FRANJEVAČKOG SAMOSTANA SV. LUKE

GODINA VI. Broj 60 Lipanj 2012. Cijena 2 KM Za inozemstvo 2 VJESNIK FRANJEVAČKOG SAMOSTANA SV. LUKE

UVODNIK IZ SADRŽAJA 4-10 DOGAĐANJA IZ JAJCA, PODMILAČJA I DOBRETIĆA Hodočašċe oblik pokore 11-15 REPORTAŽA BRNIĆI I PAVLOVIĆI Život pun nade 18-19 STAZAMA SV. FRANJE Franjo učitelj zahvaljivanja 20 CRKVENO PRAVO Računanje krvnog srodstva 21 IZ SAMOSTANSKOG ARHIVA Fala Jajčanim 23-25 SMJEŠKO-LJUTKO 26 DUHOVNI KUTAK Povrh krvnih odnosa 27 PJESNIČKI KUTAK Ispod kape tvrđave 28 PSIHOLOGIJA Stres 30 FOTO-VIJESTI Jedan od oblika kršćanske religioznosti su i hodočašća. Ona su usko vezana za poznata i priznata svetišta. Posebno je važno istaknuti da hodočašća imaju pokornička obilježja. Zato su i svetišta koja su na glasu obraćenja, velikih ispovijedi, upečatljivih pokora najatraktivnija. Iz samoga pojma hodočašće dade se nasluti o čemu je zapravo riječ. Posrijedi je odluka, spremnost vjernika da pohodi neko svetište pješice. Pješačenje spada u temeljne čine svakoga hodočašća. Ustvari, ono zamjenjuje druge oblike pokore, čovjekova kajanja za počinjene grijehe ili je pak izraz poniznosti i prošnje kojom hodočasnik od Boga traži milost blagoslova, zaštite ili neke druge pomoći. Hodočašće pretpostavlja neke radnje. Kao najefikasniji, a samim tim i najrašireniji, pokazao se tjelesni post, uzdržavanje od hrane i pića. Ova tjelesna disciplina podupire se molitvom, dobrim djelima, izbjegavanjem grešnih prigoda, odricanjem od raznih ovisnosti i navezanosti. Zato se za hodočasnika često kaže da je i pokornik. I naše vrijeme poznaje ovu vrst pobožnosti. Iako se sam način hodočašća uvelike izmijenio, ostalo je ono bitno. Istina, hodočašćenje, tj. pješačenje se sve manje primjenjuje, no, priprava za određene svetkovine, osobito one velike, okupljanje u i oko dragih svetaca i mjesta gdje se svetište nalazi, nije splasnula. Naprotiv. Misna slavlja, post, pokora, kontrola u ponašanju i govorenju imaju posebno mjesto i kod današnjih hodočasnika. Vjerniku, na koncu i svakom čovjeku, potrebita je disciplina i samokontrola. Pokazalo se da je u tomu jako efikasna vjera, pa i neki oblici religije. One su u stanju preobraziti cijelog čovjeka. Učiniti ga boljim, istinski drugačijim. Zato je poželjno i korisno zadržati ovaj hodočasnički smisao, makar i izmijenjenih običaja, te čuvati plodove koji se zbilja u tim događajima uberu. Naša domovina obiluje hodočasničkim mjestima. Vjernik će sigurno naći načina i sudjelovati u nekom od tih slavlja. Niko PETONJIĆ lipanj 2012. V JESNI K 3

DOGAĐANJA IZ JAJCA Patron župe M. Grad POČETKOM SVIBNJA (3. 5. 2012.) u našoj susjednoj župi Mrkonjić Grad, svečano je proslavljen patron župe, blagdan svetih Filipa i Jakova. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je fra Tomislav Svetinović, župni vikar u Podhumu kod Livna. Porijeklom je iz ove župe. Osim župnika, vlč. Josipa Jerkovića, slavlju su nazočili: fra Niko Petonjić, župnik u Jajcu, vlč. Marko Crnjak, župnik u Glamoču, vlč. Adolf Višaticki, župnik u Lištanima kod Livna i vlč. Stojanović, župnik u Prijedoru. I ove godine vjernici iz jajačkog podneblja hodočastili su u M. Grad autobusom i vlastitim prijevozom. Nakon euharistijskog slavlja domaći župnik pripremio je okrepu za dvjestotinjak okupljenih vjernika. RR Ministrantski susret u Visokom I OVE GODINE PROVINCIJSKI susret ministranata bio je u Visokom (5. 5. 2012.). Nakon euharistijskog slavlja, na kojem su sudjelovali svi pristigli ministranti iz 14 župa, okrijepili smo se. Razgledali smo školu, Franjevačku klasičnu gimnaziju te su uslijedile Igre bez granica, poput: Zaboravnog minstranta, Nespretnog ministranta, Štafeta s loptom, Potraga za hranom... Odmorili smo se nakon igara u kojima smo osvojili i poneko mjesto. I onda, odmorni krenuli smo natrag u Jajce. Zahvalili Bogu za današnji dan, sretnu vožnju i uputili se svojim kućama. Hvala svima koji su nam omogućili sudjelovanje na ovogodišnjem susretu u Visokom. Antonija SIVONJIĆ Susret HKM-a u Sisku NAKON RIJEKE (2000.), OSIJEKA (2002.), Šibenika (2004.), Pule (2006.), Komušine (2007.), Varaždina (2008.), Livna (2009.), Zadra (2010.) i Zagreba (2011.), došao je na red i Sisak (2012) grad hrvatskih pobjeda. Jajčani su kao i svake, sudjelovali i ove godine. Dvodnevno druženje, 5. i 6. svibnja, u Sisku bilo je nezaboravno za sve one nazočne na ovom susretu. Oko 30 000 mladih iz Hrvatske, BiH, Crne Gore, Vojvodine, Austrije, Njemačke, sudjelovalo je središnjem misnom slavlju koje je predvodio nadbiskup zagrebački msgr. Josip Bozanić, a propovijed imao msgr. Mijo Gorski Ovogodišnji moto U svjetlosti hodimo pokazao je mladi žive u Kristu i za Krista. Rijeka mladih slijevala se u ovaj prelijepi hrvatski grad kako bi u svjetlosti hodili Isusu Kristu. Okupljeni u molitvi i pjesmi rijeka mladi su u procesiji krenuli od sisačke katedrale Uzvišenja sv. Križa prema crk vi sv. Kvirina, prvog sisačkog biskupa. Po završetku misnog slavlja, svaka skupina mladih krenula je na daljnji put u župe predviđene za smještaj. Jajčani su bili u mjestu Šiljakovina, župa Kravarsko, zajedno s mladima iz Zagrebačke nadbiskupije, Dubrovačke biskupije. Domaćini su bili divni prema nama. Dobrodošlica svih njih ostat će nam u lijepom sjećanju, prihvatili su nas kao da smo njihovi. Najljepše hvala svima za ovo nezaboravno iskustvo. Katarina BRTAN 4 V JESNI K lipanj 2012.

DOGAĐANJA IZ JAJCA Kanonska vizitacija U JAJAČKOJ ŽUPI BLAGDAN sv. Leopolda Bogdana Mandića (12. 5.) posebno se slavi u Carevom Polju. Skupina franjevačkih bogoslova s meštrom fra Marinkom Pejićem posjetili su župu Jajce te nastupili na groblju u Carevom Polju predvodeći i animirajući pučko i večernje euharistijsko slavlje. U jutarnjim satima stigli su u Franjevački samostan sv. Luke u Jajcu, gdje ih je s ostalom braćom u samostanu dočekao gvardijan fra Niko Petonjić. Nakon okrjepe uputili su se u Carevo Polje slaviti pučko euharistijsko slavlje u 11 sati. Uz meštra fra Kip sv. Leopolda u Padovi snimio: Dominik Raštegorac Blagdan sv. Leopolda Mandića Marinka u koncelebraciji bio je gvardijan i župnik fra Niko Petonjić. Na koncu sv. Mise fra Niko je zahvalio meštru i bogoslovima na njihovom dolasku te svima koji su sudjelovali na misnom slavlju. Potom je uslijedio ručak koji priprema obitelj Blaža Blaževića iz Careva Polja. Već je uobičajeno da na ovaj blagdan na večernjoj sv. Misi u 17 sati bude i blagoslov djece, koja su na na izlazima iz groblja dobivala bombone. Bilo je tako i ove godine. Željko GOGIĆ KANONSKA VIZITACIJA ŽUPE označuje pohod višeg crk venog (redovničkog) poglavara određenoj župi i/ili samostanu. Tu spadaju biskup i provincijal. Ove godine u kanonsku vizitaciju došao nam je i msgr. dr. Franjo Komarica, biskup Dijalog kroz Riječ U PROGRAMU OVOGODIŠNJIH VI. Plivskih omaha (3 6. 5.) našla se i tema Dijalog kroz Riječ koju su predvodili vjeroučitelji s. Iva Klarić i g. Zehrudin Hadžić. Oboje su govorili o dijalogu na temelju Biblije odnosno Kur ana. Na koncu, kao zajednički zaključak, predavači su organizirali izvedbu susreta sv. Franje i sultana, Malekel Kamila u Damietti 1219. u Egiptu. Nastupili su učenici srednje škole Ivan Brizić i Almir Hajder. RR Ivan Brizić i Almir Hajder u ulogama sv. Franje i sultana S. Iva Klarić i g. Zehrudin Hadžić banjolučki, 29. svibnja. Vizitacija je započela u područnoj crk vi Presv. Srca Isusova u Barevu gdje se Biskup susreo s tamošnjim župljanima. Nakon toga posjetio je i groblja u župi, razgovarao sa svećenicima te pregledao župne knjige. U poslijepodnevne sate susreo se sa Župnim pastoralnim i ekonomskim vijećem i katehistima. Vrhunac kanonske vizitacije bilo je euharistijsko slavlje u 18h u župnoj i samostanskoj crk vi Uznesenja BDM u Jajcu. Na koncu Biskup je razgovarao i s Framom župe Jajce te posjetio samostan časnih sestara u Jajcu. RR lipanj 2012. V JESNI K 5

DOGAĐANJA IZ PODMILAČJA Biskup u posjetu U JUTARNJIM SATIMA 29. svibnja 2012. godine u posjet našoj župi je došao biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica. Biskup je bio u kanonskoj vizitaciji u župi Uznesenja BDM u Jajcu i nakon toga je obišao i naše Svetište. Župnik u Podmilačju, fra Zoran Mandić, obavijestio ga je o radu u našoj župi i Svetištu, te ga proveo kroz samo svetište i upoznao s radovima na crk vi, pothodniku te uređenju ispovjedaonica i cijelog trga sv. Ive. MK Motoristi iz Luzerna DA JE SVETIŠTE SV. IVANA Krstitelja atraktivna destinacija hodočasnicima iz svih krajeva Europe svjedoči i posjeta bajkera iz Luzerna. Tridesetak motorista iz Hrvatskog moto kluba Sokolovi Luzern u Švicarskoj, na svojoj turneji posjetili su i naše Svetište. Skupina je iz Švicarske krenula u obilazak Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Rutom uz obalu Jadrana posjetili su Crikvenicu i Split te su, preko Livna i Podmilačja, nastavili svoj put do Slavonije gdje će posjetiti svoje domove, jer je većina iz tog kraja Hrvatske. MK Ministranti u Sarajevu MINISTRANTSKI SUSRET U Sarajevu ni ove godine nije prošao bez naših ministranata. U ranim jutarnjim satima, 28.travnja, pomalo nenaspavani, zaputili smo se u Sarajevo. Vodio nas je Miran Križanac. Susret je započeo procesijom u euharistijskom slavlju koje je predvodio uzoriti kardinal Vinko Puljić. Nakon sv. Mise uslijedila je okrepa i razne igre uz natjecanje u znanju. Pobjednici su osvojili nagrade. Lijepo vrijeme i još bolje raspoloženje ministranata uljepšalo je ovaj dan. Radosni smo se zaputili svojim kućama očekujući slijedeći Susret ministranata. Danijela JELIČIĆ PRODAJNA MJESTA VJESNIKA U JAJCU 6 V JESNI K lipanj 2012.

