Generalni sponzor. Sponzor

Međunarodni znanstveni skup: Trećoredska glagoljaška tradicija u europskom kontekstu (Zagreb, 27. 29. IX. 2013.) Raspored rada i sažetci izlaganja Urednici Ivan Botica Tomislav Galović fra Kristijan Kuhar Generalni sponzor Sponzor Međunarodni znanstveni skup Trećoredska glagoljaška tradicija u europskom kontekstu potpomognut je i sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske ISBN 978-953-175-485-9 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 855081

PROVINCIJA FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA HRVATSKO KATOLIČKO SVEUČILIŠTE FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U SPLITU INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI STAROSLAVENSKI INSTITUT Međunarodni znanstveni skup Trećoredska glagoljaška tradicija u europskom kontekstu RASPORED RADA I SAŽETCI IZLAGANJA Zagreb, 27. 29. IX. 2013.

SADRŽAJ Znanstveni odbor... 6 Organizacijski odbor... 6 Uvod... 7 Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša... 9 Popis sudionika...13 Raspored rada...16 Sažetci izlaganja...21

Znanstveni odbor doc. dr. sc. Ivan BOTICA prof. dr. sc. Stjepan ĆOSIĆ dr. sc. Tomislav GALOVIĆ doc. dr. sc. Hrvoje KEKEZ prof. dr. sc. Mirjana MATIJEVIĆ SOKOL doc. dr. sc. Ines SABOTIČ dr. sc. Marinka ŠIMIĆ akademik Radoslav TOMIĆ prof. dr. sc. Marko TROGRLIĆ prof. dr. sc. Josip VRANDEČIĆ dr. sc. Vlasta ZAJEC Organizacijski odbor doc. dr. sc. Ivan BOTICA dr. sc. Tomislav GALOVIĆ fra Kristijan KUHAR, TOR

7 UVOD O ve se godine slavi 1150. obljetnica misije svete Braće u Moravsku. Budući da je posljedično tomu staroslavenski jezik ušao kroz liturgiju i svetopisamske tekstove u naše krajeve, prigoda je to da se prisjetimo naše glagoljaške tradicije i da istu predstavimo Domovini koja zakoračuje preko novoga praga svoje povijesti u Europsku uniju. Hrvatska ima toliko toga pokazati i ponuditi Europi. Još će se dobro morati potruditi povijesna znanost u svim svojim vidovima te filološka i teološka znanost da na svjetlo iznesu sve one detalje naše tradicije koji su nas kroz minula stoljeća povezivali s Europom, a koji se kroz 20. stoljeće nisu smjeli ili nisu znali predstaviti. Hrvatska je Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša s glagoljaškim atributom već u naslovu, danas za mnoge teret povijesti s kojim se nose tek pojedinci zbog nepoznavanja njezine glagoljaške tradicije, crkvenoslavenskoga kao liturgijskoga jezika te povijesnoga i drugoga konteksta. Premda širok pojam, glagoljaštvo je živa predaja Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, ono jedino po čemu se danas u novom okruženju apostolata, pastorala i prisutnosti u Crkvi može predstaviti javnosti kao posebna i izvorno hrvatska odrednica. S tim motivom želimo obilježiti ovu obljetnicu velikomoravske misije europskih suzaštitnika sv. Ćirila i Metoda koji su nas zadužili time što su zasijali sjeme slavenske pismenosti, kulture, liturgije i umjetnosti. Stoga smo se odlučili za znanstveni skup Trećoredska glagoljaška tradicija u europskom kontekstu na kojem će znanstvenici iz Hrvatske i inozemstva zaći na bogatu njivu glagoljaške tradicije franjevaca trećoredaca glagoljaša. Glavni je organizator skupa Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša, a suorganizatori su Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu, Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu i Staroslavenski institut u Zagrebu. Međunarodni znanstveni skup Trećoredska glagoljaška tradicija u europskom kontekstu održava se 27. i 28. IX. 2013. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.

9 PROVINCIJA FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša sa sjedištem u Zagrebu ima dugu višestoljetnu povijest. Tri je duhovne zajednice svojim životom i primjerom življenja po evanđelju nadahnuo sv. Franjo Asiški. To su: Prvi franjevački red s trima današnjim granama koje obdržavaju isto Pravilo, odnosno franjevci opservanti, franjevci konventualci i franjevci kapucini, Drugi franjevački red ili klarise koje je osnovala Franjina suvremenica sv. Klara Asiška te Treći franjevački red koji se dijeli na samostanske redovničke zajednice i na bratstva franjevačkoga svjetovnoga reda u svijetu. Treći samostanski franjevački red čine danas dvadesetak muških zajednica (redova) i preko četiri stotine (kongregacija) ženskih redovničkih zajednica. Hrvatska Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša vuče svoje korijene još iz vremena sv. Franje Asiškoga. Sam sv. Franjo pripadao je redu pokornika u svijetu, a iz njegova su početnoga pokorničkoga života nastale netom rečene redovničke zajednice: prvi, drugi i treći red te sljedbenici u svijetu. Trećoredci u Hrvata Prvi sigurni podatak o sljedbenicima sv. Franje u trećem redu u Hrvatskoj je datiran 22. studenim 1235. godine u Zadru. Godine 1251. u Zadru se spominju eremiti sljedbenici sv. Franje. Premda Hrvatska spada po tome među najstarije zemlje s franjevačkom prisutnošću u trećem redu, tijekom 13. stoljeća ipak nije bilo samostanskoga života franjevaca trećoredaca organiziranoga u muškim redovničkim zajednicama, dok postoje pokazatelji da je bilo ženskih redovničkih zajednica. Prve pak sigurne arhivske vijesti o postojanju franjevaca trećoredaca, redovnika samostanaca, imamo u Splitu početkom druge polovice 14. stoljeća. U istom razdoblju franjevci trećoredci poslužuju bolesne u nekoliko hospicija leprozorija u Zadru. Iz druge polovice 14. stoljeća potječe i prikaz redovnika pokornika ugraviran 1380. godine na raci sv. Šimuna u Zadru. Krajem 14. i početkom 15. stoljeća postoji nekoliko manjih zajednica franjevaca trećoredaca na području Zadarske nadbiskupije: Sv. Ivan pokraj Zadra, eremitorij uz crkvu sv. Križa na ulazu u Zadar, eremitorij kod crkvice Majke Božje izvan Zadra i kod crkvice sv. Lazara, tj. Sv. Duha u predgrađu Zadra. U prvoj polovici 15. stoljeća postojalo je nekoliko trećoredskih eremitskih staništa na širem zadarskom području: kod crkvice sv. Grgura na Ugljanu i na otočiću Školjiću. Prve su sigurne vijesti o franjevcima trećoredcima na Ugljanu i Školjiću iz 1426. godine. Sredinom 15. stoljeća na zadarskom je području poznat i Sv. Mihovil na Zaglavu na Dugom otoku, a mala redovnička zajednica nalazila se i na otoku Ižu. Kao što su se franjevci trećoredci organizirali oko glavnoga mjesta pojedine pokrajine u Italiji i Njemačkoj, tako je u Hrvatskoj Zadar postao središnji samostan u kojem se

10 nalazila Uprava pokrajinska, tzv. Provincija i stoga Provincijalat. U drugoj polovici 15. stoljeća sa zadarskim Sv. Ivanom povezane su redovničke zajednice s područja Cresa, Krka, Istre i Raba, samostani u neposrednoj blizini Zadra i oni južno do Šibenika. Službena potvrda Crkve o postojanju Provincije potječe iz 1473. godine. Jesu li kuće franjevaca trećoredaca nastanjenih na Visu (1463.), u Jajcu (1497.) i Omišu (1515.) bile povezane s matičnom kućom Provincijalatom u Zadru, nemamo sigurnih potvrda. Svakako su za turskih prodora i osvajanja u prvoj polovici 16. stoljeća barem tri kuće (samostana) bile zatvorene. Godine 1579. redovnici šalju pismenu molbu Svetoj Stolici, ističući da su oni, tj. njihovi prethodnici zdušno radili i na području pod Osmanlijama. Njegovanje glagoljice Od samih početaka organizacije franjevci trećoredci služili su se u službi Božjoj glagoljicom i staroslavenskim jezikom. Otada do najnovijih dana nose časni naslov glagoljaši. Dapače, prvi je put naziv glagoljaši (glagolae) upotrijebljen 1483. godine za franjevce trećoredce iz Prvić Luke u Šibenskoj biskupiji. Krajem 16. stoljeća počinje se sve očitije raditi na pravnom ujedinjenju redovnika franjevaca trećoredaca glagoljaša u Dalmaciji i Istri s drugim franjevcima trećoredcima povezanim s generalnom upravom u Sv. Kuzmi i Damjanu u Rimu. To je ujedinjenje ostvareno 1602. godine. Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša Zajednica je i brojčano napredovala tijekom 15. stoljeća pa sve do pred kraj 18. stoljeća kada zbog političkih zbivanja i društvenih previranja dolazi do stagnacije i do većih teškoća. Državne vlasti nadziru redovnički život, a uplićući se u njega redovništvo je gubilo svoju društvenu ulogu i samostalnost. K tomu, trećoredska je samostanska zajednica početkom 19. stoljeća izgubila nekoliko samostana poput Vižinade, Novigrada i Kopra u Istri. Nadalje, zatvoreni su samostani u Osoru, Porozini, Sustipancu i Rabu. U preostalim je samostanima bilo malo redovnika koji su ipak brojčano ojačali u drugoj polovici 19. stoljeća. Vrijedi naglasiti da je kroz cijelo ovo vrijeme bilo i istaknutih članova zajednice koji su se bavili posluživanjem bolesnih, produbljenim duhovnim životom, pisanjem i prepisivanjem, organizacijom zajednice i građevinskim pothvatima te drugih osobnosti koje zaslužuju više od spomena. Ovdje ćemo navesti samo neke: fra Fabijan, fra Petar Bogdanić, fra Stjepan eremit koji su bili krajem 14. stoljeća franjevci trećoredci glagoljaši u Zadru. U 15. stoljeću uz fra Martina osobito je za obnovu i organizaciju života u zajednici zaslužan otac fra Matej Mastilić-Bošnjak. Vrijedni su spomena fra Šimun Klimantović, fra Stjepan Belić, lektor fra Blaž Šibenčanin, profesor fra Pavao Galić, javni bilježnik fra Martin Knežić i drugi redovnici s kraja 15. i početka 16. stoljeća. Nije istražen ni uzoran svetački lik fra Marina Rabljanina s kraja 15. i početka 16. stoljeća.

