveći do vjernika išao je za križem od kapelice sv. Roka, ali se i jedan dio priključio na pojedinim postajama što je dio naše tradicije. Osim župljana Studenaca nerijetko u procesiji za križem sudjeluju i vjernici iz susjednih župa. U župnoj se crkvi nastavilo s obredima Velikog petka kad svećenik u crkvu unosi u grimiz zamotan križ pjevajući tri puta (svaki put sve glasnije) Evo drvo križa na kome svijet spasa je visio. Dođite, poklonimo se! Tijekom ovih obreda pjevali su se prijekori, a vjernici su u poklonstvu ljubili križ kao znak vjere u Kristovu otkupiteljsku smrt. Nakon obreda Velikog četvrtka utihnula su zvona, ogolio se oltar i crkva od bilo kakvih ukrasa do vazmenog bdijenja u subotu. Obred Velike subote počeo je paljenjem ognja ispred crkve, a njime se upalila Uskrsna svijeća koju je svećenik unio u zatamnjenu crkvu pjevajući tri puta Svjetlo Kristovo. U našoj je župi pjevanje na Veliku subotu posebno svečano. Obred se nastavio pjevanjem pohvale Uskrsnoj svijeći (koju već nekoliko godina pjeva Mario Cikojević), čitanjem biblijskih čitanja spasonosnog Božjeg djela od početka svijeta nakon čega se svečano zapjevala Slava Bogu na visini. Potom se čitalo evanđelje, a zvona su ponovno zazvonila nakon Velikog četvrtka. Sveto trodnevlje bilo je uvod u veliku proslavu Gospodinova uskrsnuća, koje smo slavili jutarnjom misom na kojoj je župnik blagoslovio uskrsna jela i župnom svetom misom na kojoj je župnik zahvalio križonošama, ministrantima i njihovom voditelju, članovima Župnog zbora i njihovim voditeljima, čitačima, remetskoj obitelji, divnoj studenačkoj mladosti i svim župljanima, koji su na bilo koji način pomogli kako bi obredi Velikog tjedna i slavlje Uskrsa bili dostojanstveni. Nakon župne sv. mise i blagoslova župnik je prema običaju darivao djecu čokoladnim jajima. Z. Babić Od Božića do Božića 55

58 Od Božića do Božića Sveta misa za ubijene domobrane na Dobranjama 6. travnja, na Uskrsni ponedjeljak, u Dobranjama je održana sveta misa i prigodna komemoracija za 136 ubijenih domobrana pred kraj Drugog svjetskog rata. Među navedenim žrtvama nalaze se i naši Studenčani, koje su zarobili partizani na Aržanu te odveli do jame Podi gdje su ih i ubili. Svetu misu predslavio je don Stipe Ljubas, triljski župnik i dekan Cetinskog dekanata, a u koncelebraciji uz brojne svećenike sudjelovali su i studenački župnik fra Zoran Jonjić, don Jakov Cikojević te fra Jakov Udovičić. Mate Šakić vlč. Marijan Lindić iz Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater iz Sarajeva. Nakon što su obišli Imotski i slavili sv. misu na Topani drage goste iz Sarajeva ugostio je ispod pradavnog oraha Podgredom fra Zoran Jonjić. Druženje je proteklo u radosnom ozračju, a gosti su se pokazali i kao vrsni nogometaši na igralištu ispred OŠ STUDENCI. Oduševljeni ljepotama našeg mjesta, obećali su nas posjetiti opet. Pratimo ih molitvom na njihovom duhovnom putu! I. Babić Bogoslovi iz Sarajeva u Studencima U petak, 1. svibnja na blagdan sv. Josipa radnika našu su župu posjetili bogoslovi, rektor vlč. dr. Michele Capasso i vicerektor Ministrantski susret u Sinju U organizaciji provincijskog Vijeća za duhovna zvanja održan je u samostanu i Župi Gospe Sinjske u Sinju u subotu, 9. svibnja 2015., ministrantski susret na kojem su sudjelovali ministranti i njihovi voditelji iz sljedećih župa: Imotski (i filijala Glavina), Hrvace, Omiš, Prgomet, Otok, Sinj (i filijale Karakašica, Čitluk, Jasensko, Lučane), Studenci i Zmijavci. Ukupno je sudjelovalo oko 180 ministranata, a iz naše župe sudjelovali su Stipe Babić, Jakov Babić, Ivan Udiljak, Matej Trogrlić, Ivan Cikojević, Franjo Šakić i Ivan Šakić. Uz ministrante bili su fra Miro Ančić, fra Filip Budić, fra Jure Hrgović, fra Zoran Jonjić, fra Frano Pupić Bakrač, fra Neven Pavlinušić, fra Kristijan Šilić, fra Ante Vugdelija i fra Ivan Vuletić. Susret je započeo okupljanjem oko 9.30 sati. Prvi 56

59 Studenački ministranti i župnik fra Zoran u društvu sa Studenčaninom fra Ivicom Udovičićem dio susreta započeo je procesijom kroz samostansko dvorište, a zatim euharistijskim slavljem u 10 sati u crkvi Gospe Sinjske koje je predvodio sinjski gvardijan fra Petar Klapež istaknuvši kako su ministranti cvijeće oko oltara. Uoči euharistijskog slavlja provincijski promicatelj za duhovna zvanja fra Antonio Mravak pozdravio je sve ministrante, njihove župnike i voditelje, gvardijana fra Petra Klapeža, prefekta Sjemeništa fra Ivana Udovičića, te sjemeništarce i bogoslove. Svim sudionicima susreta zaželio je dobrodošlicu i želju da ih prati zagovor nebeske majke Gospe Sinjske. Liturgijsko pjevanje predvodili su sjemeništarci, a za orguljama je bio fra Ivan Udovičić. Drugi dio susreta nastavljen je natjecanjem u kvizu. Nakon prvog kruga, koji je bio u pisanom obliku, u drugi krug su ušle ekipe s maksimalnim brojem bodova, a pobjednici kviza su ministranti iz Župe Sinj. Sportsko natjecanje u nogometu, košarci i drugim igrama održano je na igralištu kod Franjevačke klasične gimnazije. Na kraju je fra Antonio Mravak zahvalio svim sudionicima i zaželio im sretan povratak u svoje župe. I. Udiljak Prva pričest u našoj župi Sakrament Prve svete pričesti jedan je o sakramenata kršćanske inicijacije, odnosno pristupanja u zajednicu kršćana i Katoličke Crkve. Velika je to radost za pojedinca koji prima sakrament, ali i za cijelu zajednicu. Povećanjem broja vjernika trebali bismo se nadati da će se širiti Kristov i nauk Katoličke Crkve, a to bi značilo prihvaćati sve ljude kao braću i sestre i sa svima živjeti u Od Božića do Božića 57

60 Od Božića do Božića Prvopričesnici s vjeroučiteljem Branimirom Poljakom, fra Zoranom i učiteljicom Katarinom Vrca bratskoj ljubavi i slozi. Tako je 17. svibnja u našoj župnoj crkvi šestero prvopričesnika Petra Babić, Ružica Bilić Pavlinović, Domagoj Udiljak, Mate Babić, Drago Šakić i Mate Bilić Pavlinović pristupilo sakramentu Prve svete pričesti. Tijekom prošle vjeronaučne godine pripremali su ih Ljudevit Cikojević, umjesto bolesnog fra Danka, Branimir Poljak, vjeroučitelj u školi, učiteljica Katarina Vrca te nakon 22. ožujka, dolaskom u župu, fra Zoran Jonjić. Njih šestero uistinu su zablistali u bijelim haljinicama nasmiješeni, sigurni i odlučni da s radošću prime Krista u svoj život. Cijelo slavlje bijaše dostojanstveno i svečano, a čitanjima, pjesmom i recitacijama animirali su ga sami prvopričesnici sa svojim voditeljima i Mješovitim župnim zborom. Na kraju misnog slavlja fra Zoran je čestitao slavljenicima i njihovima roditeljima te rekao: Hvala Ti, Gospodine, na ovom lijepom daru i prekrasnom danu. U ovoj Godini posvećenog života još je jedna generacija prvopričesnika u svoje dječje srce po prvi put primila Isusa. Bili su dobri, marljivi, poslušni, vrijedni svake pohvale! Dao Gospodin da takvi ostanu kroz čitav svoj život! Marija Šakić Zlatni pir Marinka i Marije Bartulović 23. svibnja Marinko i Marija Bartulović, u krugu obitelji i bliskih prijatelja, proslavili su zlatni pir. U kapelici svetoga Roka gdje su podijelili i sakrament ženidbe 58

61 obnovili su zavjete koje su jedno drugom obećali prije pedeset godina i održali ih do današnjih dana. Na slavlju su se okupila djeca, unučad, prijatelji, rodbina i susjedi. Život pun razumijevanja, ljubavi, međusobno uvažavanje i životna mudrost održali su Marinka i Mariju u dugu i skladnu braku. Obitelj Bartulović kao i ostale obitelji Podgredom od davnina njeguju dobrosusjedske odnose sa studenačkim župnicima, pa im je fra Zoran u ime svih živih i pokojnih župnika zahvalio na predanom služenju i prijateljstvu. Slavlje se nastavilo u obiteljskoj kući gdje se pjevalo i veselilo baš kao i prvoga dana zajedničkog života. obitelji po župama. Kako je naš župnik bio bolestan i smješten u imotski samostan, tako je i blagoslov župne kuće bio odgođen do prikladnijeg trenutka. U dogovoru fra Zorana s gvardijanom samostana i okolnim župnicima župna je kuća blagoslovljena na Duhovski ponedjeljak 25. svibnja Blagoslovu su nazočili svi franjevci iz Dekanata, župnici iz Ciste Provo i Ciste Velike te fra Danko. Blagoslov i druženje je proteklo u radosnom ozračju. Čestitamo Mariji i Marinku i cijeloj njihovoj obitelji te im želimo obilje Božjeg blagoslova u životu. Z. Babić Blagoslov župne kuće Blagoslov župnih kuća u Imotskom dekanatu obavlja se prema dogovorenom rasporedu, a nakon završetka blagoslova Ivana Udiljak Slavlje svetkovine Presvetog Trojstva, najvećeg otajstva kršćanske vjere Petnaestu godinu zaredom slavili smo svetkovinu Presvetog Trojstva kod kapele sv. Nikole u Dvorinama. Ovaj mali jubilej okupio je mnoštvo ne samo Studenčana već Od Božića do Božića 59

62 Od Božića do Božića i župljana susjednih župa Aržana, Vinice i Sviba. Prije slavlja svete mise molili smo krunicu Božjega Milosrđa, koju je predmolio ministrant Ivan Udiljak. Tajna Presvetog Trojstva je najveće otajstvo kršćanske vjere, otajstvo iz kojeg je izašla povijest spasenja. Kršćanska vjera je vjerovanje u jednoga Boga u Tri Osobe. Svetkovina Presvetog Trojstva slavi se drugačije od ostalih blagdana u crkvenoj godini. Ovdje se slavi temeljna istina vjere o Bogu koji je, kako katekizam Katoličke Crkve kaže, jedan u trima božanskim osobama: Ocu, Sinu i Duhu Svetomu. Crkva i svaki vjernik, slaveći Presveto Trojstvo, zahvaljuje Bogu na djelima stvaranja, otkupljenja i posvećenja ljudskog roda i pojedinačno svakog čovjeka. Ovim blagdanom ispovijedamo da je Bog nad svim, sve je po njemu i on je u svemu. Nad svime kao Otac, sve je stvorio po svome Sinu, a u svemu prebiva u Duhu Svetomu. Nakon misnog slavlja uslijedio je blagoslov vozila i vozača. Svima koji su pomogli da ovo slavlje bude svečano i dostojanstveno, a posebno obiteljima Ljube Bilića-Perića te Josipa i Marinke Jurčević, koji se godinama predano brinu o kapelici i njezinom okolišu, fra Zoran je od srca zahvalio te zaželio neka se po zagovoru Kraljice Mira, suncem odjevene, na sve izlije obilje Božjeg blagoslova! I. Babić Slavlje Tijelova Nakon svečanog misnog slavlja svetkovine Tijelova Brašančeva u sati, koju je predslavio fra Zoran Jonjić u suslavlju s don Jakovom Cikojevićem, održana je svečana Tijelovska procesija kroz Centar našeg mjesta. Staza kojom je prolazila procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom bili su posuti cvijećem, koje su posipali ovogodišnji prvopričesnici. Davni običaj Tijelovske procesije obnovio je fra Frano Bilokapić jer su ondašnje vlasti zabranile ophode izvan crkvenog dvorišta smatrajući ih svojevrsnom provokacijom. S. Babić 60 Hodočašće u Sarajevo Dolazak poglavara Katoličke Crkve u bilo koju državu nikoga od domaćina ne ostavlja ravnodušnim. I nevjernici će mu poći u susret jer Papa ipak ne dolazi svaki dan. Uvijek željni poruka ohrabrenja i nade i Studenčani su se uputili na susret sa Svetim Ocem predvođeni fra Zoranom Jonjićem.

63 Za nekoliko dana rezervirana su mjesta za cijeli autobus iako se u zadnji tren javilo još vjernika, ali zbog obveze prijavljivanja broja hodočasnika nije im se moglo udovoljiti. Gorljivi molitelj i vjerni sljeditelj svetoga Franje, fra Zoran, naše je putovanje započeo molitvom koja je bila nastavak molitvi da ovaj susret bude ispunjen nadom i ohrabrenjem ne samo za vjernike Bosne i Hercegovine nego svim ljudima dobre volje. Bila je ovo i prilika barem simbolično dati podršku našoj subraći u susjednoj državi, jer biti kršćanin u pojedinim dijelovima Bosne baš i nije jednostavno. Papa je svoj dolazak u Sarajevo najavio prvenstveno s nakanom učvrstiti vjernike katolike u vjeri, iskazati potporu ekumenskom i međureligijskom dijalogu i pozvati na miran suživot. Putovanje je proteklo ugodno i prema očekivanju. U Sarajevo stigosmo oko 7 ujutro. Ulazak u grad bio je strogo kontroliran, posebice za autobuse koji su imali strogo određenu rutu i mjesta za parkiranje. Iako je grad bio okićen vatikanskim i zastavama BiH, plakati s Papinim likom bili su posvuda, ali se nije osjetilo uzbuđenje i razdraganost kojoj smo svjedočili kad je Ivan Pavao II. dolazio u posjet našoj državi. Istina, u BiH je i manje Hrvata i vjernika nego u Hrvatskoj, ali unatoč svemu nije se osjetilo uzbuđenje osim na putu do stadiona Koševo gdje je priređen susret sa Svetim Ocem. Kroz Sarajevo su se slijevale kolone hodočasnika prema stadionu gdje je bilo manjih zastoja i gužvi, ali smo ipak bez većih poteškoća ušli u stadion. Iako se najavljivao detaljan pregled osoba i stvari koje su se nosile, ništa od toga nismo doživjeli. Naša župa bila je na dijelu koji je bio rezerviran za hodočasnike iz naše Od Božića do Božića 61

64 Slavlje Svetkovine Presvetog Srca Isusova u Musincu Od Božića do Božića provincije, a i bila je najbrojnija skupina vjernika. Ni iz jednog kraja Bosne ili Hrvatske nije došlo toliko hodočasnika koliko iz Dalmacije i na tu činjenicu bili smo jako ponosni. Kako se približavao tren slijetanja papina zrakoplova, tako je uzbuđenje raslo. Animatori na svečanoj pozornici nastojali su u malo vremena okupljene hodočasnike zabaviti prigodnim programom i podučiti kako se ponašati tijekom misnoga slavlja. Nakon susreta s političkim vrhom Papa se uputio prema stadionu i do njegova dolaska pjesma nije prestajala. Kad se papino vozilo pojavilo na stadionu, teško je opisati atmosferu oduševljenja i radosti. Ispružene ruke, otvorena srca, osmijesi. Radost se mogla fizički osjetiti. Nije nam smetala ni nesnosna vrućina niti bilo što drugo. Cijeli je stadion bio jedno biće. Papina riječ bila je usmjerena na stvaranje preduvjeta za trajan mir na ovim prostorima gradeći razumijevanje, toleranciju i vjersku snošljivost svaki dan i na svakom koraku. Naglasio je da je stvaranje mira umijeće koje zahtijeva strast, strpljivost, iskustvo, postojanost. Blaženi oni koji siju mir svakodnevnim radom, gestama služenja, bratstva, milosrđa, istaknuo je. Nadam se da smo i mi Studenčani, koji pođosmo na susret sa Svetim Ocem, odlučili izgrađivati sebe a tako i svijet oko sebe. P. Babić Svetkovina Presvetog Srca Isusova u našoj župi proslavljena je u istoimenoj kapelici u zaseoku Musinac. Zavjetnu kapelicu Presvetog Srca Isusova sagradio je don Jakov Cikojević te se uz posvetu i odobrenje splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića u njoj održavaju misna slavlja, a posebno svečano od don Jakovljeva umirovljenja i povratka u rodne Studence. Misno slavlje, koje je počelo ophodom oko kapelice, predvodio je fra Zoran Jonjić u suslavlju s don Jakovom Cikojevićem i don Srećkom Franićem, župnikom Ciste Provo, a kasnije im se pridružio i fra Dinko Bošnjak, župnik Lovreća. Fra Zoran Jonjić je u propovijedi govorio o patnji koja je sastavni dio života, ali i o beskrajnoj Božjoj ljubavi prema čovjeku koja pobjeđuje sve nevolje. Na kraju svete mise don Jakov Cikojević se zahvalio svim svećenicima na bratskoj suradnji, susjedima i prijateljima koji su mu pomogli organizirati proslavu te svim Studenčanima, koji su mu pružili ruku suradnje i ljubav u vremenu otkad je svećenik u miru, a posebno dok je zamjenjivao župnika fra Danku Glibotu. Radosno ozračje svetkovine je nastavljeno nakon misnog slavlja okrjepom i prijateljskim druženjem za sve Studenčane i goste koje je pripremio domaćin don Jakov. I. Babić 62

65 Vjenčanje Marija Cikojevića i Marijane Udiljak animirao Mješoviti župni zbor čiji je Mario suvoditelj. Uz iskrene čestitke mladencima želimo obilje Božjeg blagoslova! M. Babić Blagdan sv. Ante Padovanskog 12. lipnja na svetkovinu Presvetog Srca Isusova sakrament ženidbe u crkvi sv. Ilije podijelili su naši župljani Mario Cikojević i Marijana Udiljak. Obred je uz suslavlje fra Zorana Jonjića predvodio bivši studenački župnik fra Jakov Begonja, a slavlje je Blagdan je svetog Ante Padovanskog, jednog od najomiljenijih katoličkih svetaca, koji je svetim proglašen samo godinu dana nakon svoje smrti. U Hrvatskoj se blagdan obilježava svetim misama, blagoslovom djece i procesijama. Tako je i u našoj župi slavlje počelo procesijom oko Franjevačkog trga, a nastavljeno svetom misom u 18 sati. Iza svete mise priređen je blagoslov ljiljana i djece. Divan je Bog u svojim malenima! J. Babić Od Božića do Božića 63

66 Od Božića do Božića Hodočašće u Međugorje Trodnevnica sv. Iliji Na 34. obljetnicu ukazanja naši su župljani hodočastili u Međugorje. Među hodočasnicima bili su prvopričesnici i ministranti koji su predvodili molitve na putu prema brdu Križevcu. Nakon poslijepodnevnog odmora i prigode za osobnu molitvu te sakrament pomirenja sudjelovali smo na večernjoj svetoj misi te klanjanju pred Presvetim. Cijelo je putovanje proteklo u radosnom ozračju pjesme i molitve svih generacija. F. Šakić Krštenje Bartula Šakića 5. srpnja (nedjelja) u kapeli sv. Roka Podgredom kršten je Bartul Šakić sin Ivana i Marine Šakić. Iskrene čestitke i obilje Božjeg blagoslova. Lj. Cikojević Od 17. do 19. srpnja održana je duhovna obnova kao priprema za proslavu svetkovine sv. Ilije proroka u Studencima. Misno slavlje prvoga dana kojemu je prethodila molitva krunice i prigoda za svetu ispovijed držao je fra Nedjeljko Čarapić, župnik Podbablja. U nadahnutoj propovijedi fra Nedjeljko je naglasio kako je Ilijino vrijeme vrlo blisko današnjem, pa nam taj starozavjetni svetac, čija se svetkovina slavi 20. srpnja, itekako može biti i sada uzor i putokaz kako se boriti za očuvanje vjere i istinskih vrijednosti, a posebno u saznanju da Bog pokazuje svoju moć kada on hoće i na način na koji hoće. U subotu, 18. srpnja misno slavlje drugoga dana trodnevnice predvodio je naš Studenčanin fra Jakov Udovičić, župni vikar Vinjana. Fra Jakov je u propovijedi govorio o životnom putu svetoga Ilije, koji je s jedne strane prožet molitvom i tišinom, a s druge strane gorljivošću i borbenošću u obrani vjere. Takav put je 64

67 Vjenčanje Zvonimira Udiljka i Ivke Biluš 18. srpnja u crkvi sv. Josipa u Lištanima sakrament ženidbe podijelili su naš župljanin Zvonimir Udiljak i Ivka Biluš. svima nama poticaj da njegujemo kršćansku molitvu i svakodnevno rastemo u ljubavi prema Bogu. Treći dan priprave za svetkovinu patrona župe protekao je u ozračju nedjeljnog misnog slavlja koje je predvodio fra Ante Tonko Bilić, voditelj HKM-a Mainz. Propovijedajući o sv. Iliji kao primjeru širitelja radosnog susreta s Bogom, fra Ante Tonko je naglasio kako u životu trebamo činiti male pokrete u potpunoj poniznosti kako bismo mogli doživjeti susret s Bogom. Snaga takvog susreta će nam pomoći u čitavom životnom hodu, a ne samo 40 dana. Pozvavši nas na molitvu, fra Ante je zaključio kako će nam primjer sv. Ilije pomoći u odolijevanju iskušenjima novoga svijeta. Z. Babić Uz iskrene čestitke mladencima želimo obilje Božjeg blagoslova! Lj. Cikojević 4. Susret klapa Dalmatinske zagore Klapska pjesma je svila svoje gnijezdo u Studencima. Polaganim, ali vještim i sigurnim, koracima potpuno je srasla s našim studenačkim pukom i postala prihvaćena kao nezaobilazan ures našeg mjesta. Četvrtu godinu zaredom, uoči blagdana sv. Ilije, 19. srpnja, u večernjim satima, održan je 4. Susret klapa Dalmatinske zagore. Bilo je to Od Božića do Božića 65

68 Od Božića do Božića pravo osvježenje koje je odlično prijalo vrućem predilinskom danu. Ovogodišnji susret začinilo je nekoliko vrsnih klapskih družina, točnije njih pet. Tri ženske klape počastile su Studenčane glasom i stasom: Murtela iz Dugopolja, Zvizdan iz Posušja te Kolura iz Splita. Čast muških klapa branila su dva Mihovila : klapa PU Splitsko-dalmatinske županije Sv. Mihovil i istoimena klapa Sv. Mihovil iz Prološca, suorganizator svih dosadašnjih susreta. Pozdravni govor klapama i slušateljima uputio je studenački župnik fra Zoran Jonjić srdačnim riječima dobrodošlice i zahvalnosti na odazivu. Program je izvrsno vodila i animirala Silvija Poljak. Čast otvoriti ovogodišnji susret imala je ženska klapa Zvizdan obradom popularne pjesme Dajem ti srce (Bog neka čuva moju Hrvatsku). Publiku su oduševile i tradicionalnim pjesmama Ivan vodu zakrstijo te Pere se puten falijo pokazavši kako se na šaljiv i simpatičan način mogu opjevati i najozbiljnije životne priče. Klapa Zvizdan, inače prva i jedina posuška ženska klapa, osnovana je godine. Iako mlada po pjevačkom stažu, pod vodstvom Josipe Jukić brzo je pokazala kako se radi o iznimno ozbiljnoj klapi, o čemu svjedoče i mnoge nagrade i priznanja. Po drugi put Policijska klapa Sv. Mihovil se predstavila studenačkoj publici tradicionalnim klapskim pjesmama: Zaspalo je siroče i Čija je ono divojka. Kao i na prvom susretu, svojom izvedbom u prepunoj crkvi sv. Ilije nikoga nisu ostavili ravnodušnim čemu je svjedočio i gromoglasan pljesak. Policajci zaslužuju sve pohvale jer na izvrstan način već šest godina promoviraju svoju struku i pripadnost hrvatskom narodnom melosu. Voditeljica im je Vera Obukhova-Velić. Splitska ženska klapa Kolura drugu godinu zaredom je studenački klapski gost. Kao i protekle godine oduševile su svojom neposrednošću i sposobnošću da prenesu emociju publici. Ove godine za to su im poslužile pjesme Ajdi, ajdi pa se vrati, Jemala san dragoga i Majko ljubezniva. Umjetnički voditelj im je Srećko Damjanović, koji je Klapa Sv. Mihovil, Proložac 66

69 Policijska klapa Sv. Mihovil Ženska klapa Kolura, Split Od Božića do Božića 67

70 Od Božića do Božića Ženska klapa Murtela, Dugopolje Ženska klapa Zvizdan, Posušje 68

71 zaslužan za nisku uspjeha od njihova osnutka godine. Ženska klapa Murtela je na neki način domaća ženska klapa jer još nisu preskočili niti jedan susret. Uvijek u dobrom i veselom raspoloženju dodatno oplemenjuju ovakva klapska druženja. U umjetničkom smislu gaje jednake standarde. Za ovaj susret studenačkoj publici pripremile su pjesme Lipo ime Mojmira Čačije, Joj, lipi Frane i Golubice, nemoj spati. Kao i splitske kolegice, sudjelovale su na Omiškom festivalu već u svojoj prvoj godini osnutka godine. Pod vodstvom nadarenog maestra Vite Balića ostvarile su zapažene uspjehe na velikom broju susreta, smotri i festivala. Posebnost klape je i šarolik repertoar. Uz tradicionalni klapski izričaj Klapa Murtela izvodi niz duhovnih pjesama i obrade svjetski poznatih pjesama. Ovogodišnji je susret zatvorila Klapa Sv. Mihovil iz Prološca pjesmama Libar od života Dušana Šarca i Pere Picukarića, Spušta se noću obradi Velebita Veršića i Domovina Miroslava Škore, u obradi Josipa Šipića (Sokola), pobravši simpatije svih nazočnih slušatelja i izvođača. Upravo izvedbama posljednje dvije pjesme klapa je ove godine osvojila Nagradu publike Bura na Festivalu klapske pisme u Posušju. Klapa Sv. Mihovil proslavila je početkom godine jubilarnu desetu godišnjicu djelovanja. Od samih početaka rada klapa njeguje izvorni klapski izričaj, a u novije vrijeme repertoar je proširen duhovnim skladbama i obradama popularnih pjesama. Osobitost klape je i stvaralaštvo njenih članova čiji su glazbeni komadi često i rado izvođeni. Voditelj klape je Mario Cikojević. Program se nastavio dodjelom zahvalnica i prigodnih znakova pažnje predstavnicima klapa. Zahvalnice i poklone je u ime organizatora podijelio Zvonko Babić. Na samom kraju susreta sve su klape zajedno otpjevale pjesmu Pismo moja. Klape su nastavile druženje u crkvenom dvorištu gdje je priređena bogata zakuska. Ugodni zvuci pjesme i druženja su se nastavili dokasno u noć uvodeći Studence u slavlje našeg zaštitnika sv. Ilije. Organizator ovogodišnjeg susreta bili su Općina Lovreć, Župni ured sv. Ilije proroka Studenci, Klapa Sv. Mihovil iz Od Božića do Božića 69

72 Od Božića do Božića Prološca te KUŠU Studa koja je u operativnom smislu besprijekorno odradila svoj posao. Zahvalu zalužuju i svi Studenčani koji su na bilo koji način potpomogli održavanje ovogodišnjeg susreta, osobito darovatelji: Cvjećarna Kumparan, Pršutana Gradina i Mljekara Bosnić. Mario Cikojević Slavlje sv. Ilije fra Zoran Jonjić, privremeni upravitelj župe, uz koncelebraciju fra Danka Glibote, župnika, fra Dinka Bošnjaka, župnika Lovreća, fra Ante Tonka Bilića, voditelja HKM-a Mainz, fra Jakova Udovičića, župnog vikara Vinjana, fra Ivana Udovičića, ravnatelja Sjemeništa u Sinju, fra Frane Lace, župnika Zmijavaca, fra Nedjeljka Šabića, župnika Tučepi, fra Petra Vrljička, župnika Baške Vode. Brojne hodočasnike iz susjednih župa ispovijedali su don Nediljko Ribičić, don Danijel Guć i don Srećko Franić. Propovijedajući o sv. Iliji s čijih su usana Božje riječi plamtjele poput buktinje, fra Zoran je naglasio potrebu molitve i pobožnosti kako bi u ovim, za svakog vjernika zahtjevnim vremenima, mogli nositi gorljivost i žar kojima je bio prožet život sv. Ilije. Sva misna slavlja i pobožnosti svetkovine uveličao je pjevanjem Mješoviti župni zbor pod ravnanjem i orguljaškom pratnjom Ante Babića, Marija Cikojevića i Zrinke Babić. Kako bi svečanost protekla svečano i dostojanstveno osim pjevača pobrinuli su se bogoslov fra Josip Šabić, sakristanka Ružica Šakić s obitelji, čitači, ministranti, cvjećarna Kumparan, Mirjana Udiljak - za pripremu nošnji, Slavica Mandić - za pripremu procesijskih šalova te ostala divna studenačka mladost. Fotoaparatom je sva događanja ovjekovječio naš Ljudevit Cikojević. U prigodi svetkovine sv. Ilije KUŠU STUDA iz Studenaca organizirala je bogat kulturno-umjetnički program pod nazivom Ilina, koji je dio 22. Studenačkog lita. Program je počeo Na dan svetkovine prvu svetu misu u 9 sati predvodio je fra Ante Tonko Bilić, a središnjem misnom slavlju u sati prethodila je procesija studenačkim Centrom. Kip sv. Ilije, barjak i procesijski križ nosili su studenački mladići i djevojke (Marijan Udiljak, Mladenko Bilić Centić, Zdeslav Bilić Centić, Tadija Šakić, Duje Babić, Ante Bilić Nosić, Nedo Šakić, Mateja Bilić Nosić i Marija Šakić). Misno slavlje je predvodio 70

73 malonogometnim turnirom, a završio tradicionalnim Natjecanjem u praćkanju i drugim starim dječjim igrama, što je svojevrsna posebnost ovog dijela Dalmacije. M. Udovičić Aktivnosti KUŠU STUDA Udruga STUDA djeluje 15 godina i nastoji očuvati živost u Studencima organizirajući barem nekakva događanja kao poticaj svim generacijskim uzrastima da se angažiraju i druže u ugodnu okružju. U boljim vremenima, kad je bilo jednostavnije pronaći pokrovitelje, ugošćavali su razne izvođače, a danas se prihvaćanje poslova svodi na financijski izvedive projekte. I u ovo vrijeme se uspije pronaći pokoji sponzor kako bi se odradio skromniji program. Posljednje dvije godine njihovi članovi izrađuju jaslice u crkvi, a ove godine ukrasit će se i prostor ispred crkve kako bi i tako malim doprinosom ukrasili Studence u božićnom vremenu. Skromnim sredstvima koja su uprihođena sponzorskim donacijama i zaradom od prodaje hrane i pića tijekom malonogometnog turnira, nabavili su potreban materijal i izgradili nekoliko drvenih kućica koje će postaviti na Franjevačkom trgu za vrijeme božićnog vremena. Koncem ljeta udruga je izabrala novo vodstvo i to sve žene, pa ih predstavljamo: predsjednica udruge je Marijana Togrlić, potpredsjednica Blaženka Udovičić, tajnica Vedrana Babić a za likvidatora je izabrana Sanja Babić. Želimo im puno uspjeha u radu. Malonogometni turnir Već nekoliko godina u Studencima se kao dio ljetnih događanja organizira malonogometni turnir uoči Svetoga Ilije. Do prije dvije godine cijelu organizaciju preuzimali su na sebe nogometni zanesenjaci da bi u protekle dvije godine organizaciju turnira preuzela udruga STUDA. Koncept turnira nije se mijenjao, ali se promijenila sama organizacija i ustroj turnira. Tako su tijekom turnira uključene studentice i studenti da pridonesu organizaciji turnirskih događanja, ali im se omogućilo i da zarade nekakav honorar koji uvijek dobro dođe u tankom studenskom džeparcu. Publike nije nedostajalo, posebice kad igraju domaće ekipe, bilo Od Božića do Božića 71

74 Od Božića do Božića domicilni Studenčani ili oni koji žive izvan Studenaca. Pobjednici ovogodišnjeg turnira su momčad Sovini klaunovi, drugoplasirana su Daorsi i trećeplasirana je ekipa iz Lažeta. Malonogometni turnir i ostala ljetna događanja ne bi se uspješno ostvarili da nije bilo sponzora koji svake godine potpomažu rad udruge. Koristimo prigodu zahvaliti se prošlogodišnjim i ovogodišnjim pokroviteljima: Generalni donatori: Općina Lovreć, Splitsko-damatinska županija; Zlatni sponzor: Jasika d.o.o; Srebrni sponzori: Grad Kaštela, Aequitas d.o.o, Izodrim d.o.o, Intrvencijski Centaric d.o.o. ; Brončani sponzor: Cedar d.o.o ; Ostali sponzori : Pršutana Gradina d.o.o., Caffe Bar Aquarius, Šumarija Imotski. B. Udovičić Turnir u praćkanju i Dječja olimpijada Da se i odrasli znaju i vole ponašati kao djeca, odavno je poznato, a na Studencima se to ponavlja svako ljeto unazad desetak godina otkad organiziramo Turnir u praćkanju. Pobjeda nije toliko presudna koliko druženje i šala koja je neizostavna u ovakvim prigodama. Osim domaće čeljadi u natjecanju se okušaju i naši gosti raznih uzrasta i obaju spolova. Nastojimo da natjecatelji izrađuju uobičajene praćke izbjegavajući gotove proizvode, pa im se osigura i servis kad pukne guma ili se odveže koja tanka gumica. Otkada su ceste asfaltirane problem predstavlja jedino prikupiti dobro kamenje za praćke jer ako kamen nije okrugao teže je gađati i pogoditi metu. Najveći zanos iskazuju najmlađi jer se žele dokazati 72

75 ali i savladati rukovanje praćkom. Nama koji smo odrasli s praćkom, nezamislivo je da netko niti ne zna držati praćku u ruci, a kamoli štogod pogoditi. Ove godine dodijeljene su posebne nagrade za odrasle, a posebne za djecu jer se nakon praćkanja održala Dječja olimpijada u gađanju praćkom, potezanju konopa, skoku u dalj s mjesta i trčanju u vrećama. U potezanju konopa formirane su ekipe raznih uzrasta tako da budu ujednačene jer su svi htjeli sudjelovati. Uzbuđenje je bilo veliko, natjecatelji nestrpljivi i željni iskazivanja. Zavidnu spretnost pokazali su u trčanju u vrećama. U žudnji za pobjedom pojedinci su se doslovce bacali u zrak dva metra prije cilja kako bi stigli prije konkurentica i konkurenata. Proglašenje pobjednika oteglo se u samu noć jer svima smo htjeli pružiti priliku da sudjeluju. Pojedincima su podijeljene medalje po disciplinama: Dječje praćkanje 1. Franjo Šakić Antin 2. Marija Šakić Mirova 3. Ivan Šakić Antin. Od Božića do Božića 73

76 Od Božića do Božića Skok u dalj 1. Ivan Šakić Antin 2. Sara Krajinović 3. Franjo Šakić Antin. Trčanje u vrećama 1. Ivan Šakić Antin 2. Zara Maras 3. Fran Horvat. Potezanje konopa 1. Ivan Udiljak, Antonela Bilić-Prcić, Toni Mikulić, Kristina Jonjić, Vlatka Botić 2. Zara Maras, Sara Krajinović, Ivan Vukušić, Marijan Bilić-Prcić, Lizette Udiljak 3. Marija Šakić, Ivan Šakić, Gabrijela Maras, Matej Bilić-Prcić, Ivan Kovač. 74

77 Praćkanje odraslih 1. Marijo Udiljak 2. Vjeko Šakić 3. Alojz Čekada. Na kraju želimo pohvaliti i posebno istaknuti Tadiju Šakića, momka koji je svoj honorar zarađen na malonogometnom turniru donirao za humanitarne potrebe. Njegovom donacijom i angažmanom Marijane Trogrlić osigurana je mala potpora Nadi Maras te joj je tako kupljena nova peć na drva i najnužnije potrepštine u kući. Nadamo se da će njihov primjer slijediti mnogi te uvijek pokazati veliko srce i široku ruku za najpotrebnije. S. Babić Tradicionalno okupljanje Udovičića Kao što smo svi željno iščekivali novo ljeto i svima mile praznike, tako su i Udovičići dočekali svoje, već tradicionalno, okupljanje. Idemo se prvo prisjetiti samog nastanka i povijesti potonjeg događaja. Naime, prije izvjesnog broja godina malena se grupa Udovičića sastajala svake godine za blagdan sv. Ilije pored crkve. Iz godine u godinu ta se grupa širila i, naravno, pojavila se i neizbježna tema o brojnosti toga prezimena. Nakon podužeg nabrajanja su odlučili što veći broj Udovičića okupiti na istome mjestu na sada već slavnim Krčinama. Prve godine posjećenost je bila izvrsna te se okupilo preko stotinu prezimenjaka. Dabome, i ova godina nije bila izuzetak. Pripreme su počele od ranih jutarnjih sati. Jedan dio radne snage je kosio guvno dok je drugi dio bio zadužen za nabavu jela i pića. Prvi Udovičići su počeli pristizati već Od Božića do Božića 75

78 Od Božića do Božića oko podneva. Jelo se, pilo i, dakako, zaigralo nogomet. Svake se godine odigra utakmica stari protiv mladih, ali je ekipa starih unatoč minimalnoj potpori publike ponovno pobijedila (zahvaljući naklonosti sudaca). Nakon brojnih sportskih aktivnosti pala je noć, upalili su se reflektori i druženje se nastavilo. Okupljeni su sjeli oko vatre gdje su se pričale svima drage dogodovštine iz djetinjstva. Bitno je napomenuti kako je cijeli događaj zabilježen na još jednoj milenijskoj fotografiji. Što reći za kraj nego da moramo biti sretni i Bogu zahvalni što ljudi s nestrpljenjem očekuju okupljanje i da se o njemu priča tokom cijele godine. Nadamo se da će Udovičiči poslužiti kao primjer ostalim prezimenjacima naših Studenaca u nastojanju da se njeguje tradicija i ljubav prema rodnom zavičaju. V. Udovičić molitve na čast Gospi od Anđela. Misno slavlje su animirali studenački Mješoviti pjevački zbor i čitači. Poslije mise, predani i nadasve srdačan domaćin, imotski župnik i gvardijan fra Kristian Stipanović, za sve nazočne Studenčane priredio je druženje ispod drevnih samostanskih cedrova, a pridružili su im se fra Danko Glibota, fra Jakov Udovičić i bogoslov fra Ivan Đuzel. Mate Šakić Hodočasnički dan Župe Studenci Gospi od Anđela U srijedu, 29. srpnja naši su župljani hodočastili u Imotski u prigodi devetnice Gospi od Anđela. Svetoj misi, koju je predvodio i propovijedao fra Zoran Jonjić, prethodila je Gospina krunica te zavjetne 76

79 Svetkovina Gospe od Anđela u Imotskom U nedjelju, 2. kolovoza 2015., proslavljena je svetkovina Gospe od Anđela. Središnje misno slavlje započelo je procesijom u 18 sati od crkve sv. Franje do spomenika poginulim braniteljima pored imotske tvrđave Topana. Procesiju su glazbom pratili članovi HPO Gradska glazba Imotski. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman u suslavlju sa 16 svećenika, a pjevanjem ga uzveličao veliki zbor u čijem su sastavu bili članovi i našeg mješovitog župnog zbora. Zborom je ravnao maestro Anđelko Nikolić uz orguljašku pratnju s. Sofije Vuković. U nadahnutoj propovijedi obraćajući se mnoštvu od 2000 ljudi o. Provincijal je naglasio kako je došlo novo vrijeme, a s njim i novi ideali i novi modeli življenja. Život naših starih je u mnogočemu bio teži od današnjeg, ali je u njemu bilo puno više reda i mira. Čini se da je bilo puno manje čežnje, zavisti i ljubomore. Obitelji su bile čvršće, složnije jer je čovjek svoju snagu i okrepu uvijek iznova pronalazio u mudrosti Božje riječi. U današnje vrijeme mnoge naše obitelji muče zadnjih godina lihvarski krediti. Nije tu u pitanju samo novac, koji ljudi u nuždi podigoše i s mukom nastoje vratiti, posrijedi je obiteljski život koji pati. U tolikim je obiteljima ratno stanje, svađe, nasilje. Brakovi pucaju, djeca plaču, a država ne čini dovoljno. Gdje je tu odgovornost države da zaštiti svoje građane i da se suprotstavi zelenašima, koji se na lak način domogoše naših kuća, stanova, nekretnina...?! Stoga ako želimo u životu napredovati i uspjeti, maknimo se iz sjene kojekakvih autoriteta, a neka nam Gospa od Anđela, providi mudro vodstvo, onakvo kakvo smo imali kada smo stvarali ovu jedinu domovinu, da nas odgovorno vodi kroz život, koji neće rasprodavati i trgovati našom zemljom i njezinim bogatstvima. U narod se uvukla apatija. Bezvoljnost, malodušnost, strah preplavljuje sve više ljudi. Ali mi znamo, Marijina duhovna Od Božića do Božića 77

80 Od Božića do Božića djeca u sebi mogu uvijek iznova otkrivati nove zalihe ponosa i snage. Samo zagledani u nju i dijeleći zajedno s njom ono isto čvrsto pouzdanje u Boga, bit ćemo sposobni odolijevati svim životnim opasnostima i zamkama Zloga, bit ćemo u stanju razotkrivati namjere svih onih koji ne zavrjeđuju povjerenje Marijine duhovne djece. Tebi, koja si naše najveće bogatstvo i snaga, prikazujemo sve svoje patnje i boli, sve nelogičnosti našeg života, svu frustraciju koju izaziva teško društveno stanje, u koje smo zapali ne samo svojom krivnjom već i zbog tuđih štetnih, nepromišljenih i neodgovornih odluka. Gospe od Anđela, oslobodi nas strašnog egoizma, otvori nam vrata vjere, ljubavi i nade, kako bismo mogli prepoznavati volju Božju u svim životnim situacijama. Tebi, odvjetnice kršćana, izručujemo svoje živote i živote svih ljudi u našoj domovini, posebno živote vojske nezaposlenih. Povjeravamo ti našu djecu i mladost, koja je prisiljena ponovno napuštati svoju zemlju, jer im ona ne nudi mogućnosti za život. Povjeravamo ti sve supružnike, posebno one čiji su brakovi u krizi ili pred raspadom. Ti si nepresušni izvor milosti, i neumorna u želji da nas spasiš. Proslijedi naše molitve svome božanskom Sinu Isusu da nas izbavi iz životnih nevolja i dovede u sigurnu luku spasenja. M. Babić Studenčani i Gospa Sinjska U Studencima se od davnina njeguje pobožnost Gospi Sinjskoj pa se u narodu još uvijek prepričava predaja kako je slika Gospe Sinjske na putu iz Rame preko noći bila sakrivena u studenačkom zaseoku Musincu. O tom događaju u stihovima govori i fra Ante Cikojević u spjevu Cetinska ruža. Kako je svaka legenda iskićena tragom istine, valjalo bi detaljnije istražiti navedeni događaj barem dok još žive oni čiji su predci prepričavali priču o Gospinoj slici u Musincu. Trajan spomen na pobožnost Gospi Sinjskoj je i kapelica u središtu Studenaca, koja je dovršena 1892., a zadužbina je obitelji Bilić-Džakula. To je ujedno, uz onu u Mircima na otoku Braču, najstarija kapelica posvećena Gospi Sinjskoj. O ovoj je kapelici pisao pok. fra Mario Jurišić u Glasniku Gospe Sinjske te su tom prigodom sinjski fratri potomcima obitelji Bilić-Džakula darovali posvećenu repliku slike Gospe Sinjske za studenačku kapelu. Slika se danas čuva u crkvi sv. Ilije i izlaže u prigodi slavlja Velike Gospe. No, zanimljivo je kako uz ovu kapelu još uvijek u Studencima postoje kućne-obiteljske kapelice posvećene upravo Gospi Sinjskoj. Stoga ne čudi kako se tradicija i pouzdanje Gospi Sinjskoj nastavilo i 78