DOGAĐANJA IZ PODMILAČJA STATISTIKA ŽUPE PODMILAČJE ZA TRAVANJ I SVIBANJ KRŠTENI Prva pričest u Podmilačju U NEDJELJU 27. SVIBNJA 2012. godine pod sv. Misom u 11sati, u našoj župi je 38 djece po prvi put primilo Sakrament sv. Pričesti. Sakrament je podijelio župnik fra Zoran Mandić. Pod euharistijskim slavljem prvopričesnici su zajedno s pojedinim roditeljima upriličili prigodne recitacije, roditelji su sudjelovali i u liturgijskim čitanjima a mališani su izrekli svoje prigodne molitve vjernika. Prvopričesnici su se za ovo pripremali cijelu godinu sa svojom vjeroučiteljicom s. Nikolinom Pejić. Dan ranije prvopričesnici i njihovi roditelji primili su sakrament pomirenja. Nakon sv. Mise župnik je prvopričesnicima uručio prigodne darove i Uspomene na Prvu pričest. Svim prvopričesnicima od srca čestitamo na ovom danu, neka ih na njihovom putu i dalje prati Gospodin. MK Dario Klarić (Vlado i Željka r. Klarić) Noa Poplašen (Dejan i Božana r. Lučić) Petra Topić (Vlado i Ivanka r. Jeličić) Antonio Dujić (Pile i Snježana r. Jezerčić) Stefano Dujić (Pile i Snježana r. Jezerčić) Jure Poplašen (Franjo i Marina r. Glavaš) Fran Radovac (Marko i Anđa r. Grgić) Petar Jezerčić (Stipan i Milena r. Martinović) Petra Jezerčić (Anto i Marina r. Barišić) Ivano Cvitić (Anto i Ivana r. Saraf) Antonela Petrović (Aleksandar i Božana r. Vještica) VJENČANI Bernard Jakovljević i Ljiljana Barić Kristijan Klarić i Julija Šimunović UMRLI Juro Petrović (1934.) Anđa Topal (1932.) Anđa Lučić (1927.) Juro Brkić (1932.) Mara Klarić (1929.) Anto Jajalo (1931.) PRODAJNA MJESTA VJESNIKA U JAJCU lipanj 2012. V JESNI K 7

DOGAĐANJA IZ DOBRETIĆA Ususret slavlju patrona župe KAŽU DA JE VJEROUČITELJIMA najteže djeci objasniti da sveti Anto ne spada među hrvatske svece, dakle među one koji su porijeklom s naših prostora. Nije to tako ni čudno s obzirom da je to naš omiljeni svetac, svetac svega svijeta. Rođen je 1195. godine u Lisabonu, a umro u Padovi 1231. Po mjestu smrti nazvan je Padovanskim. Već je slijedeće godine proglašen svetim. Bio je vrstan govornik i činio je mnoga čudesa za života, a vjerujem da smo svi tomu svjedoci da on zaista zaslužuje da ga zovemo Čudotvorcem. Po njegovu zagovoru mnogima je učinio čudo. I pougarski kraj se može dičiti što je taj svetac zaštitnik župe i crk va u Dobretićima posvećena je njemu. Priprema za središnje slavlje 13. lipnja svake godine počinje puno ranije. Puk obavlja pobožnost sv. Anti kroz trinaest utoraka. Ta je pobožnost jako prihvaćena u narodu. Svakog utorka fra Krešimir, župnik, slavi sv. Misu u 9 sati u župnoj crk vi. Kip sv. Ante u župnoj crkvi u Dobretićima Moli se krunica ili litanije sv. Ante te ostale molitve iz Biserja sv. Ante. Župljani imaju svaki utorak i priliku za svetu ispovijed. Bliža priprema u župi počinje trodnevnicom. Početkom lipnja okupljaju se po raznim krajevima svijeta rasuti župljani. Posebno svečana jest misa uočnica. Svake godine, uz župljane, dođu i vjernici iz drugih krajeva. Arhiv Vjesnika Na samu svetkovinu prva misa će biti u 9 sati, bolesnička misa. Svečanu svetu misu u 11 sati predslavit će, uz koncelebraciju brojnih svećenika, msgr. Anto Orlovac, biskupijski vikar u Banja Luci. Uz slavlje patrona naše župe drago nam je da možemo najaviti potpisivanje Povelje o prijateljstvu naše Općine i grada Pakraca. U Pakracu je ista Povelja potpisana sredinom ožujka ove godine. Načelnik, g. Marko Dražetić sa svojim djelatnicima organizira prigodno druženje, ručak te narodno veselje uz Kulturno umjetnička društva iz Slovenije i Hrvatske. Božica MARIJANOVIĆ 8 V JESNI K lipanj 2012.

DOGAĐANJA IZ DOBRETIĆA Grgina voda (Idžanka) snimio: Neven Idžanović Zaštita okoliša LJEPOTA PRIRODE POSEBNO se vidi u pougarskom kraju. No, potrebno je i dalje raditi na zaštiti i očuvanju okoliša, sredine u kojoj živimo i radimo te planirati aktivnosti za budućnost, počevši od prioriteta. S tim ciljem nedavno je osnovana i Udruga za zaštitu okoliša općine Dobretići. Na skupštini, održanoj 7. 3. 2012. god., članovi ove udruge usvojili su statut, izabrali odbor a predsjednički mandat povjerili Ivanki Vuk. Udruga za zaštitu okoliša Općine Dobretići je novoformirana Udruga, osnovana u cilju zaštite okoliša ovog područja, te ima za cilj zaštititi izvorišta i ostala bitna područja koja se mogu staviti pod zaštitu. Članovi udruge jesu većinom mladi ove općine. Čist okoliš i prednosti ekološki nezagađenog prostora i njegove prirodne i krajobrazne vrijednosti jesu temelj ekonomske aktivnosti i opstanka na ovim prostorima. Vode, njihova izvorišta i tokovi, predstavljaju javna dobra koja se moraju trajno štititi i racionalno koristiti. Općina Dobretići je bogata vodom, a posebno ima izobilje izvora čije su vode pogodne za opskrbu. RR lipanj 2012. V JESNI K 9

DOGAĐANJA IZ JAJCA Suvenirnica Muzeja franjevačkog samostana u Jajcu Dan 10. svibnja 2012. bit će ubilježen ne samo u kroniku jajačkog kraja, nego i u srcima mnogih ljubitelja grada na Plivi. Naime, u našem franjevačkom samostanu sv. Luke u Jajcu otvorili smo suvenirnicu, kraljevu sobu i radionicu. Kulturno-umjetnički program započeo je u 11h. Sudjelovalo je nekoliko kulturno-umjetničkih društava iz Jajca. Voditelj, Fra Željko Nikolić, đakon na praksi u našoj župi, u uvodnom dijelu, rekapitulirao je poslove koji su prethodili otvaranju te najavljivao sudionike programa. U prigodnom programu sudjelovali su: članovi glazbene škole iz Jajca, KUD Preporod Jajce, KUD Stari grad Jajce, KUD Prijatelj Jajce, g. Ivan 10 V JESNI K lipanj 2012. Jezerčić Učitelj, koji, kako smo već pisali u Vjesniku, istovremeno svira pravi mali orkestar (šargiju, usnu harmoniku i bubanj). Potom su nam gospođe Kata Jezerčić i Tahira Musić pokazale i objasnile pojedine dijelove narodne nošnje kod katolika i muslimana jajačkog podneblja. Na koncu programa završnu riječ uputili su domaćin, fra Niko Petonjić, gvardijan samostana i župnik jajačke župe, g. Jozo Bojanić, voditelj Crvenog križa Jajce i g. Goran Knežević, predstavnik Handicap International-a, udruge koja je sufinancirala projekt obnove suvenirnice, Muzeja franjevačkog samostana u Jajcu i otvorenja radionice. G. Goran je i službeno presijecanjem vrpce otvorio suvenirnicu. Valja napomenuti kako je Handicap International, za taj dan, potpomogao izdanju četiriju letaka na teme: Jajce u antičko vrijeme, Jajce kraljevski grad, Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević i Muzej franjevačkog samostana u Jajcu. Za ovu prigodu u našem samostanu, uspjeli smo urediti i otvoriti sobu u kojoj je sarkofag sa zemnim ostacima posljednjeg bosanskog kralja, Stjepana Tomaševića. Gledatelji kulturno-umjetničkog programa mogli su posjetiti i Kraljevu sobu te radionicu u kojoj će se izrađivati ručni radovi. U popodnevnim satima, u goste nam je došlo 120 učenika (3. i 4. r.) Katoličkog školskog centra Petar Barbarić iz Travnika. Oni su, naime, i prvi turisti-posjetitelji suvenirnice i Kraljeve sobe. Suvenirnica i Kraljeva soba bit će otvoreni radnim danom od 10 do 14 sati. RR

