U Cerniku, 3. travnja 2003.

Transkript

1 Èitajuæi "Tramošnièki spomenar", u popisu korištene literature spomenuta je i diplomska radnja fra Mije Jozanoviæa iz godine. Ta je radnja prvi pismeni rad o Tramošnici koji zaslužuje da bude predstavljen široj javnosti. Kopiju spomenute radnje ustupio mi je fra Valerije Stipiæ, a dopuštenje da je predstavimo na ovaj naèin, dao je sam autor. Obojici od srca zahvaljujem. Fra Mijo mi je objasnio da je radnja bila dulja i sadržavala više podataka, ali je na zahtjev mentora, zbog ogranièenog broja stranica, morala biti sažeta a mnogi podaci izostavljeni. Tekst sam prenio onako kako ga je napisao fra Mijo, ako sam negdje pogriješio, bila je to pogreška u tipkanju. Zbog možebitnih drugih pogrešaka isprièavam se fra Miji Jozanoviæu i svima èitateljima. S poštovanjem Petar Piljiæ U Cerniku, 3. travnja 2003.

2 KATOLIÈKI BOGOSLOVNI FAKULTET U ZAGREBU, Kaptol 29. MIJO JOZANOVIÆ POVIJEST KATOLIÈKE ŽUPE TRAMOŠNICA DIPLOMSKA RADNJA KOD PROF. DR. FRANJE ŠANJEKA ZAGREB 1978.

3 UVOD 1. O znaèenju i ulozi župe kao zajednice ljudi koju povezuju ista vjera, najrjeèitije govori povijest pojedinih župa. Svrha je ove radnje da prikaže bogatu i burnu prošlost župe Tramošnica. Prošlo je 176 godina djelovanja župe i 90 godina otkako je sagraðena crkva. Šteta što crkva nije doživjela veæu starost jer je ovaj narod to zaslužio. Naime. Crkva je u trošnom stanju i nije više za upotrebu za Službu Božju zato je sada sagraðena nova crkva pokraj stare. Ova radnja podijeljena je u osam dijelova, a ti su: 1. Na tragovima prošlosti 2. Samostalna Kapelanija 3. Župa 4. Crkva, župni stan i druge zgrade 6. Župnici župe Tramošnica 7. Škola 9. Franjevci rodom iz Tramošnice Pokušao sam proniknuti u njezin vjerski život, rad i djelovanje prvih škola, i doznati nešto o nekim sveæenicima iz tog mjesta. Gradivo za ovu radnju uglavnom je crpljeno iz još neobjavljene arhivske graðe. Dok su neki dijelovi uzimani iz veæ objavljenih djela, dotle su neki uzeti samo iz arhivske graðe. Volio bih kad bi ova radnja bila svima nama i buduæim pokoljenjima poticaj da ostavštinu koju su nam ostavili naši preði brižno èuvamo, njegujemo i nikada ne zaboravimo.

4 2. Napomena! U radnji sam navodio ime mjesta kako se danas zove i kako je poznatije (Tramošnica), premda još i danas kao Župa ima naziv Tremošnica. 1. NA TRAGOVIMA PROŠLOSTI Mjesto Tramošnica nalazi se u sjeveroistoènom dijelu bosanske Posavine. Dvanaest kilometara udaljeno od malog grada Gradaèca, sjedišta Gradašèeviæa. Podruèje je pretežno ravnièarsko. Stanovništvo se bavi poljoprivredom a u posljednje vrijeme najviše proizvode duhan. Tramošnica sa susjednim mjestima: Turiæem, Srednjom Slatinom, danas ima oko 6500 stanovnika. O IMENIMA TIH MJESTA Prije nego što prijeðem na povijesne podatke evo nešta o imenima mijesta koja æu spominjati u ovoj radnji. Ime Tramošnica vjerojatno je došlo od latinske rijeèi: trans montes = preko brda. To se uzima po ovome: Èitav ovaj posavski kraj bio je politièki vezan za Gradaèac. Da bi se došlo do Gradaèca moralo se prijeæi preko tramošnièkih brežuljaka. Za Slatinu samo ime govori od èega je došlo. U starini je postojala banja. Veæinom su i druga mjesta, s tim nazivom, dobila po tome ime. Za ime Turiæ može se nagaðati. Da li je došlo od toga što je zemljište bilo begovo-tursko, ili što se je tu nalazio kakav toranj od kapelice (u staro vrijeme) ili od tornja kakve tvrðave (turnis=toranj).

5 3. Zato sigurno znamo za imena Liporašæa i Bukvika. Naime, novodošli narod od Duvna, Livna i Kupresa, nastanjivao se je na podruèju gdje je bogato lipovom i bukovom šumom. Po šumi prozvana i mjesta Liporašæe i Bukvik. POVIJESNI PRIKAZ Teško je toèno reæi kada se po prvi puta u povijesti susreæemo s nazivom ovoga mjesta. Prvi podatak nam govori o godini Te godine o. Marijan Pavloviæ, franjevaèki provincijal, predao je Kongragaciji za širenje vjere, jedan izvještaj. U tom izvještaju spominje se da Provincija Bosne Srebrene ima 17 samostana i 73 župe. Meðu samostanima koji se nabrajaju, spominje se i samostan Modrièa. Tom samostanu pripadale su tri župe: 1 Koprizunich, Slatina i Sikirevci u Slavoniji. Ovo mjesto Slatina teško je reæi i zasigurno tvrditi da je to današnja Slatina, a pogotovu da je veæ u to vrijeme bila župa, jer nema nikakvih tragova. No najvjerojatnije da je to bila Tramošnica, s tim da je imala naziv Slatina. Ali opet je problem u pitanju župe, kada se zasigurno zna da je Tramošnica bila prvo kapelanija a onda tek župa. U kronici Reda, povijesti Provincije Bosne Srebrene, spominje se ovo: da za vrijeme Turaka stanovništvo tramošnièko nema stalno boravište, nego borave po špiljama, brdima i peæinama. Stanovništvo se je potpuno iselilo bojeæi se progona od strane muslimanskog naroda. Nešto kasnije, raznim migracijama, poèeli su se nastanjivati na napuštenim zemljištima ove župe katolici iz okolice Livna, Duvna i Kupresa.