81 u današnjim danima, pa svake godine uoči blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije u Sinj hodočaste i mladi i stari iz naše župe. Ove je godine pedesetak župljana svih dobnih skupina hodočastilo Gospi Sinjskoj 9. kolovoza. Veza Studenaca sa Sinjem postoji i u drugoj svjetovnoj dimenziji, kojoj je zasigurno koprena duhovna veza koja se gajila stoljećima. Naime, velik je broj Studenčana i u sjemenišnoj, a i u sinjskoj civilnoj gimnaziji steklo svoje srednjoškolsko obrazovanje čak i unatrag stotinu godina. Poznato je da su imućniji Studenčani slali svoju i mušku i žensku djecu na školovanje upravo u Sinj. Dječaci su završavali gimnaziju, a djevojčice uglavnom domaćinsku školu kod časnih sestara. Posljednja koja je završila takvu školu bila je Milica Bilić (Grbčeva) (r ), a njezin je otac Petar kao seoski priučeni liječnik surađivao sa Sinjskom ljekarnom u nabavi ljekovitih pripravaka. Veze sa Sinjem su se održavale i u rodbinskom smislu pa su tako zabilježene udaje Studenčanki u Sinj i Sinjanki u Studence. Veza sa Sinjem se produbljivala i preko svećenika i njihovih pomoćnika koji su službovali u Studencima, a bili su podrijetlom Sinjani. Tako se u studenačkim maticama može pratiti doseljenje obitelji Barać iz Sinja. Na Studence je kao fratarski poslužitelj došao Ivan Barać sin Petrov rođ te se na Studencima vjenčao s Filipom Babić rođ Potomci obitelji Baraći danas žive Podgredom kod župne kuće. U prigodi 300. obljetnice čudesne obrane Sinja pod Gospinim zagovorom ostaje nam moliti da nam Čudotvorna Gospa Sinjska udijeli blagodat obiteljskoga, župnog i društvenog zajedništva kao predokus zajedništva s Njom u Kraljevstu Njenog Sina, koji s Ocem i Duhom Svetim vlada po sve vijeke vjekova. Čudotvorna Gospe Sinjska, moli za nas. I. Babić Od Božića do Božića 79

82 Od Božića do Božića Susret generacije 1970./1971. Generacija rođena 1970./1971. godine nakon trideset godina sastala se 9. kolovoza godine u Osnovnoj školi Studenci. Zbog opravdanih razloga od ukupno 24 učenika ovom susretu odazvalo se nas 15. Poslije dugog niza godina, gotovo bez ikakvih kontakata, ovaj susret dobio je jednu novu i veću dimenziju koja se mogla osjetiti u zraku, a nakon samog druženja i u srcima svih prisutnih. Iza uvodne riječi razrednika gosp. Mate Bilića te našeg predstavljanja krenuli smo u obilazak škole koja je na iznenađenje svih okupljenih dobila potpuno novi izgled. Druženje smo nastavili do ranih jutarnjih sati u Etnoselu Grabovac, Gornji Proložac. Ovaj susret vratio nas je u djetinjstvo i vrijeme bezbrižnih igara, prvih ljubavi te izazvao pozitivne emocije koje će, nadam se, u nama tinjati do idućeg okupljanja. Renata Stolnik rođ. Babić Slavlje Velike Gospe u Prološcu U srijedu, 12. kolovoza počela je trodnevnica u čast svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije (Velike Gospe). Misno je slavlje predvodio studenački župnik fra Zoran Jonjić, a animirali su članovi Župnog zbora i čitači sa Studenaca. Fra Zoran je naglasio važnost Marije u životu svakoga vjernika te pozvao roditelje neka štite svetost obitelji po uzoru na Mariju i Josipa. Nakon misnog slavlja održane su probe župnih zborova Imotskog dekanata, koji će animirati središnje misno slavlje na svetkovinu Velike Gospe. Nakon proba dobri domaćini organizirali su druženje za sve pjevače u dvoru župne kuće. Od srca zahvaljujemo sestri Filipi, fra Vinku, fra Rafi i svim Proložanima na gostoprimstvu! M. Udovičić Dio Župnog zbora u Prološcu za Veliku Gospu 80

83 Proslava našeg suzaštitnika sv. Roka U nedjelju, 16. kolovoza svečano je proslavljena svetkovina suzaštitnika naše župe sv. Roka. Jutarnje misno slavlje u 8 sati u kapeli sv. Roka Podgredom predvodio je fra Ante Tonko Bilić, voditelj HKM-a Mainz. Fra Ante je vjernicima govorio o životu sveca te naglasio kako je u današnje vrijeme sveopće krize morala potrebna Rokova hrabrost i vjera u Boga. Poslijepodnevno misno slavlje u 18 sati predvodio je fra Zoran Jonjić te je u propovijedi pozvao sve vjernike da žive po uzoru na svetog Roka, koji se za života odricao ovozemnih bogatstava, a za svoja djela nikad nije tražio ni očekivao zahvalnost. Misno je slavlje iznimno zbog kišnog nevremena održano u crkvi sv. Ilije. No, druženje u radosti brojnih župljana i župnika je nakon mise nastavljeno u kući župljana Podgredom, kako fra Zoran voli kazati. Ovom prigodom se fra Zoran zahvalio fra Anti Tonku Biliću, sakristanki i njenoj Druženje u studenačkoj kući župljana obitelji, ministrantima, čitačima, Župnom zboru s voditeljima, komunalnoj službi u našem mjestu, mladima iz KUŠU-e STU- DA, vrijednim domaćicama, susjedima i svima koji su na bilo koji način doprinijeli da svetkovina sv. Roka bude svečana i dostojanstvena. Z. Bilić Marijanski zavjet za Domovinu HVIDRA i studentske udruge SKAC Palma i MAGIS te druge braniteljske i studentske udruge i zajednice koje su se vremenom priključile, pokrenuli su zavjetno hodočašće Marijanski zavjet za Domovinu, koje je prolazilo svim većim marijanskim svetištima, od istoka do juga Hrvatske. Tako je grupa hodočasnika, koja je pješačila od Sinja prema Međugorju, a prethodno posjetivši grob Josipa Jovića na Aržanu, prošla kroz Studence. Hodočasnike je pored Od Božića do Božića 81

84 Od Božića do Božića kapelice Gospe Sinjske na Franjevačkom trgu dočekao mladomisnik Nikola Tandara, a župljani Studenaca su im ponudili odmor i okrjepu. Putem prema Prološcu hodočasnici su se kratko zadržali u molitvi kod kapele Male Gospe u Dujmovićima te obećali kako će dogodine jedna od postaja biti i Studenci. Smisao ovoga hodočašća je molitvom u zajedništvu nastaviti borbu za mir, pravdu i istinsku slobodu Hrvatske. Potreba za ovakvim pothvatom osobito se nadovezuje na svojevrsni zavjet sklopljen tijekom Domovinskog rata između branitelja i hrvatskog naroda, i Djevice Marije čijem zagovoru uvijek dugujemo zahvalnost za izmoljenu i izvojevanu slobodu. Branitelji su obranili domovinu, oružjem i krunicom oko vrata. Danas se opet trebamo za nju boriti, trajnom angažiranošću i molitvom. Lj. Cikojević Početak nove školske godine preko velikog odmora nastavljeno je druženje župnika, učitelja i djece. Neka svima ova Godina milosrđa bude blagoslovljena! D. Udiljak 7. rujna Gospinom krunicom, prigodom za ispovijed te svetom misom i zazivom Duha Svetoga započela je nova školska godina. Svečano misno slavlje su animirali učenici i učitelji studenačke škole. Nakon blagoslova fra Zoran je djeci, njihovima roditeljima i učiteljima podijelio kartice s dnevnom molitvom. Nakon misnog slavlja učenicima je započela nastava, a Hodočašće u Vepric Na uočnicu blagdana Male Gospe u ponedjeljak, 7. rujna naši su župljani hodočastili u marijansko svetište Vepric. Popodnevnom misnom slavlju prethodio je put križa u sati i molitva krunice. Misu u sati predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, a nakon mise sudjelovali smo u marijanskoj procesiji kroz svetište. Mate Šakić 82

85 Kod Bekavčeve kapele u Dujmovićima Proslava blagdana rođenja Blažene Djevice Marije Svečanom sv. misom kod kapelice Male Gospe u Dujmovićima je proslavljen blagdan rođenja Blažene Djevice Marije Male Gospe. Veliki broj vjernika u molitvi bio je jedno srce i jedna duša slaveći Boga i utječući se Gospinu zagovoru da čitavu župu, naše obitelji, domovinu i svakog pojedinog prati svojom majčinskom ljubavlju u svakodnevnim životnim koracima. Sv. misu predvodio je i propovijedao fra Zoran Jonjić, koji je u nadahnutoj propovijedi potakao svakog od nas da preispitamo svoje razmišljanje te da svojim postupcima, životom i djelovanjem poput Gospe pustimo da Bog ravna našim životom jer ćemo samo tako osjetit puninu blagoslova u svom životu i postati novi ljudi. Fra Zoran je zahvalio svim prisutnim vjernicima kako iz župe tako i po tradiciji obitelji Bekavac iz Imotskog i svim vjernicima pristiglih iz Metera, Lažeta, Prološca, Draguna i ostalih okolnih župa koji su svojim dolaskom bili dionici proslave velikog i svetog blagdana. Na kraju se zahvalio svima koji su pomogli da slavlje blagdana Male Gospe bude dostojanstveno i svečano, a posebno Milenkici i Mati Bekavcu te zaželio neka nas sve skupa čuva i prati zagovor naše Nebeske Majke! M. Udovičić Krštenje Mate Jurčevića Na župnoj misi 25. nedjelje kroz godinu kršten je Mate Jurčević, sin Ivice i Irene. Iskrene čestitke i obilje Božjeg blagoslova! Lj. Cikojević Od Božića do Božića 83

86 Od Božića do Božića Studenački zboraši s omiljenim župnikom fra Dankom Preminuo fra Danko Glibota 4. listopada na blagdan sv. Franje u imotskom samostanu preminuo je naš župnik fra Danko Glibota. Sprovodni obredi i sv. misu zadušnicu služio je mons. Marin Barišić 7. listopada u crkvi sv. Franje u Imotskom. U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, imotski gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović i 92 svećenika. Pjevanje je predvodio naš župni zbor pod ravnanjem Marija Cikojevića i Ante Babića. Nakon završetka mise zadušnice sprovodne je obrede na groblju Gospe od Anđela predvodio fra Kristian Stipanović. Oproštajni govor u ime župljana Studenaca izgovorio je Ljudevit Cikojević. Podrobnije na str Anica Šakić i Tihomir Valkovac. Uz iskrene čestitke, mladencima želimo obilje Božjeg blagoslova! Lj. Cikojević Vjenčanje Anice Šakić i Tihomira Valkovca 10. listopada u crkvi sv. Ilije sakrament ženidbe podijelili su naša župljanka 84

87 Povijesni dan za naše Studence Posveta crkve i oltara Na 30. nedjelju kroz godinu, 25. lipnja 2015., splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić pohodio je našu župnu zajednicu i za vrijeme svečanog euharistijskog slavlja posvetio je oltar i župnu crkvu sv. Ilije proroka. Dobrodošlicu nadbiskupu zaželio je župnik fra Zoran Jonjić, a u ime cijele župne zajednice nadbiskupa su pozdravili krizmanica Mateja Bilić-Nosić te Ante Šakić Miljkov. Živjeti u obitelji zahtijeva trud i služenje, no zahvaljujući Bogu nalazimo snagu, vjeru i ljubav u svim životnim teškoćama. U našoj obitelji vjera i solidarnost pomažu da odgajamo djecu na predanije i odgovornije življenje rekao je između ostalog Ante. Obred posvete crkve i oltara ubraja se među najsvečanije liturgijske čine i zato se želim dotaknuti samog obreda posvete crkve i oltara. Što predstavlja Crkva kao zajednica, a što crkva kao zgrada? Što je oltar i što predstavlja? Zašto posveta, zašto tek sada, kako izgleda sam obred posvete? Vjerujem da se ova i mnoga druga pitanja nameću svakome od nas, pa ću pokušati dati odgovor na ova koja sam naveo. Ante Šakić Miljkov, otac najbrojnije studenačke obitelji, pozdravlja o. Nadbiskupa Od Božića do Božića 85

88 Od Božića do Božića Krist je svojom smrću i uskrsnućem postao pravi i savršeni hram Novoga Saveza te je okupio stečeni narod. (Usp. Iv 2,21) Taj je sveti narod Crkva, sjedinjena na sliku jedinstva Oca i Sina i Duha Svetoga, ili hram Božji, građen od živog kamenja, gdje se Ocu klanja u Duhu i istini. Zato se s pravom od davnine naziva crkva i zgrada u kojoj se okuplja kršćanska zajednica da sluša riječ Božju, zajedno moli, izvršava sakramente, slavi euharistiju. Kao vidljiva zgrada ova je kuća naročiti znak zemaljske, putujuće Crkve i slika nebeske, slavne Crkve. (RP II. 1-2) U Poslanici Hebrejima Krist se predstavlja kao Veliki svećenik, a ujedno kao živi oltar nebeskog hrama. (Usp. Heb 4,14; 13,10) Svaki kršćanin, svatko od nas, je duhovni oltar. Budući da je Krist, naš Učitelj, pravi oltar, i mi njegovi učenici smo duhovni oltari na kojima se Bogu prinosi žrtva svetoga življenja. To su od početaka kršćanstva već u prvim stoljećima tvrdili crkveni oci (sv. Ignacije Antiohijski, sv. Polikarp). Krist Gospodin je u obliku žrtvene gozbe ustanovio spomen-čin žrtve, koju je imao na žrtveniku križa prenijeti Ocu, i tako posvetio stol, za kojim će se skupljati vjernici da slave njegov Uskrs. Prema tome: oltar je žrtveni i gozbeni stol, na kojem svećenik koji, predstavljajući Krista Gospodina, izvršuje ono što je sam Gospodin učinio i predao učenicima da čine njemu na spomen. U skladu je s euharistijskim otajstvom da vjerni kršćani za slavljenje Gospodnje večere podignu stalan oltar, što se činilo već od najstarijih vremena. Kršćanski je oltar po samoj svojoj naravi poseban stol žrtve i vazmene gozbe: a. zasebni žrtvenik, na kojem se u otajstvu trajno uprisutnjuje žrtva križa, sve dok Krist ne dođe; b. stol oko kojega se skupljaju sinovi Crkve, da hvale Boga i blaguju tijelo i krv Kristovu. (Usp. RP IV, 1-4) U svim je, dakle, crkvama oltar ono središte zahvaljivanja koje se obavlja euharistijom. (Usp. OURM, br. 259) Kao što smo mogli vidjeti iz prethodnog, upravo oltar zauzima središnje i najvažnije mjesto u svakoj crkvi. I kod samog Reda posvete crkve i oltara, posveta oltara je najvažniji dio obreda, što nam dodatno ukazuje na samu narav i dostojanstvo oltara. Po prastarom običaju Crkve valja svečanim obredom Gospodinu posvetiti crkvu i oltar koji se podižu kao kuća i žrtvenik namijenjeni isključivo i trajno okupljanju Božjega naroda i slavljenju svetih otajstava. Misno slavlje pripada bitno obredu posvete crkve i oltara. Zašto se tek sada naša crkva i oltar posvećuju? Naime, nije neuobičajeno da se neke crkve posvećuju iako su jako stare i u njima se već godinama slave otajstva. U arhivima ne postoje dokumenti koji mogu potvrditi da je naša crkva posvećena. Iz toga su razloga tek sada crkva i oltar posvećeni. Sada kada su posvećeni, posvećeni su zauvijek i zato je 25. listopada povijesni dan za Studence. 86

89 Ukratko donosimo kako je izgledao sam obred posvete, a ceremonijar kroz slavlje bio je Ljudevit Cikojević. Red posvete I. dio Ulaz u crkvu Obred posvete počeo je ulazom u crkvu. Više je načina kako se sam ulazak može obaviti. Mi smo ušli u procesiji u kojoj su bili otac nadbiskup, don Nikola Mikačić, nadbiskupov tajnik, župnik, bogoslovi i ministranti. II. dio Bogoslužje riječi Kao i svake nedjelje čitalo se prvo čitanje, psalam, drugo čitanje i evanđelje. Čitači su bili Ljudevit Cikojević i Frano Bilić-Prcić. Poslije Evanđelja biskup je održao homiliju u kojoj protumači čitanja i smisao posvete te je kazao da je susret Isusa sa slijepcem i prosjakom Bartimejem prispodoba o svakom od nas. Ima li većeg brodoloma u životu od ovoga da je čovjek prosjak, slijep Od Božića do Božića 87

90 Od Božića do Božića i da stoji kraj puta? Putovi nisu napravljeni da se stoji pokraj njih već da se hodi njima do cilja, do bližnjega. Slijepac biti znači biti prosjak Svjetla. Mi vidimo, ali što vidimo i dokle vidimo? Hodamo li ili stojimo pored puta? Jesmo li ušutkani ili imamo hrabrosti, poput Bartimeja, krikom potražiti ozdravljenje?, zapitao se nadbiskup i kazao kako, iako postoji rizik da se naš vapaj izgubi u galami svijeta i nametnutog mentaliteta, temelj nade da će naš krik biti uslišan je u Isusu Kristu koji nas čuje, koji se zaustavlja i koji nas ozdravlja. Bartimej je vjerovao da njegov krik čuje onaj koji ga prihvaća s ljubavlju, kao čovjeka i koji ga ozdravlja u ljudskosti. Naša vjera je upravo ovo hodanje prema Kristu s povjerenjem, jer znamo da nas ljubi, da mu je stalo do nas i da mu se možemo predati. Koliko je stalo nama i drugima da se zaustavimo ili da se zaustave do nas da nam pokažu pažnju, primijete nas, vrate nam dostojanstvo i svijest da vrijedimo? Ovih ozdravljenja smo potrebni, istaknuo je i pojasnio kako se Isus zaustavlja na krik Bartimeja jer vidi njegovu potrebu za susretom i za ozdravljenjem. Zar i mi nismo slijepi za pojave, za događaje i vičemo poput Bartimeja. Nije li i nama potrebno svaki dan čuti Ustani, vjera te tvoja spasila! kako bismo mogli zakoračiti u novi početak? Nadbiskup je naglasio kako se Krist prilikom svakog euharistijskog slavlja zaustavlja na oltaru i želi nam reći iste riječi koje je uputio Bartimeju Ustani, vjera te tvoja spasila! Tim susretom nas poziva na obraćenje, povratak Bogu, sebi i bližnjima, a naše obraćenje trebalo bi zahvatiti i naš obiteljski i društveni život. Na sreću, ovdje ima jedan temelj, ognjište ljubavi, pažnje i brige za čovjeka koje su gradili djedovi, bake, majke i očevi koji su u svom životu poput Bartimeja kriknuli Sine Davidov, smiluj mi se, hitili ste mu ususret i dovodili mu svoju djecu i unučad. Majke su i bake svaki dan pazile da se žar ne ugasi i grijale ne samo prostor nego dušu i srce. III. dio Posvetna molitva i pomazanje crkve i oltara Molila se posebna molitva kojom se ističe odluka da se crkva zauvijek predaje Gospodinu uz molitvu za njegov blagoslov. Litanije svih svetih pjevanjem je predmolio Mario Cikojević. Zatim su slijedili obredi pomazanja, kađenja, pokrivanja i rasvjeta oltara koji su vidljivi znak onoga nevidljivoga djela što ga Gospodin vrši po crkvi kad se slave božanska otajstva, osobito euharistija. Pomazanjem krizmom oltar postaje znamen Krista, koji najprije jest, a onda se i zove Pomazanik ; njega je naime Otac pomazao Duhom Svetim i postavio za Velikog svećenika da na žrtveniku svoga tijela prinese život kao žrtvu za spasenje sviju. Tamjan se na oltaru sažiže zato da se označi kako žrtva Kristova, što se u otajstvu nastavlja, uzlazi k Bogu na ugodan miomiris; a i zato da se pokaže kako molitve vjernika stižu ugodne i mile sve do prijestolja Božjega. (Usp. Otk 8, 3-4) Kađenje kazuje da crkva po posveti postaje kuća molitve; prije svega se kadi Božji narod jer je živi hram. Pokrivanje oltara pokazuje da je kršćanski oltar žrtvenik euharistijske žrtve i stol Gospodnji, okružen svećenstvom i vjernicima koji jednim te istim činom, ali različitom službom, slave spomen smrti i uskrsnuća Kristova i blaguju večeru Gospodnju. Zato se oltar oprema i svečano se ukrašava kao stol žrtvene gozbe. A to jasno označuje da je to stol Gospodnji oko kojeg se radosno okupljaju svi vjernici i krijepe božanskom hranom, tijelom i krvlju 88

91 Krista za nas žrtvovanoga. Rasvjeta oltara, a za njom i rasvjeta crkve, upozorava da je Krist svjetlo na prosvjetljenje naroda (Lk 2, 32) te da njegovim sjajem odsijeva Crkva i po njoj cijela ljudska obitelj. IV. dio Slavlje euharistije Pošto se pripravio oltar, biskup slavi euharistiju. To je najvažniji i najdrevniji dio obreda, koji se izvrsno uklapa u obred posvete crkve: a. slavljem euharistijske žrtve postiže se i jasnim znakovima očituje poglaviti cilj za koji je crkva građena i oltar podignut; b. osim toga, posvećujući srce onih što je primaju, euharistija na neki način posvećuje i oltar i mjesto slavlja, kako su stari crkveni oci više puta tvrdili: Ovaj je oltar vrijedan poštovanja: po prirodi je doduše kamen, ali je posvećen pošto je primio na se Kristovo tijelo (sv. Ivan Zlatousti). Misno slavlje pjevanjem je animirao Mješoviti župni zbor pod ravnanjem Marija Cikojevića i Ante Babića. Na kraju misnoga slavlja fra Zoran je zahvalio Gospodinu Bogu za ovaj milosni dan, ocu nadbiskupu za pohod i pastirsku brigu, pastoralnom vikaru don Nediljku Anti Ančiću (koji je dan prije obavio vizitaciju), o. Provincijalu na pozdravima i čestitci (zbog ranije dogovorenih obveza nije mogao sudjelovati u slavlju) te svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ovo slavlje bude svečano i dostojanstveno. Dar u kojem su primjerci studenačke pisane riječi i plodovi studenačke zemlje, koje su za ovu prigodu darovali Pršutana Od Božića do Božića 89

92 Od Božića do Božića Župni zbor s o. nadbiskupom Marinom Barišićem i bogoslovom Mirkom Šakićem GRADINA i Mljekara BOSNIĆ o. nadbiskupu je uručila Marija Šakić. Na kraju se nadbiskup zahvalio svima na toplom i srdačnom dočeku, dostojanstvenom slavlju u kojem su, kako je rekao, Studenci postali mali Vatikan te zaželio da s ovoga posvećenog oltara ljubav Božja svakog dana pali naše srce i grije naše domove. 90

93 Druženje nadbiskupa sa župljanima i gostima se nastavilo se u radosnom ozračju, a pridružili su im se braća svećenici fra Kristian Stipanović, gvardijan i župnik Imotskog, fra Rafo Begić, vikar Prološca, fra Denis Šimunović, župnik Vinjana, fra Jakov Udovičić, vikar Vinjana, fra Frano Laco, župnik Zmijavaca, don Srećko Franić, župnik Ciste Provo, don Mate Munitić, župnik Krstatica te postulanti iz Imotskog. Poseban je to bio dan za mene osobno, moju braću bogoslove, ali vjerujem i za sve vas Studenčane. Parafrazirat ću oca nabiskupa koji je rekao našem župniku fra Zoranu da zagrije Studence, pa ću kazati kako su toga dana Studenci bili itekako zagrijani toplinom ljubavi i zajedništva koji nisu prolazni, nego imaju svoj temelj u samom Bogu i približavaju sve nas njemu. Mirko Šakić svetosti ili blaženosti, tako je Crkva odredila da se na ovaj dan moli sa sve svete i blažene. Benedikt XVI. je rekao:...da bi mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenutcima. Samo s njegovom pomoći možemo postati svetima. Na blagdan Svih svetih slavljena je župna misa u sati, a poslijepodne je prema običajniku župe slavljena misa za vjerne mrtve. Nakon sv. mise župnik je molio odrješenje kod Velikog križa na Novom groblju. Ove se godina naša župa priključila molitvenoj inicijativi otvorenih crkava. Svi sveti i Dušni dan Prvoga dana u mjesecu studenom slavimo blagdan Svih svetih. Na taj dan slavimo sve svece Katoličke Crkve bilo znane bilo neznane, dakle sve one koji su svojim životom zaslužili kraljevstvo svetih. Oni su naši zagovornici pred Nebeskim Ocem ukazujući svojim životom i trpljenjem kako zadobiti mjesto u kraljevstvu vječnom. Kako ne znamo poimence sve koji su umrli na glasu Od Božića do Božića 91

94 Od Božića do Božića Pobožnosti su se osim župljana Studenaca odazvali i vjernici iz susjednih župa. Na Dušni dan u slavljenju sv. mise u u molitvi smo se sjetili svojih pokojnih roditelja, braće, sestara, rodbine, prijatelja te posebno onih kojih se nema tko sjetiti i za njih moliti. Brojni Studenčani su se prigodom blagdana Svih svetih i Dušnog dana sjetili svojih najmilijih. Z. Babić Sveta misa i spomen na žrtve Domovinskog rata Naime, u novije vrijeme sve se više propagira poganski običaj slavlja Dana vještica. No kako bismo se oduprli utjecaju pritiska te zadržali dostojanstvo slavlja Svih svetih, u našoj se crkvi održalo klanjanje pred Presvetim koje su animirali krizmanici i mladi župe. Na uočnicu 24. godišnjice pada Vukovara u našoj je crkvi sv. Ilije slavljena sveta misa za sve hrvatske branitelje, a posebno za poginule i preminule studenačke branitelje te civilne žrtve Domovinskog rata. Svetoj je misi prethodila krunica za domovinu. Misno je slavlje započelo procesijom u kojoj su studenačka djeca nosila spomen-obilježja na dvadeset i jednog studenačkog branitelja. U dirljivoj atmosferi, jer su misi nazočili članovi obitelji poginulih i preminulih branitelja, fra Zoran je u molitvi preporučio 92

95 sve branitelje te im pročitao imena. Misno su slavlje animirali članovi Mješovitog župnog zbora te srednjoškolci i osnovnoškolci. Nakon svete mise i molitve odrješenja na Franjevačkom trgu i kroz Centar Studenaca mladi su palili svijeće u spomen na žrtve Vukovara i Škabrnje. I. Udiljak Proslava Sv. Cecilije, zaštitinice glazbenika U nedjelju, 22. studenoga na svetkovinu Krista Kralja Mješoviti župni zbor sv. Ilije proroka je proslavio i svoju zaštitnicu sv. Ceciliju. Pjevači su zajedno sa svojim voditeljima Marijom Cikojevićem i Antom Babićem sudjelovali na župnoj svetoj misi na kojoj je fra Zoran posebno molio za sve glazbenike u našoj župi te je posebno pozdravio nove članove Župnoga zbora zaželjevši im da budu predani i odgovorni te da u radosti slave Boga kao što to čine članovi zbora desetljećima. Druženje župnika i zboraša se nastavilo u poslijepodnevnim satima kada su posjetili karmel sv. Ilije, samostan i duhovni centar u župi Grabovica na obali Buškoga jezera (blata). Domaćin nam je bio časni brat Vladimir Vuković iz Babine Grede iz Slavonije. Obilazak samostana smo započeli u holu samostana kojeg krasi karmelićanski grb te gipsane replike križa i svijećnjaka izrađenih za misu s papom Franjom u Sarajevu. Samostan je otvoren i blagoslovljen i jedini je muški karmelićanski samostan u BiH. Trenutno su u samostanu 3 svećenika i jedan časni brat, a prior karmela je o. Zvonko Martić, veliki zaljubljenik u narod i narodne običaje. Karmel je osmišljen kao samostan i duhovni centar. Ima samo šest soba, a ostatak Proslava Sv. Cecilije u Karmelu sv. Ilije Od Božića do Božića 93

96 Od Božića do Božića prostorija čini nekoliko manjih dvorana za predavanja te jedna velika dvorana za predavanja, koncerte i sl. U duhovnom centru se nalazi čitaonica te dvorana za meditaciju u kojoj nam je brat Vladimir priredio kratku meditaciju, a pomolili smo se za odsutne i bolesne članove zbora. Posebno su nam dojmljive bile kapele, kućna i kapelica sv. Terezije Avilske, koja je uređena ove godine u prigodi 500. obljetnice rođenja svetice, obnoviteljice karmelićanskog reda. Kapela je uređena zgrafito tehnikom u kombinaciji sa svjetlima, a sve je osmislio akademski kipar Ilija Skočibušić. Na kraju smo posjetili Etnografsku zbirku koja po svojim izlošcima prelazi samostanski karakter te se s punim pravom može nazvati nacionalnom zbirkom. Brojnost izložaka kao i podatci o darovateljima su nas oduševili. Zahvalivši na izuzetnoj gostoprimljivosti, pozdravili smo se s bratom Vladimirom i obećali ponovno doći. Nakon zajedničke večere u Livnu sretni smo se i zadovoljni vratili kućama iskazavši zahvalu i Gospodinu na divnom danu. I. Babić Hodočašće u Međugorje 29. studenoga, na prvu nedjelju došašća, naši su župljani hodočastili u Međugorje. Nakon župne svete mise u 9 sati četrdeset hodočasnika krenulo je na hodočašće Kraljici Mira kako bi se kroz došašće što bolje pripremili za Božić. Prije večernje svete mise hodočasnici su sudjelovali u molitvenom pohodu na brdo Križevac. Molitve su predvodili fra Zoran i mladi iz naše župe. Nakon slavlja svete mise s molitvom i pjesmom vratili smo se svojim domovima odlučniji za promjenu odnosa prema ljudima oko sebe u praštanju, pomirenju i vršenju djela ljubavi. P. Babić Mise zornice u našoj župi Ove smo godine na veliku radost župljana tijekom došašća započeli sa slavljenjem sv. misa zornica. Od samog početka na misama u 6.30 sudjelovao je značajan broj vjernika svih dobnih skupina od djece do umirovljenika. Ni temperature nekoliko stupnjeva ispod nule nisu spriječile dolazak na zajedničko slavljenje sv. mise. Valja istaknuti kako su neki župljani i župljanke pješačili i 5 6 kilometara u jednom smjeru kako bi sudjelovali u molitvi. Svetoj misi prvih dana prethodila je krunica Božjem milosrđu kao devetodnevna priprava za otvaranje Svete godine Božjega milosrđa koja je otvorena na svetkovinu Bezgrješnoga Začeća 8. prosinca. Na svakoj se zornici molila Jutarnja te održala prigodna propovijed. U vremenu pripreme za Božić zornice su pravo duhovno osvježenje koje su mnoge župljane potaknule na veći i odgovorniji angažman u župnoj zajednici. B. Udovičić 94

97 Otvaranje Vrata milosrđa u prigodi proglašenja izvanredne Svete godine milosrđa za čitavu Crkvu Sveti otac papa Franjo bulom Lice milosrđa proglasio je izvanrednu Jubilarnu svetu godinu milosrđa za čitavu Crkvu, a koja je započela na svetkovinu Bezgrešne 8. prosinca Tom je prigodom u našoj crkvi slavljena župna sveta misa u 10.30, a ove je godine Rimski Prvosvećenik dao privilegij mjesnim crkvama da i one za svoje područje, u treću nedjelju došašća, na katedralnim i drugim crkvama otvore sveta vrata Vrata milosrđa. Osim naše katedrale, u Splitskomakarskoj nadbiskupiji posebna mjesta milosrđa će biti i tri Gospina svetišta: Solin, Sinj i Vepric te sve župne crkve u dan kad slave svoga zaštitnika. U našoj će župi otvaranje svetih vrata Vrata milosrđa biti na blagdan našeg zaštitnika sv. Ilije proroka. Sam je Papa postavio pitanje koje je mnogima na srcu : Zašto danas Jubilarna godina milosrđa? I odmah dao odgovor: Jednostavno zato što je Crkva, u ovom času velikih epohalnih promjena, pozvana snažnije davati znakove Božje prisutnosti i blizine. (...) Eto zašto jubilej: jer je to vrijeme milosrđa. To je pogodno vrijeme u kojemu valja liječiti rane, u kojemu se ne smijemo umoriti susretati one koji iščekuju da vide i rukom dodirnu znakove Božje blizine, u kojemu svima valja ponuditi put oproštenja i pomirenja. Slavljenje zornice Od Božića do Božića 95

98 Od Božića do Božića Budući da je milosrđe najviši čin kojim nam Bog dolazi ususret, ujedno i put koji sjedinjuje Boga i čovjeka i otvara nadu kako je on ljubljeno biće, usprkos slabosti i grijeha (Lice milosrđa, 2), Crkva koristi jubileje kako bi dijelila oproste više nego u drugim vremenima. Želja pape Franje je da Jubilej bude živo iskustvo Očeve blizine, opipljivi dodir njegove nježnosti kojom će se svaki vjernik ojačati za bolje i učinkovitije svjedočanstvo. Također, jubilejski oprost može se namijeniti i za svoje pokojne kako bi ih Očevo milosrdno lice oslobodilo svih natruha grijeha. Ljudevit Cikojević Božićne radionice u Karitativnoj sekciji I ove godine članovi Karitativne sekcije u našoj župi organizirali su radionice izrade božićnih ukrasa i prikupljanja pomoći najpotrebitijima. Zanimljivo je da su se u rad uključili i Studenčani koji nisu stalno nastanjeni u župi, a svojim su doprinosom pomogli i pomažu aktivnosti sekcije. Tako je za ovaj Božić zbirku svojih rukotvorina darovala Mira Babić kako bi se njihovom prodajom prikupila sredstva za pomoć. Prodajne izložbe su se organizirale nakon župnih sv. misa u došašću. Sav prihod od prodaje bit će doniran u dobrotvorne svrhe. T. Babić Priprema za slavlje Božića Tradicija izrade božićnih jaslica u Studencima počela je za župnikovanja fra Julijana Ramljaka te se održala do danas. Jaslice se osim u crkvi sv. Ilije i kapeli sv. Roka postavljaju i u većini obiteljskih kuća. U našoj crkvi jaslice su svake godine sve dojmljivije, a u njihovoj izradi sudjeluje sve veći broj župljana. Zadnje dvije godine jaslice postavljaju mladi iz KUŠU-e STUDA, a ove su godine došli na ideju da i na Franjevačkom trgu postave jaslice. U izradu su se uključili i ostali župljani, koji se mogu podičiti zlatnim rukama. Na tu nakanu dovezli su okorke i stabla te su u prostorijama dvorane Zadružnog doma danima izrađivali drvene kućice i ostale rekvizite. Nadamo se da će njihov trud biti na radost svima, a posebno najmlađima u našoj župi. Ovom prigodom zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u radu. Neka ih Gospodin blagoslovi obiljem dobra! S. Babić 96

99 ŠKOLSKA KRONIKA Božićna priredba Ove godine dvadeset i dvoje učenika i učenica (od II. do VIII. razreda) su se prijavili na natjecanje, a voditeljica natjecanja za našu školu učiteljica Ivana Mandić pripremila je krafne i sokove kao i nagradnu igru za natjecatelje. Udruga Klokan bez granica međunarodnog je karaktera i okuplja predstavnike velikog broja europskih zemalja. Njezin je cilj popularizirati matematiku i omogućiti širenje osnovne matematičke kulture. Glavna joj je zadaća organizacija igre - natjecanja koja popularizira matematiku među mladima. Namjera je motivirati učenike da se bave matematikom izvan redovitih školskih programa. Dan očeva I ove je godine na kraju prvog polugodišta održana Božićna priredba u našoj školi. Sudjelovala su sva djeca od onih u predškoli do osmaša. Uz velik odaziv roditelja i prijatelja djeca naše škole svima su zaželjela sretan Božić te veselu i uspješnu novu godinu. Klokan bez granica Već je postala tradicija da se u našoj školi održava Klokan bez granica, matematičko natjecanje koje ima međunarodni karakter. Dana 19. ožujka u Osnovnoj školi u Studencima održao se Dan očeva. Sudjelovali su učenici prvog, drugog i trećeg razreda te njihovi očevi. Na samom početku smo ih pozdravili prikladnom recitacijom Moj dragi tata. Nakon pozdrava otpjevali smo pjesmu Tata, ja te volim. Postavljali smo im pitanja koja su neke očeve ostavili bez teksta i navela na razmišljanje. Evo nekih od njih: Zašto se porežeš dok se briješ, Voliš li moju mamu?, Koliko si cura imao ŠKOLSKA KRONIKA 97

100 ŠKOLSKA KRONIKA prije moje mame? i mnoga druga. Uručili smo im diplome za najbolje tate, čestitali im njihov dan i obasuli poljupcima. Zatim smo imali likovnu radionicu na kojoj smo uz pomoć očeva radili uskrsne zečeve. Tate su bili sretni, a mi ponosni na njih. Poželjeli smo da svaki dan budu s nama u školi. Predsjednica Republike Hrvatske u našoj školi ponovno osvijestili važnost čitanja i njegov utjecaj na maštu, misaoni razvoj ali i na igru. Učenici su nakon toga likovno osmišljavali naslovnice i ilustracije raznih naslova. Dan planeta Zemlje Djeca Osnovne škole Studenci predvođena Zrinkom za klavirom pozdravila su je svečanom pjesmom škole Studenačka školo stara dome igre, hrame znanja, a ravnatelj škole Ante Češljar i učenica 3. razreda Ružica Bilić Pavlinović zaželjeli su joj dobrodošlicu. Prolazeći kroz ovo vaše prekrasno mjesto, ostala sam zadivljena. Ne dopustite da ova škola ostane bez djece, da ovo mjesto ostane bez ljudi. Za koga ćemo se boriti i raditi ako se Hrvati ne rađaju? Vjerujem u vas i znam da su ova mjesta prošla puno gore stvari. Nakon pozdrava djeca su joj u torbi zovnici predala svoje radove i crteže. Svjetski dan knjige Povodom obilježavanja međunarodnog Svjetskog dana knjige školska knjižničarka Kristina Ujević-Blažić je s nižim razredima održala tematsku radionicu u kojoj su učenici kroz anagrame, jezične igre, čitanja i kvizove ponovili sadržaje pročitanih lektira te Dan planeta Zemlje obilježava se svake godine 22. travnja. Učenici razredne nastave ove su godine obilježili taj datum u projektnoj nastavi kroz nekoliko nastavnih dana i kroz sve nastavne predmete. Učenici su uz prezentacije razgovarali o važnosti očuvanja prirode, razvrstavanju otpada, recikliranju, bio-otpadu itd. Književni tekstovi i pjesme o Danu planeta Zemlje bili su dodatan poticaj za razmišljanje o ovoj temi. Učenici su sudjelovali i u akciji čišćenja okoliša škole. Kroz likovnu radionicu oslikavali su zemaljsku kuglu i osmišljavali poruke Zemlje ljudima. Naposljetku su učenici sami anonimnom anketom proveli istraživanje unutar svoje obitelji i susjedstva. Rezultati ankete uglavnom potvrđuju ekološku osviještenost učenika, njihovih roditelja i susjeda. Primjerice, na tvrdnju Odvajam smeće od otpada 80 % učenika te 70 % roditelja je odgovorilo potvrdno. U posebne spremnike otpad razvrstava 80 % učenika, 55 % roditelja te 70 % susjeda. Zanimljivo je da su na tvrdnju Ponekad bacim otpatke u prirodu potvrdno odgovorili 70 % djece, ali i roditelja. Bio-otpad razvrstava oko polovice ispitanika. Posljednja tvrdnja ankete bila je Ekološki sam osviješten/a te je 90 % učenika i roditelja odgovorilo potvrdno. Zaključak ove ankete jest da većina 98

101 ispitanih razvrstava otpad, skuplja stari papir i čisti svoj okoliš. Istovremeno, anketa potvrđuje i povremeni nemar prema prirodi i okolišu, što potvrđuje potrebu da svake godine, kao i do sada, o ovoj temi što više razmišljamo i razgovaramo. Škole za Afriku Dragi učenici i djelatnici OŠ Studenci, najtoplije zahvaljujemo na donaciji vaše škole. Sredstva koja ste prikupili više su od novčanog iznosa. Ona otvaraju put iz neimaštine prema boljem životu djeci u Africi. Ona su dokaz da mala djela mogu pokrenuti velike promjene. Vi ste promjena koja čini svijet boljim. Sudjelujući u projektu Škole za Afriku, vaša škola pokazala je veliko srce za djecu u Burkini Faso, trećoj po redu najsiromašnijih zemalja svijeta. Prije deset godina samo 29 % djece u toj zemlji pohađalo je školu. Zahvaljujući humanitarcima poput vas, danas se ta brojka popela na 75 %. Uz vašu pomoć želimo obrazovanje učiniti dostupnim svoj djeci u Burkini Faso. Od srca vam hvala što djevojčicama i dječacima u Burkini Faso pružate mogućnost za sretnije odrastanje i bolju budućnost. Pokazali ste veliku snagu i ljubav te možete biti ponosni na svoja djela. Mi smo ponosni na vas! Nastavite i dalje činiti dobro i pomagati nam da stavimo osmijeh na lica djece diljem Afrike. Veliki pozdrav iz Ureda UNICEF-a za Hrvatsku! Ivana Kralj Izlet u Split Učenici nižih razreda naše škole realizirali su terensku nastavu odlaskom u Split Putovanjem i obilaskom užeg centra grada ponovili smo mnoge nastavne sadržaje - promet, gospodarstvo, županija, turizam itd Prošetali smo Marmontovom ulicom te Rivom do trajektne luke, Autobusnog i Željezničkog kolodvora. Grad je bio pun turista te sezonskih događanja i ponuda, pa su učenici osjetili gradsku gužvu u pravom smislu. Nakon podruma Dioklecijanove palače, posjetili smo katedralu svetog Duje te odmorili na Peristilu, uživajući u pogledu na zvonik svetog Duje. Dvosatni obilazak okončali smo odlaskom u Gradsko kazalište mladih. Učenici su uživali u predstavi Poštarska bajka, koja im je zapravo poznata kao lektira. Bilo je zanimljivo gledati poznate glumce i njihovu humorističnu interpretaciju spomenute bajke. Učenici su se nasmiješeni, zadovoljni i obogaćeni novim iskustvima, puni dojmova sretno vratili kući. Zdrava prehrana Na satu Prirode i društva učili smo da je za zdravlje potrebno jesti raznoliku hranu raspoređenu u nekoliko obroka tijekom dana. Povodom te teme odlučili smo u školi napraviti jedan takav obrok. Vrijedne rukice malih prvaša i drugaša napravile su VOĆNO IZNENAĐENJE. Uživali su u sjeckanju različitog sezonskog voća te sve zasladili s malo meda. Na degustaciji su pozvali i trećaše i njihovu učiteljicu kako bi svi zajedno uživali u VOĆNOM IZNENAĐENJU. ŠKOLSKA KRONIKA 99