REPORTAŽA IZ BRNIĆA I PAVLOVIĆA Pogled na dio Brnića Život pun nade Piše: Milka BILANDŽIJA Brnići su se smjestili između Pavlovića i Poljana na kamenoj vrletnoj stijeni koja ih odvaja od Dobretića te je zbog svoje nepristupačnosti često pružalo zaklon progonjenim župnicima. Selo je dobilo ime prema sinu Stjepana Dobrete, Juraju-Bernardu. Obitelj Brnić se 1767. godine prozvala Čakarić, tako se i danas zovu. Prezime Brnić ne postoji više na ovim prostorima. U ovim je obiteljima često ime Bernard kojeg mještani skraćuju u Brnado i Brujo. U Brnićima je 1707. rođen Dobretić fra Marko, biskup a umro je 1784. godine. Biskup je peto pokoljenje Stjepana Dobrete i to tako da je Juraj sin Stjepana rodio Bernarda, ovaj Vujicu a on Matu, oca biskupova. Fra Marko se još zvao i Vujičić prema djedu Vujici i Jezerčić prema majci koju su u selu zvali Jezerka. Biskup je svojoj umrloj rodbini postavio križeve s natpisima na latinskom pa se može pretpostaviti da je pok. Jozo Vujičić umro u Brnićima 1770. sin biskupovog brata Tadije. Nadalje, biskupov brat Petar Jezerčić umro je 1776. godine. (Otac biskupov pokopan je u groblju na ravni a na križu mu je natpis: 1708. umro je Mato otac preuzvišenog gospodina fra Marka, Biskupa i Vikara apostolskog. Postavljen /spomenik/ g. 1757. Križ je u Muzej franjevačkog samostana poslao župnik fra Jozo Filipović 1933. godine. Evo još jedne zanimljivosti vezane uz Brniće: obitelj Joze Jezerca iz Brnića preselila se u Smionicu te mu je sin Ivan odselio na Seoce. To Naši sugovornici, slijeva: Anica, Anica zvana Drljanuša i Stipan zvani Banika Idžanović Ispred negdašnje trgovine su potomci biskupove braće i sada da se zovo Jakovljevići. U Dobretićima u blizini župskog stana, na njivi Ive i Ante Malića nalazi se kužno groblje gdje su ograđena tri križa pod kojima počivaju biskupova majka Katarina, nećakinja Magdalena i brat mu Tadija. Od Loze Dobretića potekla su 22 svećenika a u Brnićima su rođeni fra Bernardin IV i Dobretić fra Anto koji se još potpisivao kao Idžanović. Od početka vođenja matica pa do 1830. godine, spominju se u Brnićima rođeni Radulović fra lipanj 2012. V JESNI K 11

REPORTAŽA IZ BRNIĆA I PAVLOVIĆA Pavo, (zvao se Brnić) i Idžanović (Brnić) fra Nikola. Nekada se u ovom selu misa kazivala pored Nove vode kao i u zaseoku Žilićima. Tu je bila kapela i misa se govorila svaki dan a fra Ilija Glavičević je na toj lokaciji sagradio i župni stan. U blizini Žilića je pećina u kojoj su mještani sakrili biskupa Dobretu kada je prvi put pohodio ovaj kraj radi krizme. Tu je također i tzv. Sveti kamen prizmoliki, oko 2 metra visok sa jednom duguljastom prirodnom udubinom u koju može stati oko 3 litra vode. Svijet je nosio tu vodu svijet kao lijek protiv bolesti očiju i kože. Sve ove do sada navedeno o Brnićima pronašli smo u knjizi fra Miroslava Džaje. Smiješe se jedino sjećanjima Na starom panju Kiša nas je omela te nismo uspjeli obići sve gore navedene spomenike i zanimljivosti, ali u dvorištu obitelji Idžanović vidjeli smo i čuli sve što danas predstavlja Brniće. Baka Anica i djed Stipan u Brniće su se vratili 1996. godine. Tri su godine živjeli pod pločom. Krov su podigli ali prozore na gornjem katu još nisu uspjeli ugraditi. Donacija ih, kažu, stalno zaobilazi. Oboje su rođeni 1938. Godine. Baka ima problema sa srcem i krvnim žilama a djed je nedavno pretrpio moždani udar, za posljedice su ostali problemi s tlakom, vidom, sluhom te govorom. Pokazuje nam Anica poveću kutiju za desetak vrsta lijekova. Othranili su osmoro djece. Sin Dragan i nevjesta Zvjezdana žive u kući pored njihove, a ostala su djeca po svijetu. Tište ih problemi njihove djece. Između ostalog kažu kako se jedan sin žali da već tri mjeseca radi, a plaću ne prima. Teško je kada se ne dobije zarađeno. Stipanu nije jasna ova situacija, mirovinu je zaradio radeći 17 godina u sječi i 22 godine u rudniku a samo mu je jednom, 1963. godine, kasnila plaća nekoliko dana. Nikada se nije dogodilo da nije primio zarađeno. Velika su im utjeha ovo dvoje mladih. Drago je sagradio kuću od drveta u tradicionalnom stilu u kojoj udobno žive. Zimi se kuća lako zagrije. Ističe kako se odlučio na povratak zbog mira i spokoja koji samo ovdje pronalazi. Radi u Rudniku a u slobodno se vrijeme posveti imanju, kućnim ljubimcima, konju i psima. Jako im je žao psa koga je netko otrovao. Inače imaju problema sa divljači. Lisice i vukovi su redoviti posjetitelji, a nerijetko se i medvjed usudi približiti. Dragu je nedavno, kada se vraćao s posla, napala medvjedica te je pobjegao na stablo. Kada je medvjedica bila sigurna da nema opasnosti za njene mečiće prestala je prijetiti i odvela ih dalje. Žale se stariji kako je protekla zima bila jako teška. Snijeg je napadao sve do satelitske antene postavljene na Draginoj kući. Ralice za snijeg zimi ovuda ne svraćaju. Dok se nije prokopao novi put za Dobretiće ovaj je put, koji je trenutno u lošem stanju, bio glavni. Struja su u selu dobili oko 1970., a poslije rata su obnovljeni električni vodovi. Crpke Jedan od trofeja Drage Idžanovića Cesta prema Brnićima i kablove za vodu mještani su nabavili 1987. No, tek su prošle godine ugrađeni, vodovod je završen i voda osposobljena. Sve do tada stanovnici su se služili bunarima (čatrnjama) ili su imali svoje lokalne izvore. Pridružila nam se i njihova susjeda koja se također zove Anica Idžanović te je i isto godište kao i naši domaćini. Nastavili su nam kazivati kako su mještani Brnića nekada živjeli u slozi, pomagali su se i pazili. Danas se u pustom selu nema tko ni svađati ni miriti. Anica se vratila prije 13 godina, četiri je godine živjela u sušari i nije imala ni prozore, napokon je doživjela da joj se kuća obnovi. I njezinih su osmoro djece te dvadeset i jedno unuče i deset 12 V JESNI K lipanj 2012.

praunučadi raseljeni po svijetu. Kazuje da dođu kad god mogu. Prisjećaju se njih troje kako je nekada u Brnićima bilo po trideset momaka i isto toliko djevojaka. Nas pet žena u ovom smo selu rodile po osmoro, a i ostale su žene imale po 5-6. djece, kazuje baka u gostima. Stjepan se nadovezuje riječima: Radilo se, sve se obrađivalo. Kad krene sezona oranja, u proljeće, oralo se po 20 dana bez prestanka. Jedni smo se kod drugih uzajmljivali. Čovjek ništa ne može sam. Bilo nas je samo u rudniku zaposlenih 40, a dosta ih je bilo i po drugim poduzećima. Autobusi su redovno vozili. Sve je bilo veselo i puno života. Iako bolesni, posijali su krumpira, luka i repice. Kažu da krumpir koji kupe u gradu ništa ne valja, ma odakle bio dovezen. U dvorištu Drage i Stjepana Idžanović je panj posječene jelke a promjer mu je 180 cm. Kazuje Anica da je kiša mogla padati danima, no, grane ovog stabla nikada nisu prokisnule. Znalo se tu nekada od kiše skloniti i po dvadeset kosaca, kupalica ili kopača. Nova voda Teško je ovim ljudima u sebi nositi tako živa i lijepa sjećanja a živjeti u pustom selu, gledati zapuštene i u korov zarasle njive i livade. Ta se njihova tuga i gorčina osjeti u govoru i vidi u očima. Teško im pada što i većina djelatnika nakon posla odlazi iz Dobretića i što liječnik tu rijetko dođe i kratko se zadržava. Obitelj Pilić u Brnićima trenutno uzgaja 250 ovaca. Nismo ih uspjeli posjetiti. Za očekivati je da će se još netko uputiti njihovim stopama. U brnićko groblje ukapaju i umrle iz Bojtačića, djelomično iz Mijatovića i Dobretića. REPORTAŽA IZ BRNIĆA I PAVLOVIĆA Pri blagoslovu obitelji u Brnićima je zatečeno 15 vjernika koji stalno žive tu s prezimenima: Idžanović, Jurić, Pilić i Trupina. Prije rata u Brnićima bilo je i prezimena Pranjić i Vuk. Pavlovići imaju budućnost Ovo je selo bogato šumom. Smješteno je između Bunara i Brnića. Postoji vjerovanje da su Pavlovići dobili ime prema jednom od Dobretinih sinova. No, kako je to prezime rasprostranjeno u BiH, to se ne može sa sigurnoš ću tvrditi. (fra Željko Džaja). U Pavlovićima su nas posljednjeg svibanjskog dana ugodno iznenadila djeca. Najprije nas je ispod plavih uvojaka zbunjeno gledala Laura, trogodišnja djevojčica. Zatekli smo je kako pomaže mami Marijani i tati Miguelu dok uređuju dvorište. Dječaci Robert od 3 i Antonijo od 6 godina znatiželjno su provirivali s balkona, dok smo se mi sa Brankicom i Goranom dogovarali oko reportaže. Činilo se da je po srijedi zabuna. Otkuda u jednoj kući troje djece, a u četiri dobretićka sela do sada smo susreli samo jedno dijete? U ovoj kući u Pavlovićima kao u dobra vremena žive tri generacije: baka Vere sa svoja dva sina, nevjestama i ovo troje djece. Kazaše nam da je u ovom selu trenutno trinaestoro djece, a deset je povratničkih obitelji. Gabrijel Gavranić je treći razred ide u školu u Dobretićima. Na jesen će nastavit će školovanje u Divičanima. Gabrijel na naša pitanja odgovara ozbiljno kao pravi učenik. Matematika mu je najdraži predmet Ispred kuće Gorana Filipovića Pogled na Pavloviće od Kule lipanj 2012. V JESNI K 13