6 4. Oko godine 1673 župa Tramošnica zajedno s župama: Modrièa i Crkvište (Crkvina) imale su sve skupa katolika. Godine Tramošnièka je župa imala 6301 župljanina, ali se uzima da je obuhvaæala i neke župe u Slavoniji. Spominje se da su župe: Županje Blato i Bošnjaci 3 pripadale ovoj župi. Iz godine 1743 imamo zapisane neke podatke o obiteljima i broju èlanova u mjestima Slatina, Tramosgniza i 4 Turich. Prema tim podacima u Slatini je bilo dvadest obitelji, odraslih je bilo 68 i djece 40. Tramošnica je imala deset obitelji, odraslih je bilo 41, a djece 22. Turiæ je imao trinaest obitelji, odraslih je bilo 58, a djece je bilo Prema podacima od istog autora iz godine vidi se porast obitelji i broja stanovnika u svim navedenim mjestima. Jedino je u Slatini mala razlika. Dok se je u Tramošnici i Turiæu poveæao broj obitelji i stanovnika dotle je u Slatini poveæao se broj obitelji za dva. Tako da je Slatina imala 14 obitelji ali manji broj odraslih i djece u odnosu na prošli popis. Sada je imala 54 odrasla i 33 djece. Zanimljivo je i to da u Slatini nema u ovom popisu niti jedne obitelji s istim prezimenom koja se nalaze u popisu iz godine. Tramošnica je prema ovom popisu imala 36 obitelji, odraslih 146, a djece 92. Naravno s ovolikim porastom obitelji pojavljuju se i obitelji s novim prezimenima. Turiæ je prema drugom popisu imao 21 obitelj, odraslih je bilo 102, a djece 52. I u ovome mjestu pojavljuju se obitelji s novim prezimenima.

7 5. U usporedbi prezimena iz popisa s današnji prezimenima tu vidimo da ima nekih prezimena koji su se zadržali još i danas, a nekih više nema. No svakako migracijom imamo nova imena koja se danas nalaze u tim mjestima. Za godinu imamo izvještaj biskupa fra Marka Dobretiæa u II kanonskom pohodu Vikarijatu u Bosni što ga je 12. VII poslao Svetom zboru za širenje vjere: 18 septembra... u župi Biela celebrirao sam sv. Misu na oltaru pod krovom župske kuæice na kojem sam krizmao 40 osoba. Nakon kratkog odmora krenuo sam sa svojom pratnjom i župniku mjesta i nekim župljanima u drugo selo iste župe zvano Tramošnica tri sata daleko. Došao sam tamo na zalasku sunca i u župskoj kuæici parokovoj... koja je lijepo podignuta... Dana 19. septembra... ovdje je na ovom mjestu bilo ispovijedi i prièesti... i bilo je dosta primanja vjernika na razgovor... rekao sam... na podignutom oltaru pored same župske kuæice misu rekao... i 6 na koncu sakramenat krizme podijelio sam 65 osobama. Postoji još jedan izvještaj iz godine od istoga biskupa fra Marka Dobretiæa koji je poslao Svetom zboru za širenje vjere u Rimu. U izvještaju navodi da je iz župe Biela 7 došao u Tramošnicu. U Šematizmu Bosne Srebrene možemo takoðer naæi neke podatke o Tramošnici. Tako u Šematizmu iz godine na 24. strani imamo podatak da se je odijelila od svoje Matice godine i da vodi svoje matice od godine. Ima kapelu Bl. Dj. Marije (Gospa od Anðela). U granicama župe pravoslavci se nalaze u dobrom broju.

8 6. U tom Šematizmu ima i popis broja obitelji po zaseocima. Taj popis izgleda ovako: Familiae Paria Animae Dist. Cathol. copul Cathol. a Matre In Matre In Filialibus Èardak /2 Grab /2 Gradaèac Lipo-Rastje Orlovo Polje /2 Slatina Turiæ /2 Vodica Slièan popis imamo u Šematizmu iz godine na kojem se vide neke promjene u odnosu na ovaj prvi. Popis izgleda ovako: In Matre Èardak /2 Grab /2 Gradaèac Liporašæe /2 Orlovo Polje /2 Slatina /2 Turiæ /4 Vodica

9 7. Imamo još jedan popis iz godine Familiae Paria Animae Dist. Cathol. Copul. Cathol. a Matre hora In Matre Èardak /2 Grab /2 Liporašæe /2 Orlovo Polje /2 Slatina /2 Turiæ /4 Vodica (9) 2. SAMOSTALNA KAPELANIJA Poslije Beèkog rata èitava Sjeveroistoèna Posavina (osim tuzlanskog kraja) pripadala je župi Ravne. Radi ogromnog prostora godine župa je podijeljena na dvije: Štrepci (Zovik) i Bijelu. Kako se katolièki svijet i dalje naseljavao, a prirodni priraštaj bio dobar, osjetila se potreba, da se u udaljenim selima podignu kuæice, (kuæari ili kolibice) gdje bi se sveæenik zadržao po nekoliko dana, mise govorio, ispovijedao, krštavao, bolesnike opremao i dr. Kada je kuæa u Tramošnici napravljena ne znamo toèno. Svakako prije jeseni godine. Naime, 18. IX godine, biskup fra Marko Dobretiæ, došao je u Tramošnicu radi dijeljenja krizme, i tada je odsjeo u sveæenièkoj kuæici, kako smo vidjeli u izvještaju biskupa koji je poslao Svetom zboru.

10 8. Ova je kuæa bila sve do upravitelja mjesne kapelanije fra Petra Maroeviæa ( ). Župa ima svoje matice od godine. Od te godine Kapelanijom su upravlajli slijedeæi fratri: fra Tomo Sabotiæ fra Marko Mijatoviæ fra Tadija Gašiæ iz Teševa fra Anto Treizniæ fra Petar Maroeviæ fra Josip Stoièiæ 1801 fra Andrija Maraèiæ fra Rafo Petriæ 3. Ž U P A Tramošnica kao kapelanija bila je podložna župi Bijela sve do godine. Te godine fra Grgo Iliæ, biskup, podigao ju je na župu. Podložio joj je kapelaniju Garevo. Takvo stanje je ostalo do 1820 godine, kada je biskup fra Augustin Miletiæ, Garevo podigao na župu. Župi Tramošnici ostala su sela: Tramošnica, Turiæ, Liporašæe, Orlovo Polje i Slatina. Garevu su pripala sela: Garevo, Babeštica, Kladari Gornji i Donji, Otoža, Modrièa, Rijeèani, Tolisa i Živkovo Polje. Godine osnovana je nova samostalna kapelanija Gradaèac. Ovoj kapelaniji pripala su sela: Gradaèac, Ledenice, Èardak, Jelovaèa i Kornica. Da je Tramošnica iz kapelanije podignuta na župu imamo svjedoèanstvo u dekretu iz l801. godine. Prema tome dekretu vide se da je prema ondašnjim prilikama bilo sasvim potrebno da Tramošnica postane Župom.

