Fra Ante Marić TRAGOM UBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRATARA

Transkript

1

2 Fra Ante Marić TRAGOM UBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRATARA

3 Nakladnik Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika Knjiga 1. Uredništvo Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika Fotografije fra Bruno Adamčik, fra Branko Marić, fra Ante Marić, Kruno Hrkać, Ćiril Raič, Marija Definis-Gojanović, Ivan Ančić, Marko Rogošić i drugi Lektor Zdenka Leženić Korektor fra Miljenko Stojić Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM Tisak Franjevačka tiskara FRAM-ZIRAL, Mostar CIP - Katalogizacioja u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo : ] (497.6) 1941/1945 MARIĆ, Ante Tragom ubijenih hercegovačkih fratara : ekshumacija u Zagvozdu i identifikacija / Ante Marić ; (fotografije Bruno Adamčik... [et al.]. - Mostar : Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM, Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika, str. : ilustr. ; 24cm Poštovani čitatelju / Slavko Soldo: str. 5-6 ISBN COBISS.BH-ID

4 TRAGOM UBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRATARA Ekshumacija u Zagvozdu i identifikacija fra Ante Marić prof. dr. sc. Marija Definis-Gojanović dr. sc. Davorka Sutlović mr. arheolog Tihomir Glavaš Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika Mostar, 2007.

5 Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM zahvaljuje svima koji su na bilo koji način pripomogli i dali svoj obol u ekshumaciji i identifikaciji tijela pronađenih na Đoginoj ledini, stratištu u Zagvozdu

6 Poštovani čitatelju, Hercegovačku franjevačku provinciju Uznesenja BDM partizani su u ratu i poraću II. svjetskog rata na pravdi Boga nemilosrdno napali. Bez suda usmrtili su 66 njezinih članova. Ubijen je o. provincijal, poubijani su naši gvardijani, profesori i odgojitelji, katehete i učitelji, naši župnici i duhovni pomoćnici, naši mladomisnici, klerici-bogoslovi i časna braća laici. Provincija, koja se spremala proslaviti stotu obljetnicu svojega samostalnog življenja, nakon strašnog nasrtaja bila je na izdisaju. Komunisti su rastjerali, spalili i uništili naše sjemenište s vanjskim konviktom i gimnazijom na Širokom Brijegu, našu bogosloviju u Mostaru i novicijat na Humcu. Fratri koji su izmakli bešćutnom pogubljenju zatvarani su i mučeni po komunističkim zatvorima. Zbrojno uzeto izdržali su više od tri stoljeća robije. Polustoljetna represija komunističkog režima nije mogla izbrisati sjećanje i potjerati žalost iz naših duša. Kroz dugogodišnju tugu prosijava ponos jer su nam naša subraća i u najtežim iskušenjima ostala vjerna. Rasli smo na njihovoj žrtvi, za njih se molili i od njih učili. Narod, koji ih je rodio i kojemu su bili duhovni pastiri, štuje njihovu žrtvu i posjećuje mjesta njihovih smaknuća. Provincija je stoga osnovala Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika. U ovoj knjizi predstavljen je samo djelić naših nastojanja i traganja za mjestima mučeništva i smaknuća naše braće, za njihovim grobovima. Vođeni glasom iz Zagvozda, po nalogu Provincijalata, Povjerenstvo je pristupilo ekshumaciji i identifikaciji tijela pronađenih u tamošnjoj masovnoj grobnici. O ishodu toga rada govori knjiga koja Ti je u rukama. Ova knjiga tek je prva u nizu. Postoji mnogo neodgovorenih pitanja i nedoumica jer su zločini nad našom braćom činjeni pod velom tajnosti. Sve što smo do sada poduzeli i što sada činimo, u svezi s našom ubijenom subraćom, činili samo iz ljubavi i s ljubavlju. Ljubav će biti jedini motiv koji će nas voditi i dalje u ovom poslu. Naša subraća imaju svoje krvne obitelji koje su ih rodile, no njihova je prava obitelj Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM. Oni su naši očevi, naši preci. Mi smo njihova djeca, njihovi unuci i praunuci, mi hercegovački franjevci. Osjećamo njihovu blizinu, oni nas zovu k sebi. Osjećamo obvezu i nastojimo učiniti ono što je dužnost djeteta, unuka, praunuka prema svojim najmilijima. A prva sveta dužnost jest dužnost dostojanstvena ukopa. Ona 5

7 seže u same početke civilizacije. U ime naše Zajednice zahvaljujem svima koji su nam pomogli u ovom nastojanju, a mnogi su pokazali puno ljubavi i samoprijegora. Fra Slavko Soldo, provincijal 6

8 I. TRAGOM UBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRATARA fra Ante Marić Zajednica hercegovačkih franjevaca, Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM na nebo, relativno je mlada zajednica. Zemljopisno nastanjuje prostor Hercegovine i duvanjskog kraja. Prisutnost fratara u Hercegovini i u gradu Mostaru zabilježena je već s početka 15. stoljeća. No, život na ovim prostorima bijaše sustavni progon i rimokatoličkog hrvatskog puka i fratara. Tako su već polovicom 16. st., godine 1563., Turci u Mostaru i Ljubuškom spalili i srušili franjevačke samostane sv. Ante i sv. Katarine, a prije toga, 1524., u Konjicu samostan sv. Ivana Krstitelja. Fratre su što poubijali, a što protjerali, a bolje nije prošao ni narod koji su porobili i poturčili ili poubijali. Na području Hercegovine uslijedile su godine teškog života: zamro je svaki oblik legalnog crkvenog života pa su fratri po grobljima i misištima krišom pastorizirali preostali porobljeni puk. Isprva su djelovali iz Živogošća i Zaostroga, a poslije Karlovačkog mira (1699. g.) i iz samostana Bosne Srebrene: Kreševa, Fojnice i Kraljeve Sutjeske. Novi početak stalne prisutnosti fratara u Hercegovini nastaje odvajanjem Hercegovine od matične provincije Bosne Srebrene 16. svibnja Temeljni kamen samostanu na Širokom Brijegu položen je 23. srpnja 1846., Kustodija je osnovana 3. listopada1852., a Provincija 27. travnja 1892 godine. U tom je kratkom razdoblju Provincija stasala u zapaženu crkvenu i franjevačku zajednicu. 1 Razvoj hercegovačke franjevačke zajednice kroz prvo stoljeće postojanja Kroz razdoblje od do Provincija izrasta u veliku zajednicu. O tome najbolje svjedoči raspored osoblja učinjen prigodom 100. obljetnice osamostaljenja: 1 Usp.: Hercegovački franjevci. Sedam stoljeća s narodom, Bazilije S. Pandžić, Zajednica izdanja ranjeni labud, Mostar Zagreb,

9 Dispositio personalis nostri jubilei centenarii gdje je na kraju dan Conspectus Summarius koji, radi poznavanja stvarnog stanja u Provinciji tog 16. svibnja donosimo u cijelosti 3 : 1. Svećenika u I. redu Studenata s. teologije u Provinciji Studenata s. teologije po sveučilištima 6 4. Studenata filozofije u Provinciji 3 5. Studenata filozofije po sveučilištima 3 6. Studenata s. teologije u Americi 3 7. Studenata u gimnaziji 3 8. Novaka Laika svečano zavjetovanih Laika terciara Svećenika i braće ukupno Sjemeništaraca Samostana Rezidencija Župa u Hercegovini Sjemeništa teologije i filozofije Javna gimnazija Sveukupno đaka u gimnaziji Sjemeništa za gimnazijalce Đaka u konviktu Svećenika jubilaraca Jubilarnih profesora s. teologije Profesor opće filozofije Profesora s. teologije opće Doktora s. teologije Doktora filozofije Doktor obaju prava Doktor glazbe Inženjer arhitekture Profesora priznatih od državne vlasti 25 2 Provincia Assumptionis B. M. V. in Hercegovina, Nr. 312/44, Široki Brijeg str Cjelokupni pregled stanja Provincije dan je u originalu na latinskom. Ovdje je u prijevodu na hrvatski jezik. 8

10 31. Komesarijat Provincije u USA Župa u Komesarijatu Svećenika Provincije u Komesarijatu Svećenika drugih provincija u Komesarijatu Misionara u Kini Tiskara Provincije Radnika u tiskari Svećenika III. svjetovnog reda Sestara III. reda u samostanu Svjetovnih trećara Vjernika u franjevačkim župama u Hercegovini oko Preslik rasporeda osoblja iz svibnja Stanje hercegovačkih franjevaca nakon zločina Krvavu završnicu II. svjetskog rata Hercegovačka franjevačka provincija dočekala je u borbi za goli opstanak zajednice. O stanju u Provinciji najbolje će opet reći raspored osoblja učinjen 10. travnja pod pred- 9

11 sjedanjem provincijalnog izaslanika o. fra Vencela dr. Kosira. 4 U rasporedu su osoblja dani samostani: Mostar, Široki Brijeg, Humac, Tomislavgrad i Slano, te raspored subraće u pastoralu u 38 rezidencija i župa. Prema tom rasporedu u Provinciji je šezdeset i jedan (61) svećenik i fratar. U rasporedu se uopće ne spominju ni sjemenište gimnazija, ni novicijat ni bogoslovija. Provincija koja je s toliko ljubavi i samoprijegora svijala gnijezda ovih odgojnih ustanova sada ih više nema. Osim toga, raspored potvrđuje službu dvojice fratara u Kočerinu fra Valentina Zovke i bolesnoga mu sestrića fra Andrije Topića, koje će za mjesec i nešto partizani na okrutan način ubiti u župnom uredu. 5 Delegirana uprava Provincije u trenutku sastavljanja ovog rasporeda osoblja ne zna za sudbinu mnoge subraće koji su s narodom izbjegli pred partizanskim zločinima. Mnogi će od njih svoj život završiti na stratištima Bleiburga u kolonama smrti Križnoga puta. Mjesecima će trajati neznanje o njihovoj sudbini koju su podijelili sa stotinama tisuća drugih nevino ubijenih. 4 Curia provincialis O. F. M. in Hercegovina Mostar, Nr. 38/45., u potpisu su fra Vencel Kosir i tajnik Provincije fra Bonicije Rupčić 5 O tome svjedoče krvave daske iz fra Andrijinog kreveta koje su izložene na grobovima ubijenih fratara u crkvi na Širokom Brijegu, a krvavu plahtu njegova kreveta sačuvala je Franjevačka knjižnica u Mostaru 10 Preslik rasporeda osoblja iz travnja

12 Redovništvo i sv. redovi: U franjevački red stupio na Humcu 29. lipnja Jednostavni zavjeti: 3. lipnja Svečani zavjeti: 29. lipnja u Čerinu. Mučeništvo: Kao bogoslov u kolonama smrti Križnoga puta stigao do logora u Zagrebu gdje je umro od meningitisa u bolnici Sestre milosrdnice 6. kolovoza Ukopan je na Mirogoju, no za grob mu se ne zna. 69

13 Pogled iz zraka na Široki Brijeg (1934.) Konvikt za vanjske đake (1934.) 70

14 FRATRI KOJE SU PARTIZANI MUČILI I UBILI U HERCEGOVINI I ZA ČIJE SE GROBOVE ZNADE Nijedno od nabrojenih mjesta ubojstava hercegovačkih franjevaca nema autentičnog svjedoka. 8 Pokušaj saznanja potpune istine o njihovom mučenju i ubijanju stoga je uistinu otežan. S vremenom je utvrđeno 9 da su u samostanu na Širokom Brijegu ubijena dvanaestorica fratara: o. fra Marko Barbarić Lesko, o. fra Stanko Kraljević, o. fra Ivo Slišković, o. fra Krsto Kraljević, o. fra Arkanđeo Nuić, o. fra Dobroslav Šimović, o. fra Tadija Kožul, o. fra Borislav Pandžić, o. fra Žarko Leventić, fra Viktor Kosir, fra Stjepan Majić, fra Ludovik Radoš. Kosti poubijanih fratara u ratnom skloništu na Širokom Brijegu (10. IX ) 8 Osim Kočerina, gdje je svjedokinja Šima, fra Andrijina majka i fra Valentinova sestra, koja je ispričala kako se zločin dogodio, ali imena zločinaca nije nikada rekla. 9 Iako bez autentičnih dokaza, do izvjesnih se podataka došlo zahvaljujući potajnom prepričavanju preživjelih fratara. Ako se tome pridodaju i razgovori s obiteljima ubijenih fratara, mozaik se nekako složio. Naime, partizani su zločine činili tako da ne budu otkriveni, u potpunoj tajnosti i pod najstrožom prijetnjom. 71