11 Nadalje, ćemo samo navesti nekoliko redovnika koji zaslužuju spomen te svestraniju obradu i istraživanje. To su: fra Mihovil Nižić ( 1622.), fra Petar Bolmarčić ( 1794.), fra Toma Pletikosić ( 1699.), fra Antun Juranić ( 1799.), fra Matej Šešelja ( 1777.), fra Ivan Šešelja ( 1705.), fra Karlo Radić (1769.), fra Ivan Crvarić (1764.), fra Ivan Caretić ( 1695.), fra Pavao Galić ( 1678.), fra Benedikt Mihaljević ( 1855.), fra Josip Dujmović ( 1884.). U 20. stoljeću zasigurno su zaslužili ući u biografske leksikone: fra Stjepan Ivančić ( 1925.), fra Danijel Zec ( 1935.), fra Pijo Dujmović ( 1935.), fra Stanko Dujmović ( 1940.), fra Bono Zec ( 1954.), fra Ignacije Radić ( 1965.), fra Josip Leonard Tandarić ( 1986.), fra Nikola Gregov ( 1990.), fra Dinko Filipi ( 1989.), fra Srećko Badurina ( 1996.), kao i mnogi drugi redovnici koji su se isticali svetačkim, kreposnim življenjem, a neki i mučeničkim svjedočenjem za vjeru i domovinu: otac fra Stjepan Sorić ( 1968.), fra Dinko Burić ( 1993.), fra Roko Sorić ( 1987.), otac fra Petar Turkalj ( 1948.), otac fra Rudi Jerak ( 1994.), fra Josip Baričević ( 1947.), otac fra Karlo Prendivoj ( 1987.) i brojni drugi koji su nam prenijeli dragocjeni amanet vjere, kulture i ljubavi prema Bogu i rodu. Djelovanje franjevaca glagoljaša Gubitkom samostana u priobalnom dijelu Hrvatske, dvadesetih godina 20. stoljeća zajednica otvara nove samostane na jugu i u unutrašnjosti Hrvatske: 1899. Sv. Ante u Herceg Novom, 1923. Sv. Franjo Ksaverski u Zagrebu, 1938. Sv. Josip u Splitu, 1937. samostan Krista Kralja u Ogulinu. U drugoj polovici 20. stoljeća zajednica se jako angažirala na pastoralnom planu preuzimanjem novih župa i otvaranjem novih samostana: 1966. Sv. Josip Radnik u Belišću, 1968. Sv. Franjo u Odri, 1976. Sv. Franjo na Pehlinu u Rijeci, 1974. Sv. Benedikt u Kloštru Podravskom, 1965. Sv. Leonardo u Kotarima kod Samobora, Bl. Alojzije Stepinac u Ogulinu. Redovnici su posluživali i po desetak godina pojedine župe u raznim biskupijama: župu Sali na Dugom otoku, Brbinj na Dugom otoku i župu sv. Roka u Bibinjama, a Sv. Ivana Krstitelja u Tounju preko četrdeset godina. Treba spomenuti i rad u raznim crkvenim područjima djelovanja u domovini gdje su se redovnici i cijela zajednica s ljubavlju žrtvovali: župne misije, duhovne obnove, duhovne vježbe i razne druge duhovne djelatnosti. Vrijedi spomenuti i zanimanje zajednice za hrvatsko iseljeništvo. Počevši tridesetih godina prošloga stoljeća nekoliko redovnika svećenika pastoralno je djelovalo u Sjedinjenim Američkim Državama do pred kraj stoljeća. Šezdesetih godina desetak je svećenika redovnika prihvatilo rad u hrvatskim misijama u Europi brinući se o našim iseljenicima. Tijekom druge polovice 20. stoljeća mnogi franjevci trećoredci glagoljaši zauzimaju časna mjesta profesora u gimnazijama, višim učilištima, fakultetima i znanstvenim institucijama u Hrvatskoj. Ovdje navodimo gdje su pojedini redovnici poučavali; gimnazije: Nadbiskupska gimnazija u Splitu, Nadbiskupska gimnazija u Zadru, Nadbiskupska

12 gimnazija na Šalati u Zagrebu, Gimnazija u Pazinu, Gimnazija franjevaca trećoredaca u Odri; teologije: Teologija u Splitu, Teologija u Zadru, Teološki fakultet u Zagrebu, Teologija u Rijeci, Teologija u Đakovu; Katehetski institut u Zagrebu. Imena profesora: o. fra Srećko Badurina, o. fra Anđelko Badurina, o. fra Vlatko Badurina, o. fra Josip Baričević, o. fra Petar Bašić, o. fra Goran Dabić, o. fra Josip Dujmović, o. fra Dinko Filipi, o. fra Nikola Gregov, o. fra Romildo Hrboka, o. fra Ivo Marcelić, o. fra Josip Marcelić, o. fra Serafin Mičić, o. fra Marko Mišerda, o. fra Karlo Prendivoj, o. fra Izak Špralja, o. fra Josip Leonard Tandarić, o. fra Ilija Živković. Posebno je široko polje ispomoć na župama i pastoralu u raznim područjima. Iz ovoga kratkoga povijesnoga pregleda čini se da zajednica zaslužuje solidno obrađenu povijest koja može biti nadahnuće mladima da prihvate vrijedne duhovne novine i obnove zdravu tradiciju koja je nadahnjivala i prožimala kulturnu glagoljašku i duhovnu redovničku prošlost.

13 POPIS SUDIONIKA dr. sc. Olga AKIMOVA Institut za slavistiku Ruske akademije znanosti, Moskva dr. sc. fra Anđelko BADURINA Institut za povijest umjetnosti, Zagreb; Samostan franjevaca trećoredaca glagoljaš sv. Franje Asiškoga, Odra dr. sc. Vesna BADURINA STIPČEVIĆ prof. dr. sc. fra Petar BAŠIĆ Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Vera BLAŽEVIĆ KREZIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek prof. dr. sc. Ivan BODROŽIĆ Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb doc. dr. sc. Ivan BOTICA doc. dr. sc. Anton BOZANIĆ Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Omišalj doc. dr. sc. Marijan BRADANOVIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka akademik Stjepan DAMJANOVIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb dr. sc. Marija-Ana DÜRRIGL dr. sc. Stella FATOVIĆ-FERENČIĆ Odsjek za povijest medicine Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU, Zagreb mr. sc. Emir O. FILIPOVIĆ Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo s. Marija Stela FILIPOVIĆ Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti, Osijek dr. sc. Tomislav GALOVIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb prof. dr. sc. fra Franjo Emanuel HOŠKO Teologija u Rijeci Katoličkoga bogo slovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Rijeka prof. dr. sc. Zdenka JANEKOVIĆ-RÖMER Zavod za povijesne znanosti HAZU, Dubrovnik Iva JAZBEC Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka Mateja JERMAN Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka doc. dr. sc. Hrvoje KEKEZ Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb dr. sc. Ana KOVAČEVIĆ dr. sc. Vinko KOVAČIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb prof. dr. sc. Nina KUDIŠ Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka fra Kristijan KUHAR doc. dr. sc. Katarina LOZIĆ KNEZOVIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split prof. dr. sc. Milica LUKIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek doc. dr. sc. Ivan MAJNARIĆ Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb prof. dr. sc. Mirjana MATIJEVIĆ SOKOL Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Ana MIHALJEVIĆ Osnovna Montessori škola Barunice Dedee Vranyczany, Zagreb

14 prof. dr. sc. Milan MIHALJEVIĆ Teo RADIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Andrea RADOŠEVIĆ prof. dr. sc. Johannes REINHART Institut za slavistiku Sveučilišta u Beču, Beč mr. sc. fra Petar RUNJE Samostan franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Franje Asiškoga, Krk Damir SABALIĆ Konzervatorski odjel u Rijeci Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Rijeka dr. sc. Sandra SUDEC dr. sc. Marinka ŠIMIĆ doc. dr. sc. Damir TULIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka dr. sc. Lucija TURKALJ doc. dr. sc. Franjo VELČIĆ Teologija u Rijeci Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Rijeka dr. sc. Svetlana O. VIALOVA Ruska nacionalna knjižnica, Sankt Peterburg dr. sc. Jasna VINCE dr. sc. Anica VLAŠIĆ-ANIĆ Josip VUČKOVIĆ dr. sc. Vlasta ZAJEC Institut za povijest umjetnosti, Zagreb prof. dr. sc. fra Ilija ŽIVKOVIĆ Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

15 Ivančićev zbornik, 14./15. st., f. 64 (Arhiv Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, Zagreb)

16 RASPORED RADA PETAK, 27. rujna 2013. Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb 09,00 11,00 Svečano otvaranje Međunarodnoga znanstvenoga skupa: Trećoredska glagoljaška tradicija u europskom kontekstu Uvodna riječ organizatora Pozdravni govori Uvodno izlaganje akademika Stjepana DAMJANOVIĆA: Tisućljetno hrvatsko glagoljaštvo i njegovi ćirilometodski korijeni Domjenak Predsjedaju: Franjo Velčić i Tomislav Galović Kristijan KUHAR Trećoredska glagolitika 11,00 13,00 Mirjana MATIJEVIĆ SOKOL Zbirka isprava u Arhivu Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša Svetlana O. VIALOVA Rukopisi franjevaca trećoredaca glagoljaša u Ruskoj nacionalnoj knjižnici Johannes REINHART Regula franjevaca samostanskoga III. reda u starohrvatskom prijevodu Teo RADIĆ Trećoredci u»franjevačkim izvorima«kratka stanka Zdenka JANEKOVIĆ-RÖMER Zajedništvo života trećoredaca Sv. Jeronima i stanovnika Martinšćice na Cresu (1578. 1618.) Hrvoje KEKEZ Prilog izradi povijesnoga atlasa samostanskoga III. reda svetoga oca Franje na hrvatskim povijesnim prostorima rasprava

Predsjedaju: Stjepan Ćosić i Ivan Botica 17 13,00 15,00 stanka 15,00 16,00 Anton BOZANIĆ Bliska suradnja krčkoga biskupa Antuna Mahnića i trećoredaca Franjo Emanuel HOŠKO Svjedočanstvo Ignacija Radića o Hrvatskom katoličkom pokretu Franjo VELČIĆ Rukopisna zbirka Poemata i drugi pjesnički radovi Dragutina Antuna Parčića Marija Stela FILIPOVIĆ Zastupljenost trećoredske glagoljaške tradicije u nastavi hrvatskoga jezika rasprava i stanka 16,15 18,15 Predsjedaju: Mirjana Matijević Sokol i Hrvoje Kekez Marijan BRADANOVIĆ Specifičnosti arhitekture i dekorativne arhitektonske plastike trećoredskih samostana na Kvarneru Nina KUDIŠ Slikarstvo 17. i 18. stoljeća u samostanima franjevaca trećoredaca na Krku i Cresu Vlasta ZAJEC Štuko dekoracija stropa crkve sv. Marije od puka u Novigradu u Istri Damir TULIĆ Mramorni oltari i skulptura u samostanima trećoredaca glagoljaša na Cresu i Krku stanka Mateja JERMAN Liturgijska srebrnina u samostanima franjevaca trećoredaca na Krku i Cresu Iva JAZBEC Zbirka liturgijskoga ruha u samostanu sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku Damir SABALIĆ Fra Stanko Dujmović (1866. 1940.) kao fotograf rasprava

18 19,30 večera i primanje za sudionike i druge goste u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu Predsjedaju: Vlasta Zajec i Ivan Botica SUBOTA, 28. rujna 2013. Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb 09,00 10,30 Vesna BADURINA STIPČEVIĆ Hrvatske srednjovjekovne legende o svetom Jeronimu Marinka ŠIMIĆ Leksik Ivančićeva zbornika Katarina LOZIĆ KNEZOVIĆ Jezične osobitosti Zbornika fra Šimuna Klimantovića I. iz 1512. godine Petar BAŠIĆ Gospin plač u Klimantovićevu zborniku I. Andrea RADOŠEVIĆ Heroltovi egzempli u Besjedama Matije Divkovića rasprava i stanka Predsjedaju: Ines Sabotič i Marinka Šimić 10,30 12,30 Ana KOVAČEVIĆ Žena, majka, kraljica: sv. Elizabeta Ugarska u hrvatskoglagoljskim brevijarima Lucija TURKALJ Apokrif O krsnom drvetu u Žgombićevu zborniku Josip VUČKOVIĆ Amulet Od muke Isukrstove. Prinos utvrđivanju žanrovskoga repertoara glagoljske književnosti stavljene u službu pučke pasionske religioznosti Marija-Ana DÜRRIGL Stella FATOVIĆ-FERENČIĆ Medicinska marginalija u molitveniku fra Ivana Čeperića Jasna VINCE Franjevac trećoredac Stipan Ludovik Baus i njegov rukopisni glagoljični Bukvar iz 1823. godine

19 Ana MIHALJEVIĆ Milan MIHALJEVIĆ Brevis grammatica Slavica fra Benedikta Mihaljevića rasprava i stanka 14,30 15,30 Predsjedaju: Mirjana Matijević Sokol i Tomislav Galović Sandra SUDEC Inventar samostana sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku (1734. 1878.) kao jezični izvor Olga AKIMOVA Glagoljske knjige u zbirci Aleksandra Čertkova Milica LUKIĆ Vera BLAŽEVIĆ KREZIĆ Prinosi Dragutina Antuna Parčića obnovi liturgijskih knjiga u 19. stoljeću (o jezičnoj koncepciji D. A. Parčića prije Misala) Anđelko BADURINA Datja i prijatja trećoredskih samostana kao izvori za povijest gospodarskih i društvenih odnosa na Kvarneru i Dalmaciji od 16. do 20. stoljeća rasprava i stanka Predsjedaju: Ines Sabotič i Hrvoje Kekez 16,00 18,30 Ivan MAJNARIĆ Zaglavska zadužbina Sv. Mihovila iz rakursa Grgura Mrganića Emir O. FILIPOVIĆ Bosanska kraljica Katarina kao trećoredica Petar RUNJE Fra Stjepan Belić priređivač Baromićeva glagoljskog brevijara 1493. godine u Veneciji? Vinko KOVAČIĆ Dokumenti na talijanskom jeziku u prvom svesku Bartolijeva zbornika Anica VLAŠIĆ-ANIĆ Prvi istraživački susret s Arhivom Provincijalata franjevaca trećoredaca u Zagrebu stanka Ivan BOTICA Glagoljica i glagoljaštvo kroz život Ante Nižića