REPORTAŽA IZ BRNIĆA I PAVLOVIĆA i voli ići u školu. Gabrijelova mama Ljiljana kazuje da se njihova obitelj prva vratila u Pavloviće. Starija im kći je u Hrvatskoj gdje ide u 3 razred srednje škole. Djecu do škole u Dobretićima ujutro vozi kombi, a iz škole se vraćaju pješice. Pridružili su nam se brat i sestra Jozo i Ana- Marija Filipović. Jozo je peti razred i ide u školu u Divičane a Ana-Marija će na jesen u prvi razred u Dobretiće. Petogodišnjeg Luku Filipovića privukla je dječja igra pa se i on zaustavio u dvorištu naših domaćina. Mara Pilić ima četvoro djece djevojčicu Ivanu i sinove: Ivana, Josipa i Franu. Prije 8 godina kao tročlana obitelj došli su živjeti u Pavloviće, odakle je Mara i rodom. U ovom joj se selu rodilo još troje djece, a trenutno grade kuću u Dobretićima u blizini crk ve. Desetoro djece, tri djevojčice i sedam dječaka, prepustili su se igri, dok su odrasli pokušali izreći kako je danas živjeti u Pavlovićima. Struja je dovedena 1970. Prije je kroz selo postojalo više putova. U posljednjih se 20 godina koristi ovaj put koji često nasipaju i popravljaju ali zbog strmog terena kiše brzo odnesu nasipani materijal. Do prošle godine mještani su se opskrbljivali vodom iz čatrnja i ponekog izvora, a tada je dovršen i u rad pušten vodovod, istovremeno kao i u Brnićima. Zaseok Kneževci također pripa da Pavlovićima. Ove se mlade žene ne sjećaju kad je bila posljednji sprovod bio u njihovom groblju u Kuli. Anđa Aščić spada među starije, a Frano Pilić među mlađe žitelje sela. Prezimena prema maticama, u ovom selu su: Aščić, Filipović, Gavranić i Tepurić. Pri blagoslovu obitelji župnik fra Krešimir posjetio je njih 43 sa slijedećim prezimenima: Aščić, Filipović, Gavranić, Pilić i Tepurić. Na pitanje jesu li su ponekad razočarani zato što su se vratili, odgovaraju da o tome ne razmišljaju. Svako mjesto ima svoje prednosti i mane, ponekad je problem što su očevi po terenu a majke moraju same brinuti o imanju. A svaka obitelj u Pavlovi- Groblje u Kolu Ovakvi prizori poslije kiše su česti Laura Filipović od malena pomaže roditeljima 14 V JESNI K lipanj 2012.

ćima trenutno ima po dvije ili više krava, često i konje, svinje, kokoši Ali oni moraju zdravo odrasti Ovim mladim ženama koje su rodom (Marijana iz Smionice, Manda iz Orašca, Mara iz Pavlovića, Brankica iz Klimente, Ljiljana iz Travnika, Manda iz Orašca) a sve danas žive i podižu obitelji u Pavlovićima, ništa nije teško. Ovdje su svi radosni i puni života. Ali, sve su redom zabrinute i razočarane liječničkom skrbi. Sve su jednoglasne da liječnici u Dobretiće rijetko dolaze, kratko se zadržavaju a specijalista nema nikako. Često se u raznim stvarima osvrćemo prema Zapadu i opominjemo sami sebe kako bi ponešto dobro trebalo i prepisati. Pa recimo da su na Zapadu, kao i u blizoj nam Hrvatskoj, ovakva područja gdje se život, nakon ratnih djelovanja ili prirodnih katastrofa nanovo zasniva, proglašena kao Područja od posebne državne skrbi. Tim se stanovnicima život olakšava tako što imaju besplatnu struju, vodu, udžbenike, organizirane prijevoze, putovi se održavaju i svakako imaju pravo na liječenje. Laura je prije nekoliko mjeseci imala visoku temperaturu, a mali Frano ima problema s bronhitisom. REPORTAŽA IZ BRNIĆA I PAVLOVIĆA Pravo je umijeće iz snijegom okovanog mjesta na vrijeme stići do pedijatra. Roditelji pretrpe veliki strah hoće li dijete izdržati. Nisu liječnici potrebni samo djeci, već i starijima koji po nekoliko dana trpe veliku zubobolju jer je zubar tek u Jajcu. Stipan Idžanović iz Brnića ne bi trebao čekati dva dana da dođe do liječnika nakon što je doživio moždani udar. Ovo mjesto s ovoliko djece ima budućnost. No, koliko će se prepoznati žrtva njihovih roditelja i koliko je društvo spremno ovoj djeci olakšati odrastanje i sazrijevanje? Dobretićki kraj obiluje poznatim ličnostima koje povijest pamti. I ovom su vremenu potrebni primjeri koje će povijest pamtiti. Među raseljenim stanovnicima ovog kraja, upornim ljudima jakog duha, vjerojatno, i trenutno ima onih koji se ističu kao vrsni sportaši, umjetnici, poduzetnici ili humanitarni djelatnici, ljudi koji su svojim talentom iznad prosjeka. No, oni će svu svoju slavu i sve pobjede odnijeti nekom drugom kraju. Tek će se, možda, ponekad spomenuti da su im korijeni odavde. Budućnost ovog kraja je u ovoj djeci. Ma kako nježno i krhko izgledale Laura, Ana-Marija i Ivana za dvadesetak se godina ovaj vrletni kraj može kititi i ponositi njihovim imenima. Ovi mali ljudi, Gabrijel, Antonijo, Frano... možda postanu vrsni liječnici, teolozi ili fizičari... Bilo bi ružno da u svojoj biografiji pišu kako u djetinjstvu nisu imali ni potrebnu liječničku odnosno medicinsku skrb. A trenutno je to stvarnost ovih obitelji. Nedopustivo za ovo stoljeće i ovo mjesto koje jednostavno poziva na život. Majke se mole, napose sv. Anti, i vjeruju da će ih štititi i zauzeti se za njihove obitelji. Kažu da poslije kiše uvijek zasija sunce, a evo pred kraj reportaže nakon kiše iznad Dobretića pojavila se duga. Duga je i simbol nade. Ljudi u ovim mjestima upravo svojim životom svjedoče tu nadu u vedriju i ljepšu budućnost. Poslije kiše sunce uvijek zasja. Tako je bilo na koncu reportaže. Duga je simbol nade. Ljudi u pougarskom kraju upravo svojim životom svjedoče nadu u vedriju i ljepšu budućnost. lipanj 2012. V JESNI K 15

Širite svjetlo čitajte riječ! www.svjetlorijeci.ba

FRANJEVAČKA GIMNAZIJA Franjevačka klasična gimnazija u Visokom Bosne Srebrene 4 71300 Visoko objavljuje NATJEČAJ za upis u prvi razred u šk. god. 2012./2013. Gimnazija je otvorena za sve učenike, bez obzira na spol i vjeroispovijest, koji žele i mogu pratiti program klasičnog obrazovanja. Stoga pozivamo da nam se jave učenici osmih razreda koji osjećaju franjevački poziv, kao i drugi koji svoje školovanje žele nastaviti na našoj Gimnaziji. Vanjskim đacima iz udaljenijih mjesta osiguravamo smještaj u novoobnovljenom đačkom konviktu. Za upis u Gimnaziju dostaviti sljedeće dokumente: Originalne svjedodžbe o uspjehu od V. do VIII. razreda OŠ Vlastoručno napisanu molbu s adresom i brojem telefona Izvod iz matične knjige rođenih Liječničko uvjerenje Za prijavu u Konvikt: Vlastoručna molba Za kandidate u Sjemenište i sljedeće dokumente: Molbu za prijem u Sjemenište Preporuku župnika o prikladnosti kandidata Krsni list s potvrdom o krizmi Izjavu roditelja da su suglasni s izborom zvanja svoga sina Upisni rok Za sjemeništarce: 22. lipnja u 10 sati Za vanjske đake (s roditeljima, uz prethodnu najavu): čim dobiju svjedodžbe, a najkasnije do 27. lipnja. i KONTAKT OSOBE Fra Zvonko MILIČIĆ, ravnatelj: 032/73 87 23; 061/28 20 86 Fra Ivan NUJIĆ, tajnik: 061/41 08 38, inujuc1@gmail.com Fra Stipo ALANDŽAK, ravnatelj Konvikta: 063/44 81 77, stipoa@gmail.com lipanj 2012. V JESNI K 17

STOPAMA SV. FRANJE Franjo učitelj zahvaljivanja 18 V JESNI K lipanj 2012. Piše: s. Kata KARADŽA Dvoje Asižana Franjo i Klara su sveci koji su sav svoj život pretvorili u zahvalnost Bogu za sve primljene darove kao i za sve stvoreno. Iz njihovih životopisa može se primijetiti da su bili preplavljeni srećom i da su za sve znali Bogu zahvaliti. Franjo je svjestan da je Bog tvorac svakog dobra i na tom daru on neprestano zahvaljuje kroz molitvu, pjesmu, pohvalu. Kroz njegove molitve vidi se način na koji se njegova duša izriče. Pohvale stvorova ili Pjesma brata Sunca je najočitiji Franjin izričaj zahvalnosti. Njegov duša je zadivljena pred stvorovima te izražava svoju zahvalnost Stovoritelju. Franjina zahvalnost odnosi se na Božju dobrotu općenito, ali ta mu dobrota biva objavljena ne toliko u malim zgodama svakodnevnog života, koliko u velikim Kristovim tajnama: utjelovljenja, muke i euharistije. On ih razmatra do te mjere da se želi suobličiti. Franjo izriče svoju zahvalnost zbog braće koju mu je Gospodin dao, za bratske susrete s braćom koja se vraćaju s putovanja, zbog darova koje prima, zbog čudesa i objava, konačno za sva dobra. A ono što možda ponajviše iznenađuje jest to što Franjo iskazuje i zahtijeva istu zahvalnost za bolesti, neprave, pa čak i za smrt. U Pjesmi bratu Suncu Franjo kaže: Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima koji praštaju iz ljubavi tvoje, i podnose rado bijede života. Blaženi koji sve podnose s mirom, jer ćeš ih vječnom okruniti krunom. Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri našoj tjelesnoj Smrti, kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Taj nam stav duha otkriva dubinu Franjine duše, posebno njegovo posvemašnje poštovanje Božje volje i njegovu ljubav prema raspetom Kristu. Slava se te volje mogla očitovati u bilo kom događaju, a sa svoje strane, Franjo nije mogao imati ništa drugo do neizmjernog veselja u njenu prihvaćanju i zahvaljivanju, bilo u bolesti, bilo u nepravdi, bilo u vlastitoj smrti. Kad su ga mučile žestoke boli svoje patnje nije nazivao kaznama, nego sestrama. U tom je smislu rječita njegova reakcija na riječi brata koje mu je savjetovao da zamoli Gospodina neka ublaži boli: Da mi nije poznata tvoja prostudušnost, odsada bih se bojao tvoga društva, jer si se s obzirom na mene usudio prigovoriti Božjim nakanama... Zahvaljujem ti, Gospodine Bože, za sve ove svoje boli i molim te, Gospodine moj, da mi, ako ti je po volji, dodaš stostruko. To će mi biti najdraže ako me udariš bolovima i ako me ne budeš štedio, jer mi je vršenje tvoje svete volje najveća utjeha (LM XIV, 2). Iz ovog se vidi njegova ljubav prema raspetomu Kristu u želji da se s njime suobliči. Za njega su patnje, nepravde i smrt bili predragocjeni darovi zbog kojih je klicao od veselja i načini da bude sličan Isusu Kristu. To proizlazi iz riječi koje je uputio bratu Iliji kada mu je savjetovao da prestane pjevati: Pusti me, brate, da se radujem u Gospodinu u njegovim pohvalama i u svojim slabostima, jer samo po milosti djelovanja Duha Svetoga tako sam blisko sjedinjen sa svojim Gospodinom da se po njegovu milosrđu mogu radovati u njemu (LP 64:1614). Franjo je želio da osjećaj zahvalnosti, koji je oblikovao sav njegov život, gaje svi ljudi. Stoga je pred kraj svoga života poslao braću da propovijedaju zahvalnost i radost. Smatrao je i poticao ih da bi braća morala kao pjevači Božji hodati po svijetu i pjevati pohvale Gospodinu. Poznata je zahvalnošću nadahnuta propovijed koju je izrekao pticama. Poput ptica nebeskih braća bi se morala razići na četiri strane svijeta da pjevaju o zahvalnosti, koju ih je Franjo naučio. Za Franju siromaštvo je uvjet i temelj zahvalnosti. Jedan od najljepših i najiscrpnijih izričaja tajne zahvalnosti je Franjin razgovor s bratom Maseom zapisanog u knjizi Cvjetići sv. Franje kad su jednog dana išli u prošnju: Naprosivši,