15 Pred južnim ulazom u ratno sklonište: fra Ivan Boras?, fra Vencel Kosir, fra Mladen Barbarić (10. IX ) Fra Bosiljko Vukojević na južnom ulazu u ratno sklonište (10. IX ) 72

16 U Mostarskom Gracu ubijena su šestorica fratara: o. fra Krešimir Pandžić, o. fra Leopold Augustin Zubac, o. fra Roland Zlopaša, o. fra Zvonko Grubišić, fra Rudo Jurić, fra Kornelije Sušac. O. fra Mariofil Perić s ekshumiranim posmrtnim ostatcima fratara ubijenih u Mostarskom Gracu (1969.) 73

17 O. fra Dobroslav Begić prilikom ekshumacije fratara pobijenih u Mostarskom Gracu (1969.) O. fra Mariofil Perić, o. fra Mirko Magzan i o. fra Oton Bilić pred crkvom u Mostarskom Gracu prilikom ekshumacije fratara (1969.) 74

18 Oštećena širokobriješka crkva (Zavod za zaštitu spomenika kulture Mostar, fototeka, br. 327, g.) 75

19 Bočni snimak oštećene crkve (Zavod za zaštitu spomenika kulture Mostar, fototeka, br. 326, g.) Pročelje širokobriješke crkve 60-ih godina 76

20 GLASOVI IZ ZAGVOZDA Dugo su, u biti do danas, partizanski zločini ostali obvijeni velom tajnosti. Tomu je razlog dvojak. S jedne strane je strah koji je moguće svjedocima utjeran u kosti, a s druge dugotrajna šutnja zločinaca što je stvar njihove osobne savjesti. No, usprkos svemu, kao da se i nad ovim zločinima sramežljivo počela ispunjavati ona narodna mudroslovica: Zemlja se zaklela raju, da se na njoj sve tajne saznaju. Tako je glas o širokobriješkim fratrima koji su iz franjevačke električne centrale i mlinice odvedeni via Spalatum, sramežljivo počeo stizati iz Zagvozda. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme Hrvatskog proljeća, koje bijaše kratkog daha, neslužbeno se počelo govoriti da su ti fratri ubijeni u Zagvozdu. Da bi se provjerile glasine, jedna se mala skupina fratara sa Širokog Brijega, predvođena o. fra Vencelom dr. Kosirom, uputila na taj lokalitet. Tu su krišom, s nekolicinom mještana, došli do Đogine ledine, dočića gdje bi ti pobijeni fratri trebali biti ukopani. Prema iskazima pokojnog fra Vencela iz 80-ih godina prošloga stoljeća, upravo bi to mjesto moglo biti i mjesto ukopa stradalih fratara. Navodio je da je na tom mjestu bilo ostataka zapaljenih svijeća koje su ljudi krišom palili i moli se Bogu da im po zagovoru tih mučenih ljudi pomogne u njihovim životnim nevoljama. Da se radi o mjestu koje su vjernici posebno štovali kao sveto, ukazuje i kamenje utisnuto u zemlju u znaku križa, a iz poštovanja mještani su prestali obrađivati Đoginu ledinu. Fra Vencel je površinski istraživao strukturu zemljišta i ustanovio da zasječeni kolac na nekim mjestima lakše ili teže ulazi u zemlju što bi također upućivalo na ukopno mjesto. Okreni preko Zagvozda Jednom je prigodom 54 fra Vencel putovao s fratrom N. iz Splita na Široki Brijeg. Kad su bili pred Grubinama u Perinuši, zamolio je vozača da okrenu preko Zagvozda. Cesta je bila makadamska i vozač, mnogo mlađi od fra Vencela kojemu je tada bilo više od 80 godina, činio je to nevoljko. Kad su se serpentinama spustili u središte Zagvozda, fra Vencel je zahtijevao da skrenu u smjeru Vrgorca. Starom Napoleonovom cestom prošli su kroz sve zaseoke Zagvozda, a kad su izašli iz mjesta, pozorno je gledao 54 Godine ili

21 prema desnoj strani u smjeru Biokova. Odjednom se na pravcu s desne strane ukazala velika kamena kuća. Fra Vencel je uzviknuo: To je! Vozač je htio stati, a fra Vencel je u strahu progovorio da i dalje vozi polako i da ne staje. U ovu su ih kuću doveli žicom svezanih ruku na leđa, svezanih oko vrata i nogu. Kuća je bila spaljena od Talijana, jer je prokazana kao partizanska. Po vanjskim su ih stubama naslonjenim na bočni zid kuće penjali u prvi kat i rekli im da uđu. Kako su stropovi bili spaljeni, a kuća samo sa izvana djelovala čitavom, proletjeli su tako svezani kroz prizemlje i podrum, s nekih 7 do 8 metara. Čuo se užasni jauk, a dolje su ih tukli toljagama i kundacima, da bi ih onda sve pobili strojnim oružjem i na koncu na njih bacili bombe. Potom su ih pokopali ispod te kuće u dolac koji je prije bio klačina, a za nekoliko su ih dana po zapovijedi Mjesnog odbora četvorica seljana prenijeli na Đoginu ledinu, nekih stotinjak metara dalje i tu zakopali, ispričao je fra Vencel. Fra Vencelu su niz lice tekle suze. Nabrojao je tu imena onih fratara koje su odveli iz hidrocentrale: fra Bonifacija, fra Radu, fra Andriju, fra Leonarda, fra Fabijana, laike Kordića i Prlića, klerika Ivankovića, a možda i Sivrića. Kad su bili daleko od tog mjesta, stali su na jednom proširenju puta, izašli iz automobila i zamotali fra Vencelovu škiju. Nakon prvih odbijenih dimova fra Vencel je mlađem fratru otprilike rekao da ako ikada bude slobode, treba vidjeti što u toj ledini ima i provjeriti sve priče. U to se vrijeme pričalo da bi ti fratri mogli biti pobijeni negdje u Posušju 55, ali i oko Imotskog. U nekim se iskazima spominje i Promina. 55 Svjedočenje o pogibiji hercegovački fratara, fra Vjeko Vrčić, Imotski 13. studenoga Fra Vjeko je fra Anti Mariću napisao što je osobno doživio i čuo u Metkoviću kao župnik godine. U teškoj mu je muci na ispovijed došao mladi čovjek. Poslije sv. ispovijedi dao mi je dozvolu da mogu očitovati sljedeće: Našao sam se s vojskom na Posušju. Nas nekoliko dobili smo naređenje, da moramo strijeljati osam mladih fratara. Izveli smo ih iz komande. Bila je mrkla noć. Kad smo ih vodili, upitao je jedan fratar Kamo nas vodite? Odgovorili smo U Imotski. Odgovorio je da se ne ide ovuda u Imotski. Doveli smo ih na određeno mjesto, pobili i zatrpali. Fra Vjekin je iskaz u arhivu Povjerenstva za pripremu kauze mučenika. 108

22 Godina Dolaskom slobode mnogi su se nadali (s velikim pravom), da će se razotkriti i rasvijetliti nestanci stotina tisuća pobijenih na Bleiburgu i Križnom putu u kolonama smrti te mnogih odvedenih poput ovih fratara iz hidrocentrale na Širokom Brijegu. Uoči Domovinskog rata po tiskovinama su se mogla pročitati mnoga svjedočenja o tim događajima. Spominjan je i Zagvozd. Poticajan je bio razgovor s hercegovačkim franjevcem o. fra Markom Dragićevićem Istina o širokobriješkim mučenicima koji je za Glas Koncila u dva nastavka vodio Slavo Mandurić. 56 U Glasu Koncila br. 25. od 24. lipnja u rubrici Osvrti nalazi se dopis Jure Radića iz Splita sljedećeg sadržaja: U Glasu Koncila u broju 23/90 s nadnevkom 10. lipnja g. objavljeno je svjedočanstvo o širokobriješkim mučenicima te razgovor s preživjelim franjevcem o. Markom Dragićevićem. O. Marko Dragićević kaže: Mnogo kasnije čuo sam od o. dr. Vencela Kosira da su ubijeni (fratri) negdje u Dalmatinskoj zagori, i to na dva mjesta: U blizini mog doma, u selu Zagvozdu kod Imotskog, na Sudišću partizani su godine poubijali devetnaest ljudi među kojima su po priči mještana bili i fratri sa Širokog Brijega. Navodno su najprije bili pokopani na mjestu zvanom klačina, a poslije nekoliko dana prenijeti na stotinjak metara udaljenu Đoginu ledinu. Želim Vam skrenuti pozornost na živuće svjedoke, a posebno Pavla Radića (danas osamdesetogodišnjaka), koji je pokopavao ubijene, kao i na više osoba iz zaseoka Radić Lovrinčević. Neki od njih spominju i ime partizanskog časnika jedinice koja je izvršila zločin. Mislim da bi se na osnovi podataka koji se mogu dobiti od živih svjedoka u Zagvozdu, od širokobrijeških franjevaca i (dopustimo i tu mogućnost) partizanske dokumentacije doznala prava istina o ovom zločinu. Nadam se da je došlo vrijeme da obitelji ubijenih, doznaju za grobove svojih najmilijih jer: društvo koje ne poštuje mrtve, ne poštuje ni žive. 56 GK br. 23., 10. lipnja 1990., str. 7.; GK br. 24., 17. lipnja 1990., str. 7. Polovicom siječnja fra Ante Marić je telefonski razgovarao sa Slavom Mandurićem. Raspitivao se o sudbini dokumentacije iz Zagvozda. Mandurić mu je odgovorio da se sva dokumentacija nalazi u Župnom uredu u Posušju kod o. fra Marka Dragićevića. Nakon fra Markove smrti njegova fotoarhiva još nije sređena. 109

23 Noge su im virile iz zemlje Prateći brojeve GK iz toga vremena, nastaje zatišje o temama ratnih zločina i ono traje sve do polovice listopada kada u GK br. 41. od 14. listopada izlazi poveći članak Slave Mandurića pod nedvosmislenim naslovom i podnaslovom: Na grobu širokobrijeških franjevaca u Zagvozdu i Noge su im virile iz zemlje. Ispod fotografije Radića kuće stajao je potpis: Kuća u kojoj su franjevci mučeni cijelu noć, bačeni s visokog stubišta i na kraju krvnički ubijeni. Prenosimo sadržaj tog članka: U selu Zagvozdu kod Imotskog živi još nekolicina svjedoka ubojstva osmorice hercegovačkih franjevaca, koji su tamo i pokopani. Mara Radić i Jure Lovrinčević svjedoče kako su franjevci sa Širokog Brijega dovedeni u predio zvani Sudišće, u kuću pokojnog Jure Radića. Kuća je još prije bila zapaljena od partizana i u njoj su franjevci bili mučeni cijelu noć. Potom su ih izveli na vanjsko stubište koje je vodilo na drugi kat i nalazi se s desne strane kuće, i odatle s visine od 7 m bacali na kamenu liticu. Kako su još bili živi, udarali su po razbacanim tijelima cjepanicama i kamenjem i na kraju ih poubijali iz različitog vatrenog oružja. Za svaku sigurnost jedan od ubojica na njih je bacio bombu tako da su cijela ta strana kuće i okoliša bili još dugo krvavi. Franjevci su bili većinom goli, a njihovu odjeću podijelili su partizanski odbornici. Kasnije su pojedinci njihovu odjeću prodavali u Imotskom. Sudišće - Radića kuća kamo su partizani doveli fratre sa Širokog Brijega 110

