ISSN Zagreb, 46/2009, 1-2 VJESNIK. franjevaca trećoredaca

Save this PDF as:
 WORD  PNG  TXT  JPG

Størrelse: px
Begynne med side:

Download "ISSN Zagreb, 46/2009, 1-2 VJESNIK. franjevaca trećoredaca"

Transkript

1 ISSN Zagreb, 46/2009, 1-2 VJESNIK franjevaca trećoredaca

2 VJESNIK franjevaca trećoredaca Zagreb, 46/2009 broj 1-2 ISSN Izdaje: Provincijalat franjevaca trećoredaca Jandrićeva Zagreb tel: 01/ fax: 01/ Uređuju: fra Marko Medo fra Danijel Gornik Odgovara: fra Ivan Paponja provincijski ministar

3 Sadržaj Uskrsna čestitka o. Provincijala... 2 Iz Provincijalata... 3 Rezultati glasovanja za izbor provincijala... 3 Nova uprava franjevaca trećoredaca... 4 Rezultati glasovanja za izbor provincijskoga vikara i provincijskih vijećnika... 4 Članovi provincijskog kapitula... 5 Izvješće s Provincijske kongregacije godine... 6 Raspored službi i dužnosti braće po kućama... 7 Izvješće s prve sjednice Provincijske uprave... 9 Iz Generalne Kurije Riječ je tijelom postala Slavlje Riječi vodi k življenju Uskrsa Kanonska vizitacija Generalnog ministra Generalni ministar Higgins posjetio nadbiskupa Devčića General franjevaca trećoredaca u ogulinskom samostanu Deseta obljetnica prvih obećanja Franjevačke mladeži u Zadru Dan posvećenog života u Zadru Završila kanonska vizitacija generalnog ministra franjevaca trećoredaca Svoju vrijednost pronalazimo samo u odnosu s Bogom Provincijski Kapitul Izvješće s Provincijskog kapitula Odluke i preporuke Provincijskog kapitula Braća Javljaju Vidikovac zaslućnih u Zaglavu Komemoracija 60. obljetnice smrti fra Petra Turkalja te predstavljanje knjige i komemoracija 40. obljetnice smrti fra Stjepana Sorića Iz sjemeništa Nagrada fra Josipu Marceliću obljetnica franjevačke karizme U Krku održana biskupijska proslava 800-obljetnice franjevačke karizme Homilija krčkoga biskupa mons. Valtera Župana Dvadeset i peta obljetnica svećeničkog ređenja fra Zvonimira Brusača Naši Pokojnici Obavijest o smrti fra Stjepana Mikulana Obavijest o smrti Marije Mišerde Obavijest o smrti Ruže Bašić, majke našega fra Petra Obavijest o smrti p. NICOLE TERRANOVE, TOR iz Provincije sv. Joakima i Ane Članci Samostani franjevaca trećoredaca u krčkoj biskupiji Berlinski glagoljski misal Bartola Krbavca i trećoredci glagoljaši Knjižnica samostanskih trećoredaca Krk Fizionomija (lice) vjernika u vrijeme postmoderne Ući (biti dio) u Isusovo razmišljanje (mišljenje) Iskustvo vjere Novi telefonski brojevi u samostanu sv. Mihovila /2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 1

4 Uskrsna Čestitka o. Provincijala Draga braćo! Otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Kristova središnja je tajna naše vjere i povijesti spasenja. Na toj vjeri uskrsloga Gospodina, temelji se naš kršćanski život. Zato se mi u prigodi Uskrsa rado sjećamo jedni drugih i čestitamo ovaj naš najveći blagdan. Isusovo uskrsnuće izvor je božanske svjetlosti i snage u našem životu. Uskrsli Gospodin daje utjehu i nadu svima nama koji smo podnijeli različite križeve na našem putu. Otkupiteljska snaga križa i pobjedonosna poruka uskrsnuća ostaju trajni temelj i nadahnuće za poslanje i ulogu naše Provincije u domovini. Mi smo pred Kapitulom. Novi izazovi su pred nama. Oslonimo se na uskrsloga Gospodina koji, kao nekoć apostolima, tako i nama danas poručuje: «I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta» (Mt 28, 20b). U ove Kristove riječi položimo svoju nadu i ostajmo i dalje njegovi istinski svjedoci u našem svijetu. Vama, braćo, želim obilje Božjega Duha da vas jača na životnom putu. Neka vaša vjera bude snažna i vidljiva po ljubavi prema drugima. S tim mislima želim vam sretan i radostan Uskrs, sa željom da vas u ovoj jubilarnoj godini prati zagovor našeg svetog oca Franje. fra Ivan Paponja, provincijal V. Blažanović - Magdalena na grobu 2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

5 Iz Provincijalata Rezultati glasovanja za izbor provincijala Dana 7. siječnja u kući Provincijalata u Zagrebu sastala se Komisija za otvaranje glasovnica za izbor provincijala. Komisiju su sačinjavali generalni ministar Michael J. Higgins te brojitelji fra Izak Špralja, fra Ivo Martinović i fra Marko Medo. Na Provincijalat su pristigle 51 glasovnice od kojih su sve bile važeće. Rezultat glasovanja bio je: 1. fra Ivan Paponja fra Zvonimir Brusač 4 3. fra Božo Sučić 3 4. fra Marko Medo 3 5. fra Petar Grubišić 2 6. fra Ivan Badurina 1 7. fra Šime Antonina 1 8. fra Vlado Rožić 1 9. fra Božo Bugarija fra Ante Badurina fra Nikola Barun 1 Kao što se vidi iz rezultata glasovanja, za novog provincijala izabran je: fra Ivan Paponja Čestitamo novom provincijalu i želimo mu Božju pomoć u vođenju naše Provincije. Michael J. Higgins, TOR Generalni ministar 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 3

6 Iz Provincijalata Nova uprava franjevaca trećoredaca Nakon izbora fra Ivana Paponje za provincijala franjevaca trećoredaca u Hrvatskoj, početkom siječnja, otvorene su na kraju kanonskoga pohoda generalnog ministra fra Michaela Higginsa, 9. veljače, i glasovnice za izbor provincijskoga vikara i provincijskih vijećnika. Za vikara je izabran fra Zvonimir Brusač, a za vijećnike fra Marko Medo, fra Božo Sučić, fra Miroslav Barun i fra Božo Rimac. Nova će uprava biti uvedena u službu na provincijskome kapitulu koji će se održati od 21. do 24. travnja u samostanu franjevaca trećoredaca u Zagrebu, na Ksaveru. Rezultati glasovanja za izbor provincijskoga vikara i provincijskih vijećnika Svoj braći! Dana 9. veljače u samostanu sv. Josipa u Splitu sastala se Komisija za otvaranje glasovnica za izbor provincijskoga vikara i provincijskih vijećnika. Za provincijskog vikara izabran je fra Zvonimir Brusač. Za provincijske vijećnike izabrani su: 1. Fra Marko Medo 2. Fra Božo Sučić 3. Fra Miroslav Barun 4. Fra Božo Rimac Novom provincijskom vikaru i novim provincijskim vijećnicima čestitamo i želimo blagoslovljen rad u upravi Provincije. U dodatku šaljemo izviješće o. Generala o izboru provincijskog vikara i provincijskih vijećnika. Mir i dobro! 4 U ime Komisije za otvaranje glasovnica fra Marko Medo VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

7 Članovi provincijskog kapitula Obavještavamo braću da se izborom nove provincijske uprave upotpunila konačna lista sudionika našeg provincijskog kapitula koji će se održati u Zagrebu od 21.do 24. travnja Dolazak svih sudionika očekujemo u ponedjeljak 20. travnja ČLANOVI KAPITULA 1. fra Michael J. HIGGINS 2. fra Ivan PAPONJA 3. fra Zvonimir BRUSAČ 4. fra Marko MEDO 5. fra Božo SUČIĆ 6. fra Miroslav BARUN 7. fra Božo RIMAC 8. fra Ivo MARTINOVIĆ 9. fra Antun BADURINA 10. fra Branko LOVRIĆ 11. fra Petar GRUBIŠIĆ 12. fra Vice BLEKIĆ 13. fra Anto GARIĆ 14. fra Nikola BARUN 15. fra Marijan JELUŠIĆ 16. fra Ivan ŠIROKI 17. fra Josip I. VRDOLJAK 18. fra Ilija ŽIVKOVIĆ 19. fra Vlado ROŽIĆ 20. fra Milan ŠOKČEVIĆ 21. fra Petar BAŠIĆ 22. fra Petar RUNJE 23. fra Dragutin MIKULAN Molimo braću da samostanskom poglavaru u Zagrebu na Ksaveru na vrijeme jave svoj dolazak. Mir i dobro! fra Ivan Paponja, provincijal 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 5

8 Iz Provincijalata Izvješće s Provincijske kongregacije godine 6 Dana 28. i 29. travnja godine, održana je Provincijska kongregacija u kući Provincijalata u Zagrebu, Naumovac 9a. Na sastanku Provincijske kongregacije prisustvovali su: Generalni ministar fra Michael Higgins, provincijal fra Ivan Paponja, provincijski vikar fra Zvonimir Brusač te provincijski vijećnici fra Marko Medo, fra Božo Sučić, fra Miroslav Barun i fra Božo Rimac. Na početku sastanka Generalni ministar uputio je riječi ohrabrenja Provincijalu i provincijskoj upravi. Zatim je pročitan broj 212 iz Ustanova te brojevi 170, 171 i172 iz Generalnog statuta koji se odnose na rad kongregacije. Nakon toga pristupilo se izvoru provincijskog tajnika i polaganju prisege svakog člana o čuvanju tajne. Za tajnika je jednoglasno izabran fra Marko Medo. Potom je fra Zvonimir napravio kratak osvrt Kapitula. Istaknuo je da u prve dvije godine mandata potrebno usmjeriti sve snage na mlade, zvanja i animiranje duha molitve u zajednici. Nakon fra Zvonimirove sinteze Kapitula, započelo se s imenovanjem koordinatora za pojedina povjerenstva. Koordinator Povjerenstva za zvanja i početni odgoj je fra Marko Medo; koordinator Povjerenstva za trajnu formaciju i redovničku duhovnost je fra Zvonimir Brusač; koordinator Povjerenstva za apostolat i pastoralni rad je fra Miroslav Barun; koordinator Povjerenstva za ekonomiju i gradnju je fra Božo Rimac; koordinator Povjerenstva za kulturnu baštinu je fra Božo Sučić. Potom je Provincijal zamolio koordinatore Povjerenstva da formiraju ekipe do slijedećeg sastanka provincijskog vijeća. Slijedeća tema o kojoj se razgovaralo je premještanje sjemeništa sa Ksavera u Split. Zaključilo se da tu odluku treba ostvariti do početka nove školske godine 2009./2010. Budući da je Generalni ministar u svojem osvrtu na kanonsku vizitaciju istaknuo kako neka braća u provinciji imaju problema sa alkoholom i kako bi se trebalo više uložiti zajedničkog napora u rješavanju tog problema. Odlučeno je da se poduzmu neki konkretni koraci u rješavanju problema sa alkoholom. U popodnevnom nastavku rada započelo se s rasporedom službi i dužnosti braće u Provinciji. Uslijedio je izbor ekonoma Provincije, učitelja novaka, odgojitelja bogoslova i sjemeništaraca. Nakon toga pristupilo se izboru gvardijana. Slijedećeg dana nastavilo se s rasporedom braće po kućama. Birani su župnici, samostanski i župni vikari, te samostanski ekonomi. Potom su se birali asistenti za FSR i FRAMU. Nakon toga formirana je radna skupina za prikupljanje dokumentacije o fra Stjepanu Soriću i fra Petru Turkalju i o stradanjima naših fratara u II. svjetskom ratu i poraću. U radnoj skupni su: fra Petar Runje, fra Josip Marcelić, fra Božo Sučić i fra Antun Badurina. Također, formirana je radna skupina za prikupljanje dokumentacije o fra Srećku Badurini, šibenskom biskupu. U radnoj skupini su: fra Zvonimir Brusač, fra Antun Badurina i fra Vice Blekić. Na kraju se Provincijal zahvalio svima koji su sudjelovali u radu Kapitula i Kongregacije. Potom je i General uputio nekoliko riječi prisutnoj braći pohvalivši rad Kapitula i Kongregacije, te je zahvalio braći na obiteljskoj atmosferi u koju je primljen. Odlučeno je da se primopredaja službi izvrši od 1. do 23. kolovoza ove godine. Prva sjednica provincijske uprave bit će 6. srpnja u kući provincijalta na Ksaveru u Zagrebu. VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

9 Raspored službi i dužnosti braće po kućama 1. Provincijalat franjevaca trećoredaca Fra Ivan Paponja, provincijal Fra Branko Janjić, župni i samostanski vikar 2. Samostan sv. Franje Ksaverskog Fra Marko Medo, gvardijan i odgojitelj bogoslova Fra Nikola Barun, župnik, samostanski vikar i ekonom Fra Božo Rimac, ekonom provincije, 1. vijećnik i pastoralni suradnik u župi sv. Mihael u Gračanima Fra Gabrijel Badurina Fra Danijel Gornik 6. Samostan Krista Kralja, Ogulin Fra Marijan Jelušić, župnik i gvardijan Fra Vice Blekić, samostanski vikar 7. Samostan sv. Franje Asiškog, Pehlin Fra Milan Šokčević, gvardijan Fra Josip Vrdoljak M., župnik i samostanski vikar Fra Mladen Pejić, župni vikar 3. Samostan sv. Franje Asiškog, Odra Fra Ilija Živković, gvardijan Fra Petar Bašić, samostanski ekonom i vikar Fra Krsto Sikirić, vijećnik Fra Anđelko Badurina Fra Josip Baričević Fra Stjepan Mikulan Fra Dragutin Mikulan Fra Vlatko Badurina Fra Andrija Štajduhar 4. Samostan sv. Leonarda, Kotari Fra Lovro Jelušić, gvardijan i župnik Fra Bernard Rubinić, samostanski vikar Fra Alfons Kupres 5. Samostan sv. Josipa Radnika, Belišće Fra Josip Vrdoljak I, gvardijan i župnik 8. Samostan sv. Franje Asiškog, Krk Fra Vlado Rožić, gvardijan Fra Joso Živković, samostanski vikar i učitelj novaka Fra Petar Runje, vijećnik Fra Marijan Šegulja Fra Danijel Mihatov Fra Damjan Šešelja 9. Samostan sv. Marije Magdalene, Porat Fra Stojan Ravić, gvardijan Fra Niko Ćorić, samostanski vikar Fra Benko Dujmović 10. Samostan sv. Marije, Glavotok Fra Marko Vrgoč, gvardijan Fra Anto Garić, samostanski vikar i ekonom 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 7

10 Iz Provincijalata 11. Samostan sv. Jeronima, Martinšćica Fra Rafo Lukarić, gvardijan i župnik 12. Samostan sv. Mihovila, Zadar Fra Miroslav Barun, gvardijan Fra Alojzije Duvnjak, samostanski vikar i ekonom Fra Edi Ricov, vijećnik Fra Nikola Nižić Fra Božo Bugarija, ad. disp. prov. Fra Antun Badurina 13. Samostan sv. Ivana Krstitelja, Zadar Fra Branko Lovrić, gvardijan i župnik Fra Kristijan Kuhar, samostanski i župni vikar Fra Grgo Sikirić 14. Samostan sv. Mihovila, Zaglav Fra Izak Špralja, gvardijan Fra Frane Šešelja, samostanski vikar i ekonom Fra Šime Antonina, župnik Fra jakov Teklić (Brbinj) Fra Jerko Penava, vijećnik i župni vikar Fra Josip Marcelić Fra Matej Jovanovac, pomoćnik odgojitelja sjemeništaraca i pastoralni suradnik 17. Župa sv. Mihael, Gračani Fra Mirko Kralj, župnik 18. Župa sv. Benedikta, Kloštar Podravski Fra Ivan Široki, župnik Fra Tomislav Kero, župni vikar 19. Povjereništvo u SAD-u Fra Maurus Dolčić 20. Povjereništvo u Njemačkoj Fra Vidan Mišković Fra Josip Mazić Fra Mirko Gregov Fra Ivan Milanović (Švicarska) 21. Generalna kurija Fra Ivo Martinović (student) 15. Samostan sv. Pavla Opata, Školjić Fra Božo Sučić, gvardijan Fra Ivica Badurina, samostanski vikar Fra Roko Gregov 22. Eksklaustracija Fra Goran Dabić fra Marko Medo, tajnik provincije Samostan sv. Josipa, Split Fra Zvonimir Brusač, gvardijan i odgojitelj sjemeništaraca Fra Petar Grubišić, župnik, samostanski vikar i ekonom VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

11 Izvješće s prve sjednice Provincijske uprave Dana 6. i 7. srpnja u kući provincijalata održana je prva sjednica Provincijske uprave. Sjednici su prisustvovali fra Ivan Paponja, provincijal, fra Zvonimir Brusač, provincijski vikar, te vijećnici fra Marko Medo, fra Miroslav Barun, fra Božo Rimac i fra Božo Sučić. U prijepodnevnim satima razgovaralo se o odjeku premještaja u Provinciji. Zatim su koordinatori Povjerenstava priložili Provincijalu popis članova radnih skupina. Članovi Povjerenstva za zvanja i početni odgoj su: koordinator skupine fra Marko Medo, fra Joso Živković, fra Zvonimir Brusač, fra Kristijan Kuhar i fra Branko Janjić. Članovi Povjerenstva za trajnu formaciju i redovničku duhovnost su: koordinator skupine fra Zvonimir Brusač, fra Antun Badurina i fra Branko Lovrić. Članovi Povjerenstva za apostolat i pastoralni rad su: koordinator skupine fra Miroslav Barun, fra Mirko Kralj, fra Kristijan Kuhar, fra Branko Janjić. Članovi Povjerenstva za ekonomiju i gradnju su: koordinator skupine fra Božo Rimac, gospodin Radomir Popović, fra Ilija Živković, fra Anto Garić i fra Petar Grubišić. Članovi Povjerenstva za kulturnu baštinu su: koordinator skupine fra Božo Sučić, fra Anđelko Badurina, fra Petar Runje, fra Joso Živković i fra Ante Badurina. U poslijepodnevnim satima pročitan je zapisnik s Kongregacije. Nakon što je ispravljen, zapisnik je jednoglasno bio prihvaćen: 6 DA 0 NE. Zatim je pročitano izvješće o radu doma za starije i nemoćne osobe «Kuća sv. Franje» u Odri. Iz izvještaja se može uočiti da dom dobro posluje iako sve manje novca dospijeva na provincijski račun. Razlog tome možemo vidjeti u sadašnjoj ekonomskoj krizi u kojoj primici sve manji a izdaci sve veći. Slijedeća točka o kojoj se raspravljalo su odgojni zavodi. Razgovaralo se o primanju u novicijat, pripuštanje na prve zavjete, produženje privremenih zavjeta te o pripuštanje na svečane zavjete. Izvješće o sjemeništarcima podnio je odgojitelj fra Marko Medo. Ove godine u sjemeništu je bilo 9 sjemeništaraca: 3 prvaša, 5 drugaša i 1 maturant. Odgojitelj je zadovoljan stanjem u sjemeništu. Ipak, problemi postoje na školskom području. Iako su svi završili razred, trojica su morala ići na popravne ispite. Maturant Jozo Ćosić i postulant Ivan Pejić napustili su našu zakednicu. Drugog dana sjednice fra Marko je podnio izvještaj iz bogoslovije. Ove godine u bogosloviji je osam bogoslova, studenata teologije: fra Danijel Gornik i fra Matej Jovanovac završavaju V. godinu, fra Tomislav Vrsaljko, fra Marko Neretljak, fra Ivan Petrović i fra Kristijan Kovačević završavaju III. godinu, fra Marin Matančić završava II. godinu i fra Hrvoje Perković završava I. godinu. Iako je fra Marko postavljen na službu odgojitelja bogoslova prije nekoliko mjeseci, zadovoljan je sveopćim stanjem. Nastojao je unositi pozitivan duh na svim područjima. Zajedno sa sjemeništaricima svakog utorka imali su probe pjevanje za nedjeljnu misu u 11,30h, a subotom su sudjelovali u radnim akcijama oko kuće. Potrebno je spomenuti i njihov rad na porti u domu za starije i nemoćne osobe Kuća sv. Franje, te bogoslovski časopis Juventor. Fra Tomislavu, fra Marku, fra Ivanu i fra Kristijanu u rujnu ističu privremeni zavjeti. On su izrazili želju za produženjem zavjeta što im je i omogućeno. Fra Danijel i fra Matej podnijeli su 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 9

12 Iz Provincijalata molbu za pripuštanje na svečane zavjete. Na temelju izvještaja odgojitelja njihove molbe su prihvaćene i prepušteni su na svečnane zavjete koji će biti 4. listopada godine. Nakon iscrpnog izvještaja iz odgojnih zavoda Provincijal je podnio izvješće s plenarnog vijeća našeg Reda koji je održan od 17. do 23. svibnja na Mallorci. Sastanku su prisustvovali provincijali, njihovi zamjenici, generalno vijeće i Generalni ministar. Iz izvještaja svake pojedine provincije moguće je uočiti slične probleme: zajednička i osobna molitva je na niskoj razini, sve veća individualnost braće, nedostatak zajedničkih susreta i manjak odgojitelja. Generalni ministar zatražio je da se plenarno vijeće Reda održava svake dvije godine kako bi se bolje upoznali. Iz svake provincije izabrani su pojedni članovi koji će se angažirati u pojedinim djelatnostima Reda. Za rad za specijalnom socijalnom planu zadužen je fra Ivan Široki; fra Zvonimir Brusač određen je za suradnika na Communicationes; fra Danijel Gornik u uređivanju baze podataka Reda; fra Petar Grubišić je naš predstavnik u komisiji Iustitia et pax; za uređenje obrednika Reda određen je fra Petar Bašić, a povijest provincije u 20 st. uredit će fra Petar Runje. Provincijal je upozorio na termine obljetnice franjevačke karizme u Hrvatskoj: - nedjelja, 30. kolovoza hodočašće franjevačkih župa u Podmilačje; svečana sv. misa u 11 sati - četvrtak, 17. rujna kulturno-umjetnički program u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u 20 sati (ili crkva sv. Križa u Sigetu) - petak, 18. rujna bdijenje u crkvi sv. Križa u Sigetu od 20 do 24 sata; sudjeluju sve franjevačke zajednice - subota,19. Rujna svečana sveta misa u Zagrebačkoj katedrali u 10 sati koju predvodi uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s drugim biskupima; procesija će krenuti iz crkve sv. Franje na Kaptolu Sjednica provincijske uprave završena je 7. srpnja u 17,45 sati. Slijedeća sjednica održat će se 5. listopada u kući provincijalata u Zagrebu. fra Marko Medo, tajnik provincije 10 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

13 Tertius Ordo Regularis Sancti Francisci Consilum Generalis Pismo Generalnog ministra i Generalnog vijeća Svoj Braći i Sestrama Franjevcima Trećeg samostanskog reda prigodom Božića Iz Generalne Kurije Riječ je tijelom postala Predraga braćo i sestre, naša je želja još jednom biti uz svakoga od vas, preko ove uobičajene poruke prigodom Božića, s nadom da ona može postati prilika za bratsko dijeljenje i zajednički rast u nasljedovanju Našeg Gospodina Isusa Krista, po primjeru koji nam je dao Serafski Otac Franjo. U ovo božićno vrijeme, htjeli bismo se, poput Siromaška iz Asiza one noći u Grecciu, zaustaviti pred Jaslicama: željni da i mi naslutimo tjelesnim očima (usp. 1 Cel XXX; FF 468) ovaj izvanredan događaj koji je izmijenio povijest, dopustivši da nas zahvati i dotakne milost Božja. Franjina želja nije ni sentimentalna ni infantilna. Ona u svojoj dubokoj stvarnosti odražava njegovu duboku potrebu da sabere, da vidi autentičan odnos koji vlada između Božje Riječi koja je u Isusu Kristu tijelom postala i one iste Riječi koja iščekuje da postane tijelom u njegovom osobnom postojanju, u njegovom svakodnevnom životu. Dakle, htjeli bismo se, zajedno s Franjom, dati poučiti kako bi ovaj isti odnos bio uvijek sve više razotkrivan i u svakome od nas, koliko pojedinačno toliko i u redovničkom bratstvu. Oživjeti tu usmjerenost ne približava nas samo Franjinoj želji, već nas sve više usmjerava na put kojim Crkva kroči kako bi ponovno otkrila središnje mjesto Riječi Božje. Možda mnogim katolicima izmiče iz vida napor koji u tom smislu ulaže Crkva na području Svetog pisma, koje je stoljećima bilo gotovo jedina povlastica naše braće protestanata. Ne samo zbog mnoštva napisanih dokumenata (vrlo malo njih između Tridentskog i I. vatikanskog sabora, na desetke od enciklike pape Lava XIII. Providentissimus Deus iz do danas); ne samo zbog liturgijske obnove koju je donio II. vatikanski sabor koji je otvorio i obilno proširio u novom Lekcionaru blaga Svetoga pisma, prije gotovo nepoznatog većini katoličkih vjernika; ne samo zbog prakticiranja i širenja među vjernicima lectio divine ili biblijskih tečajeva; već i zbog kvalitete egzegetskih studija i aktualizacije čijom se pomoći proširilo u raznim mjesnim stvarnostima. Čini nam se potrebitim, između ostaloga, zajednički podijeliti jedno razmišljanje o načinu osobnog i zajedničkog približavanja Riječi Božjoj, u ovom trenutku apsolutno katolička i franjevačka tema, osobito u ovo vrijeme Božića u kojem razmatramo Riječ koja je Tijelom postala. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 11

14 Iz Generalne Kurije Pozvani smo čitati znakove vremena Franjo Asiški je znao čitati i tumačiti vrijeme u kojem je živio, uvijek spreman čuti i prihvatiti poziv na obraćenje skriven u naborima njegove osobne povijesti; uvijek spreman tražiti objašnjenje o onome što se događalo u njemu i oko njega; uvijek budan kako bi prepoznao Gospodinov prolaz: na početku njegova obraćenja dok je bio sabran u molitvi progovori mu Krist s križa, i iz usta istoga lika dođoše mu ove riječi: Franjo, idi i popravi moju kuću koja se, kako vidiš, ruši. Od onda je u srcu bio duboko zahvaćen uspomenom na Gospodinovu muku, i, kad je njegovo unutarnje obraćenje bilo u potpunosti dovršeno, njegova je duša počela čeznuti za riječima Ljubljenoga (3 Cel II,2; FF 826). I mi smo danas pozvani prepoznati glas Božji koji nam govori u povijesti i preko nje, pozivajući nas da budemo pravi i vjerni učenici. Dakle, i za nas to znači znati dati neki smisao, ili bolje rečeno, dati smisao, onaj Božji smisao povijesti koja, danas, kao i onda, donosi sa sobom izazove koje ne možemo izbjeći, proturječnosti koje ne možemo otkazati, nade koje ne možemo pustiti da umru bez ploda. Drugim riječima, radi se o tome da uvijek sve bolje naučimo čitati našu povijest, onu osobnu i onu zajedničku, onako kako je čita Bog; da naučimo gledati stvarnost Njegovim očima napredujući u spoznaji da ona dolazi od Njega i Njemu se vraća; da naučimo napustiti zahtjeve i iluzije da mi budemo tvorci i gospodari našega života, već da učimo živjeti primajući ga i čuvajući ga sa zahvalnošću, prepuštajući se vodstvu Jedinoga koji uistinu poznaje njegov početak i kraj. Imamo veliku odgovornost, ne samo u odnosu prema samima sebi, već i u odnosu prema onima kojima nas Gospodin šalje, koje je stavio na naš put, koji od nas očekuju proročke riječi i djela. I za nas vrijede riječi koje je psalmist uputio Bogu: Ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze (Ps 28,1). Kako danas možemo ispuniti ovo poslanje? Osobito, kako možemo prepoznati Božji glas usred tolikih glasova koji iziskuju naše slušanje, koji zbunjuju naše odabire, koji nam nude čarobna, laka, prividno inteligentnija i racionalnija rješenja? Kako možemo raspoznati što Gospodin od nas traži, osobno i kao bratstvo, sigurni da se radi o njegovoj volji, a ne o ostvarenju našeg osobnog plana? Molitveno čitanje 12 Nakon II. vatikanskog sabora, koji je u konstituciji Dei Verbum ponovno potvrdio središnje mjesto Svetog pisma u kršćanskom životu, Crkva se već više puta propitivala o vlastitom odnosu prema Riječi Božjoj: među nedavnim prilikama za razmišljanje možemo se prisjetiti još tekućeg slavlja Pavlove godine (28. lipnja lipnja 2009.) te nedavne Sinode biskupa (XII. redovno zasjedanje biskupske Sinode u Rimu od 5. do 26. listopada 2008.). Osobito je Sinoda, očekujući dokument Svetog Oca, čije Zaključne prijedloge već poznajemo, ponudila opširan materijal za razmatranje s kojim bi svaki vjernik trebao suočiti svoj vlastiti hod učenika koji sluša Boga. Osobito se može prepoznati u razmišljanjima biskupa i u poprečnom naglasku važnost molitvenog čitanja Riječi, pokazujući u praksi lectio divinu kao uspješno sredstvo za ostvarenje ovog cilja (usp. Prijedlog br. 22). VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