20 Ilija ŽIVKOVIĆ Pastoralna, socijalna, kulturna i politička djelatnost franjevaca trećoredaca glagoljaša u Sjedinjenim Američkim Državama Ivan BODROŽIĆ Srećko Badurina, biskup trećoredac, znak vjere i svjedok vremena Tomislav GALOVIĆ Fra Stjepan M. Ivančić kao povjesničar rasprava 18,30 službeno zatvaranje skupa 19,00 misno slavlje na crkvenoslavenskom jeziku u crkvi sv. Franje Ksaverskoga na Ksaveru

21 SAŽETCI IZLAGANJA a Olga AKIMOVA Institut za slavistiku Ruske akademije znanosti, Moskva Glagoljske knjige u zbirci Aleksandra Čertkova Aleksandr Čertkov (1789. 1858.) bio je ruski povjesničar, numizmatičar, arheolog, bibliograf, predsjednik Carskoga društva ruske povijesti i starine. Najveću je slavu stekao zahvaljujući svojoj zbirci knjiga na različitim jezicima, uglavnom o povijesti i kulturi Rusije i drugih slavenskih zemalja. Ova je zbirka postala temelj prve ruske Narodne knjižnice (sada u sastavu Državne knjižnice za povijest u Moskvi). Važan dio Čertkove zbirke sastoji se od knjiga dalmatinskih pisaca renesansnoga i baroknoga doba. Od velikoga su mu interesa bile knjige pisane glagoljicom. U izlaganju na temelju arhivske građe o djelatnosti Čertkovа i sastavu zbirke razmotrit će se glagoljski dio knjižnice, način stjecanja tiskanih knjiga i rukopisa, pogledi Čertkova na formiranje i razvoj hrvatske glagoljske kulture u kontekstu znanstvenih ideja i razumijevanja prve polovice 19. stoljeća. b Anđelko BADURINA Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Samostan franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Franje Asiškoga, Odra Datja i prijatja trećoredskih samostana kao izvori za povijest gospodarskih i društvenih odnosa na Kvarneru i Dalmaciji od 16. do 20. stoljeća Datja i prijatja zapravo su blagajnički dnevnici koje su od sredine 16. do kraja 20. stoljeća vodili svi trećoredski samostani u Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša (Dalmacija, Kvarner i Istra), a sadrže primitke i izdatke samostana koje se obračunavaju na kraju svakoga mjeseca. Te su knjige trećoredski samostani vodili zbog jedinstvenoga instituta koji je vladao u trećoredskim samostanima, a to je peculium privatum, privatno vlasništvo

22 pokretnih dobara pojedinih redovnika, koji ovdje nije bio abusus pravila, nego usus koji je šutke ozakonjen. Ove nam knjige daju iscrpne i dragocjene podatke važne ne samo za život samostana, nego i za povijest, gospodarstvo i društvene odnose cijele ove regije pa i šire. Tako npr. u prosincu 1636. u Martinšćici piše: Dah za 5 stotin puži za poslat u Bneci, lir 5. Te godine Badasare d Anna slika sliku glavnog oltara. Fratri sve kupuju i plaćaju. Nema iskorištavanja radne snage. Nalazimo tu u prvom redu cijene za pojedine robe i cijene za pojedine poslove i usluge kao i cijene nadnica za pojedine kategorije radnika: meštar, manovali, muški, ženske, djeca. Daleko je veća nadnica za kopanje vinograda, nego za berbu grožđa. Ženska je nadnica za trećinu manja od muške, doduše ne za isti posao. Nadalje doznajemo o ishrani što se sve sadi i sije, lijekovima koji se kupuju, odjevnim materijalima, vrsti tekstila te pokućstvu. Osobito su vrijedni nazivi za pojedine kućanske, ratarske i ribarske predmete. Jasno se što se iz promjene cijena za određenu robu može pratiti gospodarski rast i kriza uslijed ratnih, klimatskih ili drugih nepogoda. Možemo pratiti i inflaciju. Samostanski pak prihodi bili su od donacija, prodaje vina i druge prehrambene robe te od vjerskih usluga (mise, propovijedi). Milostinja se skuplja samo na velike blagdane i dobivalo se veoma malo. Rashodi i prihodi uglavnom su jednaki. Za gospodarsku su povijest važne i druge knjige, kao što su Žitne knjige (urod žitarica) i Liveli (popis dužnika i najma zemljišta). Vesna BADURINA STIPČEVIĆ v Hrvatske srednjovjekovne legende o svetom Jeronimu Suvremena hagiotopografska istraživanja potvrđuju da je u Hrvatskoj, osobito u Dalmaciji, bio vrlo razvijen kult svetoga Jeronima. Hrvatski su glagoljaši štovali Jeronima kao autora glagoljice i osnivača hrvatskoga glagoljaštva. U starijoj hrvatskoj književnoj i liturgijskoj tradiciji sačuvane su mnoge i raznovrsne legende o svetom Jeronimu. Hrvatski tekstovi, potvrđeni u više pisama i jezika, pisani glagoljicom i latinicom, sadrže najpoznatije motive Jeronimove hagiografije. U ovom ću radu pregledno prikazati hrvatske srednjovjekovne Jeronimove legende.

23 g Petar BAŠIĆ Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Gospin plač u Klimantovićevu zborniku I. Čovjeku urođeni osjećaj za dramatsko u kultu nalazi plodno tlo da se izrazi i razvije. U srednjem vijeku znatan prostor zauzimaju pasionske teme. Jedna od njih je Gospin plač, dandanas vrlo omiljen pjesnički oblik hrvatske pasionske baštine, kao izričaj Gospine duševne i tjelesne boli nad nevino osuđenim Sinom. Danas je on u svojim brojnim hrvatskim inačicama uglavnom dobro proučen. Njegovo pak proučavanje u Klimantovićevu zborniku može donijeti nova saznanja o toj glasovit oj pasionskoj pjesmi, a možda još više o samome Klimantovićevu zborniku. d Ivan BODROŽIĆ Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Srećko Badurina, biskup trećoredac, znak vjere i svjedok vremena Prije svega ovom temom želim ocrtati lik biskupa Srećka u konkretnom povijesnom kontekstu i okolnostima u kojima je živio, najprije kao redovnik trećoredac, a potom i kao šibenski biskup. Zato ovo istraživanje i prikaz ne bježi ni od iznošenja biografskih detalja, koji se mogu razmatrati kroz tri razdoblja Badurinina života. Prvo razdoblje je razdoblje od rođenja (1930.) do izbora za biskupa (1987.), obilježeno prije svega duhom redovničkoga života u zajednici franjevaca trećoredaca glagoljaša, u kojem se očituje njegov osobni izbor za Krista Gospodina i svjedočanstvo vjere u kontekstu bezbožnoga sustava u kojem je živio. Drugo je razdoblje bilo njegovo svjedočenje u vremenu od izbora za biskupa (1987.) do razdoblja hrvatske neovisnosti. U tom je vremenu, polazeći od istih pretpostavki sada u drugoj ulozi, naviještao iste kršćanske ideale i vrijednosti na kojima se mogao temeljiti život i budućnost jednoga naroda kao i suživot u multikulturalnom i multietničkom društvu. Treće je razdoblje njegova života ono od izborene državne samostalnosti pa do smrti (1996.), obilježeno njegovim mirotvorskim zalaganjem i inicijativama u vrijeme rata, kao i skrbi za obnovu društva, liječenje rana i pomirenje. Polazeći, dakle, od tih temeljnih životopisnih činjenica i informacija cilj je dati i teološku procjenu vrijednosti Badurinina života i rada. Namjera je to učiniti pod prizmom

24 dviju teoloških sintagmi: svjedok vjere i znak vremena. Prva ukazuje na kontinuitet i autentičnost života biskupa Srećka, koji bitno odgovara životu Gospodinovih sljedbenika još iz vremena prve Crkve. Druga pak sintagma naznačuje aktualizaciju i konkretizaciju o kojoj je govorio Drugi vatikanski sabor kad je tražio od vjernika da čitaju znakove vremena. U tom smislu valja istaknuti da je biskup Srećko znao čitati znakove vremena te da je i sam postao znakom vremena u svim onim različitim situacijama i razdobljima u kojima je živio dane svoga vremena. Ivan BOTICA e Glagoljica i glagoljaštvo kroz život Ante Nižića U radu će se iznijeti što je o glagoljici i glagoljaštvu u svojim dnevničkim knjigama zapisao Ante Nižić. Taj je franjevac trećoredac glagoljaš rodom iz Preka bio do 1920. godine svećenik glagoljaš Zadarske nadbiskupije. U pastoralnom je radu po ravnokotarskim i otočnim župama bio neumoran u podizanju obrazovanja, kulture i gospodarstva seoskoga stanovništva. S istim je žarom kao redovnik promicao Franjevački svjetovni red, Počasnu stražu te izdanja Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronim do 1935. kada kao misionar odlazi u Ameriku. Ante Nižić zanimljiv je po tome što je sve i svašta zapisivao u brojne svoje bilježnice i dnevničke knjige. U franjevačkom je samostanu na Ksaveru pronađeno pet takvih. One, između ostaloga, otkrivaju svijet glagoljice i glagoljaštva u svakodnevnom životu hrvatskih svećenika prve polovice 20. stoljeća. ž Anton BOZANIĆ Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Omišalj Bliska suradnja krčkoga biskupa Antuna Mahnića i trećoredaca Dolazak biskupa Antuna Mahnića na Krk bio je u ono vrijeme znakovit jer je u očima javnosti ponajprije promatran u vidu daljnjega opstanka staroslavenskoga bogoslužja u Krčkoj biskupiji. Mahniću, čovjeku jasnih stavova i pronicljiva duha, bilo je razumljivo da, ukoliko se želi suživjeti s biskupijom u koju je poslan, treba odmah pretresti zatečenu

25 liturgiju i glagoljicu. Stoga je sasvim logično da je u franjevcima trećorecima glagoljašima našao bliske suradnike. Dragutin Parčić, vrsni poznavatelj glagoljice i izdavač glagoljskoga misala te donedavni trećoredac, stvorio je preduvjete za osnivanje Staroslavenske akademije na Krku. Suradnja krčkoga biskupa s trećoredcima se nastavila i još više produbila. Sretna je okolnost ta što je u to doba bilo nekoliko fratara vještih peru u Krku i oduševljenih Mahnićevim vizijama stvaranja Hrvatskoga katoličkoga pokreta koji je crkvenim i društvenim gibanjima te organizacijama obilježio prvu polovicu 20. stoljeća. Uključili su se u biskupove izdavačke pothvate. O. Ignacije Radić, pisac brojnih članaka u časopisu Hrvatska straža, postao je jedan od najbližih Mahnićevih suradnika. Prelaskom trećoredaca na kopno nastavila se suradnja. I nakon Mahnićeve smrti o. Ignacije piše o njemu, a u povodu 20. obljetnice smrti objavljuje njegov životopis. Ne začuđuje činjenica da je mrtvo tijelo biskupa Mahnića, najprije položeno u kanoničku grobnicu na Mirogoju, nakon devet godina preneseno s Mirogoja na Ksaver te je u trećoredskoj crkvi sv. Franje Ksaverskoga ostalo sve do 2002. godine. Marijan BRADANOVIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka ă Specifičnosti arhitekture i dekorativne arhitektonske plastike trećoredskih samostana na Kvarneru Niz trećoredskih samostana na kvarnerskim otocima, odražavajući burno vrijeme postanka kao i posebnost svojih naručitelja, odlikuje se nekim elementima arhitektonskoga oblikovanja koji se ne mogu isključivo pripisivati skromnošću i otvorenošću pučkim oblicima pobožnosti. Crkva na rapskom Komrčaru, nekoć trećoredska, odavno je prepoznata kao vrlo inovativna u dijelu primijenjenih arhitektonskih i dekorativnih rješenja, no manje je poznato da je slične elemente sadržavala i crkva glavotočkoga samostana. Jednom usvojene odjeke primijenjenih koncepcija nalazimo i kod samostana u Portu i Martinšćici. Crkva sv. Marije na osorskom Bijaru primjer je najbolje sačuvanosti arhitektonske faze prije dolaska trećoredaca, dok porozinski samostan sv. Nikole izvrsno predstavlja funkciju kontrole komunikacija, koju su imali trećoredski samostani na Kvarneru. Uzore pri stvaranju specifičnoga stila trećoredskih crkava na Kvarneru nalazimo na širem jadranskom području od Venecije do Osora i Šibenika, no neke sličnosti primijenjenih graditeljskih rješenja uočili smo i na istovremenoj arhitekturi istarsko-primorskih pavlina.