24 U zaseoku Radići, iako ima petoro djece, živi osamljen, potpuno napušten i gotovo slijep 85-godišnji starac Pavao Radić u nevjerojatno lošim uvjetima. On je kopao rupe i zakopavao pobijene franjevce. Bili su najprije pobacani i zatrpani veoma tankim slojem zemlje ne mjestu zvanom Klačina, udaljenom petnaestak metara od kuće u kojoj su mučeni. Nekima su još i noge virile iz zemlje. Tu su ostali svega nekoliko dana jer je vlasnik tog zemljišta (kao i kuće) Jure Radić zamolio nadležne da se tijela franjevaca prenesu na neko drugo mjesto i malo dostojnije pokopaju. Tako su franjevci preneseni u tzv. Đoginu ledinu, udaljenu stotinjak metara od Klačine i tu poslagani u prilično prostranu rupu duboku oko 80 cm. Na tom zabačenom i zaraslom mjestu počivaju još i danas, i još su uvijek uočljivi i prepoznatljivi križevi od neobrađena kamena ukopani u zemlju. Mještani godinama nisu smjeli ovo mjesto posjećivati niti o tome pričati, te se velik strah još i danas osjeća među njima. Hrabriji su noću ili po velikom nevremenu posjećivali grobove franjevaca mučenika i nad njima se molili. Zagvožđani govore kako na njihovu području ima još mnogo grobova i nevinih žrtava, koje su stradale u četničkim naletima ili od partizanske ruke nakon rata. Poznata gubilišta su npr. Potkamenik i Šuvarov dolac. Glavni partizanski odbornici koji su u to doba harali po Zagvozdu, kako pričaju mještani, jesu pokojni Pavao Lozo, poznati prvoborac i komunist Imotske krajine i Marijan Lubina, koji danas živi u Zmijavcima kod Imotskog. Njih su dvojica ljudima pljačkali i nosili sve iz kuća, odvodili stoku, odnosili žito i dr. Tamošnji ljudi smatraju da su i oni povezani s ubojstvima svećenika i mnogih civila. Nitko se od njih ne sjeća točnog datuma pogibije franjevaca, ali se svi slažu da je to bilo najvjerojatnije u veljači Nedavno je grobove svoje redovničke subraće u Đoginoj ledini posjetio i o. Marko Dragićević, svjedok pogibije širokobrijeških franjevaca (v. GK 25/90). Zaplakao je starac nad grobovima svojih kolega i profesora sjetivši se svih muka i užasa koje je proživio i zahvalivši Bogu koji je baš njega sačuvao da ne bude na tom ili nekom drugom mjestu ubijen. Prema iskazu svjedoka, u Zagvozdu su najvjerojatnije pokopani: 1. o. Bonifacije Majić, 62 godine, profesor 2. fra Fabijan Kordić, 55 godina, brat pomoćnik, krojač 57 Tiskarska pogrješka, treba stajati

25 3. o. dr. Rade Vukšić, 51 godina, direktor gimnazije i profesor 4. o. dr. Fabijan Paponja, 41 godina, prefekt konvikta i profesor 5. o. Andrija Jelčić, 41 godina, gvardijan samostana 6. o. dr. Leonardo Rupčić, 38 godina, profesor 7. fra Melhior Prlić, 33 godine, brat pomoćnik, stolar 8. fra Miljenko Ivanković, 21 godina, klerik. 58 Panorama Zagvozda 58 GK br. 41, 14. listopada 1990., str

26 Mučenici traže istinu Iako se preko tih događaja prevukao talog prešutnih godina pomiješan i učvršćen komunističkom strahovladom, osjećaji nisu umrli, nestali. Naprotiv, čim je prozračila prva zraka slobode, potomci umorenih pohrlili su stratištima svojih roditelja, braće, rođaka, redovnika i svećenika. Tako i Makarani potaknuti pozivima iz franjevačkog samostana i župe sv. Marka pođoše križnim putem svojih pobijenih vjernika i fratara. Križne su im postaje Kozica 4. studenoga i Zagvozd Šuvarov dolac Jerkuša 10. studenoga, te je nakon 46 godina služena pogrebna sv. misa u župnoj crkvi sv. Marka u Makarskoj. 59 Klačina - mjesto prvotnog ukopa zaraslo u šumu i korov 59 Usp. GK. Br. 47, 25. studenoga str. 6., pod naslovom Svjedočanstva o patnjama: Na groblju sv. Ilije u Kozici, na kojemu su 4. studenoga g. ubijena četiri svećenika i četiri druga vjernika, te na grobovima u biokovskom kamenjaru, u Šuvarovu docu, u kojima se nalaze, međi mnogim umorenima, posmrtni ostatci desetorice Makarana zaklanih 10. studenoga 1944., održan je 10. studenoga prvi javni vjerski obred nakon 46 godina na njihovim grobovima. Nakon sprovodna hodočašća rodbine, prijatelja i svećenika mučeničkim grobovima, slavljena je pogrebna misa u župnoj crkvi sv. Marka u Makarskoj. Mirko Mihalj 113

27 Tom je prigodom ondašnji župnik don Ivan Dragušica rekao da na području Zagvozda ima više mjesta koja kriju nevine žrtve te najavio da župa u jednu subotu pred Božić priprema komemoraciju s misom za sve tu ubijene i sahranjene, jer u tom spomenu žele sudjelovati ljudi iseljeni svugdje po svijetu. 60 U istom broju GK pod rubrikom Osvrti, dopisom Neistinite tvrdnje, javlja se Željko Lubina, odvjetnik, kao opunomoćenik Marijana Lubine i Rose-Ruže Zlendić, kćeri i nasljednice Pavla Loze, da bi učinio ispravak informacija na članak Noge su im virile iz zemlje Slave Mandurića objavljenog u GK br. 41.od 14. listopada. Ovim dopisom Glasu Koncila želi se demantirati sve ono što su mještani Zagvozda izrekli o događanjima vezanima uz veljaču godine, osobito uz imena njegovih štićenika Lubine i Loze. Odvjetnik Lubina između ostalog veli: Neistinita je i podla tvrdnja da su Lozo i Lubina povezani s ubojstvom fratara, a posebice je zla tvrdnja da to smatraju i tamošnji ljudi. To ne smatra čak ni potpisnik članka, jer bi onda i naveo tko to smatra i koji su to, osim njega tamošnji ljudi. 61 Odvjetnik se orijentirao na godinu 1942., za koju će se kasnije ispostaviti da je puka tiskarska pogrješka, a u biti se radi o godini, pa nastavlja: Netočne su tvrdnje u članku da Mara Radić i Jure Lovrinčević svjedoče kako su franjevci dovedeni u kuću pokojnog Jure Radića, da su mučeni u toj kući, te da je kuća prije toga bila zapaljenja od partizana. Kao prvo, kuću Joze Radića 62 koji je bio partizanski simpatizer, zapalili su Talijani. Kao drugo, u kraj koji se spominje u članku u to vrijeme nisu dovedeni franjevci, a posebno nisu dovedeni po partizanima. Kao drugo, Mara Radić je rođena godine, pa kako je godine imala najviše jednu godinu života, očito je da li je ona svjedočila ili mogla svjedočiti o nečemu što bi se zbilo u godini. Za daljnjeg svjedoka Juru Lovrinčevića mještani i mještani znaju da li je on uračunjiv ili ne. 63 Napisi o događajima u Zagvozdu uznemirili su duhove. Na dopis odvjetnika Željka Lubine odgovorili su i Slavo Mandurić i Jure M. Radić. Počet će službena ispitivanja zločina, naslov je članka u već spomenutoj rubrici Osvrti Glasa Koncila u kojem Slavo Mandurić odgovara odvjetniku Željku Lubini iz Splita, opunomoćeniku Marijana Lubine i Rose Ruže Zlendić, nasljednici Pavla Loze. Odmah u početku svog dopisa veli da opunomo- 60 Isto str Isto, str I ovdje je tiskarska pogrješka, ili nešto drugo? 63 Isto, str

28 ćenik spomenutih pokušava pobiti navode iz mojeg napisa Noge su im virile iz zemlje i tako osporiti sve ono što su mi mnogobrojni žitelji Zagvozda ispričali i potvrdili. Čini se da je temeljni problem u godini 1942., koja je tiskarskom (ovo posebno ističem), a ne mojom pogreškom napisana umjesto Međutim, tko je imalo upoznat sa zločinima nad širokobriješkim fratrima, zna da su se oni dogodili početkom veljače 1945., a ne Dopis preporuča opunomoćeniku, da prije nego vrjednuje dopis koji tereti njegove štićenike, pođe i sam u Zagvozd i popriča s ljudima, posebno u zaseocima Radići i Lovrinčevići. Nakon toga ne ćete govoriti kako je moje pisanje podlo, zlonamjerno, bezobrazno, a pogotovo neistinito. U Zagvozdu nikada prije nisam bio, niti sam ikada čuo za Marijana Lubinu i Pavla Lozu, pa ih samo tako nisam mogao izmisliti. U dva sam navrata pohodio Zagvozd s cijelom ekipom ljudi kako bih saznao što više podataka znajući da je riječ o osjetljivoj temi o kojoj nitko punih 45 godina nije smio ni pisnuti. Pronašao sam mnogobrojne ljude u brojnim zaseocima, te sa svima razgovarao, ispitivao ih, uspoređivao tvrdnje i sve snimio na video i radiokasetu i sve fotografirao. Pišući članak, nastojao sam svaki događaj vjerodostojno opisati onako kako je to opisala većina ispitanika. Što se tiče gospođe Mare Radić, ona je imala četiri, a ne jednu godinu, što i nije toliko bitno, jer to ne znači da ona ne zna puno podataka. Osim toga, ona ipak stanuje u kući u kojoj su bile najveće strahote i ubijanja. Juru Lovrinčevića Vi proglašujete neuračunjivim bez ijednog dokaza i činjenice. Odgovorno tvrdim da je gospodin Jure potpuno normalna osoba, jedino što ima malih problema sa sluhom, ali i ono što je izrekao više je nego strašno. Mudro ubacujete u igru nekoga Jozu Radića za kojeg nikad nisam čuo niti sam ga igdje spomenuo, a tako vješto se lišavate krunskog svjedoka Pavla Radića. Ja sam imenovao tri svjedoka (da sad pišem članak, vjerojatno bih izostavio imena tih nevjerojatno uplašenih ljudi), a koliko ste ih vi imenovali? Tko je bio u pravu, vjerujem da će se uskoro saznati. Naime, u subotu 29. prosinca u 11 sati bit će sv. misa za sve poubijane fratre i sve druge žrtve Zagvozda uz sudjelovanje predstavnika splitske nadbiskupije, Hercegovačke franjevačke provincije, širokobriješkog franjevačkog samostana, vlasti, uz mnogobrojne svećenike i uzvanike. Tim činom započet će i službeno ispitivanje zločina i ostvarenje ideje da se kosti fratara prenesu na njihov Široki Brijeg. Svi oni koji mogu bilo što posvjedočiti o spomenutim doga- 64 GK, br. 49, 9. prosinca 1990., str