15 Danas se puno govori o lectio divini, možda više nego što se u stvarnosti svakodnevno primjenjuje. Svakako, lectio je već ušla u kulturu velikog dijela vjernika, a osobito posvećenih osoba, i to upravo zahvaljujući onom pokretu povratka Riječi koji je Sabor naznačio, bez daljnjega jedan od njegovih najljepših plodova. Ipak, stječe se dojam da još s poteškoćom razumijemo duboku narav lectio divine, koja nadilazi činjenicu pobožne, više manje neobavezne, prakse. Razmatranje Riječi bi trebalo biti ono čime redovno započinje dan vjernika i učenika, koji je upravo takav jer vjeruje u riječ, njome se hrani prije nego ičim drugim, prema meniju koji mu priprema Otac, dan za danom. Narav i uloga svakodnevne Riječi jest započeti i pratiti kroz dan, kao da je njegov skriveni dah, uporišna točka svakog životnog trenutka, bez iznimke, ne sužavajući je, kako se to često događa, na obično funkcionalno sredstvo u vlastitoj službi, u katehezi ili propovijedi, ili u osobnom studiju, služeći se njome na instrumentalan način. Svakodnevno čitanje Lectio (čitanje) se zove divina (božansko) ukoliko je Bog autor riječi. Sam Bog je, dakle, onaj koji mi govori preko njega, On ga je nadahnuo; ne Bog dalek u vremenu, već onaj isti Bog koji mi se i danas približio upućujući mi svoju riječ. Koliko onda moramo biti voljni slušati, prije bilo čega drugoga, ono što nam Gospodin želi reći! Koliko bi slušanje njegova glasa trebala biti prva zadaća jednoga vjernika redovnika! Blažen onaj redovnik koji doživljava radost i veselje zbog riječi i presvetih djela Gospodinovih te, preko njih, dovodi ljude do ljubavi Božje u radosti i veselju (Am XXI,1; FF 170). Franjini biografi pripovijedaju da je neprestano razmatrao Gospodinove riječi i nikada iz vida nije gubio njegova djela. Ali osobito je duboko usjekao u svoje pamćenje poniznost Utjelovljenja i milosrđe Muke, da je teško uspijevao misliti na što drugo (1 Cel XXX,84; FF 467). Ako je Bog subjekt Riječi, onda je i njezin objekt. Preko Riječi Bog otkriva samoga sebe, zapravo, onaj tko mi govori o sebi, otkriva mi svakoga dana tajnu o sebi, pokazujući mi jedan novi pogled, neobjavljen, koji odgovara na moje stvarne potrebe tog trenutka, koje On poznaje bolje od mene; On je kao mana s neba koja mi je dana koliko mi za dan treba (usp. Izl 16,4). Koliko je važno imati i ostati u ovom saznanju! Bog se objavljuje u svojoj Riječi, govori nam o sebi, otkriva nam svoju (na)misao. Ako izgubimo iz vida ovu pravu unutarnju stvarnost Riječi, izlažemo se opasnosti da njegujemo krivu sliku o Bogu, da ga pomiješamo s našim idejama, s našim ljudskim razumom. Ako se naš život svakodnevno ne hrani Riječju, izlažemo se opasnosti da Boga ne prepoznamo, da se nesvjesno obraćamo nekom Bogu koji postoji samo u našem umu, koji je stvoren na našu sliku i priliku, na sliku i priliku naših planova i naših težnji. Zar se ne čini pretjeranim ovako govoriti nama, posvećenim osobama? Štoviše, osjećamo da nam je upućena ona Isusova mudra izreka: Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze (Mt 5,13); svi prihvatimo 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 13

16 Iz Generalne Kurije ove riječi, ne kao prijetnju, već kao opomenu da ne bismo izgubili i rasuli primljeni dar. Nećemo ga izgubiti u onoj mjeri u kojoj se ne budemo zadovoljili onim što smo čuli, već ukoliko ga još želimo slušati; nećemo se zatvoriti u već viđeno ili u već rečeno, već ćemo Gospodinu dopustiti mogućnost da nam otvori horizonte, da nam pokaže nove putove. Nemojmo misliti kako već poznajemo Gospodina, da ne bismo upali u opasnost da ga svedemo na naša ograničena ljudska očekivanja; nemojmo tvrditi sa sigurnošću kako u konačnici znamo s kim imamo posla, već mu ostavimo mogućnost da nas iznenadi, da nam govori o sebi na uvijek nov način; napustimo naše predrasude, pa makar i pozitivne, i uđimo u sve više autentičan dijalog. Kao i Franjo, i mi naučimo reći začuđeno: Tko si ti, o preslatki Bože moj? Tko sam ja, neznatni crv i beskorisni sluga tvoj? (FiorCons III; FF 1915). Kontinuirano čitanje 14 Da bi susret s Riječju uistinu bio plodan mora biti kontinuiran. Ne u smislu da jednostavno slijedi na redovit način jednu te istu knjigu Svetoga pisma, bez prekida ili prekidanja vrste; ili pak zato jer za njega čuvamo one prostore koje propisuje poštivanje Pravila. Lectio je neprekidno čitanje u kojem se pristup primljenoj Riječi nastavlja tijekom dana, nastavlja odzvanjati koju god stvar činili. Ili pak, kada nas Riječ kojom smo započeli dan prati u našim događajima, iz trenutka u trenutak, do večeri, na neki način u njoj se dovršivši (ispunivši). Nije dovoljno prvo prijanjanje. Onda se, kako kaže prorok, riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni (Iz 55,10-11), doduše obogaćena onim što je učinila u srcu vjernika, sve onda postaje kao naručje, poput Marijinog naručja koje svakodnevno rađa uvijek novu Riječ Božju. Jedna od prepreka koja se uglavnom javlja u našem odnosu s Riječju Božjom je upravo ona ponovnog povezivanja s njom u nekom trenutku dana ma koliko dostojanstveno bio vođen i življen. Radi se o siromašnom i slabom tumačenju koje lectio divinu svodi na prakticiranje bilo kakve pobožnosti ne poštujući apsolutno središnje mjesto Riječi u životu učenika. Staviti Riječ u središte, zapravo, nije pitanje kvantitete. Ne radi se o pronalasku posljednjih vremena i prostora za razmatranje Riječi ili možda ne samo njih. Kad bolje pogledamo, kolike već imamo, osobito u današnjoj liturgiji! Štoviše, radi se o tome da dopustimo da nam ona nastavi govoriti nakon što smo je poslušali, a da se ne izgubimo u zaglušnoj buci života u koju smo uronjeni, već naprotiv, ona ima sposobnost da nas vodi u središte života. U konkretnoj situaciji je važno znati izaći iz razmatranja uz pomoć Riječi, jednog stiha, jednog prizora ili jasne slike u kojoj se naslućuje Gospodinov dar i poziv za taj dan. Razmatranje VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

17 je više trenutak prihvaćanja nego li slušanja, trenutak u kojem se dopušta da Riječ uđe u naše srce, kako bi tamo bila čuvana i sačuvana poput blaga tijekom dana, iako nije bila razumljena u cijelom svom smislu: kao Marija, Djevica koja sluša, koja ne zloupotrebljava Riječ da bi je razumjela, niti da bi je razumjela odmah (usp. Lk2,19.51). Ta ista čuvana i sačuvana Riječ trebala bi na konkretan način tijekom dana postati korijen svake geste i misli, osjećaja i želja, tako da svaka stvar koju činimo pronađe u njoj vlastiti izvor i snagu, kao što je mladica vinove loze povezana s trsom (usp. Iv 15); ili kao vjernik koji u svakoj situaciji daje Isusu riječ, pouzdajući se u evanđelje te ide preko zdravog ljudskog razuma i vlastitih osobnih rješenja. Proročko čitanje Iz kontinuiranog čitanja rađa se duboka i strastvena povezanost s Pismom, dok Riječ ostaje u srcu i razumu, tako se u vjerniku stvara onaj proces koji dovodi do utjelovljenja Riječi u životu. Mi redovnici, zapravo, nismo pozvani da bismo ponavljali riječ shvaćenu u razmatranju. Naša zadaća nije da budemo jednostavni podučavatelji Riječi: istinski izazov koji nas očekuje jest živjeti od Riječi i životom je navještati. To je činio Franjo Asiški i zbog toga su ljudi koji su ga susretali u njemu prepoznavali Alter Christus. Danas, kao i onda, svijet očekuje da u nama susretne svjedoke, proroke koji će govoriti Božjim jezikom, koji će znati protumačiti svijet Gospodinovim očima. Prorok nije onaj koji poznaje i priopćava budućnost, već je to čovjek koji govori namjesto Boga, na Božji račun; on je onaj koji je postao toliko prisan s Riječju Božjom da ne govori na drugačiji način nego s njom, ne zato da bi je mehanički ponavljao, već zato jer je postala njegova vlastita riječ, njegov vlastiti jezik, njegov vlastiti način razmišljanja. Franjo Asiški je presvijetli primjer onoga o čemu govorimo. Ako čitamo njegove spise, ako analiziramo molitve koje nam je ostavio, otkrit ćemo kako Riječ Božja ne dolazi k njemu izvana: ona je unutar njegovog bića tako da kada govori to čini s Riječju. Njegov jezik je biblijski, tako prirodan, bez napora i prisile. Franjo razmišlja i govori s Riječju, ili bolje rečeno, Franjo govori Riječ, misli Riječ. Ako čitamo njegove psalme (usp. UffPas; FF ), možemo naslutiti ovu njegovu sposobnost: njegova bliskost s Riječju je toliko duboka da umije ponovno sastaviti nove psalme, iznova miješajući riječi Pisma, može autentično moliti Gospodina upotrebljavajući na najosobniji način njegovu Riječ, može izreći ono što mu je u srcu izgovarajući Riječ Božju. Čitanje koje dovodi do izbora Zadnji korak na tom putu je izravno obraćanje Riječi, kada je potrebno donijeti neku odluku. Radi se o tome da Riječ koju nam je Bog dao učinimo istinskim kriterijem rasuđivanja i uporišnom točkom izbora koje trebamo učiniti, bilo malih bilo velikih; Riječ se uistinu razumije samo i onda kada prožima svaki plan, kada ga profiltrira i pročisti; i samo onda kada ta ista Riječ postaje jedini motiv, jedini temelj, jedino objašnjenje same odluke. Franjo nas i u ovom slučaju uči da budemo istinski slušatelji, autentični slušatelji Riječi kako bismo je, nakon što smo je čuli, učinili djelotvornom (usp. Jak 1,22). Svaki njegov izbor je vođen 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 15

18 Iz Generalne Kurije Riječju Božjom, svaka se njegova odluka rađa iz susreta s Pismom: tako se događa pred Raspelom (LegM II,1; FF 1051) i tako tijekom cijelog njegovog života. Franjo s tolikom ozbiljnošću uzima Riječ Božju da oko nje gradi svoj život. I kada je tolikima trebao primjerom svjedočiti i pokazati svoj život, neočekivano za njega, slijedili su ga i nije mu preostalo ništa drugo nego ponuditi samu Riječ: Pravilo i život manje braće je ovo, slijediti sveto Evanđelje Gospodina Našega Isusa Krista, živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći (Rb I,2; FF 75). Kada se poput Franje ima hrabrosti sve uložiti na Riječ, onda se Riječ ispunja i naše oblikovanje dovršava, postaje permanentno. Štoviše, postaje se Riječ koja sluša. Dovršava se kao što se Mariji navršiše dani da porodi i da na svijet donese Isusa. Poticaj i čestitka Crkva i Franjo Asiški pozivaju nas, dakle, da bez straha i bez pretvaranja razmišljamo o našem odnosu s Riječju koja je Tijelom postala, s Onim koga se spremamo proslaviti u liturgiji Božića. Možda bismo se trebali ozbiljno zapitati o vezi koju ovaj nevjerojatni događaj, Bog koji je odlučio ući u dijalog s čovjekom, stvarno ima s našim svakodnevnim životom; koji je uistinu temelj naših izbora, naših odluka; kojim jezikom komuniciramo međusobno i s onima kojima smo poslani. Neka nas ovoga Božića Gospodin nađe spremne primijetiti njegovu Riječ koja se diskretno približava našem osobnom i zajedničkom životu i čeka da je prihvatimo da bismo bili obnovljeni i da bismo je navijestili svima onima koje susrećemo na svom putu. Tako ćemo i mi biti (Gospodinove) majke, kada ga nosimo u našem srcu i našem tijelu posredstvom ljubavi i straha Božjega i čiste savjesti, te ga rađamo svetim djelovanjem koje mora kao dobar primjer svijetliti drugima (1 Lf I,10; FF 178/2). Neka vas Gospodin u vrijeme Božića ispuni Svojim blagoslovom u zajedničkom slušanju i spremnom prihvaćanju Riječi koja je Tijelom postala. Rim, 25. prosinca o.michael J. Higgins, TOR Generalni ministar o. Bernard Nebot Llinas, TOR 1. Generalni vijećnik fra Mark McBride, TOR 3. Generalni vijećnik o. Pierangelo D Aiuto, TOR Generalni tajnik o. John Kochuchira, TOR Generalni vikar o. Amando Trujillo Cano, TOR 2. Generalni vijećnik p. José Antonio Martorell, TOR 4. Generalni vijećnik VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

19 Tertius Ordo Regularis Sancti Francisci Consilum Generalis Pismo Generalnog ministra i Generalnog vijeća Svoj Braći i Sestrama Franjevcima Trećeg samostanskog reda prigodom Uskrsa Slavlje Riječi vodi k slavljenju Uskrsa Predraga braćo i sestre, i ove godine se pripremamo za slavljenje i življenje Uskrsa Našeg Gospodina Isusa Krista, središta našeg kršćanskog života. To je milost Božja koja nastavlja doticati naš život posvećenih kršćana, tražeći od nas sve više da joj se suobličimo u autentičnom življenju Uskrsa, koji nas vodi u novi život koji nam je Krist zaslužio svojom Mukom, Smrću i Uskrsnućem. Franjo Asiški se spontano kretao u uskrsnoj atmosferi. U njoj se osjećao kao kod svoje kuće, budući da ga je njegovo poistovjećivanje s Kristom vodilo k življenju vlastitog života koji je bio sličan Isusovom životu i ponašanju. 1 Pashalni misterij se čini toliko temeljnim u iskustvu vjere Serafskog Oca, da u trenutku u kojem je odlučio sastaviti neku vrstu časoslova, za osobnu upotrebu i upotrebu njegovih sljedbenika, nije pronašao ništa bolje nego se prepustio nadahnuću Muke i Smrti Našeg Gospodina (Časoslov Muke): u ovom izboru možda možemo vidjeti poziv, danas kao i jučer, da Uskrs smatramo povlaštenim mjestom našeg odnosa s Bogom, s braćom, sa stvorenjima. Povlaštenim mjestom jer ga je Bog koji je pobijedio smrt darom života svojim djelom otkupio i obnovio. I mi smo pozvani da uđemo u ovu novost, kao redovnici i kao braća, ponovno rasvjetljujući tim tako važnim događajem sav naš osobni život. Slušanje riječi u liturgiji Franjo je toliko snažno živio Pashalni misterij te njime jasno nadahnjivao odnos s vlastitim konkretnim životom, sa svojim životom hodočasnika u ovom svijetu, pažljivo razlikujući znakove prisutnosti Ljubljenoga za kojim je čeznuo svim svojim snagama. 1 Ménard A., Pasqua, u Caroli E. (ur.), Dizionario Francescano, Padova 1995., r /2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 17

20 Iz Generalne Kurije 18 Ova svijest se razvila u njemu zahvaljujući stalnom i životnom dodiru koji je imao s Riječju Božjom, u kojoj je više nego igdje drugdje susretao prisutnost Oca nebeskoga koji vodi i podržava život svakog čovjeka. Danas smo i mi pozvani ponovno proživjeti isto iskustvo vjere preko stalnog i životnog slušanja Riječi Božje. Već u našem prethodnom Prigodnom pismu o Božiću napomenuli smo kako je jedan od najočiglednijih i najvažnijih plodova II. vatikanskog sabora za kršćanski život i duhovnost, bio obnovljeni odnos vjernika prema Svetom pismu. Svakako povlašteno mjesto tog ponovnog otkrića je upravo liturgija, zahvaljujući i samoj liturgijskoj obnovi koju je Sabor promicao. Želja koja je vodila Crkvu u tom pregledu vlastitog modus celebrandi imala je namjeru obnoviti u svetim slavljima obilnije, raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma (SC 35.1) brižno nastojeći to učiniti tako da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje (SC 51). Kao pravi franjevci ne možemo ne djelovati u prihvaćanju mišljenja Crkve i njezine smjernice učiniti našima, bilo unutar naših redovničkih zajednica, bilo izvan njih preko propovijedi. Stoga je ponekad potrebno provjeriti istinitost načina na koji smo prihvatili pojedina traženja univerzalne Crkve u posebnosti našega života, bilo osobnog bilo zajedničarskog. Svakako možemo predati i vratiti stečeno vrijedno blago Svetoga pisma u ruke vjernika. Naime, možemo ga potvrditi u obilju svetopisamskih tekstova koji obilježavaju nove Lekcionare za slavljenje Euharistije i sakramenata, kao i prisutnost u preuređenim biblijskim tekstovima u liturgiji časova. To djelo, uređeno posljednjih godina, dopustilo je Crkvi da slijedi vjerno u liturgiji onaj način čitanja i tumačenja svetih tekstova, koje je upotrebljavao i sam Krist, koji počevši od svog današnjeg događaja potiče na temeljno istraživanje Svetoga pisma (OLM br. 3). Svi dokumenti nastali liturgijskom obnovom bilježe kako je Kristov pashalni misterij, objavljen u Svetom pismu, isti onaj događaj koji slavi i liturgija, dakle ne može biti liturgijskog slavlja bez navještanja Riječi: isto liturgijsko slavlje, koje je utemeljeno na Riječi Božjoj, i iz nje crpi snagu, postaje novi događaj koji obogaćuje samu riječ nekom novom djelotvornom interpretacijom (isto). Ako u ime Crkve možemo predati toliko brižno stečeno blago, barem u dokumentima i sredstvima koja imamo u svojim rukama, ne možemo se ipak osloboditi obveze vjerodostojnosti i prijema koji je taj napor imao u našim redovničkim bratstvima i povjerenim nam zajednicama. Uska veza koja postoji između liturgijskog slavlja i navještanja Pisma, na koje nam ukazuje Učiteljstvo, mora nas navesti da se pitamo o našem načinu življenja upravo sadašnjeg trenutka i navještanja Riječi (Euharistija, sakramenti, služba Riječi, liturgija časova), vrlo često instrumnetaliziranim, kada su naprosto stavljeni u stranu zbog praktičnih razloga ili tobožnje jednostavnosti. VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

21 Trebali bismo vjerojatno priznati da, iako možemo unatoč svemu uočiti znatni napredak u našem odnosu sa Svetim pismom, u prosjeku prisutnijim u našem životu nego prije nekoliko desetljeća, ostaje još dugi put koji moramo zajedno proći. Vrlo često se Riječ još uvijek smatra više sredstvom koje se upotrebljava u propovijedi, u katehezi, čak i u pripremi nekog lijepog slavlja više nego što je izvor na kojem tažimo našu žeđ za smislom, ogledalo u kojem se ogledaju naši odabiri, mjera kojom provjeravamo kvalitetu našeg kršćanskog života. Riječ je možda više u središtu naših riječi nego što je stvarno u središtu našega života. U Božićnom pismu, prisjećajući se u Prijedlozima iskustva Franje Asiškoga, primjetili smo da Riječ Božja u njemu ne izvire izvana: ona je toliko unutar njegova bića tako da kada govori to čini Riječju Božjom. Njegov jezik je biblijski, tako, naravno, neusiljen i jednostavan. Franjo misli i govori Riječju, ili bolje rečeno, Franjo govori Riječ, misli Riječ (Prot. 63/ 2008, I Riječ je tijelom postala). Kao učenici u Emausu Ako postoji mjesto i vrijeme u kojem možemo naučiti ovo Franjino držanje, onda je to upravo mjesto i vrijeme liturgije, koju je mudrost Majke Crkve znala obogatiti i obnoviti oko središnje važnosti Riječi Božje. Naime, upravo u liturgiji, svakodnevno nam je otvoreno dragocjeno blago Svetoga pisma, kako bismo mogli u njemu uživati i njime se hraniti: kada molimo časoslov obraćamo se Bogu njegovim istim riječima, učeći tako svakodnevno gramatiku njegovog jezika; kada slavimo Euharistiju, Riječ je Božja ta koja nam objašnjava i svaki puta ponovno aktualizira smisao dara Sina Božjega, pokazujući nam put kako bismo u našem životu ostvarili poziv svakog slavlja: ovo činite Meni na spomen. U biti, i mi smo pozvani ponovno prijeći put kojem je Uskrsli poučavao dva najčarobnija lika prisutna u evanđeljima Uskrsa, učenike iz Emausa. Upravo ta evanđeoska ikona (Lk 24,13-35) pokazuje nam metodu čitanja Pisma do koje liturgija želi dovesti vjernika. Kao što se u tom tekstu Isus, tajanstveni hodočasnik, približava dvojici putnika u njihovom žalosnom i razočaranom povratku kući, tako nam se, zapravo, liturgija diskretno približava i vodi nas, dajući nam da ponovno proputujemo kroz Povijest spasenja, započevši od Mojsija i Proroka, dok ne prepoznamo Krista Uskrsloga u lomljenju kruha života, u daru sebe samoga, u daru bratstva. Tako smo i mi, kao i učenici iz Emausa koji ponovno otkrivaju prepričanu Riječ, pozvani na isto životno iskustvo, da dopustimo da nam Pismo tumači, da sve više otkrivamo Kristov danas koji se ostvaruje u liturgijskom slavlju, pronalazeći u njemu one kriterije koji nam dopuštaju da tumačimo stvarnost te koji od pisane riječi čine ponovno živu riječ. 2 2 Papinska biblijska komisija, Interpretacija Biblije u Crkvi, br /2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 19

22 Iz Generalne Kurije Takva povjerljivost s Riječju, koju treba pronaći i osobno hraniti prije i bez obzira na bilo kakvu drugu upotrebu koju od Pisma traži pastoralna zadaća, omogućit će i nama uskrsno iskustvo učenika u Emausu: Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma? (Lk 24,32). Dopustit će nam prije svega da budemo zajednica koja pripovijeda susret s Uskrslim, svjedoči ga više nego što mehanički ponavlja činjenice bez stvarnog iskustva. Jedan poznati učitelj duhovnosti našega vremena ovako se izrazio o zajednici vjernih koja se rađa iz slušanja i čuvanja Božje Riječi: Kada osobe ozbiljno, ali u isto vrijeme mudro i pažljivo pripovijedaju što su iskusile na vlastitom putu i kako su to protumačili i sami razumjeli, najednom je sam Uskrsli među njima. Tada razgovor postaje iskustvo uskrsnuća 3. Čestitka 20 Draga braćo i sestre, vrijeme u kojem živimo sigurno od nas traži da budemo autentični svjedoci, koji žive ono što govore i zbog toga su vjerodostojni. Ipak, jamačno smo i mi uvijek više pozvani da vodimo računa da svijet ima potrebu i za našom jasnom riječju, ne toliko za našim osobnim gledištem koliko za vjernim i kreativnim razmišljanjem koje proizlazi iz Riječi Božje. Ne dopustimo da nas nadvlada kušnja sudjelovanja u velikom globalnom talk showu u kojem se traži i religiozni pogled realno samo zato da bi ga se zanijekalo i bolje neutraliziralo u beznačajnoj buci u kojoj suvremena komunikacija uživa riskirajući između ostaloga da Riječ Božju izjednači s drugim riječima. Isus je uvijek izbjegavao bilo kakve rasprave, nije nikada izražavao svoje osobno viđenje ili mišljenje. Njegove su riječi oduvijek bile ili samo-objava ili objava Oca (usp. Iv 1,1) koje su siromasima donosile radosnu vijest, oslobođenje sužnjima, vid slijepima (Lk 4,18). Nije nikada oklijevao objaviti Očevu volju, niti onda kada ga je mogao spasiti od smrti. Njegovo hrabro prianjanje uz volju Očevu pokazuje nam što uistinu znači biti poslušan volji Božjoj. Dakle, i mi bismo trebali sve više rasti u tom skladu, utjelovljujući u našem životu ne neko osobno mišljenje o životu već Božji plan, koji je središte našeg života. Ovo nije više ili manje dostižan ideal: to je uzak ali siguran put Njegove volje; ne neki kompromis sa životnim putem, 3 Anselm Grün, Slaviti uskrsnu radost VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

23 već sjaj istine.ne radi se niti o nečemu što možemo ostvariti upotrebljavajući ljudske strategije i sposobnosti, već se čini mogućim kada se dragovoljno i svjesno otvaramo milosti Božjoj u svjetlu živuće Riječi. Liturgija, koja svakodnevno prati i određuje ritam naših dana, ne samo da nam dopušta slušati Pisma na najobilniji način, već nas poučava i čitati Pisma onako kako ih je čitao Krist, čija jedina i prava briga nije bila kako ih objasniti i aktualizirati za one kojima se obraćao, već aktualizirati samoga sebe s Očevom Riječju (usp. Lk 4,21). Ako i mi budemo ovo znali ostvariti, onda će riječ koja će izlaziti iz naših ustiju biti uistinu djelotvorna, moćna, neće se izgubiti u moru često ispraznih riječi koje više ne priopćavaju već se zadovoljavaju ugodno odzvanjati bez pravoga cilja. Neka nas Uskrsli Krist nauči da budemo njegovi istinski svjedoci Sretan Uskrs! Rim, 12. travnja o.michael J. Higgins, TOR Generalni ministar o. Bernard Nebot Llinas, TOR 1. Generalni vijećnik fra Mark McBride, TOR 3. Generalni vijećnik o. Pierangelo D Aiuto, TOR Generalni tajnik o. John Kochuchira, TOR Generalni vikar o. Amando Trujillo Cano, TOR 2. Generalni vijećnik p. José Antonio Martorell, TOR 4. Generalni vijećnik 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 21