102 druženje, razgovor i suradnja između učenika upotpunili su ovu terensku nastavu. ŠKOLSKA KRONIKA Nakon zdravog i ukusnog obroka imali su energije i snage nastaviti učiti i raditi. Svi su učenici odlučili i kod kuće svojoj obitelji napraviti VOĆNO IZNENAĐENJE. Dobrodošlica za prvaše Na samom početku nove nastavne godine svečano smo dočekali Luku i Mihaela, dva nova prvašića u našoj školi. Njihova učiteljica i kolege iz drugog, trećeg i četvrtog razreda dočekali su ih pjesmom i recitacijom. Terenska nastava i Dani kruha Učenici razredne nastave terenskom su nastavom obilježili Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Posjetili su pekaru Krčina u Lovreću u kojoj su saznali sve o procesu proizvodnje kruha i peciva. Vozeći se u kombiju, promatrali smo promet i sudionike u prometu. Posjetili smo zatim Područnu školu Cistu Provo, u kojoj su nas toplo dočekali i proveli nas prostorijama škole. Ugodno Terenska nastava se nastavila i sljedeći dan, posjetom voćnjaku obitelji Šakić, gdje su učenici brali kruške, promatrali životinje, a uz to su počašćeni i slatkišima. Hvala obitelji Šakić! Praksa je i ovaj put pokazala da terenska nastava najbolje doprinosi boljem usvajanju znanja i stjecanju iskustva. U četvrtak, 22. listopada god. tradicionalno smo obilježili Dan kruha. Tom prigodom učenici su sa svojim učiteljima i nastavnicima priredili i zanimljiv kulturni program. Tako se tu našlo pjesama, recitacija i viceva. Svečanost je uveličao i naš fra Zoran Jonjić blagoslovivši sve darove koje su priredile vrijedne ruke naših učenika i njihovih majki. Kolika je važnost kruha u našim životima i kako nas kruh ujedinjuje i budi u nama osjećaj sitosti, kako fizičke tako i one duhovne, ponovno smo se uvjerili na Danima kruha u našoj školi. Vrijedne ruke naših mama, baka, a i samih učenika, postigle su prava mala umjetnička djela. Nije samo domaći kruh mamio poglede nego i razna peciva, slatka i slana, pa i oživljeni likovi izrađeni od povrća i voća. Mirisi toplih peciva ispunili su učionice, ali i toplina osmijeha i radosti svih prisutnih, jer kako Miguel de Cervantes kaže kad se ima kruha, tad je i tuga lakša. Naši učenici recitirali su pjesme o kruhu, plesalo se i pjevalo, a nakon svećenikovog blagoslova svi su uživali u prekrasnim zalogajima. Hvala svim dragim roditeljima i prijateljima koji su se i ove godine s radošću odazvali ovom uvijek lijepom događaju. 100

103 Božićna noć Anđeli večeras svjetiljčice pale. Svjetiljčice tople, zlatnožute, male, da bi sa neba na zemlju sjale i Svetu noć božićnu što više uljepšale. Osvijetljene su svečano seoske crkvice male, kao i prozori raskošne katedrale. Radost se razlila po Zemlji cijeloj. Ljudi već hrle po stazi bijeloj. Ponoć je i zvone sva zvona svijeta na slavu dolaska Božjeg Djeteta. I hrle ljudi izbliza, izdaleka. Na postelji od slame Isus ih već čeka. Vera Zemunić Veselim se Božiću Prosinac je mjesec darivanja. Počinje od Sv. Nikole pa sve do Božića. U mom selu običaj je za Sv. Luciju posijati pšenicu. Na Badnjak svi postimo i jedemo bakalar. Na večer se svi okupimo u kužini, stavimo slame i molimo se, pjevamo i radujemo se. Sve to radimo pokraj tri zapaljena badnjaka i pijemo malo crnog vina. Poslije idemo na misu ponoćku. Sutra na Božić otvaramo božićne darove. Za božićni ručak stol je pun raznih ukusnih jela od sarme, juhe, kupusa, pršuta, sira, francuske salate do kolača za desert. Meni je Božić najdraži blagdan zato što se svi družimo, šalimo, darivamo i skupa jedemo za obilnim stolom. Brzo slijede Nova godina i Sveta tri kralja. Matej Trogrlić, 6. r. Istrgnuto iz školskih zadaća 101

104 Istrgnuto iz školskih zadaća Božić U mom selu već su počele pripreme za Božić. Okitili smo bor i na Svetu Luciju posijali pšenicu. Mještani iz mog sela već su počeli pjevati božićne pjesme i paliti adventske svijeće. Na Badnji dan kada ustanemo, prvo nešto pojedemo, a zatim idemo u kužinu napraviti badnjake. Navečer razbacamo slamu po kući i večeramo bakalar ili neku ukusnu ribu. Poslije ložimo badnjake i molimo krunicu, a zatim idemo spavati. Kada otkuca jedanaest sati, budimo se i spremamo na polnoćku radovati se događaju što će se Isus Krist roditi i u našim malim srdašcima. Poslije mise svima čestitamo Božić. Zatim se vratimo kući, jedemo ukusne kolače i idemo spavati. Ujutro se probudimo rano, otvaramo darove i svim susjedima čestitamo Božić. U kuhinji majka priprema ukusan i obilan ručak. Dok ručamo, upalimo sve četiri adventske svijeće i pomolimo se Bogu. Poslijepodne idemo kod bake i djeda pa i njima čestitamo Božić. Predvečer se vratimo kući, slušamo bakine priče, večeramo, pa zatim idemo spavati. Meni je Božić najdraži blagdan. Ivan Udiljak, 6. r. Božić u mojoj obitelji Teče, evo, već treća nedjelja došašća. Božićni ugođaj polako se uvlači među ljude. Neki su pomalo prerano počeli kititi svoje kuće i okućnice raznobojnim, blještavim žaruljicama. Božić nije ukrašavanje borića, kuća i okućnica, nije samo pripremanje blagdanskih jela i kolača, meni je Božić čista radost. Radost zajedničkog iščekivanja rođenja maloga Isusa, ponoćnog slavljenja i zahvaljivanja Bogu na daru što je došao među nas. Na Sv. Lucu ženski dio obitelji sije pšenično zrnje u lijepo ukrašenu posudu kako bi do Božića izniknulo u zelene travke. Među zrnje postave se tri svijeće spletene u jednu, a tata ih ovije vrpcom hrvatske trobojnice. One će nam gorjeti uz božićni objed. Badnji dan je dan posta i nemrsa pa cijelo selo, uz miris kolača, miriše i na bakalar. Kad se spusti večer, tata, mlađi brat i ja urezujemo križe na tri podjednake cjepanice - badnjake. S pripremljenim badnjacima ulazimo u kuću pozdravljajući ukućane: Na dobro vam došla Badnja večer! Oni odgovaraju: I s vama zajedno! Potom stavljamo badnjake u peć, mama zazove blagoslov na obitelj pa se svi pomolimo. Okitimo bor, posložimo jaslice i na kraju stavimo zlatnu zvijezdu na vrh. Ostatak večeri neki od nas provode uz prigodni program - filmove o Isusovu rođenju. Maleni obično završe u krevetu, a mama dovršava pripreme za sutrašnji ručak. Kuća je ispunjena mirisom sarme, kuhanoga sušenog mesa, kolača, smole s kućnog bora, a u peći badnjaci pucketaju. Posebna je ova večer. Tako prođe vrijeme do ponoćke. Na ponoćki je uvijek svečano, crkva bude raskošno okićena, ispunjena svjetlošću i mirisom tamjana. Pjevaju se božićne pjesme i posvuda se osjeti blaženstvo i radost. Nakon mise čestitamo jedni drugima poljupcem i stiskom ruke te se radosno raziđemo svojim domovima. Posljednjih godina, Bogu hvala, nestaje ružna navika pucanja petardi, pa božićna noć zaista i bude tiha noć. Po povratku s mise na stolu nas čekaju skuhane kobasice i suha rebra. Nakon posnog dana jako nam prijaju te siti i zadovoljni odlazimo na počinak. U božićno jutro opet nova radost. Pod okićenim borićem kraj jaslica šareni zamotani darovi. Nestrpljivo ih otvaramo, radoznali što li kriju. Iako to na kraju nikom nije ni važno. Važnija je radost s kojom su darovani i zahvalnost s kojom su primljeni. Stipe Babić, 6. r. 102

105 Tiho, o tiho govori mi jesen Studenci 54 Dobriša Cesarić Jesen je počela sunčano. Imao sam osjećaj da je ljeto. Nastava je bila znak početka jeseni. Sve se ranije ustajem iz toplog kreveta i moram učiti. Listovi s grana lijeno padaju u šarenim bojama. Dani lete, a noći su hladnije i dulje. Ljudi pilaju drva za ogrjev i pripremaju zimnice. Životinje užurbano tragaju za hranom. Dimovi se već viju jer se griju kuće. Iz sobe čujem fijuk vjetra i padanje kiše. Na ulicama nigdje nikoga, ali su zato školske klupe pune. Djeca sve rjeđe izlaze van. Ne čuje se više udaranje lopte i vika djece. Lov se oglasio prvim pucnjevima puške. Jesen ne volim jer počinje škola. Jakov Babić, 6. r. Kristijan Udiljak, Jesensko voće Sara Kaša, Sag od lišća Jesen u mom selu je hladna i šarena. Dani su kraći, a noći su duže. Sa stabala otpada lišće i sve je pusto. Ljudi pripremaju zimnice i drva za ogrjev. Životinje se spremaju za zimski san. Većinom je kiša i bura, pa se djeca rjeđe igraju na otvorenim prostorima. Ptice lagano napuštaju selo i kreću prema toplom jugu. Sve je tiho, ništa se ne čuje osim zavijanja hladnog vjetra i pljuska kiše. Stabla su izgubila šareno i žuto lišće. Nebom se vuku crni oblaci. No, meni se jesen sviđa, zato što počinje vrijeme lova. Matej Trogrlić, 6. r. Istrgnuto iz školskih zadaća 103

106 Istrgnuto iz školskih zadaća U moje selo došla je jesen. Sve se u njemu promijenilo. Kiše padaju, puše bura, ptice selice sele na jug, lišće pada, životinje se pripremaju za zimski san, ljudi pripremaju zimnicu Vani je već jako hladno. Sve je manje ljudi na ulicama. Iz dimnjaka je počeo dimiti dim. Dani su sve kraći, a noći sve duže. Priroda više nije zelena jer lišće opada s grana. Potok je opet počeo radosno žuboriti. Ljudi sakupljaju: orahe, gljive, kestene, žirove, jabuke, kruške i šljive. Počelo je i vrijeme lova na divljač. Ljudi pripremaju drva za ogrjev. Više se ne možemo igrati vani jer kiše padaju i jako je hladno. Ispred kuće čuje se ptičji cvrkut i žubor potoka. Baka i ja radimo mošt. Počela je škola. Moram rano ustajati i pripremiti se za školu. Meni se to ne sviđa. Ja jesen volim, sviđa mi se šarenilo boja lišća, ali ipak žalim za toplim ljetom. Ivan Udiljak, 6. r. Petar Udovičić, Jesensko voće I ove godine jesen je pokucala na naša vrata i donijela pune korpe svakojakog voća, ali sa sobom je donijela i kiše. Teške kapi kiše neprestano lupaju po prozorima. Nebom tumaraju gusti tmurni oblaci koji su spremni da svakog časa zaplaču. Magla je pritiskla sve oko nas. Opalo lišće prekriva ulice i pretvara ih u ogromni žuti sag. Čarobnjak vjetar ne da mira opalom lišću, već ga raznosi na sve strane. Otpali plodovi kestena se kotrljaju ulicom. Čuje se samo šapat uvelog lišća i tužno šuštanje na vjetru. Sve je tužno i pusto. Kad će opet razigrano ljeto? Grgo Babić, 8. r Uvijek kada pišem o jeseni, imam dilemu: jesam li njome više očarana ili razočarana. Jesen je kao tužan pogled za prošlim ljetom. Ona je bolno opraštanje od nečeg lijepog i dragog. Ipak jesen sa sobom donosi i dosta čarobnog. Jesen je remek-djelo naslikano širokim spektrom boja koje nas tjeraju da se istinski divimo i uživamo u očaravajućoj slici. Vjetrovi se spuštaju s planinskih vrhova i pričaju nam najljepše priče. Ti vjetrovi raznose opalo lišće, donose prve kiše i nagovještavaju hladne i tmurne dane. Ovih dana često promatram ptice i slušam njihovu oproštajnu pjesmu pred daleki put. Divim se njihovoj hrabrosti i snazi, sigurna da će negdje u nekoj dalekoj zemlji nekom drugom pjevati o mom selu, o meni, o mojoj školi, o mojoj ulici Josipa Maras, 8. r. 104

107 Lidrano HVALOSPJEV Hvala ti, Bože, za divne djetinje dane, za sreću, za prve ljubavne tajne Hvala ti, Bože, za jarke izlaske sunca nad mojom Jovom, za rajsku ljepotu cvjetnih livada koje umivaš u proljetnoj rosi i za snježne radosti kad zabijeliš moj zavičaj. Hvala ti, Bože, za moje drage Studence i lijepu zemlju Hrvatsku. Zrinka Babić, 8. razred Ružica Bilić-Pavlinović, jesen Istrgnuto iz školskih zadaća 105

108 O svemu pomalo Istrgnuto iz školskih zadaća Moja najdraža učionica Moja najdraža učionica je učionica Povijesti. Nalazi se na drugom katu u jugozapadnom dijelu škole. Sviđa mi se jer je ona kao mali muzej. Učionica je duga i široka. Ima jako lijep pogled. U ovoj učionici se predaje i Geografija. Te nam predmete predaje učiteljica Zdenka Bilić Centić. Ona je odlična. Uvijek nam priča neke stare i zanimljive priče. Nekad se zamišljam kao lik u tim pričama. Učionica je puna starinskih predmeta npr. češagija, vretena, zdjela, glačala, rubaca U kutu se nalazi stol s knjigama iz povijesti. Kada sam sama, čitam ih. U tom istom kutu nalaze se i geografske karte. Volim na njima pokazivati gradove ili države. Kada to radim, osjećam se kao neki poznati geograf ili kao svjetski putnik. Najzanimljiviji dio učionice mi je ormar sa starim novcima. Nikad ih nisam uspjela prebrojati, ali jednog dana sigurno hoću. Osim ove učionice sviđaju mi se i učionica iz jezika i učionica iz Hrvatskog jezika. Svaka od tih učionica je posebna na svoj način, ali ja najviše volim učionicu iz Povijesti. Antonija Bilić Matišić, 7. r. Školska torba Školska torba krije puno lijepih stvari. Pernica je puna šarenih boja i olovaka suhih za pisanje i crtanje. Tu je gumica da ispravi pogreške. U bilježnici ima jedinica i petica, ali opet je lijepo učenik biti i u školu ići. Antonija Udiljak, 3. r. Antonija Udiljak, Ornament narodna nošnja Moj patak Za Uskrs sam dobila malog žutog pačića. Bila sam presretna. Toliko smo se sprijateljili da je stalno trčkarao za mnom. Kada je porastao, više nije htio živjeti u zatvorenom. Sada stalno hoda po dvorištu. Svaki dan obiđem svoga patka, malo se poigram s njim i nahranim ga. U tome mi pomaže baka. Neki dan, kada sam krenula u školu, moja baka je pronašla tri jaja. Tada je shvatila da je to patka. Kada mi je rekla, bila sam presretna. Dobila sam i patka, nadam se da ću uskoro imati male pačiće. Gabrijela Maras, 3. r. 106

109 Annika Moja se najbolja prijateljica zove Annika. Živi u Njemačkoj, u Münchenu. Ona je vesela i uvijek dobro raspoložena. Ima kosu boje zrelog meda. Oči su joj boje lješnjaka, koje se sjaje kao jutarnja rosa. Ona ima rumene obraze kao dvije jabuke. Voli sve životinje, a najviše voli pse. Dođe ljeti i onda se svaki dan igramo. Kada sam loše volje ili sam tužna, ona me razveseli svojim šalama. Annika je moja vršnjakinja. Ima i mlađu sestru Annete. Anniku sam upoznala prije nekoliko godina, inače bih je samo viđala. Ona voli ići na more i odlično roni. Kada imam neku tajnu, kažem joj jer imam povjerenja u nju i znam da nikome neće reći. Zato ja volim ljeto i odbrojavam dane kada će doći. Antonija Bilić Matišić, 6. r. Izgubljeni psić Putem je hodala djevojčica Klara i čula je psićevo cviljenje. Uzela ga i ponijela kući. Okupala ga i nahranila, zatim ga odnijela veterinaru. Veterinar je rekao da je psić zdrav. Onda su došli kući. Psića je stavila u krevet. Kad se probudio, djevojčica ga je izvela u šetnju. Vratili su se kući i sve je sretno završilo. Anica Trogrlić, 2. r. Moja obitelj Obitelj je za mene jako važna i sveta je zajednica. Imati obitelj je Božji dar. Moju obitelj čine otac, majka, brat, sestra i ja. Svatko od nas pridonosi da bi naša obitelj što bolje djelovala. Mi djeca slušamo mamu i tatu, a ponekad i oni nas. Da bi obitelj bila složna, mora biti puno ljubavi, razumijevanja i razgovora. Jako sam ponosna na svoju obitelj i sretna sam što ju imam. Antonija Udiljak, 3. r. Tina Šakić, Kiklop Istrgnuto iz školskih zadaća 107

110 Rap o školi Istrgnuto iz školskih zadaća Opet je počela ta škola, opet se znanje rola Došli su nam Mihael i Luka, učiteljica kaže da će to biti veća muka. Ne želim čuvati ovce, radije ću u školu, pa ću od nje zaraditi novce. Baba govori: - Sine, uči, uči - Pa ode kući. A ja kao da nisam čuo, kao da nemam jedno uho. Ima praznika, imam sriće! Onda ćaća viče: - Operi auto! A mater: - Usisaj mi kuću! Pa moj život je pun muka, od rada će mi otpasti ruka. Što da još kažem kakva je škola, od pričanja sam već gladan, treba mi od krumpira pola. A i taj Engleski što je doša, mogu mu reć da ode odakle je poša, Informatika - ajde, to je nešto bolje, ali nekad mi od gledanja oči kolje. Svejedno, škola mi se popela navrh glave, Ajmo gledat Euro i Vatrene kako slave. Mate Babić, 4. r. Petra Babić, Regoč Jabuka Jabuka je okrugla. Često je zelena, ali i crvena. Ima malu peteljku s kojom je ja držim. Ona sadrži mnoge vitamine i zato je kraljica voća. Volim ju jer je glatka, po mom mišljenju i slatka. Volimo je svi mi, zato probaj i ti! Matej Bilić-Prcić, 2.c OŠ kneza Mislava, Kaštel Sućurac Kristina Udiljak, Dani kruha Gabrijela Maras, Vjetrenjača 108

111 Svečana školska pjesma OŠ kneza Mislava, Kaštel Sućurac U Mašogradu, usrid mista škola kneza Mislava blista. Na Putalju se vidi crkvica mala. Još od kneza Mislava ona je ostala. Sveti Jure, u srcu si mom, čuvaj moju školu, moj drugi dom. x2 Refren: Mi smo đaci veseljaci, Sućurački smo prvaci. Mašo se radi, uči i sprema. Vridni smo đaci, odmora nema. U Mašogradu, usrid mista naša škola ko brnistra blista. Spremamo se za životni let. Treba nam znanje, a ne samo pet. A kad zvono zazvoni, Mi bi na Rivu i Gojaču tili. Zato evala i zdravi bili. Refren: Mi smo đaci veseljaci... Antonela Bilić-Prcić, 5.a OŠ kneza Mislava, Kaštel Sućurac Moja molitva svecu zaštitniku Molim te, sveti Mateju, da moj brat ozdravi i drugi ljudi. Čuvaj moju obitelj. Ja ću tada raditi po tvojoj i Božjoj volji. Hvala ti za petice u školi i što imam zaštitnika. Molim te daj mi ljubav da kad umrem otiđem na nebo sretno. Matej Bilić-Prcić, 2.c OŠ kneza Mislava, Kaštel Sućurac Antonija Bilić Matišić Istrgnuto iz školskih zadaća 109

112 Istrgnuto iz školskih zadaća Djeca, naši i Božji miljenici, moraju gledati, slušati, opipati, isprobati jer tako najuspješnije uče. A budući da se mi kroz smijeh, igru, priču dotaknemo raznovrsnih tema i odgovora, bio bi neoprostiv propust ponešto od toga ne zapisati. U potrazi za odgovorima nerijetko otkrivaju nasmijani, bajkoviti, svijet svojega djetinjstva i čudne zaključke koje im je dosadašnje odrastanje unijelo u život. Ako im se u ovo pred/božićno vrijeme nasmijete i vi, oni vam neće zamjeriti! Što je higijena? (Jeste li čuli za tu riječ?) PETAR: Ja sam čuo u Splitu kad sam bio. Zašto moramo prati zube? LOVRO: Da nam budu lijepi. Što je stomatolog? LOVRO: Stol. Kako se nisam sjetio?! Kad sam sretan/a? Što je za tebe sreća, kad si ti sretan? PETAR: Kad je snijeg i Božić. I na moru. FILIP: Kad je Božić i Nova godina. KRISTINA: Kad je Božić, kad je lito da idemo na more. KRISTIJAN: Sretan sam kad je Nova godina i na snigu, na proljeće i na moru, kad sam na Zvizdi. ANICA: Kad je dan. Kad sam tužan/a? PETAR: Kad mi neko nije prijatelj, kad me gađaju pijeskom i kamenjima. LOVRO: Kad mi netko nije prijatelj. FILIP: Nikad. KRISTIJAN: Kad me drugi prijatelji tuču. Što kažu predškolci KRISTINA: Kad padnem sa bicikla. ANICA: Kad je noć i kad je kiša. Jeste li ikada učinili dobro djelo? FILIP: Ja pomažem ćaći iznositi drva i čupati blitvu. KRISTIJAN: Ja sam nikidan vidio jednu staru baku i pomogao sam joj da prijeđe preko ceste. LOVRO: Pomogao sam babi Danici ubacivati drva. PETAR: Ja sam tati ložio vatru, on je peka janjce. Loša djela su KRISTINA: Ako nekom ne pomogneš. FILIP: Ako nekoga udariš. Što je/tko je? Što je političar? LOVRO: Lopov. Puca iz pištolja. FILIP: Policija. Vata ljude koji su zločesti. Tko radi u školi? KRISTIJAN: Čisti Ljubica. FILIP: Mito popravlja. Ravnatelj svaki dan. Tko je sv. Nikola? KRISTIJAN: On dariva djeci u čarapi nešto. KRISTINA: U vrići. Što je Božić? ANICA: Božić su kuglice. LOVRO: Božić je snijeg. FILIP: Did Božićnjak donosi djeci darove, a to su zapravo mama i ćaća. PETAR: Da pada snijeg i da se grudamo. KRISTINA: Kad kitimo bor. Volim Božić da dobijemo darove. Pripremila Ana Katić 110

113 Vijesti iz Općine Drugi krug predsjedničkih izbora Kolindi Grabar Kitarović su besplatne đačke karte. Osiguranjem sredstava općinsko Vijeće nastojalo je pripomoći kućnim budžetima roditelja koji imaju srednjoškolce i studente kako bi mogli lakše planirati smještaj i nabaviti udžbenički materijal za svoje školovanje. Rad na izmjeni i dopuni Prostornog plana Na predsjedničkim izborima u drugom krugu u nedjelju, u Općini Lovreć izišlo je 75,11 % birača. Nakon zatvaranja birališta i prebrojavanja glasova KO- LINDA GRABAR-KITAROVIĆ osvojila je 96,85 % glasova, a Ivo Josipović 3,15 % glasova. Na biračkim mjestima nije bilo nikakvih primjedaba od strane promatrača. Nevažećih listića bilo je 0,46 %. Kolinda Grabar-Kitarović postala je prva žena predsjednica u Republici Hrvatskoj s osvojenih 50,74 % ili glasova. Isplaćene studentske stipendije i đačke karte Svim studentima je kroz općinski proračun osigurana i isplaćena studentska stipendija tijekom mjeseca siječnja za sve učenike srednjih škola i studente osigurane U sklopu izrade izmjene i dopune Prostornog plana Općinu Lovreć su posjetili izrađivači iz Zavoda za prostorno planiranje Splitsko-dalmatinske županije na čelu s dipl.ing.arh. Nikom Mrčićem. Djelatnici Zavoda obišli su prostor općine Lovreć kako bi se bolje upoznali s terenom. Tijekom razgovora naglašeno je da je naš prostorni plan onaj stare generacije, stoga treba učiniti poboljšanja i u nj unijeti zakonske izmjene koje su nastupile te ga također uskladiti sa Županijskim prostornim planom. Zato je bilo potrebno napraviti i korekcije prema zahtjevima građana na građevinskim područjima. Vijesti iz Općine 111

114 Vijesti iz Općine Načelnici sa županom i zamjenicima načelnici svih općina Imotske krajine održali su zajednički radni susret sa županom Zlatkom Ževrnjom, njegovim zamjenicima dožupanima Lukom Brčićem i Antom Šošićem kao i ravnateljem Razvojne agencije Jozom Saračem. Glavna tema bili su podbačaji u prihodima općina i Grada Imotskog zbog donošenja novih zakona koji su već u prva dva mjeseca smanjili prihoda za otprilike 25 %. Zbog nedostatnih sredstava dovodi se u pitanje održavanja predškolskih programa, programa vrtića, sezonskih vatrogasaca, dobrovoljnih vatrogasnih društava, prijevoza učenika, financiranja javne rasvjete i održavanja lokalnih cesta, čišćenja snijega, funkcioniranja vodovoda i zbrinjavanja otpada. Donošenje zakona sa središnje razine bez temeljitih analiza dovest će do neželjenih situacija blokade računa a time i pružanja usluga građanima što bi dodatno opteretilo ionako skromne kućne budžete. Gospodarska slika Imotske krajine je depresivna, a nema naznaka da bi se mogla poboljšati. Takvo stanje u ljudima budi osjećaj beznađa, te se mladi ljudi odlučuju na iseljavanja s ionako demografski opustošenih područja. Zaključno, sam je župan svjestan ove situacije te je ukazao Vladi Republike Hrvatske da vodi jednu potpuno krivu politiku koja će mnoge pasivne krajeve, a time i Imotsku krajinu, dovesti do još većeg ruba siromaštva. Županija će učiniti sve kako bi se odlukama ili fondom poravnanja omogućilo nužno funkcioniranje potreba općina i Grada Imotskoga. Svečanost dolaskom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Općinu Lovreć je pred mnoštvom građana u mjestu Studenci posjetila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. 112

115 Građani iz Lovreća, Opanaka, Dobrinača, Medova Doca i Studenaca s radošću su i ponosom čekali ovaj trenutak. Nakon inauguracije na Markovu trgu 17. veljače ove godine teško se moglo pretpostaviti da će Predsjednica nakon Washingtona, Sarajeva i Berlina posjetiti Općinu Lovreć. Dogodilo se to prigodom odlikovanja našega Josipa Jovića, prve žrtve Domovinskog rata s Aržana čiju je obitelj predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović posjetila danas te njegovoj majci Mariji Jović uručila odlikovanje. Susret je za mnoge bio dirljiv i ostat će im u trajnom sjećanju. Povelik broj građana iskoristilo je ovu prigodu i ovjekovječio ju fotografiranjem s Predsjednicom. U ime svih nas u Lovreću, uručili smo joj prigodne darove u knjigama o znamenitim Lovrećanima, monografiju Moji Studenci i zovnicu s dječjim radovima. Ovaj posjet je nakon rezultata predsjedničkih izbora na kojima je Općina Lovreć svoje povjerenje od 96,87 % dala Kolindi Grabar-Kitarović svima nama zahvala i obveza da svi još zdušnije radimo na boljitku u Republici Hrvatskoj. Hrvatskoj s ciljem poticanja interesa za knjigu, nezamjenjivo kulturno dobro. Noć knjige održana je u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića i susretom s autorima lovrećkog kraja. Posjet je bio više nego očekivan te će se ovakvi susreti trajno njegovati. Knjiga je nezaobilazni pratitelj u našem životu i nadahnuće mnogima, a na poseban način mladima. Odvajanje otpada Natječajem preko Fonda za zaštitu okoliša Općina Lovreć je dobila 200 kontejnera za odvajanje otpada. Na području Općine Lovreć raspoređeni su kontejneri za odvajanje otpada: papir, staklo i metal. Kontejneri su raspoređeni tako da svi građani mogu svoj otpad donositi automobilom. Na mjestima gdje su veći udari bure, kontejneri su sklonjeni u zavjetrinu kako ih vjetar ne bi porušio. Molimo vas da se privikavamo na odvajanje komunalnog otpada. Tim činom štedimo na odvozu, zbrinjavanju i zaštiti okoliša. Hvala vam na suradnji. Noć knjige Ovo je druga godina u kojoj se Općina Lovreć pridružila brojnim knjižnicama, knjižarama, školama... u svijetu i domovini 70. obljetnica Bleiburga Na Bleiburškom polju obilježena je 70. godišnjica bleiburške tragedije u svibnju kada je jugoslavenska vojska Vijesti iz Općine 113

116 Vijesti iz Općine likvidirala desetke tisuća pripadnika vojske poražene NDH-e i civila. Komemoracija, u organizaciji Počasnog bleiburškog voda i pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, počela je molitvom odrješenja na groblju Unterloibach koju je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Predvodio je misu za sve žrtve Bleiburga i križnih putova. - Danas smo se okupili na ovome polju gdje je započela bleiburška tragedija hrvatskoga naroda, taj zločin protiv čovječnosti što ga je sustavno izvršila jugoslavenska vojska pod znakom crvene zvijezde petokrake - kazao je Bozanić u svojoj homiliji pred, kako navode organizatori, do ljudi. Kardinal je kazao da je na ovom polju počeo križni put koji je nastavljen u kolonama smrti u neistraženim jamama i logorima, a sve bez svjedoka, sudova i presuda s ciljem da se žrtvama zatre svaki spomen i trag groba. Podsjetio je da je 1945., za razliku od zapadne Europe, u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama srednje i istočne Europe došlo do zamjene jedne totalitarističke vlasti drugom te da je dotadašnji nacifašizam zamijenio komunizam. Hrvatski sabor je 2012., nakon 11 godina, ukinuo pokroviteljstvo nad komemoracijom na Bleiburgu zbog zloupotrebe žrtava i ustaške ikonografije, ali ga je ove godine preuzela predsjednica Grabar-Kitarović. Iako je bila najavila da će prisustvovati središnjoj komemoraciji 16. svibnja u Bleiburgu, Predsjednica je počast žrtvama komunističkih zločina odala u četvrtak, 16. svibnja na Bleiburgu, u Maclju i Teznom, učinivši to bez najave i nazočnosti medija. Jednako tako, sama i bez najave, u travnju je odala počast žrtvama ustaškog režima u koncentracijskom logoru Jasenovac. U ime hrvatske predsjednice, počast žrtvama poraća odala je njezina posebna izaslanica Bruna Esih, predsjednica udruge Hrvatski križni put. Pomoć starijima i nemoćnima Katolička udruga Lovret 114 U dogovoru s Katoličkom udrugom Lovret iz Splita razgovarali smo o mogućoj pomoći za stare i nemoćne na području naše općine. Udruga djeluje pod Matejevim geslom: Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.

117 Program pomoći namijenjen je osobama koje žive same (ili sa supružnikom) i nemaju obitelj, a i onima koji imaju obitelj, ali im ona ne može pružiti odgovarajuću skrb te starijim i nemoćnim osobama koje su narušenog zdravstvenog stanja i starijim i nemoćnim osobama koje su nižeg socijalno-ekonomskog statusa (korisnici su nekog oblika socijalne pomoći ili imaju niske mirovine). Usluge koje pruža udruga Lovret su: dostava namirnica u kućanstvu korisnika, dostava lijekova, usluge prijevoza do liječnika, usluge njegovateljice, sitni popravci po kući, mjerenje šećera, tlaka, održavanje čistoće stambenog prostora, obavljanje administrativnih poslova. Zasad će usluge ove udruge koristiti pet naših sugrađana. Svi oni koji žele volontirati za udrugu, dobro su došli. KATOLIČKA UDRUGA LOVRET Č.s. Ljiljana Todorić Brnik 2, SPLIT Tel.: Nakon postavljanja asfalta obilježit će se i horizontalna signalizacija na ovoj županijskoj cesti. Na drugim županijskim cestama kroz našu općinu također su napravljeni zahvati na opasnim zavojima te je saniran dio kolnika. Na nerazvrstanim cestama radilo se uređenje bankina i asfaltiranje u Studencima, Dobrinčima i Medovu Docu. Čestitka za Dan državnosti Postavljanje mikro asfalta Na predjelima županijske ceste od Lovreća preko Studenaca do Prološca u mjesecu lipnju na najopasnijim zavojima postavljen je habajući sloj mikro asfalta. Ove intervencije na opasnima zavojima pokazale su se izuzetno uspješne i velika pomoć vozačima u prometu kada su kolnici mokri. I dok se danas u gotovo svim zemljama svijeta Dan državnosti jedne zemlje obilježava svečano u cijeloj zemlji, u nas su sve državne blagdane relativizirali oni koji nikada nisu raskrstili s bivšom državnom tvorevinom-tamnicom hrvatskog naroda, pa tako i DAN DRŽAVNOSTI Druge zemlje se ponose svojim državnim blagdanima, a kod nas se to pripisuje konzervativcima, nazadnjacima i primitivcima. Izvjesiti hrvatsku zastavu u našoj domovini za mnoge je znak primitivizma, a držati ruku na srcu dok se svira hrvatska himna je zaostalost. To ispiranje mozga dovelo je danas do nepoštivanja institucija hrvatskog društva za koje je palo petnaest tisuća branitelja i bilo dvostruko više ranjenih. Slušati i gledati današnje performanse ljudi koji se financiraju iz proračuna Republike Hrvatske i rugaju se, blate i sramote Vijesti iz Općine 115

118 Vijesti iz Općine hrvatska obilježja je ispod razine uljuđenog ponašanja s namjerom da se kod hrvatskog naroda izazivaju frustracije i incidenti. To su smišljene akcije mrzitelja Hrvatske s ciljem destabilizacije društva. Dopustiti takvim ljudima, njihovim organizacijama i idolima iz bivšeg sustava da blate hrvatsku državu i njene simbole jest neuspjeh hrvatske države i hrvatskog naroda. Ne dopustite im da to rade nekažnjeno! Kaznimo ih ljubavlju za naš narod, simbole i hrvatske institucije! Kako? Na ovaj dan izvjesite hrvatsku zastavu s ponosom. Neka ona bude znak sjećanja na poginule za domovinu Hrvatsku i znak ponosa jer imamo svoju državu koju mnogo veći narodi od nas mogu samo sanjati. Dan državnosti u Republici Hrvatskoj je blagdan koji se obilježava 25. lipnja, na dan kada je godine Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom. Do godine Dan državnosti se obilježavao 30. svibnja svake godine u spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora godine. Upravo ukidanjem ovoga datuma započeo je namjeran proces dehrvatizacije. Održani 22. Raosovi dani Okupljanjem ispred književnikove rodne kuće u Medovu Docu započeli su 22. Raosovi dani. Prije toga u župnoj crkvi sv. Roka služila se misa zadušnica te su položeni vijenci na grob Ivana Raosa. Bogat kulturno-umjetnički program započeo je nastupom mladeži Medova Doca i njihovih prijatelja. Čitali su ulomke iz Raosovih romana, pjesme u prozi, a brojni posjetitelji nasmijali su se raznim poslovicama i anegdotama. U sjećanje na Tina Ujevića povodom 60. godišnjice njegove smrti pripremljen je prigodni recital, a uz Ujevićev Odlazak zapjevala je i publika. U nastavku programa nastupila su kulturno-umjetnička društva Imotske krajine te klapa Ankora iz Podstrane. Pred oko petstotinjak zaljubljenika u književnu ostavštinu Ivana Raosa KUU Sv. Kliment iz Sitnoga Gornjeg izveo je predstavu po monodrami Ivana Raosa Tamo se. Predstava je izvedena prvi put prošle godine, a ovo je bila njihova 14. izvedba. Na otvorenju ovogodišnjih Raosovih dana, uz brojne goste, bili su i pročelnik Odjela za društvene djelatnosti županije Tomislav Djonlić i saborski zastupnik Ante Babić. Djonlić je istaknuo kako se nada da će doći bolja vremena za Ivana Raosa jer će Ministarstvo kulture vratiti pokroviteljstvo i nagradu Ivan Raos za najbolji monodramski tekst. Druženje pod misečinom u Medovu Docu nastavljeno je dokasno u noć uz glazbeni program Ante Džaje. Dobrovoljno darivanje krvi U subotu, u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića organizirano je dobrovoljno davanje krvi u vremenu 9-13 sati. Budući da dobrovoljnim davanjem krvi spašavamo živote sebi i drugima, odazvao se veliki broj mještana iz cijele Općine Lovreć. Bilo je i onih koji su krv davali prvi put. Sakupljeno je oko pedeset doza krvi. Zahvaljujemo svima koji su se odazvali. Proslavljen Dan Općine Povodom Dana općine Lovreć u nazočnosti Splitsko-dalmatinskog župana Ante Šošića, načelnika susjednih općina, direktora i ravnatelja javnih poduzeća 116

119 kao i laureata Općine Lovreć održana je svečana sjednica. Prije održavanja sjednice predsjednik Općinskog vijeća, Radoslav Zaradić, u nazočnosti donačelnice Anite Nosić i općinskih vijećnika položili su vijence na grob Zdravka Marjana Sekeleza i spomen obilježje Franje Tuđmana. Na početku sjednice Radoslav Zaradić, predsjednik Vijeća, pozdravio je sve pridošle goste te se minutom šutnje sjetio i svih onih koji su zaslužni za blagodat slobode koji uživamo, a nakon toga pozvao donačelnicu Anitu Nosić da podnese izvješće o učinjenim radovima kroz proteklo razdoblje koja je, između ostalog, kazala: Istina, kriza koja predugo traje ostavlja traga i na području naše općine u svim segmentima društvenog djelovanja, pa neki veći rezultati i gospodarski pomaci izostaju ili su smanjeni, ali to nije umanjilo djelovanje Općine kako bismo zadržali postojeći standard u nadi da će nam svima biti bolje. Nismo defetisti i ne želimo kukati, već smo se u danim okolnostima prilagodili situaciji i nastojali izvući maksimum od onoga što smo zacrtali u proteklom razdoblju. Naš zajednički uspjeh je da smo se othrvali mogućim nerentabilnim zaduženjima i da smo zadržali razinu plaćanja svim dobavljačima navrijeme. Pazili smo da sami kao jedinica lokalne samouprave ne činimo štetu drugima svojim neodgovornim ponašanjem. Uz sve to, zacrtane planove i programe odradili smo do kraja bilo u socijalnom, obrazovnom, gospodarskom ili društvenom segmentu, a svaki se projekt može pogledati i na našim mrežnim stranicama. Ono što vrijedi posebno istaknuti za ovu godinu jest dovršenje izmjene i dopune Prostornog plana Općine Lovreć (usklađen je s izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju) koji će umnogome pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarenju njihovih ciljeva. U ime Županije nazočne je pozdravio dožupan Ante Šošić i uputio riječi potpore u suradnji na zajedničkim projektima, što naša županija redovno čini. Nakon izvješća donačelnice podijeljena su javna priznanja Općine Lovreć gospodarstvenicima Zoranu Šamiji i tvrtci Krčina d.o.o., Nikici Katiću i tvrtci Katić-Bau d.o.o. koji u otežanim uvjetima posluju, ali gospodarski pomažu ovaj kraj te bivšem županu Anti Sanaderu koji nam je nesebično godinama pomagao u realizaciji naših projekata bez kojih je danas nezamislivo živjeti Vijesti iz Općine 117

120 Vijesti iz Općine na Lovreću. Gospodin Sanader je zahvalio u ime nagrađenih. Svima njima još jednom čestitamo. Koncert za trubu i orgulje U nedjelju, na blagdan Gospe od Anđela u crkvi Svetoga Duha održan je nakon svete mise koncert za trubu i orgulje Ivana Đuzela i Urse Vukman. Program koji su prezentirali bio je bogat i prilagođen orguljama u Lovreću. Svirali su djela J. W. Hertela, J. S. Bacha, E. Ewazena, G. Caccinija i F. Nowowiejskog, a posebno je bilo lijepo u lovrećkoj crkvi slušati Sonatu za trubu G. P. Telemanna. Trubač Ivan Đuzel i orguljašica Ursa Vukman ugledni su glazbenici s prestižnim diplomama europskih sveučilišta. Koncertirali su diljem svijeta i ovaj koncert bio je izuzetan dar svim ljubiteljima ozbiljne glazbe povodom Dana općine Lovreć Povrat poreza Kako od ove godine Ministarstvo financija ne isplaćuje povrat poreza već općine i gradovi, Općina Lovreć je svim građanima, koji su predali zahtjev za povrat poreza po godišnjoj prijavi na dohodak, osigurala sredstva za povrat. Naravno da je to veliki udar ove Vlade na općine i gradove otežavajući im osiguranje sredstava zbog ionako nedostatnih prihoda. Do mjeseca kolovoza Općina Lovreć je isplatila ,00 KN za povrat poreza, a do kraja listopada dodatnih ,00 KN što je značajan dio sredstava koji je inače bio planiran za održavanje nerazvrstanih cesta i komunalnih potreba. Plan isplate sredstava mogao se pratiti i preko računalnih mrežnih stranica Ministarstva financija. O galentarima znanstveno Javna obrana teme doktorskog rada PROSJACI I SINOVI: AGRARNA PRE- NAPUČENOST, DEMOGRAFSKA TRAN- ZICIJA I TRANSFORMACIJA OBITELJI ZAPADNOG DIJELA IMOTSKE KRAJI- NE Radoslava Zaradića, pristupnika poslijediplomskoga doktorskog studija Povijest stanovništva, s uspjehom je održana 15. kolovoza u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Radoslav Zaradić temu je obranio pred Povjerenstvom: prof. dr. sc. Stjepan Ćosić, redoviti profesor, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, predsjednik; akademik Nenad Vekarić, znanstveni savjetnik, Zavod za povijesne znanosti HAZU-a u Dubrovniku, prvi član dr. sc. Rina Kralj-Brassard, znanstvena suradnica, Zavod za povijesne znanosti HAZU-a u Dubrovniku, drugi član, mentor: prof. dr. Božena Vranješ-Šoljan, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o prvom ozbiljnom znanstvenom istraživanju imotskih prosjaka i sinova, odnosno galentara na prostoru današnjih općina Lovreć i Cista Provo. Čestitamo našemu predsjedniku Vijeća na silno uloženom trudu i znanstvenom prvijencu na ovu nama jako dragu i blisku temu. Zaštita od požara Općina Lovreć je i ove godine u skladu sa Zakonom i mjerama od požara zaposlila deset sezonskih vatrogasaca. Jedan dio su sufinancirale Županija i Općina Cista Provo. Vatrogasci su tijekom cijeloga ljeta imali danonoćno dežurstvo. Ove su godine na našemu području izostali veliki požari što je i njihova zasluga jer su imali stalne ophodnje i brinuli o protupožarnim putovima 118

121 Organiziranje javnih radova Usvojen Prostorni plan Općine Lovreć Javni radovi na području naše općine započeli su u lipnju i trajali do kraja listopada, odnosno do kraja godine. Program za javne radove obuhvatio je sve zacrtane i planirane aktivnosti u uređenju, čišćenju i izgradnji javnih površina prema kriterijima Zavoda za zapošljavanje. Javni radovi koji su trajali do početka listopada, produženi su do kraja godine. Djelatnici na javnim radovima uredno su obavljali svoje poslove predviđene Programom. Općina Lovreć na svome području ima iznimno veliki broj javnih površina, nerazvrstanih cesta i povijesnih lokaliteta. Produženje radova iskorišteno je za dovršenje dijelova na nerazvrstanim cestama te će se urediti sva groblja nakon svetkovina i blagdana. Do predkraj mjeseca listopada sve su zakonom predviđene radnje kao i rokovi za izmjenu i dopunu Prostornog plana izvršene te je Prostorni plan Općine Lovreć usvojen. Kartografski prikazi mogu se pronaći na našim stranicama kao i tekstualni dio. Prostorni plan Općine Lovreć bio je dva puta na javnom uvidu. Javna rasprava vođena je sa zainteresiranim fizičkim i pravim osobama, a održana je i posebna sjednica Općinskog vijeća za ovaj itekako važan dokument za našu sredinu. Svima koji su sudjelovali na javnim uvidima i javnim raspravama, zahvaljujemo kao i izrađivaču izmjena i dopuna Prostornog plana - Zavodu za prostorno planiranje Splitsko-dalmatinske županije na čelu s našim sumještaninom dipl.ing.arh. Petrom Matkovićem koji je najviše zaslužan za njegovo donošenje. Obilježena 65. obljetnica rada škole 9. studenoga godine u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića u Lovreću proslavljena je 65. obljetnica rada škole, 10. godišnjica osnutka Učeničke zadruge LUDRUM te Poduzetnički dan. Susretu su nazočili najuspješniji poduzetnici s područja Općine Lovreć Nikica Katić i Zoran Šamija, jedina poduzetnica u lovrećkoj općini Mirjana Frankić, viša savjetnica za poduzetništvo u Agenciji za odgoj i obrazovanje Vesna Marović, diplomant Ekonomskog fakulteta u Splitu Petar Petričević, bivši i sadašnji učenici i djelatnici škole te brojni roditelji i mještani. Učenici, članovi UZ LUDRUM, na početku susreta su pozdravili goste i ukratko predstavili aktivnosti i postignuća UZ-e tijekom deset Vijesti iz Općine 119