STOPAMA SV. FRANJE Vladimir Blažanović, SV. FRANJO PROPOVIJEDA PTICAMA sastali su se na jednom mjestu izvan sela da blaguju. Ondje je bio lijep izvor i pokraj njega zgodan i povelik kamen. Na nj su metnuli obojica isprošenu milostinju. Kad je sveti Franjo vidio da su u brata Masea veći i ljepši komadi kruha i da je dobio više nego on, vrlo se razveselio i rekao: Brate Maseo, mi nismo vrijedni tolikog blaga. Kako je on ove riječi nekoliko puta opetovao, reče brat Maseo: Moj dragi oče, kako možeš ove nazvati blagom, kad nam još mnogo toga nedostaje za najobičniji stol. Ovo je veliko siromaštvo. Ovdje nemamo ni stolaca, ni noževa, ni tanjura, ni zdjele, ni stolnjaka, a ni sluge ili sluškinje. Sveti Franjo mu na to odgovori: Pa to je upravo ono što ja zovem velikim blagom, jer ovdje nema ničega što su ljudi napravili, već nam je sve ovo pripravila Božja providnost, kako se to najbolje vidi na isprošenom kruhu, ovom lijepom kamenom stolu i bistrom izvoru. Stoga želim da se molimo Bogu da bi nas poučio kako bismo svim srcem ljubili sveto siromaštvo, ovo plemenito blago koje je sam Bog stvorio (CV 13). Samo je duša siromaha mogla tako osjećati. Veličina nije u stvarima nego u ljubavi koju je Franjo iskazivao prema svakom čovjeku. Zahvalnost je za Franju plod, ili još bolje, vid njegova siromaštva, i to prvenstveno posljedica posvemašnjeg predanja punoj ljubavi i providnosti Božjoj, primajući sve kao dar. Veličina te zahvalnosti se ne mjeri darovima kojima ga je Bog obdario kroz njegov život nego jedinim darom kojim je Otac podario čovjeka dajući mu svoga Sina. Franjo osjeća kako snaga toga dara kuca u malenim darovima stvari i događaja i kako pojačava njegovu zahvalnost. Zahvalnost je jedan od najdubljih korijena radosti koja preplavljuje cijeli Franjin život. Nije li Franjina poruka zahvalnosti i za nas poticaj da budemo zahvalni za sve što imamo jer nam je uistinu sve darovano. lipanj 2012. V JESNI K 19

CRKVENO PRAVO Računanje krvnog srodstva Priredio: Šimo IVELJ Prije sklapanja sakramenta sv. ženidbe potrebno je paziti na krvno srodstvo, jer do točno određenog stupnja ili koljena ženidba je nevaljana, ali postoji opasnost od genetskog poremećaja potomstva. Iako katolička Crkva donosi granicu krvnog srodstva preko koje se ne može prijeći, oduvijek preporučuje da ta krvna povezanost bude što udaljenija od zajedničkog korijena. Postoje dva načina računanja krvnog srodstva: po germanskom pravu (iz 1917. g.) i po romanskom pravu (iz 1983. g.). U ovom broju donosimo Vam računanje krvnog srodstva po germanskom pravu koje više nije na snazi. Srodstvo, linija (loza), stupanj (koljeno) Krvno srodstvo je krvna veza koja postoji između osoba koje potječu iz istoga korijena. Njegovo se računanje vrši po linijama (lozama) i stupnjevima (koljenima). Linija ili loza je neprekidni niz osoba koje potječu od zajedničkog korijena, a može biti prava i pobočna. Linija je prava kad osobe potječu jedna od druge, npr. otac, sin, unuk, praunuk, itd. Pobočna linija je kad osobe imaju isti korijen, ali ne potječu jedna od druge, npr. brat i sestra (zajednički korijen su im roditelji), bratići i sestrići (zajednički korijen su im djed i baka), itd. Stupanj ili koljeno je mjera za udaljenost osobe od zajedničkog korijena. Zajednički korijen su osobe ili osoba od koje neposredno (u pravoj liniji) ili posredno (u pobočnoj liniji) potječu krvno srodne osobe, tj. potomci. Redovito su to dvije osobe, otac i majka. Postoji mogućnost da zajednički korijen čini samo jedna osoba, ili otac ili majka. Npr. muž i žena, prije trenutnog braka već su prije izrodili djecu u prvom braku (ili samo jedno od njih je to učinilo). Njihova djeca iz sadašnjeg braka i djeca iz prvog braka su polubraća ili polusestre po ocu ili majci, i među njima postoji jednostrano krvno srodstvo. Prava linija ili loza U pravoj liniji ili lozi, toliko je stupnjeva, koliko je rođenja, ili koliko je osoba izuzevši korijen (usp. kan. 96-1, 2). Ženidba je nevaljana između svih predaka i potomaka bilo zakonitih bilo prirodnih (usp. kan. 1076-1). Nikada se ne smije dozvoliti ženidba, kada postoji bila kakva sumnja, da su stranke krvni srodnici bilo u kojem stupnju prave linije (usp. kan. 1076-3). Tazbina čini ženidbu nevaljanom u pravoj liniji u svakom stupnju (usp. kan. 1077-1). Duhovno srodstvo, nastalo krštenjem između krštenika i krsnog kuma, čini ženidbu nevaljanom (usp. kan. 1079 i 768). Pobočna linija ili loza U pobočnoj liniji, ako su obje grane jednake, toliko je stupnjeva, koliko je rođenja u jednoj grani loze, a ako su te dvije grane nejednake, toliko je stupnjeva, koliko je rođenja u duljoj grani (usp. kan. 96-3). Ženidba nevaljana sve do trećega koljena uključivo, no s time, da ženidbena smetnja postaje samo toliko puta višestrukom, koliko se puta umnaža zajednički korijen (usp. kan. 1076-2). Tazbina čini ženidbu nevaljanom u pobočnoj liniji sve do drugog stupnja uključivo (usp. kan. 1077-1). MARKO I MARIJA MATEO MIHAEL IVAN MATEA DANIJELA MATEO MIHAEL IVAN MATEA MANDA Primjer prave linije ili loze Marko i Marija su zajednički korijen svojih potomaka (roditelji). Prvi potomak je Mateo, njemu se rađa Mihael; Mihaelu se rađa Ivan, itd. Prema tome: - Mateo i Mihael su u II. stupnju; - Mateo i Ivan su u III. stupnju; - Mateo i Matea su u IV. stupnju; - Mateo i Danijela su u V. stupnju. Primjer pobočne linije ili loze MARKO I MARIJA IVANA JOSIPA FRANJO PETAR ANA Marko i Marija su zajednički korijen svojih potomaka. Mateo i Ivana su djeca Marka i Marije, a dalje slijedi njihovo potomstvo. Tako su: - Mateo i Ivana su u I. stupnju (brat i sestra); - Mihael i Josipa su u II. stupnju (nećaci); - Ivan i Franjo su u III. stupnju; - Matea i Petar su u IV. stupnju; - Manda i Ana su V. stupnju; - Mateo i Franjo su u III. stupnju; Mihael i Ana su u V. stupnju; Ivan i Petar su u IV. stupnju i tako dalje... 20 V JESNI K lipanj 2012.