26 Raspravlja se o karakterističnom smještaju trećoredskih samostana na kvarnerskim otocima, zatim pojavi fortifikacijskih elemenata i drugim posebnostima njihove arhi - tek ture, uresu pročelja i ponutrice, osobito zone svetišta, o izvornom izgledu nekih naknadno mijenjanih detalja arhitektonskih cjelina, kiparima i klesarima koji su ukrašavali trećoredske crkve te ukratko o specifičnom povijesnom trenutku koji je iznjedrio ove dragocjene spomenike kvarnerskoga kulturnoga krajolika. Zaključno se raščlanjuje samostan sv. Franje u Krku iako prvotno nije pripadao kvarnerskom trećoredskom korpusu. Ondje se upozorava na iznimnu slojevitost, ponajprije značajne preostatke arhitekture i skulpture romaničkoga sloja benediktinske crkve sv. Ivana, zatim važnu ulogu prvotne franjevačke crkve u pronošenju elemenata gotičkoga sloga na području Kvarnera, epizodu produljenja crkve u razdoblju uspostave mletačke vlasti na Krku, primjerke renesansnoga klesarstva te oblikovanje klaustra. z Stjepan DAMJANOVIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Tisućljetno hrvatsko glagoljaštvo i njegovi ćirilometodski korijeni Najstariji sačuvani hrvatski glagoljični tekstovi iz jedanaestoga su stoljeća, ali povijesni dokumenti (posebice papinska pisma) svjedoče da ih je bilo i u desetom stoljeću. Hrvatska je filologija (Eduard Hercigonja) razdoblje do kraja 13. stoljeća nazvala vremenom fragmenata jer nam se nije sačuvao ni jedan cjeloviti kodeks, ni liturgijski ni neliturgijski. Fragmenti koji su do nas došli nerijetko su dijelovi velikih kodeksa (po formatu i po broju stranica) s kojima je propao vrlo obilat sadržaj (Stjepan Ivšić). U svim tekstovima toga vremena, bez obzira na njihovu funkcionalnu usmjerenost, nalazimo isti jezični idiom hrvatsku redakciju staroslavenskoga jezika (hrvatskostaroslavenski, hrvatski crkvenoslavenski), što znači da je taj idiom služio kao književni jezik. Četrnaesto i petnaesto stoljeće zovu se zlatnim dobom hrvatskoga glagoljaštva. Iz toga vremena imamo sačuvano tridesetak cjelovitih brevijara, dvadesetak misala i tri psaltira te još puno fragmenata. U 13. stoljeću, točnije 1248. godine papa Inocent IV. dopustio je senjskomu biskupu Filipu da se u obavljanju liturgijskih čina izjednači sa svojim vjernicima, tj. da može misiti i obavljati druge obrede na hrvatskostaroslavenskom jeziku iz knjiga pisanih glagoljicom, a četiri godine kasnije (1252.) dopustio je to i benediktincima u Omišlju na otoku Krku. Ta su papinska dopuštenja signali popustljivije rimske politike prema nelatinskim liturgijskim jezicima pa je taj blaži stav dobro djelovao i na razvoj hrvatskoglagoljske tradicije. Dopuštenja su se poklopila sa zaživljavanjem plenarnih misala i brevijara koje je pokretljivi franjevački red raznio i po Hrvatskoj. U tom razdoblju hrvatskocrkvenoslavenski jezik nalazimo uglavnom u liturgijskim tekstovima, posebnu mješavinu toga jezika i hrvatskih jezičnih idioma (najviše čakavštine,

27 ali i kajkavštine pa onda i štokavštine) nalazimo u beletrističkim tekstovima, a najviše stranica pisanih čistim narodnim jezikom nalazimo u pravnim tekstovima. Glagoljična će se sastavnica hrvatske pismenosti iz središta hrvatskih kulturnih događanja u 16. stoljeću pomalo seliti na periferiju i prepuštati glavnu ulogu latiničnomu bilježenju hrvatskih jezičnih idioma, ali nipošto ne treba misliti da se proizvodnja glagoljičnih rukopisa i tiskovina smanjila u odnosu na korpus iz zlatnoga doba glagoljaštva. Štoviše, riječ je o znatnom korpusu koji je hrvatska filologija istražila samo u malom dijelu pa se o jeziku tih tekstova može danas govoriti samo u naznakama. Taj znatan korpus ne ostvaruje se na sve manjem prostoru i sa smanjenim funkcijama, kako se to u našoj filološkoj literaturi kadšto tvrdi kada se piše da je glagoljica svedena na crkvenu uporabu. Takve tvrdnje previđaju velik broj glagoljičnih zbornika iz 16. stoljeća i vrlo mnogo glagoljičnih tekstova administrativno pravnoga i drugih neliturgijskih usmjerenja. Kraj 16. stoljeća doista je kraj prirodnoga razvitka hrvatskoga glagoljaštva jer će u 17. i 18. stoljeću nastupiti proces rusifikacije/ukrajinizacije hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga, što je bitno pomoglo da glagoljaštvo preseli na periferiju hrvatskoga kulturnoga života pa ni nastojanja hrvatskih ćirilometodijanaca u 19. stoljeću nisu oživjela tu tradiciju. Hrvatsko glagoljaštvo napajalo se iz više izvora, u njemu se, osobito u najstarijem razdoblju, susreću utjecaji s Istoka i sa Zapada. Jedan od bitnih izvora je ćirilometodsko djelo, ne samo za tekstovnu tradiciju, nego još i više kao trajno nadahnuće i uporište gledištu da se čovjek Bogu i čovjek čovjeku najprirodnije obraća na materinskom jeziku, da ljubav prema svojem nipošto ne treba miješati ni s neprijateljstvom prema drugomu i drukčijemu, ni s nepotrebnim zatvaranjima koja vode u izolaciju. Izraslo na djelu Svete solunske braće, hrvatsko se glagoljaštvo opiralo latinskomu kao jedinomu književnom i liturgijskom jeziku, ali od 14. stoljeća dalje izvori tekstova su uglavnom zapadni (glagoljaši su preveli sve najvažnije i najpopularnije tekstove razvijenih europskih književnosti). Stoga se u njihovim tekstovima može pronaći gledište da su, usprkos odbijanju latinskoga, pravi sinovi Rimske crkve. Marija-Ana DÜRRIGL ï Stella FATOVIĆ-FERENČIĆ Odsjek za povijest medicine Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU, Zagreb Medicinska marginalija u molitveniku fra Ivana Čeperića U molitveniku fra Ivana Čeperića s Krka iz 17./18. stoljeća (Zagreb, Arhiv HAZU, sign. III a 1) zapisano je nekoliko medicinskih recepata za kamik. Premda opsegom malen, to je zanimljiv izvor za interdisciplinarno proučavanje hrvatskoglagoljske baštine.

28 Koliko je dosad poznato, posrijedi je jedina glagoljska zbirčica recepata posvećena samo jednoj bolesti, mokraćnim kamencima. Analiza medicinske marginalije u molitveniku pokazuje da oni zrcale nazore i shvaćanja srednjovjekovne samostanske medicine. Čeperićevi medicinski zapisi pokazuju se kao jedinstven interkulturalni spomenik jer u sebi povezuju odjeke magijsko-demonističkoga cijeljenja s iskustvenim, empirijskim metodama liječenja. Oni su zanimljivi s gledišta filologije jer pokazuju da su popovi glagoljaši i franjevci trećoredci glagoljaši bilježili i medicinske sadržaje te omogućuju uvid u razvojne stadije terapije izvan krugova učene medicine. S povijesnomedicinskoga pak gledišta pridonose retrospektivnomu epidemiološkom kontekstu izučavanja pojavnosti kamenaca na našem području. i Emir O. FILIPOVIĆ Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo Bosanska kraljica Katarina kao trećoredica U franjevačkoj tradiciji i historiografskoj literaturi bosanska je kraljica Katarina ( 1478.) već odavno prepoznata kao trećoredica. Tijekom izgnanstva iz svoga Kraljevstva koje je nakon 1463. godine provodila u Rimu, kraljica je često boravila uz dvojicu dvorskih kapelana koji su potjecali iz reda bosanskih franjevaca. Katarina se po dolasku u Rim okrenula franjevačkomu redu i crkvi sv. Marije Aracoeli u kojoj je pronašla i konačno počivalište. Koliki je značaj franjevački red imao u rimskom periodu njezina života svjedoči i činjenica da su čak šestorica od ukupno sedam svjedoka navedenih u tekstu njezine oporuke pripadala franjevcima. Nije poznato je li Katarina možda i u Bosni postala franjevačka trećoredica, a o velikom značaju koji je uživala u franjevaca govori i kasnija njezina beatifikacija. Cilj je ovoga priloga da se na jednom mjestu skupi i prezentira sve o vezi kraljice Katarine i franjevaca s namjerom da se ponudi novi pogled na taj aspekt njezina života i djelovanja. j Marija Stela FILIPOVIĆ Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti, Osijek Zastupljenost trećoredske glagoljaške tradicije u nastavi hrvatskoga jezika Rad donosi rezultate istraživanja zastupljenosti trećoredske glagoljaške tradicije u nastavnim priručnicima 19. i 20. st., točnije u čitankama književnosti i u udžbenicima jezika.

29 Franjevci trećoredci glagoljaši zadužili su hrvatsku znanost i kulturu te su time zavrijedili da pojam trećoredske glagoljaške tradicije uđe u nastavničke priručnike. Kao dokaz tomu bit će navedene osobe i djela značajnih franjevaca trećoredaca glagoljaša. Budući da je glagoljaštvo neprekinuta tradicija franjevaca trećoredaca od 15. stoljeća do danas, franjevci su trećoredci glagoljaši neizostavan dio te tradicije te je gotovo nemoguće govoriti o tradiciji glagoljaštva, a ne spomenuti trećoredsku glagoljašku tradiciju. k Tomislav GALOVIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Fra Stjepan M. Ivančić kao povjesničar Koncem 19. i početkom 20. stoljeća među povjesničarima i kroničarima franjevaštva zaslužno mjesto zauzima franjevac trećoredac o. Stjepan Marija Ivančić (Cres, 28. kolovoza 1852. Zadar, 8. travnja 1925.). Iako bez formalnoga povjesničarskoga obrazovanja, istakao se kao predani povjesničar redovničke zajednice kojoj je i sam pripadao franjevcima trećoredcima glagoljašima (Tertius Ordo Regularis S. Francisci) te ćirilometodske baštine uopće. Objavio je brojne radove, publicirao diplomatička i druga vrela te sastavio Imenik preminulih redovnika samostanskog III. reda S. O. P. redodržave s. Jerolima u Dalmaciji, Kvarneru i Istri (1910.) i životopise trećoredskih autora koji su djelovali od 15. do 19. stoljeća (Nešto o hrvatsko-glagolskim piscima samostanskih Trećoredaca, 1911.). Kao krunu svoga dugogodišnjega rada objavio je iznimno vrijedno i temeljito djelo Povjestne crte o samostanskom III. Redu sv. O. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodržavi (Zadar, 1910.). U ovom će se radu iznijeti i vrednovati njegovi manje poznati i obrađeni rukopisi i spisi koji se čuvaju u Arhivu Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zagrebu i drugdje. Posebno će se prikazati njegovo rukopisno djelo Cronologium seu Historica monumenta Tertii Regularis Ordinis de Poenitentia Sancti Patris Francisci koje se čuva u Arhivu Generalne kurije franjevačkoga Trećega reda u Rimu (Archivio della Curia Generalizia TOR). l Franjo Emanuel HOŠKO Teologija u Rijeci Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Rijeka Svjedočanstvo Ignacija Radića o Hrvatskom katoličkom pokretu Ignacij Radić (Sv. Vid kraj Malinske, 28. VIII. 1876. Porat, 30. VII. 1965.), franjevac samostanski trećoredac i glagoljaš, postao je svećenikom 1899. godine te je najprije