122 Vijesti iz Općine godina postojanja. Uvodno predavanje o poduzetništvu te o mogućnostima razvoja poduzetništva u vidu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-a) održao je Petar Petričević. Tijekom predavanja učenici su se upoznali s pojmom poduzetništva, ulaznim i izlaznim vrijednostima (input i output) te karakteristikama i načinom osnivanja OPG-a. Nakon zanimljivog predavanja nazočni su poduzetnici predstavili svoja poduzeća te su istakli prednosti i poteškoće s kojima se susreću u radu i poslovanju. Tijekom susreta učenici i nazočni gosti su imali prigodu postavljati pitanja te su iz odgovora saznali o planiranju, realizaciji poslova, ispunjavanju obveza prema državnim institucijama, profesionalnom usmjerenju i obrazovanju za poduzetništvo, zaštiti na radu, poštovanju ekoloških principa i tradicije. Na kraju susreta nazočnima se obratila savjetnica Vesna Marović te naglasila kako je današnji susret u potpunosti ispunio svoj cilj, a to je poticanje svijesti učenika za poduzetništvo kao ključnu kompetenciju, a istovremeno kao jednu od dodatnih mogućnosti za uspješan završetak formalnog obrazovanja i za postizanje većih mogućnosti na tržištu rada. Druženje se nastavilo zanimljivom i sadržajnom priredbom koju su pripremili učenici i učitelji, voditelji izvannastavnih aktivnosti. Radosno se ozračje proslave nastavilo druženjem uz zakusku u prostorijama škole. Održani parlamentarni izbori U Republici Hrvatskoj održani su parlamentarni izbori. Na području Općine Lovreć uvjerljivo je pobijedila lista Hrvatske demokratske zajednice s 83,7 %. Ostale liste nisu prešle izborni prag. Na razini države Hrvatska demokratska zajednica (Domoljubna koalicija) ukupno je osvojila 59 mandata, SDP (Koalicija Hrvatska raste) 56 mandata, MOST 19 mandata, IDS 3 mandata, HDSSB 2 mandata, REFORMISTI 1 mandat, Milan Bandić 2 mandata, ŽIVI ZID 1 mandat i nacionalne manjine 8 mandata. Vukovaru i Škabrnji s pijetetom I danas 18. studenoga nakon dvadeset i četiri godine prožima nas tuga i bol, ali jednako tako ponos i zahvalnost. Ponos na narod koji je velikosrpskom agresoru pokazao inat, hrabrost i ljubav za svoj dom. Zahvalnost svima koji su svoje živote utkali u našu slobodu. Koliko se god trudili današnji mediji i relativizirali doprinos žrtve u javnom prostoru, neće im naum proći. Neće im proći izjednačavanje žrtve i agresora. Neće im proći želja da narod zaboravi, da nam se povijest ponovi. Neće proći! Kako zaboraviti plan da se uništi moj narod i moja domovina? Kako zaboraviti stradanje, silovanje, ubijanje i genocid? Kako? Hrvatska ne zaboravlja i to je pokazala i sinoć u svim župama diljem Hrvatske gdje su se održavale svete mise za pokojne, žrtve i branitelje. U svim središtima mjesta paljene su svijeće a svaki hrvatski dom na prozoru je imao lampaša koji opominje. Vukovar, Škabrnja i Hrvatska živjet će kroz svoj narod - VJEČNO! Posebno dostojanstveno bilo je sinoć u crkvi svetoga Ilije kada je dvadeset i jedno dijete nosilo imena naših poginulih i umrlih branitelja pred oltar. Fra Zoran je sinoć molio za sve njih i sve poginule u Domovinskom ratu. Priredio Ante Babić 120

123 Molitve sa Studenaca Nabožne usmene molitvice ili pjesme pripadaju usmenom lirskom pjesništvu, a iskaz su pučke pobožnosti koja se naslanja na zavičajnu religioznost. Molitve, ili kako su ih Studenčani češće nazivali svete pismice, prenosile su se usmenom predajom i/ili pjevanjem sa starijih na mlađe generacije. U literaturi se postanak molitvi različito objašnjava, no većina istraživača njihov nastanak pripisuje radu svećenika koji su ih ili prepričavali ili sami stvarali pa prepričavali narodu, koji ih je onda kazivanjem mijenjao. Dašto, nerijetko je neke od njih i sam vjernički puk iznjedrio. Prvi obrađeni tragovi pobožnih pjesma u Hrvata zabilježeni su u 14. stoljeću, a pojavom svjetovne književnosti nabožno pjesništvo biva odijeljeno u posebni izričajni kolosijek. Pojavom tiskanih molitvenika nabožno pjesništvo doživljava svoj procvat. Najveća rukopisna zbirka molitvica čuva se u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, a čini ju 1231 molitva, koje je prikupio fra Jeronim Šetka. U zborniku se, osim molitvica koje je prikupio fra Jeronim Šetka, nalazi i zbirka od 180 pjesama koje je prikupio o. M. Čović te zbirka od 269 pjesama koje je fra Jeronimu darovao o. F. Nimac. U samom zborniku na prvom mjestu se nalazi zbirka pod kraticom PN (Petrov- Nimac) u kojoj se nalaze i pučke pobožne pjesme koje je između dva svjetska rata prikupljao fra Stanko Petrov. Među navedenim pučkim pobožnim pjesmama nalaze se i molitve sa Studenaca, koje je većinom zapisao godine sjemeništarac - Studenčanin Ivan Jurčević (r ) na poticaj svojih profesora - sinjskih franjevaca. Te su molitvice objavljivane u listovima STUDENCI dok je glavnim urednikom bio fra Ante Sekelez. No, kako je izdavačka kuća VER- BUM pokrenula iznimno vrijedan projekt prikupljanja hrvatskih molitvica, veliki broj ranije objavljenih i neobjavljenih molitvica je sistematiziran za potrebe projekta. U ovom broju lista STUDENCI donosimo dio prikupljenih molitvica koje dosad nisu objavljenje u obliku u kojem su zapisane. Objavljivanje molitava u prigodi 30. godišnjice izlaska lista STUDENCI ima za cilj potaknuti čitatelje na njihovu osobitu vrijednost i čuvanje. Naime, fra Jeronim Šetka je u zaključku svoje studije Hrvatska pučka religiozna poezija istaknuo kako su molitvice naše duhovno blago, naša kulturna i književna baština. K tomu, one su onaj dio hrvatske kulture i hrvatske knjige koji se često zatajivao, pa još uvijek nisu sustavno, stručno i kritički sakupljene, proučene i izdane. Iako su tijekom dugih stoljeća, po svim hrvatskim dijelovima, bile dijelu našeg naroda jedina duhovna hrana i zabava te su povezivale i duhovno ujedinjavale hrvatske pokrajine, još uvijek se pred javnošću pokazuju skromno i bojažljivo. Molitve sa Studenaca 121

124 Zajedničke molitve u obitelji Molitve sa Studenaca Kazivao pok. Ante Bilić-Prcić (Matin) r Zabilježio unuk Mate Bilić-Prcić (r ) Jutarnja molitva Hvala ti, Bože, što si mi da da dočekan ovaj dan. Molin te, čuvaj me danas i brani od svakog zla duše i tila, daj da sve moje misli, riči i dila budu na Tvoju slavu. Večernja Hvala Ti, Bože, za sva dobra što si mi danas da. Molin te da i noćas spavan miran san i u Tvom zdravlju dočekan novi dan. Pohodi, Gospodine, ovi stan i od njega otiraj daleko sve neprijateljske zaside. Neka u njemu pribivaju Tvoji sveti anđeli, neka nad nami bude Tvoj sveti blagoslov po istom Kristu Gospodinu našen. Molitva prije jela Izmolit ćemo Očinaš, Zdravumariju i Pokoj vični za sveti berićet i blagoslov, za plod i rod zemlje, za duše naši mrtvi koji su trude ostavili da mi uživamo, Bog in da kraljestvo nebesko. Molitva poslije jela Zahvaljujemo ti, Bože, na svin Tvojin dobročinstvima i darovima kojima si nasitijo nas pićon zemaljskon, nasiti nas i do smrti naše, na času smrti naše, duše naše i duše svi pravovirni kršćana slave Tvoje, po isto Kristu Gospodinu našemu. Amen. Molitva Gospi Dobro jutro, Gospe mila, Ti si lipi cvit rodila, nebo, zemlju prosvitlila. Ti prosvitli, Gospe moja, dušu moju, Ti prosvitli pamet moju. Ko se s Tobom znamenuje, valja da se kamenuje. Tvoj o križu Sinak visi, mene, Gospe, kamen misi. Kada buden odaniti, tri će čavla oganiti, nevirniku ni zli puta, pokri mene svojin skuton. Primi, Gospe, dite svoje u milosno krilo Tvoje, po sve vike vikova amen, pomoga me vični znamen. Opća molitva Pomolimo se. Sluge Tvoje molimo Te, Gospodine Bože, da nas zakloniš i sačuvaš od svakog zla i napasti od munje, grada, groma, rata, svakog zla vrimena i biča trešnje, od smrti nagle i nenadne, nas, rodbinu našu, prijatelje i dobročinitelje naše, misli naše, duše naše neka one budu zaručnice Vaše zauvik. Molitva za Božićni ručak Izmolit ćemo tri Očinaša, tri Zdravemarije i tri Slava Ocu, za žitno rođenje, za Božje proviđenje, za zdravlje voka i težaka i oni koji nemaju da i njima Bog dade, da i oni Bogu hvalu uzdade. Za vrijeme grmljavine Biži, biži, Irudice, majka ti je prokletnica Spasi, Kraljice, Majko od milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, spasi! K Tebi vapijemo uzdišući i cvileći u ovoj dolini suza, svrni dakle, zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas te nan posli ovog progonstva pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe Tvoje. O blaga, o mila, o slatka Divice Marijo. (Moli se dok traje grmljavina.) 122

125 Krunica (ružarij) Studenci 54 Otajstva radosna 1. U prvon otajstvu radosnon svetog ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako je anđeo Gabriđeo navistijo Mariji da će začet i porodit Sina Božjega po kriposti Duha Svetoga. 2. U drugon otajstvu radosnon svetog ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako je Blažena Divica Marija pohodila svoju rodicu svetu Elizabetu i s njon ostala za tri miseca. 3. U trećen otajstvu radosnon svetog ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako Blažena Divica Marija porodi Sina Isusa u špilji betlemskoj među dvi živine. 4. U četvrton otajstvu radosnon svetog ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako Blažena Divica Marija prikaza Sina Isusa na ruke starca proroka Šimuna. 5. U peton otajstvu radosnon svetog ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako Blažena Divica Marija izgubi Sina Isusa i nađe Ga nakon tri dana u crkvi s naučiteljima di se s njima razgovara, a bilo mu je 12 godina. O, Blažena Divice Marijo, kako si se Ti obradovala i obeselila kad si našla izgubljenog Sina svoga, tako obeseli duše naše sada i na času smrti naše. Žalosna otajstva 1. U prvon otajstvu žalosnon svetog ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako se Isus molijo u Maslinskon vrtu oznojivši se krvavin znojen. 2. U drugon otajstvu žalosnon svetog ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako Gospodin naš Isus Krist bi bijen u dvoru Pilatovu, bi mu dato šest iljada, šest stotina šeset i šest udaraca, gledajuć ga na ton mistu njegova prižalosna majka Marija. 3. U trećen otajstvu žalosnon svetog ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako naš Gospodin Isus Krist bi okrunjen trnovon krunon. 4. U četvrton otajstvu žalosnon svetog ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako naš Gospodin Isus Krist bi osuđen na smrt i za njegovo pogrđenje biše mu naprćeno na ramena teško drvo, a sveti križ. 5. U peton otajstvu žalosnon svetog ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako naš Gospodin Isus Krist bi izveden na planinu Kalvariju te bi svučen i pribijen na križ žestokin i nemilin čavlin gledajuć ga na tom mistu njegova žalosna majka Marija. O, Blažena Divice Marijo, kako se Tvoja privelika žalost okrenila u veliku radost i veselje, tako isprosi milosrđe od Sina svoga za sve naše potribe duševne i tjelesne. Molitve sa Studenaca 123

126 Molitve sa Studenaca Slavna otajstva 1. U prvon otajstvu slavnomu svetoga ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako naš Gospodin Isus Krist uskrsni treći dan od mrtvi slavodobitan da nikad više ne umire. 2. U drugon otajstvu slavnomu svetoga ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako naš Gospodin Isus Krist posli uskrsnuća pribiva na zemlji četrest dana i uziđe na nebo i sidi s desne strane Ocu, odonud će doć sudit žive i mrtve i Njegovu kraljestvu ne će bit kraja. 3. U trećen otajstvu slavnomu svetoga ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako naš Gospodin Isus Krist posla Duha Svetoga u pribivalište vrhu apoštola i vrhu Majke svoje di se biše sakupilo radi stra žudijskog, dade apoštolima radost, a majci svojoj ponajviše. 4. U četvrton otajstvu slavnomu svetoga ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako naša Blažena Divica Marija bi uznesena s dušon i tilon na nebo u raj vikoviti di jon dragi Sin pripravi. 5. U peton otajstvu slavnomu svetoga ružarija moleć Očinaš i deset Zdravimarija, razmišljat imamo: kako naš Gospodin Isus Krist okruni Blaženu Divicu Mariju za Kraljicu neba i zemlje i još imamo razmišljat rajsko uživanje svetih. O, Kraljice neba i zemlje, molimo Te, usliši naše molitve i privedi nas u kraljestvo nebesko. Pojedinačne molitve Kazivala pok. Anđa Bilić-Jeličić (r. Udiljak) r , a ona čula od svoje bake Mande Bilić Subašić (r ). Zabilježila unuka Ivana Babić (r. Bilić) r Dobra večer, Gospe moja (večernja molitva) Dobra večer, Gospe moja! Lip si cvitak porodila, Nebo, zemlju prosvitlila. Ti prosvitli dušu moju Da ostanem u pokoju I da vršim volju tvoju. O tilo Isusovo, spasi me, O krvi Isusova, napoj me. O vodo iz Isusovi prsiju, operi me. O muko Isusova, pokripi me. O Bože dobri, usliši me, I u rane svoje sakrij me. Kada mi duša pođe S ovoga svita na oni, Da mi pođe sa svetin Sakramentin i s anđelima tvojin. Pivčići pivaše, Divicu buđaše: Ustaj, Divo Marijo, Sin ti se rodijo Ter po polju odijo, Zlatnu krunu nosijo. Pivčići pivaše (u korizmi)) 124

127 Žudije ga sritoše, Zlatnu krunu skidoše, A trnovu staviše. Doklen trnci dopiraše, Dotud kapi kapijaše. Dokud kapi kapijaše, Tuda ruže cvatijaše. Bog je posla tri anđela Da te ruže berijaše I u kite kitijaše, U vince vinijaše, Prid Boga ji donosiše, Na kalež ga mećaše, Na nebesa nosaše. Nebesa se otvoriše, Anđeli se pokloniše. Ko bi ovu molitvicu govorijo Na večeri na liganje, Ujutro na ustajanje, Gospa bi mu se ukazala Prid smrt na dvanaest dana. (moli se za grmljavinskog nevremena) O Ilija ognjeni Koji grome odgoniš, Odgoni ji od nas, Budi, Gospe, kod nas. Križon se križan, Pod križ ligan. Križ me čuva S večera do svita, Bog i Gospa dovika. Križ na čelu, Gospa na ustima, Isus na prsima. Moj Isuse, budi hvaljen Po sve vike vika. Amen. Molitve sa Studenaca 125

128 Treći red sv. Franje u Studencima Studenci 54 Treći red sv. Franje u Studencima Uvod Franjo iz Asiza nije ni slutio da će, u svojoj mladenačkoj znatiželji i svome mladenačkom zanosu, biti pokretač jednog pokreta koji će preplaviti svijet. Franjo nije ni sanjao o takvoj popularnosti jer je maštao o drugom svijetu koji nije imao velike veze s Bogom. Franjo se rodio u Asizu, godine. Obitelj mu je bila dobrostojeća jer mu je otac bio poznati trgovac. Pošto mu je otac mogao sve priuštiti, Franjo je vodio lagodan život, i sanjao je trenutak svoje slave, a ta je slava bila usmjerena da postane vitez. Bog je ipak imao drugi plan s Franjom, premda je Franjo taj put morao tražiti, i na tom putu je bio odbačen od oca, pa i od okoline. Međutim, Franjo nije odustao od toga puta i na tom putu nije bio usamljeni putnik, već su mu se pridruživali ostali zaljubljenici u Franjinu vjeru i njegova djela. Budući da je rastao broj sljedbenika, Franjo je bio primoran tražiti od pape dopuštenja za način života za koji su se opredijelili on i njegova braća. Papa je i odobrio njegov način života jer je shvatio u kakvom se vremenu nalazi čovječanstvo, ali i Crkva. Ako se nastave tako ponašati, neminovno je bilo još veće propadanje. Papa je u Franji zato vidio čovjeka koji će jednostavnim načinom života obnoviti Crkvu koja se ruši pod teretom vlastitog grijeha. Grijeh se mogao oprati samo vraćanjem korijenima, tj. slijeđenju evanđelja. Takav Franjin način života počeo je privlačiti i one koji nisu mogli stupiti u njegovo bratstvo. Zbog svih tih Franjo je utemeljio treći red gdje će svi ti sljedbenici moći živjeti po franjevačkom načinu života, a taj se život sastojao u opsluživanju Evanđelja Gospodina našega Isusa Krista slijedeći primjer sv. Franje Asiškoga. 1 Povijest pravila trećeg reda Povijest trećega reda započinje još za života sv. Franje. Međutim, na početku se treći red nije tako nazivao, već je koristio naziv red pokore ili sl., a naziv treći red pojavljuje se relativno kasno i to negdje u prvoj polovici XV. stoljeća. 2 Naziv red pokore je posve razumljiv jer je sam pokret za pokoru postojao prije sv. Franje, samo Franjo je redu pokore dao novi smisao i novi put. Pokornici su oni koji žele otvoriti vlastito srce Bogu živeći među običnim ljudima koji često, i ne primjećujući potrebu obraćenja srca, teže za srećom. Svi franjevci i franjevke, bilo redovnici bilo svjetovnjaci, imaju odgovornost naučavanja riječima i primjerom da je pokora (metanoja) pozitivni čin samoostvarenja: Tradicionalna djela pokore na koja smo pozvani, post i milostinja, jesu nešto što slijedi iz naše odluke da svoje srce otvorimo Bogu. Slobodno možemo kazati koliko je zaslužan sv. Franjo za treći red, toliko je zaslužan i sam papa Grgur VII. koji je u crkvi pokrenuo reformu koja za cilj ima vraćanje evanđelja u živote kršćana. Kako je reforma imala Augustin Pavlović TREĆI REDOVI I SRODNE KATEGORIJE I REDOVNIČKE ZAJEDNICE, hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=82123, pristupljeno

129 utjecaja i kako su nicali pokreti koji su tako pokušavali živjeti po evanđelju, Franjo je sa svojim prijateljem kardinalom Hugolinom, koji je kasnije postao papa Grgur IX., shvatio da i za takve ljude treba pravilo koje je izišlo godine pod nazivom Spomen-spis o nakani pokorničkih braće i sestara koji žive u svojim kućama. Prvo pravilo je bilo relativno opširno jer se sastojalo od 26 poglavlja pa se ono šezdesetak godina poslije skratilo na 20 te potvrđeno papinskom bulom Supra montem Takvo pravilo nije se mijenjalo sve do god. kad je papa Lav XIII. odobrio novo ublaženo pravilo apostolskom konstitucijom Misericors Dei Filius. 3 Mijenjanju i skraćivanju pravila, međutim, nije kraj, pa je tako jedna franjevačka trećoretkinja napisala pravilo od tri poglavlja kojim se izgubila bit trećega reda jer je ono s novim pravilom postalo više nekakvo udruženje negoli put života. Shvaćajući problem u kojem su se 3 Usp. Isto. trećoredci našli s ovim pravilom, papa Pio X. pokušao je naglasiti da su trećoredci pravi redovnici. Ipak se shvatilo da to nije dovoljno i da to kratko pravilo treba dopuniti Kostitucijama, što je učinjeno tek godine. Nakon II. vatikanskog koncila, godine, započeo je rad na novom pravilu. Rad je bio dugotrajan jer je novo pravilo potvrdio tek Pavao VI. 24. lipnja godine apostolskim pismom Seraphicus Patriarca. 4 Danas pravilo po poglavljima izgleda ovako: I. poglavlje: Franjevački svjetovni red II. poglavlje: Oblik života franjevačkog svjetovnog reda III. poglavlje: Život u Bratstvu. 4 Usp. =com_content&view=article&id=2057&itemid=49, pristupljeno Treći red sv. Franje u Studencima 127

130 Treći red sv. Franje u Studencima Poslanje i život trećega reda U svome pravilu trećoredci naglašavaju kao izvor svoga duhovnog života: Sv. pismo, sudjelovanje u liturgiji Crkve, posebno u euharistiji, moljenje glavnih časova, povezanost s Bl. Djevicom Marijom, a također i obraćenje srca duhom i praksom evanđeoske pokore. Da bi se pravilo obdržavalo i da bi red postojao, mora postojati i struktura reda. Prema Konstitucijama organizacijska podjela FSR-a je sljedeća: mjesna, regionalna, nacionalna i međunarodna. 5 Svako bratstvo ima svog duhovnog asistenta koji je najčešće redovnik svećenik, a bratstvo može postojati ako ima pet svečano zavjetovane braće. Svaki narod ima svoje Nacionalno vijeće s ministrom na čelu, a cjelokupno vodstvo reda koje predstavlja FSR pred Crkvom i društvom je Međunarodno vijeće koje ima svoje sjedište u Rimu. Što se tiče svakodnevnog života, članovi FSR-a obećavaju da će živjeti po Evanđelju u svijetu, po uzoru na svoga utemeljitelja sv. Franju Asiškoga. Taj život, posebice kod današnjih članova, traži mnogo odricanja zbog toga što je Franjo u svome životu imao širok spektar djelovanja i svojim primjerom je pokazao kako braća trebaju živjeti i djelovati. U Katekizmu Katoličke Crkve br. 941 čitamo: Laici imaju udjela u Kristovu svećeništvu: s njim sve više sjedinjeni, oni razvijaju milost krštenja i potvrde u svim dimenzijama osobnog, obiteljskog, društvenog i crkvenog života, te tako ostvaruju poziv na svetost upućen svim krštenima. Da bi netko bio trećoredac, prvenstveno mora zavoljeti život i djelo sv. Franje i kad se odluči na slijeđenje Franjina puta, osoba mora pisanim ili usmenim putem obavijestiti mjesnog ministra i tek tada se postaje kandidat. Da bi netko postao kandidat, treba ispuniti i određene uvjete, a to su: ispovijedati katoličku vjeru, živjeti u zajedništvu Crkve, imati dobro moralno vladanje i pokazati 5 Usp. Pravilo III. poglavlje br. 20. jasne znakove poziva 6. Priprava traje oko pola godine gdje se kandidat upoznaje s načinom života, pravilom FSR-a i konstitucijama reda. Nakon priprave kandidat stupa u novicijat, gdje godinu dana pobliže razmišlja o svome opredjeljenju i po isteku novicijata kandidat polaže zavjet pred bratstvom da će živjeti po Pravilu FSR-a. Očitovanje života trećoredaca Djelovanje FSR-a posebice se treba očitovati na ovim područjima: ekologija, obitelj, socijalna pravda, promicanje mira, ali i rad i odmor. 7 U životu trećoredaca ekologija je važan dio života jer je sam Franjo posvetio dobar dio svoga života slaveći Gospodina pomoću prirode. Kao što je Franjo živio u skladu s prirodom, tako su pozvani i trećoredci. Obitelj je temelj gdje trećoredci žive svoj poziv i gdje ga produbljuju za daljnje djelovanje u svijetu. Kako trećoredci žive u svijetu i često će se susretati s raznim oblicima nepravde, oni su pozvani boriti se za socijalnu pravdu i štititi slabijega od moćnijega, tj. pozvani su na promicanje bratstva. U svijetu u kojem žive, često se ne mari za drugoga, pa dolazi do sukoba. Trećoreci bi, po uzoru na svoga utemeljitelja, trebali biti nosioci i promicatelji mira u sredinama gdje žive. Ništa manje važno u životu trećoredaca nije ni rad i odmor koji bi trebao služiti za promicanje Božje dobrote i Božje ljubavi prema svakom čovjeku unatoč njegovim slabostima i manama. Studenčani u trećem redu i Ante Cikojević Od osnutka Župe sv. Ilije na Studencima njome upravljaju franjevci. Sa svojim životom i sa svojim žarom slijeđenja sv. Franje zasigurno su u pojedinih mještana pobudili 6 Generalne konstitucije čl. 39. br. 2 7 Usp. isto čl. 12. br

131 želju da i oni pobliže upoznaju franjevaštvo i da pristupe trećoredcima. Međutim, o ustroju i životu trećoredaca na Studencima ne znamo mnogo jer dostupni podaci su malobrojni. U Dnevniku biskupa Makarske Nikole Bijankovića, sastavljen od don Federika Marolija god s pastirskog pohoda Duvnu i drugim turskim mjestima svoje biskupije s 2 oca Družbe Isusove, Filipom Riceputijem i Adamom Spingarolijem. U dijelu Dnevnika koji se odnosi na pohod u Studence piše: selo je nastanjeno od kršćana, podložnih Turčinu U ovom mjestu su se nalazile dvije trećoretkinje sv. Franje, Uršula Marinović (Marijanović) i Ana Trogrlić, dvije vjerne nasljedovateljice sv. utemeljitelja. Pokazuju se kao dva ogledala poniznosti i rednosti, žive obje u samoći, u postovima i neprestanim molitvama i svetim razgovorima. U pomanjkanju župnika i svećenika, koji se malo kad ovdije vide, one poučavaju ove katolike u istinama prave vjere 8. Osim što u službenim dokumentima postoji da je na Studencima postojao treći red, neosporivi je dokaz natpis na nadgrobnom spomeniku Mate Bilića Zlatana na studenačkom groblju. Do pisanih tragova o trećem redu na Studencima ne možemo doći jer su se knjige trećega reda zagubile ili se nisu uopće vodile. Ipak, kod govora o trećem redu nezaobilazno nam je spomenuti fra Antu Cikojevića koji je kao provincijal govorio o trećoredcima. On u svojoj okružnici iz godine podrobnije se bavi problemom trećoredaca i preporučuje da se osniva u župama provincije te koja je zadaća svećenika. Fra Ante na početku svoje okružnice naglašava povijest trećoredaca i koja su dobra učinili za Katoličku Crkvu te naglašava da se nešto učinilo i u provinciji. Međutim, po fra Antinu mišljenu treba se učiniti puno više i treba osnivati više bratstava u provinciji jer su trećoredci štit katoličke 8 Izvadci iz dnevnika pastirskog pohoda Nikole Bijankovića Sastavio don Federiko Maroli. List STUDENCI, Božić, Br. 2 (42). vjere na prostorima. Razlog pomanjkanja bratstava proizlazi također iz nemarnosti samih svećenika. Fra Ante u svojoj okružnici od svećenika traži da svoju energiju ne troše na nebitne stvari, već da se usmjere na organizaciji Trećega reda koji će donositi plodove. 9 Premda sustavno ne možemo pratiti rad članova trećega reda, ipak možemo reći da je dugo djelovao i ispunjavao pravilo sv. utemeljitelja. U novije vrijeme studenački trećoredci se spominju u monografiji Župa sv. Ilije Studenci, autora fra Bruna Peze, u dijelu koji govori o crkvenim udrugama te piše: Danas u Studencima ima 5 članova trećeg reda sv. Franje. 10 Zaključak Franjevački je red u svojoj povijesti značajno pridonio učvršćivanju Katoličke Crkve i kad je bila bojazan da će osvajači uspjeti zatrti i sami spomen na Isusa. Osim svećenika, veliku su ulogu također odigrali trećoredci, ali i oni koji su gajili simpatije prema njima. Naime, svojim načinom života promicali su vrednote koje su se urezale u svijest naroda. Vrijednost trećega reda ne bi se smjela zaboraviti i zbog toga bi župe, u kojima ne postoji treći red, trebale više energije usmjeriti da bi se red utemeljio, jer ljudi koji dolaze iz naroda i žive u narodu su svjetionici istinskoga života u Crkvi. Ako se svjetionici unište pod izlikom modernog vremena, Crkva će izgubiti dio svoga identiteta koji će je dovesti do još veće krize negoli se danas nalazi. Zbog toga, usudio bih se pozvati, kao fra Ante, na osnivanje bratstva da bi štitili Katoličku Crkvu i vlastiti identitet naroda. Ljudevit Cikojević 9 Usp. franjevacki-svjetovni-red-u-provinciji-presvetog-otkupitelja, pristupljeno Pezo, fra Bruno, 2002: Župa Svetog Ilije Studenci, str. 61. Treći red sv. Franje u Studencima 129

132 Materice i Očići Materice i Očići Materice i Očići su stari narodni i crkveni običaji, a sačuvani su u Posavini, srednjoj Bosni, hercegovačkim krajevima i u dijelu Dalmatinske zagore. U Studencima se još uvijek slave Materice na 3. nedjelju došašća, a Očići na 4. nedjelju došašća te pokazuju povezanost liturgijskog i narodnog života, u kojem se narod nadahnjuje ljepotom Božje riječi i snagom euharistijskoga stola, a crkveni život i liturgija pak svoje nadahnuće crpe i iz vjere naroda. Na župnim svetim misama 3. i 4. nedjelje došašća tako se moli za nazočne majke i očeve i one koji više nisu s nama. U ponekim obiteljima se još uvijek njeguje običaj da se djeca na Materice i Očiće raniju ustanu iz postelje te na dan Materica malim konopčićem svežu majku, a na dan Očića svežu oca te traže otkupninu za njihovo oslobođenje. Da bi se oslobodili očevi i majke daruju djecu, a sve prolazi u smijehu i radosti. No, otkupnina se mijenjala/mijenja u skladu sa životnim standardnom, pa su negda roditelji djecu darivali suvin smokvan, oskorušan, orasin, lišnjacin, pletenin bičvan i sl. Osim slavlja između djece i roditelja Materice i Očići su se slavili i u selu među rodbinom i susjedima. Tako bi čestitari (najčešće mladići i muškarci) na Materice obilazili djevojke, punice (babe), bake, tetke, ujne, strine, susjede i drugu žensku čeljad te bi ih pozdravljali: Faljen Isus, domaćice, čestitan ti Materice! Ja sam doša, znadeš, da mi štogod dadeš! Doša san ti iz daleka da mi dadeš malo mlika. Doša san ti priko strane da mi dadeš malo rane. Vidio sam i ovaca, spruži meni i novaca! U polju je ciča zima, nalij meni bocun vina! Doša san ti priko polja, da mi bude bolja volja! Na dan Očića među rodbinu i susjede u čestitanje nisu išle žene već muška i ženska djeca dok ne podrestu. Djeca su pozdravljala: Faljen Isus, Očići, božićno je vrime, mi smo došli tražit vaše otkupljenje. Popenji se gori lisi pa ti skini štono visi, Ako nema suve mese, ti odriši svoje kese. Ako ništa nema, višanje se sprema! Kazivala: pok. Mara Cikojević (r. Balić) r U vremenu kada hrvatskoj nematerijalnoj kulturnoj baštini prijeti nestanak, a vrijednost neke zemlje se procjenjuje boljim ili lošijim kreditnim rejtingom, pravo je blago živjeti u oazama gdje se tradicijska kultura još živi i njeguje. Dao Bog da uvijek budemo potok nepresušnog izvora i stablo čvrstog korijenja. I. Babić 130

133 Prepoznaju nas po gašenju božićnih svijeća Kada su Toma, Nikola i Stanko Udiljak otišli u Ameriku i više se nikad nisu vratili ili navraćali u rodne Studence, nisu ni sanjali da će njihovi potomci u drugoj i trećoj generaciji obnoviti veze sa zavičajem i rodbinom. Toma Udiljak je rođen godine u Studencima u zaseoku Udiljci od majke Mande rođ. Bilić-Subašić i oca Nikole, a Nikola i Stanko Udiljak bili su braća od roda Konculovih. Nikola je rođen 1883., a Stanko Roditelji su im bili Josip i Ružica. Teški uvjeti života natjerali su ih da napuste Studence, a u Studencima je ostao Tomin brat Jozo i sestre Iva i Manda te Nikolina i Stankova braća Ivan i Jakov. Put ih je odveo u Sloveniju pa u Njemačku odakle su godine brodom stigli u Ameriku. Iako su sudjelovali u američkim vojnim postrojbama, kratko nakon ratnih događanja zasnovali su obitelji i bili vrijedni radnici u početku na farmama, a kasnije su otvorili svoja obiteljska poduzeća. Stanko je bio registriran i u američkim vojnim postrojbama u 2. svjetskom ratu. Zanimljivo je da ni u jednoj registracijskoj ispravi nije naveden pravi naziv domovine već se spominje Slovačka, Austrija i Mađarska. Kako su se većina Hrvata dolaskom preko bare družili i bili jedan drugome oslonac, tako su Udiljci sklopili brakove također s Hrvaticama. Toma je oženio Jelicu Jeljenić iz Ošlja kod Dubrovnika, Stanko Stanko, Nikola i Toma Udiljak odselili u Ameriku Matiju Markovinu, a Nikola se oženio Margaritom Laus. U skladnim kršćanskim brakovima Toma je imao četiri kćerke (Mandu, Jelu-Helen, Anu i Stanu-Stelu), Stanko jednog sina (Josipa) i dvije kćeri (Rosu i Mariju), a Nikola je imao tri sina (Josipa, Petra i Franu) te kćer Rosu. Veze s rodnim krajem održavali su dopisnicima te slali drvene baule (od kojih se i danas jedan čuva u Prepoznaju nas po gašenju božićnih svijeća 131

134 Prepoznaju nas po gašenju božićnih svijeća Toma Udiljak sa kćerima Madunušinoj kući u Udiljcima) s osnovnim životnim potrepštinama. Nikola je umro mlad, pa je brigu o njegovoj djeci preuzeo brat Stanko, a Toma je umro godine i od tada se prekidaju sve veze s rodbinom i obitelji. Tek prije desetak godina Tomina unuka Helen (Jela) je pomoću računalnih veza stupila u kontakt s rodbinom, a zanimljivo je da je preko 20 godina istraživala podrijetlo te je izradila obiteljsko stablo unatrag osam generacija i s djedove i s bakine strane. Danas ona održava veze sa svojom rodbinom u Studencima i u Ošlju, a također i sa Stankovim i Nikolinim potomcima. 132

135 Vjenčanje Tome Udiljka i Jelice rođ. Jeljenić Prepričavajući događaje i sjećajući se govora i običaja svojih djeda i bake, Jela nam je ispričala jednu zanimljivost. Naime, potomci Udiljaka ne govore, ali razumiju poneku riječ koju su koristili njihovi predci, ali još uvijek poštuju običaje koje su ponijeli sa Studenaca. Osim što znaju što je praporac i kako je did Tome čuva ovce po Govneču, tako kaže da Udiljke ostali Amerikanci smatraju posebnima jer vole koštradinu i kupus, domaću manistru te da prije Božića sade pšenicu u koju stavljaju tri svijeće, a da ih najstariji član uz zahvalnu molitvu gasi kruhom umočenim u crno vino. - Od mnogih uspomena ovo je ona koja mi je najdraža i najposebnija. Tada osjetim kako se moji u vječnosti raduju što sam spojila prekinute niti s Hrvatskom posebno je istaknula Jela. I. Babić Prepoznaju nas po gašenju božićnih svijeća 133

136 Toponimija (14) Toponimija (14) Ojkonimi (Nazivi naseljenih mjesta) Predmet ovog ogleda bit će nazivi studenačkih zaselaka te nazivi obiteljskih kuća izgrađenih na osami koji imaju antrponimnu osnovu motiviranu imenom, prezimenom ili pridivkom. Imena zaselaka motivirana imenom Naziv Antunovići je stvoren od posvojnog pridjeva ANTUNOV i suf. -ići. Svi Antunovići su potomci Antuna Babića (r ). Jedan je rod ostao živjeti u rodnom zaseoku Podgreda, a drugi je rod odselio na Staje, današnji zaselak ANTUNOVIĆI. Stanovnici zaseoka Antunovići su odselili. Ponekad obiđu stara ognjišta. Jerkići Ojkonim Jerkići stvoren je od osobnog imena JERK(O) i suf. -ići. Pripada širem ojkonimu CRNA LJUT. Povremeno u zaseoku borave dvije obitelji. Pokatkada navrate i ostali potomci Jerka Udiljka (r ). Jurbašići Naziv zaseoka je stvoren od osobnog imena Jur(e) i glagola bašiti u značenju oholo se vladati, praviti se važan te suf. -ići. Ne smije se zanemariti ni prilog baška (tur. napose, odvojeno, posebno) pa preko imenice Jur(e) i baš(ka) te suf. -ići tražiti stvaranje naziva Jurbašić. Pogotovo zato što su Jurbašići 134

137 odvojak prezimena Babić (Škuljevići), a potomci su Jure Babića (r ) i Marije Olujić (r ). U zaseoku žive dvije obitelji. Miljkovača Zaselak nastanjen obiteljima prezimena Bilić-Nosić. Ekonim Miljovača postao je od prezimena Miljković, ali je jednako moguće i od osobnog imena Miljk-o i suf. morfema -ovača. A Miljko od starog imena Milj stvorena od pridjeva mil-, tj. mio i suf. morfema -j. (M. Šimundić, Čuvari baštine, str. 481). Nema podataka da je u ovom zaseoku živjelo prezime Miljković pa sam sklon vjerovanju kako je ojkonim stvoren od osobnog imena Milj. Prezimenom Bilić- Nosić prezivaju se potomci Jakova Bilića (r ) odnosno njegova sina Jure. U zaseoku boravi jedna obitelj, a u ljetnim mjesecima boravi više obitelji. Vranići Na području današnjeg zaseoka Vranići na starim mapama je zapisano naselje BABIĆ. Nakon iseljenja Babića (Škuljevića) zaselak dobiva dvojni naziv Vranići. Njegovi su stanovnici potomci Frane Bilića (r ) i Matije Prka (r ). Zaseok je dobio ime od osobnog imena FRANO. Frano je u domaćem izgovoru VRANO pa otuda naziv Vran(o) i suf. morfema -ići. Valja napomenuti kako je u zaseoku nakon iseljenja Škuljevića ostala jedna obitelj Babić (Ledović). Zaseok je gotovo iseljen, a iseljene obitelji pokatkada navrate. Imena zaselaka motivirana prezimenom Batalići Zaseok nosi naziv istovjetnog prezimena BATALIĆ i suf. -i. Batalići su starinom Trogrlići. Motiviranost za nastanak prezimena Batalić teško je uhvatljiv. Riječ BATAL istovjetno glasi u arapskom i turskom jeziku, ali nema isto značenje. U arapskom je jeziku batal junak, junačina, a u turskom pokvaren, neuredan, nevaljao, neuporabljiv, poremećen, zapušten, ali i više nego obično visok i velik. Glagol bataliti i danas je u upotrebi u našem govoru u značenju kvariti, pokvariti ili u nesvršenom obliku ostaviti, napustiti. Moguće je da su braća Petar (r ) i Augustin (r ) prihvatili prezime Batalić po nadimku Batal svoga pretka. Danas u zaseoku nema stalno nastanjenih stanovnika prezimena Batalić. Njegovi iseljeni stanovnici povremeno borave na starim ognjištima. U zaseoku živi jedna obitelj KOLOVRAT. Batinići Iseljeni studenački zaseok prozvan po mjesnom prezimenu Batinić. Teško je odgonetnuti značenje ovoga starog prezimena. Najvjerojatnije je prezime nastalo od osobnog imena BATIN dodavanjem suf. morfema -ić, a načinjeno je je od Bat-e/Bat-o te suf. morfema -in. Osnovno ime Bata zabilježeno je u XIII. st., a dođe od imenice bat vrsta oružja, topuz, buzdovan. Isto je tako došlo do imenice bat-ina i glagola bat-iti. Jedan je rod Batinića početkom XIX. stoljeća odselio u selo Vrilo na Kupreškoj visoravni. Najprije su bili u najmu kod Idrizbegovića boraveći u Odžaku, a potom u Begovu Selu. Kod njih je sačuvana predaja o pretku koji je nosio bat topuzinu pa po njemu svi potomci postadoše Batinići. Iseljeni potomci pokatkad obiđu stara ognjišta. Bekavci Zaseok nazvan po istoimenom prezimenu Bekavac. Motiviranost za nastanak prezimena, u različitim životnim prilikama, teško je prepoznati, pa je zbog toga i podrijetlo prezimena Bekavac u Studencima teško odgonetnuti. U arealu Međimurja i Toponimija (14) 135

138 Toponimija (14) Posavine, gdje također obitavaju Bekavci, moguće je kazati da je prezime stvoreno od imenice bek, koja znači pekar i suf. morfema -avac. Međutim u našem dalmatinskome arealu nije poznata imenica bek, pa je vjerojatnije tražiti nastanak prezimena preko imenice ž. roda beka, koja označava glasanje ovaca i glasanje goveda kada su napadana. Bekavci su na Studence došli kao pastiri iz Donjih Brela pa je moguće da je prezime nastalo od imenice bek jarac od talijanskog becco jarac. Bekavac može biti i pogrdnica za čovjeka koji muca mucavac. U zaseoku su nastanjene dvije obitelji prezimena Bekavac i jedna obitelj prezimena Maras. U ljetnim mjesecima u zaseoku boravi više obitelji. Bilića Staje Iseljeni zaseok prozvan po mjesnom starom prezimenu Bilić. Naziv zaseoka jasno kaže da je jedan rod Bilića otišao živjeti na staje. Staje su kućerci za stoku i pastire. Prezime Bilić je najbrojnije na Studencima. Nadimačkog je podrijetla. Bjeličast dječak dobiva nadimak Bile, a djevojčica Bila, dakle, prezime je tvoreno tako da je korijenu morfema bil -a priključen suf. morfem -ić. Pridjev bil bio u ikavskom govornom području je isto kao bijel. Iseljeni potomci borave u zaseoku u ljetnom periodu. Čorbići Zaseok nosi naziv istovjetnog prezimena Čorbić. Da je nekada u tom zaseoku bujao život, svjedoče brojne porušene kuće. Danas je to pustoselina. Zaseok pripada širem ojkonimu Cera. Prezime je uhvatljivog etimona. Nastalo je od imenice čorba (tur. corba), što je isto što i juha. Nadimačkog je podrijetla jer se čovjek koji se bavi kuhanjem čorbe naziva čorbadžija. U kasnijem dobu vladavine Turaka čorbadžija je bio naziv za uglednog gazdu. Čorbića Nuga Bez obzira na to što je pustoselinom, naziv zaslužuje jezikoslovnu pozornost. Čorbić je prezime od im. čorba (tur. corba, sorba; perz. šurba, šurbag juha). Nuga biva od nugao, nugal stezanjem ao > a. (M. Šimundić, Čuvari baštine, str. 462). Zaseok Čorbića Nuga ima i dvojni naziv Ninića Nuga. Sva se sela vide na okruga, Čorbići se zavukli u nuga, gangalo se nekada u Studencima. Iseljene obitelji pokatkada obilaze stara ognjišta. Dujmovići Zaseok nosi naziv istovjetnog prezimena Dujmović. Prezime je stvoreno od osobnog imena Dujam, Duje, Dujmo odnosno pridjeva Dujmov i suf. morfema -ić. Jurčevići Nose naziv istovjetnog prezimena Jurčević. Prezime je stvoreno od osobnog imena Jure, Jura, Jurče(k) i suf. morfema -vić. Latinski Georgius je prilagođenica grče riječi georgios seljak, ratar, što u hrvatskom jeziku odgovora imenu Jure. Nekoć je prezime glasilo Juričević, a nastalo je uobičajenom tvorbom Jurič + >ević. Kašin Okrajak Zaseok nosi naziv istovjetnog prezimena Kaša. Dato je prezime, tj. Kaša, vjerojatno nadimkom. Opća imenica kaša ishodi iz praslavenskog jezika, dođe u svim slav. jezicima, označuje vrstu jela skuhanu od brašna. Okrajak je složen od prijedloga o i imenice krajak, umanj. od kraj. (M. Šimundić, Čuvari baštine, str. 472). Zaseok je nastanjen obiteljima prezimena Kaša. Babić i Udiljak. Koštići Zaseok nosi naziv istoimenog prezimena Koštić, a pripada ojkonimu Repinjovača skupa sa zaseokom Vukovići. Prezime 136