24 Kanonska vizitacija Generalnog ministra Generalni ministar Higgins posjetio nadbiskupa Devčića Na susretu se govorilo o mogućnosti pokretanja postupka za proglašenje blaženim blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine Rijeka, (IKA) - Generalni ministar trećeg samostanskog reda sv. Franje fra Michael J. Higgins posjetio je 12. siječnja riječkog nadbiskupa Ivana Devčića u sklopu vizitacija Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima. Na susretu u Nadbiskupskom domu u Rijeci bilo je riječi o mogućnosti pokretanja postupka za proglašenje blaženim blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine. Kao franjevac trećoredac u samostanu sv. Franje Asiškog na Pehlinu te profesor na Visokoj bogoslovnoj školi i duhovnik sjemeništa, biskup Badurina ostavio je neizbrisive tragove u Riječkoj nadbiskupiji i metropoliji. To su potvrdili i trećoreci fra Milan Šokčević, sadašnji župnik na Pehlinu, te fra Zvonimir Brusać, vikar provincije i tajnik vizitacija. O glasu svetosti pokojnog biskupa mnogi su spremni svjedočiti, a koliko su ga cijenili njegovi suvremenici pokazao je i simpozij održan prije dvije godine. Unutar provincije već se nekoliko godina razmišlja o pokretanju postupka, a fra Michael je želio čuti mišljenje nadbiskupa Devčića o biskupu Badurini i uputnosti pokretanja te inicijative. Ukoliko se provincija odluči za taj korak, pojedinosti će trebati dogovoriti sa šibenskim biskupom Ante Ivasom, koji je naslijedio biskupa Badurinu i u čijoj je nadležnosti pokretanje postupka. U razgovoru s nadbiskupom Devčićem, fra Michael je govorio o franjevačkim redovima i suradnji redovnika u dijecezanskom pastoralu. U pohodu zajednicama trećoredaca fra Michael će u Hrvatskoj boraviti do 9. veljače i posjetiti dijecezanske (nad)biskupe u Splitu, Zadru, Šibeniku, Krku, Zagrebu i Đakovu. Podsjetio je kako je pri kanonskim vizitacijama samostanima trećoredaca uobičajeno da generalni ministar posjeti i dijecezanskog biskupa, jer, kako je rekao, redovnici moraju surađivati i stalno produbljivati odnose s mjesnim biskupom. Generalni ministar reda ima obvezu u tijeku četiri godine posjetiti sve samostane svoje braće kako bi im dao potporu u radu i smjernice za djelovanje u sljedećem četverogodišnjem ciklusu. U travnju ove godine u Zagrebu će se održati generalni kapitul franjevaca trećoredaca kojim će fra Michael predsjedati. Mi moramo uvijek biti franjevci i živjeti kao franjevci kako bi očuvali naš identitet unutar Crkve i društva, zaključio je fra Michael. 22 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

25 General franjevaca trećoredaca u ogulinskom samostanu Ogulin, (IKA) - U sklopu posjeta provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša u Hrvatskoj, generalni ministar trećeg samostanskog reda sv. Franje fra Michael J. Higgins posjetio je u četvrtak 15. siječnja samostan Sv. Franje Asiškog u Ogulinu, gdje franjevci trećoreci djeluju više od 80 godina. Generala Higginsa dočekali su gvardijan samostana mr. o. Petar Runje kao i župnik ogulinske župe bl. Alojzija Stepinca o. Marijan Jelušić. Na susretu se razgovaralo o pastoralnom djelovanju franjevaca trećoredaca na tom području. Deseta obljetnica prvih obećanja Franjevačke mladeži u Zadru Zadar, (IKA) - Deseta obljetnica od polaganja prvih obećanja franjevačke mladeži u Zadru proslavljena je 4. veljače u zadarskoj župi sv. Ivana Krstitelja na Relji, gdje je prije više od deset godina sve i počelo. Misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je fra Kristijan Kuhar, duhovni asistent franjevačke mladeži u Zadarskoj nadbiskupiji i duhovni asistent Nacionalnoga hrvatskog bratstva. Svečanosti je pridonijela i prisutnost dr. fra Michaela Higginsa, generalnog ministra Franjevaca trećoredaca koji je u kanonskoj vizitaciji franjevačke provincije u Hrvatskoj a ovih dana boravi u Zadru u pratnji fra Zvonimira Brusača, tajnika svoga kanonskog pohoda. U tijeku mise devetero mladih i službeno je postalo članovima franjevačke mladeži polaganjem obećanja da će živjeti u bratstvu franjevačke mladeži, opsluživati Evanđelje i izvršavati kršćanski poziv. Uz to mjesno bratstvo sv. Ivana u Zadru djeluju još bratstva na Voštarnici i kod franjevki u Arbanasima. U svečanosti su sudjelovali i Lovro Sučić iz Zagreba, predsjednik Hrvatskog nacionalnog bratstva franjevačke mladeži, i Katarina Pećar, predsjednica područnog bratstva franjevačke mladeži za zadarsko i šibensko područje, koji su prigodno darivali o. Michaela. U obraćanju mladima o. Michael podsjetio je na Franjino traženje Božje volje kad je pred križem sv. Damjana molio Gospodine, što želiš da učinim? Božju riječ Idi, popravi moju Crkvu Franjo je doslovno shvatio i kamenjem počeo obnavljati crkve oko Asiza. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 23

26 Kanonska vizitacija Generalnog ministra Obnavljajući te crkve Bog je obnavljao i sv. Franju. U tijeku obraćenja i pronalaska Božje volje spoznao je da Obnovi moju crkvu znači obnoviti Crkvu kao zajednicu vjernika. U Zadarskoj nadbiskupiji u tijeku je Godina mladih. To je prilika i primjer svim zajednicama mladih u nadbiskupiji u onome što je bitno: stvoriti bratstvo, zajednicu. Zajednica je klica pastorala, apostolata i rada s mladima. Ti mladi iz različitih župa grada i različitih krajeva Hrvatske, npr. studenti iz Slavonije, koji su primljeni u članstvo, stvaraju bratstvo među sobom, prihvatili su se kao braća i sestre. Bitno nam je zajedništvo, družimo se, zajedno molimo i činimo djela ljubavi. Ono što molimo konkretno prikazujemo u okolini, posjetili smo vrtić djece s posebnim potrebama Latica, skupljali boce za siromahe a prikupljen iznos dali u župni caritas, rekao je fra Kristijan. Bratstvo na Relji susreće se svakog četvrtka navečer i okuplja 16 članova, a kako ga vode franjevci ujedno je i podmladak franjevačkog svjetovnog reda. Bratstvo mladih koje je prije deset godina stupilo u Framu sv. Ivana dalo je jednog bogoslova i redovnika. FRAMA je u Hrvatsku došla iz Italije početkom 90-ih godina, a u Zadru se Franjevačka mladež počela okupljati Službeno su prva obećanja dali u veljači g., kad je FRAMA u Hrvatskoj i službeno priznata. Tada su i prvi framaši u župi sv. Ivana dali obećanja pa klica franjevačkih bratstava u Zadarskoj nadbiskupiji potječe upravo s Relje, a njihov desetogodišnji jubilej blagoslovio je i sam generalni ministar Higgins. Srdačno im je čestitao i oko vrata stavio tau. Dan posvećenog života u Zadru Propovijedao je generalni ministar franjevaca trećoredaca dr. fra Michael Higgins koji boravi u vizitaciji franjevaca glagoljaša u Zadarskoj nadbiskupiji 24 Zadar, (IKA) - Dan posvećenog života svečano je proslavljen na Svijećnicu, 2. veljače, u svetištu Sv. Šimuna u Zadru. Misno slavlje je okupilo redovništvo iz zajednica djelatnih u Zadarskoj nadbiskupiji, a predvodio ga je prior benediktinskog samostana na Ćokovcu o. Jozo Milanović. Propovijedao je generalni ministar franjevaca trećoredaca dr. fra Michael Higgins koji boravi u vizitaciji franjevaca glagoljaša u Zadarskoj nadbiskupiji. Evanđelje pokazuje dva divna primjera posvećenog života, rekao je dr. Higgins. Šimuna koji je bio otvoren poticaju Duha Svetog i Anu koja nije napuštala hram, u njemu je služila danju i noću, moleći i posteći. Šimun i Ana svjedoče koliko je važno da čovjek bude svjestan Božje prisutnosti i da tome odgovori. Već od svoje najranije povijesti to je ono što bi posvećeni život trebao biti: odgajati i formirati muškarce i žene kao ljude otvorene VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

27 poticajima Duha Svetoga, željne slijediti Božju volju životom molitve i žrtve. Posvećeni život treba ojačati u tome da se bude svjedok Božje stvarnosti, poručio je dr. Higgins, stavljajući pred osobe posvećenog života pitanje Kakvu vrst svjedočanstva ti daješ? Svijet treba jasne primjere stvarnosti Božje ljubavi i njegove prisutnosti u svijetu. Jedini način na koji možemo pokazati taj primjer je ispravno živjeti svoj posvećeni život, poručio je dr. Higgins, dodavši da se jasno svjedočanstvo pruža ljubavlju punom poštovanja. U konačnici to je ono što ljudi traže u dubini svog bića. To je temelj i posvećenog života. Siromaštvo je poštovanja puna ljubav za svijet i njegova dobra. Ono traži da svijet vidimo i volimo onako kako ga Bog vidi i voli. Čistoća je, u svojoj biti, poštovanja puna ljubav za ljude. Traži da ljude vidimo i volimo onako kako ih Bog vidi i voli. Poslušnost je ljubav puna poštovanja i slušanje Božje volje - i kao kod Šimuna vodi nas do Božje volje u našem životu, rekao je dr. Higgins, zaključivši da svijet žarko želi svjedočenje tih vrijednosti - to je jasno svakome tko ima oči da vidi, srce da osjeća i um da misli. Dajmo svijetu primjer koji je potreban živeći ispravno i dobro svoj posvećeni život, potaknuo je nazočne dr. Higgins. Završila kanonska vizitacija generalnog ministra franjevaca trećoredaca Dr. fra Michael Higgins, generalni ministar franjevaca trećoredaca od 6. siječnja do 9. veljače boravio je u Hrvatskoj u kanonskoj vizitaciji triju regija Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima Zadar, (IKA) - Dr. fra Michael Higgins, generalni ministar franjevaca trećoredaca, od 6. siječnja do 9. veljače boravio je u Hrvatskoj u kanonskoj vizitaciji triju regija Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima: zagrebačke, kvarnerske i zadarske u kojoj franjevci glagoljaši djeluju u samostanu sv. Mihovila u Zadru, župi sv. Ivana Krstitelja na zadarskoj Relji, samostanima u Zaglavu na Dugom otoku, sv. Pavla na Školjiću te sv. Josipa u Splitu. U Hrvatskoj 65 svećenika trećoredaca djeluje u 15 samostana i opslužuju 11 župa. Brojem od 1000 samostanskih redovnika u svijetu najmanja su grana franjevačke obitelji, no s redovnicama i laicima trećorecima najveća su duhovna obitelj u Crkvi. Jezgra hrvatske franjevačke provincije nastale prije 550 godina potječe iz Zadra, iz zajednice eremita Trećeg reda sv. Frane kod crkve Sv. Ivana na Relji, gdje su brinuli o gubavcima. Tome je Redu pripadao i pokojni šibenski biskup Srećko Badurina. Na susretu s hrvatskim biskupima dr. Higgins razgovarao je i o mogućnosti pokretanja procesa beatifikacije biskupa Badurine. Želimo slaviti spomen na njega, da njegov primjer franjevca, biskupa i osobe posvećene Evanđelju ne bude izgubljen. Svaki put kad dođem u Hrvatsku primijetim nastojanje da se sačuva živom njegova uspomena. Razgovarao sam u provinciji, s biskupima i kardinalom Bozanićem o mogućnosti pokretanja procesa koji bi mogao voditi beatifikaciji i kanonizaciji. Svi su me jako podržali. Bilo bi važno za nas kao red prikupiti sve što 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 25

28 Kanonska vizitacija Generalnog ministra 26 znamo o njemu i proslaviti njegovu uspomenu kao člana reda, da ga ljudi upoznaju, rekao je Higgins, kojeg je pratio fra Zvonimir Brusač, tajnik kanonskog pohoda generalnog ministra franjevaca trećoredaca Hrvatskoj. Osamsto godina franjevačkog reda protumačio je u svjetlu papinske dozvole sv. Franji da javno propovijeda i poziva na pokoru. Dozvolu najvišeg crkvenog autoriteta smatra snažnom činjenicom. Franjevci su članovi Crkve i kao takvi želimo surađivati s biskupima. To je naše poštovanje njih kao pastira i naše uloge suradnika s njima u brizi za ljude, rekao je o. Michael. U susretu sa subraćom poručio je da je izazov živjeti Evanđelje tamo gdje jesi, u kulturi u kojoj jesi. U našem narodu identifikacija tog reda je s glagoljaškom tradicijom. To su redovnici koji žive vrlo blizu ljudima, čuvari su kulture. U Hrvatskoj je to bilo izraženo i prenošeno preko glagoljaštva. U drugim zemljama se izražavalo drugačije, npr. u Irskoj su imali mnoge redovnike i prije razvoja tamošnje Crkve. Njihov glavni rad tada bio je zaštita irskog jezika. Red trećoredaca ima izraženu narodnu karakteristiku, ostajali su u vlastitim državama i radili u svojim gradovima, živjeli blizu njih i činili djela milosrđa. Higgins je izrazio priznanje čuvanju povijesti razvijene prije više stotina godina, da je još uvijek postojana. U Zadru, župi sv. Ivana gdje je bilo mjesto rođenja franjevaca trećoredaca u Hrvatskoj, još uvijek se mogu vidjeti tragovi gradskih zidina i mjesto gdje su živjeli franjevci. Zanimljivo je vidjeti da su još živi, i nakon stotina godina vidi se njihova vjernost karizmi, rekao je o. Michael. Evanđelje mora biti dio toga kako se ophodimo sa svijetom, rekao je, dodavši da se nekad uhvate i u strujanje svijeta: sekularizaciju, individualizam, utjecaj medija. Mi smo članovi društva pa možemo biti time i zahvaćeni. Vrijeme nam je izazov: dati što imamo i čemu smo posvećeni u suočavanju s onim što je popularno. Glavno je ispravno živjeti ono što propovijedamo. Kad kažem subraći Budite franjevci znači da se ne trebamo opravdavati to da smo ljudi Evanđelja, da živimo u bratstvu, molitveno. Poseban način na koji postojimo u svijetu određuje tko smo. Kad nas čovjek sretne da ne pita Je li on franjevac? On treba znati To je franjevac, rekao je o. Michael. Dr. Higgins diplomirao je psihologiju, sudjelovao je u Vijetnamskom ratu a u svojim 20-im godinama poželio je biti redovnik. Potraga za zvanjem je osobna potraga koju svatko ima. To je potraga za nalaženjem svog mjesta u svijetu. Mislim da svatko ima želju za traženjem onoga čemu pripada, istaknuo je i subraći u Hrvatskoj poručio da zapamte tko su - franjevci: toga se drže, to proslave i ne izgube to što jesu; da znaju svoju povijest, identitet i ispravno ga žive. Isti savjet mogu dati Hrvatima: Znajte tko ste, proslavite to i budite svoji! rekao je dr. Higgins, generalni ministar reda čija je karakteristika izrazita bliskost svom narodu i podrška njegovom duhovnom i kulturnom razvoju. Ta je kanonska vizitacija treći boravak Higginsa u Hrvatskoj, koju je prvi put posjetio g., a drugi put g., na proslavi 400 godina od ujedinjenja hrvatske provincije franjevaca trećoredaca s talijanskom. U Europi trećoreci imaju dvije provincije u Italiji, jednu u Hrvatskoj i jednu u Španjolskoj; dvije u Americi i dvije u Indiji. Imaju više viceprovincija, tri delegacije, u osnivanju su nove provincije u Filipinima i Peruu. Posljednjih 70 godina razvijaju i misijsku djelatnost koja prvotno nije bila dio njihove karizme. Trećoreci pridonose i razvoju akademske zajednice. O. Michael doktorirao je upravljanje visoko obrazovnim ustanovama. Njegova provincija vodi Sveučilišta u Pensilvaniji i Ohiju. Utemeljili su i predaju na više od 20 sveučilišta u SAD-u. VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

29 Ivan Uldrijan Dr. o. Michael Joseph Higgins, generalni ministar Trećega samostanskog reda sv. Franje Svoju vrijednost pronalazimo samo u odnosu s Bogom Generalni ministar franjevaca trećoredaca dr. o. Michael Joseph Higgins od 6. siječnja do 9. veljače boravio je u kanonskoj vizitaciji Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima. Tom prigodom obišao je zagrebačku, kvarnersku i zadarsku regiju, a susreo se i s dijecezanskim (nad)biskupima na tim područjima. O. Higgins rođen je godine u Bostonu u Sjedinjenim Američkim Državama kao najstariji od petorice sinova u obitelji irskoga podrijetla. Redovničkoj zajednici franjevaca trećoredaca pristupio je 1978, a za svećenika je zaređen godine. U američkoj provinciji Presvetoga Srca Isusova i samome redu obnašao je mnoge značajne dužnosti, posebno u odgoju i formaciji, a od godine generalni je ministar. Diplomirao je psihologiju na Državnom sveučilištu u Framinghamu i teologiju na Sveučilištu u Torontu, te specijalni studij o duhovnosti u odgojnom procesu na Sveučilištu Duquesne u Pittsburghu. Doktorat iz teologije postigao je na Papinskom učilištu Antonianumu u Rimu godine, a doktorirao je i iz područja odgojnih znanosti na Sveučilištu Capella u Minneapolisu. Tijekom posjeta Hrvatskoj rado je progovorio za Glas Koncila. Prepoznati potrebe Crkve i djelovati Možete li u kratkim crtama predstaviti Treći samostanski red sv. Franje? O. HIGGINS: Treći samostanski red sv. Franje ogranak je franjevačke obitelji osnovan u ranome 13. stoljeću. Izvorno je izrastao iz zajednice laika koji su slijedili sv. Franju Asiškoga. Naime, mnogi su muževi i žene počeli živjeti po nadahnućima sv. Franje, a ostali su u svojim obiteljima i obavljali su svoje svakodnevne svjetovne poslove. Tako je nastao Treći ili Franjevački svjetovni red. Neki od njih već su se za svečeva života povlačili u samostane i polagali redovničke zavjete te je nastao i Treći samostanski red. Jedne od najranijih samostanskih zajednica bile su upravo ovdje - u Hrvatskoj. Treći samostanski red već je tada bio poznat po djelima milosrđa u mjestima u kojima su djelovali. Dok su fratri prvoga reda bili propovjednici koji su putovali i propovijedali u misijama, trećoreci su nastojali ostajati blizu svojih zajednica. Živjeli su životom punim molitve, a tijekom dana radili su sa siromašnima i bolesnima u gradu. Živjeli su među ljudima i blizu ljudi. Franjevačka duhovnost danas daje primjer istine. Mnogo se puta trudimo stvari učiniti previše kompleksnima. A poruka franjevaštva je zapravo vrlo jednostavna: prigrlite evanđelje, postanite»evanđeocentrični«ljudi. U SAD-u dopuštamo da nam društvo oblikuju mediji, američki filmovi, glazba... Prikazuje se tzv.»američki način života«, koji je zapravo sanjivi ideal, a ne stvarnost. Mjesto gdje stvarnost dolazi do izražaja je obitelj. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 27

30 Kanonska vizitacija Generalnog ministra Danas u svijetu postoji osam provincija i pet viceprovincija Trećega samostanskog reda sv. Franje. Četiri provincije nalaze se u Europi - dvije u Italiji, te po jedna u Hrvatskoj i Španjolskoj. Dvije su u SAD-u i u Indiji, a viceprovincije se nalaze u Šri Lanki, Južnoj Africi, Paragvaju, Brazilu i Meksiku. Postoje i manje zajednice, delegacije, u Švedskoj i Bangladešu. Budući da je danas Treći samostanski red sv. Franje međunarodna organizacija, glavne aktivnosti razlikuju se od kulture do kulture u kojoj djelujemo. Provincija iz koje ja dolazim, primjerice, najviše se usredotočila na odgoj i obrazovanje. Upravljamo dvama sveučilištima: u Lorettu u Pensilvaniji i u Steubenvilleu u Ohiju. Iako ih vodi franjevački red, to su svjetovna sveučilišta. Ljude izučavamo u različitim disciplinama, kao što su pedagogija, ekonomija, medicinske znanosti, sestrinstvo i dr. Trudimo se uspostaviti zdrav ugođaj kojim najbolje možemo izraziti identitet franjevačke karizme i ljubav prema Crkvi. Budući da studenti dolaze iz društva i vraćaju se u društvo, moramo im dati oruđe koje mogu ponijeti sa sobom kako bi mogli biti kršćani u društvu u punom smislu te riječi, a to je velik izazov. Dakle, fokusiramo se na identificiranje onoga što lokalna Crkva treba i pokušavamo popuniti te potrebe - to može biti obrazovanje, socijalni rad, rad u župi i sl. Smatram kako je to izazov i za trećorece u Hrvatskoj: truditi se zadržati stoljetno duhovno nasljeđe te istodobno težiti prepoznati potrebe ljudi.»u njemu nema ničega lažnog«u godini smo proslave 800. obljetnice franjevaštva. Što ta važna obljetnica znači za Crkvu, a napose za franjevački pokret? O. HIGGINS: Ponajprije, za franjevce, to je divna proslava papina odobrenja franjevačkog načina života. Franjo je sa svojom prvom subraćom u Asizu živio načinom života kakav je propovijedao prije negoli je ta malena skupina od dvanaestorice pošla svetome ocu u Rim tražiti odobrenje za takav način života. Prije papina odobrenja oni su, na neki način, bili ograničeni na Asiz. Premda su imali potporu asiškoga biskupa Guida, da bi propovijedali izvan Asiza, trebala im je dozvola pojedinih biskupa u svakoj biskupiji ili papino odobrenje koje bi im omogućilo ulazak u svaku biskupiju i pružilo veću vjerodostojnost. Papa Inocent III. godine svojim je usmenim odobrenjem pravila franjevačkom pokretu otvorio vrata - ponajprije da postane europski, a zatim i međunarodni pokret. Da nije bilo toga dopuštenja, franjevaštvo je moglo ostati samo mali regionalni izričaj. Ono je posebno značajno za franjevaštvo u cjelini jer je omogućilo nastanak triju franjevačkih redova: najprije prvoga Reda manje braće, a zatim i klarisa te Trećega reda koji se razvio u svjetovni i samostanski ogranak. To je bio taj katalitički trenutak koji je označio rođenje franjevačkog pokreta kakav danas poznajemo i bez kojega se vjerojatno nikada ne bi razvio do današnjih okvira. U kontekstu promišljanja o tome važnom jubileju, postavlja se i pitanje aktualnosti franjevačke duhovnosti u današnjem povijesnom trenutku. 28 O. HIGGINS: Ako promatramo sv. Franju, vidimo nekoga tko teži biti istinski sljedbenik evanđelja, nekoga tko je svoj identitet pronašao kao kršćanin koji vrlo čvrsto i strogo slijedi VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

31 evanđeoske poruke. Mislim da upravo to i danas privlači ljude k njemu. U njemu nema ničega lažnog. On se samo trudi biti uistinu ono što je pred Gospodinom i pronalazi se u potpunom prihvaćanju evanđelja. To je ta poruka koju danas trebamo. Sv. Franjo je zapisao da je»čovjek samo ono što je pred Bogom, ništa više«. Svoju vrijednost kao ljudska bića pronalazimo samo u odnosu s Bogom - prepoznajući tko smo. I nije važno što posjedujemo, kako izgledamo ili što društvo prikazuje kao važno. Puno je važnije biti uistinu ono što smo pred Bogom. Biti stvarni i istiniti - to nas uči sv. Franjo. Franjevačka duhovnost danas daje primjer istine. Mnogo se puta trudimo stvari učiniti previše kompleksnima. A poruka franjevaštva je zapravo vrlo jednostavna: prigrlite evanđelje, postanite»evanđeocentrični«ljudi. U svoj toj kompleksnosti ljudi se ponekad osjećaju izgubljenima, ne znaju tko su i, na neki način, izgube ravnotežu, postanu zbunjeni i traže neku stabilnost. A osnovna poruka franjevaštva je ona evanđeoska: Bog te voli, okreni se od grijeha i djeluj na način na koji je vidljivo da je Bog stvarnost u tvome životu. To je u načelu jednostavno, ali ujedno i teško. No, daje utemeljenje i usmjerenje životu. Potrebno je potpunije se ucijepiti u Crkvu Koliko redovništvo, koje je nekoć u duhovnom smislu bilo nositelj radikalnoga preporoda i obnove Crkve, to može biti i danas? Postoji li uopće ta potreba? O. HIGGINS: Mislim da potreba postoji. Pogledamo li pomnije sv. Franju kao reformatora - kako ga se mnogo puta prikazuje zbog njegova radikalnog življenja evanđelja i izazova Crkvi - on je uvijek sve radio zbog ljubavi i brige prema Crkvi, a nikada iz opozicije. To je vrlo jasno u Franjinim spisima, kao i u tekstovima o sv. Franji. Mislim da nam to daje model i za današnje vrijeme. Ne stajati u opoziciji ili izvan Crkve i urlati pogrde ili kritike na Crkvu, nego je potrebno potpunije ući u Crkvu i voljeti je do te mjere da se pomogne u njezinoj izgradnji. To je dio Franjina osobnog iskustva u crkvici sv. Damjana kada mu se Raspeti obraća riječima:»franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!«franjo se našao u crkvici koja se počela urušavati, pa ju je počeo ponovno izgrađivati. Izgrađujući tu crkvicu, on je pronašao sebe kao dijete Božje. Ja to volim protumačiti tako da kažem: Dok je Franjo izgrađivao crkvu, Bog je izgrađivao njega. To je ta divna suradnja. Mislim da se na isti način i mi, ako i sami želimo biti dijelom bilo kakve crkvene obnove, trebamo potpunije ucijepiti u Crkvu, zavoljeti je i raditi za nju iznutra. Za to treba mnogo žrtve, strpljenja i predanja. No, u središtu toga procesa je naša obnova Crkve i Božja obnova nas. Postoji potraga za autentičnim duhovnim životom Dolazite iz SAD-a, zemlje o kojoj najčešće slušamo kao o državi pluralizma, slobode, mogućnosti i blagostanja, ali i društvu suočenom s relativizmom, individualizmom i materijalizmom. Zanimljivo je da se u SAD-u tek nešto više od 15% stanovništva deklarira nereligioznima. Koliki je interes za redovništvo u američkom društvu i kako suvremenom čovjeku približiti redovnički život? 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 29

32 Kanonska vizitacija Generalnog ministra O. HIGGINS: Postoji interes za redovništvo u SAD-u. Premda nije kao nekada, imamo novih zvanja. No, pravi je izazov hoće li danas mladi pronaći vrijednost u postojećim redovničkim zajednicama. Ako pogledaju, primjerice, franjevce, dominikance ili benediktince i zapitaju se žive li oni uistinu u skladu s onime kako kažu da žive ili kako bi trebali živjeti, i ako misle da tomu nije tako, onda je njima vrlo lako utemeljiti drukčiji način života. Mnogo je mlađih vjerskih udruga i zajednica osnovano u SAD-u kao rezultat toga. Smatram da to pokazuje kako još uvijek postoji duboka želja za življenjem autentičnog i snažnog duhovnog života. Izazov je, dakle, tradicionalnim redovničkim zajednicama privući ljude. I jedini način na koji to možemo učiniti jest pokazujući da smo još uvijek vrijedna opcija duhovnog života. Možete li malo detaljnije prokomentirati nastanak novih duhovnih pokreta i sekta u SAD-u? O. HIGGINS: Mislim da i to pokazuje kako postoji potraga za smislom. Kao što sam već kazao, zanimljivo je da ljudi, ako ne vide vrijednost u već utemeljenim vjerskim zajednicama, vrlo lako odlaze i postaju otvoreni za različite oblike novih utjecaja. Nažalost, Katolička Crkva u SAD-u u proteklih nekoliko godina prošla je teško razdoblje i kao rezultat toga u očima mnogih ljudi izgubila je moralni integritet i mnogi su se udaljili od Crkve. Pa ipak, iako se udaljavaju od Crkve, još uvijek imaju snažnu potrebu za duhovnim uporištem pa postaju otvoreni za razne druge utjecaje. Zbog toga se povećava broj sekta, ali i različitih drugih praksa, kao što je tarot ili astrologija. U SAD-u je vidljiv i porast vračanja, kao i nekih drevnih indijanskih molitvenih rituala, istočnjačke duhovnosti i meditacije, duhovnosti New agea... Sve to govori da postoji glad ljudi za vjerskim identitetom i uporištem. Laici prepoznali svoju snagu No, s druge strane, u SAD-u su vrlo aktivne laičke udruge O. HIGGINS: Dugo vremena prije Drugoga vatikanskog koncila Crkva se identificirala kao stvarnost vrlo hijerarhijske prirode s papom na čelu, zatim kardinalima, biskupima i svećenicima te laicima, koji su na neki način bili na dnu te piramide i njihova je zadaća bila u biti slušati naputke koje su dobili od hijerarhije. Drugi je vatikanski koncil to počeo mijenjati premještajući fokus na Crkvu kao na narod Božji. Umjesto trokutastoga hijerarhijskog oblika nastao je kružni oblik s Kristom u središtu. To je dalo veće uporište i energiju laičkim skupinama koje su počele više cijeniti sebe kao one koji imaju ulogu u tome da su dio Crkve. Njihova zadaća nije samo slušati nego biti aktivno uključeni u ono što Crkva uistinu jest. Kada je u Crkvi u SAD-u bilo problema s pedofilijom i seksualnim zloporabama, neke skupine laika nisu željele sjediti u pozadini i šutjeti te čekati biskupe da im kažu što im je činiti već su se suprotstavile biskupima poručujući im da ne rade ono što bi trebali raditi. To se prije Drugoga vatikanskog koncila nije moglo čuti i u tome smislu on je dao temelj koji omogućuje laičkim pokretima da budu aktivniji i glasniji, da ne sjede po strani čekajući što će reći biskupi već da govore biskupima koje su njihove potrebe. To ima svoje dobre, ali i neke loše strane. Dobro je da se ljudi osjećaju snažnima u smislu da se mogu uključiti u život Crkve i u promjene za koje smatraju da su potrebne. To može biti loše VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