11 9. Sam dekret doslovno glasi: Decretum: Ex audientia Ssimi habita die 27. Febris Cum R.P.D. Gregorius a Varess Episcopus Ruspensis, Vicarius Apostolicus in Bosna exposuisset nonnullas in suo Vicariatu Capellanias reperiori, quas valde expediens foret parochiali titulo ac qualitate donari, quo facilius animarum saluti providere possit: quales sunt Capellaniae nuncupatae de Kupris, de Gliuluncich, de Sivsha, de Tremoshnicza, de Tolisa, qubus in locis ob distantiam paroeciarum et ob itineris pericula et asperitatem defficile est aliter animarum saluti providere. Ssimus Dnus N. Pius Divina Providentia Papa VII referente me infrascripto sacrae Congragationis de propaganda fide secretario, eidem Vicario Apostolico Bosnensi facultatem benigne concessit, et enuntiatis Capellaniis totidem Paraecias erigendi eo meliori modo quo fieri poterit, etiam non servata juris forma, et contrariis quibusecumque non 10 obstantibus. Datum Romae ex Aedibus etc. die mense et an. q. supra L.+ S. Dominicus Archiep. Myrensis Secret.

12 CRKVA, ŽUPSKI STAIN I DRUGE ZGRADE Današnji župski stan nije bio na ovom mjestu na kojem je sada. Prvo je bio dolje u dolini. Godine fra Grgo Grgiæ je prenio župski stan na brdo. Tu je sagradio lijepu kapelicu. Novi župski stan bio je tijesan, ali za one prilike dobar. Sagradio je štalu za konje, posadio vinograd oko župskog stana, voænjak, šljive i dr. Godine župu je preuzeo fra Ambroža Matiæ. Veæ prve godine župnikovanja sagradio je staju u koju je komotno moglo stati 20 konja, uredio bašèu, posadio 500 komada raznog drveæa, poveæao vinograd za 1400 loza, ogradio dvorište i dr. Fra Ambroža je sagradio godine iz solidnih i tvrdih dasaka novi župski stan za pet osoba. Godine poèeo je graditi crkvu od drveta dugu 21 a široku 12 lakata. Dovršio ju je slijedeæe godine. U crkvu je stavio pod, nabavio klupe, tri oltara, misno ruho i sve ostalo potrebno za službu Božju. Nabavio je i sliku Gospe od Anðela i stavio ju povrh glavnog oltara. Sve te zgrade podignute su na "poklonjenom" zemljištu. Bila je tc zemlja Gradašèeviæa. Kada su Gradašèeviæi podijelili zemlju tada je veæina zemljišta Tramošnice, Slatine i dr. pripala Alaj-Begu Gradašèeviæu. Alaj-Beg je bio gospodar toga zemljišta i onda kada je fra Grga prenosio kuæu na brdo i kada je fra Ambroža Matiæ nove zgrade pravio. Alaj-Beg je bio vlasnik imanja sve do dolaska Omerpaše, koji je ubio Alaj-Bega u Sarajevu. Fra Ambroža kada je postao župnik, vidio je da je dvorište tijesno pa ga je nastojao proširiti. Proširio je na taj naèin što je raznim poklonima pridobio Subašu za sebe. Druge dvije njive poklonio je Petar Petroviæ iz Sarajeva godine.

13 11. Sliku Gospe od Anðela poklonio je Ivan Matizoviæ, biskup i prepozit ðakovaèke katedrale. Crkvu od solidnog materijala sagradio je fra Marijan Semunoviæ (župnik ) a fra Blaž Petroviæ, nabavio je 1874 godine zvono za crkvu. I ova crkva je bila mala, pa je župnik fra Ilija Æavaroviæ godine poèeo graditi novu od kamena. Nova crkva je blagoslovljena 21. VII godine. Blagoslov je obavio fra Ilija Æavaroviæ. 8. XII godine (br. 140) javlja fra Ilija Nadbiskupskom Ordinarijatu, da je crkva pod krovom. Samo proèelje nije ozidano, a i crkva je samo privremeno pokrivena. Crkva je sagraðena u gotskom stilu od tvrdog klesanog kamena i cigle. Zidana je u obliku križa, samo s jednom laðom. U zaèelju Iaðe podignut je veliki oltar posveæen Gospi. Oltar je poklonio biskup Strosmayer od svoje stare katedrale, Fra Martinu Nediæ, a fra Martin tramošnièkoj crkvi. Nešto kasnije stavljeni su poboèni oltari. Kamen za crkvu poklonila je Visoka zemaljska vlada za BiH, od razorene gradaèaèke tvrðave. A ktome još dala je i novèanu pomoæ. Vjernici su prevezli materijal i davali radnike. Kasnije do današnjih dana na crkvi su vršeni samo manji popravci. Veæi popravak je bio godine kada je župnik fra Anto Lopandiæ crkvu dao obojati i zvonik podigao za još 4,1/2 m. A buduæi da je godine oduzeto zvono fra Anto je sada nabavio novo. Fra Bono Brkiæ sagradio je još jednu sakristiju. Ova crkva koju je fra Ilija sagradio danas je u slabom stanju. Više nije za službu puku. Stoga se je moralo poèeti s gradnjom nove crkve, što je dovelo do podjele stare župe na tri nove župe i u svakoj sagraðene nove crkve.