29 đajima, neka se jave na Župni ured Zagvozd, jer je svaka obavijest dragocjena. 65 Mučenici traže istinu naslov je članka koji kao ispravak pisanja odvjetnika Željka Lubine iz Splita u istom broju GK piše Jure M. Radić. Radi istinitog informiranja javnosti, molim vas da objavite ovaj ispravak: Partizani nisu izvršili zločin 1942., već u veljači godine. Kuću mog djeda pok. Jure Radića zapalili su Talijani u listopadu godine zbog lažne optužbe da surađuje s partizanima. Mara Radić nije rođena već godine, pa prema tome ni nije svjedok zločina nego je pokazala rodbini žrtava, franjevcima i novinaru mjesto na kome su pokopane žrtve zločina Đoginu ledinu. Ako ne znate tko je harao tijekom rata u podbiokovskom kraju, mještani će vam rado kazati i pokazati više mjesta zločina. Gospodin Željko Lubina za svjedoka koji je pokopavao ubijene Juru Lovrinčevića kaže mještani i mještani znaju da li je on uračunljiv ili ne. Ne znam koji su to mještani i mještani dali taku uračunljivu karakteristiku, ali pretpostavljam da su to oni koji su proteklih 45 godina slali ljude u zatvore i izdavali potvrde o podobnosti. Juru Lovrinčevića poznajem samo kao normalnog i poštenog čovjeka. Slušajući svjedočanstva ljudi koji su pokapali žrtve, čovjek ne može ništa drugo nego požaliti što pripada ljudskom rodu jer takve grozote nije mogao raditi normalan čovjek. Rođen sam dvadesetk godina poslije rata, pa prema tome na ulazim u to tko je izvršio zločin, a osobno sam protiv objavljivanja imena zločinaca, ne zbog njih već zbog njihove djece, držeći se Biblije: Očevi kiselo grožđe jedoše, sinovima zubi trnu. Krv širokobrijeških mučenika ne traži od nas osvetu već samo istinu. Ne zaslužuju li dostojnije mjesto od neobilježene Đogine ledine pod ovim tužnim hrvatskim nebom, jer tko ne poštuje mrtve, ne poštuje ni žive? 66 U sljedećem broj GK (br. 50 od 16. listopada 1990.) izlazi članak Istina dolazi na vidjelo Marinka Matusinovića iz Lovreća, a povod je dopis Željka Lubine, odvjetnika iz Splita. Navodi konkretan primjer pljačkanja koja je počinio Pavle Lozo s družinom u Lovreću te preporuča odvjetniku Lubini da treba shvatiti da istina dolazi na vidjelo i da su prošla vremena kada se istinu moglo kreirati po komitetskim ugođajima GK, br. 49, 9. prosinca 1990., str GK, br. 49, 9. prosinca 1990., str GK, br. 50, 16. prosinca str. 2. U potpisu je Marinko Matusinović koji je u vrijeme partizanskih progona i pljački naroda imao 14 godina. 116

30 Veliko sjećanje na poubijane i mučene u Zagvozdu Živima na opomenu 68 Pod ovim je naslovom u GK broj 2. od 13. siječnja Slavo Mandurić iznio opširno izvješće o sv. misi za mučene i ubijene u Zagvozdu. U subotu 29. prosinca u Zagvozdu se skupilo mnoštvo ljudi, prijatelja, znanaca, živuće rodbine kao i svih drugih koji su došli prvi put odati počast i pomoliti se za sve žrtve ratnih i poratnih godina, kako iz samog Zagvozda tako i za one mnogobrojne čija se imena vjerojatno ne će nikada saznati, a kosti im se nalaze razbacane diljem Zagvozda. Da to nije bio samo obični spomen, potvrđuje i nazočnost splitskog nadbiskupa Ante Jurića te više od 20 svećenika od kojih su čak 17 bili fratri iz Hercegovačke franjevačke provincije koji su koncelebrirali s nadbiskupom. Župna crkva je bila pretijesna da primi sve nazočne. Nadbiskup Jurić je svakom svojom riječju poticao nazočne da se mora praštati te da ne treba nikoga prozivati i osuđivati, već da to prepustimo dragom Bogu. Zagvodski župnik Ivan Dragušica pročitao je imena 144 žrtve iz njegove župe. U ime Hercegovačke franjevačke provincije govorio je fra Dobroslav Begić 69, a u ime širokobriješkog samostana gvardijan fra Mladen Hrkać 70. Oba govornika su istaknula svojih 8 subraće fratara koji su najvjerojatnije ubijeni i pokopani na obilježenom Sudišću odnosno Đoginoj ledini. Poslije riječi zahvale i blagoslova čitavo mnoštvo se s križem i hrvatskim zastavama na čelu, u koloni dugoj gotovo kilometar, uputilo do Jerkuše gdje se nalaze tri groba dvadeset i četvero ubijenih ( ). Jerkuša je očiti primjer koliko su partizanski zlikovci bili s jedne strane okrutni, a s druge majstori svoga zanata u pronalaženju mjesta za ubijanje. Sam put do Jerkuše je užasan i za koze, a da ne govorimo za ljude. Mjesto zločina je okruženo velikim kamenim liticama tako da je samo Bog mogao sve vidjeti. Nadbiskup je obavio komemoraciju, blagoslovio grobove te izrekao nekoliko veoma poučnih riječi i zajedno s narodom uputio se na tzv. Đoginu ledinu gdje se po iskazu živućih svjedoka, koji su ih pokapa- 68 GK, br. 2., 13 siječnja godine, str Fra Dobroslav je bio đak koji je 6. i 7. veljače proveo s osmoricom fratara u fratarskoj mlinici i hidrocentrali, i od njih su ga 8. veljače u samostanu na Širokom Brijegu razdvojili partizani i mobilizirali u svoje redove, a fratre odveli via Spalatum. 70 Svi odvedeni fratri u smjeru Splita bili su članovi samostana na Širokom Brijegu. 117

31 li nalaze kosti osmorice širokobrijeških fratara. Naravno i to sveto mjesto nadbiskup Jurić je blagoslovio i izrekao prigodnu molitvu te se s hercegovačkim franjevcima i rodbinom poubijanih fotografirao. Sve to događalo se uz bezbroj upaljenih svijeća, buketa cvijeća, suza, plača, a trajalo je gotovo punih pet sati i stalno se činilo da ima sve više i više ljudi i automobila. Ta dva spomenuta mjesta samo su dio grobova koji se kriju po krševitom Zagvozdu, a plodovi su većinom oslobodilačke partizanske zloće. 71 Opisujući svjedočanstva pojedinaca, nastavlja se ovo izvješće iz Zagvozda i završava riječima: Možda će se i naći netko od još živućih svjedoka (partizana) da kaže bar donekle istinite podatke jer se inače oni pravi nikada ne će saznati. 72 Tako je završilo poglavlje u kojem se pokušalo rasvijetliti jedan kratki isječak iz povijesti patnje i nevolje, stradanja i mučenja koja su počinili partizani u poraću Drugog svjetskog rata. 73 Uzalud se očekivao čin dobre volje, rasterećenje savjesti, javna ispovijed i kajanje uz ispriku počinitelja zločina. Zločini su ostali prikriveni, nerasvijetljeni, a žrtve ostale počivati u svojim Jerkušama, Đoginim ledinama, raznim jamama i drugim viktimološkim mjestima. 71 GK, broj 2, 13. siječnja godine, str Isto, str GK u broju 5. od 3. veljače donosi kratki osvrt Vinka Škeve osvjetljavajući vremena koja je progonjeni hrvatski puk proživljavao u prvim godinama poraća od partizana i komunista. 118

32 EKSHUMACIJA Đogina ledina Dočić površine pedesetak četvornih metara i od stare je Napoleonove ceste udaljen nekih dvjestotinjak metara. Vlasništvo je Luke Radića 93 : a današnji su vlasnici Lukini unuci, sinovi njegova pok. sina Marinka Radića, Nediljko, Rajko, Ivan i Luka. Vlasnici žive u Splitu, a u ovoj ogradi, jer je to neobradiva zemlja, uz cestu imaju svoje ljetne kuće ispred kojih je zavjetna kapela usputnjak koju su zajedno zavjetovali susjedi Mara i Nediljko Radić. Ovaj Lukin sklad je odmah uz onaj Jure Radića na kojem se nalazi velika kamena kuća tik uz cestu. Ispod te kuće su vrtovi i ona klačina gdje su ubijeni prvi put pokopani. Od te klačine do Đogine ledine ide se poprijeko već uhodanim putem kroz klanac u srušenom suhozidu koji razgraničuje imanja. Razdaljina od klačine do Đogine ledine nekih je 120 metara. Đogina ledina je mala prirodna udolina u tom, sada Nediljkovom, imanju. Sa svih je strana uokolo uzdignuta zemlja, a sa sjevera se u Đoginu ledinu, negdje po sredini najviše, uvukla povelika ljut te se Đogina ledina svila oko nje dobivajući tako oblik bubrega. Svud uokolo je šuma hrastova, jasenova, kljenova, drače, a tlo je prekrila visoka trava. No, na Đoginoj ledini ne raste ništa osim mahovine i lišajeva! Ni trave tu nema! Tog 6. travnja svuda oko nas od netom otopljena snijega polegla je trava i do četrdeset centimetara visoka, a na Đoginij ledini ništa. Vlasnici vele da otkad su u njoj ukopani ljudi, na njoj ne raste ništa. I ne samo to, već i ovce i koze, koje su tuda pasle i brstile, nikad ne silazile u taj dočić, a ni vlasnici ga od tada ne obrađuju. Na ledini je od zapadne strane zapažen kamenjem načinjen križ na zemlji. Svuda uokolo razbacani su lampaši i voštani ostatci sagorjelih svijeća. 93 Iz vremena kad su u nju ukopani ubijeni u kući Jure Radića. 131

33 Na Đoginoj ledini 6. travnja Što krije Đogina ledina Već desetljećima ljudi Zagvozda govore da su tu ukopani mučeni i poubijani širokobriješki fratri. Priča se da su do velike kamene kuće na Sudišću u Radića zaseoku dovedeni jedno predvečerje polovicom veljače nakon pada Širokog Brijega u partizanske ruke. Tu je granica između Zagvozda i Župe i nigdje u blizini nema druge kuće. Mjesto je moralo biti sablasno u samom korijenu biokovskog Sv. Jure s južne strane, a sa sjeverne se nakon strme prodoline još strmije uspinju padine Biokova na kojima su nastanjeni Radići. Tom prodolinom gradio je Napoleon cestu koja je i danas u uporabi. Ruke su im žicom vezane na leđima. Tom su opet istom žicom jedan za drugoga vezani oko vrata i nogu. Vele da je među fratrima bilo i civila. Popeli su ih vanjskim stubama prema prvom katu kuće i onda ih s visine od 7 do 8 metara strmoglavili ili kroz kuću, jer je izgorjela godine pa nije imala podova, ili su ih gurali s tih vanjskih 132

34 stuba. Nakon pada niz liticu dočekali su ih smrtonosni udarci. Očito to nije bilo dovoljno pa su im muke prekratili hitcima iz vatrenog oružja. Krvavi pohod završen je bombama tako da je sve uokolo bilo krvavo. Ljudi iz tog vremena samo vele da su se sa Sudišća čuli sablasni krici i pucnjava. Te su ih noći ostavili tako mrtve izmrcvarenih tijela, a da je Marjan Lubina, predvodnik krvava pohoda, oprao svoje krvave ruke i otišao dalje. Ujutro su ih pokopali pedesetak metara ispod kuće na obližnjoj klačini (dolac koji je nastao od klačine). Budući da je klačina bila jako plitka, virile su im noge iz zemlje te je zapovjeđeno da se tijela ponovno ukopaju stotinjak metara dalje u Lukinom, na Đoginoj ledini. Za taj su posao uzeli četvoricu ljudi: Juru Zelu Lovrinčevića Lukinog, Pavla Radića Mijina, Miju Bikića Lukina i Luku Radića Ilijina. 94 Sve je učinjeno u najvećoj tajnosti i po mraku. Na nosilima, tzv. civarama, prenosili su ih do Đogine ledine gdje su im iskopali zajednički grob i tu ih ukopali svih osamnaest. (Neki govore da ih je bilo devetnaest.) Da su ti ljudi poštivali ubijene najvećim je dokazom upravo sam čin pokapanja, a da se radilo o fratrima i danas svjedoče mnogi u Zagvozdu. Iako se samo pedesetak metara jugozapadno od mjesta gdje su im iskopali grobnicu nalazi prirodna jama, iskopali su im dostojanstven grob (koliko je to bilo moguće u danim uvjetima). Vijest se proširila odmah nakon strašnog događaja. Tonski zapisi 95 Svjedok I. (rođen g.) Mi smo mislili da ih je odvelo u Šošiće i bacalo u jamu. Malo prošlo vrimena, kad nisu već kod Radića kuće. Onda se nije smilo odati, ali isto 94 Ove su ljude za ovaj posao odredili partizanski odbornici. Zadnji je od njih umro Jure Zele Lovrinčević (2006. g.). Živjeli su u velikom strahu i oni koji su s njima razgovarali vele da su samo ponavljali da je to bilo strašno. 95 Tonske zapise s ljudima iz Zagvozda uz pomoć župnika don Jakova Cikojevića načinio je pročelnik Povjerenstva za pripremu kauze fra Ante Marić. Zapisi su učinjeni u tijeku ekshumacije i to 7. i 8 travnja godine. Prijepis tonskih zapisa napravila Miljenka Majić-Banović iz Drinovaca. Zapisi se nalaze u arhivu Povjerenstva za pripremu kauze mučenika. Iz poštovanja i radi zaštite privatnosti sugovornika nisu objavljena njihova imena. 133