33 ako dođe do te mjere da se sakramentalne funkcije svećenstva počnu svoditi na nevažnost i da se svi vide na istoj razini. Izbor Obame pokazuje sazrijevanje američkoga društva Sjedinjene su Države dobile novoga predsjednika - Baracka Obamu. Koje je značenje njegova izbora za američko društvo? O. HIGGINS: Teško je to opisati. Potrebno je biti upoznat s američkom poviješću i mjestom koje Afroamerikanci zauzimaju u američkoj povijesti da bi se to u potpunosti moglo shvatiti. Naime, u dijelu američke povijesti ropstvo je bilo nešto prihvatljivo, a Crnci nisu smatrani u potpunosti ljudima, što je vodilo do mnogobrojnih problema, među ostalim i do velikoga Građanskoga rata između Sjevera i Juga godine. Kada je 1960-ih godina počeo djelovati veliki pokret za ljudska prava na čelu s Martinom Lutherom Kingom, još je u nekim američkim državama bilo pravila, primjerice, da se Crnci ne smiju voziti s bijelcima u autobusu ili, ako se voze, moraju biti straga, ili pak da ne smiju koristiti iste toalete... U jednome trenutku, kada sam ja odrastao, postojala je čak opasnost da će između bijelaca i drugih rasa izbiti rat. Neredi kasnih 60-ih godina, atentat na Luthera Kinga i Kennedyjevo ubojstvo, kao i rat u Vijetnamu, sve to postavljalo je pitanje hoće li američko društvo uopće opstati. To je nešto što je još u mome sjećanju! Sada kada gledam što se događa s Obamom, sve mi se to čini nevjerojatnim. Ljudi su možda mogli zamisliti da će se nešto takvo dogoditi za stotinjak godina, ali ne i u našem životu. Mislim da to pokazuje zaokret u američkom društvu. Obamu nisu izabrali samo Afroamerikanci, već svi, što pokazuje sazrijevanje u društvu. U američkoj svijesti uvijek smo nosili ideju da su svi jednaki, ali to nije bilo baš ukorijenjeno u stvarnosti, i mislim da ovim izborom pokazujemo da taj ideal još ima mogućnosti za ostvarenje. Nije da se slažem sa svime za što se Obama zalaže, ali sama činjenica njegova izbora pokazuje da SAD još ima energije, još ima nekog uporišta i potencijala. Mislim da se ovim izborom pokazuje da još ima nade za nas. Američki biskupi načelno su podržali novoga predsjednika izjavom da su spremni aktivno pomoći vladi u borbi za opće dobro i zaštitu života. Predsjednik Obama član je Demokratske stranke u kojoj su poznate liberalne struje. Kakva je mogućnost dijaloga novoga predsjednika s Katoličkom Crkvom u SAD-u. O. HIGGINS: Predviđam da će to biti vrlo plodonosan dijalog. Kao što sam već kazao, ne slažem se sa svime za što se Obama zalaže.. I katolički su biskupi bili vrlo jasni da se ne slažu sa svime, ali cijeni se to što je on pošten čovjek s kojim se može razgovarati. Razlika je imati nekoga s kime možete razgovarati i raspravljati i nekoga s kime se to ne može. Obama djeluje kao netko tko je otvoren za dijalog i za pronalazak kompromisa. Mislim da njegov izbor katolika Joea Bidena za potpredsjednika pokazuje da je otvoren za slušanje različitih mišljenja. To ne znači da će Katolička Crkva dobiti sve što želi, i sigurno će biti stvari koje će razljutiti biskupe i Crkvu, ali mislim da ga vide kao nekoga tko je pristupačan. Nekoga tko će slušati, a ne samo praviti se da sluša. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 31

34 Kanonska vizitacija Generalnog ministra Obitelj je jezgra društva i odgoja U Vašem bogatom životopisu važno mjesto zauzima i angažirano djelovanje u odgoju i formaciji. Je li danas teže odgajati mlade nego nekada? Kakav je položaj obitelji u američkom društvu, koliko odgajaju škola, Crkva i samo društvo? O. HIGGINS: Ne znam je li ikad bilo lako odgajati mlade... Ključna je svakako uloga obitelji. Treba također reći da je odgoj mnogo više od predavanja informacija. Velika je razlika između informacije i formacije. Formacijom se bavite cjelovitošću osobe. Za to treba nevjerojatno mnogo predanja, ljubavi i strpljenja. Upravo je zato važna uloga obitelji - primarnoga mjesta u kojemu pojedinac može izrasti u punu osobu. Ako to netko ne pronađe u obitelji, započinje tražiti drugdje i često je to upravo na područjima koja neće pružiti mogućnost izrastanja u puni potencijal koji određena osoba ima. Riječ je primjerice o bandama ili pak nekim stanjima koja nisu dobra za zdravlje kao što su droge, seks, alkohol i druge stvari. Obitelj mora biti mjesto u kojemu svatko može pronaći ukorjenjenje i izrasti u potpunosti u osobu kakvu je Bog stvorio. Obitelj je svakako jezgra, no golemu ulogu ima i društvo. U SAD-u dopuštamo da nam društvo oblikuju mediji, američki filmovi, glazba... Prikazuje se tzv.»američki način života«, koji je zapravo sanjivi ideal, a ne stvarnost. Mjesto gdje stvarnost dolazi do izražaja je obitelj. Upravo zato jedna od najvažnijih uloga društva je pomagati i štititi obitelj. I škola je itekako važna! Škola treba biti produžetak onoga što se događa kod kuće. Ona nije samo mjesto na kojemu se informira i stječe disciplina, već je mjesto na kojemu ljudi mogu shvatiti da stvarno odrastaju. To pokušavamo činiti i u vjerskom životu, u vjerskoj formaciji. Ne samo davati ljudima informacije o sv. Franji ili o Crkvi, već ih uistinu formirati kao osobe. Glas Koncila, broj 8 (1809), VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

35 Provincijski Kapitul Izvješće s Provincijskog kapitula Redovni provincijski kapitul održan je u Samostanu sv. Franje Ksaverskog od 21. do 24. travnja pod predsjedanjem generalnog ministra fra Michaela J. Higginsa. Uz njega su na Kapitulu bili članovi nove provincijske uprave provincijal fra Ivan Paponja, provincijski vikar fra Zvonimir Brusač, provincijski vijećnici fra Marko Medo, fra Božo Sučić, fra Miroslav Barun i fra Božo Rimac, član dosadašnje uprave fra Ivo Martinović te izabrani članovi Kapitula fra Antun Badurina, fra Branko Lovrić, fra Petar Grubišić, fra Vice Blekić, fra Anto Garić, fra Nikola Barun, fra Marijan Jelušić, fra Ivan Široki, fra Josip I. Vrdoljak, fra Ilija Živković, fra Vlado Rožić, fra Milan Šokčević, fra Petar Bašić, fra Petar Runje i fra Dragutin Mikulan. Kapitul je počeo euharistijskim slavljem kojim je predsjedao fra Ivo Martinović, gvardijan na Ksaveru, zazivom Duha Svetoga i Jutarnjom u crkvi. Generalni ministar je u uvodnoj riječi podsjetio na svoje sudjelovanje na «Međunarodnom kapitulu na rogožinama» u Asizu prošlog tjedna povodom 800-obljetnice odobrenja franjevačke karizme. «Na tom se kapitulu, rekao je, slavio odgovor na Božji poziv, slavilo se naše poslanje koje se sastoji u vjernom življenju evanđelja, slavilo se okupljanje braće nakon iskustva naviještanja i svjedočenja. Kapitul je prilika za iskren razgovor, međusobno ohrabrenje i popravljanje. Želimo, nastavio je, da se slično događa i među nama koji smo se okupili na ovom provincijskom kapitulu». Generalni ministar je do izbora moderatora povjerio vođenje kapitula fra Zvonimiru Brusaču, predsjedniku Povjerenstva za pripravu kapitula. Na prijedlog Generalnog ministra za tajnika Kapitula izabran je fra Matej Jovanovac, bogoslov pete godine, a za njegove pomoćnike đakon fra Branko Janjić i fra Danijel Gornik, bogoslov pete godine. Pomoćnici su bili i na raspolaganju Generalnom ministru kao prevoditelji kako bi on mogao obavljati svoju funkciju predsjedika. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 33

36 Provincijski Kapitul 34 Nakon proziva članova fra Zvonimir je predstavio Pravilnik Kapitula i okvirni program koji su zatim bili i prihvaćeni. Slijedio je izbor kapitulskih dužnosnika. Za brojitelje glasova izabrani su fra Ivan Široki i fra Branko Lovrić, za provjeru ekonomskog vođenja provincijske kurije kroz proteklo četveroljeće ispitatelji fra Miroslav Barun i fra Josip I. Vrdoljak., a za sudce, čija je zadaća da ponude rješenje u slučaju spornih pitanja u vezi s odvijanjem kapitula, fra Vlado Rožić, fra Milan Šokčević i fra Ivo Martinović. Na kraju su izabrani moderatori rada fra Petar Grubišić i fra Marko Medo. Oni su, kao delegati Predsjednika Kapitula vodili pojedine sjednice. Moderator rada prvog dana bio je fra Petar Grubišić. Najavioje izvješće Generalnog ministra kojega je on pripremio poslije kanonskog pohoda u siječnju i veljači. «Za najveći dio braće, kaže se u izvješću, mogu reći da su dobri, predani molitvi, iskreni i stručni u svojim službama». U jednom dijelu izvješća govori o «slabljenju duhovnog utemeljenja Provincije» te u zaključku tog dijela kaže: «Čini se da postoji stvarna želja među brojnom braćom u Provinciji da se usredotoče na ona područja koja su bitna za redovnički život i istinski franjevački identitet. To podrazumijeva snažnije i jasnije isticanje bratskih odnosa, molitvu, duhovnost i otvorenost za nove inicijative u službama koje nisu vezane uz rad u župi». Njegove se preporuke, između ostalog, odnose se na poboljšanje odgojnog rada u Provinciji i na izradu dugoročnog strateškog plana za život i apostolat Provincije. Zatim je Generalni ministar na traženje braće objasnio neke dijelove izvješća. U nastavku je provincijal fra Ivan Paponja podnio vrlo informativno izvješće o životu i djelovanju braće u Provinciji, o aktualnim problemima te o radu provincijske uprave u prošlom četveroljeću. Nakon njega je provincijski ekonom fra Božo Rimac podnio detaljan i pregledan izvještaj o financijskom poslovanju u proteklom razdoblju i o sadašnjem ekonomskom stanju Provincije. U nastavku su podnesena izvješća članova dosadašnje uprave o područjima života i rada koja su oni pratili i koordinirali tijekom četiri godine. Fra Marko Medo je podnio izvješće o pastoralu zvanja, o radu s bogoslovima te opširno izvješće o odgojnom radu u sjemeništu. Fra Zvonimir Brusač, koordinator za trajnu formaciju i redovničku duhovnost, podnio je izvješće o aktivnostima i događajima na tom području, posebno o duhovnim vježbama, sastancima provincijske uprave i gvardijana, regionalnim bratskim susretima, Saboru Provincije, provincijskom seminaru za trajnu formaciju, te o sudjelovanju naše braće u inicijativama Vijeća franjevačkih zajednica i u promicanju «Tečaja franjevačke misijske karizme». Vijećnik fra Ivo Martinović govorio je o aktivnostima na području apostolata i pastoralnog rada. U osvrtu na nedovoljno sudjelovanje braće i vjernika s naših župa na provincijskim susretima za mlade i za obitelji fra Anto Garić je istaknuo da na tim susretima mogu i treba da sudjeluju i vjernici s kojima su povezana naša braća i u samostanima koji nisu u službi župe, a fra Vice Blekić i fra Ivan Široki su predložili da se takvi susreti održavaju na regionalnoj razini, u nadi da bi to moglo olakšati dolazak sudionika. Fra Božo Sučić, dosadašnji provincijski vikar, je podnio izvješće o brizi za kulturnu baštinu naše Provincije, donoseći podatke o tome što je učinjeno u pojedinim samostanima. Fra Božo Rimac, provincijski ekonom, je u tom kontekstu podnio detaljan izvještaj o građenju i obnovama u samostanima te posebno o financijskom vidu tih aktivnosti. Uvečer prvog dana članovi kapitula su pošli na kratko hodočašće u Svetište Majke Božje Remetske. Nakon Večernje u Svetištu VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

37 župnik je govorio o povijesti crkve i samostana, a zatim je bio susret s braćom karmelićanima u njihovu duhovnom centru. Dr. Jure Zečević nam je u toj prigodi prikazao Karmelski studij duhovnosti i suradnju braće iz cijele Provincije u ostvarivanju duhovnih programa za vjernike, u svim njihovim samostanima. Drugi dan kapitula počeo je euharistijskim slavljem kojim je predsjedao provincijal fra Ivan Paponja. Moderator rada bio je fra Marko Medo. Na početku je inženjer g. Radomir Popović, član Povjerenstva provincijske uprave za ekonomiju, građenje i kulturnu baštinu, predstavio idejno rješenje za obnovu samostana i duhovnog centra na Glavotoku koje je izradila prof. Olga Magaš s Arhitektonskog fakulteta u Rijeci. Prema tom rješenju prvi kat samostana uredio bi se za primjeren životni prostor redovničke zajednice a na drugom katu bi se uredile sobe za goste samostana. Samostan bi imao svoj ulaz s dvorišne strane. Duhovni centar bi se, s poboljšanim standardom smještaja, uredio za primanje pedesetak gostiju. Uz sadašnju blagovaonicu uredila bi se multifunkcionalna dvorana, itd. Fra Dragutin Mikulan, ravnatelj Doma za starije i nemoćne u Odri je u nastavku podnio izvješće o radu Doma u prošloj godini i izvještaj o financijskom poslovanju tijekom posljednje tri godine u kojima je ostvarena potpuna popunjenost Doma. Nakon njega je fra Zvonimir Brusač, delegat provincijala za asistenciju Franjevačkome svjetovnom redu, podnio izvješće o bratstvima FSR-a kojima asistira naša Provincija, o radu naših asistenata i o svom radu u Konferenciji nacionalnih duhovnih asistenata FSR-a. Fra Zvonimir smatra da Provincija treba pružati kvalitetnu asistenciju bratstvima FSR-a za koje je sada odgovorna a da bi joj osnivanje novih bratstava donijelo nove obveze na koje ne bi mogla odgovoriti. Fra Branko Janjić, pomoćnik tajnika, pročitao je izvješće fra Kristijana Kuhara, delegata provincijala za asistenciju Franjevačkoj mladeži i nacionalnog asistenta Frame u ime naše Provincije. On je izvijestio o tri bratstva Franjevačke mladeži u našoj Provinciji i o potrebi sustavnije asistencije Frami i suradnje s FSR-om u animaciji Frame. Tim je izvješćem završen prvi dio kapitula posvećen životu i radu u protekle četiri godine. Nakon stanke fra Miroslav Barun je predstavio rezultate rada «Povjerenstva za razradu načela i kriterija redukcije naših kuća», kao što je bilo predviđeno u programu kapitula. Nekoliko članova kapitula iznijelo je mišljenje da se radi o argumentiranom razmišljanju koje treba uvažavati 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 35

38 Provincijski Kapitul i koje može biti od pomoći u dugoročnom planiranju života i apostolata Provincije. Pri kraju prijepodnevnog rada članovi Kapitula su pozvani da prouče primljeni «Pravilnik upravljanja vremenitim dobrima» jer je bilo u planu njegovo prihvaćanje na kapitulu. Na bratskom objedu u samostanskoj blagovaonici bio je s članovima kapitula i kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup. U prigodnom govoru je zaželio blagoslovljen rad novoj upravi te trajan napredak «ovoj dragoj Provinciji». Generalni ministar je odgovarajući na Kardinalov govor zahvalio za njegov dolazak te podsjetio kako je asiški biskup Guido povezao sv. Franju s Papom te se tako mogla očitovati Franjina ljubav i poslušnost prema crkvenim pastirima. «Drago nam je, nastavio je, da se takva ljubav i poštovanje može očitovati i u ovom našem susretu s Vama». Na početku poslijepodnevnog rada fra Zvonimir je na poticaj fra Antuna Badurine prikazao rad u novicijatu. Kao predsjenik Povjerenstva za pripravu Kapitula fra Zvonimir je u nastavku, na početku drugoga dijela Kapitula, prikazao «Prijedlog tema za raspravu na Provincijskom kapitulu 2009.», plod konzultacija na regionalnim bratskim susretima u studenom i ožujku. Generalni ministar je napomenuo da Kapitul ima vrhovnu vlast te da članovi Kapitula mogu za raspravu predložiti i teme koje se ne nalaze na navedenom «Prijedlogu». Radne skupine oblikovane prema glavnim područjima života i rada u Provinciji (1. Briga za zvanja i početni odgoj, 2. Trajna formacija i redovnička duhovnost, 3. Apostolat i pastoralni rad, 4. Ekonomija, građenje i kulturna baština) imale su zadatak da od predloženih tema izaberu one za koje žele da se obrađuiju u daljnjem radu Kapitula. Nakon Večernje bio je u crkvi «Obred uvođenja u službu nove provincijske uprave» kojem je predsjedao Generalni ministar. Primivši pečat provincijal fra Ivan Paponja je održao svoj nastupni govor. 36 Treći dan kapitula počeo je euharistijskim slavljem kojim je predsjedao bivši provincijal fra Petar Grubišić. On je tog dana bio i moderator rada. Na početku je fra Josip I. Vrdoljak pročitao izvješće o ispitivanju vođenja ekonomije u kojem je potvrđeno da se financijske knjige slažu s izvještajem provincijskog ekonoma. U nastavku su zapisničari iz skupina izvijestili koje je teme skupina izabrala za daljnju razradu na Kapitulu. Uz ta izvješća iz skupina bila je i kratka rasprava o nekim izabranim temama. Nakon rasprave o pitanju uvođenja prvoga privremenog zavjetovanja na jednu godinu na Kapitulu je prevladalo VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

39 stajalište da se ostane na dosadašnjoj praksi, ali da se u «Provincijskom odgojnom planu» i u praksi istakne nužnost pažljivog praćenja napredovanja zavjetovanika iz godine u godinu. Budući da je cijeli Kapitul potvrdio izbor tema, skupine su u daljnjem radu imale zadatak prirediti prve verzije tekstova budućih odluka odnosno preporuka iz svoga područja. U poslijepodnevnom plenarnom radu, dobivši na stol prvu verziju odluka i preporuka, članovi Kapitula su u svojim interventima davali sugestije za njihovo sadržajno poboljšanje i jasnoću. U vezi s predloženom odlukom o premještanju sjemeništa u Samostan sv. Josipa u Splitu razvila se široka i živa rasprava u kojoj je sudjelovala većina kapitularaca. Većina braće koja su govorila bila je za premještanje sjemeništa sa Ksavera smatrajući da bi to moglo pridonijeti boljoj odgojnoj atmosferi i za sjemenište i za bogoslove. Govoreći o Samostanu u Splitu kao o mjestu u koje se sjemenište premješta nekoliko je braće, s jedne je strane, izrazilo bojazan da prostor predviđen za sjemeništarce i gradski okoliš samostana nisu baš ono što bismo željeli, a nekoliko braće je, s druge strane, izrazilo nadu da bi odgojna atmosfera u samostanu, atmosfera u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu i rad odgojitelja mogli djelovati pozitivno. Rasprava o predloženim formulacijama za odluke i preporuke nastavila se do kraja radnog dana. Odluke i preporuke izrađeni u drugoj skupini (Trajna formacija i redovnička duhovnost) naišle su u cjelini na podršku i prihvaćanje. Uvečer drugoga dana je g. Božo Prka, predsjednik uprave Privredne banke Zagreb, održao izlaganje «Gospodarska situacija u svijetu i Hrvatskoj nakon financijske krize šanse i izazovi koje ona pruža». Izlaganje je bilo vrlo dobro primljeno što se pokazalo i u kasnijoj raspravi. Četvrtog dana je euharistijskom slavlju predsjedao bivši provincijal fra Božo Sučić. Moderator rada bio je fra Marko Medo. U raspravi o predloženim tekstovima odluka i preporuka koje se odnose na apostolat i pastoralni rad dana je podrška nastavku našeg rada u Župi bl. Alojzija Stepinca u Ogulinu i nastavku, na taj način, naše prisutnosti u tom gradu. U nastavku rada su iznesene formulacije odluka i preporuka koje je doradila četvrta skupina (Ekonomija, građenje, kulturna baština). Najprije je fra Ilija Živković predstavio «Pravilnik upravljanja vremenitim dobrima». Dokument je prije kapitula prošao temeljit proces poboljšanja i korekcija, dorađen je na sastanku provincijske uprave i gvardijana i u drugim prigodama a i u radnoj skupini na Kapitulu. Nakon rasprave o posljednjoj verziji «Pravilnik» je jednoglasno prihvaćen «ad experimentum» na četiri godine. U raspravi o odlukama najviše je pozornosti posvećeno stanju i planovima obnove samostana na Školjiću. Time je završena rasprava o pripremljenim tekstovima odluka i preporuka. Kapitul se u preostalom vremenu vratio, kao što je bilo i odlučeno, dvjema važnim temama iz prvoga područja (Briga za zvanja i početni odgoj): 1) raspravi o projektu niza susreta na području pastorala mladih i pastorala zvanja; projekt je spreman koordinirati fra Marko Medo i 2) nastavku rasprave o premještanju sjemeništa. Već su sada neka braća spremna uključiti se u spomenuti projekt susreta za mlade. Cilj je projekta pomoć mladima i približavanje Provincije mladima u nadi da bi takav rad s njima mogao biti plodonosan i u brizi za nova zvanja. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 37

40 Provincijski Kapitul U nastavku rasprave o premještanju sjemeništa u Split nekoliko braće je izrazilo nesigurnost da li će premještanje biti na dobro sjemeništaraca a nekoliko nadu da bi promjena mogla poboljšati odgojnu atmosferu, odnosno nadu da je u Splitu kvalitetnija klasična gimnazija, to jest i intelektualna dimenzija i odgojni ambijent škole. Generalni ministar fra Michael Higgins naglasio je važnost pažnje koju Provincija treba posvećivati odgoju mlade zavjetovane braće i u tom smislu izrazio nadu da bi premještanje sjemeništa sa Ksavera moglo biti pomoć u toj nakani. Rasprava o sjemeništu nastavila se i na početku poslijepodnevnog rada a zatim se prišlo glasovanju. Na pitanje «Jesi li za premještanje sjemeništa u Samostan sv. Josipa u Splitu, od dvadeset i tri člana Kapitula petnaestorica su bila «za», dvojica «protiv» a šestorica «suzdržana». Na posljednjoj plenarnoj sjednici Kapitula glasovalo se o prihvaćanju pojedinih odluka i preporuka. Sve su odluke i preporuke prihvaćene s vrlo velikom većinom glasova. Osim već spomenutih odluka o premještanju sjemeništa i o stupanju na snagu «Pravilnika upravljanja vremenitim dobrima» ad experimentum na četiri godine Kapitul je s područja «Briga za zvanja i početni odgoj» donio odluke o izradi i provedbi programa sureta za pastoral mladih i pastoral zvanja te odluke o priređivanju provincijskog molitvenika i provincijskog odgojnog plana u roku od jedne godine; s područja «Trajna formacija i redovnička duhovnost» donio je odluke o čitanju Pravila i Ustanova petkom, o održavanju godišnjeg provincijskog seminara za trajnu formaciju, o priređivanju obrazaca za primopredaju službi i dužnosti, o prikupljanju domumentacije o biskupu fra Srećku Badurini i drugoj zaslužnoj braći te važnu smjernicu, motiviranu zapažanjima Generalnog ministra na kanonskom pohodu, o daljnoj pozornosti «onom osnovnom u redovničkom životu kako to propisuju Ustanove i Generalni statut Reda»: zajedničkoj euharistiji i Službi časova, meditaciji-razmatranju, mjesečnoj duhovnoj obnovi, sastancima samostanskog vijeća i zborovima bratstva; s područja «ekonomije, građenja i kulturne baštine» donesene su tri odluke i pet preporuka, kao što se vidi u priloženom cjelovitom popisu odluka i preporuka Kapitula. U kasnim poslijepodnevnim satima Generalni ministar je zaključio rad Kapitula čestitajući novoj upravi, zahvaljujući dosadašnjoj upravi na njezinu radu a svoj braći na dobrodošlici i bratskoj susretljivosti te pozivajući članove kapitula na molitvu: «Ostanimo zajedno u molitvi». 38 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

41 Odluke i preporuke Provincijskog kapitula I. BRIGA ZA ZVANJA I POČETNI ODGOJ Odluke 1. Neka Povjerenstvo za zvanja i početni odgoj izradi duhovno-pastoralni program s naznakom sadržaja, mjesta i vremena te osoba koje će sudjelovati u njegovu ostvarivanju. Što se tiče mjesta održavanja prednost se daje Samostanu sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, duhovnom centru na Glavotoku i Samostanu sv. Pavla Opata na Školjiću. Neka ti sadržaji s područja pastorala mladih i pastorala zvanja budu namijenjeni prije svega mladima obuhvaćajući osobito odgoj za kršćanske vrijednosti i kršćansko svjedočenje, franjevačku duhovnost s naglaskom na duhovnost Trećega samostanskog reda, Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži te odgoj mladih za sudjelovanje u animaciji župne zajednice. 2. Neka se u roku od godine dana priredi provincijski molitvenik za zvanja; neka se odredi dan molitve za zvanja u svakom mjesecu u svakoj našoj kući (usp. 4. preporuka Generalnog ministra i Ustanove, 11). 3. Neka se u roku od godine dana izradi Provincijski odgojni plan koji će uzeti u obzir našu franjevačku trećoredsku karizmu i baštinu te današnje crkvene i društvene okolnosti. Prvi nacrt će izraditi sadašnji odgojitelji zatraživši sugestije braće koja su radila u odgoju. O tom nacrtu neka se raspravi na proljetnim regionalnim susretima Nakon toga neka provincijska uprava uz sadašnje odgojitelje imenuje i druge članove radne ekipe koja će zaključiti redakciju dokumenta do 30. lipnja Neka se sjemenište naše Provincije premjesti u Samostan sv. Josipa u Splitu. II. TRAJNA FORMACIJA I REDOVNIČKA DUHOVNOST Odluke 1. Neka samostanske zajednice čitaju svakoga petka, osim svetkovina, Pravilo i Ustanove, kako to propisuje Generalni statut u čl Mjesečne duhovne obnove su također prikladna prigoda za upoznavanje duha i sadržaja našega Pravila i Ustanova. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 39