139 Koštić je vjerojatno nadimačkog podrijetla jer su studenački Koštići nastali kao izdanak Vukovića. Postanak nadimka je teško uhvatljiv. Kosto može imati u osnovi imenicu kost sa svim svojim umanjenicama i uvećanicama. Vremenom uz riječ kost nastaje i osnova košt od koje nastaju mnoge izvedenice (koštana srž, koštano brašno ). Jedna od njih je Košta i Koštan koje označavaju osobe s vidljivim kostima, mršave ljude. Vjerujem da je studenačko prezime Koštić nastalo od nadimka Košto, ali se ne smiju zanemariti ni ostale mogućnosti prezimena npr. tal. Costare koštati, imati kupovnu ili prodajnu cijenu, njem. kosten koštati, zatim osobno ime Kosto itd. Marasi Zaseok nosi naziv istovjetnog prezimena Maras. Prezime je stvoreno od osobnog imena Marin, ž. Marina, koje na dalmatinskom govornom području ima više hipokoristika: Maro, Maroje, Marinko. Rijetka su prezimena koja završavaju na as. Sufiks -as dodan imenicama je nestao u slavenskim jezicima, a zadržao se jedino u prezimenima dinarskog gorja gdje je bilo rasprostranjeno vlaško stanovništvo. Vjerojatno je prezime nastalo od hipokristika Mar(o) i sufiksa -as gdje je glas o nestao. U narodu je poznata uzrečica Svi asi su Vlasi, što ne mora odgovarati stvarnom podrijetlu kako kaže Skok u svom Etimološkom rječniku. Marasi su na Studence doselili oko Danas u zaseoku živi samo jedna osoba, a negda je u zaseoku pored brojnih obitelji Marasa živjela i obitelj Čorbić. Meštrovići Zaseok nosi naziv istovjetnog prezimena Meštrović. Meštrovići su starinom Trogrlići. Prezime je nastalo u Studencima, a u osnovi prezimena je imenica meštar (lat. onaj koji je majstor, koji se ističe u čemu, znanju, umjetnosti, vještini, učitelj) odnosno od pridjeva meštrov (koji pripada meštru) i sufiksa -ić. U dalmatinskom govornom arealu meštar je dobar obrtnik. Istaknuti mi je najpoznatijeg hrvatskog kipara Ivana Meštrovića čiji su se predci prezivali Toponimija (14) 137

140 Toponimija (14) Gabrilović i starinom su iz Fojnice, ali je i sam umjetnik oprezno isticao i nije bio siguran je li njegov rod bio Gabrilović ili mu je neki predak bio u najmu kod Gabrilovića. Dakle, ne može se isključiti ni mogućnost da je slavni umjetnik Ivan potomak jednog od mnogih Meštrovića koji su išli u najam kod begova, odnosno kod bosanske gospode, a podrijetlom su sa Studenaca. Danas u zaseoku nema stalno nastanjenih stanovnika, ali povremeno boravi više obitelji u obnovljenim i novosagrađenim kućama. Miljci Zaseok je nastanjen obiteljima prezimena Šakić. U osnutku zaseoka stanovala je obitelj prezimena Miljak. Prezime Miljak nastalo je od roda Miljkovića (starinom Zvirovića), koji su doselili na Studence iz sela Miljkovića kod Mostara. Iz popisa Hrvata katolika koji je načinio biskup fra Marijan Bogdanović godine doznajemo da je Jure Miljković imao tri sina: Jozu, Ivana i Stanka. Drugi Jurin sin Ivan je oženjen Anđom Vukšić te je u više navrata upisan da živi na Studencima. Etimon prezimena Miljak je staro osobno ime Milj, a ime Milj je stvoreno od pridjeva mil, tj. mio i suf. morfema -j. Razvidno je, dakle, da je zaseok dobio ime po prezimenu Miljak. Prke Zaseok pripada ojkonimu Podgreda. Naziv Podgreda složen je od prijedloga pod i imenice greda. Podgredom su prezimena Babić, Barać, Jurčević, Bartulović, Stipović i Prka. Podgredom je župna kuća i kapelica svetoga Roka. Motiviranost za nastanak prezimena Prka je teško uhvatljiv. Na našem govornom području imenicom prka se označava ovca crnog runa na pečate bijela, a navlastito na čelu. Valja napomenuti mogućnost nastanka prezimena od prkljača. Prkljača je čeljade, osoba koja prklja, koja govori koješta. Ne smije se zanemariti ni mogućnost nastanka prezimena od imenice prkos. Od imenice prkos izveden je nadimak Prko koji označava čovjeka koji namjerno postupa protiv nečijeg mišljenja, tvrdoglav, inatan, nepopustljiv čovjek. 138

141 Šakići su zaseok istovjetnog prezimena Šakić. Zaseok je smješten u prančioku ispod stare utvrde Šakića gradine. Prezime je nadimačkog podrijetla, a moglo je nastati iz više razloga. Socioonomastika nas uči da su mnoga prezimena nastala s nekim karakterističnim obilježjem osobe koja ima neki podrugljiv sadržaj. Šaka označava dio ruke od zaglavka do vrha prstiju, količinu nečega što može stati u šaku, npr. šaka brašna. Šaka od čovika je sitan čovjek itd. Dakle, prezime Šakić je stvoreno od imenice šak(a) i suf. morfema -ić. Udiljci Zaseok nastanjen obiteljima prezimena Udiljak. Prezime bi se moglo tumačiti preko glagola diljati što znači rezuckati drvo, ali u starini je značilo isto što i djelati, raditi; tako bi udiljak bio ono što se udilja, izdjela, kao što je učinak ono što se učini, a uradak ono što se uradi. Drugi naziv ovoga zaseoka je Govneč. Na prostoru zaseoka negda su bili đubreluci odlagališta životinjskog izmeta pa je po imenici govn(o) izmet i sufiksa -eč zaseok dobio ime Govneč. Udiljkove Staje Naziv Udiljkove Staje su složenica od posvojnog pridjeva udiljkove i imenice staje. Staje su kućerci za stoku i pastire. Udiljkove Staje nastanjuju obitelji Josipa Udiljka (r ). Imena zaseoka motivirana pridivkom (nadimkom) Depići Dio zaseoka Gutići. Nastanjen je obitelji Bilić-Pavlinović. Ime je dobio po nadimku Dep(o) zdepast, podebeo čovjek, malog rasta i obilatog trbuha i suf. morf. -ići. Gutići Naziv zaseoka je stvoren od nadimka Gut(o) grbavac, grbac i suf. morfema -ići. Nastanjen je obiteljima prezimena Bilić-Pavlinović. Pržići Zaseok pripada ojkonimu CRNA LJUT. Iseljeni je zaseok. Bio je nastanjen obiteljima Trogrlić i jednom obitelji Batalić. Trogrlići (PRŽIĆI) bivši su stanovnici zaseoka Musinac. Sinovi Jure Trogrlića (nadimkom Prže) sagradili su najprije staje, a potom i kuće u Pržićima. Kako je stvoren nadimak Prže, teško je uhvatljivo. Imenicom pržina se označava sitni pijesak koji se koristi u građevinarstvu pa je nadimak Prže mogao dobiti čovjek koji je prodavao pržinu. Nesvršeni glagol pržiti je višeznačan: peći na vatri, pripremati jelo na gradelama, žeći vrelinom, peći se na suncu, pa bi preko glagola pržiti mogao nastati nadimak Prže. Nadimak Prže je mogao označavati čovjeka koji je pržeć (kao pršćavac, nepopustljiv, svađalica, koji bi čoviku skočio u oči ). Udovičići Zaseok nosi naziv istovjetnog prezimena Udovičić. Prezime je motivirano rodbinskim nazivljem, odnosno nadimkom udovičin. Kako su nadimci postupno preuzeli ulogu prezimena, tako je i nastalo prezime Udovičić. Udovičića ima posvuda, a najviše u Pazinu i hercegovačkim mjestima. Šandajići U blizini zaseoka Jerkići Mijo Udiljak (r ) sagradio je kuću. Mijo je sin Antin (r ), a unuk Jerkov (r ), dobio je nadimak Šandaja. Motiviranost za nastanak nadimka Šandaja teško je ponuditi. U njemačkom jeziku imenica ženskog roda Schande označava sramotu, bruku. U Toponimija (14) 139

142 Toponimija (14) francuskom jeziku chandelle je svijeća. Kod nas je šantavo isto kao bezvezno. Nadimci su se djeci davali iz različitih pobuda. Vužići U zavjetrini u blizini zaseoka Dvorine nastanio se Mate Prka (r ) sin Ivanov. Matin je nadimak vjerojatno bio Vuža. Etimon nadimka je teško uhvatljiv. Mišljenja sam da je u osnovi nadimka VUŽA imenica vuk, vučina, vuko, vukas, vuža itd. Djeci su nadimci davani iz različitih pobuda pokatkada ih strašeći vukom. Žilići Jakov Jurčević (r ) je predak Žilića. Njegov nadimak je vjerojatno bio Žile. Nadimkom Žile imenuje se jak, žilav čovjek. Ime zaseoka stvoreno je od Žil(e) i suf. morf. -ići. Nazivi obiteljskih kuća izgrađenih na osami Džaltina kuća Nadimak Džalto dobio je Mijo Udiljak (r ) sin Stipin iz zaseoka Udiljci. Kuću je napravio uz cestu Studenci Lovreć gdje mu je ranije bila staja. Nadimak Džalto je davan djeci koja su bila neuredna. Poznata je izreka oda ko džalto. Jelića kuća U zavjetrini Velike Gradine smještena je kuća Mile Jelića (r ) i njegove supruge Milice Bilić, jedine nasljednice Mate Bilića Turkeša (r ). Prezime Jelić je nastalo po majci Jeli. Prvi je Jelić na Lovreć došao iz Hercegovine, a spominje se pri dodjeli zemljišta godine. Kozinova kuća Pripada ekonimu Cera. Prezime Kozina stvoreno je od imenice koz(a) i suf. morfema -ina. Prvi spomen obitelji Kozina Lovre datira iz Stara je kuća obnovljena i u njoj boravi obitelj Koštić, koja je naslijedila imanje Kozina. Bekavčeva kuća Uz cestu Studenci Imotski obitelj Filipa Bekavca, odnosno njegovi sinovi Mijo i Mirko, sagradiše kuću u blizini zaseoka Dujmovići. U njoj otvoriše gostionicu. U naše vrijeme sa zapadne i južne strane te stare kuće Mijini i Mirkovi potomci sagradili su četiri nove kuće. (Vidi Bekavci) Bošnjakova kuća Na osami u zavjetrini Gunjilova briga, Jure Bošnjak Jukica iz Lovreća i supruga mu Marija Bilić sagradiše kuću. Prezime Bošnjak je nadimačkog podrijetla. Bošnjak je naziv za doseljenika iz Bosne. Nadimak je prerastao u prezime. Paškića kuća Pripada ekonimu Podjaram. Tu su se nastanili neki od mnogih potomaka Paške Bilića (r ) iz zaseoka Gradina. Stanića kuća Uz cestu Studenci Aržano na lokalitetu Drage Nikola Stanić i njegova supruga Mara sagradili su stambenu kuću. Kraće je vrijeme u toj kući bila škola. Prezime Stanić nastalo je od osobnog imena Stanica, koje može biti i žensko i muško. Imenici Stani(ca) je dodan suf. morf. -ća. Današnji vlasnici kuće su obitelji Udiljak i Batalić. (KRAJ) Zvonimir Bilić 140

143 Potres Zora sviće, a ja budan sam, što mi nosi sunce, novi dan jer ti si otišla, bez riječi i bez pozdrava? Odnijela si smijeh sa lica mog jer ti si otišla, bez riječi i bez pozdrava, odnijela si smijeh sa lica mog. Srce ti je kamen i ne sudi pravo, pitaj svoje srce kol ko sam mu dao. Srce ti je kamen i ne sudi pravo, pitaj svoje srce zar mu nije žao. Iz gramofona, u laganom ritmu, piva je Džo Maračić Maki, a mi smo pažljivo slušali i upijali svaku rič. U našoj kući su se kupovale ploče Splitski festivala, Novi fosila, Srebreni krila, pa bi ih rado slušali na starom gramofonu šta ga je did donio iz Njemačke dok je još iša, krajem 50-i godina. To je bio radio u obliku kutije, a na vr je bio gramofon. Igla bi često priskakala pa bi je tribalo nečin malo pritisnit. Najbolja je bila kutija šibica jer si moga dodavanjem ili oduzimanjem šibica balansirati težinu. Kad malo promislin, imali smo mi bogatu fonoteku, naročito singlica. Kauboj Džimi - tu pismu posebno pamtim. Ali bilo je tu i zvizda narodne glazbe: Predrag Gojković Cune sa Kafu mi draga ispeci, Himzo Polovina, pa razni guslari. To je bijo repertoar za dida, babu i ostale starije u selu. Ponekad su starija braća ili ja bili muzički urednici, jer su didu drćale ruke, pa nije moga točno stavit iglu na početak ploče. Ćaća i mater su više volili talijanske kancone i Splitski festival. Večer finala Splitskog festivala bi bila u subotu. Obično bi se taj dan dotra ječim ili šenica, napravio bi se plast i čeka ponediljak za vršidbu. Slavka Patića, Katica Ilukića, Marka Kunčeva, did, baba, ćaća, mater i mi dica s velikom smo pažnjom očekivali najnovije hitove te godine. Ženski dio publike bi obično komentira pogrdu kako se obukla!, to jest neku pivačicu koja je pratila svicke modne trendove, a dica su najviše volila zafrkantske pisme tipa Nadalina šta su pivali Oliver i Boris Dvornik ili Radnička odmara se klasa od Prave kotke. Proglašenje pobidnika bi bilo iza ponoći, pa bi to obično dočeka brat Ante i ujtra nas izvistio o pobidniku. Radio se nosio i kad se išlo čuvati krave. Ćaća je ima svoj Schaub Lorenz, crvene boje, iz studentskih dana, koji je trošio 6 veliki okrugli baterija. Teško da bi izdržale misec dana. A najbogatija kolekcija ploča bila je u rođaka Ivice tete Marice iz Potkule. U crvenoj torbi, boogie boje, bilo je složeno priko 50 LP- original albuma. Među njima i Bijeli album od The Beetlesa i Wish You Were Here od Pink Floyda. Ostali albumi su bili od popularni grupa 70-i, Yess, Janice Joplin, ali ta se vrsta glazbe meni baš i nije sviđala. Najdraža mi je bila pisma Route 66 od Rolling Stonesa. Za najveći blagdan u Studencima, kada se slavi zaštitnik župe sv. Ilija prorok, koji pada 20. sedmog, bio bi najveći dernek. Potres 141

144 Potres Cure i momci iz okolni i našeg sela bi se upoznavali, šetali, pričali. Dica bi kupovala igračke u Mile i Zlate Meter, a posebna ponuda je bila sladoled koji su prodavali Albanci iz plavog frižidera u obliku valjka. Kad padne noć, svi bi se zaputili prema Zadružnom domu. Glavni organizator koji je dovodio zvizde u naše selo bio je Frane Šiško, tekstopisac i susid iz sela Vinice. Te godine najavljiva je dolazak Darka Domijana, dilio naljepnice po selu, pa je ja i dandanas imam sačuvanu na sobnom ogledalu: crvena naljepnica sa bilom slikom Darka Domijana i natpisom Jugoton. Iz ko zna koji razloga Domijan nije doša, pa je u zadnji čas najavljen Đorđi Peruzović poznat po hitu Di si bija kad je grmilo?! Već u predvečer Vlade Patića, Robo Makićev, ja i ostala dica došli smo isprid Doma. Na ulazu već parkiran plavi kombi na kojem je ispisano bojom PO- TRES. Zanimljivo ime za prateću grupu. Iskrcavaju razglas, instrumente, svitla. Za nas je to bilo ko da su došli Rolling Stonesi. Iza osam navečer, cilo selo je bilo u Domu, i staro i mlado. Grupa Potres je prašila rock and roll, svi smo plesali u najlipšoj robi šta smo je imali te godine. U trenutku kad je zasvirala pisma od AC/DC-a, na bini se pivaču pridružio i Joško Botanov, obrijane glave, inače veliki ljubitelj heavy metala. Njegov ćaća Boško mu je donosio ploče iz Njemačke, pa je više od nas ostali bijo upoznat sa rock scenom u svitu. Jedne zime kad je bilo po običaju dosta ladno, doveo je Frane Šiško u Studence, tada ne baš popularnu, grupu Magazin. S njima je pivala Ivanka Luetić. A kao specijalni gost doša je Ivan Gudelj, tada najpopularniji nogometaš Hajduka. E to je bilo nešto, iako je samo iziša na binu i pozdravio nas, mi dica smo doživili ostvarenje naših sportskih snova, a Studenci su bili ravnopravan dio svita sporta i zabave. Frano Bilić-Prcić 142

145 Moja himna literarni natječaj osnovnih škola Grada Zagreba u organizaciji Knjižnice Sesvete i HVIDR-e Sesvete Moja himna 4 (2014.) 1. nagrada Stručnog povjerenstva Boje moje zemlje Moja je zemlja plava od neba i mora. Ljubičasta je od mirisnih polja lavande. Siva je od kamenih valova dalmatinskog krša. Žuta je od suncokreta u slavonskoj ravnici. Zelena je od istarskih maslinika i vode Zrmanje. Smeđa je od ličkih jesenjih šuma. Moja je zemlja crvena od makova što procvjetaše na grobovima nestalih branitelja. Crni se moja domovina od bijelih vukovarskih križeva nad kojima kruži Vučedolska golubica s nijemim krikom u svečanoj tišini. Marija Franka Subašić, 5.b OŠ Brestje, Sesvete voditeljica: Antica Tomljanović, prof. Marija Franka Subašić i Ivan Babić Ljiljo (voditelj natječaja i predsj. Stručnog povjerenstva) Moja himna 5 (2015.) 3 nagrada Stručnog povjerenstva Djedove priče Kad u rumene zore ili u rosna jutra iznad šume bijelih vukovarskih križeva, poleti crna Vučedolska golubica, i navijesti cijeloj domovini mir, ja se sjećam žubornih priča svoga djeda, koji sada spava s anđelima: o Vili Velebita, što se skriva u modrini Tomislavova Jadrana, o hajducima i uskocima, o Gvozdu i Svačiću, o Zrinskim i Frankopanima... o Trpinjskoj cesti i ratniku Blagi Zadri, o junaštvu grada Vukovara koji je umro da bih ja živjela. Marija Franka Subašić, 6.b OŠ Brestje, Sesvete voditeljica: Antica Tomljanović, prof. Moja himna 143

146 Pogledi Pogledi U sjećanje na mojega Nediljka * * * Premda je stajao na vrhu uzvisine otvorene na sve četiri strane svijeta, okolne planine su mu odjednom stale ograničavati pogled. I tlo pod nogama mu je nekako počelo smetati. Njegova krutost i zagasitost. Čak i zemlja, kamenje i trava, što ih je inače tako volio dodirivati i mirisati, nisu mu donosili mir. Osjećao se sputanim u prostoru što ga je okruživao i nije više podnosio svu tu njegovu neprozirnost. Želio je pogled što može proniknuti kroz svaku tvar, svaku sjenu ili boju. Žudio je gledati očima u kojima će se zrcaliti samo svjetlost i beskraj. * * * Pogled s visoravni pucao je na oštro obrubljene planine u daljini. Slušao je uspavljujući fijuk vjetra i šum borova. Neupitnost se prikradala i polako ga osvajala kao neželjeni san. Kao da ga je nešto navodilo na isuviše pouzdane tragove, podmetalo sigurne odgovore. Nedostajalo je pitanje. * * * Staza je bila krivudava i kamenita. Hladna se južina uvlačila u kosti i mrsila vrške šipražja. Drhturio je dok je gazio po zaobljenu kamenju i razmazivao crvenkastu zemlju s krpicama zečjeg paperja. Jesu li to bili tragovi? Kamo bi ga oni odveli? Južina je sve snažnije prožimala pustu visoravan dok se on stisnutih zjenica lagano udaljavao i raspršivao na sve tamnijem dalekom obzorju. 144

147 * * * Velika tamna vrata bešumno su zatvorila horizont. U korijenu pogleda bljesnula je narančasta svjetlost i dugo, dugo lebdjela zgasnuvši polako u širokoj krošnji mračne murve. Onda zalepeće mnoštvo malih krila, zatim još samo jedan užurbani prhaj pa tišina. * * * Poput iznenadna sjećanja pogled mu se sreo s oštrim sječivom mjeseca što je lebdio i kirurški lako rasjecao slojeve mraka i sivih noćnih oblaka. Zar pogled ima sjećanje? Što će ugledati nakon sljedećeg sklapanja vjeđa? Očevo umorno lice, obrise oblaka, skice postojanja, tragove nestajanja? Ima li pogled sjećanje? *** Prašni prozorčić radionice okrenut k jugu. Trošna paučina u uglovima odavno je bez svojega tvorca. Sada zirkajuća sunčeva zjenica na njoj pažljivo kroji zrakaste preinake. Krupna muha šara kosim rujanskim svjetlom, uzaludno pokušavajući pokrenuti dršku čekića iz vječno zaustavljena pokreta i razbiti gluhu neumoljivu tišinu. * * * Često je nakon duga izbivanja znao donositi iznenađenja u svojim očima. Pokatkad bi se u njihovoj modrini ogledale puste pješčane plaže na otocima Sjevernoga mora, katkad odsjaj jezerā kroz gustu borovu šumu gorja Harz ili pak pjenu brzih švarzvaldskih potoka. Ali, sve je to nosio pomalo suzdržano i potisnuto u samom uglu pogleda i dijelio kao usputni poklon koji možemo kasnije otvoriti. A kad bi sutradan ujutro otupjelih udova od duga puta izašao pred kuću, šarenice bi mu se radosno raširile i stale pulsirati nestrpljivo uranjajući u burom isprano zavelimsko zelenilo. *** Mnogo toga mu je mijenjalo pogled. Izranjanje sunca iza oblaka. Dodiri. Poljupci. Blizina daha. Neizvjesnost. Jesen. Ponajviše jesen. Jesen blizine i opraštanja. Tišina u vrtu, neobrane biljke, suho lišće, mrka zemlja i jedan san. San koji je sanjao o tom istom vrtu, o vrtu u jesen koji zbog nečega ne može više vidjeti, koji tko zna zašto sada može samo sanjati. *** Ovo ti ostavljam rekao je. Evo stolica. Orah. Ovo je pravo mjesto. Istok, jug, zapad. Gledaj lišće, prati cvjetove. Sjedio dugo ili kratko, ništa nećeš propustiti. Sve se okreće s tobom ako uzvjeruješ. Onaj što te voli, nije vrijeme. I samo upamti: ne zaboravi zalijevati. Pogled živi od najfinije očne vlage. *** Bilo je možda čudno da je rijetko kada zastao kraj susjednoga vrta, nadvirio se preko suhozida s dračom i bacio malo duži pogled unutra, pa ni u vrijeme proljetnih radova ili ljetnog dozrijevanja. Pozornost mu je ipak znao skrenuti čudni mir što je zračio iz toga prirodnog lijevka usred samog mjesta, tišina s gdjekojim lepetom krila ili gugutom golubova. Čula bi se i škripa vrata što ih je nekako uvijek u isto vrijeme, bez imalo žurbe, otvarao visoki muškarac s monaškom bradom oprezna koraka. Bilo je to možda čudno, ali pogled iz njegova vrta na susjedni vrt bio mu je sasvim dovoljan. *** Na zidu nasuprot balkonskim vratima obješena crnobijela fotografija uokvirena ručno rađenim okvirom od svijetla drveta. Gledao je neobrijana i mršava, ali vrlo zgodna mlada čovjeka u bijeloj košulji, snažnih ruku ispod zasukanih rukava, što je uperio Pogledi 145

148 Pogledi vedar pogled prema čistom nebeskom svodu. Drhtavim rukama skinuo je fotografiju i stao se prisjećati onoga vremena kada je pod tim istim svodom iznad proljetnoga polja ugledao vitku djevojčicu dugačkih pletenica što u rosi plete vjenčiće od maslačka. U kapljici rose iznenada je uhvatila njegov pogled i smiješkom se uplela u cijeli njegov život. * * * Odjednom više nije bilo toga pogleda. Razlio se život iz zjenica i stopio s nebeskim plavetnilom. Sada netko usamljen sjedi kraj poluotvorenih škura i promatra mlaz zrelog meda na škrtom prosinačkom suncu. Nešto smo zavoljeli i ne znamo prestati. Ivan Babić - Ljiljo 146

149 Podsjetimo još jednom na naše gore list Akademijin donator Stipan Bilić Prcić U knjigu zlatnih donatora i domoljuba upisan je i Stipan (Stjepan) Bilić Prcić. Rođen je u Studencima godine od oca Marijana i majke Marije rođene Jurčević. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a nakon toga studirao je pravo i ekonomiju. Kao mladić za vrijeme Drugog svjetskog rata odlazi kod brata u Beč, gdje se kasnije uspješno bavio trgovinom. Nije bio oženjen i umire u Beču 13. rujna godine, a oporučno je Zakladi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu ostavio izdašni novčani iznos, kao i svoju nekretninu u Zagrebu. Značajnom novčanom donacijom Stipan Bilić Prcić postao je najveći donator Akademijine Zaklade, osnovane godine. Njegova želja je bila da se oporučna sredstva doniraju za književne nagrade kao i potporu učenicima imotske Gimnazije dr. Mate Ujevića. Akademijina Zaklada, koja bez najnovije bečke donacije ima 5,1 milijuna eura i 4,4 milijuna kuna oročenih sredstava, te veći broj nekretnina u Zagrebu uz kuću u Orebiću, svake godine raspisuje i javni natječaj za znanstvene i umjetničke projekte i poticanje nakladništva. Stjepan Bilić se potpisivao i kao pučki pjesnik, te je u vlastitoj nakladi objavio i knjigu Poticaji srca i uma (nije navedeno mjesto i godina izdanja zbirke, niti ijedan primjerak postoji u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, ali ima primjerak u Osnovnoj školi u Studencima). U zbirci su tiskane 54 domoljubne, ljubavne (posvećeni jednoj Anki) i misaone pjesme pisane na pučki način kroz nedosljedni deseterac uglavnom u katrenima, s prosvjetiteljskom poukom čitatelju pa autor, primjerice, dosta opisuje osnove filozofije antičkih mudraca, prirodnih pojava, godišnjih doba i društvenih događaja. Ističe da je odgojen u snažnom kršćanskom i nacionalnom ozračju, žali što je morao u emigraciju daleko od voljene domovine kojoj je, eto, i oporučno htio pomoći svojom teško zarađenom Podsjetimo još jednom na naše gore list 147

150 Podsjetimo još jednom na naše gore list ušteđevinom. Pjesma Rodni kraj je izričito zavičajna, u njoj opisuje svoje male Studence, umilne brežuljke što poput vijenca nad selom bdiju, potok koji žuborom u nepoznatom jeziku pjesmu pjeva, rodnu kuću u prisoju koja mu čarobni osjećaj budi i na veselo i radosno djetinjstvo podsjeća, a autor je sretan što su stabla i brežuljci tu divnu idilu skrili od stranaca koji bi okolicu samo mogli zagaditi. Evo nekoliko od 16 strofa te pjesme: Moje rodno mjesto kao gnijezdo u dolini se svilo, ne želi se širiti i rasti, da ne bi upadno i veliko bilo. Ne treba lutati po svijetu i tražiti romantiku bajnu, ona je tu na svakom koraku i pokaziva svoju tajnu. Jedino božanstvena priroda je kadra čovjeku takvu čarobnost dati, koja ga uz brige i poteškoće kroz cijeli život stalno prati. Ljubljeni i dragi rodni kraju, čarobni i krasni zavičaju moj, za tvoju dobrotu sve ću dati, ako je potrebno i život svoj. Dobrobit, napredak i sreća tvoja cilj i želja su života mog, ostani mi takav nepromjenljiv, neka te čuva Svemogući Bog. M. Vuković Stjepan Lice, Bubekovo gnijezdo Alfa, Ilustrirao Mate Lovrić. Bubekovo gnijezdo zbirka je pedesetak kratkih priča namijenjenih djeci, ali ne samo njima. Više nego djeca ili, bolje rečeno, na više načina negoli djeca pričama bi se mogli okoristiti roditelji, odgajatelji i učitelji. I svi oni kojima ova knjiga dospije u ruke. Nije ova knjiga ništa novo ili drugačije u opusu Stjepana Licea, kao što ni njegov književni rad nije nešto novo piše već četiri desetljeća, i još uvijek o sebi ne razmišlja kao o književniku iako njegova djela imaju profiliranu čitateljsku publiku. Ali, ništa posebno novo nije ni travnjak ni šuma, ni cvijeće ni drveće, ni oblaci ni kiša pa ipak o svemu tome znamo malo ili nimalo Tko bi među nama znao nazive barem deset poljskih i šumskih cvjetova, tko je siguran da 148

151 će prepoznati desetak šumskih stabala, čak imenovati cvijeće u cvjećarnicama i drveće u parkovima?! Kao da smo skloniji prepoznavanju i pamćenju egzotičnoga ili neobičnoga negoli domaćega, ustaljena i obična. A ovo je potonje naša društvena, obiteljska i osobna svakodnevnica. Ona nije bez ljepote i bez smisla, ali to dvoje naći ćemo samo ako tražimo, ako imamo oči da vide, uši da čuju i srce koje zahvaljuje. Priče iz Bubekova gnijezda, priče su o svakodnevnim ljudskim iskustvima premda su likovi u mnogim pričama biljke i životinje. U prvom poglavlju naslovljenu Sjajna nit priče govore o staromu i mladomu mišu, o raspjevanoj ševi, mudroj ribi i ribici, o kapljicama i pahuljicama o jednoj dugi i jednom bršljanu. Nit vodilja u tim pričama jest osvješćivanje potrebe da upoznamo sami sebe, svoje vrijednosti i mogućnosti i, na koncu posebne darove koji su nam dani. Tako u prvoj priči Mišić i plamen stari miš poučava maloga mišića objašnjavajući mu žutu svjetleću kapljicu koja je plesala u mraku oko njihove rupe: Ljudi ga zovu plamen. ( ) Uvijek je svijetao. I tih. Dok ga nema, ništa ne možeš primijetiti. A kada se pojavi, svemu daje oblik i izgled. Zadivljen plamsanjem i svjetlom, mišić je htio znati što više o plamenu, a stari mu je miš strpljivo tumačio. Odrasli će čitatelj u živu razgovoru odrasloga i malenoga miša jasno prepoznati metaforiku i simboliku plamena kojoj će se maleni slušatelj otvoriti upijajući ono što po svojemu iskustvu može prepoznati. Priča će na kraju završiti poukom, kao i većina ostalih u ovoj zbirci. Naime, čuvši da se plamen može vidjeti i u očima nekih ljudi, mali se miš iznenadio: I kod ljudi? zadrhta mišić. Da, kod nekih ljudi blago potvrdi stariji miš. U njihovim očima. I što je najljepše, oni u čijim očima vidiš plamen, ne će ti nauditi. Priča Ševin pjev, slobodno možemo reći, poučava malene čitatelje (slušatelje) o jedinstvenosti svakoga bića. U toj se priči mlada ševa raduje svojemu pjevu jer je uvidjela da njime usrećuje sve koji ga čuju. No i ševa je slušala druge pjesme i druge zvukove, svima se toliko divila da je zbog toga posumnjala u ljepotu svojega pjeva i samu sebe. Njezine je sumnje i strahove odagnala košuta svojom blagošću: O malena moja! Svatko treba pjevati svoju pjesmu i njome dodavati ljepote ovomu svijetu. Budi vjerna svojoj pjesmi, jer nitko je osim tebe ne može pjevati s toliko duše. Jedinstvene sestre naslov je priče o pahuljicama koje su u svojoj bjelini i čistoći bile svjesne da je svaku od njih majka zima otkala s posebnom ljubavlju pa je svaka pahuljica posebna, neponovljiva, jedinstvena. U svojemu zanosnom kovitlanju nad usnulim gradićem, pahulje su se spustile u blizinu ulične česme iz koje su se, jedna za drugom, na tlo spuštale kapljice vode. Tamo, tako daleko od visine s koje su došle započele su razgovor s kapljicama, neugodan razgovor na rubu pristojnosti. Kapljica koja je padala s oluka razriješila taj razgovor, poučivši ih (dopustimo li sebi malo šale) i prirodoslovlju i bogoslovlju. Stjepan Lice, Bubekovo gnijezdo 149

152 Stjepan Lice, Bubekovo gnijezdo Da je vladarska dužnost slušati i služiti podanicima, a ne nastojati biti bolji od njih, morala je, na neki način, naučiti duga koju su sva bića na zemlji izabrala da im bude kraljicom: Ona je ionako nad svima nama, zna gdje se tko od nas nalazi, a vjerojatno nas i najbolje poznaje. Želeći postati bolja od svih da bi bila dostojna vladati njima, kraljica duga zagorčala je život i sebi i svojim podanicima slavujima, cvijeću, ribama i mnogim drugima. Visoki jablan pomogao joj je svojim savjetom: Dok si bila obična duga, bila si sretna što svojim lijepim bojama možeš sve nas nadsvoditi Kraljevati znači svojom ljepotom pomoći svima da budu najljepši što im je moguće biti. Pokušaj sutra iznova. I, ako pokušaš srcem, vjerujem da ćeš uspjeti. Priča Kraljica duga u sebi nosi odjeke Jotamove basne u kojoj stabla traže kralja, iz biblijske Knjige o sucima (6,8 16), u objema je riječ o onima koji žele vladara jer vladara svi imaju, i onima koji nisu sposobni za istinsko vladanje drugima jer vladanje podrazumijeva svoju suprotnost služenje drugima, služenje koje bi svima donosilo dobro. Liceove priče svojom slikovitošću, koja počiva na djeci razumljivu i blisku iskustvu, približavaju takve odnose koji u njegovim pričama gotovo uvijek završavaju dobro, tj. imaju sretan kraj. Upravo takve kratke, slikovite i dobrodušne ove priče otvorit će vrata opsežnijim, dubljim, starijim i mudrijim pričama koje ih čekaju u knjigama i životu. Za priču Bršljan ne može se reći da ima sretan ili nesretan kraj, ona je sličica o dvjema biljkama brezi i bršljanu, a svaka je ta biljka slika različitih ljudskih odnosa prema svijetu, sebi i bližnjima. Sjajna nit naslov je priče koji se slobodno mogao protegnuti i na naslov ove zbirke. Iako su sve priče u ovoj zbirci doista izišle iz Bubekova gnijezda (onoga u kojemu je došao na svijet ili onoga koje je sam stvorio s Bubicom), sjajna je nit zapravo nit vodilja ideja ove Liceove zbirke priča. U Sjajnoj niti pripovijeda se o velikoj ribi koja je mudra i malenoj koja tek upoznaje zadivljujući morski svijet. Malena je ribica bila oduševljena svijetom koji je upoznavala.( ) Jednom tako ugleda jednu dugačku sjajnu nit koja se odnekud spuštala u more. Na njezinu je kraju bilo ovješeno nešto nalik hrani. Htjede izbliza promotriti što je to, no stara je mudra riba zaustavi: Nikad se i ni zbog čega ne primiči ovakvim nitima bez obzira kakva je zamamna ljepota o njih ovješena. One bi te, nakon kratkotrajna zadovoljstva, istrgnule iz ovoga svijeta i grubo usmrtile. Prizor koji se, odmah potom, zbio pred ribičinim očima potvrdio riječi mudre ribe. Zar ona nije ništa znala o ovome što si mi govorila? Znala je, sa žaljenjem potvrdi stara mudra riba, ali je primamljivost niti nadjačala njezino znanje i iskustvo. Ti nikada nemoj pristati na to. Nemoj dopustiti da te trenutak nepromišljenosti i ludoga zadovoljstva otme iz tvojega svijeta i odvede na put bez povratka. Upravo ovakve priče, kratke i slikovite, djeci zanimljive i lako razumljive, posebnost su Liceova rukopisa namijenjena djeci. One imaju jasno kršćansko ishodište i jasne sveopće, tj. katoličke/kršćanske vrijednosti koje se uvijek iščitavaju u odnosu prema bližnjemu, odnosno prema Najvišemu. Drugo poglavlje, Ples stabala, ima sedam priča. Kao što je prvo poglavlje osvjetljavalo unutarnje ili vanjske značajke različitih osobnosti, tako će se u ovomu moći uočavati odnosi u većoj zajednici, ne samo između staroga i mladoga, velikoga i maloga ili mudroga i neiskusnoga. Kao u prethodnim pričama, smjenjuju se likovi biljka i životinja, a neživoj su se prirodi pahuljicama i kapima pridružili oblutci na morskoj obali, potočić i jedna lokvica koju nam Lice približava umanjenicom u svojemu idiomu Mlakica. Pokušate li polako (i doživljeno) čitati tu priču svojim 150

153 mališanima, opazit ćete da se mali slušatelji lako uvlače ili uživljuju u priču, postaju nalik mlakici koja nečujno klikće jer u prirodi sva bića čuju i nečujne glasove, a i sama se zemlja nečujno smiješi. Mlakica me podsjeća upravo na malene čitatelje: ona se osjećala sigurno i samopouzdano jer je imala svoje obale (plitku udubinu pokraj mora), mislila je da zna sve što znaju zemlja, sunce, vjetar i oblak pa se nije bojala opomēna da će nestati. Tako se, najprirodnijim tijekom opet vratila svojemu moru kojega je bila dio. Vjerujem da pripovijedanje i čitanje priča tako djeluje na male (i velike) slušatelje jer u priči prožive mnoge pustolovine, dožive strah (u sigurnoj blizini onoga koji pripovijeda ili čita), učine nemoguće (pobijede strah), svladaju nemani i razriješe sve nedoumice tako da baš svi budu zadovoljni. I onda traže da još jedanput čuju priču. Od toga nema pouzdanijega znaka da ste oplemenili svoje dijete i svoje vrijeme. Oblutci na morskoj obali svojevrsna su ljubavna priča o oblim kamenčićima kojima je more darovalo sve svoje boje. Njihovo pouzdanje u ljubav bilo je toliko jako da je od toga i stijena nad žalom gotovo uzdrhtala jer znala je stijena što valovi čine s oblutcima i da oblutci rijetko ostaju zajedno: Ali sve u životu ima svoju cijenu. A cijenu za ono najbolje, moguće je platiti samo životom. Priča Jež i kornjača razlikuje se od ostalih priča, nalikuje pučkim legendama. Čitamo kako su jež i kornjača koji su jednom davno, davno bili najbolji prijatelji stekli svoj današnji izgled. Ova će kratka priča pokazati kako prijateljstvo traži otvorenost, nesebičnost, ljubaznost, odnosno što sve može uništiti prijateljstvo. Jazbina i let priča je o jazavcu i sokolu, a zapravo oslikava roditelje i roditeljske postupke. Ne čudi kad su u prirodi jazavčići i sokolići sasvim dobro odgojeni, no pripovjedač nam pokazuje što se događa kad njihove odgojne metode preuzmu ljudi, odnosno društvo. Cvrčak u priči Cvrčak i njegova svirala potomak je cvrčka iz Ezopove basne kojemu su, sjećamo se, marljiviji kukci prigovarali da je lijen i besposlen jer je cijelo ljeto pjevao. Liceov je cvrčak odlučio postati ozbiljan cvrčak, a otada je postao umoran, nezadovoljan, iscrpljen i jadan. Bubamara mu je otvorila oči rekavši mu: trudi se oko onoga čime si obdaren, oko onoga što ti ispunja dušu, ma što govorili. Tako ćeš i sebe i druge najbolje usrećiti. Čitajući priču Potočić i mrav, i čitatelj će se, i slušatelj, odmah poistovjetiti s opuštenim, živahnim i vještim potočićem. I radoznalim, k tomu. Sve dok brbljavi potočić ne sretne neuglednoga mrav koji se muči s teretom mnogo većim od sebe sama. Kako ova kratka priča bude napredovala, tako će potočić gubiti naklonost čitatelja i slušatelja. Razlog je tomu mravlja škola koju valja proći. I završiti, jer naša volja treba nadjačati našu narav. Stabla i vjetar u Liceovoj prozi nisu samo dio prirode i svijeta koji nas okružuje, rijetko su bez prenesena značenja, nerijetko su simboli. Priča Ples stabala priča je o snu ili o čežnji srca: Prolazite li katkad ili se vozite uz neku šumu dok pušu vjetrovi, vidjet ćete kako čitava šuma pleše i pritom vam domahuje da se i vi priključite njihovu plesu. Jer šume znaju vjetrovi su ih naučili da je tako dobro kroz čitav život prolaziti plešući, ako ne drukčije, a ono barem srcem. Treća skupina, naslovljena Zvjezdano jato, ima sedam priča. Vjerujem da bi vam mali slušatelji, primjerice oni iz prvoga ili druga razreda, rekli da pet priča govori o dječacima i djevojčicama, a dvije o mamama i tatama. Polje suncokreta priča je o djeci, učenicima, mladomu naraštaju i njihovim odgojiteljima i roditeljima. Zlatnim se suncokretima dive sunce, zemlja, voda i Stjepan Lice, Bubekovo gnijezdo 151

154 Stjepan Lice, Bubekovo gnijezdo zrak. Njihovu ljepotu i sklad svako počelo zemlja, sunce, voda pripisuje isključivo svojem djelovanju: ništa ne bi drugi vrijedili da im zemlja ne čuva korijenje, suha zemlja ne bi mogla čuvati korijenje bez vode, ni zemlja ni voda ne bi mogle ništa bez sunca i tako redom. Ubrzo podijeliše suncokrete, svaki prema svojem djelokrugu pa je doskora svenulo mnoštvo suncokreta. Da čine loše, uvidjeli su tek kad ih je upozorila sova: Pogledajte koliko je suncokreta trebalo stradati da biste to otkrili. Biser i sjajni kamenčić priča je o mladoj školjki koja je željela nalikovati mnogim lijepim, neobičnim, otmjenim i raskošnim školjkama, osobito onima koje su imale svoje bisere i rado ih pokazivale. Željela je nalikovati školjkama s biserima pa je učinila nešto što nije bilo ni pametno ni dobro, taj bi se njezin čin mogao nazvati prijevarom ili lažju. Na sreću, postidjela se svojega čina pred pogledom jedne dobrodušne školjke i njezinim riječima: Biser se stječe životnim iskustvom i ono školjki daje vrijednost. Tko stekne biser na neki drugi način, nikad ne će saznati njegovu pravu vrijednost, a ubrzo će zaboraviti i vrijednost života. Školjku bismo mogli prispodobiti djevojčici, a dječaku glavni lik iz priče Nezadovoljni oblačak. Oblačak je imao velike planove, htio je djelovati i učiniti velika djela, ali je ubrzo spoznao da je mali i nemoćan. Jezerce nad kojim je od očaja proplakao, dalo mu je savjet kakvo sve dobro može učiniti još istoga dana, i utvrdilo ga u toj nakani: Mnogo je bolje da te pamte po dobru, ma kako se malenim činilo, nego da se sklanjaju pred tobom. Priča Brezine zlatne suze pripovijedao zaljubljenosti u život, o snažnom doživljaju svijeta u kojem mlada breza, osjetljivo mlado biće ili umjetnička duša, osluškuje i duboko doživljava svijet svim osjetilima, ne želeći se ničim okoristiti niti ikomu naštetiti. Biće koje je uvijek u skladu sa sobom, koje ne ometa druge niti im se nameće. Kao da je breza sama sobom, cijelim svojim bićem slavila prirodu i njezine darove, primajući ih kakvi god bili. Ne mogu se oteti asocijacijama na duhovnost kojom odiše ova priča, breza me podsjeća na sv. Franju ili zbog zlatnoga lišća i krošnje na sv. Klaru. Priča Zvjezdano jato dala je naslov ovome poglavlju. Pripovijeda o ribici zaljubljenoj u zvijezde. To su joj zamjerale starije ribe: Nije dobro da riba toliko razmišlja o zvijezdama. I da ih tako oduševljeno promatra. Lako bi joj se moglo dogoditi da strada. Jedna je večer bila posljednja večer za sve ribe u jatu kad su krenule prema velikoj sjajnoj zvijezdi, svjetlu nad morskom površinom. Nisu čule upozorenja male ribe da je riječ o lažnoj zvijezdi. Kako bi bilo dobro da svaka riba zna razlikovati prave zvijezde od lažnih pomislila je mala riba. I dala se na posao. Kakav, saznat će mali i veliki čitatelji kad posegnu za ovom pričom punom simbolike. Kišna glista i stonoga, u istoimenoj priči, majke su male stonoge i male gliste, a dale su se nagovoriti da svoje kćeri izvedu u park čim se spreme za izlazak. Duhovit će čitatelj znati koja će od dviju majka zakasniti u park. Razlog kašnjenja osvijetlit će da sve majke nemaju iste poslove i iste obveze iako žive u istim uvjetima. Priča pod naslovom Stabalca potvrđuje simboliku stabala odnosno drveća koja se dade iščitati iz Liceove proze: ono što je stablo u šumi, to je osoba u zajednici; i stablima je i osobama zajedničko stremljenje uvis, k svjetlosti, ali i ukorijenjenost u tlo ili u zajednicu u kojoj se poniklo. Od priče do priče, mogu se u ovomu ključu iščitati različiti odnosi između stabla, odnosno ljudi. Ova je priča o stabalcima, čini se, ljubavna. Četvrto poglavlje, od osam koliko ih ima ova knjiga, ima naslov Patuljak i ključ. Sve su kratke priče u ovomu poglavlju 152