14 12. A isto tako pokraj stare crkve sagrauena je nova moderna crkva. Današnji župski stan Župski stan koji je fra Ambroža godine sagradio bio je veæ dotrajao. Stoga je godinu dana nakon gradnje crkve fra Ilija Æavaroviæ sagradio i novi župski stan. To se lijepo vidi iz fra Ilijina pisma od l0. XII god. br. 90. upuæenog gospodinu Antunu pl. Vukoviæ vladinom savjetniku i okružnom upravitelju, Donja Tuzla. Pismo Glasi: "Velemožni Gospodine! Kad sam vas prigodom novaèenja u Gradaècu molio za podignuæe župskog stana ovdje, Vi ste najpripravnijim se oèitovali u tomu me pomoæi kao i gradnji crkve što ste uèinili, èime ste me na veliku prema Vami zahvalnost zadužili, i istom prigodom rekli napraviti plan, al da Vam jedan nacrt kuæe pošaljem, da se isti glede nutarnjeg rasporeda prema našemu stanju može ravnati. Prija nemogoh tomu udovoljiti, nego eto ga istoga sad šaljem-malo ljepše prireðen, osobito obzirom na nutarnji prostor. Kako sam Vam veæ govorio, ako je moguæe da oni veæi diel kuæe, kao što se na nacrtu vidi bude pokriven ravno sa cementom ili materijom koja se za to upotrebljuje, i to radi toga što bi krov ob zimi bio u pogibelji radi vjetra ovdje na brdu. Nego i ovom Vas prigodom ponovno molim: 1) da bi Vašim velemožnim uplivom dobili gdjegod za graðu u najam tri hiljade forinti uz obligaciju otplatiti kroz èetiri godine, naravno s kamatama; jerbo teško je, dapaèe nemoguæe svietu kroz jednu ili dvije godine to isplatiti.

15 13. 2) da bi nam blagoizvolili kod visoke vlade ishoditi graðevnu potporu barem od l000 for. 3) da nam dozvolite iz onoga kamenoloma vuæi kamen, odkle su vukli za gradnju ureda i škole u Gradaècu, inaèe neæe nam biti moguæe praviti, i napokon 4) da pogl. g. pridstojniku priporuèite, da nas ne ostavlja same, jerbo sviet je sviet, a na ljeto bi se morala svršiti graða, jerbo neznam s ovom kuæom što æe biti i ove zime. Dakle dok se put otvori, trebalo bi odmah kamen vuæi..." Gosp. Vukoviæ brzo je odgovorio. Došao je s poslom u Gradaèac te je izmeðu ostaloga razgovarao s predsjednikom kotarskog suda u Gradaècu. Ovaj je dopisom od 19. XII god. zamolio fra Iliju, da mu pošalje neke podatke potrebne za plan: dužinu, širinu i visinu te broj pojedinih prostorija uz oznaku vrste materijala za gradnju. U isto ga je vrijeme zamolio, da bi bilo najzgodnije, da doðe u Gradaèac i s tamošnjim se inženjerom dogovori. Kotarski ured Gradaèac dne 4. VII br javio je fra Iliji: da je okružna oblast u Donjoj Tuzli dopisom od 27. VI t.g. br. 8405, javila da je zemaljska vlada BiH dala dozvolu gradnje župskog stana dopisom od 16. VI t.g. br 37240/I. Poèelo se je najprije s novèanim pripremama. Slijedeæe godine poèelo se je s kupovinom i dovozom graðe. Veæ slijedeæe godine dovršena je gradnja novog solidnog i lijepog, na kat, župskog stana. Taj župski stan bez nekih veæih popravaka služi još i danas. Elektrièno svjetlo i vodovod u župski stan uveo je župnik fra Kruno Pejèiæ ( ).

16 14. Prema podacima do kojih sam došao poèetkom ovoga stoljeæa život i stanje ove župe izoledao je ovako: Vjernici su u vjerskom i moralnom pogledu dobro. 'Narod je odan sv. vjeri i crkvi, lijepo se pohaða služba Božja nedjeljom i blagdanima. Prigodom vjenèanja, raðanja i smrti naveliko se troši. Ljude je dosta teško od toga odviknuti, ne daju da se dira u stare obièaje. U župi su aktivna i nabožna društava: Treæi red, Bratovština karmen, škapulara i sv. krunice te apoštolstvo molitve prilièno dobro stoje. U župi se nalaze dva groblja. Jedno ie u Tramošnici a drugo je u Turiæu. Za Turiæko groblje je posebno to, što se u tom groblju nalazi grob s posmrtnim ostacima fra Lovre Milanoviæa. O fra Lovri æu kasnije nešto malo više reæi. Gdine nabavljeno je novo zvcno iz èiste bronce teško 213 i po kg. saliveno u Ljubljani. Još i danas se mogu naæi neki obièaji koji su bili u poèetku ovoga stoljeæa. Istina i danas župnici pokušavaju odvratiti vjernike od troškova na sprovodu ali sasvim teško ide. Dok je u pojedinim župama, nakon podjela ovaj prijedlog prihvaæen dotle je u drugim župama sve po starom. Ako im se pokuša protumaèiti da to ne ide onda imaju dosta isprika da ne može bez toga. Bratovštine koje su bile više ne postoje. Jedino se je zadržao Treæi red sv. Franje.

17 ŽUPNICI ŽUPE TRAMOŠNICA Kao što smo vidjeli, Tramošnica na rang župe je podignuta 1802 godine. Od tada pa do danse župom su upravljali slijedeæi župnici: 1. Fra Josip Klariæ Fra Marijan Martinoviæ Fra Dominik Grgiæ Fra Grgo Jurièeviæ Fra Tadija Gas a Teševo 24. VI-9. XI Fra Grgo Jurièeviæ Fra Grgo a Vareš Fra Marijan Miletiæ Fra Ivo a Vrbova Fra Pilip a Vareš Fra Grgo a Vareš Fra Ambroža Matiæ Fra Stjepan Nediæ Fra Luka Terziæ Fra Anto Nediæ Fra Petar Èièak Fra Marijan Semun Fra Ivo Oršoliæ Fra Blaž Petroviæ Fra Ilija Æavaroviæ Fra Cvijo Nadareviæ Fra Ilija Æavaroviæ Fra Juro Ðipiæ Fra Ilija Æavaroviæ Fra Ilija Oršoliæ Fra Ilija Æavaroviæ Fra Ilija Laciæ Fra Cvijo Nadareviæ