42 Provincijski Kapitul 2. Neka se obnovi održavanje godišnjeg provincijskog seminara za trajnu formaciju s raznolikim i odgovarajućim franjevačkim, teološkim i pastoralnim temama. 3. Primopredaja službi i dužnosti važan je čin njegovanja kontinuiteta redovničkog života i rada. Kapitul određuje da uprava doradi ponuđeni obrazac o primopredaji gvardijanske službe. Neka sastavi također odgovarajuće smjernice za primopredaju drugih službi i dužnosti (provincijala, odgojitelja, ekonoma, asistenata FSR-a i Franjevačke mladeži...) kako bi u njima došla do izražaja ne samo tehnička urednost i potpunost, nego i predaja iskustva, bitnih informacija i duhovne specifičnosti pojedinih službi, dužnosti i mjesta. 4. Na putu prema mogućoj kauzi biskupa fra Srećka Badurine Kapitul potiče da se u ovom mandatu tiska njegova preostala pisana građa, uredi osobni arhiv te prikupe svjedočanstva o njegovu liku, djelu i krepostima. Neka se za to odrede pogodna braća. Slična istraživanja neka se promiču i za ostalu našu zaslužnu braću, posebice za fra Stjepana Sorića i fra Petra Turkalja. 5. Kapitul određuje da se čl Statuta Provincije uskladi s čl Generalnog statuta, što znači da se za svakoga preminuloga brata drugih provincija našega Reda namijeni po jedna misa u svakom samostanu. Preporuka 1. Veću se pažnju treba posvetiti onom osnovnom u redovničkom životu, kako to propisuju Ustanove i Generalni statut Reda. Moramo na osobit način: okupljati se svakoga dana zajedno kao bratstvo na slavljenju euharistije (Ustanove, 65) i Službu časova (Ustanove 69); svakoga dana barem pola sata provesti u meditaciji (Generaln statut 44); okupljati se svakoga mjeseca na duhovnoj obnovi (Generalni statut 46); gvardijani se moraju jednom mjesečno susretati sa samostanskim vijećem (Ustanove 231) i redovno zakazivati samostanske zborove (Ustanove 232) (5. preporuka Generalnog ministra) Svaka pojedina zajednica, pri svome konstituiranju na početku četveroljeća neka uvrsti ove propisane zajedničke čine u svoj dnevni red. Koordinator za redovnički život neka šalje građu za mjesečne duhovne obnove. 40 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

43 III. APOSTOLAT, PASTORALNI RAD Rad braće u župama Odluka 1. Neka Povjerenstvo za apostolat i pastoralni rad izradi Smjernice za rad braće u župama polazeći od modela iz španjolske provincije. Nakon obrađivanja prvog nacrta na jesenskim regionalnim susretima neka se redakcija dokumenta zaključi do 31. ožujka Preporuke 1. Sva braća u samostanima i župama neka se trude u apostolatu. Gvardijani i župnici u pojedinim samostanima, ako su različite osobe, neka budu suradnici te, ako je prikladno i potrebno, neka budu imenovani i za međusobne zamjenike i pomoćnike. Bratstvo u Ogulinu 2. Prihvaćamo želju i molbu gospićko-senjskog biskupa i nastavit ćemo, s Božjom pomoću, s radom u Župi Bl. Alojzija Stepinca u Ogulinu II. Kada se steknu uvjeti, braća iz Samostana Krista Kralja u Ogulinu, Nova cesta 7, preselit će se u župnu kuću u Župi Bl. Alojzija Stepinca. Želja nam je da, uz odobrenje gospićko-senjskog biskupa, u toj župnoj kući bude mjesno bratstvo koje će biti nastavak naše samostanske prisutnosti u Ogulinu. Proširenje kapaciteta Doma za starije i nemoćne 3. Podržavamo prijedlog proširenja Doma za starije i nemoćne osobe - Kuće sv. Franje u Odri. Neka uprava Provincije izvidi naše materijalne i druge mogućnosti. Pomoć Provincije potrebitima 4. Dužnost je naše redovničke zajednice, kako cjeline tako i pojedinih samostana, pomagati potrebne, ali uvijek u skladu s mogućnostima samostana i Provincije. Asistencija FSR-u i Franjevačkoj mladeži 5. Neka sva braća njeguju svijest da su članovi franjevačke trećoredske obitelji i da su dužni u svom apostolatu unositi franjevački duh, osobito asistirajući Franjevačkom svjetovnom redu i Franjevačkoj mladeži. Uključivanje vjernika laika 6. Neka braća koja rade u župama i apostolatu, surađujući s vodstvom mjesne Crkve, rado uključuju vjernike laike u pastoralni rad i apostolat i osposobljavaju ih za to poslanje. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 41

44 Provincijski Kapitul IV. EKONOMIJA, GRAĐENJE, KULTURNA BAŠTINA Odluke 1. Provincijski pravilnik upravljanja vremenitim dobrima stupa na snagu ad experimentum, na četiri godine. 2. Neka se priđe obnovi samostana i duhovnog centra na Glavotoku kad se za to steknu potrebni uvjeti. 3. Neka se do kraja godine završi obnova Samostana sv. Pavla Opata na Školjiću. Preporuke 1. Kad se steknu opći ekonomski i financijski uvjeti, neka se nastavi s obnovom Samostana sv. Mihovila u Zadru (dogradnja krila za knjižnicu) te neka se priđe obnovi crkve. Neka se pristupi također obnovi Samostana sv. Marije Magdalene na Portu i Samostana sv. Jeronima u Martinšćici. 2. Neka uprava Provincije što hitnije zaštiti crkvu sv. Marije u Osoru od daljnjega propadanja. 3. Daje se dopuštenje za uređenje kuće uz Samostan sv. Franje na Pehlinu prema pripremljenom projektu. 4. Neka se nastavi s uređenjem samostanskih arhiva i uređenjem muzeja u svakom samostanu koji posjeduje građu i predmete prikladne za izlaganje. Podržava se ideja o gradnji galerije uz provincijalnu kuću, Naumovac 9a, u Zagrebu. 5. Neka se u suradnji s regionalnim zavodima za zaštitu spomenika kulture nastavi registracija kulturne baštine naših samostana kao preduvjet za izradu cjelovitog kataloga kulturne baštine naše Provincije. 42 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

45 Vidikovac zaslužnih u Zaglavu Braća Javljaju o. Stjepan Sorić U Zaglavu na Dugom otoku uz naš samostan s pogledom na otoke prema Zadru, otvoren je 10. listopada ove godine Vidikovac zaslužnih u obliku parka s dvije stotine kvadratnih metara. U Vidikovcu su poprsja dr. Franje Tuđmana, don Jakova Čuke i fra Stjepana Sorića. Dr. Franjo Tuđman, umro prije deset godina (10. prosinca 1999), tvorac je suvremene demokratske Republike Hrvatske i njezin prvi predsjednik. Njegovo poprsje izradio je akademski kipar Kruno Bošnjak. Na Vidikovcu je i poprsje Jakova Čuke iz Zaglava, umro prije osamdeset i jednu godinu (1. studenoga 1928), poznatog i po pseudonimu Jakša Čedomil. On je bio svećenik Zadarske nadbiskupije, stručnjak u kanonskom pravu i osnivač hrvatske moderne književne kritike. Njegovo poprsje izradio je akademski kipar ratko Petrić. Uz njih dvojicu je i naš fra Stjepan Sorić, umro u Splitu na glasu svetosti prije četrdeset i jednu godinu (11. studenoga 1968). U vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredni iza rata bio je župnik u Zaglavu. Spašavao je ljude svih ideoloških usmjerenja i bio pravi duhovni pastir. I njegovo poprsje izradio je Ratko Petrić. Idejni začetnik Vidikovca, projektant i radnik bio jer naš fra Frane Stipan Šešelja. Mukotrpno je skupljao novce u Austarliji nekoliko mjeseci i organizirao sav posao i slavlje otkrivanja Vidikovca. Istaknuti znalci života i rada zaslužnih, čija su poprsja u Vidikovcu, govorili su o njima: fra Izak Špralja o fra Stjepanu Soriću, dr. Cvjetko Milanja o Jakovu Čuki, a fra Frane Šešelja o dr. Franji Tuđmanu. U ime redodržavnika fra Ivana Paponje pred zborom naroda krasnoslovio je fra Božo Sučić, u ime zadarske županije dožupan profesor Đani Bunja, a u ime mještana gospodin Krešo Šešelja. Svaka riječ bila je topla, ljudska. Nakon slavlja uz Vidikovac, Zaglavci su nas pred samostanom u vrtu počastili pršutom i sirom, slanim srdelama i inćunima, čašom pića i grlatom pjesmom. Slavlje je trajalo od 12 do 16 sati. Među dvjestotinjak sudionika u selu od oko 130 žitelja koji u Zaglavu jedu i spavaju svakodnevno, našlo se fra Franjinih prijatelja Hrvata iz Australije, šesnaest naših redovnika i župnik iz župe Sali. Došli su naši fratri iz Zagreba: fra Izak Špralja i fra Božo Rimac, 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 43

46 dr. Franjo Tuđman Braća Javljaju iz Krka fra Danijel Mihatov, fra Damjan Šešelja i fra Joso Živković, iz Ogulina fra Vice Blekić, iz Splita fra Petar Grubišić, iz Sv. Ivana u Zadru fra Grgo Sikirić i fra Branko Lovrić, iz Sv. Mihovila u Zadru fra Miroslav Barun, fra Alojzije Duvnjak i fra Edi Ricov, sa Školjića fra Božo Sučić i domaćini iz Zaglava fra Frane Šešelja, fra Šime Antonina i fra Jakov Teklić. Bili smo lijep vijenac u habitima. Vidikovac u Zaglavu uz crkvu, samostan i groblje, posut bijelim pijeskom, a okolo cvijeće i sadnice-grmovi. Tri poprsja zgodno raspoređena: u sredini dr. Franjo Tuđman, nekoliko metara lijevo fra Stjepan Sorić, a nekoliko metara desno don Jakov Čuka. Izvrsno izmaštani, šuteći rječito govore. Na rubu zidića prema moru stijeg s hrvatskom zastavom: vije se i smije s vjetrom i galebovima, sa cvrčcima i ljudima. Hrvatska zastava na stijegu, razvijorena radosno maše i pjeva hrvatsku slobodu. Vidikovac zaslužnih u Zaglavu, visoko nad morem otvara vidike mještanima i posjetiteljima na prošlost i budućnost Hrvata koji vole svoje zaslužne ljude, na čijim temeljima grade svoju sadašnjost i budućnost. Ne znam ima li igdje takav park, takav vidikovac, na koji su stali, gledaju i govore čovjek politike, čovjek kulture i čovjek svetosti. Politika, kultura i svetost zajedno. Da, istinske vrijednosti su uvijek zajedno i na zajedničkom poslu za zajedničko dobro. Sve ovo izmaštao je i stvorio fra Frane Šešelja, zaglavski naš Stipan. Hvala mu i Bog ga poživio sretna i zadovoljna. Naš redovnički ubogi Frančisk, nije siromah koji jadikuje nad bijedom, nego bogataš koji prosiplje zlatna zrnca sreće i tako bogati mnoge. E baš lijepo i plemenito. dr. Jakov Čuka fra Vice Blekić 44 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

47 Komemoracija 60. obljetnice smrti fra Petra Turkalja te predstavljanje knjige i komemoracija 40. obljetnice smrti fra Stjepana Sorića. Predstavljanje je obavljeno u samostanskoj crkvi sv. Josipa u Splitu, Sukoišanska 8, Split, dana 11. studenoga od 16,00 sati do 18,00 sati. Poslije toga je slijedila sveta misa. 1. Na početku je fra Petar Grubišić, gvardijan samostana sv. Josipa u Splitu i župnik župe sv. Obitelji pozdravio prisutne i najavio dvije spomenute komemoracije smrti pok. fra Petra Turkalja i smrti fra Stjepana Sorića. On je vodio obadvije komemoracije. 2. Slijedila je pjesma zbora časnih Školskih sestara franjevki s Lovreta. 3. Poslije toga je fra Petar Runje iznio kratak život i mučeničku smrt pok. fra PETRA TUR- KALJA. (trebalo bi da se obratiš njemu za njegovo predavanje koje je imao napisano). 4. Časne sestre su zapjevale drugu pjesmu. 5. Slijedilo je predstavljanje knjige o životu oca Stjepana Sorića: Fra Josip Marcelić, ZALJU- BLJENIK U KRISTA otac Stjepan Sorić. Gvardijan je najavio sljedećih troje predstavljača te knjige: a) Najprije je iznio svoj osvrt fra Antun Badurina, (trebalo bi da se obratiš njemu za njegovo predavanje koje je imao napisano). b) Zatim je govorila č. sestra Judita Čovo, (trebalo bi da se obratiš gvardijanu fra Petru jer ju je on zamolio za tu uslugu - da je zamoli da Ti pošalje svoje predavanje koje je imala napisano). c) Na kraju se na knjigu i na život oca Stjepana osvrnuo fra Josip Marcelić, autor knjige. (Ja Ti u nastavku donosim svoj osvrt na knjigu i na život o. Stjepana). 6. Zbor časnih sestara je na kraju otpjevao treću pjesmu. 7. Slijedila je sveta misa koju je predvodio o. Provincijal, fra Ivan Paponja, uz koncelebraciju fratara i nekoliko biskupijskih svećenika, a na misi je pjevao župski zbor. Preko svete mise u homiliji se Provincijal osvrnuo na naša dva fratra i njihov život i smrt kao svjedočanstvo za Boga i putokaz i poticaj nama na našem životnom putu. (trebalo bi da se obratiš njemu da Ti dostavi svoje predavanje koje je imao napisano). 8. Poslije svete mise mogao se nabaviti životopis oca Stjepana Sorića. Pjevači su i neki vjernici navratili na malu zakusku, a svećenici su ostali na zajedničkoj večeri. Na komemoraciji je sudjelovao veliki broj vjernika (oko ). Mnogi od njih su se poslije svete mise interesirali za knjigu i nabavili ju, tako da više nije bilo raspoloživih primjeraka za druge potražitelje. N.B. Možda bi bilo prikladno, budući da tu ima dosta materijala i sadržaj je znakovit, sve to izdati kao poseban broj Provincijskog Vjesnika! Uz bratski pozdrav VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA Fra Josip Marcelić 45 46/2009, 1-2

48 Braća Javljaju Predstavljanje knjige od strane fra Josipa Marcelića: Fra Josip Marcelić: Zaljubljenik u Krista o. Stjepan Sorić, Zagreb Uvod 46 Fra Josip na početku kratko zahvaljuje svim sabranima što su došli iskazati štovanje pok. o. Stjepanu, povodom 40. obljetnice njegove smrti. Zahvaljuje fra Petru Runji na njegovu izlaganju, zatim prisutnim časnim sestrama iz raznih samostana te vjernicima štovateljima pok. o. Stjepana Sorića, te prisutnoj redovničkoj subraći i braći svećenicima, naročito zboru Časnih sestara s Lovreta, kao i predstavljačima knjige: č. s. Juditi Čovo, fra Antunu Badurini, o. gvardijanu, fra Petru Grubišiću. Zahvaljujemo provincijalu, fra Ivanu Paponji i Prov. upravi na tiskanju knjige u Zagrebu u izdanju Provincijalata. U svojem kratkom osvrtu na knjigu ističe nekoliko točaka. Zbog kratkoće vremena nije mogao izreći cjelinu svoga osvrta koji je pripremio, a ovdje ga u cjelini donosi. Evo njegovog izlaganja. 1. Ponajprije bih se osvrnuo na naslovnu stranicu korica knjige koja na zgodan način donosi vitraj iz crkve sv. Josipa, na kojemu se inače nalaze dvije slike pok. o Stjepana te uz Svetu Nazaretsku obitelj i naše obitelji, što posebno odgovara župi sv. Obitelji, rad našega umjetnika prof. Ive Dulčića (1975. god.). Tako na koricama prikazan vitraj zgodno simbolizira znak KRIŽA: naime, VERTIKALU, koja povezuje s Nebom, i HORIZONTALU, koja povezuje s ljudima, s obiteljima, s konkretnim životom. Tako se na zoran način prikazuje i temeljno usmjerenje knjige i života o. Stjepana: O. Stjepan kao zaljubljenik u Krista, u Boga, u Nebo, ali ujedno posve predan obiteljima, ljudima oko sebe. To ujedno povezuje dvije temeljne Božje zapovijedi: Ljubi Boga nadasve, a bližnjega kao samoga sebe. To otkriva temeljno usmjerenje života i duhovnosti o. Stjepana, koji je posve bio uronjen u Krista, i to Krista Raspetoga. On je poput svetog Pavla mogao govoriti ne poznam nikoga do Krista, i to Raspetoga. Slika je dakle znakovito obilježje života o. Stjepana. Ostali pak dijelovi vitraja gube se u maglovitoj obojenoj sjeni u kojoj se naziru naše obitelji, kao i same slike s o. Stjepanom. Sjaj Kristova križa obasjava i osmišljava sve. 2. Iz života o. Stjepana istaknuo bih dva perioda u kojima mislim da je on posebno sazrio duhom, i djelo proveo u životu. Dimenzija Križa Kristova došla je do izražaja u životu o. Stjepana u Krku i na Školjiću kako se to može vidjeti u njegovim duhovnim zapisima iz god /38. Tu o. Stjepan jasno opisuje Križ Kristov. Očiti su njegovi brojni paradoksi koje iznosi govoreći o Križu kao znaku Božje i Kristove ljubavi, kao sredstvu ljubavi i očitovanja ljubavi prema Kristu i prema braći. VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

49 (Kao osvjetljenje toga vida, gosp. Branko Šunjić je pročitao kratak odlomak iz same knjige / usp. str./, koji donosi same riječi o. Stjepana). 3. Što je u Krku i na Školjiću (god /38.) sazrelo u njegovoj duši, o. Stjepan je praktično ostvarivao u sljedećem periodu svoga života i pastoralnog rada na Zaglavu i u Splitu. O. Stjepan je po svojem duhovnom usmjerenju bio pokornik i pustinjak, klanjatelj i molitelj pred Bogom - poput naših prvih franjevaca trećoredaca glagoljaša. On živi jednostavan redovnički život u pokori i molitvi, u radu i teškoćama, u osami svojega srca, u pustinji i odijeljenosti života od svjetskih zbivanja i briga, u uronjenosti u Boga. To je bila njegova duhovna struktura. Njemu nije bila bliska neposredna službena pastoralna angažiranost među ljudima. Redovnik trećoredac je tu da se Bogu moli i pokoru čini, govorio je on, i tako bude u Crkvi poput ranih pustinjaka i pokornika. Zbog toga reče za njega don Mate Meštrović, koji je lektorirao životopis o. Stjepana, a napisao ga fra Bona Mazić: Pa o. Stjepan je za jedno tisućljeće zakašnjeli pustinjak. No, budući da je on posve predan Bogu i u svemu želi vršiti volju Božju, - što se jasno vidi iz njegovih već spomenutih duhovnih zapisa iz 1937./38. kada su ga poglavari stavili da vrši službu župnika u Zaglavu i kasnije u Splitu, on se posve predao toj službi, kao da je za njom čeznuo. Ostaje dakle u svojoj duši i postupcima pokornik i molitelj, a u pastoralnom se djelovanju posve razdaje vjernicima kao da mu je to biti s ljudima i za ljude biti ljudima sve, kako reče sv. Pavao cilj i čežnja života. I to je vrst pokore koju on prihvaća iz ljubavi prema Raspetome i prema vjernicima. 4. U mnogočemu njegov život na Zaglavu sliči životu i radu sv. Arškog župnika: on provodi vrijeme u molitvi i pokori, u postu i molitvi. Pokoru prilagođuje tamošnjim okolnostima: u radu na polju, kao i u radu s djecom i s vjernicima. On je pri tome ujedno i pustinjak, i benediktinac: geslo benediktinaca njegov je nutarnji stav: Ora et labora! Pokora Arškog župnika vidi se u njegovoj jednostavnoj i mršavoj ishrani, u dugim molitvama, u postovima i bdjenjima. A predanje benediktinca vidimo u njegovoj raspjevanoj duši, u pjesmi i hvali Gospodinu u koju uvodi djecu i odrasle. Njegov proročki poziv i poslanje vidimo posebno u njegovim propovijedima i pozivu na potpuno predanje Gospodinu, u revnosti za slavu Božju i za krepostan život kod vjernika. 5. U Splitu o. Stjepan nastavlja svoje pokorničko i pastoralno djelovanje iz Zaglava, uz prilagodbu novim gradskim prilikama i neprilikama poslijeratnim, u siromaštvu vjernika u agresivnosti komunizmu. Nastupna propovijed o. Stjepana u Splitu pri preuzimanju župe veoma je značajna. U njoj zapažamo jasno spomenute dvije dimenzije KRIŽA: vertikalu i horizontalu. Naime u toj nastupnoj propovijedi za župnika, početkom siječnja 1947., na blagdan Sv. Obitelji, koja se u to vrijeme slavila u prvu nedjelju poslije Bogojavljenja bilo je olujno nevrijeme koje je sav pripremljen ukras na vratima kapelice i pred njom raznijelo, a ostao je goli KRIŽ. Na početku propovijedi povjerio je nekim svojim prijateljima sam o. Stjepan posve je zaboravio sve što je pripremio za reći vjernicima. I zastao je u šutnji, slomljen, bez ideje misli u pameti. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 47

50 Braća Javljaju 48 I najednom se iz njegova srca izvila snažna proročka riječ: STAT CRUX DUM VOLVITUR OR- BIS. Stoji Križ dok se vrti svijet! Sve se vrti i prolazi, samo Križ je jedina čvrsta točka. Mislio je pri tome na Križ pred kapelicom koji je sam ogoljen ostao, ali je u tom događaju jasno vidio simbol vertikalne dimenzije koju je duboko živio već godinama u Krku i na Školjiću te u ratnim godinama na Zaglavu, kada mu je više puta prijetila smrt u ratnom vihoru: od komunista zbog njegove vjere i od okupatora jer je pomagao komunistima! U toj propovijedi iznio je u dubokoj potresenosti i drugu proročku riječ prisutnim vjernicima služeći se Isusovom riječi s Posljednje večere: UZMITE I JEDITE EVO VAM TIJELO MOJE, UZ- MITE I PIJTE EVO VAM KRVI MOJE! Doista te dvije riječi bit će stupovi njegovog pastoralnoga djelovanja u Splitu gdje je njegova duhovnost sazrela do istaknutih dubina i visina. On će se dati vjernicima za jelo i za piće kroz pastoralno služenje, on će svjedočiti vertikalnu dimenziju prema Gospodinu - vjernicima i nevjernicima. 6. Pastoralno djelovanje tog usmjerenja Križa prema Bogu i prema bližnjemu očitovat će se na više načina i prema prilikama. Ljubav je dosjetljiva, reče sv. Pavao. U tom smislu i fra Stipica, kako su ga u Splitu zvali vjernici, a i oni drugi, nevjernici, komunisti, pristupa svima i svi ga prihvaćaju. Rekao bih, dogodilo se njemu kao i sv. Franji. No, kako je o. Stjepan to ostvarivao? a) Svojom evangelizacijom. Ponajprije trajno nosi svoje redovničko odijelo, zimi i ljeti; dapače i ogrtač (deblji zimi, laganiji ljeti); tako ga već izdaljega uočavaju i djeca i odrasli: Evo Stipice, znali su reći čak odrasli muškarci jedni drugima. A on je svakoga pozdravljao sa svojim smiješkom i skidanjem šešira; uvijek upućujući koju riječ pozdrava, radosti, poticaja Ako bi zapazio nešto što nije bilo prilično ni čuti ni vidjeti, znao je u šali primijetiti i upozoriti na ljudsko dostojanstvo u riječima i u odijevanju. Ljudi su to prihvaćali bez uvrede. Tako je bio u trajnom naviještanju Evanđelja u župi i u čitavom Splitu, kamo je po službi ili potrebi išao. Bilo je to propovijedanje poput Franjinog kada je propovijedao jednostavno prošavši Asizom s bratom Egidijem. b) Po ŽIVLJENOM KRIŽU. Svoju usmjerenost prema Bogu i Spasitelju, svoju VERTIKALU KRIŽA, očitovao je na više načina: kroz pobožnost prema Spasitelju u Presv. Euharistiji, kroz klanjanje pred njim što su vjernici dobro zapažali. Članovi samostana su znali za njegovo veoma rano noćno ustajanje, te klanjanje Gospodinu u kapeli, uz razmišljanje Riječi Božje Kapela je uvijek trebala biti veoma čista, bez prašine na klupama, cvijeće svježe, svijeće uspravne, kandiljeri u sjaju. Sve je to očitovalo živu vjeru u prisutnog Gospodina! Svoju pokoru je vršio po postu, po bdijenjima, po trajnom radu, po radosnom primanju vjernika, makar mu je to bilo izrazito teško. Znao je reći: Ja sebe držim pod nogom. Kao pokornik je izbjegavao sve suvišno, svaki luksuz; uvijek je posve šišao kosu; nosio je upotrebljavanu odjeću; kao siromah sasvim malo je putovao. U njegovim molitvama i pokorničkim činima, u klanjanju pred Presvetim - kao da gledam župnika Arškog koji se klanja Svevišnjem, koji stoji pred tajnom Kristove ljubavi koja nam se posve dariva te sa sv. Franjom vapije: Ljubav nije ljubljena! Poput njih i o. Stjepan kao župnik moli i vapije pred Gospodinom za svoju župu, za vjernike i posebno za obraćenje grješnika. VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

51 c) Svoju HORIZONTALU KRIŽA - očitovao je u svojoj povezanosti s vjernicima, u svojem davanju vjernicima. Evo nekih od tih očitovanja: U upoznavanju župe. Bilo je to po posjećivanju župe, sve do Brda i Dujmovače, načelno svakoga tjedna, a po potrebi i češće. Ti susreti su bili jednostavni, neposredni, prijateljski, očinski. Kratak pozdrav, pitanje o obitelji, djeci, teškoćama, o pohađanju svete mise, vjeronauka, o bolesnicima i sl. Bilo je to redovito upoznavanje župe na njegov način. Preko bolesnika i siromaha, njegovog načina vršenja karitasa. Oni su mu bili posebna briga u to vrijeme siromaštva i teških životnih uvjeta. On ih je poznavao osobno, pomagao im, tješio ih, odnosio, prema mogućnostima, i nešto hrane. Bolesnicima je nosio svetu pričest, posebno za prvi petak i za neke liturgijske blagdane. Preko vjeronauka djece. To mu je bilo posebno na srcu. Uvijek je držao vjeronauk obučen u kotu. S djecom je vježbao pjevanje pjesama čime ih je smirivao i ujedno pripremao za nedjeljnu misu i za crkvenu godinu. Nosio je često sa sobom i svete sličice te ih prema zgodama darivao djeci. U nedjeljnoj propovijedi i katehezi. U jutarnjoj nedjeljnoj propovijedi naviještao je Riječ Božju poput starozavjetnih proroka: zanesen revnošću Božjom, duboko dirnut u srcu događajima koje je doživio kroz tjedan. Dok je naviještao Božju riječ kao da su mu se riječi kidale iz srca. Osjećalo se da Duh govori po njemu, da on to duboko živi, da je to njegov život. - U nedjeljnoj pak večernjoj katehezi jednostavno je i smireno uvodio u otajstva katekizma. Preko nedjeljne pjevane župne mise. Otac Stjepan duboko proživljava otajstva vjere, posebno Euharistije. Tako njegovo pjevanje na misi i vođenje maloga zbora otkrivalo je nebesku liturgiju, slavlje Neba koje se očituje na zemlji. Po svagdanjoj večernjoj službi Božjoj. U njoj je o. Stjepan po krunici, večernjem klanjanju te razmatranju poslije večernjega blagoslova uvodio vjernike, nakon teškog dnevnog posla i nevolja, u Božji mir. Učio je vjernike kako predati po Mariji Isusu svoje tegobe i križeve, svoje siromaštvo i bolesnike. A preko razmatranja koje je predvodio imajući u vidu konkretno prisutne vjernike liječio je srca ranjena, prilagođujući riječi razmatranja i poticaje tim prisutnim vjernicima, čije rane je poznavao. Po slavlju Božića i blagdana. Na Božić i u božićno vrijeme kao da se nebo spustilo na zemlju. Kraj jaslica se pjevalo, djeca su recitirala pjesmice Isusu, roditelji su ostajali dugo s djecom i sudjelovali u tom slavlju vjere. Drugi blagdani su slično prenosili nebesko slavlje na zemlju. Osjećalo se kako otajstva vjere prožimlju ljudski život i kako Križ Kristov postaje lagan i vodi k Uskrsnuću. Rane Kristove su proslavljene. Po prvoj pričesti djece i po svetoj Krizmi. Bilo je to posebno slavlje za djecu, roditelje i rodbinu. Anđeli su zaista silazili među njih i unosili ozračje raja u kapelicu. Mjesec svibanj i listopad. Živa pobožnost prema Mariji, molitva svete krunice, pjevanje Gospinih litanija vodili su vjernike Isusu, povezivali su zemlju s Nebom. S Marijom se uranjalo u otajstva vjere u radosti i nadi, uz pjesmu, propovijed i klanjanje. Po pobožnosti Gospi Fatimskoj i prvih subota. O. Stjepan je posebno prihvatio i širio pobožnost prema Gospi Fatimskoj. Najprije je nabavljena velika oltarna slika Gospe Fatimske 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 49