30 djelovao kao vjeroučitelj u Velom Lošinju, a potom kao profesor u gimnazijama svoje redovničke zajednice na Galevcu i Krku. Od samih početaka Mahnićeva Hrvatskoga katoličkoga pokreta 1897. godine, Radić mu se pridružio i bio jedan od najaktivnijih suradnika u časopisu Hrvatska straža (1903.). Kad je došao u Krk, Mahnić ga je izabrao za osobnoga ispovjednika i prihvatio njegovu pomoć u uređivanju listova Hrvatska straža i Svećenička zajednica. Dosljedan Mahnićevu načelu da Crkva mora pratiti cjelokupnu ljudsku djelatnost te vjernicima davati evanđeoske smjernice za život i formiranje kršćanskog nazora, proučavao je društvena kretanja u zemlji i svijetu, pisao je tekstove filozofske, socijalne i asketske tematike. Njegova bliskost Mahniću došla je do izražaja u teškim danima za Hrvatski katolički pokret u vrijeme Prvoga svjetskoga rata. Posve je podržavao Mahnića i dijelio njegove tjeskobe ne samo nad sudbinom pokreta već i katolištva i narodne samobitnosti pri rasapu Austro-Ugarske i stvaranju Države Srba, Hrvata i Slovenaca. Radićeva knjiga Antun Mahnić, biskup krčki (Slavonska Požega, 1940.) pruža vrijedno svjedočanstvo o Mahnićevoj ulozi u nastanku i djelovanju Hrvatskoga katoličkoga pokreta, osobito u spomenutom kriznom razdoblju, sve do biskupove smrti 1920. godine. m Zdenka JANEKOVIĆ-RÖMER Zavod za povijesne znanosti HAZU, Dubrovnik Zajedništvo života trećoredaca Sv. Jeronima i stanovnika Martinšćice na Cresu (1578. 1618.) Jedan od triju trećoredskih samostana na Cresu, Sveti Jeronim u Martinšćici utemeljen je oporukom creske vlastelinke Urse de Colombis, rođene de Bocchina (1474.) te njezina muža Blaža (1479.). Redovnici su u još nedovršeni samostan u uvali Tiha uselili 1482. godine. Gradnja je dovršena oko 1520., a crkva sv. Jeronima posvećena je 1525. godine. O životu u ovom samostanu svjedoče sačuvane knjige datja i prijatja u rasponu od 1578. do 1920. godine kada je samostan i otok potpao pod talijansku vlast. U ovom će se radu koristiti knjige iz razdoblja od 1578. do 1618. koje je objavio A. Badurina. Naizgled šture bilješke o prihodima i rashodima otkrivaju mnogo o redovničkoj zajednici u samostanu sv. Jeronima, o drugim trećoredskim samostanima i o ljudima s Cresa koji su živjeli zajedno s franjevcima trećoredcima glagoljašima. Uz podatke važne za treći franjevački samostanski red i gospodarsku povijest otoka Cresa i bliskih krajeva, knjige primitaka i izdataka otkrivaju i mnogo drugih zanimljivosti. Pripovijedaju o prehrani, proizvodnji, medicini, odjeći, pokućstvu i posuđu, oruđu, životinjama, o brodu, ribarenju, a i o susjedima, slugama, prijateljima i nadređenima, o susretima i putovanjima, o berbi i žetvi, o oskudici

31 i blagdanskim gozbama, o crkvi, obredima, inventaru i ruhu te o gradnji i unapređenju imanja. Knjige slikaju samostansku svakodnevicu i suživot trećoredaca s mještanima Martinšćice, creskim seljacima i građanima, plemićima i vlastima i s drugom subraćom trećoredcima. Braća Sv. Jeronima živjela su u zajedništvu sa stanovnicima Martinšćice, u svakodnevnom vidu međusobne pomoći i duhovne skrbi redovnika nad vjernicima. Svojom specifičnom evangelizacijom utemeljenom na vrijednostima siromaštva, pokajanja i života s ljudima, trećoredci su se usadili među puk, rasli zajedno s njime, poučavali ga, ali i ostajali dijelom pučke kulture. Iva JAZBEC Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka n Zbirka liturgijskoga ruha u samostanu sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku U samostanima franjevaca trećoredaca glagoljaša koji se nalaze na otocima Krku i Cresu, sačuvano je sveukupno jedanaest predmeta liturgijskoga tekstila izrađenih prije 19. stoljeća. Svi se nalaze u Muzeju samostana sv. Marije Magdalene u Portu. Ovakva situacija je, nažalost, uobičajena za većinu župnih i samostanskih crkava Sjevernoga Jadrana. Stoga se zbirka liturgijskoga tekstila u Portu ističe brojem, a što je mnogo važnije, i kvalitetom pojedinih predmeta. Zbirku čine dvije misnice, dva pluvijala, manipula, štole, veluma, pale te tri burse. Navedeni predmeti mogu se datirati u razdoblje od kraja 16. do kraja 18. stoljeća. Komplet koji čine misnica, stola i manipul izrađen je od fine svilene tkanine s elegantnim cvjetnim uzorkom, a nastao je krajem 17. odnosno početkom 18. stoljeća. Druga misnica iz zbirke, vrlo vjerojatno iz prve polovice 18. stoljeća, pripada skupini bizarnih tkanina s obzirom na egzotične i pomalo nadrealne elemente arhitektonskih motiva koji se na njoj nalaze. Izuzetno je dobro sačuvan pluvijal od tkanine impresivne kompozicije naturalistički izvedenoga cvjetnoga uzorka karakteristična za sredinu 18. stoljeća. Istomu razdoblju kao i tipologiji uzorka pripada i velum. Skupini paramenata iz 18. stoljeća možemo pribrojiti i dvije burse od damasta kao i komplet pale i burse s vezenim uzorkom. Konačno, najznačajniji tekstilni predmet ove zbirke je pluvijal izveden od svilene tkanine tipa klasičnoga damasta ljubičastih niti osnove i potke. Moguće ga je datirati u kraj 16. stoljeća, a kao moguće područje proizvodnje odrediti mu regiju Veneto. Najpoznatija tkanina s kojim se pluvijal iz Porta može usporediti je impozantna bala damasta pronađena u olupini venecijanske galije potopljene krajem 16. stoljeća kod otočića Gnalića blizu Biograda, a koja je konstrukcijski i tipološki vrlo slična onoj od koje je načinjen pluvijal iz Porta.

32 o Mateja JERMAN Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka Liturgijska srebrnina u samostanima franjevaca trećoredaca na Krku i Cresu Samostani franjevaca trećoredaca na otocima Krku i Cresu čuvaju više vrijednih liturgijskih predmeta od plemenitih metala koji se mogu datirati u razdoblje od 16. do 19. stoljeća. S obzirom na njihov način izrade i stilske karakteristike, svi su ovi predmeti nastali u venecijanskim zlatarskim radionicama. Kako je riječ o radovima umjetničkoga obrta koji dosad nisu sustavno znanstveno ni istraženi ni prezentirani, izlaganje će se baviti njihovom datacijom, pripisivanjem radionicama ili majstorima te smještanjem u kontekst tadašnje proizvodnje liturgijskih predmeta od plemenitih metala u Veneciji. Posebna će pažnja biti posvećena usporedbi i povezivanju najvažnijih liturgijskih predmeta iz samostana franjevaca trećoredaca na Krku i Cresu sa sličnim djelima iz sakralnih objekata i zbirki u Hrvatskoj i inozemstvu. Analiza natpisa na pojedinim predmetima, upotpunit će sliku o podrijetlu, naručiteljima i njihovim običajima, točnije dat će precizniju obavijest o kulturnom, povijesnom i gospodarskom kontekstu nastanka nekih djela umjetničkoga obrta u samostanima franjevaca trećoredaca u Martinšćici, Portu, Glavotoku i Krku. Hrvoje KEKEZ Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb p Prilog izradi povijesnoga atlasa samostanskoga III. reda svetoga oca Franje na hrvatskim povijesnim prostorima Kao prilog svojoj knjizi Prema izvorima (1990.) fra Petar Runje priredio je povijesnu kartu samostana i spominjanja franjevaca trećoredaca na hrvatskim povijesnim prostorima. Kako je u međuvremenu objavljeno nekoliko znanstvenih radova o hrvatskim franjevcima trećoredcima s novim podatcima, među njima i nezaobilazna fra Petrova Prema izvorima II. (2012.), pojavila se potreba izrade novoga povijesnoga atlasa na kojemu će se jasnije predstaviti prostorna rasprostranjenost zajednice franjevaca trećoredaca glagoljaša te dinamika povijesne mijene njihove prostorne prisutnosti na hrvatskim povijesnim prostorima. Stoga će se na osnovi postojećih historiografskih spoznaja temeljenih na monografijama o. fra Stjepana Marije Ivančića i fra Petra Runje te drugim znanstvenim i stručnim

33 radovima, prikazati prostorna prisutnost franjevaca trećoredaca nizom povijesnih karata. Na ukupno 9 karata bit će prikazana razdoblja od prvoga spomena samostanskoga III. reda svetoga oca Franje na hrvatskim prostorima sredinom 13. stoljeća, pa sve do današnjih samostana i župa o kojima se skrbi hrvatska Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša. Ana KOVAČEVIĆ r Žena, majka, kraljica: sv. Elizabeta Ugarska u hrvatskoglagoljskim brevijarima Najslavnija žena njemačkoga srednjovjekovlja, prva kanonizirana žena franjevačke duhovnosti i zaštitnica Trećega reda sve su to atributi svete Elizabete Ugarske (1207. 1231.) koja je kao imućna i udana plemkinja, unatoč kratkomu ovozemaljskom životu, ostavila svevremeno i uvijek izazovno svjedočanstvo pomirenja i prožimanja bogatstva i siromaštva, majčinstva i djevičanstva, svjetovnoga i duhovnoga, ljudskoga i božanskoga. Uz svetu Klaru Asišku, sveta je Elizabeta Ugarska jedina žena među franjevačkim svecima koji se nalaze u kalendarima hrvatskoglagoljskih misala, brevijara i zbornika. U brevijarima se nalazi i služba na blagdan svete Elizabete Ugarske, 19. studenoga, čiji je središnji dio sugestivan hagiografski prikaz njezine duhovnosti i svetosti. Ta će srednjovjekovna hrvatska crkvenoslavenska služba, kao potvrda višestoljetne tradicije štovanja svete Elizabete Ugarske na narodnom idiomu i kao poticaj njegovanja trećoredske karizme među Hrvatima, ovim radom biti raščlanjena i jezično i sadržajno. Usporedno će biti obuhvaćeni svi poznati hrvatskoglagoljski spomenici u kojima se služba sačuvala, a istražit će se i odnos s latinskom inačicom. s Vinko KOVAČIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Dokumenti na talijanskom jeziku u prvom svesku Bartolijeva zbornika U samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša u Krku pohranjena je rukopisna zbirka prepisanih dokumenata od 13. do 19. stoljeća koja se u literaturi obično naziva Bartolijevim zbornikom. Taj je zbornik, naime, većim dijelom sastavio fra Feliks Marija Bartoli od 1741. do 1743., a kasnije su drugi nastavili. Sastoji se od dva sveska koji ukupno broje preko četiristo obostrano ispisanih listova papira. U prvome svesku nalaze se dokumenti