18 Fra Ambroža Živkoviæ Fra Jozo Vukiæ Fra Anto Lopandiæ Fra Bono Brkiæ Fra Petar Eviæ Fra Bono Brkiæ Fra Juro Vuletiæ Fra Mirko Brandiæ Fra Jozafat Babij Fra Valerije Juriæ Fra Kruno Pejèiæ Fra Kruno Mikliæ Fra Tomislav Æaæiæ Fra Marko Kobaš Fra Anto Nediæ 1974 Povijest Tramošnièke župe kao jedinstvene moguæe je pratiti samo do godine. Te godine osjetila se je potreba pa i moguænost da se od župe matice odijeli kapelanija Turiæ i da postane samostalna župa. Župa nosi naslov: "Župa sv. Ilije Proroka". Prvi župnik je bio vlè. Mijo Nikoliæ do 1974 godine. Zamijenio ga je vlè. Mijo Josipoviæ, koji je upravljao župom od Sada župom upravlja vlè. Pero Aniæ. Župa ima svoje groblje koje je bilo veæ odprije. Još dok je Turiæ bio kapelanija groblje je bilo u mjestu. Kada je groblje otvoreno nezna se toèno. U tom groblju je grob fra Lovre Milanoviæa. U Šematizmu Bosne Srebrene iz godine na str nalazi se ovaj podatak:

19 17. "U groblju filijale Turiæ pobožno u Gospodinu poèiva fra Lovro Milanoviæ iz Sarajeva. Župnik, od bezbožnog nevjrenika Muje Arnauta sluge kapetana Gradašèeviæa 3. II ubijen je. Njegov grob obilazi masa svijeta." Kako se vidi u izvještaju od fra Ante Lopandiæa., Dekanatu Doboarskom u Modrièi, godine je na fra Lovri nom grobu podignut skroman spomenik, grobnica izvana malo ureðena, ali se grob nije otvarao. Taj je spomenik bio sve do godine kada je tadašnji župnik vlè. Mijo Josipoviæ dao napraviti novi spomenik i urediti grobnicu. Za fra Lovru vezana je jedna prièa koja se širi meðu pukom ovih mjesta. Naime! Buduæi da je fra Lovro bio rodom iz Vareša, trebalo je njegovo tijelo prenijeti u Vareš. No, kada su natovarili na kola njegove posmrtne ostatke, došavši do turiækog groblja volovi nisu mogli dalje voziti. Tada su skrenuli prema groblju, praktièki su sama kola išla. Fra Lovro je ubijen ovom prigodom: Bio je na službi u Tramošnici. Jednorn zgodom kada je na konju nosio sakramenat bolesniku sreo ga je Mujo. Zahtjevao je od fra Lovre koji je u rukama držao Presveto da siðe i da se pokloni Muji. Buduæi da fra Lovro nije htio, ovaj ga je ubio. Meðu narodom okolnih mjesta je velika pobožnost prema fra Lovri. Svake godine, na zadnju nedjelju mjeseca kolovoza, je vanjska proslava na Grobu fra Lovre. Dolazi veliko mnoštvo vjernika moli se i zagovara fra Lovri. Sav narod drži ga za sveca. Svaki puta nestaje zemlje s groba, jer narod uzima sa sobom. Zašto? Jer gruda je èudotvorna, natopljena je krvlju muèenika. Otuda je èudesna moæ. Treba njome samo istrljati bolesno mjesto, u žarkoj vjeri i molitvi, i uslišanje redovito ne izostaje. Današnja župa Turiæ sa zaseocima: Staro Selo, Bukvik, Liporašæe, Brðani i Vodice, ima oko 1600 èlanova.

20 18. Srednja Slatina Godine od župe Matice odijelila se je župa Srednja Slatina. Vjernici su sagradili župski stan i crkvicu, prikladnu za Službu Božju. Prvi je župnik bio vlè. Josip Sušak, do godine. Zamijenio ga je vlè. Anto Èondriæ. Župa ima za zaštitnika Sv. Franju Asiškog. Srednja Slatina sa zaseocima ima oko 1000 èlanova. Tramošnica Donja Godine od župe Matice odijelila se je i župa Donja Tramošnica. Prvo je sagraðen novi župski stan, a poslije i crkva. Župski stan je ureðen. Crkva još nije ali radi se i na ureðenju crkve. Ova župa ima za zažtitni ka Sv. Ivana Krstitelja. Župnik je od poèetka fra Valerije Stipiæ, mještanin. Župi pripadaju zaseoci: Grab, gdje je i sjedište župe, Orlovo Polje, Okrugliæ, Èardak i Njivak. U mjestu su dvije trgovine, osmogodišnja i osnovna škola. Osnovna škola je i u zaseoku Orlovo Polje. Ova župa ima oko 2300 èlanova. Tramošnica Gornia ( Župa Matica) U Župi Matici župnik je fra Anto Nediæ. Župski dvor je još stari, a pokraj stare crkve sagraðena je nova crkva, još ne sreðena. Na podruèju župe je jedna osnovna škola i trgovina. Župi pripadaju zaseoci: Koziæi, Tuzlani, Liporašæe, Okrugliæ. Današnja župa broji negdje oko 1500 èlanova.

21 Š K 0 L A Kada je u Tramošnici poèela raditi škola, ne može se zasigurno reæi. Sigurno je to da su prve korake poèeli franjevci. No nije to bila prava škola veæ je bila samo pouka onih koji su radili oko župskog stana. Što se tièe školstva, tu se je osobito isticao fra Ambroža Matiæ. On je još dok je bio kapelan zagrijao se za opismenjavanje, a osobito djece. U tu svrhu izdavao je i knjige. Bio je kapelan u Tolisi. Kada je došao u Tramošnicu nastavio je sa svojim radom. U izvještaju biskupa Šunjiæa, biskupu Strosmayeru od 13. XI i provincijala Kujundžiæa od iste godine, vidi se, da je 11 u planu podizanje školske zgrade u Tramošnici. 12 Slijedeæe godine veæ se drži školska nastava. Školska zgrada je postojala veæ od godine, kako se vidi iz izvještaja biskupa Šunjiæa konzulu Atanackoviæu od 2. XI god. Provincijal fra Mijo Gujiæ u izvještaju o školama konzulu Franji Zoretiæu, stavlja istu godinu kao godinu podizanja 13 školske zgrade u Tramošnici. U duplikatima dopisa o župama Provincijalatu stoji da je zgradu podigao župnik fra Petar Èièak ( ) ili da je podignuta 1856.godine. Da je škola neko vrijeme bila zatvorena vidimo iz dopisa fra Ilije Æavaroviæ. Dopis doslovno glasi: "Mnogopoštovani otèe državnièe! Još godine kad sam odavle otišo za provincijala, zatvorena je ovdje škola, a sramota ju je neotvoriti, pripustit opet nemogu, da se ze uèitelja svitovnjak dobavi - znate radi šta: Zato o. Custodu Oršoliæu, kad je bio ovdje na

22 20. izletu govorio sam, da Vam piše, da bi mi poslali mladomisnika Turbiæa za kapelana, a ovoga bi li za školu upotrebio. Malo poslije razumih, da je Turbiæ veæ odreðen za Vijaku, te sam usljid toga istom Custodu govorio, da bi mi spremili fra Pavu Kneževiæa iz Tolise za kapelana, pak mi na to reèe da i ja pišem. Dakle molim Vas uèinite mi tu ljubav... " U Tremošnici 4. studenog Štovalac fra I. Æavaroviæ ex pr. 14 Današnja stara osnovna škola poaignuta je god. U Turiæu je podignuta god. U Srednjoj Slatini je podignuta god. Osmogodišnja škola u Tramošnici podignuta je 1963.g. A godine sagraðena je nova, moderna osmogodišnja škola.