35 ljudi koji su bili malo skloni Hrvatskoj, dođu i upale sviću, ali nije se smilo. I ja sam toliko puta u Jerkuši zapalio sviću i ono su bili ovdje. Ja nisam zna da su oni ondje nego stari ljudi mi kazali. ( ) Kaza mi Zele Lovrinčević i Murat Ikić mi kaziva kako su ih ovdje doveli, kako su ih pobili u kući, razbacali ih po kući i doveli, pokupili ljude da ih pokopaju. I bio odgovornik, onaj Juka Radić bio odgovoran naredio u čijoj kući se to događalo. Njegovu su kuću četnici zapalili i pričaju ljudi koji su ukopavali, prinosili ih na civarama otuda od kuće na vrta i taj se vrt zvao Marinka Radića i tu su ih ukopavali i onda su ljudi dolazili, mećali kamenja, pravili križeve. Evo vidite i sami pravili križe ( ) Bili su u pratarskoj robi. 134 Svjedok II. (1930. g.) Ja znam ko dite, kad su čuvali tamo doli u Lovrinčićim Jurinu kuću, pred Lovrinčevića kućom, a Jure nam je bio poglavar sela, Bože moj, ko što je moj ćaća bija tamo. I onda su oni njega čuvali, i onda su oni njih doveli na Sudište. I unde su i ubili. Bacali su ih najprije s kata, s gornjega kata bacali ih dolje žive su ih bacali. I onda su ih potlje pobili. I onda su se spremili. I onda kad su nji pobili, došli su u toga Jurine kuću. I onda su prali krvave ruke. I onda su se, da izvineš, pohvalili da su ih rizali ko Eto, toliko sam ja čuja. To je pokojni kaziva, on je bijo tu Pokojni Mate brata mu ubili u planini. Da se to govori Lubina, taj Lubina sve zna Otkle je, kako je, ja ne znam. On je doša s njima tute prat ruke. Oni su bili zakopani na jednu ledinu i onda su ih bacili na drugu stranu. Sa Širokog Briga. Govorilo se da su pratri, da su svećenici. Nisu bili zatvoreni nimalo, to je uvečer došlo, tu ih je pobilo, ostavilo i sutra ih ukopavali. Bila kuća izgorena....ma kakvi! Oni su ostali, a oni su njih ovi sutradan oni su pobili i otišli ća. Govorilo se i lično i točno ja znam da su dovezeni fratri sa Širokog Brijega, ali je rečeno sto posto da su fratri ili popovi, kako vi to zovete

36 Svjedok III. (rođen g.) Ja vam znam o tomu to: oni su ti doveli unde. Ova, pokojnoga Juke Radića kuća je izgorila bila. I oni su njih unde došli i mučili ih, i odozgo su ih pobacali bili u zgradu i onda su ih bacili odozga dole. I onda sutradan, onde ima i sad vrt, i zakopali su ih u vrt, i onda sam čuja da su ih iz vrtla prenosili. A kud su ih iz vrta odnijeli, ja ti sinko ne znam. Bili su ih privremeno u vrt Pa, ne znam, govorilo se da je bilo vojnika, pratara, popova To se tako govorilo. Drugo vam ne bi mogo znat ništa. Svjedok IV. (rođen g.) Ja sam bijo u partizanima i doša sam na vodstvo u Imotskom. I onda se ono pričalo. Dovelo, kažu, nekoliko ljudi sa Širokog Briga onda je borba bila kod Širokoga kažu dole odbornici čuvaju ne može niko pristupiti. Marijan Lubina doveo ih iz Runovića. On je bijo neki oficir. Onda to se ćukalo. Evo ih kaže dotralo. Ko smi govorit ne smiš govoriti e onda nakon dva dana bili su ih ubacili u kuću, bila je zapaljena. I oni su ih onako ubacili u onu zgradu, bacili ih odozgora sa ceste, kata dole u podrum. Onda su ih zakopali. Ovaj čovik bijo odbornik i zakopaju ih na njegov vrta Da su bar zakopali, nego oni krajevi posuti zemljom i otišli ća. Onda on kao odbornik kaže da na njegovu ne bi bilo dobro, da ne mere radit i onda ih prenesu di su danas na tom vrtu drugom. I onda su ovdje naši bili što su ih zakopavali. Svi su mrtvi, samo je jedan živ, Zele Lovrinčević. I onda on kaže prinili smo ih i zakopali. Onda kaže ovi je svlačio s njega gaće, ovaj kaput, ja nisam htio ništa.i tako, koliko ih je zakopano kaže 19. Kaže ima fratara, ima ih u fezovim, ima ih...šta ja znam nisu znali ni tko je ni šta je. E, onda je pitalo. Neki su dolazili iz Hercegovine, ima 7-8 godina i snimalo. Tamo, onaj što je bijo Periša naš, ovdje onaj što ih je ukopava i kaziva kako je i bilo i koliko ih je bilo. A je li on spominjao je li bilo fratara ondje? - Je, je pouzdana je vijest. - On kaže bilo je fratara, bilo ih je u fezovima, bilo je, kaže, mišano, nisi moga znati. Bilo je i fratara među njima. I tako je taj snima, ta kamera... Di je to išlo kasnije, ja ne znam. 135

37 Bio je to prvi ili drugi misec 45-e. Ja sam doša, znam da su me pustili kući, bija je neki praznik, da sam ja osta, da su mi dali četiri dana dopusta. - Je, je. Snig je bijo pao ovdje. Velik snig. Onde su prenosili. Svi su umrli samo Zele osta. Tada je bilo tako i pričalo se, ko danas. I kad se nešto dogodi pa se priča otkud je to došlo i šta je. Onda rečeno fratri pobijeni i onda se još više pričalo. - Oni su govorili da su većina bili fratri. Većina su bili fratri niko nije govorijo Kažu pao Široki Brig i dotralo fratre. - Nije već drugi misec. - Oni su dovedeni u mjesni ured u Lovrinčeviće. Tu je bijo odbor. Oni su ih vratili di će ih ubiti, na Sudišće. Jukina kuća, kako je bila zapaljena i srušena. Onda su ih turali nogama. Di su ih bili, gore ili dole, ja nisam bija tute. Ili su ih ubili gore na vodi pa ih turili dole u konobu, ili su ih ubili dok su padali dole. Kad su povezani ljudi - Eto tako je to. Tuklo ga kad je možda pada ili ga tuklo gore, pa ga sorilo doli. E, onda su kažu iz Jukine kuće, kako je Juka bija odbornik, prinili na njegovu klačinu u vrtu, na klačini (tako se to zvalo) su ih prinili. To nije onda onaj prvi vrt? - Ne, nego onaj dole, na oni donji. - To je klačina bila na njoj, pa su onda samo iskrčili i onda su zatrpali samo zemljom. Posuli da se ne zna ni koje, ni šta je. Onda je on kao odbornik moga sve. I kaže nosi s moga vrtla na Lukin. (Nediljkov did) I odnili na Lukino. Iskopali rupu i prinili u noći. U noći je to kopano, po noći se to zakopavalo. Otralo ljude, te pokupilo i aj zakopavat. Nisu znali ni kud će. A reci mi, znaš li koliko rupa ima dolje? Netko govori da ima tri, netko jedna. - Di, na krčini? Dolje, gdje su oni? - Ja mislim, u jednoj su rupi zakopani. Mi ćemo kada ovo iskopamo, za svaki slučaj još jednom sondom napraviti preko, jedan kanal iskopati. - Ako ih je devetnaest, kako oni kažu, nije ih bilo više od devetnaest, ne trebate tražiti. To su bili ti fratri ili civili s Širokog Brijega. - Većinom, nije se govorilo o civilima. Nego samo su ovi govorili, što su zakopavali, da ih je bilo u fratarskim uniformama i fezovima. 136

38 A znate što njih može zavarati za fezove. Fratri su prije imali kapice, ono kao kardinali sada. - A koliko fratara je bilo tada, neki kažu jedanaest? 96 Krišom se štovalo pobijene Briške fratre 96 Tonski zapisi nisu dani u cijelosti. To je u tekstu i naznačeno. Uzimanjem dijelova tonskog zapisa smisao iskaza nije promijenjen, i misli nisu istrgnute iz konteksta cjeline. Nisu vršeni ni lektorski ni korektorski zahvati. 137

39 II. DNEVNIK ARHEOLOŠKIH ISKOPAVANJA mr. arheolog Tihomir Glavaš Pronalaženja, istraživanja i ekshumacije masovne grobnice iz II. svjetskog rata u Zagvozdu 1 ( ) Na zamolbu fra Ante Marića, predsjednika peteročlanog Povjerenstva koje je imenovala Hercegovačka franjevačka provincija za istraživanje ovih događaja, odazvao sam se pozivu da pokušamo pronaći mjesto stratišta i ukopa osmorice članova Hercegovačke franjevačke provincije. Rado sam prihvatio poziv jer sam o tomu i ranije razmišljao. 2 U okviru priprema za ovaj, po meni, značajan pothvat, trebalo je izvršiti temeljite pripreme. Što je najvažnije, odmah je dobivena suglasnost i potpora mjesnog župnika vlč. Jakova Cikojevića u Zagvozdu, gdje su fratri navodno ubijeni i pokopani, i načelnika Općine Zagvozd gosp. Boženka Dedića. Nakon razgovora s ljudima koji bi o tomu mogli nešto znati, krenuli smo u istraživanje mogućeg mjesta zločina. Sve te priče, a bilo ih je podosta, slažu se u jednomu: fratri (popovi) sa Širokog Brijega dovedeni su u jednu prije spaljenu kuću, južno od zaselka Radići uz cestu prema Župi, tu su ubijeni, potom pokopani u vrtu kuće te na intervenciju vlasnika, partizanskog odbornika, preneseni u obližnji susjedov vrt gdje su ih mještani, po naredbi, pokopali u zimu godine. 1 Dnevnik je vodio, kako je to i uobičajeno, prof. arheolog Tihomir Glavaš, ravnatelj Zavoda za zaštitu spomeničke kulturno povijesne baštine Zapadnohercegovačke županije i profesor na Sveučilištu u Mostaru. Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM je preko Povjerenstva za pripremu kauze mučenika zatražila suradnju prof. Tihomira Glavaša što je odobrio ministar prosvjete, kulture i športa ZHŽ-a prof. Jozo Marić. Dani su dijelovi profesorovog dnevnika koji se u cijelosti, računalno obrađen, nalazi u arhivu Povjerenstva. 2 Iz dnevnika su uzeti dijelovi da bi se shvatila bit i tijek arheološkog istraživanja. 239