IZ SAMOSTANSKOG ARHIVA Fala Jajčanim Povjestnica novoimenovanog Franjevačkog Samostana u Jajcu Koju spisah ja o. Antun Knežević iz Varcara od 1. Prosinj. 1882. do 16. Ožuj. 1883. Knjiga I a Priredila: Antonija VUKELJA Posli šest danah, ja dobih od Prisv. Biskupa sliedeće pismo: Reverende Pater! S ovom listom dajem Vam na znanje da sam po sahiji primio pismo, s podpisima na me upravljeno, svrhu kojeg primljenja, bivši upitani, priobćite da je sretno k meni donešeno bilo; ja ću nastojat pridat ga u ruke Prisv. i Preč. g. Biskupa Forlanija, kojega S. Otac Papa u Bosnu kao svog Poslanika šalje. Sad Vas, i svu ostalu Bratju od nas sviju pozdravljajući, i svako Vam dobro želeći, ostajem Additifsimus in Domino Fr. Paschalis Eppus, Brestovsko 4. Jun. 1878. U isto ovo doba, stiže mi i ovo od mog Vidovića: Dragi brate Ante! Nije toliko milo bilo Biskupu- prem i ako nije prot Vašoj stvari- u ovo vrime pismo d opeko primiti. Veli mi: ta znadu da ja take stvari nemogu dovršiti; niti na me /.../ to spada. Ja mu rekoh: Vi znajte za stalno, da puk za drugu Vlast od Vaše neće da zna u Bosni, nit ju traži. Visitatum Apostolskom svaki se dan nadamo. On je i za Ercegovinu poslan, i onamo je već visitu obavio. On je Biskup, i ime mu je Kažimir Forlani; Coadjutor je Biskupah od Splita, i Makarske. Prija neg je odredjen, upitan je naš Biskup za votum; odmah ga je zato dao; i na to bude neimenovan, i ovamo poslat. Svakom, a osobito Vašoj Causi, mislim da će na dobro doći. Zato nepropusti prigodu! Sada svit može; a bolje je da se k njemu obrati, nego drugomu. Nedangubi, nego radi kako bolje znaš, sad je pravi čas! Radi hitro, jer u Ercegovini nije se više zadržao od petnajest danah, a može biti neće ni ovdje više. Bili mi žao, bi! ali šta ću? kad mi evo reče Biskup da Te od strane njegove pozdravim; i to mi dva puta reče! Ovo da sam znao, nebih mu ni kazao da Ti pišem! hajde neka mi to bude usvistna! Primi dakle od Biskupa pozdrav opet dva puta, a od mene na vriće, i tovare, pozdravi najsladje, i najmilije. Na Brest 4. Lip. 1878., Uviek Tvoj Vidović. Na 5. lipnja 1878. moj Fra Lovro Lacić, pisa mi, kako je čuo od svog Dajdže da idje njekakav Komisar iz Rima; te me moli da ga izvjestim. Zato ja mu sve javih što sam znao; suviše što je narod pisao našem Biskupu; i što namjeravam raditi kod novog Komisara. Na 18. r. m. on mi zafali, i na rad još bolje osokoli; a u ovo isto vrieme, stiže mi i od Starog Fra Lovre Lacića sliedeće pismo: Velečastni moj Kneže! Čuo sam da će nam doći Visitator iz Rima, i već je Provincial razturio pisma na sve strane da ga što bolje dočekaju; dakle svojski se spremi na žestoki boj! Fala Jajčanim! Sad su ovarisali, kad su mazar na Biskupa spremili; koga je Biskup pripisao, i Capiu Provincialu poslao, i odgovor tražio. To Kriliću (Provincialu) ni malo nije drago bilo, i bio je sasvim neveseo. U onaj mah ništa nije nije Biskupu odgovorio, nego je rekao da će mu otići, i ustmeno se razgovoriti; ali ni ovo još nije učinio. Znaj da Krilić od mene sve krije! Ti tamo radi sa svom snagom; a i ja ovamo neću šutiti. Pozdravi sve tamo, a Ti itd. U Fojnici 20. jun. 1878., Tvoj Fra Lovrin. Malo kašnje, isti pisa mi: Baš sam se ogrišio o Starog Vladića, ali kako sam čuo, baš se je hrvo, i bilo je do /.../, i pravo on se š njima nije podpisao, nit consentio njihovoj oppositi, već opet sve naše karte vratio Generalu.,, Ovako se zasliepi! Ja dočujem da je Forlani izašao u Bosnu, i kako su ga sa svih stranah naši neprijatelji obletili svaki zovući ga k sebi, da ga što bolje osvjedoče o svojoj dobroti. I ja dakle na njega sastavih sliedeće pismo: Prisvietli, i Prečastni Gospodine! Mislim da Vam je poznato kako je jur šest godinah, da smo mi u sporazumljenju s našim pobožnim pukom bili odlučili ovdje u Jajcu Samostan načiniti; te smo molili Č. naše Definitorie da nam potribitu dozvolu dobaviti dostoji se, dokazujuć da to zaslužuje njegdašnja priestolnica Vladarah bosanskih; i da je ovdje prije bilo više Samostanah na glasu u našoj Povjestnici, a sad kako čamimo u ruševinami, te svaki čas izgledamo kad ćemo š njima u valove Vrbasa biti zakopani; da je ta gradja koristna, i potribita; da je dobra, i sveta; da je za razširenje naše vjere; diku Reda, ures Crk ve, i slavu Zakona; i najzad da je ovo želja nesamo vrhovnog Starješine našeg Reda, nego i iste S. Stolice Rimske. lipanj 2012. V JESNI K 21

PRILOG POVIJESTI Sv. Grgur Čudotvorac zaštitnik Kotromanića i srednjovjekovne Bosne Piše: Dubravko LOVRENOVIĆ 22 V JESNI K lipanj 2012. Štovanje istočnjačkog sveca Grgura Čudotvorca i njegova državotvorna uloga zaživjeli su i raširili se u srednjovjekovnoj Bosni preko šizmatičke Crk ve bosanske. Osim što nije bila povezana s odobrenjem papinstva, afirmacija ovoga sveca kao patrona vladarske dinastije Kotromanića odigrala se u procesu uspostave nove teritorijalne Crk ve nakon premještanja sjedišta katoličke biskupije iz Bosne u Đakovo sredinom XIII. stoljeća, što znači da se radilo o autonomnom činu tadašnjih bosanskih političkih i crk venih struktura u procesu potrage za novim identitarnim (konfesionalnim) obrascem. Tako se u vremenskom rasponu od nekih 70 godina, između premještanja biskupskog sjedišta iz Bosne u Đakovo i dolaska na vlast bana Stjepana II. Kotromanića, izvan jurisdikcije Rima, odigrala promocija sv. Grgura Čudotvorca kao patrona Kotromanića. Nova državna crk va bazilijanske orijentacije i dinastički zaštitnik čije se ime nalazi u intitulaciji bana Stjepana II, kneza Vladislava i bana Tvrtka I. Kotromanića pojmovni je par koji opisuje novu crk venu i političku stvarnost srednjovjekovne Bosne, odnosno njezine vladalačke dinastije. Potraga za izvornim smislom ove intitulacije, koja se prema dostupnim izvorima održala nešto više od 40 godina (1326/29-1370/74), vodi u područje bizantskoga commonwealtha i svijet legitimističkih predodžbi izgrađenih pod utjecajem bizantske vladarske titulature. Kada se dogodilo to da, nakon bezuspješnih pokušaja rukovođenih iz Rima na uspostavi Bosanske biskupije, u jesen 1461. papa Pio II. zaštitnikom Bosanskog kraljevstva proglasi odnosno potvrdi sv. Grgura Čudotvorca, u pitanju su bile korijenito drukčije crk veno-političke okolnosti obilježene slanjem papinske krune kralju Stjepanu Tomaševiću (1461-1463). Dok je nakon njegove službene promocije sv. Grgur Čudotvorac barem u suvremenim dokumentima Stilizirani grb dinastije Kotromanić Zlatnik kralja Stjepana Novac kralja Tvrtka na neki način ostao u sjeni istina njegovo je ime trajno uzidano u dvorsku kapelu u Trstivnici drugi je istočnjački svetac također dobio svoje mjesto u legitimiranju bosanske vladarske dinastije. Na novcu kralja Tvrtka II. Tvrtkovića (1421-1443) i Stjepana Tomaša (1443-1461) javlja se lik sv. Grgura Nazijanskog biskupa te bliskog suradnika i učenika sv. Bazilija, jednog od otaca Istočne crk ve, jedinog kojemu je dodijelila naziv teologa Grigorije Bogoslov (329-388) što jasno ukazuje na uspostavljanje kulta (n) ovog istočnjačkog sveca vezanog, kao i kult sv. Grgura Čudotvorca, za Crk vu bosansku. To će pogotovo postati jasno kada se umjesto sv. Grgura Nazijanskog na novcu kralja Tomaša nakon njegovog službenog prihvaćanja katoličanstva 1445. god. pojavi lik sv. Grgura pape, kada jednog od crk venih otaca Istočne crk ve zamijeni jedan od četiriju otaca Latinske crk ve. I ovaj put presudila je nova crk venopolitička paradigma predstavljena i novim simbolom. Usprkos tome što su od Tvrtka I. njezini kraljevi smatrani svetopočivšima nije srednjovjekovna Bosna razvila ideal kralja-sveca u onome obliku koji se ustalio u zemljama Zapadne i istočno-centralne Europe. To znači da je ideal kralja-sveca u Bosni, kao i u slučaju vladarske intitulacije s prizivom na sv. Grgura Čudotvorca, ostao ograničen na unutarnju upotrebu. Bosanska crkveno-politička iščašena paradigma tako postaje još vidljivija a potreba za njezinim pot punijim znanstvenim vrednovanjem naglašenija. (Tekst sa znanstvenog skupa Fra Marko Dobretić /1707-1784/ i njegovo stoljeće, objavljen u Zborniku o biskupu Marku Dobretiću, Sarajevo Dobretići, 2008).

SMJEŠKO LJUTKO Naš Hum ubilježen je u sve botaničke knjige svijeta, jer je baš tu pronađen endem žute mlađe (Corydalis ochroleuca). A zaljubljenik u prirodu, g. Sakib Kliko, vješto ju je presadio u svoj botanički vrt Humljanka. Od dvjestotinjak biljaka, u svom vrtu gaji preko dvadeset endema. Čestitamo. Naš grad nije lijep samo u svibnju, nego cijelu godinu. Ali u svibnju je posebno živo jer dolaze različite skupine turista, posebno školske ekskurzije. Valja osmisliti da im vrijeme provedeno u gradu na Plivi zaista bude nezaboravno, poput Biš ćana koji su se vozikali čamcem po Velikom Jezeru ili Zeničana na ulazu u katakombe. Kako bismo što raznovrsnijom ponudom obogatili našu suvenirnicu, pripremili smo i razglednice kao lijepu uspomenu iz Jajca. Od 16 motiva donosimo Vam motiv staroga grada okupanog u večernjem suncu. lipanj 2012. V JESNI K 23

SMJEŠKO LJUTKO Evo još jedne Vjesnikove isprike. U prošlom smo broju objavili vijest kako je malonogometna momčad Sv. Ivo Podmilačje na Uskrskupu KMNL-a u Zenici osvojila 2. mjesto. Budući da su bili najbolji, trebalo je pisati PRVO. Ako smijemo primijetiti, osvježenje na klupi naših nogometaša ovaj put je urodilo plodom. Petar Hektorović, autor istoimenog djela, tri dana putuje od Šolte preko Hvara do Brača te vješto isprepliće zapis svog putopisa i pjesama ribara. Čovjek uživa u prirodi sa sviješ ću da je priroda mjesto i utočište čovjekovu duhu u kojem se može posve opustiti i okrijepiti svoj duh. U našem gradu postoje svi potrebni elementi za spoj umjetničke i folklorne književnosti. Jedino nedostaje netko poput Hektorovića koji bi to i pribilježio. Profesori književnosti na fakultetu od nekih studenata traže zapise neobjavljenih legendi. Sugerirali smo im na novu legendu o Podmilačju, no ne znamo jesu li je koristili. U svakom slučaju, nek se zapiše i ova u kojoj je crkva u Podmilačju, još jednom preko noći, prešla u drugo mjesto. U ovoj je iz Podmilačja u Cvitović. 24 V JESNI K lipanj 2012.