34 na latinskom i talijanskom jeziku, a u drugome ima i onih na hrvatskom, zapisanih glagoljicom. U izlaganju će se iznijeti opis dokumenata napisanih na talijanskom jeziku, koji zauzimaju četvrtinu opsega prvoga sveska zbornika, pri čemu će se dati naznake njihova sadržaja, a ukazat će se i na neke jezične osobitosti. Nina KUDIŠ Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka t Slikarstvo 17. i 18. stoljeća u samostanima franjevaca trećoredaca na Krku i Cresu U samostanima franjevaca trećoredaca što se nalaze na otocima Krku i Cresu postoji veći broj slika koje možemo datirati između 1600. i 1800. godine. Riječ je o palama načinjenim za oltare u crkvama, slikama manjih dimenzija što su bile namijenjene privatnoj pobožnosti fratara, odnosno smještaju u redovničke sobe te djelima koja su ukrašavala zajedničke samostanske prostorije ili crkvenu opremu, poput refektorija ili parapeta pjevališta. No, krčki i creski franjevci trećoredci i njihovi donatori su se tijekom navedenoga razdoblja radije obraćali skromnim, odnosno manje skupim, ili lokalnim majstorima. Čak i kada naručuju pale za glavne oltare svojih crkava, biraju stilski konzervativne, a s njihova motrišta provjerene majstore baš kao što su to činili i njihovi prethodnici u 16. stoljeću. U ovoj skupini djela kvalitetom se ističu slike na glavnom oltaru franjevačkih crkava u Glavotoku i Martinšćici, ona na desnom bočnom oltaru krčke crkve te ona u lijevoj kapeli creske crkve. Njima valja pridružiti i nekoliko djela manjih dimenzija što se čuvaju u samostanima u Glavotoku i Krku te ciklus od šest slika iz Martinšćice koji prikazuje apostole, a nastao je prema dosad neutvrđenim grafičkim predlošcima. Za kulturnu su povijest izuzetno zanimljive dvije slike što se danas također nalaze u samostanu franjevaca trećoredaca na Cresu, a prikazuju donatore koji se obraćaju svojim zaštitnicima. Ova su djela prikladno opremljena natpisima koji nam omogućuju da saznamo imena naručitelja, godinu nastanka, pa čak i ime slikara. Kristijan KUHAR u Trećoredska glagolitika Franjevci trećoredci glagoljaši izravni su nasljednici ćirilometodske glagoljaške tradicije u Hrvatskoj. Od svojih početaka u kasnom srednjovjekovlju, ova redovnička zajednica u

35 liturgijskoj i upravnoj uporabi za crkvenoslavenski i hrvatski jezik rabi isključivo glagoljicu. Brojni sačuvani glagoljski spomenici u arhivima trećoredskih samostana u Hrvatskoj svjedok su neprekinute petstoljetne glagoljaške tradicije među franjevcima trećoredcima glagoljašima. Ovim će se izlaganjem prikazati raznolikost sadržaja trećoredske glagolitike sačuvane kulturne baštine pisane glagoljicom. Katarina LOZIĆ KNEZOVIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split f Jezične osobitosti Zbornika fra Šimuna Klimantovića I. iz 1512. godine Fra Šimun Klimantović, jedan od najistaknutijih trećoredskih pisara sa statusom književnika, za sobom je ostavio ukupno pet rukopisa. Prvi i najopsežniji među njima je Klimantovićev zbornik I. iz 1512. godine (RitKlim), koji je većim dijelom ritual s različitim obredima, a čuva se u samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu. U radu se proučavaju jezične osobitosti Klimantovićeva zbornika. Među osobitostima koje se odnose na pismo i fonološki sustav zapažamo primjere u kojima je vidljivo da se slovo i na početku riječi obično nije čitalo kao [ji]. To potvrđuju primjeri kao npr. ĵisti, ĵizdêĉi, za razliku od onih koje počinju s [i] napisanih samo s i (igrati, iže), mada se i tu javljaju udvojeni slučajevi kao kod primjera ime i ĵime. Zanimljivo je i bilježenje odraza na mjestu praslavenske skupine *dj, gdje se javlja slovo i kao npr. kod: roistvo, podai, a izgovaralo se kao [j]. U rukopisu je najčešći čakavski odraz j, neoznačen u grafiji, kao npr. kod: roenь, roeniê, a rijetka je starocrkvenoslavenska skupina `d kao npr. kod: prêžde, v raždênici. Od morfoloških osobina primjećujemo nedosljedno provođenje 2. palatalizacije glasa k ispred i u N mn. imenica kao što je vidljivo u primjerima ist toč niki, naslêd niki te grešniki ~ grêšnici / grišnici / g reš nici, pravedniki ~ pravednici. Na sintaktičkoj razini, rečenične negacije u RitKlim uglavnom su tvorene karakterističnim niječnim slaganjem kao npr. i ne čuû nied ne muke ni bolez ni, ne ukradi nied ne riči isk rn nemu. Međutim, zabilježeni su i primjeri sa samo jednim niječnim morfemom u rečenici kao npr. azže niĉь esmь i ubogь, g(ospod)ь paset me i ničesože me lišit, v sa têm biše bêž negože ničtože bist. Na području leksika zamjetna je prisutnost stranih riječi među kojima je, unutar praslavenskoga sloja, najviše moravizama, kao npr. balii, kniž nikь, odnosno talijanizama unutar posuđenica iz kasnijega razdoblja kao npr. adur, vižitaturь. Također su prisutni crkvenoslavenski i hrvatski kontaktni sinonimi kao npr. aĉe ~ ako, iže ~ ki, inь ~ drugi.

36 h Milica LUKIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek Vera BLAŽEVIĆ KREZIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek Prinosi Dragutina Antuna Parčića obnovi liturgijskih knjiga u 19. stoljeću (o jezičnoj koncepciji D. A. Parčića prije Misala) U radu se razmatraju društveno-političke i crkvene prilike (stasanje hrvatske Cyrillomethodiane kao znanosti i kao pokreta, istočnoslavenizacija liturgijskih knjiga u 17. i 18. stoljeću i obnova liturgijskih knjiga, osnivanje odbora za uređivanje liturgijskih knjiga 1867., enciklika Grande munus, Konkordat između Svete Stolice i Kneževine Crne Gore 1886. itd.) koje su, u okviru ćirilometodskih nastojanja 19. stoljeća, dovele do objelodanjivanja temeljne jezično i pismovno obnovljene staroslavenske liturgijske knjige misala Dragutina Antuna Parčića Rimьski Misalь slavênьskimь ezikomь presv. G. N. Urbana Papi VIII povelêniemь izdanь Missale Romanum slavonico idiomate ex decreto sacrosancti Concilii Tridentini (Rim: Congregatio de Propaganda Fide, 1893.). S obzirom na dosad jasno istaknute i u literaturi utvrđene značajke o jezičnoj politici i primijenjenoj jezičnoj praksi u obnovi liturgijskih knjiga i glagoljaške tradicije u 19. stoljeću, cilj je rada ustvrditi obujam i kvalitetu doprinosa D. A. Parčića u njezinu oblikovanju i provedbi. Istaknuti se cilj najprije ima postići analizom jezika izdanja Ivana Berčića (koja funkcioniraju kao prva poluga obnove istočnoslaveniziranih liturgijskih izdanja) u priređivanju kojih je sudjelovao i Parčić (Chrestomathia linguae veteroslovenicae charactere glagolitici, Prag 1859.; Ulomci sv. Pisma, Prag 1865. 1971.) te Parčićevih prvih samostalnih izdanja do Misala 1893 (npr. Mrtvačka misa s koralnim napjevom 1860., Čin i Pravilo misi ošće že i molitvi prêžde i po misê iz Rimskog misala 1881. i dr). Želi se ispitati u kojoj mjeri unutrašnja analiza jezika (odabrani problemi fonološke i morfološke razine) prvih Berčićevih i Parčićevih izdanja pokazuje jezičnu obnovljenost primjenom poredbene metodologije utvrđivanja staroslavenskih, istočnoslavenskih i hrvatskostaroslavenskih jezičnih elemenata.

37 ō Ivan MAJNARIĆ Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb Zaglavska zadužbina Sv. Mihovila iz rakursa Grgura Mrganića U ožujku 1452. Grgur Mrganić, imućni zadarski trgovac, darovao je franjevcima trećoredcima glagoljašima netom sagrađenu crkvu sv. Mihovila u Zaglavu na Dugom otoku. Ta privatna zadužbina, posvećena 1458. te utvrđena Mrganićevim oporučnim legatom iz 1460., djeluje i danas. Imala je između 1843. i 1888. godine tek kraći prekid. Premda je povijest izgradnje crkve i osnivanje zajednice u polovici 15. stoljeća uglavnom poznata, samo se usputno motrio kontekst koji je Mrganića vodio k tom pothvatu te se uglavnom, doduše ispravno, svodio u okvire interpretacija Mrganićeva dobročinstva, imućnosti i brige za onozemaljski život. U izlaganju će se stoga posvetiti pozornost širemu kontekstu Mrganićeva čina, koji će se motriti s obzirom na njegovo podrijetlo, društveni položaj te upravne prilike u Zadru oko polovice 15. stoljeća. ć Mirjana MATIJEVIĆ SOKOL Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Zbirka isprava u Arhivu Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša U Arhivu Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu čuva se zbirka pergamena, odnosno diplomatičkih dokumenata sastavljenih latinskim i talijanskim jezikom. Isprave su iz dugoga vremenskoga razdoblja od 14. do kraja 18. stoljeća. Na temelju uvida u arhivsko pomagalo, odnosno njihov inventar, kao i u samo gradivo procijenit će se ova diplomatička zbirka koja, čini se kako su istaknuli sastavljači inventara odražava na određeni način povijest same Provincije. Važno je ovu zbirku valorizirati i upoznati znanstvenu javnost s njome da bi postala predmet istraživanja povjesničara koji se bave prostorima i vremenima na kojemu se rasprostirala Provincija.

38 c Ana MIHALJEVIĆ Osnovna Montessori škola Barunice Dedee Vranyczany, Zagreb Milan MIHALJEVIĆ Brevis grammatica Slavica fra Benedikta Mihaljevića Fra Benedikt Mihaljević (1768. 1855.), franjevac trećoredac glagoljaš, bio je profesor staroslavenskoga i hrvatskoga jezika u zadarskome sjemeništu. Za svoje je učenike priredio na latinskome jeziku kratku gramatiku crkvenoslavenskoga jezika. U arhivu samostana franjevaca trećoredaca na Školjiću nađen je treći, posljednji dio te rukopisne gramatike u kojemu je obrađena sintaksa, točnije rekcija i red riječi. Posrijedi je opis novocrkvenoslavenskoga jezika koji se u to vrijeme upotrebljavao u rusificiranim izdanjima hrvatskih glagoljaša. U referatu će se opisati taj dio gramatike, upozoriti na karakteristike jezika koji opsuje, ali i latinskoga jezika kojim je pisana. Nastojat će se također, što je točnije moguće, odrediti vrijeme nastanka gramatike te njezine odnose s dotad postojećim gramatikama (Meletija Smotrickoga i Josefa Dobrovskoga). č Teo RADIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Trećoredci u»franjevačkim izvorima«plod se Franjina nauka, kako ističe jedan od brojnih njegovih biografa, najviše očituje u trima redovima koje je osnovao. Pored prvih dvaju Franjinih redova, u»franjevačkim izvorima«(fontes Franciscani) monumentalnu djelu što sadržava sve temeljne spise osamstogodišnje franjevačke tradicije, odnedavna dostupnu i u cjelovitu hrvatskom prijevodu znatan prostor zaslužuje i Treći red (Ordo poenitentiae S. Francisci). O ovom se redu sustavno i iscrpno izlaže u osmom dijelu»franjevačkih izvora«, naslovljenu Zakonodavni tekstovi reda braće i sestara od pokore, gdje se Treći red promatra kao cjelina, jedinstven pokret što će se istom poslije razviti u svjetovni i samostanski, te u pripadajućim Dodatcima, koji donose kasnija pravila obaju tih odvjetaka. Ovdje se nalaze tekstovi Memoriale propositi (1221.) i bula Supra montem pape Nikole IV. (1289.) te, pored nekoliko drugih spisa, kasnija pravila što su ih za svjetovni red objelodanili