52 Braća Javljaju s pastirićima, zatim kip Gospe Fatimske. Propovijedi o njoj, svibanjske pobožnosti, posebno pobožnosti prvih subota bili su poticaj da se vjernici predaju Bezgrješnom Srcu Marijinu i nađu utjehu i nadu. Prve subote su bile poticaj da se moli i razmišlja sveta krunica i da se prinose žrtvice života po Mariji Gospodinu za bolesnike, Crkvu, za narod i svijet. Po pobožnosti Srcu Isusovu, po prvim petcima i slavljenju mjeseca lipnja. O. Stjepan je poučavao djecu i primjerom pokazivao svima kako se posve predati Srcu Isusovu, kako vjerovati Božjoj ljubavi, kako u Euharistiji i klanjanju nalaziti lijek ranama srca, kako oblikovati svoja srca Isusovu Srcu. Za prve petke je kapela bila puna kao u blagdane. Možemo dakle reći da je o. Stjepan u svom pristupu prema vjernicima zaista postupao poput dobrog Pastira koji je trajno uz svoje ovce, koji poznaje svoje ovce, njihove potrebe, boli i radosti, koji liječi njihove rane, koji ih štiti od neprijatelja i vodi ih na obilne pašnjake duhovne hrane i života. 7. U zaključku trebamo istaknuti da su komemoracije obljetnicâ smrti i oca Petra Turkalja i o. Stjepana Sorića poticaj: da zahvalimo Gospodinu na njihovoj ljubavi i predanju Gospodinu, na njihovu služenju ljudima, na žrtvi života; da ih nasljedujemo u punom predanju Bogu i u punom predanju ljudima našeg vremena. da im se utječemo jer nas rado prate i žele nam pomoći. Blagopok. papa sluga Božji Ivan Pavao II. preko 10 godina je pred svoju smrt pozivao na novu evangelizaciju: novu u načinu, žaru, izričaju. O. Stjepan i o. Petar su nalazili načina kako, u svojem vremenu, rata i poraća, u tadašnjim velikim teškoćama i opasnostima protiv Boga i ljudi, protiv vjere i života naći nove izričaje, kako se predati Bogu, kako služiti ljudima, kako naviještati Radosnu vijest - Evanđelje, kako ljudima prenositi Božje oproštenje, radost i mir, ulijevati nadu i snagu, kako im liječiti srca ranjena. O. Stjepan nije vodio računa o prilagođavanju modernom svijetu i mentalitetu, ali je bio veoma domišljat i u svojim je pastoralnim postupcima anticipirao mnoge preporuke i zahtjeve Drugog vatikanskog sabora. Upravo zato jer je ljubio ljude Kristovom ljubavlju. A Ljubav je dosjetljiva! Ljubav se posve predaje, ona se do kraja žrtvuje. Ona traži Božje i ono što je za spas ljudi! U tome nam obojica naših pokojnih fratara o. Stjepan i o. Petar mogu biti ispit savjesti, uzor i izazov! A svojim molitvama rado će nam pomagati s Neba! Tako budi! 50 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

53 Iz sjemeništa Hvaljen Isus i Marija! Mir i dobro! Započelo je, zapravo već se bliži i kraju, drugo polugodište školske godine 2008./2009. Na Ksaveru smo se okupili u nedjelju 11. siječnja g. i započeli s drugim polugodištem. Međutim, zbog svećeničkog tjedna nastava je krajem siječnja bila prekinuta za tjedan dana tako da je normalan sjemenišni život započeo poslije sljedećega okupljanja 1. veljače g. U prošla dva mjeseca imali smo itekako puno posla. Za početak su sve negativne ocjene s polugodišta trebale biti ispravljene, a naš prvaš Benedikt Nikpalj trebao je nadoknaditi svo gradivo. Neki su u ispravljanju svojih negativnih ocjena uspjeli, a neki još uvijk nisu. Nadamo se da će to napraviti ubrzo jer je kraj školske godine sve bliži što se u našoj zajednici itekako osjeća. Ova je godina od posebne važnosti za cijelu veliku Franjevačku obitelj. Naime, ove godine svi franjevci i franjevke svijeta obilježavaju osamsto godina otkako je papa Inocent III. usmeno odobrio sv. Franji njegov način života, tj. obilježava se osamstota obljetnica franjevačke karizme. Stoga smo mi ponosni što smo upravo u ovako značajnom jubileju sjemeništarci Trećega franjevačkoga reda koji je na najautentičniji način tu Franjinu karizmu i sačuvao. Početkom drugoga polugodišta imali smo susret s generalnim ministrom Trećega samostanskoga reda sv. Franje o. fra Michaelom J. Higginsom koji je bio u generalnoj vizitaciji Provincije. U razgovoru koji je potrajao gotovo sat vremena postavili smo generalu mnoga pitanja vezana poglavito za franjevaštvo i naš red. General je istaknuo bitna obilježja franjevačke karizme i položaj našega reda unutar velike Franjevačke obitelji. O. Higgins nas je pozvao na postojanost i ustrajnost u slijeđenju svoga poziva. Tijekom ovoga polugodišta bili smo vrlo aktivni u našem crkvenom zboru što se moglo na poseban način vidjeti u korizmi, a dvojica sjemeništaraca su nastavila pohađati tečaj sviranja orgulja na KBF-u. Dana 25. veljače započela je korizma, četrdesetodnevna priprava za Uskrs. Korizma je vrijeme ozbiljnosti u kojoj vjernici, pripremajući se proslaviti otajstvo Gospodinove smrti i uskrsnuća, intenzivnije streme k svojem Gospodinu i Spasitelju. Iako se kod nas korizma uglavnom promatra kroz neko svjetlo odricanja od nečega što volimo, ona nije prvenstveno čista apstinencija od nečega materijalnoga. Korizma je u prvom redu vrijeme u kojemu trebamo popraviti svoje mane, već kako to prorok Joel znakovito kaže: Razderite srca, a ne haljine svoje. Mi u sjemeništu smo tu poruku ozbiljno shvatili te smo svaki na svoj način, u sabranosti pred Bogom i pred svojom savjesti, krenuli u popravljanje svojih vlastitih, tajnih i javnih mana. Nadam se da smo svi u tome uspjeli i da ćemo blagdan Kristova uskrsnuća dočekati čista srca i postojana duha. Osim na taj unutarnji i osobni način, za Uskrs smo se pripremali i javno. Najupečatljiviji dio te priprave svakako je pobožnost križnoga puta na kojoj redovito sudjelujemo svakoga petka u crkvi i svake nedjelje na ksaverskoj Kalvariji. Tijekom korizme, točnije sredinom ožujka, zajedno s bogoslovima organizirali smo izlet u našu župu i samostan u Kotarima gdje smo se odlično proveli. Krajem ožujka imali smo susret i druženje s mladima iz Velike Gorice. Upoznali smo ih 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 51

54 Braća Javljaju s našim životom i nadamo se da će ovaj susret uroditi plodom. Pred nama su najvažniji trenutci cijele godine u Katoličkoj crkvi: veliki tjedan i pashalno trodnevlje. Ovo su vrlo snažni trenutci liturgije i duhovnosti. Sve se više približavamo samom danu proslave Kristova uskrsnuća. Nadamo se da će Uskrs donijeti mir u naša srca, da će svima napaćenima donijeti nadu u bolji svijet, a u nama obnoviti naš poziv i usmjerenost prema svojim pozivima. Mirko Mišković, prvaš Nagrada fra Josipu Marceliću Među ovogodišnjim dobitnicima županijske nagrade, koja se inače dodjeljuje svake godine, nalazi se i naš fra Josip Marcelić. Na Danu Splitsko-dalmatinske županije, na svečanoj skupštini, inače zadnjoj u ovom sastavu vijećnika, održanoj u Muzeju hrvatskih starina, 14. travnja 2009., Fra Josip je dobio Povelju za izniman doprinos u promicanju moralnih i društvenih vrednota. Osim povelje nagrada ima i svoj novčani prilog. Svakako je to lijepo priznanje fra Josipu za njegov dugogodišnji nesebični rad s ljudima u ovom dijelu Dalmacije. Drago nam je da je to prepoznato i priznato. Fra Josipu čestitamo na nagradi obljetnica franjevačke karizme «Hod Križa iz sv. Damjana» u biskupiji Krk 52 U biskupiji Krk je jubilarnoj godini 800. obljetnice franjevačke karizme, kao i u drugim biskupijama, organiziran «Hod Križa iz sv. Damjana». Sv. Franjo je s tog križa iz crkvice sv. Damjana u Asizu u početcima obraćenja čuo Isusov poziv «Franjo, idi, popravi moju kuću koja se kako vidiš, ruši sva!» Franjo je kasnije razumio da se nije radilo o popravku ruševne kapele, nego o duhovnoj obnovi žive Crkve. Uz repliku tog križa, koja se donosila u franjevačke zajednice u Biskupiji, priređene su duhovne obnove za franjevce i franjevke, za članove Franjevačkoga svjetovnog reda i za vjernike iz mjestâ u kojima žive i djeluju franjevačke zajednice. Taj korizmeni duhovni hod počeo je 27. veljače u crkvi sv. Franje u Krku, a završio 3. travnja u župnoj crkvi u Malom Lošinju. U crkvi sv. Franje u Krku održane su na početku korizme, od 27. veljače do 1. ožujka, «Večeri duhovne obnove». Svaka večer počela je molitvenim susretom protkanim franjevačkom duhovnom baštinom, a nakon toga se slavila euharistija s prigodnom propovijedi i duhovnim razmatranjem. Polazeći od duhovnog iskustva sv. Franje razmišljalo se o izazo- VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

55 vima i poticajima koje ono stavlja pred vjernike našega vremena. Obrađene su teme «Sv. Franjo primjer jednog obraćenja», «Sv. Franjo oduševljen Isusovom poniznošću i siromaštvom», «Sv. Franjo primjer kršćanske slobode». Svake večeri bila je i prigoda za svetu ispovijed. Voditelj je bio fra Zvonimir Brusač iz samostana franjevaca trećoredaca u Krku. Tradicionalni korizmeni križni put vjernika župe Punat u franjevačkom samostanu na Košljunu ove je godine 8. ožujka bio u znaku franjevačke obljetnice. Više od stotinu vjernika, sa župnikom vlč. Antonom Depikolozvane, okupilo se najprije u crkvi u kojoj je gvardijan fra Klement Sršen prikazao život sv. Franje i početke Reda manje braće. Nakon toga se, idući za Križem iz sv. Damjana po cijelom otočiću, molio križni put. U Samostanu sv. Marije Magdalene na Portu, u župi Dubašnica, održana je prigodna trodnevnica od 13. do 15. ožujka. Prve večeri molio se križni put u koji je uneseno i duhovno iskustvo sv. Franje, a druge večeri bilo je razmatranje pred Križem iz sv. Damjana uz tumačenje ikone s tog srednjovjekovnoga raspela. Trodnevnica je zaključena posljednjega dana svečanom nedjeljnom euharistijom u punoj samostanskoj kapeli. Trodnevnicu su priredili franjevci trećoredci i milosrdne sestre sv. Križa s Porta u suradnji s fra Zvonimirom Brusačem koji je, kao u Krku, predstavio svetog Franju kao sveca koji nam svojim dosljednim životom može pomoći u življenju evanđeoskog siromaštva posred podijeljenosti između svijeta bogatih i svijeta siromašnih i u življenju evanđeoske slobode posred novih oblika zarobljenosti i manipulacijâ u današnjem svijetu razvijene komunikacijske tehnologije. Uvečer 17. ožujka Bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda u Vrhu priredilo je u suradnji s duhovnim asistentom fra Zvonimirom Brusačem i u dogovoru sa župnikom vlč. Renatom Kučićem, duhovnu obnovu za župljane. Prije mise bilo je razmatranje pred «Križem iz sv. Damjana» s molitvama sv. Franje i izabranim korizmenim pjesmama, a u homiliji je fra Zvonimr prikazao život i obraćenje sv. Franje do okupljanja prve braće franjevaca i odobrenja prvotnoga pravila. Za ovu su prigodu u Vrh posebno došli članovi Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži s Trsata s fra Lucijem Jagecom, gvardijanom trsatskog Samostana. Franjevačka mladež je nakon svete mise održala koncert franjevačkih pjesama. U crkvi sv. Franje u Skrpčićima, u župi Linardići, Bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda je 18. i 19. ožujka, u suradnji s duhovnim asistentom fra Zvonimirom Brusačem i u dogovoru sa župnikom vlč. Antunom Zazinovićem, priredilo duhovnu obnovu za župljane. Prije euharistije održana su molitvena bdjenja pred «Križem iz sv. Damjana», s tumačenjem duhovne poruke toga Križa i s molitvama sv. Franje. Posebno je zanimljiv i bogat bio program duhovnih susreta za vrijeme boravka Križa u crkvi sv. Frane u Cresu, od 20. do 22. ožujka. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 53

56 Braća Javljaju Franjevci konventualci su u župnom biltenu tri tjedna ranije obavijestili vjernike o franjevačkoj obljetnici i o dolasku franjevačkog križa. Dolazak Križa najavljen je 20. ožujka u 10 sati svečanom zvonjavom zvona. Crkva sv. Frane je sva tri dana bila otvorena za osobnu molitvu. Bilo je, doista, pojedinaca i malih skupina koje su samoinicijativno dolazile. Jedan razred Osnovne škole u Cresu hodočastio je svetom Križu sa svojom vjeroučiteljicom. Isto su učinili svi radnici jedne tvrtke nakon radnog vremena. Na blagdan Sv. Benedikta Križ je dva sata bio u crkvi sestara benediktinki. Zajednički program prije euharistije animirali su novaci franjevaca konventualaca. Prvog dana su riječju i pjesmom protumačili simboliku Križa iz sv. Damjana, a drugoga su dana vodili križni put. U nedjelju 22. ožujka creski župnik vlč. Anton Valković je, umjesto uobičajenog poslijepodnevnog križnog puta na Kalvariji, organizirao župsko hodočašće u crkvu sv. Frane i osobno animirao jednosatno klanjanje Križu. Crkva je bila puna. Sljedeća postaja Hoda bila je u franjevačkom samostanu u Kamporu na otoku Rabu. Prigodnu trodnevnicu od 27. do 29. ožujka priredio je župnik fra Nediljko Jerkan, OFM, u suradnji s Bratstvom Franjevačkoga svjetovnog reda iz Kampora. Trodnevnica je završena trećega dana, u nedjelju, župnim euharistijskim slavljem. I ovdje su prigodom franjevačke obljetnice vjernicima prikazani početci franjevačkog reda i duhovnosti te prisutnost i djelovanje franjevačkih zajednica na otoku Rabu tijekom stoljeća. Uz članove Trećega reda sv. Franje i župljane Kampora na trodnevnici su sudjelovale i školske sestre sv. Franje iz Raba te vjernici iz okolnih župa. Posljednja postaja Hoda Križa sv. Damjana u Biskupiji Krk bila je 2. i 3. travnja u župnoj crkvi u Malom Lošinju. U njemu Bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda postoji još od početka djelovanja franjevaca u crkvi i kući sv. Nikole. Bratstvo FSR-a je sa svojim duhovnim asistentom fra Anselmom Sulićem, OFM i u dogovoru sa župnikom vlč. Ivanom Brnićem, priredilo duhovnu obnovu za župljane koju je vodio fra Anselmo. Oba dana slavila se u večernjim satima euharistija s prigodnom propovijedi te je priređeno euharistijsko klanjanje. Osim toga prve je večeri predstavljen Križ iz sv. Damjana i održan susret za mlade. Drugoga dana bio je poseban susret Franjevačkoga svjetovnog reda te predstavljanje poruke sv. Franje i franjevačke duhovnosti svim vjernicima. Iz Maloga Lošinja Križ iz sv. Damjana vratio se u crkvu sv. Franje u Krku gdje će se u subotu 9. Svibnja održati središnja biskupijska proslava franjevačke obljetnice. Fra Zvonimir Brusač, TOR 54 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

57 U Krku održana biskupijska proslava 800-obljetnice franjevačke karizme Biskupijska proslava 800-obljetnice odobrenja franjevačke karizme održana je 9. svibnja u Samostanu sv. Franje u Krku. U prvom dijelu proslave bio je susret braće i sestara franjevačkih zajednica iz Krčke biskupije na kojem su bili krčki biskup Valter Župan, župnici župâ u kojima žive i djeluju franjevačke zajednice, redovnici i redovnice s otoka Krka te vjernici iz Krka i okolnih župa. Nazočne su na početku pozdravili domaćini proslave fra Vlado Rožić, gvardijan i fra Ivan Paponja, provincijal, u ime Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša kojoj je Vijeće franjevačkih zajednica povjerilo organiziranje proslave. U nastavku su sjemeništarci i bogoslovi franjevaca trećoredaca izveli scensku kroniku «Susret sv. Franje i Inocenta III.» koji je usmeno odobrio prvotno franjevačko pravilo. Fra Stjepan Žužić, OFM, iz samostana na otočiću Košljunu iznio je bitne poruke ove obljetnice pozivajući se na pismo Konferencije Franjevačke obitelji «Živjeti po evanđelju» kojim je najavljena jubilarna godina: «Čin zahvalnosti za poziv da živimo po evanđelju i čišćenje sjećanja kao priznanje tamnih strana u našoj obitelji treba nas dovesti do toga da se suočimo s izazovom ponovnog utemeljivanja. Osamstoljetno iskustvo uči nas da, poput Franje, uvijek iznova započinjemo svoj put evanđeoske pokore, to jest obraćenja, koje treba ostvarivati konkretnim djelima». Nakon njega je Mirko Mišković, sjemeništarac franjevaca trećoredaca, ukratko prikazao povijest Prvoga franjevačkog reda i Trećega samostanskog reda, od sv. Franje do danas te franjevačku prisutnost i duhovnost u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Slijedilo je predstavljanje franjevačkih zajednica iz Biskupije. Na početku su se predstavili franjevci konventualci i njihovi novaci iz Cresa; fra Klement Sršen, OFM, iz Franjevačke provincije sv. Jeronima (Zadar), prikazao je povijest i sadašnjost samostana te provincije u Krčkoj biskupiji, sadašnjih samostana na Košljunu i u Kamporu (Rab) te prijašnjeg djelovanja braće u samostanu u Nerezinama i u Malom Lošinju; sadašnje samostane franjevaca trećoredaca u Krku, na Glavotoku i u Portu kraj Malinske te u Martinšćici na Cresu prikazao je bogoslov fra Marko Neretljak, spominjući i napuštene samostane na Cresu, u Porozini i pred Osorom; u nastavku su se predstavile franjevke od Bezgrješnog začeća iz Novalje, franjevke misionarke iz Cresa te zajednica milosrdnih sestara sv. Križa koje su prisutne i djeluju u Krku, Portu i Velom Lošinju. Školske sestre sv. Franje iz Raba, iz Mariborske provincije, javile 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 55

58 Braća Javljaju su da ne mogu doći. Na kraju su se predstavila i bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda iz Vrha, Skrpčića, Kampora na Rabu, Cresa i Malog Lošinja. Predstavljanje je bilo protkano franjevačkim pjesmama koje je izvodila glazbena skupina Franjevačke mladeži s Krnjeva (Rijeka). Svečanom euharistijskom slavlju u obnovljenoj crkvi sv. Franje predsjedao je biskup mons. Valter Župan u koncelebraciji s dvadeset i osmoricom svećenika. Poslužitelji su bili bogoslovi i sjemeništarci franjevaca trećoredaca te petorica novaka franjevaca konventualaca. Ističući sličnost izazova koje kršćanima pružaju Franjino i naše vrijeme biskup je u homiliji pozvao franjevce i franjevke da se pitaju što mogu učiniti za današnju Crkvu, ljude i svijet. U našem svijetu, koji je obilježen traženjem sreće i smisla bez Boga i neostvarenim obećanjima različitih humanizama, osjeća se velika potreba za autentičnim, vjerodostojnim kršćanskim životom kakav je ostvario sv. Franjo. Danas nam je doista potrebno radikalno, to jest potpuno življenje evanđelja, naglasio je biskup. U molitvi vjernika braća i sestre franjevačkih zajednica i nazočni vjernici molili su za Božju pomoć «u uključivanju u zadaće Crkve u naše vrijeme», za skore lokalne izbore da budu novi korak prema socijalnoj odgovornosti, za prvotni franjevački zanos u današnjem naraštaju franjevaca i franjevki, za «vjernu bratsku ljubav koja podržava osobno i zajedničko svjedočanstvo». Na kraju euharistije Marija Mrakovčić, ministra bratstva FSR-a iz Skrpčića zahvalila je mons. Valteru Županu za njegovu pažnju i podršku te mu u ime nazočne braće i sestara, kao spomen na obljetnicu, darovala zbornik Studijskih dana o spisima sv. Franje. Nakon euharistije priređen je u klaustru samostana bratski domjenak za sve sudionike slavlja. Proslavu je organizirao odbor u kojem su bili fra Zvonimir Brusač, TOR, iz Krka, fra Alojzije Litrić, OFMConv, gvardijan u Cresu, fra Stjepan Žužić, OFM, s Košljuna, s. Kristijana Kolić i s. Dominika Zec iz zajednice sestara sv. Križa u Krku i Marija Mrakovčić iz FSR-a; braća Samostana sv. Franje u Krku sa svojim vrijednim suradnicima i suradnicama, sestre sv. Križa iz Krka i Porta te marljivi članovi Franjevačkoga svjetovnog reda iz Vrha i Skrpčića dali su velik doprinos u neposrednoj pripravi proslave i u stvaranju radosnog bratskog ozračja na proslavi. fra Zvonimir Brusač 56 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

59 Homilija krčkoga biskupa mons. Valtera Župana Braćo i sestre! U ovom obilježavanju 800. obljetnice potvrde franjevačke karizme želim se najprije pridružiti svima vama u želji da ovo ne bude samo manifestacijsko i svečano slavlje i obilježavanje, nego da, u duhu sv. Franje, ova obljetnica poprimi duh i život kojim je bio nadahnut i ispunjen sveti Franjo. Ako je vjerovati nekim privatnim objavama, što sam već jednom upravo ovdje, u ovoj crkvi, spomenuo, sveti se Franjo do toga, dakle do njegova vremena, na najdublji i najautentičniji način suobličio Isusu Kristu. Kako je on to ostvario? Ostvario je to stavljanjem u djelo, u praksu, u život evanđelje Isusa Krista onako kako su nam to sveti pisci prenijeli. Karizma znači dar. Sveti Franjo je dobio dar Duha Svetoga, Božjega. Ono što je sveti Franjo imao, živio i pokazao to je iskustvo Duha Božjega. Franjo je, dakle, dobio to iskustvo Duha koji dijeli darove kako i kome hoće. No Bog Duha ne daje na mjeru i škrto, nego obilato, bez mjere. Bog je to dao svetom Franji, a on je to iskustvo prenio svojim učenicima i sljedbenicima da bi bilo življeno i produbljeno i razvijeno u Crkvi koja je Kristovo Tijelo, u stalnom rastu. To iskustvo Duha Božjega je duša svih institucija i prema tome je i duša, također, i franjevačke obitelji. To iskustvo onda donosi posebni način i stil svetosti i apostolata, to jest djelovanja. Zato, po primjeru svetoga Franje, možemo se pitati, i možete se i vi, braćo i sestre, pitati što, zapravo, možete učiniti za Gospodina i njegovu Crkvu, jer se je to upitao, i stalno pitao, sveti Franjo i onda to nastojao činiti. Dakle, braćo i sestre, mislim da se i danas možete pitati što učiniti za današnjeg čovjeka, što učiniti za stvoreni svijet. To je upravo bila karizma svetog Franje. I on je to otvorenih očiju spoznavao i dosljedno slijedio. Što, dakle, učiniti za Gospodina i za njegovu Crkvu? Što danas učiniti? U današnjoj je civilizaciji prisutna sekularizacija, to znači posvjetovnjačenje, to znači gledanje i promatranje samo očima ovoga svijeta, ne Božjim očima. Taj način gledanja, razmišljanja, a onda i, jasno, takav način života, slabi osjećaj za sveto i poništava mogućnost razgovora čovjeka s Bogom. Tu ponestaje onaj moj razgovor s Bogom, dijalog s Bogom, ali upravo se u takvom svijetu pomalja, kod nemalog broja ludi, zasićenost time. Ljudi osjećaju prazninu toga, ništavilo toga i onda se pomalja potreba za Bogom. I ta potreba za Bogom se očituje u mnogim formama, pa i u nekima koje su, ili nam se čine, ne baš prikladne, ne baš autentične. Recimo kada danas neki ljudi stalno trče za nekim događanjima, za nekim seminarima, za nekim duhovnim obnovama, to je zapravo, mnogo puta, jedan ne toliko dobro i ispravno artikuliran osjećaj potrebe za jednim dubljim duhovnim doživljavanjem. Autentično, ako hoćemo i radikalno življenje evanđelja poput svetog Franje u konkretnosti života i u odnosu prema svakom čovjeku, zapravo uprisutnjuje Boga u ovom današnjem svijetu. Dakle, autentično življenje evanđelja, ono što je jutros ovdje naglašeno upravo u početcima franjevaštva i u životu svetog Franje. Kršćanstvo se je, kao što znamo, na početku našlo u poganskom okruženju. Ono je niklo u židovskom svijetu koji je imao poznavanje pravoga Boga, ali se ubrzo širilo u poganskom svijetu. Istina, to nije bilo bezbožno, ateističko okruženje kakvo je naše danas. To je bilo pogansko, ali ne možemo 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 57