SMJEŠKO LJUTKO Kristijan Gavran Jeste li znali da Nizozemci vjetrenjačama isušuju more i tako prave kopno na kojima niču prekrasna naselja? Time osvajaju more i pronalaze prostora za život. Kako i ne bi, kad je Nizozemska zemlja površinom manja od BiH, a žitelja ima oko 17 milijuna. Zanimljivo. Za razliku od nekih naših Ovozemaca koji su, osvojvši prekrasna područja, napravili pustoš u kom niče grmlje i drača. Svako malo ponavljamo da je grad Jajce muzej na otvorenom, obiluje kulturnim spomenicima. To je već postala fraza. Nažalost. A vrlo često uvjerimo se u suprotno. Jeste li zapazili grafit na Crkvi sv. Marije? Ova crkva proglašena je spomenikom kulture, ali isto tako svjedoči nam i o našoj nekulturi i nemaru. Opravdano se pitamo: otkud grafit na crkvi i otkud kosti u otvorenoj grobnici? lipanj 2012. V JESNI K 25

DUHOVNI KUTAK Povrh krvnih odnosa Mt 12,46-50; Mk 3,31-35; Lk 8,19-20; 14,25-27 Piše: Ivan ŠARČEVIĆ Čovjek je biće odnosa. Neki nam odnos može biti izvor životne snage, blagoslov. Nekad se opet tako zapetljamo u svoje odnose ili u jedan od njih da nam postaje nesnošljivi teret, zatvor naše duše, prokletstvo. Lišava nas naše biti, mi prestajemo biti mi sami, postajemo robovi i slijedimo svjesno ili nesvjesno direktive drugih. Neki nam odnosi mogu zagorčiti pa i uništiti život. Od nekih obolimo i psihički i tjelesno. Troše nas i traumatiziraju da nam oduzimaju energije i volju ne samo za rad nego i za život uopće. Što zbog ljudske lomnosti, što zbog sklonosti kvarenju, u obiteljima se olako naviknemo živjeti kao da su drugi naš posjed. Muž razumijeva svoju suprugu kao vlasništvo, predmet kojim može upravljati kako poželi. Supruga razumijeva svoga muža kao onoga koji je dužan uvijek pokazati razumijevanje za sve njezine želje. Događa se slično između roditelja i djece. Roditelji nerijetko žele da ih njihova djeca bespogovorno slušaju, a djeca da im roditelji u svemu ugađaju a da od njih ne traže odgovornost. Ni u prijateljskim i drugim odnosima nije različito. Postoje iznimni, iako rijetki odnosi iskrenoga prijateljevanja u kojem se prijatelji bezuvjetno uvažavaju i pomažu. Postoje ljudi koji opet iskorištavaju svoje prijatelje, koji druge ljude, pa i čitave zajednice, crkvene ili druge institucije, političku stranku i čitav narod, shvaćaju samo kao instrument svoje promocije, uspjeha ili bogaćenja. Postoje ljudi koji su nesposobni za odnos, koji troše ljude, manipuliraju emocijama drugih. S druge strane, samo rijetki na vrijeme postanu svjesni da su iskorištavani i kad to postanu, redovito bude već kasno odnos se prekida i nastaju gorčine, nesnošljivosti, teška stanja do mržnje i nasilja. Ljudi razvrgnutih prijateljstva više misle jedni na druge, nego dok su bili u skladu. Više ih opterećuje prekid i prošlost nego mogućnost novoga početka. O odnosima govori i Isus kroz sva evanđelja. O Isusovom obiteljskom odnosu poznata je zgoda kad Isusu, okruženu mnoštvom naroda, dolaze njegova majka i braća da ga vide, da porazgovaraju s njim, da ga povedu kući. I Isus ne udovoljava njihovoj želji. Ne ponaša se po njihovim kriterijima. Isus se ne pomiče. Ne ide susresti se s njima nego odlučno kaže da su njegova majka i braća oni koji slušaju Božju riječ i vrše je. Na drugom mjestu će kazati da ako ga tko želi slijediti, ako tko želi biti njegov učenik, onda ne može voljeti oca, majku, ženu, djecu, braću i sestre, pa ni svoj vlastiti život, više od njega. Zahtjevni Isus djeluje hladan prema krvnim i drugim vezama, prema bližnjima, ako oni ne postavljaju Božju riječ i Božju volju iznad svojih računa, uskih posjedničkih ljubavi i pristranosti. Za dobre odnose a obiteljski su primarni model za sve nije najprije kako se odnosimo prema željama drugih, nego kako taj odnos stoji pod svjetlom Božje riječi, u svjetlu Isusova život. Ako se to ne dogodi u našim će se obiteljima nastavljati teški odnosi, netko će biti teret ili teror drugima, netko će provoditi svoje hirove, netko nikada neće dobiti priliku da slobodno počne živjeti. Isus svjedoči da nitko nije gospodar nikoga i nitko nije kormilar ni kontrolor naših relacija. Ako Božja riječ ne postane kriterij naših ponašanja prema drugima, u našim odnosima vrlo lako može doći do nesklada, nepodnošenja i sukoba. Ako pak svoje odnose nastojimo mjeriti prema Božjoj volji iskazanoj u ljubavi koju Isus pokazuje prema ljudima, naši će odnosi procvasti, počet ćemo živjeti punim plućima, radosno ćemo se družiti i naš će posao usrećivati druge. 26 V JESNI K lipanj 2012.

PJESNIČKI KUTAK Ispod kape tvrðave Kao vulkanska lava potekli smo, Plivo, k jutru svijeta najdražeg. Pitajuć se opet: Je li san ili java, pravedno ili krivo, što ih je tuđi sakrio brijeg? Kao starogradski kamen prešutjeli smo, Plivo, sve ono što boli i ne da se reći, sve i da kap nam se pretvori u plamen živjet će živo, smireno i bez lažljive riječi. Kao molitva sveta pomirili smo, Plivo, dlanove obala, tvrđave, rijeka, jezera i svih spomenika. Samo da sunce ponovno grije, samo da osmijeha ponovno bude pa makar mi postali samo slika! Kao povjetarac u toploj noći potecimo, Plivo, k srcima svijeta najdražeg. Pitajuć ih opet: Kad će nam doći? I je li pravedno ili je krivo što ih je tuđi sakrio brijeg? Jer Bosna naša još srca ima, ima još i tišine i pjesama. I tko da pita: Koliko daje ili prima? kad bez nje nema sna. Blažena SVALINA lipanj 2012. V JESNI K 27

PSIHOLOGIJA STRES Piše: Ana PASTUHOVIĆ Svakodnevno se može čuti na televiziji ili radiju ili pak od susjeda, prijatelja da živimo pod jakim utjecajem stresa. Iako se često spominje ova riječ njezino pravo značenje je često nejasno. Riječ stres dolazi od engleske riječi koja označava muku ili pritisak koji djeluje na neki materijal ili osobu, no u psihologiji stres podrazumjeva stanje koje nastaje kada su ljudi suočeni s događajima koje smatraju prijetećim za svoju dobrobit ili koje od njih zahtijeva ulaganje dodatnih napora kako bi udovoljili zahtjevima koji se pred njih postavljaju. Stres uzrokuje poremećaj fiziološke ravnoteže i zahtjeva ulaganje posebnih napora radi uspostavljanja prijašnje ravnoteže. Kad govorimo o stresu najviše nas zanima što ga uzrokuje, u kojim se uvjetima javlja i što se zbiva u organizmu pod njegovim utjecajem. Unutarnje ili izvanjske podražaje, događaje ili situacije koje izazivaju stanje stresa nazivamo stresorima. Stresna situacija je svaka situacija koja pojedinca dovodi u stanje stresa (npr. veoma bijesan pas trči prema vama) a hoće li uslijediti stresna reakcija ovisi o tome doživljava li pojedinac situaciju kao ugrožavajuću ili prijete ću za njega samoga ili njegove bližnje. U ovom slučaju stres izazivaju situacije koje se odnose na negativan utjecaj na pojedinca, no stres mogu izazvati i situacije koje zahtjevaju veliki prilagodbeni napor za pojedinca npr. veliki dobitak na lotu ili iznenadna vijest o stečenom naslijeđu... Različita zanimanja izazivaju različite razine stresa. Stoga su neki ljudi na svom radnom mjestu više izloženi stresu nego neki drugi npr: piloti, profesionalni vozači, zdravstveni djelatnici i sl. U djelovanju stresa na organizam najvažniji je vegatativni živčani sustav svaka stresna situacija uzrokuje naglo povećanje aktivnosti na relaciji kora mozga hipotalamus hipofiza žlijezde s unutarnjim izlučivanjem i u sustavu mozak hipotalamus vegetativni živčani sustav. Reakcije organizma u stanjima stresa možemo svrstati u objektivne i subjektivne. Objektivne rekacije odvijaju se u našem organizmu a da ih najčešće nismo ni svjesni (porast razine adrenalina, povišena razina glukoze i dr.) dok subjektivne reakcije sami osjećamo kao što su lupanje srca, suho grlo i usta i dr. Stresne i frustrativne situacije izazivaju snažne emotivne reakcije koje djeluju na kognitivne procese tako što smanjuju mogućnost koncentracije i logičkog mišljenja. Za vrijeme djelovanja stresora ljudi najčeš će pribjegavaju načinima reagiranja koji su u nekim ranijim situacijama bili prikladni. No, ti načini reagiranja uopće ne moraju odgovarati situaciji, npr. za vrijeme djelovanja požara događa se da ljudi često stradaju zato što uporno guraju vrata prema vani umjesto da ih vuku prema sebi. Emotivne reakcije koje se javljaju povodom nekog stresnog događaja kreću se u rasponu od uzbuđenja do anksioznosti, srdžbe i depresije. Prema nekim istraživanjima novac i posao predstavljaju najčešće uzroke stresa a između ostalog mogu izazvati gojaznost, ovisnost o alkoholu i drogama, otuđenje od obitelji i prijatelja. Simptomi stresa najčeš će obuhvaćaju sljedeće komponente: emocije (nervoza, napetost, strah...), misli (smanjena koncetracija i pamćenje, nisko samopouzdanje, zaboravljanje), tjelesna komponenta (pretjerano znojenje, oscilacije u visini tlaka, ubrzano lupanje srca) i ponašanje (promjene u govoru, sklonost nesrećama, nekontrolirani smijeh ili plač). Često se stanju stresa ne pridaje tolika važnost niti se njegovom utjecaju ne pridaje toliki značaj. No, poljedice stresa mogu biti dalekosežne i opasne kako za pojedinca tako i za društvo. Veoma je važno naučiti prepoznati znakove upozorenja za stresnu situaciju i Vašu reakciju na to. 28 V JESNI K lipanj 2012.