39 pape Leon XIII. (1883.) i Pavao VI. (1978.), a za redovnički Leon X. (1521.) i Pio XI (1927.). Uz rečene najznatnije normativne tekstove Trećega reda zanimljivi su i kraći sporadični osvrti na razne aspekte nastanka i života Reda, koje, u drugom dijelu»franjevačkih izvora«, nalazimo u nekoliko Franjinih životopisa (npr. Vita s. Francisci Julijana Špajerskoga, De inceptione vel fundamento Ordinis Ivana Peruđinskoga, Legenda trium sociorum te Liber de laudibus b. Francisci Bernarda Beskoga). Andrea RADOŠEVIĆ š Heroltovi egzempli u Besjedama Matije Divkovića U samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru čuva se jedno od izdanja Besjeda franjevca opservanta Matije Divkovića. Besjede (Venecija 1616.), kao i ostala djela Matije Divkovića, bile su vrlo popularne ne samo na području franjevačke provincije Bosne Srebrene (sav teritorij pod osmanskom vlašću u jugoistočnoj Europi), nego i u svim hrvatskim krajevima pod habsburškom i mletačkom vlašću. Dokaz tomu su i rečene Besjede iz trećoredske biblioteke. Sastavljajući svoje didaktične tekstove Divković je često posezao za stranim autorima popularnih religiozno-didaktičnih djela, među kojima je istaknuto mjesto imao njemački dominikanac Johannes Herolt ( 1468.). Poznato je kako je Divkovićevo djelo Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice Divice Marije (Venecija, 1611.) zapravo prijevod Heroltove zbirke Marijinih mirakula, o čemu je više puta u vrlo iscrpnim studijama pisala Ivanka Petrović. S namjerom da svoje Besjede ukrasi popularnim poučnim pripovjednim oblicima, Divković je u propovjedni tekst unio više Heroltovih egzempla (Š. Urlić). Divković nije bio prvi koji se na ovim prostorima u dobrom dijelu oslanjao na Heroltovu latinsku zbirku Sermones Discipuli de tempore et de sanctis cum Promptuario exemplorum et de miraculis beatae Mariae Virginis. Prije tiskanoga izdanja Divkovićevih Zlamenja i Besjeda, točnije u prvoj polovici 16. stoljeća nastaje jedan od glagoljskih prijepisa Disipula, tj. hrvatski prijevod u izboru njemačkoga dominikanca Johannesa Herolta. U ovom se radu uspoređuje prijevod Heroltovih egzempla u glagoljskim Disipulima s Divkovićevim prijevodom istih egzempla u njegovim Besjedama. Svrha je rada na temelju utvrđivanja sličnosti i razlika među dvama prijevodima Heroltova teksta, pokušati zaključiti je li se Divković osim Heroltovim latinskim tekstom mogao barem povremeno služiti nekim prijepisom Disipula koji je potekao iz iste matice kao i glagoljski Disipuli.

40 ⱜ Johannes REINHART Institut za slavistiku Sveučilišta u Beču, Beč Regula franjevaca samostanskoga III. reda u starohrvatskom prijevodu Franjevačku regulu samostanskoga III. reda je 18. kolovoza 1289. izdao papa Nikola IV. (Inc.: Supra montem Catholicae Fidei). Latinski tekst regule bio je preveden na starohrvatski jezik vjerojatno u Zadru onda kada je zaživjela prva zajednica samostanskoga III. reda u Hrvatskoj. Hrvatski je prijevod pravila posvjedočen tek u trima hrvatskoglagoljskim zbornicima iz ranoga novoga vijeka. Dva su prijepisa sačuvana u zbornicima Šimuna Klimantovića, prvi u zborniku nastalom između 1501. i 1512. (Klimantovićev zbornik, Zagreb: Arhiv Provincijalata franjevaca trećoredaca), a drugi u zborniku iz 1509. godine (Berčićeva zbirka, Sankt Peterburg: Ruska nacionalna knjižnica, br. 2). Treći je prijepis iz Glavićeva zbornika, osobnoga priručnika franjevca trećoredca Šimuna Glavića, u koji je između 1529. i 1557. godine upisivao tekstove potrebne redovnicima samostana (Zagreb: Arhiv HAZU, sign. HAZU I a 25). Cilj je ovoga priloga tekstološko istraživanje triju prijepisa i pokušaj utvrđivanja vremena prijevoda. ě Petar RUNJE Samostan franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Franje Asiškoga, Krk Fra Stjepan Belić priređivač Baromićeva glagoljskog brevijara 1493. godine u Veneciji? Fra Stjepan Belić, redovnik, franjevac trećoredac, glagoljaš živio je u zadnjim desetljećima 15. i prvim desetljećima 16. stoljeća, u vrijeme iznašašća tiska, otkrića Amerike i vrhunskih dostignuća rascvjetanoga humanizma. To je upravo istaknuto razdoblje zlatnoga doba glagoljaške kulture. Fra Stjepan Belić, osim različitih i važnih službi koje je vršio u svojoj redovničkoj zajednici, imenovan je 23. travnja 1494. javnim učiteljem staroslavenskoga jezika. Dopis o tome potpisao je službeni delegat fra Gabrijel Bruni. U radu će se iznijeti dosad nepoznati podatci o fra Gabrijelu Bruniju koji je uz obveze službe gvardijana, profesora, propovjednika, pisca i prepisivača sudjelovao u ranoj fazi hrvatskoga tiskarstva, a u osobi fra Stjepana Belića prepoznat će se priređivača Baromićeva glagoljskoga brevijara iz 1493. godine u Veneciji.

41 û Damir SABALIĆ Konzervatorski odjel u Rijeci Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Rijeka Fra Stanko Dujmović (1866. 1940.) kao fotograf Stanko Dujmović (1866. 1940.), franjevac trećoredac glagoljaš rodom iz Porta na Krku, tijekom dugogodišnje službe obnašao je neke od najviših dužnosti u provinciji i redu, a kao iznimno spretan organizator i poliglot u tri je navrata boravio u SAD-u. U svijet fotografije ulazi rano, već osamdesetih godina 19. stoljeća, u vrijeme školovanja u glavotočkom samostanu gdje je zatekao fotografsku opremu Dragutina Parčića. Zasad poznatu fotografsku ostavštinu ovoga, po vlastitim riječima, strastvenoga fotografa amatera čini pet fotografskih albuma i nekoliko bilježaka u dva sveska memoarskih zapisa te nekoliko fotografskih kamera raznih tipova i formata. Najviše dosege postiže u kategoriji portreta koji čine i većinu opusa, nastalih u duhu tada dominantnoga piktorijalizma. Među ovima, značajan je broj autoportreta. Dokumentarističkim zapisima mjesta u kojima obitava i ljudi koje susreće, vedutama američkoga sela i domaćih ambijenata te žanr-scenama pristupa pak znatno ležernije. Posebnu pažnju, kao zasebna zaokružena cjelina, zaslužuje fotografski album popraćen rukopisnom kronikom, nastao tijekom prvoga boravka u SAD-u između 1907. i 1911. prilikom osnivanja škole i zavoda u Spaldingu, država Nebraska. Sandra SUDEC a Inventar samostana sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku (1734. 1878.) kao jezični izvor Inventar poratskoga samostana sv. Marije Magdalene (A. Badurina 2013.), nastao u 18. i 19. stoljeću, u prvom je redu povijesni izvor. Njegove sažete bilješke, svedene uglavnom na imenovanje predmeta, ipak nude i građu za istraživanje povijesti hrvatskoga jezika i dijalektologije. Kako su inventar popisivali različiti pisari (najčešće gvardijani samostana) u razmjerno kratku vremenu, jezične su razlike u njihovim zapisima više horizontalne (prostorne) nego vertikalne (vremenske). Cilj je izlaganja da se te razlike identificiraju i kontekstualiziraju, što bi između ostaloga pridonijelo određivanju podrijetla pojedinoga pisara.

42 b Marinka ŠIMIĆ Leksik Ivančićeva zbornika Leksik je hrvatskoglagoljskih rukopisa višeslojan, posebice neliturgijskih zborničkih tekstova, u kojima se u crkvenoslavensku osnovu unose čakavsko-kajkavski elementi kao pokušaj da se oblikuje književni jezik prihvatljiv na što širem području. Udio je ovih sastavnica različit od teksta do teksta čak u istom zborniku. Ivančićev zbornik glagoljski je rukopis 14./15. st. raznovrsnoga religiozno-moralnoga sadržaja. Ime je dobio po Stjepanu Ivančiću, franjevcu trećoredcu glagoljašu koji ga je pronašao u franjevačkom samostanu u Glavotoku na otoku Krku, a danas se čuva u franjevačkom samostanu na Ksaveru. Jezik je rukopisa, kao što je ustanovljeno jezikoslovnim istraživanjima, prilično neujednačen, tj. u nekim je dijelovima više crkvenoslavenski, a u drugima više narodni. To se odnosi na sve jezične razine. U ovom se radu istražuje leksik Ivančićeva zbornika na temelju čega se nastoji odgovoriti na pitanje kakav je omjer crkvenoslavenskih i narodnih leksema u pojedinim tekstovima. Posebice će se obratiti pozornost na odnos prema unošenju kajkavskih leksema, tj. jesu li oni u svim dijelovima rukopisa podjednako raspoređeni. Damir TULIĆ Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka v Mramorni oltari i skulptura u samostanima trećoredaca glagoljaša na Cresu i Krku U franjevačkim samostanima na otocima Krku i Cresu mramorni su se oltari počeli podizati u 18. stoljeću. Taj je običaj stigao iz Venecije koja je bila najznačajnije umjetničko središte na Jadranu i politička prijestolnica kojoj su pripadali kvarnerski otoci. Dok su još početkom 18. stoljeća nastali najstariji oltari podignuti u krčkom samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša, nabava je mramorne skulpture kasnila pa tek nekoliko desetljeća kasnije dolaze prvi kipovi. Cilj je izlaganja kritički promotriti i analizirati mramorna umjetnička djela u samostanima u Krku, Glavotoku i Portu na Krku te u Martinšćici na Cresu. Uz dosad poznata imena dokumentiranih altarista, Giuseppea Cavalierija i Giuseppea Bissona bit će pred-

43 stavljeni radovi dosad nespominjanih majstora poput riječkoga altarista i kipara Antonija Michelazzija i još uvijek slabo istraženoga Sebastijana Petruzzija. U izlaganju će se razmotriti i pitanja vezana uz naručitelje, majstore, stil, vrijednosti te kvalitetu sačuvanih spomenika ove vrste u samostanima trećoredaca glagoljaša na Krku i Cresu, a s ciljem razumijevanja širega povijesnoga, sociološkoga, ekonomskoga i kulturnoga okvira u kojem su ona nastala. Lucija TURKALJ g Apokrif O krsnom drvetu u Žgombićevu zborniku Žgombićev zbornik, neliturgijski kodeks iz 16. stoljeća nastao vjerojatno u istočnoj Istri, jedan je od najvažnijih izvora za istraživanje srednjovjekovne hrvatske književnosti i jezika. Ime je dobio po nekadašnjem vlasniku fra Benku Žgombiću, gvardijanu trećoredskoga samostana sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku. Među raznolikim, uglavnom duhovnim, štivima nalazi se i apokrif O krsnom drvetu (O drvetu križa), pretpovijest čudotvornoga drva Isusove muke i raspeća, potekloga od stabla koje je kralj Salomon dao posjeći i prenijeti u Jeruzalem za gradnju hrama. Inače, apokrif O krsnom drvetu potvrđen je i u Oksfordskome i Grškovićevu zborniku, ali u drukčijoj verziji od one u Žgombićevu. Ona će se pak u ovome radu opisati sadržajno i jezično, a njezin tekst usporediti sa sličnim tekstovima iz Petrisova zbornika i Pazinskih fragmenata. d Franjo VELČIĆ Teologija u Rijeci Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Rijeka Rukopisna zbirka Poemata i drugi pjesnički radovi Dragutina Antuna Parčića U arhivskoj ostavštini Staroslavenske akademije u Krku, pohranjenoj u Biskupijskom arhivu u Krku (BAK), čuva se i mala rukopisna zbirka Poemata vrsnoga jezikoslovca i glagoljaša Dragutina Antuna Parčića (1832. 1902.). Ova bilježnica ručne tvorevine sadrži 20 Parčićevih pjesama. Sve su napisane u duhu vremena, za razne svečarske prigode, kao npr. u čast austrijskoga cara Ferdinanda, Parčićeva zadarskoga učitelja Urbana Stanića i slično. Posebnost njegove zbirke jest u tome što je pisao pjesme na čak tri jezika: talijanskome, latinskome i grčkome. Premda su uglavnom posrijedi školski primjerci njegovih uradaka,