40 4. travnja MMV. Otišao sam u Zagvozd zbog konkretnog dogovora oko početka iskapanja. Sa mnom su bili: fra Ante Marić, fra Željko Grubišić, župnik u Drinovcima i fra Vinko Mikulić, fratar iz Gorice. U općinskim prostorijama u Zagvozdu sastali smo se s načelnikom Općine gosp. Boženkom Dedićem i župnikom vlč. Jakovom Cikojevićem gdje smo se dogovorili oko angažmana trojice radnika iz Zagvozda koje nam je načelnik preporučio. Zatim smo zajedno s njima i s još nekoliko mještana otišli na lokalitet da bismo se tamo dogovorili oko drugih pojedinosti Sam se lokalitet nalazi oko 3 km istočno od središta Zagvozda, južno od stare francuske ceste i zaselka Radići. Širi prostor na granici dvaju sela i župa, Zagvozda i Župe, nosi simptomatičan naziv Sudišće, a pripada zaselku Radići odnosno selu Zagvozdu. Toponim sudišće potječe iz srednjega vijeka jer se na tomu mjestu presuđivalo u sporovima između dviju susjednih seoskih općina oko ispaša, sječe drva i dr. pa su događaji iz II. svjetskog rata vezani za mjesto ovog imena sasvim slučajni. Vjerojatno je, zbog osame, mjesto bilo pogodno za smaknuća nedužnih ljudi. 6. travnja MMV. S trojicom ranika iz Zagvozda Josipom Prodanom, Mirkom Kristićem i Ivanom Čagljem došli smo na Sudišće da bismo započeli s konkretnim radovima. Do lokaliteta se dođe tako što se s glavne (Napoleonove) ceste prema Vrgorcu, 3 km nakon središta Zagvozda, skrene desno na mjestu gdje se u zaselak Radići ide na lijevu stranu. Samo ukopište je oko metara udaljeno od ceste. To je u stvari omanji vrt (cca 10x5 m) koji se dužinom pruža pravcem sjever-jug. Ima oblik bubrega, a smješten je u udubini koju nadvisuju stijene obrasle šikarom i manjim stablima graba, kljena, jasena i hrasta. Očito je površina ranije obrađivana, ali se od vremena ukapanja više ne obrađuje. Unatoč tomu na njemu nije bilo nijedne drvenaste biljke. Cijela površina pokrivena je mahovinom i lišajima, vjerojatno i travom u vegetacijskom razdoblju. Na sjevernoj trećini vrtića bio je latinski križ formiran od amorfnog kamenja, orijentiran pravcem istok-zapad.. Na ostaloj površini prema jugu bilo je nekoliko također amorfnih kamenova što se može vidjeti iz fotodokumentacije. 240

41 Odlučio sam probnu sondu (dim. 1x1 m) postaviti u sredini južne trećine vrta gdje nije bilo nikakvih vidljivih oznaka na površini i naredio početak iskapanja. Gornji, nekada obrađivani sloj zemlje bio je isprepleten mnoštvom žila okolnog raslinja pa je kopanje bilo naporno i usporeno. Nakon postignute dubine od 0,50 m naišli smo na kosti. Pokazalo se rebro. Bilo je očito da se radi o ljudskim kostima. Budući sam došao do podatka o dubini ukopa žrtava, bilo je moguće poduzeti nešto da bismo ubrzali i olakšali posao. Načelnik Općine gosp. Boženko Dedić ponudio nam je mali rovokopač, težak samo 3 tone, koji smo odmah dopremili. Jedan od trojice radnika, Mirko Kristić, tim je strojem vrlo vješto skinuo oko 0,30 m dubine na cijeloj površini vrta ne pomaknuvši ni najmanju koščicu. Skidanje gornjeg, nekada obrađivanog sloja na cijeloj površini poduzeli smo iz praktičnih razloga: da ponovno ne dovozimo stroj zbog eventualnog proširenja ukopa, te da izbjegnemo mukotrpan posao skidanja humusa s gusto spletenim žilama kod eventualnog sondiranja ostale površine koja nije zahvaćena već lociranim ukopištem. Nastavili smo istraživački posao na mjestu probne sonde proširivši istraživanu površinu na prostor 2,5x2,5 m i pri tom naišli na ostatke ljudskih tijela. Na koncu radnog vremena stanje je na istraživanoj površini bilo sljedeće: uz zapadni rub ukopne jame, koja je dosezala sam kraj vrtića, otkrili smo četiri (4) kostura, a na istočnoj strani tri (3). Broj kostura smo utvrdili prema broju lubanja i još nekim dijelovima tijela (kostiju ruku, kralježnice, rebara i sl.) jer otkrivanje ostalih dijelova kostura zahtijeva mukotrpan rad. Zapazili smo na predjelu vrata triju kostura žicu poljskog telefona s mjestimice očuvanom PVC izolacijom. Na mjestima bez izolacije, žičano uže (sajla) imala je zelenkastu patinu što ukazuje na bakarnu žicu. Na još se nekoliko mjesta u zemlji nazirala slična žica. Danas smo otkrili jednu pucu na predjelu vrata kostura koji je bio u sjeverozapadnom kutu istraživane površine. Za sada naše iskapanje pratimo fotodokumentacijom. Fra Ante M. svojim digitalnim fotoaparatom snima svaki detalj, a napravio je nekoliko snimaka lokaliteta prije početka iskapanja. Na kraju smo otkopanu površinu pokrili daskama koje nam je osigurao gosp. načelnik. Cijeli dan s nama je bio vlč. Jakov Cikojević, župnik župe Zagvozd, koji je pokazivao duboko suosjećanje i molio Boga za žrtve stravičnog zločina koji smo u svojim mislima započeli rekonstruirati na temelju rezultata postignutih prvoga dana istraživanja. 241

42 Đogina ledina prije iskopavanja - križ kojeg su napravili ljudi 242 Don Jakov Cikojević (desno) župnik Zagvozda, Tihomir Glavaš i radnici

43 7. travnja MMV. Preko istraživane površine postavili smo dvije daske (fosne ili puntižele, kako mještani kažu) na kojima ćemo stajati dok radimo da ne bismo gazili po kostima. Daske su dovoljno dugačke da će premostiti ukopnu jamu koliko god ona bila široka (do 5 m). Posao mukotrpnog skidanja zemlje sa kostura otežan je spletom tankih žila i mokrom crvenicom koja je pri ukopu s dna jame dospjela izravno na tijela žrtava. Veliku pozornost zahtijeva i okolnost da su kosti u vrlo trošnom stanju s obzirom na relativno kratko vrijeme od 60 godina koliko je prošlo od njihova ukopa. Moje dosadašnje iskustvo da su nerijetko kosti srednjovjekovnih grobova starih i po nekoliko stoljeća u boljemu stanju negoli su ove. Dodatna je poteškoća u tomu što su tijela raspoređena tako da su ekstremiteti jednog ispod drugog, a preko trećeg tijela. Već je sada vidljivo da su poslagani na način kako se slažu drva za loženje da bi zauzela što manje prostora. Ukopnu jamu, odnosno istraživanu površinu, proširili smo prema jugu i nešto malo prema istoku tako da smo dobili njezine potpune obrise. Izvjesno je da je ovo cjelokupan prostor u koji su ukopani. On zauzima površinu od oko 3x4 metra. Sama ukopna jama nema pravilan (pravokutan) oblik, nego zaobljene kutove. Unatoč teškim uvjetima, uspjeli smo danas skinuti sloj dubok 10-ak cm. Nakon toga dobro se razabiru pojedini kosturi kao i njihov položaj. Uz zapadni rub jame, u nizu i u blagom luku koji prati njezine obrise, poredano je sedam (7) lubanja s tijelima prema sredini; isto tako uz istočni rub ih je šest (6), tako da se potkoljenice i stopala iz jednog i drugog reda (zapadnog i istočnog) preklapaju sredinom jame. Ta će nam okolnost otežavati razdvajanje inače sitnih kostiju stopala. Za sada nema nikakvih posebnih nalaza koji bi bili uz žrtve osim puca koje se sve češće pojavljuju. Danas nas je posjetio don Ivan Turić, župnik susjedne Župe. U razgovoru s njim saznali smo da je živ još jedan čovjek koji je sudjelovao u ukopavanju žrtava u veljači 1945., ali da je vrlo lošeg zdravstvenog stanja. Obećao je don Ivan da će se interesirati za njegovo trenutno stanje, te bi sutra oko 15 sati on i fra Ante mogli poći na razgovor do toga čovjeka u Split gdje on stanuje. Don Ivan je navodno prijatelj s tim čovjekom. Na kraju radnog vremena (17 sati), jamu smo radi zaštite pokrili daskama i PVC folijom. 243

44 Skidanje površinskog sloja strojem 244 Iz zemlje je povirila prva žica

45 8. travnja MMV. Nastavili smo svoj posao strpljivog postupnog skidanja zemlje s kostura i oko njih. Ova zadaća je otežana položajem tijela koja su položena (zbačena) bez nekog naročitog reda pa se može uspostaviti logika pravca položaja kostiju. Postupno na vidjelo izbijaju strahote počinjene nad žrtvama prije smaknuća. I sama smrt za njih je morala biti nagrada. Kod nekolicine kostura našli smo telefonsku žicu oko vrata i oko ruku. Način vezanja, osobito ruku, na koncu će razotkriti broj onih koji su ih vezali. Za sada su uočena dva načina vezivanja koja usput, kao i svaki detalj, nastojimo dokumentirati digitalnim fotoaparatom. Postupnim skidanjem zemlje s kostura otkrili smo još četiri (4) kostura na sredini jame položenih ničice između i preko ostalih. Dvojica od njih imali su ruke svezane žicom na leđima. Tu smo pronašli i tri puščana ili samokresna zrna manjeg kalibra, jednu tintanu olovku na crnoj podlozi koja potječe od tekstilnog ostatka, vjerojatno džepa u kojem je olovka bila. Na istoj takvoj podlozi našli smo ostatke (zrnca) krunice. ( ) Osim toga uz kosture smo još našli dvije spone (veću i manju), nekoliko puca i komad prozorskog stakla. Ovaj nalazak stakla nametnuo mi je asocijaciju da je u odjeći ili mesu žrtve dospio iz kuće gdje su svi bili zatvoreni i mučeni, a vjerojatno i pobijeni. Predmete smo, nakon fotografiranja, uzeli, a zrna streljiva ostavili in situ zbog forenzičarskih zapažanja. Danas je fra Ante, dok sam ja radio na istraživanju, zabilježio dva kazivanja na magnetofonsku vrpcu. ( ) Treći kazivač ( ) dao je niz, za našu stvar, korisnih podataka. Danas smo po prvi put osjetili jači pritisak novinara. ( ) Na kraju smo pokrili istraživanu površinu da bismo je zaštitili od prijeteće kiše. 245

46 246 Poviruju prve lubanje, dobiva se oblik ukopa

47 9. travnja MMV. Protekle je noći pala obilna kiša pa smo strahovali da je nanijela štetu. Na sreću to se nije dogodilo. Voda se nije ulila ispod pokrova, nego se zadržala na PVC foliji odakle smo je izlili i ponovno sve prekrili jer je kiša i dalje padala. Tek što smo sanirali posljedice kišnog vremena, došao je policajac iz PU Imotski i, kako nam je kazao, po naredbi suca istražitelja obustavio radove. Potom je svojom vezom pozvao kriminalističku policiju, pa kad su dvojica njih došla, ovaj je otišao. Ovi su vrpcom opasali cijeli vrt, fotografirali detaljno radilište i zapisnički uzeli izjave fra Ante i mene. Ponovno smo na primjereniji način prekrili ukopište i oko 14 sati otišli, a dvojica su policajaca ostala čekajući osiguranje koje će od sada biti stalno, do završetka radova. 10. travnja MMV. Danas je nedjelja. 11. travnja MMV. Kišovito vrijeme ometa nastavak poslova na istraživanju masovne grobnice. Naše nestrpljenje ublažava obustavljanje radova koje ne bismo smjeli nastaviti prije dolaska suca istražitelja. Stoga smo sve vrijeme do 14 sati potrošili na zaštitu grobnice od kiše. Mještanin Milan Tomičić, koji nam je višekratno nudio svoju pomoć, dovezao je grede i pokrov kojima smo bolje prekrili cijelu jamu. ( ) 247