155 zasnovane na suprotnostima, manje ili više izraženima. Tako je u priči Jabučica riječ o netrpeljivosti lijepih, velikih i gotovo idealnih jabuka (složenih u košaru za bogatije kupce) prema maloj blijedoj jabuci koja je među te jabuke pala, igrom slučaja, izravno sa stabla. Velike i lijepe jabuke negodujući su izgurale jabučicu iz košare pa se ona otkotrljala do prve udubine u kojoj se zaustavila, a lijepe su jabuke završile na stolu bogatoga kupca. Konac ove priče pokazuje kako propadaju umišljeni i oholi te kakvu zadovoljštinu dobiju neznatni. Slično je i s pričom Drveni stup i komad platna. Graditelj lađe stavio je platno i stup u svoju radionicu: Meni je sigurno namijenio neko važno mjesto na svojoj lađi reče jednom drveni stup važnim glasom. Inače me ne bi tako pažljivo izradio. Ne znam samo za što ćeš mu ti poslužiti nastavi, obraćajući se komadu platna. Vjerojatno zato da obriše lađu prije nego me stavi na nju. Platno je šutjelo. Bilo je sigurno da će ga čovjek dobro upotrijebiti. Sve priče u ovoj knjizi imaju jasne pouke koje mogu prepoznati i razumjeti i mali čitatelji, a veliki te pouke mogu svojoj djeci ili unučadi osvijetliti i na drugačiji način. Pouka se ove priče može sažeti u misao trećega blaženstva Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju. Prepustit ćemo velikim čitateljima da objasne malima zašto se priča Gostoljubivo stablo može osvijetliti petim blaženstvom: Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe, kao što im prepuštamo i odgovor na pitanje bi li se priča Patuljak i ključ mogla otključati šestim blaženstvom: Blago čistima srcem: oni će Boga gledati. Dojmljiva je priča o strašilu koje je spasilo ustrijeljenu pticu sakrivši je u slamu kojom je bila podstavljena njegova odjeća. Strašilo se brinulo o ptici, sve dok nije zaliječila ranu i povratila snagu, a onda mu ptica zahvali i poleti da se vrati k svojim drugaricama. Vidjevši zdravu pticu koju su držale mrtvom, one se iznenadiše, a iznenađenje je bilo još veće kad su čuli da ju je spasilo strašilo. Sve ptice odletješe prema strašilu, sjedoše na njegove raširene ruke i zahvaljivahu mu. Uskoro je čovjek strašilo bacio na smetlište. Kako je to tužno govorile su ptice kada čovjek otkrije da njegovo strašilo ima dobro srce, on ga odmah sruši. A strašila bez srca ostavlja da stoje. Zacijelo vam, poštovani čitatelji, pada na um i blaženstvo koje se može odnositi i na ovu priču. Komadić zvijezde priča je o malenoj krhotini jedne zvijezde, tako malenoj da velika zvijezda ni primijetila nije da se od nje što odlomilo. Ta se krhotinica osjećala bezvrijednom i besmislenom. Promatrajući sav svijet s nebeskoga prozora, posve usamljen, komadić zvijezde uočio je na Zemlji čovjeka i ženu koja je trebala roditi. Koliko je padao, kamo je pao taj zvjezdani komadićak, je li uludo potrošio svoj zvjezdani sjaj ili je shvatio da nije bezvrijedan znat će svaki čitatelj (slušatelj) kad dođe do ovoga naslova. Kišne kapi priča je o začudnoj ljepoti kiše, o iskustvu pomna gledatelja i slušatelja prirode gledatelja i slušatelja kojemu je i običan kišni dan čudo. Ovu se priču treba čitati naglas, ali tako da se glas ugodi zvukovima i bojama kapi i kapljica, njihovim karakterima, njihovu padanju, protjecanju, zrcaljenju Kišne će kapi orositi i čitatelja i slušatelja i pozvati ga da nastavi priču: Ako si ti susrela neke kišne kapi kakve ja nisam, molim te, pričaj mi o njima. Treba li napominjati koliko mnogo radosnih i začudnih odgovora može nastati nakon ove rečenice te koliko doživljenih i izmaštanih priča o kiši i kapljicama čuči u ovoj poticajnoj rečenici?! Poglavlje Govor ljubavi zapravo su bakine priče, a prva od njih, Trava ili kamen, počinje retoričkim pitanjem: Nikad nemoj pomisliti da je sve onako kako ti se na prvi Stjepan Lice, Bubekovo gnijezdo 153

156 Stjepan Lice, Bubekovo gnijezdo pogled učini ( ) Što misliš, što je postojanije: trava ili kamen? Kao i u prethodnim pričama, malenima ne će biti teško prihvatiti pouku jer kamen, za razliku od trave nije živ, nema sjeme i ne može se iznova rađati kao trava. Ovoj je priči slična priča Stupovi i prijatelji, kad baka svojim primjerom poučava unuka o odnosu prema ljudima, tj. o pozdravima ili razgovoru: Prolazimo pokraj ljudi, ne pokraj stupova. Kako ih ne bih pozdravljala? Što su krugovi oko glave i oko srca, te koje je mjesto bolje za krug, saznat ćemo u istoimenoj priči, kao što ćemo u priči Govor ljubavi saznati početak, razlog ili svrhu Liceova pisanja upravo ovakvih priča. Zlato i lišće, Zvjezdano nebo i Svjetiljka u prozoru, također su bakine priče, a potonja pripovijeda o bakinu odnosu prema svijetu: unuku, pokojnomu mužu, prolaznicima, danu i noći, živima i mrtvima Zapravo, to je priča o svjetlu: svjetlu u ljudima i oko njih, njihovu sjaju i odsjajima u najbližima. Pričama su najbliži oni koji ih pričaju i oni koji ih slušaju (ili čitaju), stoga ova priča govori i vama koji upravo sada čitate ove retke. U poglavlju Kruh od srca duhovite su i vedre kratke pričice, bolje reći anegdote, kojim je glavni pokretač radnje znatiželjna i vedra djevojčica Lovorka koja svijet oko sebe i riječi kojim ga izražava ili shvaća doživljava na svoj osobit način. U poglavlju Šarena kiša nalazi se osam priča u čijim će se naslovima ili temama prepoznati teme i motivi prethodnih priča: kiša, sunce, svijeća, biljke i životinje osobito ptice. I osmijeh se, kao motiv, javlja u jednoj priči zanimljiva naslova Prometni znak za osmijeh. Vjerujem da će se mnogi složiti kako bi valjalo ako i nema ovakvih znakova u našim ulicama da ih barem mi, poštovani štioci, katkad opredmetimo, odglumimo ili posvjedočimo. Srce stare šume naslov je posljednjega poglavlja i prve priče u njemu. Za razliku od prethodnih sedam poglavlja u kojima su priče kratke i poučne, pet priča u ovomu poglavlju izrazito su duže, razgranate radnje i bez jasno izrečene ili pretpostavljene pouke. U ovome je dijelu i priča koja je dala naslov cijeloj zbirci Bubekovo gnijezdo. Dječak znakovita imena Florijan, junak je priče Srce stare šume. Stara šuma ujedno je slika života u prirodi i s prirodom te slika života u ljudskoj zajednici i međusobnih odnosa u njoj. I priroda i zajednica imaju svoje višnje zakone, a zaboravljanje tih zakona ili njihovo nepoštivanje putovi su koji vode u propast. Florijanu, drvosječinu sinu koji želi postati drvosječom, prastara se šuma javlja u snovima stalno ponavljajući istu rečenicu: Nemojte povrijediti naše srce. Nemojte ga povrijediti da ne biste svoja srca povrijedili. Priča će nam pokazati hoće li se Florijan oglušiti na te zakone, poput svojega oca, ili će ih poslušati, čak i ako će zbog toga ugroziti i svoj život. Pšenično zrno naslanja se na evanđeosku priču o sijaču koji je izišao sijati. O zrnju koje je palo uz put pa su ga ptice pozobale. O zrnju koje je palo na kamen, a potom slijedi životni put pšeničnoga zrna nakon žetve: od pretvaranja u prah mljevenjem do stapanja s kvascem i vodom te konačnoga pretvaranja u kruh. Biser u potrazi za školjkom avanturistička je priča prenesena značenja koja će malim čitateljima biti bliska i po sudionicima avanture u koju se upustio biser: staromu raku, dobrodušnom galebu, susretljivomu hrčku, mudroj sovi i pokislomu vrapčiću. Naime, biser je na sve načine tražio put prema Svijetu ljudi jer je čuo da samo oni mogu prepoznati njegovu vrijednost. Životinje koje su mu pomagale na tome putu, odvodile su ga na mjesta gdje su vrijednosti Svijeta ljudi, tako ga je hrčak odnio izravno u banku, na mjesto gdje su se čuvale novčanice, sve su redom bile nerazgovorljive: Bilo je među njima mnogo uprljanih. Biser shvati da se stide zbog toga 154

157 čemu su poslužile. Iako, bilo je među uprljanima i onih novčanica koje su bile sretne što su uspjele učiniti neko dobro. Bilo je čistih, posve čistih, ali i one su se stidjele. Stidjele su se što ničim nisu poslužile. Uz pomoć odraslih čitatelja, mali će čitatelj razumjeti da je najvrjedniji biser zapravo duša čovjekova, a čovjek čista srca najljepša je školjka takvu biseru. Pričom Sunčana i sjenica pripovjedač govori o putovima prijateljstva. Ne smeta tomu što je u ovoj priči riječ o prijateljstvu djevojčice Sunčane i sjeničice, ptičeta koje je iznenada ostalo samo u gnijezdu, bez roditelja. Priča upućuje na načine stvaranje prijateljstva: naklonost, obazrivost, brižnost, ljubaznost, samoprijegor, dobrohotnost, želju da se ugodi, potrebu da se razumije i, nadasve, stvaranje i njegovanje međusobnoga povjerenja. Bubekovo gnijezdo otvara mnoga pitanja bez želje da ponudi konačne odgovore. Mnogi i različiti odgovori mogu biti točni, a Bubekova je životna priča samo jedan od mnogih odgovora. Ta priča, kao i sve ljudske (i ptičje) priče počinje djetinjstvom. Na početku ove priče čitamo: Bubek je bio srednje dijete. ( ) Nijedan dobar roditelj ne bi se složio s tim da neko od svoje djece voli više, a neko manje. Roditeljska ljubav je ljubav bez ikakvih uvjeta i zagrada. Ona se uvijek trudi na najbolji mogući način. No gotovo se redovito događa da se prema najstarijemu djetetu očituje s naglašenom brižnošću, a prema najmlađemu djetetu s naglašenom nježnošću. Zbog toga ispada kao da se prvo dijete od svojih najranijih dana treba ponašati kao krajnje razumno, gotovo odraslo biće, dok zadnje dijete nikako ne dolazi u priliku posve odrasti. Zauvijek, barem donekle, ostaje dijete. Bubek se kao srednje dijete uvijek osjećao pomalo ugroženim, prepuštenim samom sebi. Nesvjesno je slutio da se u ovom nesavršenom svijetu mora izboriti sam za sebe. Bubek je, naime, ptić. Ptić koji je odlučio biti poslušan samo u onome u čemu mu je moguće biti poslušan pa je u ptičjoj školi postao jedan od onih učenika koji se naizgled ni po čemu ne ističu. Daleko od toga da bi bio loš, no za njega je bilo premalo da bude odličan. Zbog toga se i nije trudio biti odličan. Kakav je ptić bio Bubek, kakvo dijete i kakav sin saznat ćemo po pitanjima koje Bubek postavlja svojim prijateljima u ptičjoj školi, po njegovu promišljanju o odgovorima koje je dobio, po njegovu odnosu prema ocu i po mnogočemu drugome. Bubek će se zacijelo svidjeti djeci, a sigurna sam i odraslima, jer i maleni i veliki imaju isto ishodište gnijezdo i isti cilj izgraditi svoje gnijezdo. Sve priče u ovoj zbirci nastale se, na stanovit način, upravo u Bubekovu gnijezdu, tj. u obitelji, za obitelj ili zbog obitelji. One ponajčešće govore o zajedništvu koje povezuje likove u priči, čak i onda kada su međusobno vrlo različiti. Sve su priče, osim onih u zadnjemu poglavlju, izrazito kratke i slikovite, s radnjom pretočenom u dijaloge i s porukom koja je neprijeporno humanistička, ljudska kršćanska. Ta poruka ili pouka nije uvijek nužna, nije ju uvijek potrebno istaknuti, ali nipošto ne smeta jer je upućena najmlađima, a oni upravo tako najlakše pamte ili sažimaju ono što su doživjeli slušanjem. To što kratke priče rijetko premašuju petstotinjak riječi (prosječno ih imaju oko 250), čini ih razumljivima, dojmljivima i zapamtljivima upravo prikladnima za djecu. Ne opterećuju velike pri čitanju ni malene u shvaćanju i pamćenju. Dovoljno su kratke da ih se ispripovjedi djetetu na putu do vrtića ili škole, dovoljno kratke da se ispričaju za laku noć, dovoljno poticajne da ih se skupa s malenima crta, glumi i prepričava. Kako god bilo bit će na korist onima koji ih pripovijedaju (čitaju) i onima koji ih slušaju. U Zagrebu 29. studenoga Nada Babić Stjepan Lice, Bubekovo gnijezdo 155

158 Putem nade i vjere Putem nade i vjere Prof. dr. sc. Darko Ujević Promišljanje vjernika laika Bile su to godine kada su naši maleni zaseoci bili neosvjetljeni tokom noći. Mnogi su putnici poznavali autobusnu stanicu pored Ćipina duba. I tako jedno rano jutro, u mraku i iščekivanju autobusa moja majka me je pokušavala zaštititi od kiše ispod jednog kišobrana s drvenom ručkom koji smo imali tada u kući. Tokom tog iščekivanja povremeno sam upitao mamu: Da li će, mama, doći taj naš autobus? Mama bi mi svaki puta odgovorila: Da, hoće, sine moj, radosti moja, moramo vjerovati i nadati se, i on će doći. Njena krunica je uvijek bila uz nju. Strpljivo me je od rane mladosti učila vjeri. Uz to rado je isticala: Da, sine, radosti moja, vjera je moćna. Uskoro je stigao naš autobus vrlo bitan za naš put do Splita. S mamom sam polako ušao u autobus, a kondukter i vozač su nam zaželjeli dobrodošlicu. Kondukter nam je uz karte donio i sendvič. Mama me je blago pogladila i rekla: Sine, ne možeš sad jesti jer moraš biti natašte radi pretraga koje moramo obaviti u laboratoriju splitske bolnice. Zapitao sam majku: Možemo li pitati konduktera i uzeti onaj sendvič za kasnije kada završimo sa mojim pregledom? Mama je od konduktera dobila ljubazan i potvrdan odgovor. Prolazili smo malena mjesta pa se spustali na Dubce te nastavili put našom čuvenom Jadranskom magistralom. Svakim trenom sam bio sve više uzbuđen, imao sam osjećaj da putujem u neizvjesnost, ali da ću uz svoju majku uspjeti. Moja majka je cijelo vrijeme putovanja bila tiha molila je krunicu i sjedila potpuno usredotočena na svog sina jedinca. Kada mi je pri ulasku u Split uzela ruku, osjetio sam svu toplinu ovoga svijeta. Bila je to moja majka moja posebna i najveća podrška. Ulazili smo na predio splitskih Firula, a ja sam, iako maleni dječak, osjetio da je došao trenutak odluke, trenutak zbilje, smrti ili života. Želio sam živjeti. Nakon što se autobus zaustavio, mi smo izašli van s desne strane od bolnice na Firulama. Požurili smo te se prijavili na šalteru. Majka je dala uputnicu i strpljivo smo čekali svoj red. Sjeo sam u čekaonici pored majke. Ona je sjedila nepomično, a ja sam znao da je u svojim mislima u Gospodinu i molitvi. Uskoro smo bili pozvani da se meni obave laboratorijske pretrage i ostalo. To je potrajalo kao vječnost. Šok je uslijedio kada je došla iznenada laborantica i rekla mami da se meni moraju ponoviti pretrage. Nismo znali što se događa! Ponovno nam je kazano da opet za dva sata dođemo po nalaze. Nakon što je i to vrijeme prošlo nas je primila doktorica. Rekla je u blagom, ali vrlo ozbiljnom tonu da će bolest dugo potrajati te da je 156

159 situacija sa mnom vrlo ozbiljna. Majka me je uzela za ruku i privila uza sebe. Narednih godina bolnica na Firulama nam je bila drugi dom. Kako prije, tako i tada i nakon toga moja majka me je bodrila i hrabrila. Vjerovala je, nadala se i uzdala u Gospodina koji je milosrdan i milostiv, koji nas hrabri i razumije sve naše patnje, boli, pute i radosti. Moja majka je jako voljela cvijeće. Ona je za svoje cvijeće koristila razne tegle koje je imala, lonce koji su bili oštećeni, kao i razno kamenje u koje bi zasadila svoje posebno cvijeće. Već u rano proljeće bi započela sa svojim pripremama: rasađivanjem ruža svih boja. Đirane je posebno voljela kao i mesliđan. Imala je svoju veliku kolekciju tako da su žene iz sela uvijek dolazile uzimajući po koju grančicu za presaditi. Često sam razgovarao s majkom Ivankom o cvijeću. Znala bi mi kazati: Ja sa svojim cvićem volin razgovarati. Dok sam bio mlađi, to sam manje razumio. Danas znam vrlo dobro da je ta majčina izjava jako iskustveno utemeljena. Za njene rođendane, imendane, Majčin dan u osvit proljeća donosio bih svojoj majci, mojoj Ivi - Ivanki u većim ili manjim posudama različite vrste cvijeća. Uvijek je to cvijeće, uz njezinu brigu o njemu, jako dugo potrajalo, često se godinama samo obnavljalo. Želim još spomenuti njene kadulje, vrisak, majčinu dušicu, stolisnik, levandu, metvicu. Od svega toga je spremala razne vrste čajeva i čuvala sjeme za naredni sezonski rasad. Kada bih joj donio cvijeće, uvijek bi spremno rekla: Nema meni do moga sina, moje najveće radosti. Jer ako držimo do sebe, a time do svog hobija, izazova ili kućnog ljubimca, onda o tome moramo razmišljati, razgovarati kako bismo bili spremni i sposobni donijeti neke važne životne odluke. I tako jedna od odluka nastala je knjiga Pismo majci. Početak rukopisa je nastao uz ogromne tuge gdje sam kroz pisanu riječ tražio snagu da se zahvalim svojim roditeljima za cijeli svoj život. Na kraju ovog priloga veliki plod životne inspiracije u tišini upućujem zavjetnoj kapelici svetog Mihovila u Gornjim Ujevićima, mjestu česte molitve i zahvale. Ta mala kapelica, koja odiše tišinom, ljepotom, čuvanjem, tako milostivo podsjeća na dobre vrijednosti obiteljske tradicije. Upućujem uz ovo štivo iskrene čestitke na veliki jubilej Župnog lista Studenci. Zagreb, 16. studenoga Prof. dr. sc. Darko Ujević Putem nade i vjere 157

160 Obraćenje na sunčanoj strani Alpa Studenci 54 Obraćenje na sunčanoj strani Alpa Ovo se dogodilo jedne davne subote, u hrvatskom predživotu kojeg se više ne možemo sjetiti, jer su se između prošle jeseni i ovoga preuranjenog proljeća u našu dušu natisnule gromade uzastopnih razočaranja i crna beznađa. Otputovali smo u Sloveniju preko Brežica gdje je na granici već bila podignuta policijska postaja s onim čudno nagnutim automobilom koji kao da se spremao zaletjeti na prvoga prolaznika; ali tada su nasmiješeni policajci još kartali na suncu, a carinika nije ni bilo. Pozvali su nas slovenski književni prevodioci na tradicionalno srečanje prevajalcev, ovaj put u Preddvor blizu Kranja. Troje nas je pošlo: Milivoj Telećan je zanosno upravljao svojom novom škodom; na počasnom je mjestu sjedila naša predsjednica Nada Šoljan i divila se krajolicima s tapeta kojima se proširuju skučeni prostori u adaptiranim potkrovljima, meni su se pak po glavi motale misli iz smrdljiva podruma kamo sam se s obitelji sklanjao na prvi zvuk prerevnih zagrebačkih sirena. Odjedanput mi se pred očima stvorila mutna slika iz djetinjstva, mrak prije svanuća, komad crna kruha i šalica divke, zabrinuta mati šapće Zdravomarije, a ja jedva čekam štropot autobusa koji će me odvesti u grad, u raskoš đačkog doma. I pomalo se sneveselih što više ne pamtim kad mi se posljednji put s usta otrgnula skrušena molitva... U Preddvoru su nas vrlo veselo dočekali: duž uredno oprane ceste mnoštvo svijeta u svečanoj odjeći, djeca s balonima, tezge pune slatkiša i suvenira, opća graja u ritmu polke koja se razliježe sa svih strana. Pa da, danas je subota, dan svečanih vjenčanja, reče naša predsjednica koja je upućena u takve stvari. Tu su i mamutske sekvoje, na kraju mladenačke staze. Pošto smo se prijavili na hotelskoj recepciji, ostavili prtljagu u sobama i obredno se zadivili umjetnom jezercu po kojem su plovila dva čuna, krenusmo u obnovljen dvorac gdje su se naši prijatelji već satima akademski sporili oko zagonetnih starozavjetnih rečenica. Književni su se prevoditelji u dojučerašnjoj Jugoslaviji često družili. Po nekoliko puta godišnje mogli smo lagodno putovati u Sarajevo, Beograd, Tetovo, Novi Sad, Portorož ili Samobor, donositi uvijek iste dosadne referate i kukati zbog zle sudbine zaprežnih konja u književnosti kojima nitko ne priznaje genijalnost ni moralno ni materijalno. U tom su druženju osobito gorljivi bili Makedonci, vječni optimisti i veseljaci: jedan mi je od njih napose bio dragocjen cijele smo noći znali igrati brzopotezni šah i ispijati sporotečni viski. Prođosmo kroz drevno popločeno dvorište, vidjesmo najkrošnjatiji bršljan na svijetu, minusmo pokraj Poročne sobe iz koje su upravo izlazili zbunjeni mladenci i pripiti svatovi, te nakon gubljenja kroz nekoliko stoljetnih hodnika napokon se nađosmo u glavnoj dvorani. Dočekala su nas iznenađena lica i vrući televizijski reflektori, što je pojačalo normalnu nelagodu u došljacima koji remete domaće obredno sijelo. Ali za stolom je sjedio naš stari znanac Frane Jerman, filozof široka srca i suha grla, koji nas je srdačno pozdravio, predstavio kao prvu inozemnu delegaciju i ponudio nam rijetka slobodna mjesta. Sudionici su kurtoazno 158

161 zapljeskali, otpratili nas pogledima do dna prostorije, tu i tamo nešto promrmljali, okrenuli se prema predavaču i nastavili posao kao da se ništa nije dogodilo. Ovo smo i zaslužili, rekoh Milivoju i sjetih se kako smo se zapravo teško bili odlučili na taj put jer nitko od nas troje nije imao pripremljena priloga o zadanoj temi. A raspravljalo se o novom slovenskom prijevodu Biblije. Jedan je svećenik upravo tumačio kako je nakon pogubnih sumnji i obeshrabrujućih oklijevanja ipak promijenio neke riječi u slovenskom Očenašu. Otvarao je debele knjige, listao snop zapisa, govorio čas slovenski, čas grčki, potkrepljivao tvrdnje navodima na pet-šest jezika i obilno se znojio pred kamerama i pozornim slušateljstvom. Predavač je načas predahnuo kad je otvorena rasprava, pro et contra, od oštroumnih napomena do laičkih primjedaba koje su otkrivale nevino neznanje. Otegnulo se to poprilično, već sam se polako rasplinjavao jer mi je slovenščina uvijek bila dovoljno nerazumljiva da mi razvodni koncentraciju. Zatim je došlo na red Ivanovo Evanđelje, kao osvježenje, i to njegov početak, predmet beskrajnih disputacija. Onda se netko prihvatio Psalama, pa Mudrih izreka, i tako dalje, sve do sumraka. Na kraju je radni predsjednik upitao ima li još tko što reći, nadajući se da će odmah potom protegnuti noge na svježem zraku. Ali su se gosti iz Hrvatske zgledali, a mene je zapala čast da dignem ruku. Dok sam odlazio za govornicu, gdje će mi se pružiti sasvim drukčiji pogled na cijeli taj učeni skup, hvatao sam se za posljednje slamke govorničkoga nadahnuća. Što ću reći tim korektnim domaćinima? Početak znam, uvijek je isti: najprije ću im se uljudno ispričati što ne znam slovenski, zatim ću ih pozdraviti u ime svih članova Društva hrvatskih književnih prevodilaca, onda ću malo naklapati o plemenitoj zajedničkoj zadaći, o ljepoti takva drugovanja... Ali kako završiti? Pa, to je barem lako: molitvom, kako Bog zapovijeda. I riječi su nastavile teći same od sebe:... I spominjući se vašega rata koji ste već gotovo zaboravili, i osjećajući snažno naš rat koji je svaki dan sve žešći, i znajući koliko smo sami nemoćni u tim globalnim zbivanjima, a našavši vas ovdje kako se spokojno trsite proniknuti u najdublje slojeve Božjih poruka, oćutjeh se ponukanim da pred vama kratko izgovorim riječi koje sam nekoć davno slušao i ponavljao prije večere: Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje... Dok sam nesvjesno izgovarao to što oduvijek znam, što već pola stoljeća nosim u grudima, zapretano pod pepelom grešna življenja, dvorana se lecnula. Prestalo je šuškanje po torbicama, utihnula je škripa stolica, vratila se neka svjetlost u zamorene oči. Poslije su mi pristupali i čestitali; netko je spomenuo kako se tu već dan i pol bave svetim tekstovima, a nitko se nije Bogu pomolio; jedan me je teolog nespretno zagrlio. U mojem se srcu dotle ponovno slijegala uznemirena prašina, javio se cinizam prema samom sebi i navijestio poznati bijeg u neodgovornu racionalizaciju, ispunjavajući me usput nekom novom tugom. (Napisano 3. i 4. ožujka 1992., na nagovor Đurđice Ivanišević. Objavljeno u Večenjem listu u rubrici Moj očenaš, u prilogu Hrvatski rukopis, u nedjelju ) Mate Maras Obraćenje na sunčanoj strani Alpa 159

162 Nagrada Tin Ujević 15. Studenci 54 Nagrada Tin Ujević 15. Nagradu Društva hrvatskih književnika (DHK) Tin Ujević za najbolju zbirku poezije u protekloj godini osvojio je Ivan Babić za zbirku pjesama Koncepcija vrta. Osim nagrade DHK, Ivan Babić je dobio i plaketu s likom Tina Ujevića koju mu je u ime grada Vrgorca dodijelila povjerenica Vlade za Vrgorac Ines Grubišić. Na završnoj svečanosti kulturno-književne manifestacije S Tinom u Vrgorcu, na rođendan Tina Ujevića ( ), nagradu mu je ispred rodne kule slavnoga hrvatskog pjesnika Tina Ujevića uručio predsjednik DHK-a Božidar Petrač. Obrazloženje stručnog povjerenstva pročitao je Stjepan Čuić, koji je naglasio da je Babić nagradu dobio u iznimno jakoj konkurenciji ovogodišnjeg natječaja na koji su pristigle 53 zbirke poezije. Prosudbeno povjerenstvo smatra da je zbirka pjesama Ivana Babića svojom originalnom koncepcijom, slojevitom i konzistentnom cikliziranošću i dojmljivom stilskom izvedbom zaslužila Nagradu Tinu Ujević u inače vrlo jakoj ovogodišnjoj konkurenciji. U svojoj četvrtoj zbirci pjesama pod naslovom Koncepcija vrta Ivan Babić ispisuje svoju zasigurno najkvalitetniju pjesničku dionicu. Riječ je o pjesmama u prozi koje bi se mogle locirati u dragojevićevsku, mrkonjićevsku ili maroevićevsku brazdu, tekstovima naglašene misaonosti i fenomenologičnosti Zato je događajnost u knjizi Koncepcija vrta u prvome redu unutarnja. Ona se zbiva u suptilnim interakcijama 160

163 Nagrada je uručena 5. srpnja u Vrgorcu u okviru manifestacije S Tinom u Vrgorcu vanjskog i unutarnjeg svijeta, malih vanjskih pomaka i promjenama u perspektivi gledanja i mišljenja. (Iz obrazloženja nagrade Prosudbenog povjerenstva) Ivan Babić se u Koncepciji vrta predstavio kao pjesnik koji temeljito promišlja temeljna pitanja umjetničkoga stvaranja, koji umije izgraditi zahtjevan lirski narativ čije je pojedinačne pjesme moguće čitati kao fragmente veće cjeline, ali i samostalno. Pritom je oblikovao jednu od dojmljivijih inačica pjesme u prozi u recentnome pjesništvu te pokazao zavidan smisao za detalj, sliku i prigodnu poetsku parabolu (Krešimir Bagić Vijenac, srpnja 2014.) U akciji Kulturne udruge Ujević i njezine predsjednice Vesne Ujević, uz 60. obljetnicu Tinove smrti, 16. kolovoza pred školom u Krivodolu otkrivena je bista pjesnika Augustina Tina Ujevića, rad akademskog kipara Stipana Kujundžića. Bistu je imao čast otkriti Studenčanin, pjesnik Ivan Babić, koji je između ostaloga rekao: Dragi Ujevići, dragi Imoćani, iz jednog pisma Josipu Ujeviću saznajemo kako je prije točno 60 godina Augustin Ujević, studenački župnik poznat nam kao fra Ćiro, u župnoj kući uz kapelu Sv. Roka, očekivao posjet pjesnika Augustina Tina Ujevića. Nažalost, nije ga dočekao. Zato je ovaj moj današnji dolazak u Krivodol, baš na spomendan sv. Roka, jednog od zaštitnika Studenačke župe, neobičan i znakovit. Sada je evo zatvoreno jedno poglavlje (događaja) između Ujevića i Studenaca. Tin nam je potreban. Njegova prisutnost u našoj umjetnosti, među nama i u nama, u našoj djeci, učenicima i učiteljima, znači prisutnost mnogih vrlina: znatiželje, stvaralačkog nemira, maštovitosti, iskrenosti, ljubavi spram istine Tin je legenda, čežnja koju u sebi trebamo tražiti i osvješćivati. Na početku Knjige postanka čitamo: I bi svjetlost!. Pa, neka našega Tina, Tina Stipana Kujundžića, obasja imotsko sunce, a sve nas (posebice učenike ove lijepe škole) neka iz ove biste obasja veliko Tinovo srce, njegov genij i njegov duh! Živjeli! Nagrada Tin Ujević

164 Izložba Izložba fra Ante Udovičića i Ivana Mustača fra Ante Udovičića i Ivana Mustača Povodom 11. Memorijala Rudolf Perešin 19. listopada otvorena je zajednička izložba Ivana Mustača i fra Ante Udovičića. Mustačeva izložba pod imenom Rudi nebo nad Hrvatskom i Udovičićeva Moje papirnato jato autore je povezala oko zajedničkog umjetničkog izražaja jer zajednički motiv im je zrakoplov, aeroplan, avion. Slike Ivana Mustača podijeljene su u nekoliko cjelina: Rudi-Domovinski rat, Prošlost u zrakopolovstvu Hrvatske i Budućnost HRZ-a i PZO-a. Ante Udovičić se na izložbi predstavlja maketema aviona izrađenim od papira. Dok Mustačevi radovi u likovnoj tehnici Gvaš, izborom modela, posjetitelja vode kroz povijest letenja do vremena Domovinskog rata prikazujući motive iz značajnih zračnih bitaka, fra Ante Udovičić se pri stvaranju svojih modela zrakoplova poigrava bojama i oblicima. Tako modeli letjelica variraju od klasičnih, precizno izrađenih sa svim sitnim detaljima do super zrakoplova futurističkih oblika. Kratak osvrt na izložbu učinio je voditelj Centra za obrazovanje i kulturu g. Jadranko Bitenc, dok su izložbu otvorili zamjenici gradonačelnika gospođa Gordana Brcković i gospodin Željko Posilović. Legendarne Rudijeve riječi Ja sam Hrvat i neću i ne mogu pucati na Hrvate, te njegova tragična pogibija u vojnoj akciji Bljesak, kao i svi ostali hrabri poginuli branitelji u Domovinskom ratu, nadahnuli su me na stvaranje ciklusa slika o zrakoplovstvu u Hrvatskoj, još od začetnika Fausta Vrančića pa sve do današnjih dana rekao je profesor Mustač prilikom otvorenja izložbe. Izložba je za posjetitelje bila otvorena do 26. listopada ove godine. Priredila I. B. 162

165 Ivana Bilić Antičević: I obitelj i slikarstvo shvaćam kao svoj poziv Povodom mjeseca ožujka odlučili smo posebnu pozornost posvetiti doprinosu žena u našem društvu. Među njima je svakako i Ivana Bilić-Antičević, majka dvoje djece, magistra edukacije likovne kulture i likovnih umjetnosti. Ivana ima 26 godina i ističe kako se udala za današnje pojmove vrlo mlada, na trećoj godini faksa, nakon dvogodišnje veze u kojoj su suprug i ona živjeli predbračnu čistoću. Naglasila je kako je oboje djece rodila za vrijeme studija s jednom godinom zamrzavanja studentskih prava te kako to zasigurno ne bi uspjela bez potpore obitelji, osobito svoga supruga i svoje svekrve. I obitelj i slikarstvo shvaćam kao svoj poziv Trenutno sam nezaposlena, pa se mogu posve posvetiti svojoj obitelji i slikanju. I obitelj i slikarstvo shvaćam kao svoj poziv. Za mene je moja obitelj svetinja i ja kao žena i kao majka imam posebno i vrlo važno mjesto u njoj. Ona je mjesto gdje su ljubav, poštivanje i oprost temelj svega ostalog, i mjesto gdje se djeca prihvaćaju kao Božji dar, istaknula je te dodala: Mislim da je obiteljska žena današnjice malo pobrkala svoje prioritete, no isto tako smatram da nije sama tome kriva. Društvo je to koje nameće da bi žena trebala biti sve, a najmanje žena koja ima svoje dostojanstvo. Smatram da je važno poredati prioritete i to tako da na prvom mjestu stoji Bog i ženin odnos prema Njemu, drugi prioritet je ženina vlastita osobnost. Treći prioritet bi trebao biti Ivana Bilić Antičević: I obitelj i slikarstvo shvaćam kao svoj poziv 163

166 Ivana Bilić Antičević: I obitelj i slikarstvo shvaćam kao svoj poziv ženin muž koji je dio njenog tijela i njene duše, a tek iza muža dolazi prioritet gdje je žena roditelj i tek na posljednjem mjestu žena kao hranitelj. Bojim se da je u našem društvu ovaj posljednji prioritet došao na prvo mjesto. Naglasila je kako u svojom likovnom stvaranju daje također prednost motivima koje su joj važni i u privatnom životu; to su vjera, obitelj i ženino dostojanstvo. Raduje se izlaganju svojih radova na izložbi Pasionska baština u Galeriji Zvonimir Ministarstva obrane Republike Hrvatske 23. ožujka. Uz obitelj i slikanje, svoje vrijeme posvećuje i djelovanjem u udruzi Obiteljsko obogaćivanje, a u fazi su osnivanja i obiteljske zajednice u župi. Udruga Obiteljsko obogaćivanje me naučila da žena ima važno i nezamjenjivo mjesto u obitelji, ali isto tako da nije nužno da ona bude samo supruga, majka i kućanica, već da uz dobru organizaciju i raspodjelu zadataka u obitelji žena može sve! ustvrdila je Ivana dodavši kako trenutno pokrećemo novu grupu Prvi koraci u Splitu. U prvom redu smo pozvani da svoje svakodnevne obaveze činimo s velikom ljubavi Što se tiče uzoritih žena u mom životu uvijek mi je dobar poticaj knjiga o životu neke svetice od kojih me najviše nadahnula Povijest jedne duše Male Terezije. Njezina mala djela ljubavi čine velike stvari. U prvom redu smo pozvani da svoje svakodnevne obaveze činimo s velikom ljubavi, naglasila je rekavši: Svaki zadatak koji mi je dan, nastojat ću izvršiti najbolje što mogu, bilo da se radi o odgoju djece ili peglanju. Svaki zadatak je dar od Boga i treba ga tako odraditi za Njega kao što nas uči Mala Terezija. No smatra da ne trebamo nužno tražiti nadahnuće u životopisima svetaca. Oko mene ima mnogo žena i obitelji koje me nadahnjuju kao ženu, suprugu i majku. To su prvo moje prijateljice koje žive čistoću sa svojim momcima, zatim one koje su i supruge i majke i uz to rade i pišu doktorate. Želim reći da ima mnoštvo predivnih primjera iz obitelji, ali se o tome u javnosti ne priča, pojašnjava Ivana. Drage žene, ne bojte se braka, ne bojte se novog života u vama! Naše društvo nas treba, treba nas kao aktivistice koje se bore za život, treba nas kao darivateljice novog života, treba nas jer smo kao žene pozvane da se brinemo za druge. Bez žrtve žena ne bi bilo ni društva! rekla je te dodala: Ako žena postane onakva kakvom je mediji društvu prezentiraju, društva više neće biti, a ni sreće zbog neostvarenja vlastitog poslanja. Također, drage žene, prihvatite da ste žene i da ste drugačije od muškaraca. Ta različitost je dar koji nas nadopunjuje i zajedno s muškarcem čini cjelovitom. Društvu su potrebne sposobnosti i muškarca i žena. Izvor: narod.hr ( ) 164

167 Zbor Sv. Ilije - korak bliže Gospodinu Quiscantat, bis orat! Tko pjeva, dvostruko moli! Ovim riječima sv. Augustin, jedan od najutjecajnijih crkvenih učitelja i filozofa, govori o uzvišenosti i potrebi pjevanja Bogu. I nastavlja: Koliko sam plakao slušajući himne i popijevke, živo ganut glasovima tvoje slatko raspjevane Crkve. Ulazili su oni glasovi u moje uši i kapala je istina u moje srce, i s time se ražarivalo čuvstvo pobožnosti, i tekle su suze, i osjećao sam se dobro. (Ispovijesti, IX). Sv. Jakov nam poručuje: Veseli li se tko? Neka pjeva hvalospjev! (Jak 5,13). Apostol Pavao u poslanici Kološanima kaže: Pjevajte Bogu u svojim srcima psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! (Kol 3,16). Nebrojeni su biblijski odlomci iz Starog i Novog zavjeta u kojima su se pjesmom izražavali osjećaji zahvalnosti i pripadnosti Bogu. Štoviše, pjevanje i pjesma su jedne od najčešće korištenih riječi u Bibliji. Darom Duha Svetoga govor prelazi u pjev. Tim pjevom veličamo Boga i uzvisujemo svoj susret s Bogom. Pjevanje i glazba u cjelini snažno su ukorijenjene u kršćanstvu gdje su ponajprije u službi bogoštovlja i niza pobožnosti. Crkveni oci su još u pradavna vremena prepoznali važnost prisutnosti glazbe u religijskom prostoru i s osobitom pažnjom kroz čitavu povijest vodili računa Zbor Sv. Ilije - korak bliže Gospodinu 165

168 Zbor Sv. Ilije - korak bliže Gospodinu o ulozi i mjestu glazbe upravljene Bogu. U XX. st. se mnogo crkvenih dokumenata bavi pitanjima glazbe u Crkvi, naročito kad je riječ o liturgiji, odnosno euharistijskom slavlju. Vrlo značajan dokument je Konstitucija o liturgiji (Sarcosanctum Concilium, SC) donesen na Drugom vatikanskom koncilu godine. U tom dokumentu čitavo poglavlje je posvećeno glazbi u Crkvi. Kada kažemo crkvena glazba, mnogi će od nas pomisliti na različite glazbene forme i pjesme koje rado slušamo i pjevamo za vrijeme mise, molitvenih susreta, pobožnosti i sl. Daljnja raščlamba pojma crkvena glazba otkriva nekoliko užih pojmova, tek naoko jednoznačnih: sveta, liturgijska i duhovna glazba. Dok sveta glazba (musica sacra) nadahnuće pronalazi u riječima Svetoga pisma, ili liturgije, ili pak priziva pomoć, zagovor Boga, Djevice Marije ili svetaca, duhovna glazba nije komplementarna liturgijskom trenutku i vremenu. Takva glazba tek u novije vrijeme nalazi svoje mjesto u Crkvi. Iako se odlikuje vjerskim motivima te vrlo često sadržava liturgijske tekstove, zbog svojeg trajanja, a često i zahtjevnosti, najčešće se izvodi izvan liturgijskih čina. Tu se misli na napjeve, oratorije, skazanja, madrigale, kantate, ali i sve ostale skladbe od kojih dobar broj spada u najveća umjetnička ostvarenja u ljudskoj povijesti (Mozartov Requiem, Bachova Misa u h-molu i Muka po Mateju, Haendelov Mesija itd.). Iz tog razloga duhovnu glazbu ne zovemo svetom ni liturgijskom unatoč činjenici što je proizašla iz religioznih osjećaja. I sveta glazba nije nužno liturgijska glazba, osim ako nema sve preduvjete usko vezane uz liturgijske čine. Tek liturgijska glazba uz potrebnu svetost sadrži sva neminovna svojstva nužna za bogoštovlje. *** Kako vidimo, naoko slični pojmovi se podosta razlikuju te bi pojedinačno neupućenom ili nedovoljno pripremljenom vjerniku stvorili podosta muke oko praćenja liturgije, osobito euharistije. Stoga se briga oko pjevanja, naročito kad je riječ o liturgijskom slavlju, povjerava pjevačkoj službi. Danas se u našoj župi pjevanje i briga oko crkvene glazbe u najvećoj mjeri manifestira kroz Mješoviti župni zbor Sv. Ilije. Dakako, stariji župljani se prisjećaju prijašnjih studenačkih župnika kao prvih zborovođa koji su okupljali generacije nadarenih župljanki i župljana i poučavali ih crkvenom pjevanju. Velik broj tih župljana se danas nalazi u Župnom zboru čiji su zaglavni kamen. Nedjeljom, blagdanima, svetkovinama, na vjenčanjima, a pogotovo na posljednjim ispraćajima, studenački zbor uzveličava euharistiju, vrhunac kršćanskog života. Euharistija je sastanak Božjega naroda s uskrslim Kristom i središte je kršćanskog bogoslužja pa nužno pretpostavlja zajedništvo vjernika. To zajedništvo se ogleda i u pjesmi koja ju uzveličuje i ostavlja snažan i mističan dojam sklada i ugode. A upravo se sklad, ugoda i mističnost mogu osjetiti za vrijeme svete mise u našoj crkvi. 166