44 napisani u šesnaestoj ili sedamnaestoj godini života, oni nam otkrivaju solidnost i vrsnost tadašnjega načina učenja stranih jezika, ali i Parčićevu nadarenost. Veće pak značenje među njegovim pjesničkim radovima imaju one pjesme ispjevane na hrvatskome i staroslavenskome jeziku. Tu spadaju i neka njegova pisma pisana u lirskom slogu. U njima otkrivamo neke manje poznate biografske podatke o Parčiću, kao i njegovu ljubav i odanost papi Lavu XIII. koji je pokazao posebnu naklonost prema slavenskim narodima, njihovoj staroslavenskoj kulturi, uzdignuvši štovanje svete braće Ćirila i Metoda na razinu opće Crkve. U Parčićevo pjesničko stvaralaštvo ubrajamo i njegov probni pokušaj prevođenja Danteove Božanske komedije. Nju je on, kako sam bilježi, ponašio za pokus, tj. preveo na hrvatski jezik, te 1875. godine eksperimentalno tiskao u svojoj tiskari u trećoredskom samostanu u Glavotoku na otoku Krku. Svetlana O. VIALOVA Ruska nacionalna knjižnica, Sankt Peterburg e Rukopisi franjevaca trećoredaca glagoljaša u Ruskoj nacionalnoj knjižnici Nije velik broj glagoljskih pisaca čija su imena ušla u hrvatsku književnost i koji su po tome kriteriju uključeni u enciklopedije i biografske leksikone. Među njima su i franjevci III. samostanskoga reda sv. Franje: Šimun Klimantović/Klementović (1460./?/ 1544./?/), Rabljanin Petar Milutinić (Rab, kraj 15. ili početak 16. st. /?/, poslije 25. XI. 1559.), Andrija Čučković (16. st.) i Juraj Černić/Črnić (kraj 16. ili poč. 17. st. Bribir /Vinodol/ poslije 21. I., no ne kasnije od 21. IX. 1662., Bribir /?/). Njih četvorica pisci su poznatih zbornika Klimantović dva (1509. i 1514.), te po jedan Milutinić (1556.) i Čučković (1529.), a Juraj Černić/Črnić javnobilježničke isprave sastavljene 25. XI. 1635. Sve je to danas pohranjeno u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Sankt Peterburgu. Jasna VINCE ž Franjevac trećoredac Stipan Ludovik Baus i njegov rukopisni glagoljični Bukvar iz 1823. godine Tema je ovoga priloga jezična raščlamba početnice koju je franjevac trećoredac Ludovik Baus sastavio 1823. godine u Prviću. Osnovne podatke o Bukvaru ispisanom lijepom

45 uglatom glagoljicom iznosi Franjo Velčić u članku Rukopisna ostavština Staroslavenske akademije koja se čuva u Krku (rad je objavljen u zborniku Glagoljica i hrvatski glagolizam što su ga 2004. godine zajednički izdali Staroslavenski institut u Zagrebu i Krčka biskupija). Uz podulji naslov te iscrpni sadržaj knjižice koja obasiže 21 stranicu Velčić donosi i jedan tekst u latiničnom prijepisu: Deseto slovie (Deset Božjih zapovijedi). Početnica ponajprije svjedoči o stupnju obrazovanosti svojega autora franjevca trećoredca glagoljaša, a potom i o školskoj praksi na glagoljaškom području. Ona je izvrstan pokazatelj razvoja crkvenih i pučkih molitava jednoga kraja i franjevačke zajednice u njemu (Velčić). Knjižica je zanimljiva i jezično, jer se u njoj tekstovi na čistom pučkom idiomu izmjenjuju s onima pisanima hrvatskocrkvenoslavenski, sa zamjetnim elementima rusifikacije. Jezičnu raznolikost autorica opisuje na pismovnoj, glasovnoj, morfološkoj i leksičkoj razini. Anica VLAŠIĆ-ANIĆ ă Prvi istraživački susret s Arhivom Provincijalata franjevaca trećoredaca u Zagrebu Zahvaljujući znanstvenoj suradnji s fra Kristijanom Kuharom, franjevcem trećoredcem glagoljašem i znanstvenim novakom Staroslavenskoga instituta, tijekom kolovoza 2012. godine ostvaren je prvi autoričin istraživački susret s Provincijskim arhivom franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu. Autorica će se u svome izlaganju osvrnuti na neke inspirativne aspekte rada u Arhivu koji produbljuju njezino svekoliko zanimanje za rukopisne fragmente nerijetko sačuvane kao ukoričeni dio starih knjiga. Također će iznijeti paralele s dosad provedenim istraživanjima u kapucinskim knjižnicama u Hrvatskoj i Europi. Josip VUČKOVIĆ z Amulet Od muke Isukrstove. Prinos utvrđivanju žanrovskoga repertoara glagoljske književnosti stavljene u službu pučke pasionske religioznosti U izlaganju se opisuju sadržaj, struktura i funkcija neobjavljivanoga glagoljskoga teksta Od muke Isukrstove koji se pod signaturom 163 čuva u Arhivu Provincijalata franjevaca

46 trećoredaca u Zagrebu. Riječ je o tekstu koji se predstavlja kao Isusovo očitovanje o broju pretrpljenih udaraca i prolivenih kaplji krvi u muci, za koje se tvrdi da je potaknuto upor nim molitvama svetih Elizabete, Brigite i Matilde te pronađeno na Kristovu grobu u Jeruzalemu. Uz obećanja o milostima koje se mogu postići svakodnevnim molitvama u slavu muke, u tekstu se donosi i niz tvrdnji o apotropejskim svojstvima ovoga rukopisa, a tragovi višestrukoga presavijanja lista mogli bi biti indicija da je on doista bio upotrebljavan kao amulet. Srodni su tekstovi potvrđeni na drugim europskim jezicima i još su uvijek u optjecaju u ponešto izmijenjenoj varijanti. Nastanak je teksta Od muke Isukrstove ponajprije motiviran praktičnom namjenom i vjerojatno oblikovan bez naglašenijih estetskih namjera, no povjesničarima bi književnosti mogao biti važan zbog proširivanja uvida u žanrovski repertoar glagoljske književnosti stavljene u službu pučke pasionske religioznosti. Vlasta ZAJEC Institut za povijest umjetnosti, Zagreb ï Štuko dekoracija stropa crkve sv. Marije od puka u Novigradu u Istri Tijekom 18. stoljeća crkva sv. Marije od puka (Madonna del popolo) u Novigradu u Istri pripadala je fratrima trećoredcima glagoljašima koji su poduzeli više obnoviteljskih zahvata na crkvi i samostanu. Fragmentarno sačuvana štuko dekoracija stropa lađe s prikazom stigmatizacije sv. Franje Asiškoga kronološki se može dovesti u vezu s obnovom u sklopu koje je, uz popravak krova i otvaranje polukružnih prozora na brodu, crkva dobila fasadu klasicističkih obilježja. U radu se prikazuju obilježja i razmatra značaj štuko dekoracije stropa crkve sv. Marije od puka u kontekstu srodne produkcije na području šire regije. i Ilija ŽIVKOVIĆ Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Pastoralna, socijalna, kulturna i politička djelatnost franjevaca trećoredaca glagoljaša u Sjedinjenim Američkim Državama Ovaj rad nudi sažetak sedamdeset osmogodišnjega rada i djelovanja franjevaca trećoredaca glagoljaša u Americi. Ponajprije se daje uvid u povijesnu odluku franjevaca trećoredaca glagoljaša da pođu za svojim narodom u Sjedinjene Američke Države u emigraciju. Do

47 te je odluke došlo između dva svjetska rata nakon drugoga po redu jačega vala iseljavanja hrvatskoga stanovništva. Odluka je imala dva cilja: poći za svojim narodom kako bi ga održali u vjeri i kulturi iz koje je podrijetlom te pomoći Provinciji pri gradnji samostana u Zagrebu. Potom se govori o pastoralnim aktivnostima franjevaca trećoredaca u povjerenim im župama. Trećoredci su od svoga dolaska u Ameriku pa do odlaska djelovali na tri župe u Pittsburghu i okolici: župi sv. Nikole u sjevernom dijelu Pittsburgha, župi sv. Nikole u Millvaleu te župi Presvetoga Srca Isusova u McKeesportu. Ponuđen je povijesni osvrt gradnji i uređivanja crkava te duhovne, socijalne i kulturne aktivnosti u župama. U drugom dijelu ovoga rada govori se o najvažnijim kulturnim i prosvjetiteljskim aktivnostima franjevaca trećoredaca, koji su ostavili značajnijega traga u Pittsburghu i okolici. Ponajprije se opisuju slike hrvatskoga slikara Maksimilijana Vanke koje je napravio u crkvi sv. Nikole u Millvaleu. Unutrašnjost te crkve, koja je ušla u nacionalni registar povijesnih mjesta u Americi, oslikana je različitim motivima iz Hrvatske, a oslikana je i teška sudbina hrvatskoga emigranta u Americi. Drugi kulturni odnosno prosvjetiteljski doprinos trećoredaca jesu dva mjesečnika koje je godinama objavljivao o. Dobroslav Sorić. Jedan mjesečnik je izlazio na hrvatskom jeziku pod imenom Ave Maria, a drugi na engleskome Immaculate Conception. Oba su časopisa bila vjerske naravi. Ave Maria bio je namijenjen Hrvatima prve generacije u Americi, a Immaculate Conception ponajprije djeci naših iseljenika koji su se slabije služili hrvatskim. U ovom se radu nudi prikaz poteškoća s kojima se susretao urednik i izdavač ovih mjesečnika, zahvaljujući povremenim kritikama komunističkoga režima u Jugoslaviji. Budući da su franjevci trećoredci u Americi udruženi u crkvenu teritorijalnu jedinicu nazvanu Komesarijat bili mecene koje su financijski omogućavali i podupirali određene projekte koje Provincija nije bila u stanju financirati, u ovom se radu daje uvid u američku potporu jednom od najvećih dostignuća franjevaca trećoredaca u Rimu, a to je dobivanje dozvole za provincijski Kolegij pro Oriente Slavo ili Glagoljaški dom Parčić. U trećem dijelu ovoga rada autor se pozabavio prikazom trećoredske kuće u Washingtonu koja je najprije bila kupljena da bi bila sjemenište, ali je početkom 1980-tih poslužila kao okosnica za Hrvatsku katoličku misiju. U radu se daje prikaz prvih deset godina djelovanja misije u Washingtonu od pastoralnih, kulturnih i socijalnih aktivnosti, pa do aktivnosti povezanih s uspostavom slobodne Hrvatske.

Nakladnici Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša, Zagreb Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Za nakladnike fra Niko BARUN prof. dr. sc. Željko TANJIĆ prof. dr. sc. Damir BORAS prof. dr. sc. Marko TROGRLIĆ prof. dr. sc. Milan PELC dr. sc. Marica ČUNČIĆ Uredili Ivan BOTICA Tomislav GALOVIĆ fra Kristijan KUHAR Grafički uredio Boris BUI, FF-press, Zagreb Dizajn naslovnice i plakata Marta PUNTIJAR Lektor i korektor Ivan BOTICA Tekst Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša preuzet je iz knjige fra Petra RUNJE Prema izvorima II. Rasprave i članci o hrvatskim franjevcima trećoredcima glagoljašima, Krk Zagreb, 2012., str. 15-17. Naklada 300 primjeraka Tisak Tiskara Rotim i Market, Lukavec, rujan 2013.