48 III. EKSHUMACIJA I IDENTIFIKACIJA KOŠTANIH OSTATAKA U ZAGVOZDU prof. dr. sc. Marija Definis-Gojanović, dr. med. dr. sc. Davorka Sutlović, dipl. ing. kem. SUDSKOMEDICINSKA OBRADA U travnju godine obavljena je ekshumacija ljudskih posmrtnih ostataka pronađenih u masovnoj grobnici u Zagvozdu. Nakon ekshumacije ostatci su prebačeni na Klinički odjel za sudsku medicinu Kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju Kliničke bolnice u Splitu gdje je obavljena sudskomedicinska obrada radi pokušaja identifikacije. Polazna je pretpostavka bila da se radi o tijelima nestalih fratara koji su u veljači godine odvedeni iz samostana na Širokom Brijegu te na putu prema Splitu ubijeni. Nakon provedene obrade uspješno su, do danas, identificirane tri osobe. U daljnjem tekstu dan je prikaz učinjenoga, s tim da se u uvodnom dijelu, radi lakšeg praćenja i razumijevanja načina rada, nastojalo ukratko i na najjednostavniji način objasniti postupak i metode ekshumacija i identifikacija, kao i biologija DNA te osnove DNA analize. I. UVOD Identificirati znači utvrditi istinitost nekoga ili nečega radi nespornog prepoznavanja. Postupak se temelji na traženju karakterističnih osobitosti objekta koji se ispituje te uspoređivanju ustanovljenih značajki s već ranije poznatim podatcima o objektu čiji se identitet pretpostavlja. Identifikacija osoba predstavlja čin iza kojeg stoji niz pravnih radnji, a onih umrlih sadrži u sebi i etičku komponentu. Utvrđivanje identiteta mrtve osobe nije uvijek jednostavan proces. U mnogome ovisi o tome u kakvom se stanju tijelo nalazi zbog poslijesmrtnih promjena i koliko su dostupni podatci o osobi koja se traži. Identifikacija je znatno otežana u slučajevima velikog broja mrtvih tijela. Za žrtve rata, a 259

49 posebice stradalnike iz davnije prošlosti, taj proces je još složeniji. U svakom procesu identifikacije neophodna je suradnja svih relevantnih službi, a metode je potrebno koristiti planski, primjenjujući različite postupke koji će međusobnim upotpunjavanjem povećati uspješnost prepoznavanja. 1. Postupak i metode ekshumacija Ukoliko postoji opravdana sumnja u otkriće ljudskih ostataka, potrebno je prethodno kontaktirati odgovarajuće službe, uključujući sudstvo, policiju i stručnjake koji moraju o tome biti odmah obaviješteni te su odgovorni za procjenjivanje okolnosti i odlučivanje o načinu daljnjeg rada. Prije početka ekshumacije treba prikupiti što više podataka o događaju i osobama za čija se tijela (ostatke) pretpostavlja da su pronađena. Potom se prilazi lociranju pretpostavljene grobnice. Uvijek je potrebno obaviti preliminarnu posjetu kojom se utvrđuje moguće postojanje grobnice (različitost topografije terena, promjene u vegetaciji, na površini zemlje, u sastavu tla), označiti mjesto kopanja i izvršiti probna sondiranja kojima se registriraju prethodna prekapanja zemlje i postojanje razgradnje organske materije. Ekshumacija započinje fotografiranjem šireg i užeg područja, čišćenjem terena, obilježavanjem granica pretpostavljenog ukopa te pretragom površine. Za uklanjanje površinskog sloja zemlje dopuštena je uporaba teških strojeva (primjerice rovokopača), no pod uvjetom da se barem otprilike zna dubina ukopa. Nastavlja se pažljivim ručnim kopanjem, a završava čišćenjem arheološkim alatom i priborom. Potrebno je u potpunosti prikazati svako tijelo ili skelet te pridružene mu predmete, što znači u cijelosti ukloniti zemlju iznad i uokolo pronađenih ostataka. Fotografiranje se nadopunjuje skiciranjem oblika i položaja cijelog ukopa te položaja i međusobnih odnosa pojedinačnih ukopnih polja i karakterističnih okolnih detalja, kao i ucrtavanjem istog unutar pravilne mreže kvadrata, odnosno, što je najtočnije, geodetskim snimanjem u lokalnom ili državnom koordinatnom sustavu. Otkriveni ostatci obilježavaju se brojkama, fotografiraju, skiciraju te bilježi stanje tijela i svega što se na njemu ili uz njega nalazi. Tek kada je sve snimljeno, ucrtano i opisano, ostatci se podižu sa zemlje i stavljaju u za to prethodno pripremljene i obilježene vreće ili kutije te prebacuju na mjesta daljnje obrade. Tlo ispod tijela, do dubine od još nekoliko centimetara (do tzv. sterilnog sloja), dodatno se pretražuje zbog mogućeg pronalaženja zaostalih sitnih kostiju, zuba ili dokaznog materijala. 260

50 II. EKSHUMACIJA U ZAGVOZDU IV Dan prvi, 14. IV ; započeto u 9.30 sati Nazočni: Marko Brdar, istražni sudac Županijskog suda Split, Živana Marušić, zamjenica ŽDO-a Split, Marija Definis-Gojanović, liječnica vještakinja, djelatnici krim. tehnike MUP-a Split, fra Ante Marić, Široki Brijeg, Tihomir Glavaš, arheolog, Mostar, djelatnici kopači, osiguranje lica mjesta. Mjesto pronalaska posmrtnih ostataka nalazi se u mjestu Zagvozd, zaseok Radići, na lokalitetu Sudišće, cca 80 m južno od magistralne ceste Zagvozd-Vrgorac, u suhozidom ograđenom dolcu zvanom Đogina livada. Na licu mjesta zatječemo djelatnike MUP-a koji osiguravaju radilište. Navedeni lokalitet već je iskopan i dijelom arheološki obrađen, dimenzija 404x310 cm, tako da su na dubini od 32 cm (početak iskopa na 50 cm) djelomično prikazani ljudski koštani ostatci: ukupno 17 osoba (slika 12.). 277 Slika 12. Prikaz masovne grobnice u Zagvozdu početak ekshumacije

51 Pristupa se obilježavanju i fotografiranju izloženog (slika 13.) i to na sljedeći način: - broj 1-17: koštani ostatci 17 osoba - broj 18: puca i kopča - broj 19: 3 komada zrna streljiva - broj 20-22: žica (sajla) - broj 23: ostatci krunice platna - broj 24: 2 puce - broj 25: ostatci tintne olovke. Slika 13. Obilježavanje koštanih ostataka. Koliko je vidljivo zatečenim prikazom, koštani ostatci označeni brojkama 5, 6, 10, 12, 15, 16, i 17 po1oženi su potrbuške ili više bočno, pojedini međusobno povezani žicom, a od ovih položenih potrbuške na dva je kostura vidljivo vezivanje ruku na leđima žicom (slika 14.). Veći broj lubanja znatno je oštećen, s mnogostrukim prijelomima i fragmentiranjem kostiju. Također, pojedine kosti postmortalno su degradirane. 278

52 Slika 14. Detalj slike 13. Djelatnici - kopači nastavljaju s otkopavanjem i čišćenjem terena. Završeno u sati Dan drugi, 15. IV ; započeto u 9.30 sati Nazočni: Marija Definis-Gojanović, liječnica vještakinja, Ivan Ančić, krim. tehničar MUP-a Split, fra Ante Marić, Široki Brijeg, Tihomir Glavaš, arheolog, Mostar, Miran Palčok, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, djelatnici kopači, osiguranje lica mjesta (slika 15.). Slika 15. Masovna grobnica u Zagvozdu makro plan 279

53 Slika 16. Geodetsko snimanje mjesta iskopa Slika 17. Predmeti nađeni uz koštane ostatke 280

54 III. KB SPLIT - RAD U OBDUKCIJSKOJ DVORANI svibanj kolovoz Posmrtni ostatci skeletiziranih mrtvih tijela dopremljeni su na Odjel za sudsku medicinu KB-a Split u pojedinačnim kartonskim kutijama označenima brojkama kako su isti markirani na terenu prilikom ekshumacije (slika 25). Napomena: Predmeti pronađeni na mjestu događaja fotografirani su uz pripadajući broj i zapakirani u papirnate vrećice nakon čega su ih preuzeli Tihomir G1avaš i fra Ante Marić radi dostave u Arheološki muzej u Splitu gdje će se očistiti i konzervirati. Kroz tromjesečni rad (od svibnja do kolovoza 2005.) koštani su ostatci pozorno, dio po dio, pregledani, oprani i osušeni (slika 26. i 27.). Nakon postavljana u anatomski položaj (slika 28.), uslijedilo je fotografiranje i analiza: utvrđivanje spola, dobi, visine, zaživotnih i poslijesmrtnih promjena, izuzeti su uzorci (zub, kost) radi daljnje DNA analize i utvrđivanja identiteta pokojnika. Slika 25. Kosti dopremljene na Odjel 287

55 288 Slika 26. i 27. Pranje i sušenje kostiju

56 Slika 28. Početak analize kostiju Slijedi prikaz sudskomedicinske analize svakog pojedinog tijela, odnosno skeletnih ostataka. 1. Ostatci tijela označeni br. - lubanja zaživotno prelomljena, u brojnim manjim i većim nepravilnim fragmentima; donja čeljust u dva fragmenta - postojeći zubi s karijesima, u donjoj čeljusti prisutne osmice obostrano; veći broj zubnih alveola, posebice sprijeda, prazne (postmortalno ispali zubi) - sve kosti suhe, krte i prorašćene korijenjem; lopatice i zdjelica, kao i krajevi dugih kostiju, znatno postmortalno oštećene, dok rebra, kra1ješci i sitne kosti šaka i stopala dijelom nedostaju (slika 29.). 289

57 Duljina dugih kostiju: humerus = 32,5 cm, femur =46 cm. Na kostima se ne uočavaju specifična zaživotna traumatska oštećenja. Prema karakteristikama lubanjskih kostiju, zuba, zdjelice i natkoljenične kosti utvrđuje se da se radi o muškoj osobi odrasle (srednje) životne dobi. Preračunavanjem faktorima po Trotteru i Gleseru dobiva se zaživotna visina od 170 cm. Specifičnih znakova zaživotne traume se ne nalazi. Za DNA analizu izuzeta dva (2) zuba. 2. Ostatci tijela označeni br. Slika 29. Prikaz tijela - lubanja zaživotno prelomljena, u brojnim manjim i većim nepravilnim fragmentima, donja čeljust čitava - postojeći zubi s karijesima, u donjoj če1justi prisutne osmice obostrano; 290

58 veći broj zubnih alveola, posebice sprijeda, prazne (postmortalno ispali zubi) - sve kosti suhe, krte; lopatice i zdjelica, kao i dijelom krajevi dugih kostiju, znatno postmortalno oštećeni; rebra i sitne kosti šaka i stopala dijelom nedostaju - kosti desne podlaktice povezane žicom (slika 30); ostatci žice dostavljeni uz tijelo. Duljina dugih kostiju: humerus = 32,7 cm, femur = 44,2 cm. Na kostima se ne uočavaju specifična zaživotna traumatska oštećenja. Prema karakteristikama lubanjskih kostiju, zuba, zdjelice i natkoljenične kosti utvrđuje se da se radi o muškoj osobi odrasle (srednje) životne dobi. Preračunavanjem faktorima po Trotteru i Gleseru dobiva se zaživotna visina od 169 cm. Specifičnih znakova zaživotne traume se ne nalazi. Za DNA analizu izuzeta dva (2) zuba. Slika 30. Kosti podlaktica povezane žicom 291

59 3. Ostatci tijela označeni br. - lubanja zaživotno prelomljena, u manjim i većim nepravilnim fragmentima, gornja i donja čeljust čitave. Tjemeno zatiljno u središnjoj liniji ulazni otvor strijelne rane promjera 0,8 cm (slika 31.) - zubalo uredno, s pravilnim, bijelim zubima. Status: gore lijevo i desno: b.o. dolje lijevo: b.o. (1. i 5. PMI), desno: b.o. (1. PMI) - uz greben desne bočne kosti zdjelice, s vanjske strane, vidljiv ulazni otvor strijelne rane promjera 0,8 cm (Slika 32) - kosti desne podlaktice prelomljene - sve kosti suhe, krte; lopatice znatno postmortalno oštećene, u manjoj mjeri krajevi dugih kostiju i zdjelica; sitne kosti šaka i stopala dijelom nedostaju - kosti desne podlaktice povezane žicom; ostatci žice dostavljeni uz tijelo - među kostima i zemljom nađena tri (3) zrna streljiva, donji dio žlice i dva komada tkanine s pucama (slika 33.). 292 Slika 31. Strijelna rana lubanje