60 58 Braća Javljaju kazati bezbožno. No u praksi se, zapravo, to svodilo na isto. Sumnje, strah, neizvjesnost, bezizlaznost, nemogući međuljudski odnosi, ono što je prisutno u bezbožnom svijetu, to je bilo prisutno i u poganskom svijetu, jer, zapravo, pravoga Boga tamo nije bilo. Sveci su govorili da su pogani žrtvovali zlodusima, dakle đavlu; pravoga Boga tu nije bilo. Krivi bogovi uvijek dovode čovjeka u bezizlazne situacije i, zapravo, neizdržive poteškoće. Evo, u takvom se okruženju nalazimo. Što, poput sv. Franje, činiti u takvom svijetu? Jednostavno svjedočiti za evanđelje Božje i to, rekao bih, radikalno, ne u lošem smislu što se danas upotrebljava radikalizam, što poprima negativne konotacije, nego radikalno u smislu potpuno, nepolovično. Ne živjeti evanđelje šezdeset posto, četrdeset posto, nego ga živjeti u cjelovitosti, potpuno ostvarivati evanđelje. Pitamo se, dakle, što učiniti danas za čovjeka, što učiniti konkretno za ljude? Biti blizu svakome i ljubiti svakoga, i onoga tko te ne voli. Briga svetog Franje okreće se prema onima koji su potrebni u tijelu i u duhu. Franjo uči od Krista ljubav prema ljudima, za njih troši svoj ne dugi vijek zemaljske egzistencije. Živio je kratko, relativno vrlo kratko, ali je za ljude dao čitav svoj vijek. Danas preuzetnost bezbožnih humanizama koji su prisutni svagdje pokazuje svoj slom. Svi govore o čovjeku, riječ humanizam je stalno na ustima: humanizam, humanost Međutim, pokazuje se kako je to isprazno i kako se zapravo pod krinkom humanizma vrlo često i najviše skrivaju vlastiti interesi, vlastiti probitci. Kada čovjek promatra dublje život među tim ljudima, zapravo među nama, onda vidi da ljubavi, one prave Božje ljubavi, što je jedina prava ljubav prema čovjeku, nema i nestaje, nego se samo pod krinkom lijepih riječi i pojmova zapravo kriju samo vlastiti interesi ili interesi grupe kojoj ja pripadam, a ja pripadam toj grupi samo zato da bi meni bilo bolje. I to je uvijek onaj uski interes, u smislu da bi meni bilo bolje; nije to ono moje pravo istinsko dobro, nego je to ono dobro koje ja mislim da je za mene dobro, a to je lažno dobro. Jer čim tu nije prisutno Božje dobro to je lažno dobro koje onda dovodi do razočaranja. Nadaš se, nadaš i što se više nadaš, kada budeš prevaren, to je prijevara veća. Ako se malo nadaš, pa te netko prevari, nije ni žalost tako velika. No, ako se puno nadaš i sve stavljaš u to i na koncu te netko do kraja, kolosalno prevari, onda je i prijevara i razočaranje gorko. A to se upravo danas događa. Nade koje su zatvorene samo u zemaljski obzor neizlječivo su razočarale suvremenog čovjeka. To upravo u ovom vremenu, u posljednju godinu dana možemo lijepo, opipljivo iskusiti: do čega nas je dovela ekonomska kriza. A na koncu svega toga je pohlepa i varanje. Prema prvotnom Božjem planu trebao bi postojati sklad između Boga, čovjeka i svijeta. To je Božji plan. Taj je sklad razbijen grijehom, istočnim grijehom. No Bog ga je htio obnoviti u Kristu. Međutim, taj plan koji Bog želi obnoviti u Kristu pao je i pada na milost i nemilost čovjeka koji zlostavlja stvari što ih je Bog stvorio i onda pomirio po Sinu. Čovjek je ugrozio smisao odnosa između njega i prirode, jer je čovjek napao prirodu i onda postao prestrašeni promatrač nepredvidivih i opasnih posljedica toga. Ono što je čovjek sam prouzročio, sada se počinje toga bojati: što će biti od ekonomske krize, što će biti od zatopljenja a to je zapravo čovjek sam prouzročio svojim neredom. Poremećen je i odnos prema tijelu koje čovjek, zapravo, obeščašćuje. I temeljne vrijednosti ljudskog života su izopačene. To vidimo. Franjo, naprotiv, pogledajte, preporučuje braći i ovako kaže: kad braća sijeku drva za svoje potrebe, neka ne posijeku stablo do kraja nego tako kako bi ono moglo izbaciti nove mladice. Tako ćeš za dvadeset VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

61 godina opet imati isto stablo i od toga stabla ćeš imati koristi. Dakle, kada siječeš stablo, nemoj biti egoist pa posjeći sve do kraja, nego ostavi malo, kako bi se stablo moglo obnoviti, pa ćeš od toga imati koristi i od toga ćeš živjeti. Koliko toga treba naučiti čovjek današnjeg vremena upravo od svetog Franje! Članovi franjevačkih redova na poseban način se trebaju osjećati nositeljima ove poruke današnjem čovjeku koji se treba naučiti od svetog Franje kako se treba vladati prema prirodi i prema njezinim raznim pojavama. To je jednostavno: ne biti egoist, ne gledati samo na svoju korist, nego gledati na stvari onako kako Bog hoće da gledaš. Tako ćeš imati sve za sebe, jer je Bog sve stvorio za tebe, čitav je svijet stvoren za tebe. No nastoj poštivati taj svijet onako kako ti je Bog stavio na srce, a ne kako si ti izopačio to svoje vlastito srce pa uništavaš i sebe i sve oko sebe. Braćo i sestre, danas može biti osigurana i zaštita prirode, ali s onom osjetljivošću prema kršćanskoj viziji koju je sveti Franjo tako dobro tumačio i tako uspješno pretvarao u djelo. Karizma svetog Franje je itekako i danas aktualna jer je to, zapravo, karizma evanđelja; treba je samo uistinu provoditi u djelo, treba je živjeti što je moguće više po uzoru sv. Franje. Dvadeset i peta obljetnica svećeničkog ređenja fra Zvonimira Brusača U duhu franjevačkog zajedništva proslavljena je 19. srpnja u župnoj crkvi sv. Josipa Radnika u Belišću dvadeset i peta obljetnica svećeničkog ređenja fra Zvonimira Brusača sina ove župe. Fra Zvonimir je prvo redovničko i svećeničko zvanje iz ove župe Đakovačko-osječke nadbiskupije poslije njezina osnutka godine. Na svečanoj euharistiji sudjelovala su trinaestorica svećenika iz naše Provincije, naši bogoslovi i sjemeništarci, redovnice porijeklom iz župe, sestre Družbe Kćeri Milosrđa iz susjednog Valpova i brojni vjernici župe. Fra Zvonimir je ovu svetu misu želio proslaviti s vjerničkom zajednicom iz koje potječe i s braćom zajednice kojoj pripada zahvaljujući za Božji poziv, za roditelje i obitelj, za učitelje i odgojitelje koji su ga pratili na putu priprave za ovo zvanje te za svu stariju i mlađu braću s kojom je dijelio i dijeli redovnički i svećenički život. Dan proslave bio je u župi i dan molitve za nova duhovna zvanja. Fra Marko Medo, odgojitelj bogoslova, propovjednik na slavlju, prisjetio se životnog puta fra Zvonimira i njegovih službi u Provinciji kao odgojitelja sjemeništaraca, bogoslova i novaka, provincijskog tajnika, vijećnika i vikara Provincije te asistenta Franjevačkoga svjetovnog reda na mjesnoj, područnoj i nacionalnoj razini. Prisjetio se i njegovih službi u Rimu, u Generalnom vijeću Trećega samostanskog reda i u Konferenciji generalnih duhovnih asistenata Franjevačkoga svjetovnog reda. Danas smo Bogu zahvalni za dar tvojeg života i dar svećeničkog poziva u koji je udahnuo velike ljudske i nebeske darove koje 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 59

62 Braća Javljaju si znao nesebično davati i ugrađivati u našu Provinciju i hrvatski narod. Želim ti da uvijek osjećaš divljenje pred onim što si kao svećenik pozvan živjeti, divljenje koje postaje hvala Bogu koji te pozvao i koji ti je povjerio veliku službu, divljenje koje će te pokretati da neprestano živiš u radosti unatoč neizbježnim teškoćama na putu rasta Crkve, rekao je između ostalog fra Marko u prigodnoj homiliji. Pri kraju slavlja fra Zvonimiru je za njegovo služenje u ime Provincije i župe u Belišću zahvalio župnik fra Josip Vrdoljak prisjećajući se prvih susreta s njim u sjemeništu u Odri godine. U riječi zahvale fra Zvonimir se prisjetio početaka svog odgoja za redovničko i svećeničko zvanje, podrške prijatelja iz Belišća, roditelja te napose svoje sestre Lee Brusač, redovnice Družbe Kćeri Milosrđa kojoj je prvoj povjerio svoju želju da postane svećenik. Prisjetio se i svojih odgojitelja u sjemeništu, fra Alojzija Duvnjaka i fra Antuna Badurine, fra Jerka Penave, učitelja novaka, fra Vlatka Badurine, odgojitelja u vrijeme studija te fra Jose Živkovića koji ga je uvodio u odgojiteljski i svećenički rad prvih godina. Moje geslo prigodom mlade mise bilo je Posla me blagovjesnikom biti siromasima (Lk 4,18). Ono je tada izražavalo moju živu svijest o uključivanju u poslanje koje me nadilazilo, svijest da ulazim u službu po kojoj će Bog donositi drugima ohrabrenje i nadu, rekao je u zahvali fra Zvonimir dodajući da su ga godine i iskustvo redovničkog života i svećeničke službe i sadašnje njegovo osjećanje doveli do gesla izabranog za ovu prigodu, a to su riječi koje je od Boga čuo sv. Pavao: Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje (2 Kor 12,9). To iskustvo, sada u prvom planu, izraženo je također jednostavnim riječima molitve sv. Franje Bože moj, dopusti mi mira tvog da budem glas. Na kraju je zahvalio svojoj obitelji, braći i sestrama, vjernicima i braći franjevcima trećoredcima za podršku, razumijevanje i molitvu u proteklom razdoblju njegova života. Proslava se nastavila na prigodnom objedu u restoranu Emaus, ustanovi Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije na Satničkom Ribnjaku, na kojem se šira fra Zvonimirova obitelj susrela s braćom i bogoslovima iz Provincije te s njegovim suradnicima i prijateljima. Fra Kristijan Kuhar 60 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

63 Obavijest o smrti fra Stjepana Mikulana Naši Pokojnici Dana 15. lipnja nakon dulje bolesti umro je u bolnici na Rebru okrijepljen svetim sakramentima naš brat i član samostana Sv. Franje u Odri fra STJEPAN MIKULAN u šezdeset i devetoj godini života, četrdeset i devetoj godini redovništva i četrdeset i drugoj godini svećeništva. Fra Stjepan Mikulan rodio se 19. prosinca godine u Donjoj Dubravi u Međimurju kao četvrto od devetero djece Franje i Veronike rođ. Mustač. Godine došao je u našu zajednicu. Maturirao je u klasičnoj gimnaziji za spremanje svećenika na Šalati u Zagrebu. Iste godine započeo je novicijat u Krku, a prve redovničke zavjete položio je 13. rujna Dvogodišnji vojni rok odslužio je u Kičevu u Makedoniji. Teologiju je studirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a svečane zavjete položio je 21. kolovoza Red đakonata primio je 1966., a svećeništva 29. lipnja u zagrebačkoj prvostolnici. Mladu misu proslavio je u Donjoj Dubravi 9. srpnja godine. Uz fra Stjepana, obitelj Franje i Veronike Mikulan dala je Crkvi još jednoga svećenika, našega brata fra Dragu i redovnicu Milosrdnici sv. Vinka Paulskog Želimiru. Svoj svećenički život fra Stjepan je manjim dijelom proveo u domovini, a veći u SR Njemačkoj. Od do bio je kapelan u Preku na Ugljanu, a potom je poslan u biskupiju Essen u Njemačku, gdje je četiri godine radio u njemačkoj župi u Oberhausenu, zatim u istom gradu u Hrvatskoj katoličkoj misiji, a potom u Freiburškoj nadbiskupiji u Bad Säckingenu u Hrvatskoj katoličkoj misiji do Vrativši se u domovinu radio je kao župnik u Belišću od do Kratko vrijeme bio je u Zadru u samostanu Sv. Mihovila, a od do ponovno u Njemačkoj u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Duisburgu. Stekavši uvjete za starosnu mirovinu vratio se u domovinu ozbiljno narušenog zdravlja i smješten je u samostan Sv. Franje u Odri. Iako jer češće i jače pobolijevao pomagao je u Kući sv. Franje koliko je mogao. Stanari i mnogi drugi vjernici koji su dolazili u samostansku kapelu, posebno su ga voljeli kao ispovjednika. Naš brat fra Stjepan tijekom svećeničkog i redovničkog života trudio se obavljati svoje poslanje jednostavno, pošteno i primjereno. Kao i druga naša braća u SR Njemačkoj uložio je sve svoje sile u vrijeme Domovinskog rata da pomogne Hrvatskoj. Samo Bog zna koliko je dobra učinio. A s braćom je uvijek bio brat u pravom smislu riječi: ugodan u razgovoru, raspjevan, domoljuban, športaš, druželjubiv. Takvoga ćemo ga pamtiti. Dan prije pogreba, 18. lipnja u samostanu u Odri od fra Stjepana su se oprostili i pomolili se za nj na svetoj misi u 18 sati članovi samostana, Kuće sv. Franje i prijatelji. Misi je predsjedao i propovijedao fra Ilija Živković. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 61

64 Naši Pokojnici Pogrebne obrede na Mirogoju u Zagrebu predvodio je provincijal fra Ivan Paponja uz asistenciju župnika iz Donje Dubrave Mirka Pilaja i prečasnoga Blaža Horvata, njegova mještanina i rektora varaždinske katedrale. Na grobu posljednje riječi s mnogo ljubavi uputili su fra Miroslav Barun i prečasni Blaž Horvat. Koncelebriranoj misi zadušnici nakon pogreba u crkvi Sv. Franje Ksaverskoga predsjedao je i izrekao homiliju pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić. Na kraju mise u ime samostanskoga bratstva u Odri zahvalio je fra Ilija Živković medicinskom osoblju u bolnici, mjesnoj liječnici dr. Starčević i svima koji su olakšavali boli pokojnom fra Stjepanu te pozvao sve prisutne da s nama i rodbinom pokojnika ostanu na agapama u dvorani Srećko Badurina. Našega brata fra Stjepana ispratilo je mnogo svećenika, redovnika, redovnica i vjernika. Od naše braće bili su fra Ivan Badurina, fra Vlatko Badurina, fra Josip Baričević, fra Miroslav Barun, fra Vice Blekić, fra Alojzije Duvnjak, fra Anto Garić, fra Lovro Jelušić, fra Tomislav Kero, fra Mirko Kralj, fra Branko Lovrić, fra Ivo Martinović, fra Marko Medo, fra Drago Mikulan, fra Nikola Nižić, fra Ivan Paponja, fra Mladen Pejić, fra Stojan Ravić, fra Božo Rimac, fra Bernard Rubinić, fra Petar Runje, fra Ivan Široki, fra Izak Špralja, fra Josip Vrdoljak Marijanov, fra Marko Vrgoč, fra Ilija Živković, fra Joso Živković te naši bogoslovi i gimnazijalci. Neka se samostanski poglavari pobrinu da se slave svete mise za pokojnog fra Stjepana Mikulana kako propisuju naše konstitucije. fra Marko Medo, provincijski tajnik 62 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

65 Obavijest o smrti Marije Mišerde U srijedu navečer 14.siječnja u svom domu u Rudinama, Dolac Gornji, u poznatim Poljicima, u 83. godini života preminula je skromna žena, majka brojne djece i uzor kršćanskoga pouzdanja i svjedočenja, Marija Mišerda, majka našeg pok. subrata fra Marka. Doživjela je lijepe godine što se pak ne bi moglo reći i za život koji je proživjela. U škrtom kamenjaru s pok. Jozom nije škrtarila velikodušnošću prema Crkvi i hrvatskom narodu. Rodila je osmero djece i odgajala ih za plemenite ljude i solidne vjernike. Očito je da se pok. Mara znala prepustiti Bogu da je nadahnjuje i vodi kroz život. Poznato nam je po Isusu kako on vodi svoje ljubljene preko križeva. I ona je njima obilovala, ali je isto tako obilovala i snagom da ih može nositi, a da ju nisu slomili. Snagu je dobivala u Kristovim otajstvima i u molitvi. Ostati bez muža dok sva djeca nisu došla do kruha u rukama pa onda pokopati tri mlada sina (među njima i naš fra Marko!) te ostati uspravna i ne klonuti duhom, doista mogu samo osobe s velikom vjerom. Godinama je o godišnjici fra Markove smrti dolazila u Zagreb i na Mirogoj. Zadnjih nekoliko godina je to postalo teže pa sam redovito ljeti dolazio k njima. Skupila bi se sva njezina djeca sa svojim obiteljima kao i bliža rodbina i nakon mise u crkvi nastavili bismo druženje u kući. Njima je to stvarno bio doživljaj kojem su se radovali. Pok. Mara bi prije nas bila u crkvi na molitvi. Nije propuštala pobožnosti, a pogotovo ne mise koje su bile u njihovoj filijalnoj crkvi. I sama je često molila krunice. Redovito je pitala za fratre koje je poznavala gdje su i kako su. Vezu su s njima još od naših fratara redovito održavali fra Božo Rimac i fra Andrija Štajduhar. Usprkos takvim životnim okolnostima, ostala je vedra i nepokolebljiva u pouzdanju u Boga. Prije dvije, tri godine slomila je kuk. Nakon bolnice, posve se oporavila da je normalno hodala. Tek je ovih zadnjih dana osjetila slabost da nije mogla slobodno hodati, ali nije bila ni zalegla. Pomalo se kod nje gasio život i kao da je njezina lampa postupno dogorjevala. Nije se bojala smrti. Umrla je, kako bi se reklo, lijepom smrću. To znači da ju je Bog poštedio patnje na kraju života. Utrnuo se njen život dok joj je snaha Jadranka pomagala da nešto pojede. Patnje i nevolje preobražavale su njezin život i tkale ga u vječnost gdje neće biti ni patnje, ni boli Po lijepom i sunčanom vremenu sprovod je bio 16. siječnja u Rudinama. Uz njezine sinove Nediljka, Vicka i Matu te kćeri Zdravku i Jozu sa svojim obiteljima, na njezin se ispraćaj okupo velik broj ljudi. Od naših su fratara došli: provincijal fra Ivan Paponja, fra Božo Rimac, fra Andrija Štajduhar i fra Petar Grubišić. Bilo je još deset svećenika, uglavnom onih koji su službovali u njihovoj župi što kazuje koliko su svi poštivali i cijenili nju i njezinu obitelj. Sprovod je vodio njihov župnik, a misu gen. vikar mons. Ivan Čubelić. Provincijal se također zahvalio pok. Mari na svemu, a napose za vrijednoga našega subrata pok. fra Marka. fra Petar Grubišić 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 63

66 Naši Pokojnici Obavijest o smrti Ruže Bašić, majke našega fra Petra Dana 11. srpnja 2009., u 98. godini života, preminula je Ruža Bašić, majka našeg subrata fra Petra. S pok. mužem Franom rodila je 7 djece od kojih je troje izabralo duhovno zvanje. Uz člana naše provincije, fra Petra, dvije su njegove sestre redovnice, s. Suzana i s. Mila, isto franjevke članice crnogorske provincije. Osim što je nadživjela svoga muža, nadživjela je i svoja dva sina: Ivana i Vinka. Uz sina Nevenka i kćer Ivu pokojnicu su na grob otpratila unučad i praunučad, te brojna rodbina i župljani. Očito je da u svom dugovjekom životu nije bila pošteđena križeva i patnji. Za duhovna zvanja svoje djece i te kako su zaslužne njene molitve. Odlikovala se jednostavnošću, požrtvovnošću i skromnošću. Podnosila je životne poteškoće s krunicom u ruci i velikim pouzdanjem u Boga. Pogreb je bio na Bašića groblju u Broćancu, 12. srpnja Misu je predvodio provincijal fra Ivan Paponja zahvalivši posebno pokojnici na daru sina fra Petra našoj provinciji. Obredne molitve ukopa vodio je mjesni župnik fra Mladen Vukšić. Uz fra Petra Bašića i provincijala fra Ivana, od naših fratara bili su nazočni još: fra Ilija Živković, fra Božo Rimac, fra Jerko Penava, fra Josip M. Vrdoljak, fra Božo Sučić, fra Antun Badurina, fra Branko Lovrić i fra Petar Grubišić. Koncelebrirala su još i dvojica hercegovačkih franjevaca. Lijepi broj časnih sestara je također došao na sprovod izražavajući sućut djeci pokojnice. Neka je Gospodin nagradi vječnošću u svojoj ljubavi za svu vjernost u ovom životu. Neka poglavari samostana učine kako nalažu naši propisi u slučaju smrti roditelja našega brata. Dobri Bog, komu je pokojna Ruža cijelog svog života bila ponizna službenica, neka joj bude vječnom nagradom. Počivala u miru Božjem. 64 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

67 Obavijest o smrti p. NICOLE TERRANOVE, TOR iz Provincije sv. Joakima i Ane U petak navečer 19. prosinca 2008.godine u 21,15 sati u Samostanu Gesù Ecce Homo u Calvarusu (Messina), praćen ljubavlju i molitvama subraće i brata Michelangela, nakon dva i pol mjeseca velike patnje, prihvaćene s vjerom i mirnoćom, pozvan je u kuću Očevu p. NICOLA TERRANOVA, TOR u 74. godini života, 52. godini redovništva i 43. godini svećeništva. P. Nicola je rođen u Montalbanu Elicona od Salvatora i Marije Provvidenze Salvie. U Red je ušao 3. studenoga u gradu Sciacca gdje je završio gimnaziju. Privremene zavjete je položio 4. listopada te je ostao u Calvarusu kako bi završio višu gimnaziju i studirao filozofiju. Godine poslan je u Koledž S. Maria u Siracusi kako bi nastavio studij. Tamo je boravio jednu godinu, a studij je zatim dovršio u Rimu. Dana 4. listopada položio je Svečane zavjete pred oltarom Gesù Ecce Homo. Dana 13. ožujka u Rimu je zaređen za svećenika. Na Provincijskom Kapitulu premješten je iz Calvarusa u Sciaccu u Serafsko sjemenište kao viceprefekt i profesor. Na definitorskoj sjednici vraćen je u Calvaruso. Na Kongregaciji premješten je u Corleone gdje je ostao gotovo godinu dana, a zatim se ponovno vratio u Calvaruso. Od do 1976.godine obitavao je u našem samostanu u Messini dobivši svjedodžbu srednje škole za solfeggio na Glazbenom konzervatoriju u Avellinu. Godine je poslan u Rim u Casa di S. Paolo alla Regola, kao predstojnik i ekonom nakon čega se konačno vratio u Calvaruso. U početku se brinuo o odgoju iskušenika, a zatim je imenovan župnikom Rapana u Sv. Andrije u Rometti. Zdušno, raspoloživo i s velikim entuzijazmom je obavljao svoju svećeničku službu u povjerenoj mu župi, u Svetištu za prihvat hodočasnika te kao ispovjednik. Među narodom je uživao veliku simpatiju zbog svog mirnog i vedrog karaktera. Bio je velika potpora mladima u formaciji koje je uvijek hrabrio svojim vedrim duhom i raspoloživošću za slušanje, uvijek spreman na duge šetnje kako bi ohrabrio (osokolio) tijelo i dušu mladih. Na misi zadušnici, slavljenoj u Svetištu Gesù Ecce Homo 22. prosinca, kojoj je predsjedao ministar Provincije p. Massimo Cucinotta, prisustvovali su: generalni vikar Nadbiskupije, brojna subraća pristigla iz svih kuća Redovničke provincije, svećenici dijecezanskog klera, župljani, prijatelji i poštovatelji. Tijekom homilije prečasni Predsjedatelj je istaknuo poniznost i vedro svjedočenje redovničkog i svećeničkog života p. Nicole. Tijekom svete mise dirljiv pozdrav p. Nicoli Terranovi uputili su p. Gaetano La Maestra, predstojnik bratstva i jedna župljanka. Njegovi posmrtni ostaci počivaju na groblju u Calvarusu. Milosrdni Gospodin udijelio p. Nicoli obećanu nagradu pravednika. Neka se namjene mise zadušnice predviđene Generalnim statutom (GS 61-67) Bratski, p. Pierangelo D Aiuto TOR, Generalni tajnik 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 65

68 Članci Samostani franjevaca trećoredaca u krčkoj biskupiji 66 U Krčkoj biskupiji franjevci trećoredci su prisutni u četiri samostana: u Krku, na Glavotoku, Portu i u Martinšćici na Cresu. Samostan i crkva sv. Franje u Krku su s kraja 13. stoljeća. U njemu su do živjeli franjevci konventualci. U samostanu i crkvi ostala je bogata kulturna baština iz tog razdoblja. Nedavno su uređeni vrijedna samostanska knjižnica i arhiv. U prvoj polovici 17. stoljeća ovdje je živio fra Matej Frkić Krčanin, generalni ministar, filozof i dugogodišnji profesor teologije u Padovi. Mletački dužd Pavao Renier predaje samostan i crkvu franjevcima trećoredcima te u nj dolaze redovnici s Glavotoka i Porta. Od franjevaca trećoredaca iz ovog samostana treba izdvojiti o. Ignacija Radića, ispovjednika biskupa Antuna Mahnića i kasnijih biskupa, koji je napisao i životopis biskupa Mahnića. Samostan je aktivno sudjelovao u osnivanju i radu Staroslavenske akademije u Krku. U samostanu je živio i fra Srećko Badurina, kad mu je stigla vijest da je izabran za šibenskog biskupa. U samostanu je novicijat Provincije već više od 70 godina, a na početku 20. stoljeća u njemu je nekoliko godina bio i bogoslovni zavod Provincije. U samostanu su sada šestorica braće. Oni u samostanskoj kapeli i crkvi slave liturgiju s narodom i propovijedaju, cijeli su dan na raspolaganju za svetu ispovijed i pastoralno-duhovno savjetovanje vjernicima iz Krka i okolice, pomažu okolnim župnicima. Braća su duhovni asistenti zajednicama Franjevačkoga svjetovnog reda u Vrhu i u Skrpčićima. Uz samostan je i veliki vrt koji se obrađuje i donosi plodove. Samostan franjevaca trećoredaca na Glavotoku osnovan je potkraj 15. stoljeća, uz ljetnikovac i kapelu krčkih knezova Frankopana. Na početku 16. stoljeća bilo je u njemu 19 redovnika. Crkva sv. Marije, sagrađena u to vrijeme, bila je u prošlosti poznato marijansko svetište u koje su dolazili hodočasnici s cijelog otoka. U samostanu su se odgojili mnogi vrijedni redovnici i svećenici Provincije. Generalni poglavar i pohoditelj o. Antun de Silis iz Rima uvjerio se početkom 17. stoljeća, nakon sjedinjenja hrvatske Provincije s provincijama u Italiji, u nesebičan i pokornički život redovnika na Glavotoku, ispunjen molitvom i radom. U to vrijeme održan je na Glavotoku niz kapitula hrvatske Provincije. Polovicom 18. stoljeća u samostanu su desetorica, a polovicom 19. stoljeća petorica redovnika. Kao sveti redovnici pamte VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

69 prikladno mjesto za sabranost i odmor i za duhovne vježbe, obnove i susrete te na Glavotok rado i često dolaze mnogi redovnici, vjernici, obitelji, mladi, vjeroučitelji, djeca, ministranti i drugi gosti željni mira, odmora i duhovne okrepe. se o. Maksim iz Dubašnice, iz 16. stoljeća, i o. Ivan Crvarić iz 18. stoljeća. Redovnici su u prošlosti, kao i danas, pastoralno djelovali u tom dijelu otoka slaveći svetu misu i dijeleći sakramente. I danas slave nedjeljnu euharistiju u selima Brzac i Milohnić. I danas rade u velikom gospodarstvu koje okružuje samostan. Na Glavotoku se školovao poznati jezikoslovac o. Dragutin Parčić. Tamo je od do vodio tiskaru Serafinski tisak, s latinskim i glagoljskim slovima. Samostan ima vrijednu knjižnicu s knjigama od svog osnutka do danas. Najveći dio samostanske glagoljske baštine čuva se u Arhivu Provincije. Samostan i duhovni centar te priroda i okoliš vrlo su U samostanu na Portu franjevci trećoredci su prisutni od druge polovice 15. stoljeća. Početkom 16. stoljeća obnavljaju i proširuju samostan koji u to vrijeme ima devet redovničkih ćelija. Sredinom istog stoljeća krčki biskup Dujam svečano je posvetio crkvu i oltar. Najplodnije razdoblje u životu samostana bilo je od polovice 17. do polovice 18. stoljeća. U jednom razdoblju bila su u samostanu osmorica redovnika i dva redovnička kandidata. Samostan se sam brinuo za pomladak i njegov odgoj. Iz same Dubašnice bilo je tijekom povijesti u Provinciji više od stotinu redovnika. Krčki biskup u svojoj pohvalnici samostanu navodi da redovnici, uz vrijedan redovnički život i obavljanje svetih čina, drže vjeronauk za tri susjedna sela koja su daleko od župe, pružaju usluge umirućima, dijele sakramente ispovijedi i pričesti. Bogata redovnička, umjetnička i kulturna baština sačuvana je u vrijednom samostanskom muzeju, knjižnici i arhivu. Za ilustraciju spomenimo samo samostanske knjige 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 67