169 Mario Cikojević Ante Babić Zrinka Babić Ponajviše zahvaljujući pjevanju. Naš puk je ove riječi i ugođaj vješto sažeo u sintagmu pivana misa. Ona druga, gluva misa, označava misu u kojoj se ne pjeva, misu gdje se odgovara riječima, tihu misu. Župni zbor Sv. Ilije, u obliku u kojem ga danas poznajemo, utemeljen je uoči Božića godine ponajviše zaslugama današnjeg zborovođe Ante Babića koji je okupio pjevače koji su prije toga predvodili pučko crkveno pjevanje u vidu započimalaca niza tradicionalnih popijevki i napjeva. Dobro se sjećam kad i kako smo krenuli. Dva mjeseca prije Božića 93. smo počeli s probama u našoj crkvi. Usklađivali smo glasove kod pjesama koje su se dotada pjevale, a naučili smo i dvije nove pjesme: Dvorani neba i O Betleme. Ovu prvu smo pjevali na polnoćki, a drugu se nismo usudili otpjevati od silne treme pred mnoštvom vjernika! Stajali smo s desne strane oltara, u prva dva reda, a harmonij je stajao uza zid apside simpatično veli Ante. Župni zbor danas broji dvadesetak članova i mješoviti je zbor. Uz bogatu ostavštinu tradicionalnih napjeva, osnovu čine pučke popijevke, korali, a u novije vrijeme i duhovne šansone. Pjeva se višeglasno, obično u dvoglasju ili troglasju, gotovo uvijek uz pratnju orgulja. Za studenačke orgulje se može bez zadrške reći da su remek-djelo proizašlo iz ruku hrvatskog majstora orguljara Josipa Mihaljevića koje svojim izgledom i zvukom uljepšavaju crkveni prostor. Nije oduvijek bilo tako. Najstariji instrument koji se koristio u liturgijskom slavlju bio je pneumatski drveni harmonij. Uz dvije renovacije i danas je u upotrebi i nalazi se u kapelici sv. Roka. Prijenosnim električnim harmonijem, s tek nekoliko skromnih funkcija, koristio se fra Ante Sekelez, koji je na sebi svojstven način vjernike poticao na pjevanje. Sredinom devedesetih nabavljaju se električne orgulje marke dr. Böhm, a krajem milenija Viscount-Prestige II, elektronske orgulje impozantnih mogućnosti godine dovršuje se gradnja klasičnih mehaničkih orgulja koje su i danas u upotrebi. Uz službu pjevača, naša župa je jedna od rijetkih koja u sviračkoj (orguljaškoj) službi ima tri aktivna orguljaša (Ante Babić, Zrinka Babić i Mario Cikojević) čime se ne mogu pohvaliti ni mnogo veće župe od naše. Isto vrijedi i za čitav zbor. Oni sumještani koji žive ili su dio života proveli u puno većim sredinama diljem domovine i inozemstva, mogu posvjedočiti kako i puno veće zajednice nemaju tako brojan, kvalitetan i angažiran zbor. Sadržajno, Župni zbor veliku pozornost pridaje liturgijskom vremenu i odabire one pjesme i napjeve koji su prikladni i usklađeni sa svetim obredima. Iz tog je Zbor Sv. Ilije - korak bliže Gospodinu 167

170 Zbor Sv. Ilije - korak bliže Gospodinu razloga repertoar zbora vrlo širok i pokriva sve tri liturgijske godine počevši od došašća i Božića, preko korizme i uskrsnog kruga pa do Vremena kroz godinu, svetkovina i blagdana 1. Zbor baštini vrijedne crkvene i sprovodne napjeve od kojih se neki još jedino mogu čuti u crkvi sv. Ilije prilikom sprovodnog obreda i molitve odrješenja za pokojne. U drugim mjestima i župama takvi ili slični napjevi su ispušteni i nisu više u upotrebi. Pravo umjetničko blago čini notna riznica zbora koja trenutno sadrži oko 300 različitih pjesama, napjeva, popijevki, korala i psalama. (Tablica 1.) Kad se tom broju pridodaju verzeti, preludiji, fuge i druge skladbe za orgulje, dobije se jasna slika o veličini opusa, ali i svjedočanstvo o marljivosti članova zbora i voditelja. Zbor održava redovite pripreme za euharistiju i liturgijska vremena kroz cijelu godinu, obično jedanput tjedno, a pred značajnije svetkovine pripreme su učestalije. O ljubavi, predanosti i volji članova zbora najbolje svjedoči činjenica kako njegova jezgra od 10-ak članova u 22 godine rada gotovo nikada nije izostala s vježbi. Usprkos hladnoći, nevremenu, vrućinama, poslovima i ostalim obvezama, ova snaga zajedništva i odnos zboraša prema pjevačkoj službi nam mora biti uzor i poticaj. Studenački zbor je svojevrsno ogledalo mjesta. Promiče studenačko ime ali i pozitivan i pobožan karakter naših ljudi. Nebrojeno puta je zbor imao priliku nastupati u drugim župama, počevši od susjednih nam župa pa sve do konkatedrale sv. Dujma i crkve Kraljice Mira u Međugorju, svjedočeći tako živu vjeru i predanost studenačkog puka Bogu. Nikoga nisu ostavili ravnodušnim, gdje god pjevali. Nažalost, zbor svojom dobnom strukturom također zrcali studenačku zbilju. Prosjek godina članova zbora svake godine se povećava nesmiljenom 1 Sakralna će glazba stoga biti to svetija što se bude tješnje povezala s bogoslužnim činom, bilo da srdačnije izrazi molitvu bilo da potiče jednodušnost, bilo da svete obrede obogati većom svečanošću. (SC 112) brzinom, a bez novih mladih glasova koji žele pjevanjem slaviti Gospoda, ugasit će se cecilijanska iskra u našem mjestu. A Sacrosanctum Concilium jasno nalaže: Neka se najvećom brižljivošću čuva i njeguje blago sakralne glazbe. Neka se uporno promiču pjevački zborovi... Neka se biskupi i ostali pastiri duša revno skrbe da sva zajednica vjernika u svakom svetom činu koji se obavlja uz pjevanje može iskazati svoje vlastito djelatno sudjelovanje (SC 114). Neka se mudro njeguje pučko vjersko pjevanje, tako da glasovi vjernika mogu odzvanjati u pobožnim i svetim vježbama te u samim liturgijskim činima, prema odredbama i propisima...(sc 118). Dragi sumještani, osobito djeco i mladi, ne dopustimo da se izgubi ova lijepa tradicija našega mjesta. Često znamo čuti od onih starijih: Nekada je bilo toga i kod nas, sve dok se nije zapustilo! Jesmo li mi pozvani biti nijemi promatrači i pasivni sudionici koji će iz vlastite zone komfora pratiti događanja i aktivnosti u našoj župi ili smo svi kao vjernici pozvani aktivno sudjelovati i pridonositi svojoj župi i svom narodu? Priključite se stoga studenačkom zboru kako bi u godinama i desetljećima koji dolaze zvuk orgulja i skladnih glasova ispunjavao našu crkvu, duše i srca i tako nas doveo korak bliže Gospodinu. Tablica 1. Broj pjesama i napjeva raspoređen prema liturgijskim vremenima: Došašće i božićni krug 42 Korizma i uskrsni krug 38 Vrijeme kroz godinu, svetačka slavlja, blagdani 131 Marijanske pjesme 36 Pslami 43 UKUPNO: 290 Mario Cikojević 168

171 Progledaj srcem I studeni može biti topao mjesec ako se gleda srcem! napisali su organizatori glazbeno-duhovnog spektakla Progledaj srcem. Premijerno se pojavio prošle godine i u zagrebačkom Hypo centru okupio desetke izvođača duhovne glazbe i preko dvije tisuće gledatelja. Koncert je nastao pod pokroviteljstvom Laudato televizije koja će započeti emitiranjem za vrijeme Božića. Laudato tv će biti televizija s tradicionalnim kršćanskim i obiteljskim vrijednostima koja je došla na naše televizore u pravi čas. No što se koncerta Progledaj srcem 2015 tiče, ove godine je bio smješten u maloj dvorani Doma sportova te ga je posjetilo preko 4000 ljudi. Organizacija i produkcija koncerta je bila na zavidnoj razini. Pozvani su najbolji izvođači hrvatske duhovne glazbene scene koji su cjelovečernjim pjevanjem i slavljenjem Boga animirali prepunu rasplesanu i raspjevanu dvoranu. Među izvođačima kao član sastava Mihovil Gospel Choir nastupio je i Vlade Udovičić, član našeg župnog zbora. Program koncerta je sadržavao i razne skečeve koji su na duhovit i edukativan način predstavljali program Laudato tv-a. Sredinom koncerta slušateljima i izvođačima se obratio don Damir Stojić, zagrebački studentski kapelan, i pozvao na zajedničku molitvu. Progledaj srcem je uistinu bio duhovno-glazbeni spektakl koji je usprkos svojevrsnoj medijskoj blokadi pokazao kako hrvatska mladost nije samo ona koja njeguje uvozne-vrišteće zabave već njeguje istinske kulturne i vjerske sadržaje. V. Udovičić Progledaj srcem 169

172 Naš Ivo Schmelzer Naš Ivo Schmelzer - svjedok vjere! Neka mu je blagoslovljeno! - svjedok vjere! Neka mu je blagoslovljeno! Zajedništvo kroz pjesmu zbor Cantate iz Njemačke posvećena Onome koji je izvor pjesme i zajedništva. Iz takvog predanja Bogu i odnos prema čovjeku ne može biti drugačiji, nego nesebičan i pun radosti. Još je ljepše doživjeti da su takva stajališta duboko ukorijenjena u nečiju kulturu i način života. Naše susjede Nijemce najčešće promatramo kroz njihovu točnost, proizvode vrhunske kvalitete i usmjerenost prema radu. Uglavnom je to zato što naši djedovi i očevi nisu turistički obilazili te krajeve iz želje za proučavanjem tuđe kulture i stila života, nego iz temeljne potrebe za preživljavanjem i pronalaskom posla. Tako je Njemačka postala naš drugi dom. Sebe smo, u odnosu na to, promatrali kao umjetnike koji su opušteni i vole kreativni nered na svim razinama života. Jedan ljudski život sastavljen je od mnoštva susreta koji baš uvijek rađaju nekim plodom, sviđao se on nama ili ne. Svatko tko je ikada pjevao u zboru ili u nekakvom sastavu, može potvrditi da glazba svaki susret čini izuzetnijim, a njegove plodove bogatijim i trajnijim, posebno kad je No, često zaboravljamo da je ta zemlja i izvor velikog teološkog kao i glazbenog bogatstva te vrhunskih umjetnika. Kada je prije dvije godine ansambl Scholacantorum pozvan da svoje stvaralaštvo predstavi publici u tri njemačka grada: Troisdorfu, Koblenzu i Vallendaru, dogodio se susret koji je urodio tolikim predivnim plodovima zbog čega je rođeno lijepo prijateljstvo s mješovitim pjevačkim zborom Cantate. Sve to 170

173 zahvaljujući njihovom dirigentu i orguljašu Johannu Schmelzeru, podrijetlom iz Studenaca. Projektni zbor Cantate osnovan je kao mješoviti zbor u rujnu godine. Pjevači i pjevačice dolaze iz Troisdorfa, Koblenza i Vallendara, što znači da putuju iz mjesta u mjesto na redovite mjesečne probe. U Hrvatskoj su nastupali i godine u Splitu, Makarskoj, Studencima, Drnišu i Sinju. Nas su dočekali i ugostili na takav način da to oduševljeno prepričavamo i dandanas. Srdačni i organizirani, dočekali su nas na aerodromu, a onda ugostili u svojim domovima gdje smo upoznali svakodnevicu čovjeka koji jednostavno poštuje i drži do sebe, drugoga i do onoga što čini. Takav odnos prema kulturi kod nas se ne viđa često. Crkve i katedrale bile su dupkom pune, bez obzira što se nije radilo o nekakvom razvikanom sastavu. S obzirom na okolnost da smo tamo bili u zimskom razdoblju, na samom ulazu u crkvu domaćini su posjetitelje koncerta dočekivali s toplim čajevima i mekim dekicama kako ih ništa ne bi omelo u novom glazbenom doživljaju. Mala mjesna zajednica odlično funkcionira. Ukoliko žele sebi priuštiti svakodnevne kulturne događaje, oni se jednostavno organiziraju. Tako su po završetku koncerta prikupljani prilozi da bi se organizirala iduća događanja i pokrili svi troškovi. Razna istraživanja su dokazala da ljudi koji pjevaju zajedno, postanu toliko povezani da čak imaju i sinkronizirane otkucaje srca. Upravo smo se tako osjećali na zajedničkim druženjima, gdje smo zajednički izvodili skladbe iz hrvatske i njemačke glazbene baštine. Od 2. kolovoza ovo se druženje nastavilo u našoj Hrvatskoj. Nadam se da smo se i mi pokazali kao dobri domaćini i grad kulture. Mješoviti pjevački zbor Cantate nastupio je u nedjelju, 2. kolovoza u katedrali sv. Jakova u Šibeniku. 4. kolovoza u sklopu Omiškog ljeta nastupili su crkvi Sv. Duha te u Samostanu sestara službenica milosrđa (Ančela) u Splitu. Iva Ivković Misija-Slobodna Dalmacija Naš Ivo Schmelzer - svjedok vjere! Neka mu je blagoslovljeno! 171

174 Razgovor: Dalibor Cikojević, dekan Muzičke akademije u Zagrebu, pijanist i književnik Sviranje je duhovna higijena Sviranje je duhovna higijena Akademija studentima treba pružiti sva popratna znanja da ih pripremi na realnost života / Bez sviranja pati i pedagoški rad jer se udaljavate od materije i postajete sve više teoretičar, a sve manje praktičar / U šali često kažem kako sam najbolji pijanist među književnicima i najbolji književnik među pijanistima Protekli je mjesec u hrvatskoj kulturnoj pa i sveukupnoj javnosti bio nedvojbeno u znaku otvaranja nove, prve zgrade zagrebačke Muzičke akademije. To je i neposredni povod razgovoru s Akademijinim dekanom Daliborom Cikojevićem, pijanistom i književnikom, te prilika da bolje upoznamo umjetnika koji je imao sreću i čast biti na dekanskoj dužnosti u tom stoljetnom času zagrebačke Muzičke akademije. Što biste sada, dva tjedna nakon svečanoga čina, odredili kao najvažniju pojedinost i što nosite kao najjači dojam? U gomili loših vijesti, u krizom potresenoj zemlji s mnogo frustriranih i poniženih ljudi, otvorenje nove zgrade Muzičke akademije bilo je popraćeno mnoštvom emocija, pozitivnih reakcija i osjećajima ponosa, radosti i sreće. Cijeli dan, od otvaranja zgrade, događanja na trgu u sklopu manifestacije Dan otvorenog trga i spektakularnoga koncerta Zagrebačke filharmonije ispred nove zgrade bio je veličanstven, okupan suncem i ispunjen pozitivnom energijom. Tu atmosferu, taj dah optimizma, razdraganosti i sreće koja se mogla osjetiti u zraku, dugo ću pamtiti. Kao prvi čovjek Muzičke akademije recite, jer jezik je jedno od naglašenijih područja zanimanja javnosti, zagrebačka akademija je muzička, a ne glazbena. Zašto? Zato što je Vijeće akademije tako odlučilo na referendumu nakon osamostaljenja Hrvatske. Išlo se za tim da je riječ muzika internacionalni pojam i zastupljena je u gotovo svim mrtvim i živim jezicima svijeta, od starogrčkog, latinskog pa sve do engleskog. Tu i tamo mislim da se može napraviti iznimka i upotrijebiti univerzalni izraz umjesto hrvatske riječi. Uostalom imamo još takvih primjera na Sveučilištu koji se nikada nisu osporavali, npr. Agronomski fakultet koji nitko ne zove Poljoprivredni, zar ne? Posljednjih godina završne faze stoljetne borbe za zgradu Muzičke akademije, dekanskom funkcijom zaokružuju dvojica Splićana. Frano Parać, za čijeg dekanskog mandata je počela gradnja, i vi koji ste imali sreću i čast primiti ključeve završene zgrade. Je li to znakovito? 172

175 Prije svega zgrada je napravljena novcem poreznih obveznika iz cijele Hrvatske. Slučaj je eto htio da ju jedan zagrebački Splićanin Frano Parać započne, Slavonac iz Vinkovaca, dekan Mladen Janjanin sagradi, a ja, podrijetlom Imoćanin, odrastao u Splitu, otvorim. Svakako treba spomenuti i prodekana Dragana Sremca, koji je svoj trojici dekana vjerno i odano služio i dao veliki prinos konačnom dovršetku zgrade. O vašem glazbenom putu, jer ste mlađi, manje se zna. Što vas je na početku odredilo i usmjerilo onom što danas jeste? Ono isto što me i danas vodi i usmjerava u teškoj i odgovornoj funkciji dekana; ljubav prema glazbi koju je profesorica Jelka Bakašun probudila u meni. Ili što bi rekao njemački pjesnik Friedrich Hölderin, Der Mensch soll das behalten was das Kind versprochen hat, što bi u prijevodu značilo da odrasli čovjek treba održati ono što je kao dijete obećao. Vaš glazbenički umjetnički put nije bio standardan, uobičajen. Nakon završene srednje škole nastavili ste akademsko obrazovanje, ali zaobišli ste studij u Hrvatskoj i pošli u Beč. Koji je tomu razlog? Moj je otac htio da studiram u inozemstvu i na sreću mi je mogao priuštiti studij u Beču. Kakav je vaš sadašnji, dekanski odnos prema takvu početku studija u Beču ili gdje drugdje u inozemstvu? Ja često kažem da bi u Ustavu trebalo pisati da svaki Hrvat mora provesti barem godinu dana u inozemstvu. Osobito za mlada čovjeka važno je da izađe izvan okvira svoga grada, domovine i upozna život i kulture drugih ljudi i zemalja. No to je mnogo jednostavnije kad se steknu određeni temelji i iskustvo s kojima se čovjek onda može lakše snaći i orijentirati u inozemstvu. Kad se ode s osamnaest godina, to je mnogo teže i krije veća iskušenja nego s dvadeset četiri godine. Imate mnoštvo primjera ne samo među studentima nego i kod sportaša koji su se preranim odlaskom iz svoje matične sredine izgubili i ostali nedorečeni. To pitanje sada se može nadovezati i na tzv. bolonjski proces. Mnogi time nisu zadovoljni pa me zanima vaše osobno mišljenje? Kao i mnoge teorije, bologna je dobro zamišljena, ali njezina provedba je upitna. Zakonodavstvo je trebalo regulirati status prvostupnika, njihova pristupa tržištu rada, čime bi se osigurao legalitet bolonjskih reformi i osigurala veća mobilnost studenata i raznovrsnost profila njihovih zanimanja. Ovako je studiranje postalo dulje i skuplje, a nema bitnih promjena u kvaliteti znanja i prilagođenosti tog znanja realnim potrebama društvenoga života. Zato se Muzička akademija prošle godine vratila na stari sustav i uvela integrirani studij. Nakon završetka studija u Beču, kojim ste postali akademski pijanist, ali i, laički rečeno, profesor klavira, počeli ste odmah kao i mnogi drugi pijanisti nastavnički posao u školi. Ali i to u Beču? Nakon završetka studija iz Konzertfacha koji sam završio s diplomom magisterartium, počeo sam raditi u glazbenoj školi u Edlitzu pokraj Beča. Usporedno s tim završio sam prvi stupanj studija Instrumental Pädagogik, što mi je donijelo i Sviranje je duhovna higijena 173

176 Sviranje je duhovna higijena pedagošku kompetenciju. Nakon toga radio sam kao predavač na Universität für Musik. Vaš pedagoški rad u Hrvatskoj počeo je povratkom u Zagreb, ali odmah na Akademiji? Na Akademiji sam temeljem zapažene umjetničke djelatnosti izabran u zvanje docenta i predajem Klavir kao glavni predmet. Trenutno radim u zvanju redovitoga profesora. Koje su promjene potrebne u obrazovanju mladih glazbenika, kako u srednjoj školi tako i na Akademiji? Pored vještina sviranja i muziciranja, koje su apsolutno na prvom mjestu, glazbenik mora biti kompletna osoba sposobna da preživi u današnjem svijetu novih tehnologija i tržišne utakmice. Akademija studentima mora pružiti sva popratna znanja kako bi ih pripremila na realnost života. Radili ste i na izvedbama klavirske glazbe Božidara Kunca i Dore Pejačević. Ali i na notnim izdanjima Kuncovih djela. Zašto je u nas tako malo notnih izdanja glazbenih djela, i onih koja pripadaju baštini i novoskladanih? Mogu samo ponoviti odgovor iz pitanja prije ovoga, ali i ukazati na činjenicu da se u posljednje vrijeme sve više radi na tome i da MIC i njegov ravnatelj Davor Merkaš imaju prosvjetiteljsku ulogu na tom polju. Kako uspijevate održavati pijanističku kondiciju sa svim dužnostima koje obavljate? I kakav je odnos umjetnika pijanista i nastavnika, učitelja glasovira u jednoj osobi? Sviranje je apsolutno nužno za glazbenika, to je njegova duhovna higijena. Bez sviranja pati i pedagoški rad jer se udaljavate od materije i postajete sve više teoretičar, a sve manje praktičar. Ravnoteža ta dva pola vrlo je bitna za stabilnost osobnosti. Studij i poslije pedagoški rad u Beču nisu vas udaljili od hrvatske glazbe. Pripadate među najangažiranije interprete glazbe Borisa Papandopula, nedvojbeno jednog od, ne samo naših, najvećih skladatelja minuloga stoljeća? Da, nakon povratka iz Austrije bio je to projekt koji sam svakako htio napraviti: odsvirati i snimiti najvažnija djela Borisa Papandopula, skladatelja čiji opus u potpunosti ne poznamo ni mi u Hrvatskoj. Upravo je začudno koliko smo malo svjesni vlastitih vrijednosti, kako kulturnih tako i materijalnih. Projekt Papandopulo, koji je rezultirao nizom koncerata, predavanja, nagrada i nosača zvuka, moj je prinos osvješćivanju i novom vrednovanju nacionalne baštine, na što sam vrlo ponosan. Vrhunac tog projekta bit će praizvedba Papandopulove opere Madame Buffault, koju Muzička akademija u suradnji s Dramskom i Likovnom te Tehnološko-tekstilnim fakultetom priprema za otvaranje Biennala u travnju Za Chopinovu godinu organizirali ste cjelodnevno izvođenje njegove glazbe i za to primili poljsko odličje? Bio je to veliki projekt u kojem je sudjelovalo 130 pijanista i drugih glazbenika, koji su Chopinovu glazbu svirali 24 sata bez prekida. Poljski veleposlanik Wieclav Tarka nagradio me za to posebnim odličjem. Manje je poznato široj javnosti da ste i književnik. Objavili ste dosad tri romana koji imaju osnovu u vašem glazbeničkom zvanju, ali nisu stručna već beletristička literatura, pa ste jedan od rijetkih glazbenika književnika? U šali često kažem kako sam najbolji pijanist među književnicima i najbolji književnik među pijanistima. Uskoro mi izlaze sabrana djela u jednoj knjizi pod nazivom Glazbena trilogija i to me jako veseli. To je pored glazbenoga dijela moja osobna umjetnička ostavština. Miljenko Jelača (Vijenac, God. XXII, br. 538.) 174

177 Statistika župnog lista Dana 12. studenoga godine neumorni svećenik fra Ante Sekelez, koji još nije ni upoznao svoju župu jer je prije par mjeseci došao (22. kolovoza), započinje jedan projekt koji i danas živi, a to je list Studenci. Vrijeme nastanka lista je turobno razdoblje studenačke povijesti i sami razlog nastanka lista je donijeti svjetlo tome vremenu. Kako sam urednik u svojoj uvodnoj riječi napominje, jedan od razloga pokretanja lista jest iseljenost Studenčana. Njih je u zadnjih 25 godina, prije njegova dolaska, iselilo više od dva dijela župe. Po urednikovoj zamisli list bi imao zadaću povezivanja Studenčana sa svojim krajem ma gdje god bili, ako pisana riječ dođe iz njihova kraja, ali očekuje da i oni napišu koju riječ, poruku. Osim povezivanja ističe kako iseljeni Studenčani gaje ljubav prema svome kraju te priželjkuje da se u toj ljubavi vrate svojim domovima ili ga češće obilaze. U ovoj svečanoj godišnjici nije naodmet prisjetiti se nekih osoba, ali i zanimljivih brojki. Naravno, one su u mnogo čemu šture, ali se nadam da ću ih do Sv. Ilije nadopuniti. List u svojih 30 godina izlaženja imao je pet glavnih urednika: fra Ante Sekelez ( ), fra Frano Bilokapić ( ), fra Jakov Begonja ( ), fra Danko Glibota ( ) i fra Zoran Jonjić (2015. ) 1. Fra Ante Sekelez je kao glavni urednik uredio 17 brojeva i nije imao uredničkog vijeća. Fra Frano Bilokapić uredio je 18 brojeva i oko sebe je okupio Uredničko 1 N. B. Godina glavnog urednika ne mora se poklapati do kada je pojedini župnik bio na župi. vijeće, koje su, uz fra Franu, činili: fra Ante Sekelez, Mate Bilić-Prcić, Zvonimir Bilić, Željko Bilić-Centić, Ante Babić i Mate Udovičić. Za božićni broj dolazi do promjene u Uredničkom vijeću jer u njemu nisu više fra Ante Sekelez i Mate Udovičić, a u istom broju u Uredničko vijeće ulazi Marina Bilić. Za uskrsni broj u Uredničko vijeće dolazi Zvonko Babić, a za božićni broj Ivana Bilić (koja je sada Babić). Fra Jakov Begonja je kao glavni urednik uredio 15 brojeva. Uredničko vijeće sačinjavaju, uz župnika, Zvonimir Bilić, Željko Bilić-Centić, Ivana Bilić, Zvonko Babić i Ante Babić. U Uredničkom vijeću nisu više Marina Bilić i Mate Bilić-Prcić. Međutim, Mate Bilić-Prcić će se u Uredničko vijeće vratiti 2004., a u ponovno nije zabilježen te se u ponovno vraća. 2 Nakon odlaska fra Jakova Begonje sa župe glavnim urednikom postaje fra Danko Glibota koji uređuje posljednja 3 broja. U Uredničkom vijeću su: fra Danko Glibota, Mate Bilić-Prcić, Zvonimir Bilić, Ivana Babić, Zvonko Babić, Željko Bilić- Centić, Ante Babić i Mario Cikojević. God u Uredničko vijeće pristupaju još Marija Babić, Ljudevit Cikojević i Marko Trogrlić. Fra Zoran Jonjić trenutno nije uredio niti jedan broj, ali je u pripremi slavljenički u prigodi tridesete obljetnice izlaženja lista, a Uredničko se vijeće nije mijenjalo. List Studenci u prve dvije godine izlazio je jedanput godišnje, a od god. do izlazi dva puta godišnje te od ponovno izlazi jedanput godišnje. Kad 2 Po svjedočanstvu tadašnjeg Uredničkog vijeća, ali i samoga gosp. Mate Bilića-Prcića, za godinu se radi o tiskarskoj grešci. Statistika župnog lista 175

178 Statistika župnog lista bismo saželi list Studenci u jednu knjigu, ona bi bila obujma 3476 stranica što ne uključuje korice. Kroz ovih trideset godina bila su četiri lektora: Vlade Lozić, Ivan Juroš, Ivan Babić i Petar Ujević. U listu se lektori pojavljuju tek godine. Što se tiče suradnika u fotografijama i ilustracijama, njihov je broj skroman. No, kada pogledamo list, vidimo koliko je osebujan i na tome području. Prvi put kao suradnik u fotografijama spominje su u uskrsnom broju godine, a suradnik je Zvonko Babić. Među suradnicima u fotografiji i ilustracijama spominju se: Ante Babić, Mira Babić, Mario Jurčević, Mia Šakić i fra Ante Udovičić. Kad je riječ o suradnicima u fotografijama i ilustracijama, nisam donosio imena koja su popisana ispod fotografija već suradnike na zadnjim koricama. Počevši od početka pa do zadnjega broja, možemo kroz list Studenci pratiti razvoj Studenaca, studenačku povijest, studenačku bit, studenački inat itd Prvi list, premda je brojem stranica siromašan jer sadrži 20 stranica, obilježio je jednu povijesnu epohu i povijesni slijed studenačke povijesti. U tom prvom broju glavni urednik fra Ante Sekelez u pismu tadašnjem sjemeništarcu Mariju Udovičiću piše ako bude više suradnika u listu da će list biti zanimljiviji. Broj suradnika u listu je ogroman, čak 214 suradnika 3. Suradnici su bili na znanstvenom, književnom (proznom i pjesničkom), povijesnom, usmenom području Osim raznolikosti područja kojima se list bavio, zanimljiva je i struktura suradnika koja seže od doktora znanosti pa sve do onoga maloga čovjeka koji možda čak nije znao ni čitati ni pisati, 3 Kad je riječ o suradnicima u listu Studenci, pokušao sam ih prebrojiti. U suradnike sam ubrojio sve one koji su nešto napisali ili pak usmeno kazali pa su njihove riječi zapisane. Međutim, u suradnike nisam ubrojio sve one čija se imena nalaze, ali su njihovi radovi preneseni iz drugih glasila i da je ta bilješka navedena. Osim toga ima radova koji nisu potpisani, pa broj stvarnih suradnika ne možemo sa sigurnošću odrediti. U suradnike nisam ubrojio one iz rubrike Istrgnuto iz školskih zadaća. ali je usmenom predajom kazivao pismopiscu svoje misli koje se nisu otele vremenu zaborava. Je li list zanimljiv ili nezanimljiv, to je osobna prosudba, ali svrha lista se zasigurno ispunila prenijela je vijesti sa Studenaca Studenčanima i prijateljima Studenaca. Kao što se povijest mijenjala, tako se mijenjala i povijest lista. Na početku, dok je urednik bio fra Ante Sekelez, list je bio informativnoga karaktera i pokušavao je donijeti najbitnije informacije sa Studenaca i života župe i župnika. Osim informacija list je pokušao oteti zaboravu sve one pobožne pjesme koje su kazivali pripovjedači. Osim pobožnih pjesama tu je i ganga koja se gangala, a zanimljivost je sadržana u činjenici da su to u većini bile kazivačice. Po mom mišljenju, dok je glavni urednik bio fra Ante Sekelez, u listu je uz informacije o životu župe i župnika prevladavala poezija naspram proze. Naravno, i u ovih 17 brojeva koje su uređene od ruke fra Ante Sekeleza možemo naći zanimljivih članaka. Prvi članak za list je napisao fra Karlo Jurišić pod naslovom Bosanički natpis na Studencima. Među člancima iz ovoga razdoblja valja spomenuti članak fra Ivana Glibotića Slavni Studenčanin fra Ante Cikojevići članak Zvonimira Bilića Studenačka prezimena. Poslije odlaska fra Ante Sekeleza kao glavnoga urednika i dolaska fra Frane Bilokapića na njegovo mjesto djelomično se mijenjao koncept samog lista. Promjena u konceptu dolazi zato što dolaze nove rubrike u kojoj se mladima dalo prostora da izraze svoje sposobnosti pod paskom svojih učitelja. Treba ipak napomenuti da se pokušaji mladih, koji će mijenjati ime da bi se danas uobičajili pod nazivom Istrgnuto iz školskih zadaća, prvi put dolazi u 17. broju, ali su se ustalili od 21 broja. Kad bi se ti pokušaji mladih objedinili, iz tih bi radova nastala lijepa knjiga od 374 stranice. Premda u listu postoji i rubrika s predškolcima, ja sam ju spojio s mladima. Radovi mladih u sebi sadrže prozu, poeziju i likovne radove. 176

179 Osim pokušaja mladih pojavljuje se u 25. broju i rubrika Vijesti iz općine. U ovom razdoblju list je postao puno bogatiji što se tiče proznoga rada, ali kao da je izgubio pjesničku dušu. Fra Frano je oko lista okupio mnoge suradnike koji čak nemaju nekih dodirnih točaka sa Studencima, npr. Marijan Lozo, fra Luka Tomašević, Milan Glibota. Petar Melada, fra Šimun Bilokapić i drugi. Spomenuti autori uz domaće tekstopisce obogaćuju list i daju mu jednu višu dimenziju. Uz porast broja suradnika i broja rubrika porastao je i sam list svojim brojem stranica. Ovom su porastu pridonijeli i sami događaji u župi, jer se župa u materijalnom smislu obnavljala, ali i izvještaj Sa susreta Studenčana u Zagrebu koji je pokrenuo fra Frano i, nažalost, trajao je dok je on bio na župi. Od članaka i njihova bogatstva iz ovoga razdoblja teško ih je sve nabrojiti, pa ćemo spomenuti samo neke, primjerice: Uskrsna vjera: Put u život (fra Luka Tomašević), O glagoljici (Gordana Todorić), Ilijina zvona (Ante Babić), Studenci u starim novinama (Milan Glibota), Život utemeljen na ispravnoj ljestvici vrednota (fra Šimun Bilokapić) itd.. Premda nije striktno vezano za list Studenci, valja također spomenuti i monografiju Studenaca, kojom se uistinu možemo dičiti, a objelodanjena je zaslugom inicijatora fra Frane. Naime, u listu je bilo govora o njoj od same ideje za nastankom pa sve do njezina predstavljanja. Nakon što su crkveni poglavari donijeli rješenje o premještaju fra Frane Bilokapića u župu, dolazi fra Jakov Begonja koji nastavlja djelo svojih prethodnika. Fra Jakov prvi od urednika list tiska u koloru. List pod paskom župnika izlazi do 49. broja dva puta godišnje, a od 49. samo jedanput godišnje i to za Božić. U ovome razdoblju glavni urednik je redovito donosio statistiku župe u kojoj bi opisao stvarno stanje i u jednu ruku dao bi poticaje da se pokuša promijeniti ono što je negativno. Kao i za vrijeme fra Frane, tako i dok je glavni urednik fra Jakov, u listu surađuju tekstopisci koji nisu sa Studenaca, npr. rad fra Anđelka Domazeta Kako prepoznati zdravu pobožnost i rad Tonćija Rađe Putopis u studenačku utrobu, a od Studenčana treba spomenuti rad Stipe Trogrlića Curića Sva studenačka rođenja i sve studenačke smrti. Sam Stipin rad je izišao u sedam nastavaka i treba napomenuti da su prva dva dijela objavljena za vrijeme fra Franina uredništva. Fra Jakova Begonju nakon 15 brojeva na mjestu glavnog urednika naslijedio je fra Danko Glibota koji će na mjestu urednika ostati samo tri broja, a sadašnji urednik fra Zoran Jonjić uredio je ovaj broj. Fra Danko je nastavio s konceptom lista koji su započeli njegovi prethodnici, međutim fra Danko je u posljednjem broju oživio rubriku Župna kronika. Budući da je fra Danko bio kratko na kormilu župnog lista, u njemu su također surađivali vanjski suradnici kao fra Ivan Režić, Dinko Aračić itd. Kroz ova 53 broja neizbrisiv su trag svojim radovima doprinijeli, a usuđujem se kazati da ujedno nisu dopustili gašenje lista jer su redovito pisali, ovi Studenčani: Zvonimir Bilić, Ante Babić, Mate Bilić-Prcić, Zvonko Babić, Ivana Babić, Ivan Babić Ljiljo, Mate Maras, Nada Babić, ali i svi oni koji su u ovih trideset godina surađivali. Članke možemo razvrstati u tri kategorije: literarne, povijesne i vjerske. Ukratko List Studenci sveukupno ima 3476 stranica; dosad je imao 5 glavnih urednika; izlazi 30 godina; prvi je broj objelodanjen 12. studenog 1985., danas je u Uredničkom vijeću 11 članova; dosad su izišla 53 broja! Ljudevit Cikojević Statistika župnog lista 177

180 Uz 30. obljetnicu Lista Studenci Studenci 54 Uz 30. obljetnicu Lista Studenci Trideset godina u životu jednoga lista u službi zavičaja zaslužuje čestitanje, ali u isto vrijeme obvezuje na određeno sabiranje i vrjednovanje, kao pretpostavku budućega hoda. Zavičaj je riznica talenata koje smo primili, ali koje ne smijemo zakopati, nego smo ih dužni umnažati. Puni i pravi smisao se ne ostvaruje, ako se vlastiti zavičaj samo čuva (konzervira), nego tek ako se i razvija na način da ga svaki čovjek može doživjeti kao vlastiti zavičaj. Izgradnju vlastitoga zavičaja u smjeru općeljudskoga ne treba shvatiti kao prijetnju njegova rastvaranja, nego, upravo obrnuto, kao priliku da izvrši svoje poslanje: biti jamstvo da ono općeljudsko neće odlutati od ukorijenjenosti u vlastitoj zavičajnosti. Čestitajući uredništvu, suradnicima, podupirateljima i čitateljima, izražavam želju, da zajedničkim snagama nastave u Studencima sve izrazitije njegovati jedinstvo zavičajnog i općeljudskog! Studeni Misa nekoć na Kućanima Bilo je to u brdima, na selu. Cijeli dan smo se borili sa sijenom. Kupili po stranama, vezali u andaće, tovarili na konje, dotjerivali u selo, sadivali u stogove, ubacivali u pojatu... Smisao je bio prešutan a neupitan. Kako preteći prijeteće nevrijeme. Propadljivost spasiti za život. Kroz trud i ustrajnost gradilo se zajedništvo. Stopljenost sa svemirom. Sa svakom travkom. Sjedinjenje i radost. Ni noć nas od posla prije svršetka ne bi rastavila. Ali u to s brda je zazvonilo. Dan još nije bio posustao. Sijeno oko pojate rastreseno. Svi se uznemirismo i upitno pogledasmo: hoćemo li se dijeliti na one koji će dovršiti posao i one koji će slušati misu?! Svako se lice iskrivi kada ga sustigne pogled koji pita, hoće li ostati uza sijeno... U tren se vile i grablje nađoše pobacani i svatko je za se grabio prema kapeli... Jer misa na selu nije uvijek, nego samo onda kad je svećenika. Bijaše to davno. Od tada je svakoga od nas svašta sustiglo. Od nas je svašta ispalo. Posvuda pozavršavasmo. Rastreseni poput sijena. Sasušena trava. Ali valjda i to naše davno opredjeljenje i ta odlučnost (kako preteći prijeteće nevrijeme, propadljivost spasiti za život) nešto znače ako Bog, ako vječnost, ako život znače išta... dr. sc. Vlado Vladić (rođ. u Rami, BiH, živi u Zagrebu), književnik, prevoditelj, filozof, teolog 178

181 Studenci u mom srcu Studenci su jedno od najljepših, najosebujnijih, najsvojijih mjesta u Imotskoj krajini. Kao mladić sam nekoliko puta kroz njih obično projurio automobilom, a prvi put stao i šetao prije točno trideset godina, kada sam kao urednik tadašnjeg dvotjednika Imotska krajina pisao reportažu iz tog mjesta. Prvi se put napih vode iz studenca Zvizda na Studencima, a ubrzo sam u kuma kume moje buduće žene pio vino i jeo nikad ljepši pršut s kruhom s komina u tom malenom mjestašcu srca moga. Pohodio sam nekoliko njegovih živopisnih zaselaka, fotoaparatom lovio motive krškog kamenjara za znane monografije o Imoti Petra Gudelja, koje su se rađale krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Posebno me se dojmile male vjekovne kuće popločane kamenim pločama, koje su od zvizdana branili veliki smokvini listovi u Repinjovači, gdje žive i moji, prema priči, rođaci već u desetom koljenu. Među njima je, čini mi se, Filip Vuković doživio 104 godišta, o čemu smo pisali u listu. Prije trideset godina počeo je izlaziti i župni list Studenci, koji sam redovito čitao, veselio se kada je ponekim podatkom, viješću, zapisom, fotografijom zauvijek trgao od zuba vremena događaje za povjesnicu svoga mjesta. Kada bih stigao, napisao bih poneko slovo za glasilo, osobito kada sam nakon stvaranja demokratske Hrvatske prešao raditi na postaju HR Radio Split. Valja istaći da je u listu bilo mjesta i za meni osobito drage šaljive, ironične, pa i satirične zapise o nama i životu na selu. Nekoliko tih pričica, potpisivanih pseudonimima, objavljivao bih u mojoj nedjeljnoj humorističnoj emisiji Kad se smijah tad i bijah, a sjajno ih je čitao pokojni glumac Ilija Zovko. Jedno mjesto je nemoguće voljeti bez njegovih ljudi, tako sam i ja upoznao brojne i vrijedne studenačke muževe, svraćao kod suradnika Zvonimira Bilića, predstavljao knjige s Matom Marasom, Nadom Babić, Matom Bilićem-Prcićem, ili Ivanom Babićem Ljiljom, koji je baš ove obljetničarske godine, kada obilježavamo 60. godišnjicu smrti vječnog Tina, zasluženo dobio nagradu Tin Ujević DKH za svoju novu zbirku Koncepcija vrta, posvećeni likovnjaku Nikoli Biliću Jeličiću. Osim za dernek na sv. Iliju, kroz Studence i kasnije sam redovito prolazio, s obitelji i mlađim sinom obvezno svraćao u lovački gater, mamili smo male vepriće, kroz žicu im bacali kukuruz i lovili kroz fotoobjektiv. No, još uvijek nisam obišao sve studenačke zaselke. Namjeravam vidjeti ergelu magaraca u Marijana Bilića Pavlinovića, ako je još živa (spominjem je u svojoj knjizi Magare gre u raj ), ili imanje krava u Šakića, čiji mlijeko iz mljekomata u splitskom Kauflandu ponekad kupim No, nikada vremena! I baš zato ga (to vrijeme što leti) treba sačuvati, kroničarski tetovirati u novim brojevima i godištima našeg dragog lista Studenci! Živio! Mladen Vuković Studenci u mom srcu 179

182 Uz čestitku za 30. obljetnicu Studenci 54 Uz čestitku za 30. obljetnicu Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. (Mt 7,16) Ma koliko bilo teško naći prave riječi za sve što se želi, u što se vjeruje, čemu se raduje ima dana i događaja kada nam je dano puno lakše oživjeti sjećanja i reći besjedu-dvije što nam je sve život sijao i smrt žela. A obljetnice to svakako jesu. Na priliku, màšiti tridesetu izlaženja kao studenački župni list! Dakle, malo je malih župa, pogotovo van Imotskog dekanata, čiji su redovnici uz dušobrižničke zadaće tako zdušno prionuli i zamašnu pothvatu kao što je izdavanje župnoga glasila. Dašto, providnošću Božjom upravljan, prije tri desetljeća u Studencima se na župi pojavio fra Ante Sekelez kao začetnik i promicatelj spomenute vrste rada. Zaorao je brazdu duhovnog izdavaštva, i stvaralaštva, pa nam je prvi priuštio poglede u studenački žarki, i dragi, ilinštak - u list Studence. Utopio u njih majčine i studenačke molitvice, grlatu gangu i očeva gastarbajterska pisma, tankoćutno po duši prebirao svima koji su otišli pod tuđa nebišta i vjernički puk postade mu stoga odanim zagovornikom. Uistinu su ganutljivi njihovi pokroviteljski milodari brojem i novčanim iznosom. O glasilu ne bih odveć naširoko: navodio rubrike, naslove i raspredao o grafičkom prijelomu i opremi, ali zacijelo neću slagati ustvrdim li kako se list dade svakojako urediti, no neprijeporno je da su urednici i marna uredništva gotovo u svakom godištu činili novi iskorak. Uz dorađivanost vizualnog identiteta s broja su u broj bogatili njegove sadržajne raspone - od vijesti iz vjerskog i profanog života, vijesti i zanimljivosti iz zavičajne prošlosti do stožernih vrijednosti priloga iz kulture. Ukratko, suvremenošću bogatili tradiciju, a priloge na književnom jeziku nerijetko protkavali i onima iznjedrenim u zavičajnom govoru ne dopuštajući tako zaboravu prepustiti osebujnu baštinu i nacionalne korijene. Kad je list pred dva desetljeća, ili koju godinu više, otvorio svoje stranice osnovnoškolcima, bijaše to najuvjerljivija dodatna potvrda da je postao jedinstvenim studenačkim utočištem. Napose činjenica što su najmlađi imali prigodu pokazati nemale darovitosti unoseći u nj dašak zavičajnog ugođaja, zemaljskog raja svačijeg djetinjstva. Na kraju, ako nam je sv. Ilija u naslijeđe ostavio šapat blage tišine, jer je apostol Ilija kroz tišinu osjetio prisutnost Božju, pastir(i) Crkve u njegovoj studenačkoj župi sa svojim župljanima, evo tri desetljeća ustrajno, očituju Božje i svoje, kršćansko i hrvatsko, ime u plodonosnom šapatu napisanih riječi. Svemogući, podari im u ovo božićno vrijeme želju da ih i ubuduće pišu. I štiju! Petar Ujević P. S. O da, ispovjedno priznajem kako mi je žao što sam u prilozima morao pokoji put dirnuti u poneki red riječi, zamijeniti čiju besjedu, umetnuti ili ispustiti kakav razgodak jer se gotovo u dojednome dalo lako prepoznati rukopis, i pravopis, srca i duše. A zna se: tko voli, nikada ne griješi! 180