60 Duljina dugih kostiju: radius = 23,2 cm, femur = 44,9 cm, tibia = 37 cm. Prema karakteristikama lubanjskih kostiju, zuba, zdjelice i natkoljenične kosti utvrđuje se da se radi o muškoj osobi odrasle (srednje) životne dobi. Preračunavanjem faktorima po Trotteru i Gleseru dobije se zaživotna visina od 168 cm. Specifična zaživotna oštećenja: dvije (2) strijelne rane - tjemeno-zatiljnog dijela glave i područja desne stražnjice. Za DNA analizu izuzeta dva (2)zuba (slika 34.). Slika 32. Strijelna rana zdjelične kosti Slika 33. Predmeti nađeni prilikom pregleda koštanih ostataka 293

61 ZAKLJUČAK Pregledom ekshumiranih koštanih ostataka utvrđeno je da pripadaju osamnaestorici odraslih muških osoba (tri mlađe, šest srednje, tri starije, tri mlađe do srednje i tri srednje do starije životne dobi). Preciznije utvrđivanje dobi nije bilo moguće zbog nedostatka ili postmortalno promijenjenih karakteristika onih kostiju koje se u praksi koriste za određivanje dobi. Kosti su stare više desetljeća. Izrazito su postmortalno oštećene, vjerojatno zbog karakteristika tla u kojem su bile pokopane. Kosti podlaktica šest osoba bile su povezane žicom. Na kostima jedanaest osoba utvrđene su strijelne rane. Kod desetorice se radi o strijelnim ranama glave, mahom u području tjemeno-zatiljnog ili zatiljnog dijela glave dok je jedna osoba imala strijelnu ranu natkoljenične kosti. Četiri osobe imale su po dvije strijelne rane (jedna dvije strijelne rane glave, jedna strijelnu ranu glave i zdjelice, a dvije strijelnu ranu glave i udova). Ostala utvrđena oštećenja (prijelomi) nisu pokazivala tragove specifičnih traumatskih ozljeđivanja. Uz kosti nađeni su i predmeti, uglavnom puce i komadići tkanine, te kod jedne osobe tri zrna streljiva i donji dio žlice. Radi daljnje DNA analize, i budućeg mogućeg utvrđivanja identiteta, izuzeti su uzorci svakog pojedinog kostura: zubi i dijelovi duge kosti (natkoljenična kost). 319

62 VIII. REZULTATI POZITIVNIH IDENTIFIKACIJA Nakon obrade i laboratorijske DNA analize uspješno su identificirane tri osobe. U tablici br. 3. naveden je primjer pozitivne identifikacije (usporedba nepoznate kosti s pretpostavljajućom rodbinom) i statističkog izračuna vjerojatnosti srodstva, a koje se ne odnosi na konkretne slučajeve. Tablica 3. Primjer pozitivne identifikacije XY osobe dobivene usporedbom DNA iz uzorka kosti s DNA iz uzoraka krvi najuže rodbine (dvojice braće). LOKUSI AmpFlSTR Yfiler sustava DNA profil iz uzorka Krvi 1 DNA profil iz uzorka Kosti DNA profil iz uzorka Krvi 2 Frekvencije alela u populaciji Frekvencije alela u populaciji UČESTALOST DYS ,642 0, DYS 389I ,697 0, DYS ,642 0, DYS 389II ,349 0, DYS ,459 0, DYS ,220 0, DYS ;15 14;15 14;15 0,009 0,018 0, DYS ,903 0, DYS ,624 0, DYS ,321 0, DYS ,569 0, DYS ,908 0, Y GATA H ,633 0, DYS ,615 0, DYS ,697 0, DYS ,495 0, VJEROJATNOST PRONALASKA ISTOG GENOTIPA 1 : 1,65x

63 Prema gore prikazanoj statistici zaključuje se da DNA uzorak izoliran iz ispitivane kosti pripada XY osobi, kao bratu osoba čija je DNA izolirana iz uzoraka krvi i to s vjerojatnošću pronalaska iste osobe u općoj populaciji južne Hrvatske od 1: 1,6557 x IDENTIFICIRANE OSOBE 1. Na temelju provedene DNA analize izuzetih uzorka kostiju uspješno je izolirana i umnožena DNA pod laboratorijskim brojem Os-36/05. Utvrđeno je da dobiveni genotip pripada muškoj osobi. DNA je uspješno umnožena u 11 lokusa Yfiler PCR Amplification kit-a. Usporedbom s rezultatima DNA analize uzoraka krvi Joze i Vinka Prlića, sinova braće pok. fra Melhiora Prlića, utvrđeno je da se radi o identičnom profilu u svih 11 umnoženih lokusa. Stoga, izvršenom analizom genskih lokusa i usporedbom s rezultatima DNA analize uzorka krvi najuže rodbine, utvrdi se da kosti ekshumirane u Zagvozdu pod br. tijela 11 pripadaju sad pok. fra Melhioru Prliću i to s vjerojatnošću pronalaska iste osobe u općoj populaciji od 1: Pokojni Melhior Prlić preminuo je uslijed strijelne rane glave. Pregledom koštanih ostataka utvrđena je strijelna rana u tjemenom dijelu glave. Takozvani plivajući predmeti koji su nađeni između/iznad koštanih ostataka, označeni br. 23 (ostatci krunice) i 25 (ostatci tintne olovke), mogu se pridodati tijelu pok. Melhiora Prlića jer su se isti nalazili iznad kostura br Na temelju provedene DNA analize izuzetih uzorka kostiju uspješno se izolira i umnoži DNA pod laboratorijskim brojem Os-39/05. Utvrđeno je da dobiveni genotip pripada muškoj osobi. DNA je uspješno umnožena u 11 lokusa Yfiler PCR Amplification kit-a. Usporedbom s rezultatima DNA analize uzoraka kostiju pok. Nikole Zupca, brata pok. fra Zdenka Zupca, utvrđeno je da se radi o identičnom profilu u svih 11 umnoženih lokusa. Stoga, izvršenom analizom genskih lokusa i usporedbom s rezultatima DNA analize uzorka kosti najuže rodbine, utvrdi se da kosti ekshumirane u 331

64 Zagvozdu pod br. tijela 14 pripadaju sada pok. fra Zdenku Zupcu i to s vjerojatnošću pronalaska iste osobe u općoj populaciji od 1: 1,36 x Pokojni Zdenko Zubac preminuo je uslijed strijelne rane glave. Pregledom koštanih ostataka utvrđena je strijelna rana glave desnog zatiljnog područja. 3. Na temelju provedene DNA analize izuzetih uzorka kostiju uspješno se izolira i umnoži DNA pod laboratorijskim brojem Os-33/05. Utvrđeno je da dobiveni genotip pripada muškoj osobi. DNA je uspješno umnožena u 11 lokusa Yfiler PCR Amplification kit-a. Usporedbom s rezultatima DNA analize uzoraka kostiju pok. Ilije Kožula, brata pok. fra Julijana Kožula, utvrđeno je da se radi o identičnom profilu u svih 11 umnoženih lokusa. Stoga, izvršenom analizom genskih lokusa i usporedbom s rezultatima uzorka kosti i zuba najuže rodbine, utvrdi se da kosti ekshumirane u Zagvozdu pod br. tijela 7 pripadaju sada pok. fra Julijanu Kožulu i to s vjerojatnošću pronalaska iste osobe u općoj populaciji od 1: Što je uzrok smrti pokojnog fra Julijana Kožula, ne može se zaključivati. Pregledom koštanih ostataka na istima nisu uočena specifična zaživotna oštećenja koja bi ukazivala na uzrok smrti. 332

65 KAZALO I. TRAGOM UBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRATARA (fra Ante Marić)...7 Razvoj hercegovačke franjevačke zajednice kroz prvo stoljeće postojanja...7 Stanje hercegovačkih franjevaca nakon zločina...9 Imena i kratki životopis ubijenih šezdeset i šest (66) hercegovačkih franjevaca...11 FRATRI KOJE SU PARTIZANI MUČILI I UBILI U HERCEGOVINI I ZA ČIJE SE GROBOVE ZNADE...71 FRATRI UBIJENI U HERCEGOVINI ZA ČIJE SE GROBOVE NE ZNA...84 FRATRI UBIJENI NA KRIŽNOM PUTU...85 Macelj Lepa Bukva...86 FRATRI UHIĆENI U HERCEGOVINI I UBIJENI NA NEPOZNATIM MJESTIMA...92 Ljubuška skupina fratara...92 Izbička skupina fratara...94 Čapljina...94 Široki Brijeg...95 Fratri odvedeni iz hidrocentrale sa Širokog Brijega...96 BORAVAK U FRATARSKOJ MLINICI I HIDROCENTRALI...97 Prvi svjedok o. fra Alojzije Sesar Drugi svjedok o. fra Marko Dragićević Treći svjedok o. fra Dobroslav Begić GLASOVI IZ ZAGVOZDA Okreni preko Zagvozda Godina Noge su im virile iz zemlje Mučenici traže istinu Veliko sjećanje na poubijane i mučene u Zagvozdu NASTOJANJA HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE U SAZNAVANJU ISTINE O POUBIJANOJ SUBRAĆI Razdoblje između i Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika

66 veljače Ponovni glasovi iz Zagvozda EKSHUMACIJA Đogina ledina Što krije Đogina ledina Tonski zapisi Partizani odvode časne sestre sa Širokog Brijega Sestra Berhmana Nazor Kamo su odvedene sestre sa Širokog Brijega? KRONIKA Zagvozd, srijeda, 13. travnja Zagvozd, četvrtak, 14. travnja SHEMATSKI PRIKAZ UZIMANJA UZORAKA RODITELJA I BRAĆE UBIJENIH FRATARA ŽIVOTOPISI IDENTIFICIRANIH FRATARA Fra Melhior Prlić O. fra Zdenko Zubac O. fra Julijan Kožul Literatura Izvori II. DNEVNIK ARHEOLOŠKIH ISKOPAVANJA (mr. arheolog Tihomir Glavaš) III. EKSHUMACIJA I IDENTIFIKACIJA KOŠTANIH OSTATAKA U ZAGVOZDU (prof. dr. sc. Marija Definis-Gojanović, dr. med. dr. sc. Davorka Sutlović, dipl. ing. kem) SUDSKOMEDICINSKA OBRADA I. UVOD Postupak i metode ekshumacija Postupak i metode identifikacija Identifikacija ljudskih ostataka metodom analize DNA Građa DNA Metode analize DNA Zaključak Literatura...274

67 II. EKSHUMACIJA U ZAGVOZDU IV Dan prvi, 14. IV ; započeto u 9.30 sati Dan drugi, 15. IV ; započeto u 9.30 sati Dan treći., 16. IV ; započeto u 9.30 sati Dan četvrti, 18. IV ; započeto u 9.30 sati III. KB SPLIT - RAD U OBDUKCIJSKOJ DVORANI svibanj kolovoz Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Ostatci tijela označeni br Kosti lijeve ruke a. Kosti desne ruke Zaključak IV. PRIKUPLJANJE ANTEMORTALNIH PODATAKA V. RAD U LABORATORIJU KB SPLIT, Izdvajanje DNA Umnažanje DNA Prikaz rezultata Analiza rezultata i statistička obrada VI. EKSHUMACIJE U HERCEGOVINI srpanj, kolovoz godine srpanja godine: kolovoza godine:

68 VII. RAD U LABORATORIJU NAKON EKSHUMACIJE KB SPLIT, SRPANJ, KOLOVOZ GODINE Izdvajanje DNA Umnažanje DNA Prikaz rezultata Analiza rezultata i statistička obrada VIII. REZULTATI POZITIVNIH IDENTIFIKACIJA IDENTIFICIRANE OSOBE IV. ZAŠTIĆENI I OBNOVLJENI PREDMETI PRONAĐENI UZ EKSHUMIRANA TIJELA U ZAGVOZDU (Marko Rogošić, restaurator, MHAS - Split)

69

70 Nakladnik Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika Franjevačka 1, pp Mostar tel.: (036) faks: (036) Za nakladnika fra Slavko Soldo, provincijal Oblikovanje i računalni slog FRAM-ZIRAL Put za Aluminij bb Mostar tel.:/faks: +387 (036) ; grafička priprema: (036) fram@fram.ba Tiskano u veljači Tisak Franjevačka tiskara FRAM-ZIRAL Mostar

71