23 FRANJEVCI RODOM IZ TRAMOŠNICE Kakav je duhovni i vjerski život pojedine župe mjeri se po duhovnim zvanjima te župe. Župa Tramošnica je oduvijek imala duhovnih zvanja. Par godina iza kako je postala župa bilo je mladiæa koji su odabrali sveæenièki život. Navodim podatak da sve èetiri župe skupa imaju danas živih: 12 sveæenika, 19 èasnih sestara, 14 bogoslova i 10 sjemeništaraca. U ovoj radnji pisat æu samo o franjevcima koji su umrli. A ti su: 1) FRA JURO KNEŽEVIÆ, rodio se u Tuzlanima, župa Tremošnica, 11. IV god. od oca Ive i majke Mande r. Zlomisliæ. Na krštenju je dobio ime Ilija. Osnovnu poduku dobio je u Tolisi, a humaniorne nauke završio je u Kraljevoj Sutjesci. Tu je stupio i u novicijat 23. V god. Bogosloviju je završio u Italiji. Tu je rekao i prvu sv. Misu. Bio je kapelan u Kr. Sutjesci, Ulicama, Zelenikama (Plehan) i Dubravama. Bio je župnik u Zelenikama. Tu je i umro 3. V sahranjen je na 15 modranskorn groolju. 2) FRA AMBROŽ IVIÆ, rodio se u Turiæu, župa Tremošnica, 11. studenog god. od oca Nikole i majke Jele r. Perkuniæ. Na krštenju je dobio ime Anto. Osnovnu školu završio je kod župnika u Tramošnici,a humaniorne nauke u Kr. Sutjesci. Tu je stupio i u novicijat 17. I god. Filozofiju je stadirao u Kr. Sutjesci, a bogosloviju u Italiji. Prvu sv. Misu rekao je g. U duhovnoj pastvi radio je samo kao kapelan. Bio je na dužnosti kapelana u Kr. Sutjesci, Tremošnici i Dubravama. Umro je kao dubravski kapelan 16. II god.

24 22. 3) FRA NIKOLA ŠOKÈEVIÆ, r. 12. V god. u Tremošnici.Na krštenju je dobio ime Petar. Stupio je u novicijat 31. I god. Bio je kao kapelan u Plehanu. Tu je u samoobrani ubio Saliha Hasanija, koji je gajio mržnju prema katolicima. Tako je 6. XII god. napao franjevce u 16 samostanu u Plehanu. Fra Nikola je umro kao župnik u Porkalju (?) u Slavoniji. 4) FRA TADIJA KOZIÆ, r. 31. X god. u Tremošnici, od oca Petra i majke Mare r. Dubravac. Na krštenju je dobio ime Anto. Osnovnu školu završio je u Tolisi, a humaniorne nauke u Kr. Sutjesci. Tu je stupio u novicijat 16. VIII god. Bogosloviju je studirao u Italiji. Retoriku u Požegi, filoz. u Maðarskoj. U Duhovnoj pastvi radio je kao kapelan i župnik. Bio je kapelan u Kr. Sutjesci, Tremošnici i Dubici, a župnik u Žeravcu ( ). Umro je u Kr. Sutjesci 9. IX god. Sahranjen je na mjesnom groblju. 5) FRA PETAR ÆAÆIÆ, r 30. III u Tremošnici, od oca Petra i majke Matije r. Kopiæ. Na krštenju je dobio ime Juro. Osnovnu školu završio je u Tolisi, a humaniorne nauke u Kr. Sutjesci. Tu je stupio i u novicijat 16. VIII god. Retoriku je studirao u Požegi, a filozofiju i bogosloviju u Maðarskoj ( u Szolnokini-u). U duhovnoj pastvi radio je kao kapelan i župnik. Bio je kapelan u Tolisi, Dubravama, Zoviku i Vidovicama, a župnik u Ulicama ( ), Koraæu ( ) i Sivši ( ). Umro je 30. kolovoza u Vidovicama vršeæi dužnost kapelana. Sahranjen je na mjesnom groblju.

25 23. 6) FRA AMBROŽA PUŠKARIÆ-ŠOKÈEVIÆ, r. 9. XI god. u Tremošnici. Na krštenjn je dobio ime Ilija. Osnovnu školu završio je u Tremošnici, a humaniorne nauke u Kr. Sutjesci. Tu je stupio u novicijat 17. IX god. Bogosloviju je studirao u Ðakovu, a prvu je sv. Misu rekao god. Umro je kao maldomisnik u Kr. Sutjesci 17.V god. Pokopan je na sutješkom groblju. 7) FRA B0N0 IVIÆ, r. 27. IX god. u Turiæu, župa Tremošnica, od oca Nikole i majke Jele r. Perkuniæ. Na krštenju je dobio ima Mato. Osnovnu školu završio je u Tolisi, a humaniorne nauke u Kr. Sutjesci. Tu je stupio u novicijat 23. X g. Filozofiju je završio u Kr. Sutjesci,a bogosloviju izvan provincije. Prvu sv. Misu rekao je 1. I god. Radio je kao kapelan u Zoviku, Tolisi, Kr. Sutjesci i 17 Dubravama. Bio je župnik u Plehanu ( ). Umro je u Dubravama kao kapelan 9. I god. sahranjen je na mjesnom groblju. Bio je župnik i u Vidovicama ( ). 9 ) FRA MARIJAN MILIÈEVIÆ, roðen je u Grabu, župa Tremošnica, 1. V god. od oca Šime i majke Kate r. Æaæiæ. Na krštenju je dobio ime Mato. Osnovnu školu je završio u Tolisi, a humaniorne nauke u Kr. Sutjesci. Tu je stupio u novicijat 17. IX god. Bogosloviju je studirao u Ðakovu, a prvu sv. Misu je rekao u Tremošnici 27. III god. Poslije je nastavio studij u Pešti. U provinciji je vršio razne dužnosti. Bio je kapelan u Tolisi, Kr. Sutjesci i Tremošnici, a župnik u Dubravama ( ) i Zoviku ( ). Osim toga bio je i