183 Ogorčena starica Kada je u malom mjestu nedaleko Dundeea (Škotska) neka starica umrla u bolnici na odjelu za liječenje bolesti povezanih sa starenjem, svi su bili sigurni da iza sebe nije ostavila ništa vrijedno. Kasnije, kada su medicinske sestre pregledavale njenu ostavinu, našle su pjesmu. Jedna je od njih uzela kopiju pjesme i odnijela ju sa sobom u Irsku. I tako, jedina ostavština koju je ova starica ostavila za potomke, bila je objavljena u izdanju Božićne vijesti u Sjevernoj Irskoj - Udruga za mentalno zdravlje (News magazin, Sjeverna Irska, Udruga za mentalno zdravlje). Ova jednostavna, ali rječita pjesma, također se pojavljuje u obliku slajdova. Dakle, ova malena starica iz Škotske, bez fizičke imovine, jedino što bijaše ostavila sada kruži i šestari svim mrežnim stranicama svijeta kao najveće životno i duhovno bogatsvo, kao pjesnikova opomena da ne idemo maleni ispod zvijezda. Ogorčena starica Što vidite sestre? Što vidite? Što si mislite, kada me pogledate? Ogorčena starica, ne previše pametna, nesigurnih navika, sa sanjivim očima i pogledom u daljinu. Starica, koja ispljune hranu i ne odgovara, kada joj glasno prigovarate, Dajte no, potrudite se malo! Starica, za koju mislite da ne opaža stvari koje napravite. Starica, koja vam protiv svoje volje i nježno dozvoli da radite što hoćete, da ju kupate i hranite, samo da mine dugi dan? Je l to ono što ste mislili? Je l to ono što vidite? Otvorite oči, sestre, jer ono što vidite, nisam ja! Reći ću vam tko sam ja što ovdje sjedim tako mirno. Ja sam desetogodišnja djevojčica, koja ima oca i majku, braću i sestre, koji ljube jedni drugoga. Ja sam šesnaestogodišnja djevojčica, s krilima na nogama, koja sanja da će uskoro sresti svoga dragoga. Ja sam nevjesta pri dvadesetim, moje srce poskakuje kada dajem zakletvu, koja me veže do kraja života. Ogorčena starica 181

184 Ogorčena starica Sada ih imam dvadeset i pet, imam svoju djecu koja trebaju moje vodstvo, imam siguran i sretan dom. Sada sam žena pri tridesetim, djeca brzo rastu, među sobom smo povezani vezama koje bi morale trajati vječno. Sada ih imam četrdeset, moji su sinovi odrasli i daleko, ali na mojoj strani stoji muž koji pazi da ne žalujem. Pri pedesetim oko mojih nogu iznova se igraju djeca, opet upoznajem djecu dragih osoba i sebe. Iznad mene tamni oblaci, moj muž je mrtav. Kada se zagledam u budućnost, sva se naježim. Moja djeca su predaleko, imaju svoju djecu, mislim na sva protekla ljeta i ljubav koju sam upoznala. Sada sam stara žena. Kako okrutna je priroda! Starost je šala koja iz čovjeka napravi budalu. Tijelo usahne, privlačnost i moć nestanu. Tamo gdje sam nekada imala srce, Sada je samo kamen. No unutar ove stare ruševine još uvijek živi djevojčica. Moje izmučeno srce tu i tamo još uvijek zna kipjeti od osjećaja. Sjećam se veselih i tužnih dana. U mislima uvijek iznova ljubim i proživljavam svoj život. Mislim na sve te godine da su prebrzo prošle, i prihvaćam neizbježnu činjenicu da ništa ne može trajati vječno. Zato, ljudi, otvorite oči, otvorite oči i pogledajte: Pred vama nije ogorčena starica, pred vama sam JA! Zapamtite ovu pjesmu i kad sljedeći put sretnete stariju osobu i na nju se otresete, ne pogledavši u njenu mladu dušu, možda će vam biti oprošteno. Svi ćemo jednog dana biti na njenom mjestu. Gospodine, nauči me šutjeti Gospodine, nauči me šutjeti. Previše je buke u meni. Misli su mi uzvitlane... od dnevne užurbanosti. Salijeću me slike, vijesti, mišljenja, prepirke, doživljaji i želje. Izazivaju me, napadaju i troše moju snagu. Gospodine, nauči me odijeliti se od sebe i od stvari koje ovaj čas izgledaju važne. Daj mi moć sabranosti. Zatvorit ću svoje oči. Smirit ću svoju nutrinu. Udaljit ću se od sebe. Ponovo se naći u Tvojoj šutnji. Tu sam ja Tvoj. E. M. Rahlfs 182

185 Iz vaših pisama Poštovani fra Zorane, molim da uvrstite u mom omiljenom listu župe sv. Ilije ove moje početničke stihove, koji će, nadam se, mnogim Studenčanima vratiti djelić nostalgičnog, prohujalog i idiličnog vremena. Naš crni, dobri magarac Vranac bio je također po mnogočemu izniman i bio je godinama dio studenačkog folklora. Nažalost, mojim odlaskom na školovanje u bijeli Zagreb, mama je bila prisiljena prodati ga. Unaprijed hvala uz pozdrav do skorog vrimena Vranac Joško Maras Imao je pametne oči, imao je šesno tilo, nikada lipjeg tovara u Studencim nije bilo. Zadrugari i šumari, liti su se šišat znali, Nulericon sve do gola, tako i ja Vranca moga. Ja i mama Ruža kupili smo zvonarinu skupa s Vrancen od sela do sela, Srca su nan uvijek bila sritna i vesela. Nosio je vriće i mijove, Obilazeć derneke i mnoge svatove. Dobri mago bio je bez mane, trčao je ko i lipicaner. Volio je ženske, a to nije mana, Tu vrlinu priroda mu dala. Konjske muhe šibao je repon, Ljutio se kad po njemu lizu, Nemoćan je bio, iako su blizu. Sa njin san proša svoje sriće i nevolje, i čini mi se da me je on moga razumit najbolje. U Aljevcu ga nikad nisan sapeo nit veziva, on bi slatko travu griza i ponekad piva. I kutenti bi išli od zvizde uz brig ja i moj dobri tovar, ko najači mul, kući bismo s gušton pili, on sić vode, a ja mlika žmul. U krevetu bi zahvalio Bogu da nas čuva cijeloga vika, zadovoljan što se može volit beštiju ko čovika. I sutra opet sve isponova, u zoru bi mu samar pritegao, pomazio ga po glavi i dva klipa mu dao. Imao je tople oči, imao je duge uši, pamtit ću ga cijeloga života jer mi je ostao u duši. Bio je miran i nikad nije repa niti mi je ikada sa Aljevca uteka. Da je kojim čudon mogao govorit, on bi vam sve ovo natanane reka. vesna.ujevic@yahoo.com Studenački župni list prvi put sam prolistala u staračkom domu. Na čitanje mi ga ponudila jedna stara Studenčanka. Kad sam ga otvorila, prvo što me ugodno iznenadilo bile su dobre fotografije, grafičko uređenje. Fotografije ne samo što su tehnički dobre, one su pune životnosti, živahnosti Predstavljaju Župu svetog Ilije kao iznimno aktivnu, barem sam stekla takav dojam. Osim toga kao da iz te novine zrači radost. Naknadno sam se osvjedočila da su i tekstovi kvalitetni. Nikakvo čudo da mi ga Studenčanka s ponosom pokazala. Njoj koja je privezana za krevet, Studenci su, uistinu, most s rodnom župom. Pozdrav Vesna Ujević Iz vaših pisama 183

186 Iz vaših pisama gmail.com Proteklih nekoliko godina moga života ne mogu opisati kao nešto čega se rado sjećam. Često i sama bježim od tih sjećanja, pa tako i ovom prilikom ni druge ne bih opterećivala svojom pričom o borbi s karcinomom, samo bih u kratkim crtama kazala da je to vrijeme za mene bilo jako tmurno i turobno, prekriveno gustim oblacima iza kojih se krila velika neizvjesnost. Bilo bi to možda i teže vrijeme za mene da nije bilo dragih ljudi koji su poput bure tjerali oblake i otvarali mi nove vidike. To su bili moji Studenčani. Naravno da bi sve to bilo teško proći bez mojih zvijezda vodilja, mojih sinova Petra i Roka, muža i cijele obitelji. Međutim, dani bi bili mnogo, mnogo duži da pored mene gotovo svakodnevno nisu bile Mira Babić, Želja Marija Udiljak dok su Ivani i Zvonki Babiću uvijek bile ispružene ruke i čekale da mi pomognu. Zahvaljujući ovim divnim ljudima, ja sam sada zdrava, a moje srce odsad kuca za njih, ali i za sve Studenčane i našeg župnika koji su cijelo vrijeme bili u molitvama sa mnom. Sretan i blagoslovljen Božić i puno zdravlja od srca vam želi vaša Boženka Mijić rođ. Babić 184

187 Oproštaj od fra Danka Glibote Sv. Franjo Asiški, pred sam kraj njegovog ovozemnog života, pozdravlja smrt govoreći: Dobro mi došla, sestrice Smrti! Znao je kako je vrijeme da se useli u dom Gospodara svojega i smrt je dočekao spremno i mirno. Bio je uvjeren kako će se za koji trenutak pojaviti pred licem Božjim. Kakva snažna vjera i odvažnost! Smrt, njegova sestra!? Sv. Franjo nas doslovce tjera da sami sebe zapitamo kolika nam je vjera. Jesmo li i mi spremni na taj susret? Bojimo li se smrti ili joj se veselimo kao sestri koja će nam pružiti ruku i povesti pred Oca? I koliko god se trudili otkriti, a onda i razumjeti njen misterij, ostajemo ograničeni vlastitim razumom. Onim istim razumom koji nas kao ljude toliko oplemenjuje i dijeli od drugih živih bića. Ali i razumom koji ima svoje granice i koji ne može objasniti sva iskustva i događaje na našem zemaljskom putu. Nikada nećemo razumjeti smrt ako je smatramo krajem. Isus nam pokazuje put i svojim uskrsnućem šalje poruku ljudima kako smrt nije kraj. Fra Danko je duboko vjerovao u taj i takav put. Išao je za Franjom i veselo kročio stazom života. Susreo je na tom putu sestricu Smrt, i to baš na blagdan sv. Franje, u imotskom franjevačkom samostanu sv. Franje, 4. listopada Kako znakovito! 7. listopada u crkvi sv. Franje u Imotskom služena je sveta misa zadušnica za fra Danka nakon koje su njegovi ovozemni ostaci pokopani u franjevačku grobnicu u Imotskom. Misu je predvodio metropolit splitsko-makarski mons. Marin Barišić, a u koncelebraciji su bili fra Joško Kodžoman, provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja i fra Kristijan Stipanović, gvardijan imotskog samostana, uz još 93 svećenika. U nadahnutoj propovijedi nadbiskup je naznačio ulazak smrti u ljudski život preko Adamovog grijeha koja je pobijeđena novim Adamom-Kristom koji nam je dao dar života i slobode. Spomenuo je kako je u susretima fra Danko uvijek ostavljao dojam malog i jednostavnog čovjeka koji je u malenkosti propovijedao Božju riječ i zahvalio mu na tom daru. Rijeka vjernika se okupila na svetoj misi a i velik broj Studenčana među njima se došao pozdraviti od fra Danka. Studenački zbor pod ravnanjem Ante Babića i Marija Cikojevića (ujedno i orguljaša) je uzveličao misno slavlje. Na kraju misnog slavlja uslijedili su oproštajni govori i sućuti. Oproštaj od fra Danka Glibote 185

188 Oproštaj od fra Danka Glibote Od fra Danka se u ime braće franjevaca oprostio provincijal fra Joško Kodžoman: Preuzvišeni oče Nadbiskupe, u ime naše Provincije, te rodbine, prijatelja i znanaca pok. fra Danka Glibote, od srca Vam zahvaljujem, što ste se unatoč svojim brojnim obavezama odazvali našem pozivu i predvodili ovu sv. misu i zahvalnu molitvu Bogu za našeg pokojnog fra Danka. Draga braćo svećenici, sjemeništarci, bogoslovi, časne sestre, poštovana rodbino, prijatelji i znanci pok. fra Danka, braćo i sestre u Kristu i vama svima također iskazujem zahvalnost jer ste svojom brojnošću znatno doprinijeli dostojanstvenom ispraćaju našeg fratra, a nečijeg brata, strica, ujaka i divera! Naš je fra Danko zračio ljudskom dobrotom i stoga nam je svima jasno zašto ga u tolikoj brojnosti, kao vrijednog radnika na njivi Gospodnjoj, danas ispraćamo na vječni počinak, kao njegova zahvalna braća i sestre. Kakva podudarnost. On, kojega su mnogi ljudi, u mjestima gdje je živio i radio, doživljavali kao pravog duhovnog sina sv. Franje, doživio je kraj svoga zemaljskog hodočašća baš na blagdan našeg svetog Utemeljitelja, sv. Franje Asiškog. Svoje je umorne oči sklopio upravo na dan kada je Crkva slavila nebeski rođendan jednog od svojih najodanijih sinova. Njegovo umorno tijelo nije izdržalo u borbi protiv opake bolesti, koja nam u posljednje vrijeme tako često i nenadano ugrabi nekoga od nama bliskih i dragih ljudi. Kroz duhovnu pripravu za proslavu blagdana sv. Franje Asiškog, posljednjih smo dana imali dosta mogućnosti razmišljati i slušati o jedinstvenoj karizmi svetca iz Asiza, koji je u svoje vrijeme kao malo tko doprinio pozitivnoj promjeni crkvenog mentaliteta. Franjevačka duhovna karizma predstavlja nešto jedinstveno u sveukupnoj duhovnosti Crkve. Duh malenosti i jednostavnosti, koji je utjelovio asiški Siromašak, i današnjim se njegovim duhovnim sinovima 186

189 i kćerima, kao i čitavom narodu Božjem, postavlja kao živi primjer ispravnoga života i nepresušni izvor životnog nadahnuća, makar taj duh franjevačke neprestano bio izložen trajnim kušnjama svijeta, u kojem se naglašavaju materijalističke vrijednosti i razni drugi oblici ljudskog uzvisivanja. Malo bi nam koristilo to znanje da među sobom i danas nemamo ljude, muževe i žene, koji se s jednakim žarom trude u svojim životima ostvariti vrijednosti i ideale franjevačke karizme. Hvala Bogu na daru života našeg fra Danka i na njegovu nastojanju da ostane do kraja vjeran svom redovničkom i svećeničkom pozivu i poslanju. Doista, ona ista Franjina ljubav prema Bogu, kojemu je sve darovao i zbog kojega se bio spreman svega odreći, ljubav prema bratu čovjeku, kojega je uvijek pozivao na mir i prema kojemu je bezbroj puta dokazao svoju spremnost nesebičnog služenja, ljubav prema Crkvi Kristovoj, u čiju se službu čitav stavio, ljubav prema svemu stvorenom, čiju je vrijednost otkrivao, zrcalila se i na licu, kroz osobu i djelo našega fra Danka. Fra Danko Glibota rodio se, kao jedno od sedmoro djece, 17. prosinca u mjestu Slivno, od oca Bože i majke Ruže r. Protrka. U rodnoj je Župi Presvetog Trojstva primio i svete sakramente, krštenja, pričesti i krizme. Osnovnu je školu pohađao i završio u Slivnu i Imotskom u razdoblju od do godine. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je od do 1967., kada je i maturirao. U franjevački novicijat stupio je 13. listopada a svečane redovničke zavjete je položio 5. travnja godine. Filozofsko-teološki studij pohađao je od godine na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj, a diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za đakona je zaređen 5. prosinca 1971., a za svećenika 29. lipnja po rukama msgr. Josipa Arnerića, biskupa šibenskog. Mladu je misu proslavio u rodnom Slivnu 2. srpnja godine. Kao član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Danko je vjerno i predano vršio brojne pastoralne službe. Od do bio je župnik Staševice a zatim također godinu dana i župnik u Zaostrogu. Župe Kozicu i Zavojane kao župnik posluživao je od do godine. Od do djeluje u Imotskom kao župni a kasnije i samostanski vikar. Godine imenovan je župnikom Župe Ugljane, gdje ostaje do godine. Potom četiri godine do kao župnik s rezidencijom u franjevačkom samostanu u Makarskoj, poslužuje vjernike Velikog Brda. Godine ponovno se vraća u Zaostrog odakle kao župnik poslužuje župe Podaca i Brist imenovan je župnikom Župe Siverić, gdje ostaje do godine, kada se po treći put vraća u Zaostrog na mjesto gvardijana i župnika. Te je službe vršio tri godine. Od do bio je gvardijan i župnik u Živogošću a od do župnik Kijeva i ujedno dekan kninskog dekanata. Godine 2012., postaje župnikom u Župi Studenci, koje je zbog teške bolesti morao napustiti u prosincu godine. Otišao je iz Studenaca s vjerom i nadom da će se uskoro vratiti svojim obavezama i svojim vjernicima. Ipak, do svoje smrti boravi u samostanu u Imotskom, pod stalnom paskom liječnika bori se s teškom bolešću. Tu borbu nije izdržao. Bolest se nije dala zaustaviti niti pobijediti. U nedjelju, 4. listopada 2015., kako već rekoh, na blagdan sv. Franje Asiškoga u 71. godini života, 51. redovništva i 44. svećeništva, okrijepljen sv. sakramentima, blago je u Gospodinu preminuo. Kako vidimo, fra Danko je, u svoje 44 godine svećeništva, promijenio mnoga mjesta svoga služenja i djelovanja. Ipak, najveći broj godina pastoralnog rada proveo je u župama Makarskog primorja. Rijetko sam imao priliku primijetiti da je neki naš brat, kojega smo posljednjih godina ispratiti na vječni počinak, promijenio toliko Oproštaj od fra Danka Glibote 187

190 Oproštaj od fra Danka Glibote različitih služba i mjesta svoga svećeničkog djelovanja, te da ih je sve prihvaćao bez prigovora. Kroz to se pokazivala još jedna kvaliteta njegove franjevačke duše, izvršavanje zavjxeta poslušnosti i raspoloživost za sve opcije ili bolje potrebe Provincije i Crkve. Siguran sam da će život mnogih župa, u kojima je živio i djelovao naš fra Danko, trajno ostati obilježen po najljepšim uspomenama povezanosti s njim, po njegovom jednostavnom, skromnom i nenametljivom svećeničkom djelovanju. I u osobi našega fra Danka još se jednom obistinila istina našega ljudskoga života da smo svi jedinstveni i neponovljivi, te da kao takvi predstavljamo istinsko obogaćenje svijetu i Crkvi u njemu. Dok budu živjela braća i svi ljudi, koji su za života poznavali fra Danka, živjet će i neke najljepše uspomene i sjećanje na trenutke tog zajedništva. Zadnjih su me dana braća podsjetila ne neke anegdote iz njihovog životnog druženja s fra Dankom. Među ostalim još su jednom prepričali događaj iz fra Dankovih novicijatskih dana, kada su fra Danko i kolege novaci, zajedno s meštrom krenuli obaviti neke radove u polju. Fra Danko je nosio demižanu punu vina, koje je trebalo biti okrepom nakon napornog fizičkog posla. Hodajući između stabala i visoke trave, fra Danko je posrnuo, pao, čak se po licu i ozlijedio, ali demižanu nije ispustio iz ruke. Ta anegdota najljepše oslikava njegov ljudski i franjevački karakter, njegovu svijest odgovornosti, nadasve njegovu upornost i još mnogo toga pozitivnoga što se sabralo u njegovoj osobi. Bio je čovjek duboke vjere i pouzdanja u Boga. Obraćajući se svojim vjernicima uoči prošlog Božića, fra Danko je napisao: Dragi vjernici, nastojao sam, svugdje gdje sam došao, propovijedati Riječ Božju da bi svi oni koji slušaju, shvatili da je najvažnije djelovati u životu kako bismo zadobili život vječni. To djelo želim nastaviti i među vama. Čeka nas težak posao, oblikovati svoj život prema Riječi Božjoj. To je posao za čitavi život, a nagrada će nam biti u vječnosti. ( ) Bog iznenađuje. Dolazi nam u najvećoj jednostavnosti i poniznosti kako bi nas spasio. 188

191 Vjerujem, draga braćo i sestre, da je to Božje iznenađenje mnogima došlo i posredstvom našega fra Danka, koji je znao kako se za sveti narod Božji treba brinuti i voditi ga putem spasenja, koji je znao ostati prema svima ljubazan i milosrdan a prema potrebnima uvijek otvoren i susretljiv. Kako to u našem ljudskom životu biva i fra Danko je, uz prirodne predispozicije, prve psihološke sugestije i temelje dobio već u obitelji, iz koje je ponikao, preko svojih roditelja, a posebnu patinu njegovom ljudskom i svećeničkom imidžu, dala mu je njegova franjevačka redovnička Zajednica, koja je, zajedno s njim, proživljavala a i danas kontinuirano proživljava dramu društvenih odnosa i previranja. Uz brojne duhovne plodove, fra Danko se posebno isticao kao vrijedan i marljiv čovjek, koji nije zazirao od nikakvog fizičkog rada. Brojna materijalna zdanja, župne kuće, crkveni objekti, kapele, zvonici, podignuti su zahvaljujući njegovom žaru i predanom radu. Čovjek je slava Božja na zemlji, pa i po materijalnim tragovima koje ostavi iza sebe. Naš je fra Danko dijelio svete sakramente svojim župljanima, navješćivao im je sveto Evanđelje, ne samo riječima već i čitavim svojim životom. Stoga, hvala Bogu Svemogućem što bez ikakve zadrške možemo u ovom trenutku reći da je ovaj naš brat, koji sada prelazi u novu stvarnost nebeskog života, na ovoj zemlji doista i živio ono što je vjerovao i ispovijedao. Bio je u doslovnom smislu sluga Bogu, Crkvi, svojoj Provinciji koju je volio, svome hrvatskom narodu, kojim se ponosio. Fra Danko je živio svoje redovništvo i svećeništvo sve do smrti, pa i u uvjetima teške bolesti, koja mu nije bila razlog ili prepreka da ostane vjeran sebi i svojim obećanjima. Zadnji su dani njegova života, uslijed bolesti koja je uznapredovala i sve jače pritiskala izmučeno tijelo, bili izvorom čuđenja, pa i divljenja, za sve koji su mu bili bliski i na usluzi. Hvala svima, liječnicima, rodbini, župljanima, posebno onima iz Župe sv. Ilije na Studencima, gdje je fra Danko proveo zadnje godine, u kojim je toliko prirastao srcu tih vjernika da su ga rado i često obilazili u nadi da će im se ponovno vratiti. Hvala svim mojim dragim fratrima posebno onima u samostanu sv. Franje u Imotskom, na čelu s o. gvardijanom kao i onima iz samostanskog okružja, na brizi, strpljivosti i iskrenoj bratskoj ljubavi kojom su skrbili za našeg fra Danka. Dragi fra Danko, u ime cijele naše franjevačke Zajednice, izražavam Ti iskrenu zahvalnost za Tvoje vjerno i predano svećeničko služenje za dobrobit vjernika, kojima si bio poslan, za povećanje vjerodostojnosti i ugleda Crkve u našem narodu i u svijetu. Veliko hvala i tvojoj cijenjenoj obitelji iz koje si potekao, koja te je odgojila i prenijela ti jasne ljudske, kulturne i kršćanske zasade vjere i morala, a čime si nás, kao franjevačku Zajednicu, silno obogatio. Uvijek ćemo te nositi u srcu i ostat ćeš nam u lijepom sjećanju. Bdij i dalje nad našom Provincijom, našim hrvatskim narodom, isto onako kako si to činio do konca svog ovozemaljskog života i moli za nas pred Bogom, koji će Te, uvjereni smo, zbog svega što si učinio, raširenih ruku primiti u svoj zagrljaj i blaženstvo svojih svetih i izabranih. Počivao u miru Božjem! 1 Kakav je i običaj prilikom posljednjeg ispraćaja, od svog župnika fra Danka se u ime župljana Župe Studenci oprostio Ljudevit Cikojević riječima: Preuzvišeni oče Nadbiskupe, mnogopoštovani oče Provincijale, dragi svećenici, redovnici, redovnice, fra Dankova rodbino i ostali vjerni puče! Ovo je dan što ga učini Gospodin! Premda je osjećaj 1 ntent&view=article&id=5750&itemid=7 Oproštaj od fra Danka Glibote 189

192 Oproštaj od fra Danka Glibote tuge velik jer se opraštamo od jednog svećenika, našega dragoga fra Danke, smrt je za ljudski rod neizbježna stvarnost od koje čovjek može bježati, al ne može pobjeći. Kao što je smrt za čovjeka nepoznanica, tako je i život. Ne tako davno franjevački je put fra Danka doveo iz Kijeva na Studence. Kako za nas Studenčane, pa tako i za fra Danka, prvi je susret bio obavijen velom tajne. Taj veo je ubrzo nestao jer smo shvatili da je fra Danko kao nježni otac. Nježnost i blagost mogla se osjetiti na svakom koraku, a sve je to bilo prožeto franjevačkom karizmom. Zato nježnoga oca nije bilo teško zavoljeti. Svaki čovjek u svom životu ima uspona i padova, no svaki je uspon i pad dio križa koji moramo nositi. Križa nije bio lišen ni fra Danko. Došavši na Studence, koračajući kroz crkvu slaveći Gospodina, moglo se vidjeti da je križ utjecao na njegovo zdravlje, međutim on se nikada nije predavao i iz njegovih se usta uvijek moglo čuti Dobro sam! premda se u druženju s njim vidjelo da nije dobro. Nas, kojima je bio kao nježni otac, uvijek je hrabrio i davao primjer kako se sa životnim križem treba nositi. Jobovskom strpljivošću nosio se sam s bolešću sve do jedne prosinačke večeri kad su ga odveli na liječenje. Kao što su prosinačke večeri na Studencima hladne, tako je i vijest da je fra Danko teško bolestan donijela hladnoću u mnoga studenačka srca. Pošto bolest nije dopuštala da se fizički vrati na Studence i obavlja svoju službu, njegov duh kao da je ostao, jer je kod posjeta uvijek pitao za svoje župljane. Čim se malo oporavio, pohitao je na susret sa svojim vjernim pukom. Bolest ipak bijaše jača od njegove životne energije i smrt je došla po svoj danak. Vjerujem da se fra Danko pripremao za nju te je vjerovao da je ona samo put kojim treba proći kako bi susreo Gospodina, kojemu je posvetio svoj život. Zov Gospodina dogodio se upravo na blagdan svetoga Franje čijim je stopama hodio. U njegovo ime, zahvaljujem ocu gvardijanu i ostaloj fra Dankovoj subraći, časnim sestrama i svima koji su se brinuli za njega, koji su mu iskazivali ljudsku i kršćansku ljubav, a Vama, dragi fra Danko, u ime svih onih koji su me zadužili, i u svoje osobno ime, kažem HVALA za dobrotu i ljubav! Dragi fra Danko, kao što ste mnogo puta u svojoj svećeničkoj službi izgovorili Svidje se Gospodinu uzeti svoga slugu! tako se i ja od Vas opraštam u ime svih župljana Studenaca u nadi da ćemo se susresti kod Gospodina: Pokoj vječni daruj mu Gospodine! 2 U ime Župe Slivno, fra Dankove rodne župe, i u ime svećenika iz Slivna, od fra Danka se oprostio fra Željko Tolić, župnik Slivna: Preuzvišeni o. Nadbiskupe, mnogopoštovani o. Provincijale! Krš je hrvatska riječ koja se u hrvatskom jeziku prvi put javlja na otoku Krku, u starom crkvenom zapisu iz godine. Ono što tu riječ definira jesu vodotopive stijene, snažna tektonska aktivnost i hidrogeološki uvjeti. Iza planine Biokovo - na tromeđi Bosne, Hercegovine i Dalmacije - smjestila se Imotska krajina koja se rastegla na oko 60 km 2. Manjim je dijelom poljska, ponegdje uvalovita i jezerovita, a najvećim golemim dijelom krševita. Upravo u ovom zadnjem, golemom prostoru krša, smjestila se i jedna erozivna kotlina u koju su se s okolnih brda slivale vode, koje današnjem Slivnu dadoše njegov krsni list. U tom mjestu zemlje je malo i to mršave, pa se narod bavi svačim, i žitom i lozom i duvanom. Ali da nije slivanjske pameti, poštenja i valjalštine i tuđeg svita, sve bi to malo bilo, napisa časne kulturne uspomene Vinjančanin fra Silvestar Kutleša. 2 Ibid 190

193 Za malo mjesto tri riječi: pamet, poštenje i valjalština: to je Slivno fra Silvestrova doba. Ali, pamet, poštenje, valjalština - i k tomu: tuđi svit - to je Slivno našega doba. Od davnine je bilo kolijevkom poštenih i valjanih ljudi. U rijeci tih i takvih Slivanjaca svoje časno mjesto zauzima i sin pokojnog Božidara i Ruže rođene Protrka - fra Danko Glibota: svećenik po pozivu, franjevac po opredjeljenju. Da je volio svoje Slivno, ne trebam posebno naglašavati. Da je volio svoj hrvatski narod, svoju Crkvu, i svoj habit, ne bih želio ponavljati. Ali da su fra Danka - zbog toga što je bio svećenik, što je fratar iz fratarske obitelji, što je čovjek u neiskvarenom i punom smislu te riječi, što je je bio jednostavan, drag, mio, obziran, nenametljiv, druželjubiv; što je u sebi imao i mnoštvo drugih vrlina koje su ga krasile - da su ga zbog svega toga Slivanjci poštovali i voljeli, eto to želim posebno istaknuti. Stoga, dragi fra Danko, u svoje osobno ime, u ime tvoje bliže i daljnje rodbine, u ime slivanjskih svećenika i časnih sestara, u ime svih Slivanjaca u domovini i svijetu, kažemo Ti HVALA. Tu si riječ - kao čovjek, svećenik i redovnik - zaista zaslužio i mi je s ovoga mjesta, javno i ponosno, izgovaramo. 3 Gvardijan fra Kristijan Stipanović je u ime svećenika Imotskog dekanata također uputio prigodne riječi: Preuzvišeni oče Nadbiskupe, mnogopoštovani oče provincijale, braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovana obitelji i rodbino pokojnog fra Danka, braćo i sestre u Kristu! Kao gvardijan već treći put u 15 mjeseci govorim oproštajni govor na sprovodu jednog fratra-svećenika. Nakon odlaska 3 Ibid fra Vjeke Vrčića i fra Bruna Peze, sestra - tjelesna smrt - pohodila je naše samostansko bratstvo i na svetkovinu sv. Franje odnijevši u vječnost našeg brata fra Danka Glibotu. Za sv. Franju pjevali smo u obredu preminuća: Franjo, siromah i ponizan, ulazi bogat u nebo. Usuđujem se reći da su se ove riječi ostvarile ne samo 3. listopada u Asizu nego i 4. listopada u Imotskom. U Asizu je preminuo utemeljitelj, a u Imotskom jedan od članova svečeve zajednice. Vjerujem da svi mi koji smo poznavali pokojnog fra Danka, možemo riječi siromašan i ponizan staviti uz njegovo ime. Skroman, samozatajan, nenametljiv, nezahtjevan, jednostavan... - svim tim i sličnim atributima zapravo govorimo da je naš pokojni brat bio siromah i ponizan poput sv. Franje. Duboko sam uvjeren da mu je Serafski otac zbog toga izmolio blaženu smrt. Oproštaj od fra Danka Glibote 191

194 Oproštaj od fra Danka Glibote Kao dekan Imotskog dekanata zahvaljujem pokojnom svećeniku fra Danku na njegovu uzornom i predanom služenju u Imotskom, gdje je bio župni vikar ( ), i u Studencima, gdje je bio aktualni župnik ( ). Koliko je svojim načinom života prirastao srcu Studenčana, najbolje govore nebrojene posjete i telefonski pozivi župljana u proteklim mjesecima. Fra Danko je u imotski samostan došao uoči Božića prošle godine nakon teške operacije. Kao gvardijan ovog samostana zahvaljujem mu na uzoru vjerničkog prihvaćanja i nošenja križa teške bolesti. - Kako si? Treba li ti išta? - Odlično sam. Dosta / Prilično dobro. Ne treba ništa. Nemojte se mučiti oko mene... - to su bili njegovi odgovori. Gotovo bez ikakvih zahtjeva, strpljiv, vedar i smiren bez obzira koliko se loše, umorno ili bezvoljno osjećao. U zadnje vrijeme njegov odgovor na pitanje Kako si bio je Osrednje. Svima nam je to bio znak da bolest prevladava i privodi njegov život kraju. Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su fra Danku olakšali vrijeme njegove bolesti: medicinskom osoblju, posebno dr. Petru Striniću te patronažnim sestrama Ivani Milas i Moniki Radeljić; časnim sestrama, osobito s. Dobroslavi i s. Filipi; našim postulantima te svima koji su na bilo koji način pomogli našem pokojnom bratu. Poštovana obitelji i rodbino pokojnog fra Danka, u ime samostana, župe i dekanata primite iskrenu sućut. Zahvaljujem svima što ste došli na ovaj oproštaj od našeg dragog brata fra Danka. - Lijepo li je živjeti među braćom! - često je u našim fratarskim druženjima govorio pokojnik. Dragi fra Danko, bilo nam je lijepo s tobom, a, nadam se, i tebi s nama. Počivaj u miru Božjem do ponovnog zajedništva u Kraljevstvu nebeskom! 4 Od fra Danka se još riječima oprostio fra Ante Jurić, a sućute su izrazili mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije i Dinko Aračić Ibid 192

195 Pošli su pred nama u život vječni Matija Udovičić Nedjeljko Babić (Vinica) Anica Đikić Ivan Cikojević Božo Babić Jurbašić Marijan Bilić-Pavlinović Josip Bilić-Kovačević Jozo Maras ( Iva Šakić Ica Vladimir Babić Icinov Jakov Udovičić Pilić Mara Prka Pošli su pred nama u život vječni 193

196 Pošli su pred nama u život vječni Josip Bilić-Pavlinović Mara Bilić-Pavlinović Ante Cikojević Ćiro Ljubica Šakić Ivan Cikojević Mišić Ana Bilić Dragica Bekavac Milica Kaša Nedjeljko Babić Petar Prka Petrica Kazimir Kazo Udiljak Anđa Bilić Paričić Iva Ica Dujmović Milica Bilić-Pavlinović Anđa Bilić-Nosić Anica Trogrlić

197 Frano Prka Dominik Bilić-Erić Ante Bilić-Nosić Nadica Babić Nada Vuković Marija Maras Anka Babić Ana Šakić Marija Meštrović Marijica Mladen Bilić Pošli su pred nama u život vječni 195

198 Prilozi za LIST STUDENCI Studenci 54 Prilozi za LIST STUDENCI 2015.godine 50 KN Mate Bekavac, Franka Udiljak, Marijan Prka 100 KN Danica Maras, Zvonko Maras, Jakov Bilić-Antičević, Neda Bilić-Nosić, Ivica Bilić-Matišić, Hermina Tomasović, Jozo Udiljak Šandajić, Ante Udovičić Ćuveni, Ivan Udovičić Svečev, Ivan Udovičić Rožić, Nikola Trogrlić Lazić, Rajko Udiljak, Maca Troglić Lazić, Vesna Cikojević, Ilija Šakić Jocin, Stipan Šakić Aba, Kosa Šakić, Marija Šakić Bilanović, Kaja Šakić, Jure Udiljak Milošićev, Ivan Dragun Niper, Ante Prka Antica, Ljubo Bilić Perić, Nediljko Prka Biko, Ivan Bilić Paričić, Ante Šakić Miljkov, Ante Udovičić Tone, Jozo Udovičić Joje, Nikola Udovičić Betin, Luca Udiljak, Iva Jozić Ika, Anka Šakić Danić, Stipe Babić Antunović, Zora Renz rođ. Prka, Mirko Bilić Mikulin, Toma Bilić-Nosić, Marko Malenica Matin, Roko Malenica, Petar Maras, Ante Babić Prkušić, Josip Bilić Joskić, Ljuba Šiško, Nediljko Babić Duduković, Drago Babić Duduković, Nikola Bekavac, Stipe Udovičić Šajinov, Luca Bilić-Centić, Pere Bubalo, Stipe Udiljak Banskoga, Ica Cikojević, Ljubo Bilić Pilišević, Ante Malenica, Ivan Jurčević Carević, Marica Gačić, Iva Maras, Ica Bodrožić, Vlade Cikojević Lolin, Ivan Maras, Darko Bilić Runtić, Stipe Troglić Curić, Pila Cikojević pok. Tone, Ljubo Bilić Runtić, Jozo Šakić Iketinov, Mladenko Šakić, Marinko Jurčević, Anđa Bilojelić (sestra pok. Ive Dujmović), Marka Barać, Marko Malenica Matin, Kristina Đikić, Josip Jurčević, Stipe Prka, Nevenka Čajo, Branka i Stipe Šakić, Ćića Subašić, Damir Malenica 200 KN Milan Kolovrat, Marijan Udiljak Pajo, Ante Babić Antun, Srećko Bilić Merdžanov, Nedjeljko Šakić Miljkov, Tadija Babić, Iva Trogrlić (Bjelovar), Ivan Bilić Iće, don Bariša Čarapić, (župnik Vinice), Ivan Bilić-Pavlinović Vicko, Vlade Cikojević Lolin, Marija Mendroš, Nediljka Bilić Bonina, Ivica Stipović pok. Nikole, Milica Dujmović ud. Stipe, Slava Udovičić Šimakić, Mate Bilić- Erić (Zagreb), Marijan Bilić Rine, Stipe Bilić Paričić, Stjepan Jurčević, Joško Maras, Zvonko Udiljak, Ljubo Bilić Mišić, Mate Jurčević pok. Petra, Ilija Šakić, Ivan Bilić- Antičević Tonći Malenica 250 KN 196

199 300 KN 50 EUR Petar Šakić Miljkov Jozo Bekavac (Sttutgart), Marija Bilić, Mirko Vuković Luka, Dine Bilić-Nosić 400 KN Vlatko Meštrović, Srećko Marijanović Ivan Bilić-Prcić Lijić 100 EUR Ana i Zvonko Prka (Brač) 500 KN Mirko Šakić Danić 200 CAD 750 KN Tomislav Babić (Koprivnica) 20 EUR Anka Daci, Kazimir Udiljak 30 EUR Dinka Močić Poštovani darovatelji! Ako je ime kojega darovatelja izostavljeno ili netočno napisano, razlogom su male poteškoće pri čitanju rukopisa te njegovu pogrešnu prijepisu ili pak bolest bivšeg župnika fra Danka Glibote, stoga vas ljubazno molimo da nas obavijestite na župnu e-poštu: zupniuredstudenci@gmail.com ili adresu Župnog ureda Podgreda 5, Studenci. Zahvaljujemo na razmijevanju. Uredništvo! Prilozi za LIST STUDENCI 197

200 Prilozi za LIST STUDENCI 198

201 Raspored bogoslužja i blagoslova obitelji Petak, 25. prosinca Božić - Rođenje Gospodinovo Ponoćka: Crkva sv. Ilije u 24 sata Dnevna sv. misa u Subota, 26. prosinca Sv. Stjepan prvomučenik i blagoslov obitelji Sveta misa u crkvi sv. Ilije u Blagoslov obitelji (od 13 sati) Dujmovići, Bekavci, Podkula, Kovačevići, Vrdolac, Gluvići, Miljkovača, Gutići, Depići. Nedjelja, 27. prosinca Sv. Ivan apostol i blagoslov obitelji Sveta misa u Ponedjeljak, 28. prosinca Mladenci i blagoslov obitelji Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 9 sati. Blagoslov obitelji (od 10.30) Batalići, Staje, Pržići, Centar (kod crkve), Musinac, Šakići, Glavica. Utorak, 29. prosinca Blagoslov obitelji Repinjovača, Podgradina, Gradina, Marasi, Dvorine. Srijeda, 30. prosinca Blagoslov obitelji Stanine (Zvalušići) i Jurčevići, Podgreda, Dvorine (ostatak). Četvrtak, 31. prosinca Silvestrovo i blagoslov obitelji Blagoslov obitelji (od 9 sati) Kašin Okrajak, Jurbašići, Udovičići, Miljkovi. Sveta misa zahvalnica u crkvi sv. Ilije u 16 sati. Petak, 1. siječnja Nova godina Sveta misa u crkvi sv. Ilije u Nedjelja, 3. siječnja nedjelja po Božiću Sveta misa u Srijeda, 6. siječnja Bogojavljenje - Sveta Tri kralja Sveta misa u crkvi sv. Ilije u Nedjelja, 10. siječnja Krštenje Gospodinovo Sveta misa u crkvi sv. Ilije Neka po mogućnosti blagoslovu budu nazočni svi članovi obitelji. Susretu sa svima vama se unaprijed radujem. Obitelji koje budu izostale u određeni dan, neka se jave župniku radi drugog termina! fra Zoran Jonjić, župnik Raspored bogoslužja i blagoslova obitelji 199

202 Sadržaj Sadržaj Božić rođendan Lica milosrđa... 1 Što je posvećeni život... 4 O pobožnosti Božjemu milosrđu... 9 Ususret kanonizaciji kardinala Alojzija Stepinca Gospina svetišta u Dalmaciji Jeste li znali Obitelj kao kriza identiteta Razgovor sa Stipanom Trogrlićem Iz župne kronike Od Božića do Božića ŠKOLSKA KRONIKA Istrgnuto iz školskih zadaća Vijesti iz Općine Molitve sa Studenaca Treći red sv. Franje u Studencima Materice i Očići Prepoznaju nas po gašenju božićnih svijeća Toponimija (14) Potres Moja himna Pogledi Podsjetimo još jednom na naše gore list Stjepan Lice, Bubekovo gnijezdo Putem nade i vjere Obraćenje na sunčanoj strani Alpa Nagrada Tin Ujević Izložba fra Ante Udovičića i Ivana Mustača Ivana Bilić Antičević: I obitelj i slikarstvo shvaćam kao svoj poziv Zbor Sv. Ilije - korak bliže Gospodinu Progledaj srcem Naš Ivo Schmelzer - svjedok vjere! Neka mu je blagoslovljeno! Sviranje je duhovna higijena Statistika župnog lista Uz 30. obljetnicu Lista Studenci Studenci u mom srcu Uz čestitku za 30. obljetnicu Ogorčena starica Iz vaših pisama Oproštaj od fra Danka Glibote Pošli su pred nama u život vječni Prilozi za LIST STUDENCI Raspored bogoslužja i blagoslova obitelji STUDENCI, list župe Studenci Izdaje: Uredničko vijeće: Glavni i odgovorni urednik: Facebook: Lektor: Fotografije: Tehničko uređenje: Tisak: Račun otvoren kod: Naslovna i zadnja stranica: Druga strana korice: Treća strana korice: Župni ured Studenci fra Zoran Jonjić, Mate Bilić Prcić, Zvonimir Bilić, Ivana Babić, Zvonko Babić, Željko Bilić-Centić, Ante Babić, Mario Cikojević, Marija Babić, Ljudevit Cikojević, Marko Trogrlić i Marko Udovičić fra Zoran Jonjić, župnik, Župni ured Studenci, Studenci, Tel./Fax.: , zupniuredstudenci@gmail.com Župa sv. Ilije proroka, Studenci Petar Ujević Ljudevit Cikojević, Matej Cikojević, Zvonko Babić, Ivan Babić, Tadija Kristijan Babić Silvio Družeić Jafra-print d.o.o. Solin List izlazi s dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara. Uzdržavamo se isključivo dobrovoljnim prilozima čitatelja. Societe Generale HVB, Kunski: , devizni: / Slikopisi svih prethodnih naslovnica župnoga lista Studenci Božićna čestitka Povelja posvete crkve 200

203

204