POSLJEDNJE VIJESTI Sv. Potvrda u Jajcu NAKON POTREBNE PRIPRAVE potvrđenici župe Jajce primili su sakrament punoljetnosti u subotu, 26. svibnja 2012. u samostanskoj i župnoj crkvi Uznesenja BDM. Broju od 108 potvrđenika pridružila se i Kristina Deljak, potvrđenica iz Majdana, župa Mrkonjić Grad. Sv. Potvrdu podijelio je msgr. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki. U svojoj propovijedi poticao je sad već punoljetne članove Crkve da ustraju na putu kojim su hodili njihovi preci, živo svjedočeći radost Kristova uskrsnuća, te budu Kristovi svjedoci danas. Ovom slavlju prethodio je ispit potvrđenika u kripti crkve. Tom prigodom Biskup je provjerio jesu li potvrđenici prikladno poučeni, pravo raspoloženi i sposobni obnoviti krsna obećanja. Ponajprije zahvaljujemo Bogu za ovaj događaj u našoj župi, a ovom prigodom zahvaljujemo i gđi Brankici Jakešević za veliku pomoć u vjeronaučnoj pripravi potvrđenika. Prva sv. Pričest KAKO POSTATI I OSTATI PRIJATELJ s Isusom Kristom bila je misao vodilja na propovijedi koju je održao fra Stipo Alandžak, profesor Franjevačke klas. gimnazije u Visokom, povodom ovogodišnjeg slavlja Prve sv. Pričesti Hackerski napad u Jajcu, 3. lipnja. Slavlju 87-oro prvopričesnika prethodila je priprava za koju su najviše zaslužni vjeroučitelji, s. Anđelka Mlakić i fra Juro Aščić. Euharistijsko slavlje animirali su sami slavljenici i njihovi roditelji. STATISTIKA ŽUPE JAJCE ZA SVIBANJ 2012. KRŠTENI Andrej Klišanin (Nikola Klišanin i Nada r. Pejić) Arian Ljubez (Zoran Ljubez i Nermina r. Zekan) Lara Ljubez (Zoran Ljubez i Nermina r. Zekan) Edita Lovrić (Refik Peratić i Brigita r. Bohor) Dino Ištvanić (Zlatan Ištvanić i Mevlija r. Čuljević) Juraj Petrović (Vladimir Petrović i Marijana r. Ladan) Antonio Tokić (Anđelko Tokić i Julija r. Jukanović) Darijo Tokić (Anđelko Tokić i Julija r. Jukanović) Antonio Perak (Zorko Perak i Slavica r. Štefan) Gabriela Jakešević (Bojan Jakešević i Ana r. Štrkalj) KRIZMANIH: 108 PRVOPRIČESNIKA: 87 VJENČANI Ivica Matić & Dragana Jurišić Zlatko Ladan & Jelena Jelica Mario Bojanić & Ivana Pejić UMRLI Pejo Blažević ( Stipo), 1957. Miroslava Milanović r. Majetić ( Čedo), 1945. DAROVATELJI Općina Jajce 1.000 KM; Zlatan Ištvanić 100 KM; župa Sopnica 250 KM; Anto Crnoja, Kamnik 20 i Jela Marjanović 20 KM. Naiskrenije zahvaljujemo svim darovateljima NEUGODNO SMO SE IZNENADILI kad smo primijetili u razdoblju od 28. do 29. svibnja 2012. napad na našu internetsku stranicu. Rezultat stranica je privremeno bila deformirana. Osim fotografije koju vidite, bila je i neobična zvučna podloga u trajanju od 6:57 min. Nažalost, nije ovo bio jedini slučaj. Napad preko interneta bio je masovan i na drugim stranicama. Zahvaljujući našem administratoru g. Andreju Radovcu kvar je ubrzo otklonjen, a policija radi na ovom slučaju. lipanj 2012. V JESNI K 29

VJESNIK FRANJEVAČKOG SAMOSTANA SV. LUKE FOTO-VIJESTI Svjetski Dan ekologije Povodom svjetskog Dana ekologije koji se obilježava (5. lipnja), Franjevačka mladež Bosne Srebrene okupila se u našem samostanu u Jajcu, 2. lipnja. Nakon euharis jskog slavlja koje je predvodio fra Mato Topić, provincijski asistent Frame i Franjevačkog svjetovnog reda, dvjesto njak framaša upu lo se gradskim ulicama kako bi pomogli djelatnicima JKP Čistoća i zelenilo u skrbi o čistoći grada i me, nasljedujući sv. Franju, svjedočili ljubav prema okolišu. Sudjelovali su framaši iz slijedećih župa: Bučići, Bugojno, Busovača, Fojnica, Kiseljak, Kreševo, Nova Bila, Novi Šeher, Podmilačje, Rama-Šćit, Sarajevo, Sivša, Uskoplje, Vitez i domaćini frama Jajce i mladi iz srednje škole. Udio u ovoj akciji imala je i Općina Jajce. Načelnik gosp. dr. Nisvet Hrnjić, pozdravio je okupljene framaše te pohvalio njihovu akciju. Zahvaljujući podrški Općine, framaše je nakon akcije, dočekao bosanski specijalitet grah. Hvala svim sudionicima u ovoj akciji RR

32 V JESNI K lipanj 2012.

KRIŽALJKA Autor DAVOR STIPIĆ Selo u dobretićkoj župi (na slici) Nateklina Poklon Ivan odmilja Maškare, fašnik Kemijski element Odisejev otok Demonstracija sile U redu Poticati, navijati (u politici) Dušik Plinomjer, gazometar Vlažnost (mn.) Odvratan Enisova imenjakinja Policijska kontrola Koraljni greben Zastava Predmet koji određuje oblik Zvijezda u zviježđu Orla Močvarno tlo Ian Fleming Real Sociedad Žid. blagdan, Jom... Intern. manag. inst. Ukras (mn.) Šaljivi likovni prikaz (mn.) Aktivnost Velški glumac Gruffudd Potvrditi ugovor Sprava za rad Driving under the influence Muslimansko žensko ime Istok Vjesnik zore Mario Drmać Posebno drag (mn.) Neutron VJESNIK FRANJEVAČKOG SAMOSTANA SV. LUKE Rješenja križaljki iz svih brojeva VJESNIKA u 2012. godini sačuvajte i do 25. 12. 2012. dostavite u Uredništvo, u Samostan, gdje ćemo 31. 12. 2012. imati nagradno izvlačenje. Osnivač i izdavač: Franjevački samostan sv. Luke, Jajce Adresa uredništva: Franjevački samostan sv. Luke, Fra Antuna Kneževića 6, p. p. 5; BiH 70101 Jajce, tel: 030 65 81 21, fax: 030 65 81 49, e-mail: jajacki.vjesnik@gmail.com i frasamostan.jajce@tel.net.ba Naklada: 1.500 primjeraka Izlazi jedanput mjesečno Dopisništva: župa sv. Ante Padovanskog Dobretići, BiH-70210 Dobretići, tel/fax: 030 64 12 00; župa sv. Ive Krstitelja Podmilačje, BiH 70101 Jajce, p. p. 24., tel: 030645040, fax: 030645044; www.zupapodmilacje.com; župe Rođenja BDM Kotor Varoš i Uznesenja BDM Sokoline, Cara Dušana b. b., BiH 78220 Kotor Varoš, tel/fax: 051 78 60 50, www.kotorvaroskadolina.com, e-mail: mladi-kotorvaros@blic.net Glavni i odgovorni urednik: Niko Petonjić Izvršni urednik: Stipo Raštegorac Uredničko vijeće: Marko Bandalo, Zoran Mandić, Anto Šimunović i Krešimir Vukadin Suradnici: Ilija Alandžak, Stipo Alandžak, Ivan Batinić, Dragica Bilandžija, Milka Bilandžija, Drago Bojić, Anđelina Crnoja, Brankica Jakešević, Miran Križanac, Dubravko Lovrenović, Ljubko Lovrić, Bruno Ljubez, Božica Marijanović, Mladi (FRAMA) iz Jajca i Podmilačja, Ana Pastuhović, Bare Pršlja, Davor Stipić, Ivan Šarčević, Ivica Vidoni i učenici O. Š. 13 Rujan, Ivanka Vuk Lektura: Ivana Čavar Tisak: Alfacommerce d. o. o. Zagreb Grafičko oblikovanje: Branko R. Ilić Snimka na naslovnoj stranici: Stipo Raštegorac lipanj 2012. V JESNI K 33

U SPOMEN U prošlom broju Vjesnika prilikom unosa teksta nepažnjom smo objavili pogrešne podatke o rođenju i smrti Josipa Grgića. Iskreno se ispričavamo obitelji. JOSIP GRGIĆ ( * 1. 8. 1963. 31. 5. 1993.) Prošlo je 19 godina otkako si nas napustio. Vrijeme prolazi, ali ne ublažava tugu i bol. Ostat ćeš zauvijek u srcima, mislima i molitvama svojih najdražih. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine. DRAGUTIN TOMIĆ Punih tri bolne i tužne godine od kad nije s nama naša voljena MIRA (Mirko) RIMAC r. TOKIĆ ( * 25. 3. 1947. 9. 5. 2006.) Kad pogledamo u prošlost, kao da si juče bio s nama. Pjevao, svirao, igrao se s unucima... Što svaka godina prolazi, ti nam sve više nedostaješ. Znao si nam govoriti o budućnosti. Vjerujemo da si s Bogom i radosni smo što ćemo se opet susresti u vječnosti. Počivaj u miru Božjem. Tvoja obitelj ( 6. 6. 2009.) Iako nas je smrt rastavila, ona nije jača od života nit sjećanja na tebe. Tvoj dragi lik uvijek ostaje s nama. Do ponovnog susreta u vječnosti. Tvoja svekrva Ana i zaova Josipa s obitelji Sjećanje na fratre našeg samostanskog područja koji su preminuli u svibnju i lipnju Četvorica fratara nepoznatog imena fra Ivo Jaranović fra Bono Ilijašević fra Pavo Idžanović iz Dobretića fra Ivo Kulierović fra Jakov Bumbar fra Filip Šimić fra Franjo Dobretić fra Ljudevit Kelavić iz Varcara fra Anto Palinić fra Ognjen Idžotić iz Varcara fra Dominik Lovrenović fra Anto Jurić fra Kruno Ladan fra Mijo Đeno fra Nikola Bagarić fra Pero Jurišić fra Mato Pranjić 34 V JESNI K lipanj 2012.