26 24. profesor i vice prefekt bogoslova u Ostrogonu. Umro je u Tolisi vršeæi aužnost kapelana 9.X god. Sahranjen je na groblju Karaula. 9) FRA AUGUSTIN GAGULIÆ, rodio se u Grabu, župa Tremošnica, 15. V god. od oca Ive i majke Kate r. Jeleè. Na krštenju je dobio ime Andrija. Osnovnu školu završio je kod župnika, a humaniorne nauke u Kr. Sutjesci. Tu je stupio u novicijat 31. III god. Filozofiju je završio u Kr. Sutjesci, a bogosloviju u Ðakovu. Prvu sv. Misu rekao je u Tremošnici 8. XI god. Bio je na dužnosti kapelana u Tolisi, Tremošnici, Kr. Sutjesci, Dubravama i Ulicama. Umro je u Ulicama 8. I god. Sahranjen je na mjesnom groblju. 10) FRA JURO ÐIPIÆ, r. 21. VIII god. u Slatini, župa Tremošnica. Na krštenju je dobio ime Petar. Osnovnu školu je završio u Tolisi, a humaniorne nauke u Kr. Sutjesci. Tu je stupio u novicijat 4. X g. Bogosloviju je završio u Ðakovu, a prvu sv. Misu rekao je u Tremošnici 29. X god. Radio je kao kapelan i župnik. Bio je kapelan u Plehanu, Tolisi i Dubravama, a župnik u Svilaju ( ), Potoèanima ( ), Tuzli ( ), Derventi (?), Tremošnici ( ) i Gradaècu ( ). Umro je u Gradaècu 21.II god. Danas mu se ne zna za grob. 11) FRA ILIJA ÆAVAROVIÆ, r. u Mionici, župa Tremošnica, 10. V god. od oca Ilije i majke Ane r. Pepiæ. Na krštenju je dobio ime Mato. Osnovnu poduku dobio je kod mjesnog župnika, a humaniorne nauke je završio u Kr. Sutjesci. Tu je stupio u novicijat 4. X god. Filozofiju je završio u Kr. Sutjesci,

27 25. a bogsloviju u Ðakovu. Cijeli studij završio je s odliènim uspjehom. Za sveæenika je zareðen 22. XII god. U provinciji je vršio razne službe. Bio je rektor bogoslovije, tajnik biskupa Vujièiæa, definitor (izabran 1878.), provincijal ( ), generalni vizitator (1888. za Bosnu, a za Hercegovinu). Bio je župnik u Tremošnici (1874.-I878.), ( ), ( ) i ( ), te župnik i gvardijan u Tolisi (1898.-l900.). Umro je od kapi u Tremošnici 28. II god. Sahranjen je na mjesno groblju. Za provincijala ga je imenovao general reda fra Bernardin a Monte Romantino, 3.VIII 1882., koji je god. presjedao kapitulu. Pitanje župa bilo mu je glavna briga. Borio se je za stoljetna prava bosanskih franjevaca na žape. U tom je poslu putovao u Beè i Rim. U isto vrijeme daje nekoliko inicijativa: izdavanje franjevaèkog lista u Bosni; da se provincijal nastani zastalno u Sarajevu; da se uredi probandat i dr. Isposlovao je od austrijskih vlasti dva stipendija za bogoslove koji su studirali na Augustineumu u Beèu. Vršeæi dužnost generalnog vizitatora pokazao je u Bosni i u Hercegovini veliku pronicljivost i energiju u izvoðenju svojih zamisli. Kao Tremošnièki župnik sagradio je crkvu god, župski stan god. i školu. Župski stan još i danas služi svrsi za koju je podignut. Radi zasluge odlikovan je od austrijskih vlasti ordenom željezne krune treæeg reda. Izdao je priruènik katekizma "Kratki nauk kršæanski' i naputak kako se mogu dobiti sveta oproštenja katolièkom puku u Bosni namijenjeno".

28 26. Prigodom smrti "Franjevaèki Glasnik" je napisao o njemu slijedeæe: "Jedan od najumnijih, najzaslužnijih, najoduševljenijih, 18 sinova bosanske redodržave leže u hladni grob." 12) FRA AUGUSTIN ÆAVAROVIÆ, r. u Tremošnici 15.X g. od oca Ive i majke Ane r. Jozanoviæ. Na krštenju je dobio ime Bono. Osnovnu školu završio je u Tremošnici, a probandat u Guèoj Gori. U novicijat je stupio u Fojnici 19.VIII g. Filozofiju je završio u Kr. Sutjeaci, a bogosloviju u Livnu i Rimu. Prvu sv. Misu rekao je u Tremošnici 2.VIII god. Vršio je dužnosti kapelana u Tolisi. Bio je nastavnik gimnazije u Visokom, kateheta i župnik u Tišini ( ). Umro je i Tišini 11. IV god. Pokopan je na groblju u Grebnicama. 13) FRA FLORIJAN-CVJETKO ÆAVAROVIÆ r. u Èardaku, župa Tremošnica, 2. I god. od oce Ive i majke Jele r. Sokèeviæ. Na krštenju je dobio ime Marko. Osnovnu školu završio je kod župnika u Tremošnici, a humaniorne nauke u Kr. Sutjesci. Tu je stupio u novicijat 31.III god. Bogosloviju je studirao u Ðakovu, a prvu sv. Misu je rekao u Tremošnici 20. IX 1868.god. Radio je kao kapelan u Tolisi, Tremošnici, Carigradu (za bolnice Austro-Ugarske Monarhije) i nekim dragim mjestima. Bio je na dužnosti lektora filozofije i magister novaka u Guèoj Gori.

29 27. Bio je profesor u Kreševu god. Poslije je bio izabran za predavaèa gramatike, latinske sintakse i retorike. Kao župnik služio je u župama: Dubici ( ), Tremošnici ( ), ( ), Dubravama ( ), Tišini ( ) i Špionici ( ). Umro je u Tolisi 25.X god. Sahranjen je na groblju Karaula. Fra Cvijo se je bavio i književnošæu. U rukopisu je ostalo nekoliko pjesama: "Èestitka za imendan fra Martinu Nediæ" "Slavospjev za imendan fra Miartinu Nediæ" "Ðuro kapetan" u desetercu. "Evin grijeh-marijina Bezgrešnost" "Milosrðe" "Utjeha" "Spomenica krstjanskim vladarima" 19 "Vedrina se za oblakom raða" i dr.

30 28. Z A K L J U È A K Tri i pol stoljeæa mjesta Tramošnice veliko je vremensko razdoblje. Samo mjesto proživljavalo je burne dane povijesti. U crkvenom pogledu to podruèje pripada arhiðakonatu Tolisa, a Doborskom dekanatu. Iskljuèivu brigu o vjernicima od poèetka su imali franjevci Bosne Srebrene, a crkvenu upravu ima sarajeveki biskup. Na tlu ove župe kult prema Majci Božjoj duboko se je ukorijenio u srcima vjernika. I dan danas na blagdan Porcijunkule dolazi veliko mnoštvo vjernika ne samo iz ovih mjesta nego i okolnih. Prema broju stanovnika ova je župa oduvijek spadala meðu najveæe u tom dijelu Posavine. Za vrijeme Turaka broj stanovnika se je mijenjao. Neki su bježali od straha pred Turcima. No nakon Turaka veliki broj stanovnika doselio se je na to podruèje. Veæinom su to bili stanovnici iz Kupresa, Livna i Duvna. Danas nakon podjele župa najveæi broj vjernika ima župa Donja Tramošnica. Ima oko 2300 èlanova, a ostale imaju manje. Nadajmo se da æe današnje župe ovoga podruèja doživjeti slavu svoje Matice i da se vjera koju su namrli njihovi stari, neæe tako lako ugasiti na obiteljskim ognjištima današnjeg naraštaja.

31 B I L J E Š K E: J. Butorac - A. Ivandija, Povijest katolièke Crkve meðu Hrvatima, Zagreb 1973., str S. Pavièiæ, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953., str S. Pavièiæ, Podrijetlo... str D. Mandiæ, Chroati Catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis et exaratis, Chicago - Roma 1962., str D. Mandiæ, Chroati Catholici... str.204 i J. Jeleniæ, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebrenièke, Mostar 1927., str J. Jeleniæ, Spomenici... str Shematismus Bosnae Argentinae, Budae 1864., str Shematismus Bosnae Argentinae, Mostar 1877, str F.F. Nediæ, Monumenta Privilegiorum Provinciae Bosnae Argentinae, Vukovar 1886., str R Drljiæ, Kratak pregled razvoja katolièkog puèkog školstva u BiH kroz XIX vijek; Kalendar sv. Ante za god, str Popunjeno iz "Zapamæenja" preè. o. F.G.Martiæa. Zabilježio fra Mirko Šestiæ: Nekoliko rijeèi o fra Ivanu Franu Jukiæu. Franjevaèki Glasnik br , str Glasnik Hrvat. drž. Muzeja u Sarajevu, str Rukopis (Toliški arhiv), Svezak 49. -Tolisa - br D. Božiæ, Imenik velièansko-modransko zelenièkih župnika; Novi prijatelj Bosne, Zagreb 1891., str. 33.

32 Fra Bono Nediæ, životopis redovnika župe stare Toliške po redu starosti kako su stupili u red. (Rukopis) Tolisa 1901., str D. Božiæ, Nav. dj. str Mijo Vjenceslav Batiniæ: Fra Ilija Æavaroviæ. Franjevaèki Glasnik, br. 7. l901., str Toliški arhiv: fra Cvijo Nadareviæ i dr.

33 31. LITERATURA 1) IZVORI Arhiv samostana Tolisa: Rukopis od fra Jure Ðipiæa Rukopis od fra Ilije Æavaroviæa Izvještaj Dobarskom dekanatu (Fotokopija) Izvještaj od fra Ante Lopandiæa (Fotokopija, rukopis) FRA STANKO MIJIÆ: Bibliografija franjevaca Provincije Bosne Srebrene koji su roðeni u Bosanskoj Posavini. Tolisa 8.xII (Strojopis). FRA BONO NEDIÆ: Životopis redovnika župe stare Toliške po redu starosti kako su stupili u red. Tolisa (Rukopis) 2) KNJIGE I ÈLANCI D. BOŽIÆ: Imenik velièansko-modransko zelenièkih župnika;novi prijatelj Bosne, Zagreb J.BUTURAC - A.IVANDIJA: Povijest katolièke Crkve meðu Hrvatima, Zagreb M.V.BATINIÆ: Fra Ilija Æavaroviæ, Franjevaèki Glasnik br , str Glasnik Hrvatskog državnig muzeja u Sarajevu, J.Jeleniæ: Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebrenièke, Mostar KALENDAR SV. ANTE za 1942 god; R.Drljiæ, Kratak pregled razvoja katolièkog puèkog školstva u BiH kroz XIX vijek. D.MANDIÆ: Chroati Catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis et exaratis, Chicago-Roma F.F.NEDIÆ: Monumenta Privilegiorum Frovinciae Bosnae Argentinae, Vukovar S.PAVIÈIÆ: Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Zagreb FRANJEVAÈKI GLASNIK br ,str. 34. Popunjeno iz zapamæenja, preè.o.f.g.martiæa. Zabilježio fra M.ŠEŠTIÆ: Nekoliko rijeèi o fra Ivanu Franu Jukiæu.

34 32. SADRŽAJ UVOD... 1 NA TRAGOVIMA PROŠLOSTI... 2 O imenima tih mjesta... 2 Povijesni prikaz... 3 SAMOSTALNA KAPELANIJA... 7 ŽUPA... 8 CRKVA, ŽUPSKI STAN I DRUGE ZGRADE ŽUPNICI ŽUPE TRAMOŠNICA DANAŠNJE STANJE Srednja Slatina Tramošnica Donja Tramošnica Gornja ŠKOLA FRANJEVCI RODOM IZ TRAMOŠNICE ZAKLJUÈAK BILJEŠKE LITERATURA SADRŽAJ... 32