70 Članci izdataka i primitaka od do 1840., pisane glagoljicom. Od zaslužnih redovnika iz posljednih dvaju stoljeća treba spomenuti o. Josipa Dujmovića, obnovitelja Provincije, tri puta provincijala, o. Stanka Dujmovića, posrednika u sjedinjenju američkih franjevaca trećoredaca s Redom koje je ostvareno i generalnog poglavara o. Pija Dujmovića, s početka prošlog stoljeća. Danas su na Portu trojica redovnika. Oni su, uz rad u samostanu i u pastoralnoj službi vjernicima Porta i Vantačića, koji dolaze na bogoslužje u samostansku crkvu. U Samostanu sv. Marije na Bijaru pred Osorom franjevci trećoredci su bili prisutni od do 1841., a u Samostanu sv. Nikole na Porozini, na Cresu, od kraja 15. stoljeća do polovice 19. stoljeća. U Samostanu sv. Jeronima u Martinšćici na Cresu franjevci trećoredci su prisutni od godine do danas. Samostan i samostanska crkva dovršeni su godine. Berlinski glagoljski misal Bartola Krbavca i trećoredci glagoljaši 68 Uz do sada sačuvani Ivančićev zbornik koji se nalazi više od šest stotina godina u posjedu franjevaca trećoredaca glagoljaša, važan je i Berlinski misal, pisan godine koji je također više stotina godina u posjedu franjevaca trećoredaca. Postoji nekoliko sigurnih podataka koji nam svjedoče o vlasništvu franjevaca trećoredaca ovoga Misala. Nedvojbeni podatak jest zapis na samom Misalu od godine gdje stoji: «..a to su knige fra Petra fratra tretoga reda s(veta)go Frančiška ki staše u s(veta)go Križa». 1 Zatim fra Luka Mikulić, franjevac 1 MARIJA PANTELIĆ, Hrvatskoglagoljski missal iz godine 1402, u Slovo, Knj. 6-9, Zagreb, 1957, str Ista, RADOVI Staroslavenskog Instituta. trećoredac, (* 3. VIII ), na Misalu je pribilježio jedan sitni podatak godine 1627., malo prije nego je Misal prenesen u Rim. U gornjem kratkom zapisu imamo nekoliko vrijednih podataka, ovdje bih želio neke posebno pojasniti na temelju arhivske građe. Naime, tko je bio fra Petar franjevac trećoredac? Gdje je i koji je sveti Križ crkva ili hospicij gdje je bio nastanjen taj fra Petar franjevac trećoredac? A može se govoriti i o vremenu kada je ovaj Misal došao u posjed franjevaca trećoredaca, isto tako vrijeme kada je udaljen od franjevaca trećroedaca. VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

71 Tko je fra Petar koji ima stroslavenski Misal u svojem posjedu? O fra Petru Bogdaniću 2 već sam nešto napisao, a ovdje želim samo pojasniti i nadodati nekoliko važnih podatka. Fra Petar Bogdanić franjevac trećoredaca spominje se godine u leprozoriju sv. Lazara izvan grada i pokraj Zadra, a nastanjen je uz crkvicu sv. Ivana Krstitelja u predgrađu Zadra. 3 O fra Petru i njegovoj subraći pustinjacima pokornicima sv. Franje doznajemo nešto više na temelju oporuke Prima, rečenog Jeronima, sina Luke Leonisova. Primo, rečeni Jeronim, u bolesti, ležeći u leprozoriju kod sv. Ivana, kojega u bolesti dvore siromašni eremiti, sastavio je oporuku. Pred smrt napisao je oporuku 5. rujna godine i odedio neka se uredi stan siromašnim eremitima pokraj sv. Ivana i neka im se daju potrebni predmeti za crkvu kao i nešto novca. U oporuci se poimenično spominju eremite fra Petar i fra Franjo «pauperes heremitae» siromašni pustinjaci, trećega reda sv. Franje. 4 Nekoliko mjeseci kasnije 31. kolovoza 1388., rektor crkve sv. Ivana Krstitelja Mauro Rasol, svećenik i kanonik zadarski, kasnije 2 Petar RUNJE, Pokornički pokret i franjevci trećoredci glagoljaši (XIII. Do XVI. st.), Zagreb, 2001, str DAZd, SZN, Articutius de Rivignano, sv. II, svešč. 3, 16. I. 1388/89/...in confinio sancta Crucis in orto leprosorum presens Cressolo filio Mladini Papratich civis Jadre et fratre Petro Bogdanich tertii orinis fratrum minorum Sti Francisci habitans iuxta ecclesiam Sti Johannis Baptiste de prope Jadram testibus... Isti dan fra Juraj Miršić i fra Petar Bogdanić, franjevci trećoredci imenuje svojim zakonskim zastupnikom Ser. Cosu de Benja. DAZd, SZN, Articutius de Rivignano, sv. II, svešč. 3, 16. I. 1388/89/. Fra Juraj Miršić de Vasce de lica, sudrug fra Petra Bogdanića, kada godine imenuju svojim zakonskim zastupnikom Mateje de Benja javlja se I u kansijim dokumentima. Doznajemo da je pdorijetlom iz mjesta Vasce de lica. Nije mi poznato gdje locirati to mjesto. Cfr. DAZd, SZN, Articutius de Rivignano, sv. III, svešč. 8, 20. XI DAZd, SZN, Articutius de Rivignano, sv. V, svešč. 3, 5. IX: osorski biskup, sudski dobiva presudu neka se iz oporuke pokojnoga Prima, rečenog Jeronima, pokrije kuća siromašnih eremita kod sv. Ivana, neka se kupi kalež i oltarnici kako je oporučitelj u oporuci odredio. 5 Petar, eremita nastanjen pored crkve sv. Ivana Krstitelja 23. ožujka godine primio je od izvršioca oporuke pokojnoga Prima Luke Leonisova tri zlatna dukata, jednu haljinu, jedan ogrtač «de pano grixo», što mu je u oporuci pokojni ostavio. 6 Pet godina kasnije još se nije u potpunosti ispunila oporuka Prima, rečenoga Jeronima, i sud dosuđuje neka se iz ostavštine pokojnoga Prima, rečenog Jeronima, dade stotinu libara Petru i Franji siromašnim eremitima. 7 Zanimljivo je ni u ovom dokumentu se ne navode kao trećoredci nego kao «pauperes heremitae» za fra Franju i fra Petra za koje znamo da su franjevci trećoredci kako je već u samoj oporuci rečeno. U leprozoriju sv. Lazara pokraj Zadra 21. veljače godine destak leproza izjavljuju da su primili pedeset libara od Antona sina pokojnoga Alegreta od pokojnoga Volcine. Dokumenat je napisan u području sv. Dominice u vrtu hospitala u prisutnosti Ser Cose pok. Mateja de Benja, plemića i građanina Zadra i Petra sina Bogdanova eremite kod crkve sv. Ivana Krstitelja «de tertio ordine Sti Francisci» svjedocima. 8 Godine fra Petru ostavlja u oprouci 5 dukata, i to baš da nabavi Misal. Nije nevjeroajtno da je Misal bio na prodaji i da se za njega zainteresirao fra Petar i njegova zajednica, a 5 DAZd, Curia maior civilium Jadrensis, Kutija, 6, Raymondus de Modiis, 31. VIII Sententia pro ecclesia Sti Johannis Baptiste 6 DAZd, SZN, Raymondus de Modiis, sv. I, svešč. 2, fol. 3, 23. III. 1388/89/. 7 Codex Diplomaticus, sv. XVIII. Zagreb, 1984, str. 615ss. 8 DAZd, SZN, Articutius de Rivignano, sv. I, svešč. 3, fol. 2, 21. II. 1388/89. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 69

72 Članci 70 vjernici u tu svrhu ostavljaju novac. Pet zlatnih dukata je sigurno dio novca koliko košta Misal. Čini mi se da se baš i u oprouci naglašava «pro emendo unum misale..», za kupovanje jednoga misala. To nije dovoljno da se pomogne kupiti Misal. Godine u oporuci 12. lipnja Juraj Ivanović iz Zadra sastavlja oporuku i imenuje Pavla Filipova i druge za izvršioce. Svoje oporuke ostavlja sestri Ruži, a ženi Jurja iz Lapca osam dukata zlatnih. Fra Petru koji stanuje kod sv. Križa «extra et prope civitatem Jadre» pet dukata neka se moli za njega. 9 Dakle, tu se ističe da fra Petar stanuje kod svetoga Križa. Eremitorij sv. Križa je izvan, a blizu grada, na prostoru današnje nove pošte (na Relji). Tu je bila crkva sv. Križa i eremitorij u kojega su uselili franjevci opservatni godine Izričito se navodi da se oni useljuju u već postojeći eremitorij. Tu je već ranije bio fra Petar franjevac trećoredac eremita. To je onaj fra Petar za kojega stoji na Misalu da je Misal fra Petra tretoga reda... Šest godina kasnije tj. godine fra Petar je još živ, ali se ne navodi da je kod sv. Križa. 10 Sv. Križ leprozorij, eremitorij samostan u zadarskoj luci Već smo vidjeli da je fra Petar u više službenih dokumenata spomenut da je nastanjen kod sv. Krriža. Sv. Križ hospicij i eremitski stan nalazio se pored i izvan grada Zadra na mjestu današnje nove pošte na Relji. Taj sakralni objekt često se spominje u javnim spisima kao 9 DAZd, SZN, Jacobus qu. Ostoye, sv. I, svešč. 3, fol. 3, 12. VI Item reliquit presbitero Petro heremite qui morat apud ecclesiam S. Crucis extra et prope civitaem Jadre ducatos quinque auri ut oret Deum pro anima sua. 10 DAZd, SZN, Nicolaus Benedicti, sv. II, svešč. 3, 3. XII U oporuci Agnesina kćerka pokojnoga Grege Hreljina ostavlja fra Petru eremiti: Item reliquit fratri Petro heremite unam suam sclavinam pilosam ut oret Deum pro anima sua. lokalitet. Uz crkvu sv. Križa, izvan Zadra, stanovali su leprozi od druge polovice 14. stoljeća. Ona se često spominje, a u oporukama vjernici se sjećaju leproza i eremita uz crkvu sv. Križa. 11 U hospiciju kod sv. Križa, kod leproza, stanovao je svećenik redovnik trećoredac fra Fabijan godine. 12 O fra Fabijanu znamo da je glagoljaš, da je neko vrijeme bio odgovorni tj. poglavar zajednice franjevaca trećoredaca. Bio je izvršitelj opourke svećenika Volkacija i druge razne podatke donose nam arhivski spisi. 13 Još nešto s Berlinskoga misala, Martin Radoević, pisac glagoljski Na Berlinskom glagoljskom misalu, koji je prepisao Bartol Krbavac godine po narudžbi Vitka, koprivskog opata, a za njegova sinovca Vuka, nalazi se jedan glagoljicom pisan zapis iz godine 1457., koji je zapisao Martin pisac i prema tom zapisu doznajemo i za podrijetlo Martinovo. Zapis glasi: V ime B(o) žie amen let B(o)žih č. I. u. I. l i ž (1457) tada tečaše a to e pisal Martin pisac sin Radoe Sustipane Luke kada ja.. i vzveličeni i v zvišeni i vsake časti Iz toga doznajemo da je Radoje, otac Martinov, potjecao iz Sustipane Luke, tj. Luke na Dugom otoku. 11 DAZd, SZN, Petrus de Sercana, sv. I, svešč. 1, fol VIII u oporuci Petar de Giglardo medju sotalim odredjuje Item reliquit leprosies Ste Crucis de Jadra libras decem pro anima sua... Leproza se siejća I u oporuci svećenik Jakov glagoljaš koji služi u sv. Mariji Item reliquit leprosies S. Crucis.. DAZd, SZN, Petrus de Sercana, sv. I, svešč. 1, fol. 10, 7? U ovo vrijeme vjernici ostalvjaju I robu neka se obuku leprozi pokraj crvke sv. Križa I slično.. 12 DAZd, SZN, Petrus de Sercana, sv. I, svešč. 2, fol. 2, str. 483r (Nečitljiv oporučitelj radi trošnosti papira) Item reliquit presbitero Fabiano qui habitat cum leprosies S. Crucis libras centum parvorum ut roget Deum pro anima ispisus testatoris.. 13 Petar RUNJE, o.c. str Fotokopiju teksta dobio sam iz Zagreb, dobrotom dr. Anice Nazor 15. rujna Uspio sam pročitati dio koji dosada nije bio poznat, a to je sustipane Luke... VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

73 U Zadru se spominje 27. kolovoza Martin Radoevich scriptor littere sclave habitator insule Ezii. 15 Zanimljiva je veza između Martina Radoevića, glagoljskog pisca, i Dobrice Skosnić, udove pok. Krešula iz Brbinja. Naime, 13. ožujka Martin prima Dobricu na stan i hranu do kraja njezina života i obećaje da će ju paziti kao majku, odijevati ju i hraniti kako najbolje može, dakle, on ju prima u stan na Ižu. Ona je imala sina Ivana, koji je umro, i Martin je njemu zet! travnja Martin je svjedok u sv. Barbari, u sakristiji katedrale, u prisutnosti svih zadarskih kanonika, kada odlučuju o obvezama celebriranja svetih misa u crkvi sv. Petra Staroga. Sve obveze koje su bile u toj crkvi, neka se prenesu u drugu crkvu. 17 Godine Martin Radoevich, scriptor literarum sclavorum, nastanjen na Ižu, prodaje svoj teren na otoku Ižu Franulu, kapelanu leprozorija u predgrađu Zadra. 18 Godine Martin Radoević, scriptor litterarum sclavorum, nastanjen na otoku Ižu, prodaje svoju zemlju na otoku gospodinu Bartolu de Ho de Cremona. 19 Godine Petar pok. Krešula Hodulića iz Iža, prodaje svoju zemlju u uvali sv. Petra na Ižu, na mjestu zvanom Rosino polje. Zemlja graniči sa zemljom Martina Radojevića, glagoljskoga pisca DAZd, SZN, Johannes de Calcina, sv. VI, svešč. 9, fol. 1, 17. VIII DAZd, SZN, Johannes de Calcina, sv. VI, svešč. 9, fol. 3, 13. III /64./ 17 DAZd, SZN, Johannes de Salodio, sv. I, svešč. 9, 28. IV Actum Jadre in predicta capella Ste Barbare presentibus venerabili viro presbitero Matheo Stipanich de Jadra et magistro Martino Radoievich scriptore literarum sclavorum habitatore Jadre... etc. 18 DAZd, SZN, Simon Damiani, sv. V, svešč. 6, fol. 8, 13. II /68./ 19 DAZd, SZN, Johannes de Salodio, sv. II, fol. 1, 10. IX DAZd, SZN, Johannes de Calcina, sv. VI, svešč. 2, fol. 4, 23. VII Nakon godinu dana ponovno se spominju zemlje Petra Kršulića s kojima graniče sa sjeverne strane zemlje Martina Radojevića, glagoljskog U isto vrijeme na Ižu živi i djeluje i Bartol slikar. Godine u Ižu zemlja graniči s posjedom de borea Bartholus pictor i slično. 21 Godine Bartol, pintor de Insula Exii u zadarskom distriktu, na otoku Ugljanu, prodaje zemlju vlč. Franji Damjanovu, arhiđakonu zadarskom, za dvadeset i pet zlatnih dukata. 22 Je li Bartol radio i na ukrašavanju glagoljskih kodeksa? Nemamo nikakvih tragova. No svakako je značajno da u isto vrijeme djeluju dvojica ljudi koji se bave tako profinjenim i vrijednim poslovima. Pomoću ovakvih sitnih arhivskih podataka nadamo se da će izroniti iz duboke prošlosti brojni marljivi glagoljaši. pisca. DAZd, SZN, Johannes de Calcina, sv.vi, svešč. 2, fol. 5, 13. IX DAZd, SZN, Gregorius de Bosco, sv. V, svešč. 5, 13. X DAZd, SZN, Johannes de Salodio, sv. II, svešč. 2, fol. 10, 30. X /2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 71

74 Članci Knjižnica samostanskih trećoredaca Krk (KNJIŽNICA SAMOSTANA SV. FRANJE U KRKU) 72 Kada sam na prošlom provincijskom kapitulu godine premješten u samostan sv. Franje u Krku, pitao sam se, između ostaloga, što ću tamo raditi, kako će izgledati moj život, koji me izazovi čekaju i koje se mogućnosti pružaju za dinamičan i plodonosan fratarski život u ovom «tipičnom samostanu». Brzo sam se izvukao iz ovih pitanja i razmišljanja jednostavnom idejom da idem tamo živjeti jer i u tom samostanu žive i djeluju fratri koji imaju, kao i u svakom drugom samostanu, dnevni ritam života, način djelovanja i izgrađene odnose. I kada sam došao i promotrio novu životnu sredinu, odmah mi se i otvorilo područje aktivnijega rada, a to je uređenje knjižnice. Samostan je temeljito obnovljen, ali je knjižnica zbog uređenja prostora bila neuređena. Knjižnična građa (knjige, časopisi, pisana građa i ostalo što pripada knjižnici) bila je na više mjesta u samostanu (na koru, u hodniku, u nekim sobama te i u prostoru predviđenom za knjižnicu). Knjige i časopisi bili su u ormarima, na starim policama, u kutijama i na podovima poprilično ispremiješani. U prostoru za knjižnicu nije bilo knjižničnoga namještaja (osim starih ormara koji su dijelom bili obnovljeni). I tako se počelo promišljati o dugoročnom poslu uređenja samostanske knjižnice. Nešto slično bilo je i u samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu nakon obnove samostana gdje sam više godina radio na uređenju i prostara za knjižnicu i sređivanju knjižnične građe (na žalost posao nije dovršen). Uz podršku samostanske zajednice i izdašnu pomoć tadašnjih novaka fra Kristijana, fra Marka i fra Ivana započeo sam radove na uređenju knjižnice. U prvoj godini bili su to ovi radovi: postavljanje metalnih polica po sredini knjižnice, razvrstavanje knjižnične građe i stavljanje knjiga na police. Posao je išao dobro na opće zadovoljstvo, a ujedno su se otvarale nove vizije i planovi za izgled i organizaciju knjižnice. Trebalo je pribaviti materijale za inventarizaciju, katalogizaciju i obradu knjižnične građe (naljepnice za knjige, kartone listiće za kartoteku, računalo i nekakav program za unos i obradu knjižnične građe, štampač za ispis i još mnogo toga). Makar je knjižnica imala Inventar i Kartoteku (Abecedno autorsko kazalo i Stručni katalog) zbog novog namještaja i rasporeda knjižnične građe trebalo je, gotovo, početi ispočetka. I tako je posao napredovao iz dan u dan. Naš prijatelj i nekadašnji član gospodin Pero Župarić darovao je naljepnice i kartice za unos podataka (od kojih sam kasnije odustao), prijatelji samostana su uredili, prilagodili i kompletirali metalne stalaže i rasvjetu, a prov. ekonom fra Božo Rimac priskrbio računalo i štampač. U traženju programa za unos i obradu knjižnične građe pomogao mi je naš fra Danijel Gornik koji mi je u daljnjem radu bio tehnička podrška. Svakodnevni rad u knjižnici, bez radnog vremena i ograničenja, davao je rezultate. Pa, evo i za provincijsku javnost nekoliko informacija o nastajanju knjižnice i radovima kroz ove protekle tri i pol godine na uređenju knjižnice. I. NASTAJANJE KNJIŽNICE I PRIKUPLJANJE KNJIŽNIČNE GRAĐE Nastanak, razvoj i sva ostala briga oko knjižnice usko su povezani s ustanovom (samostanom) u kojoj se nalazi. A samostan ima svoju dugu i burnu prošlost. Franjevci su se nastanili u gradu Krku oko godine i sagradili crkvu sv. Franje. Samostan je podignut VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

75 ubrzo nakon crkve na samom kraju grada sa sjeverne strane na gradskim zidinama koje su mu služile kao obrana protiv neprijatelja. Provincija franjevaca konventualaca bila je prisiljena sredinom osamnaestog stoljeća napustiti ovaj samostan zbog pomanjkanja redovnika i politike venecijanske države prema redovnicima? Samostan i crkva sv. Franje u Krku dani su na upravljanje Biskupijskom ordinarijatu u Krku. Franjevci trećoredci, glagoljaši, dolaze u posjed samostana godine zahvaljujući o. Antunu Juraniću kojemu je mletačko Vijeće darovalo samostan, a na preporuku dužda Pavla Ranierija, osobnog prijatelja o. Antuna, koji je kao dužd uživao jus-patronatus na sve crkve i samostane. I dolaskom fratara trećoredaca u posjed samostana i crkve sv. Franje započinje i nastajanje knjižnice koja je u sastavu sasmostana (iz razdoblja prije njihovog dolaska nije gotovo ništa pronađeno što bi bilo povezano s knjižnicom). Nekoliko fratara iz okolnih samostana na Glavotoku i Portu (otok Krk) dođoše u darovani samostan sv. Franje u Krku i sa sobom su donijeli liturgijske knjige i nešto literature, propovjedničkog i duhovnog sadržaja. Djelatnosti fratara unutar i izvan samostana bitno su obilježili način prikupljanja građe, osnovni opis fonda i sadržaj. Samostan je u jednom povijesnom razdoblju bio i odgojno-obrazovna ustanova: studij teologije za vlastite kandidate, kuća novicijata te malo sjemenište. Jasno je da je za funkcioniranje ovih odgojno obrazovnih djelatnosti trebalo pribaviti i odgovarajuću literaturu za profesore i odgojitelja kao i za školarce i odgajnike. Uz ovo treba napomenuti da su svećenici krčke biskupije bili dobri prijatelji samostana te su neki od njih ostavljali dijelove svojih knjižnica na dar samostanu. Ostavštine pokojnih fratara bile su vlasništvo samostana, tako je i knjižnična građa koju su posjedovali ostajala samostanskoj knjižnici, a i samostan je nabavljao određenu literaturu, osobito duhovnog i teološkog karaktera. U novije vrijeme značajan je broj knjižnične građe iz Rima donio o. Marijan Šegulja (preko 700 svezaka teološke literature). Ostavština pokojnog šibenskog biskupa o. Srećka Badurine koja je darovana ovom samostanu broji preko 1200 svezaka tiskane građe (knjige iz teološke literature, osobito moralne teologije, pretežno na njemačkom i talijanskom jeziku). Treba napomenuti da je i fra Alojzije Duvnjak, koji je bio na misiji u Freiburgu, darovao dio knjiga iz svoje knjižnice. II. UREĐENJE KNJIŽNIČNE GRAĐE: INVETARI I KATALOZI O brizi za knjižnicu svjedoče nađeni Inventari i Katalozi koji su rađeni za organizaciju upotrebe knjižnice. 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 73

76 74 Članci 1) Prvi Inventar i Katalog Tako sam našao prvi «Inventar, popis knjiga» iz godine. Po mišljenju o. Anđelka Badurine ovaj Inventar mogao je napisati o. Ćiril Studenčić. Knjiga Inventara za upis knjiga tiskana je za samostanske knjižnice i nosi naslov «Knjižnica Mostira sv.» (na vrhu svake stranice) te je dodano rukopisom «Franje u Krku», a tiskana je u «Narodnom listu» u Zadru brzotiskom. Dimenzije knjige su 38,5 x 27 cm s oko 250 listova uvezanih u tvrde korice koje su ojačane platnom, a hrbat i kutovi korica kožom. Stranice u koje se upisivalo knjige imaju po jedanaest redova te po devet kolumni. U kolumne je upisivan: broj redni; spisatelj i naslov knjige; izdanje (podijeljeno u još dvije kolumne: mjesto i godina); broj svezaka; veličina; položaj (u dvije kolumne: slovo i redak) te opaske. Knjiga je popunjavana i s jedne i s druge strane. S jedne strane je «Popis knjiga Knjižnice Mostira sv. Frane u Krku alfabetičkim redom» i ima označenih 260 stranica (između svakoga slova ostalo je po nekoliko praznih stranica za upis novih knjiga). Popis alfabetičkim redom završava rednim brojem (to je broj naslova popisanih knjiga). S druge strane je «Popis knjiga polag predmeta pojedinih knjiga Knjižnice Mostira sv. Franje u Krku» i ima označenih 196 stranica. Predmetnice su ovako podijeljene: dogmatika; ćudoređe; filologija; mudroslovlje; računica; pjesništvo; romani i pripovijesti; mješovita djela; pastirstvo; pravo; pobožne knjige; pripovijedanja; retorika; povijest; zemljopis i fizika. U ovaj Inventar stavljeni su i popisi darovanih knjiga na posebnim arcima. Tako su tu četiri popisa darovanih knjiga: «Popis knjiga postavljenih u krčkoj samostanskoj knjižnici od prečasnog kanonika Drag. Parčića» s upisanih 388 naslova i 551 svezak; «Popis knjiga darovanih samostanu sv. Franje u Krku od vlč. gospodina popa Josipa Vajsa kaplana u Pragi» s upisanih 173 naslova i 307 svezaka; «Knjige koje vlč. otac Dinko Šulina pridružuje knjižnici sv. Franje u Krku kao sin toga samostana» i «Popis svih knjiga Jugoslavenske akademije od svog početka do inclus. koje su bile darovane od presjednika fr. Ljudevita Brusića za nagradu na zasluge istoga u prilog akademije te isti ih poklanja knjižnici samostana sv. Franje u Krku» s upisanih 85 naslova i 301 svezak (na dnu popisa je i datum darovnice ili upisa «Samostan sv. Frane u Krku dne 14. ožujka 1897.» te još «Ps. počam od god isti samostan upisao se je, kao član, na knjige Jugoslavenske akademije, te medju gore upisanih ve se nahode knjige izdane godine i 1896.» ). Još je na jednom listu «Popis školskih knjiga nahodećih se u Državnoj školskoj knjižnici sv. Frane u Krku koje pripadaju Samostanskoj Knjižnici istoga manastira», 18 knjiga, ali ne piše iz koje godine. Po sjećanju o. Danijela Mihatova izgleda da je bila i kartoteka na listićima, karticama, koji su ispisani rukom (nisam to pronašao u knjižnici). Kada se vidi koliko je pažnje i truda bilo posvećeno ovom Inventaru i Katalogu za vjerovati je da su isto tako bili, na visokoj razini, uređeni i opremljeni prostorija, namještaj te police. U prilog ovome pothvatu kao veoma uspješnom i na ovim prostorima jedinstvenom je pisanje tadašnjeg provincijala za vrijeme kanonskog pohoda na početku knjige Inventara na prvom listu. «Broj 124. U ime Krostovo. Amen. U drugom posrednom Državničkom pohodu učinjenom u ovom čast. Samostanu sv. Franje u Krku prestavljena bi od čast. otca Starješine ova knjiga koja sadržava poduzeti popis knjiga nahodećih se u novoustrojenoj knjižnici istog Samostana; pregladav ju dužnost nam pohvaliti red popisa, i skrb za ustrojenje ovako važnoga faktora za naobrazu i napredak naših Redovnika kao što je dobra Knjižnica. Preporučamo nuzgredno da VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

77 za uzdržavanje, popunjenje i ravnanje, točno se oživotvori što je rečeno na poglavlju XVII. naših Red. Ustanova glede knjižnica, te da se u kreposti iste naredbe uzdrže. U čast. Samostanu svetoga Franje u Krku dne 21. prosinca god » Slijedi pečat provincijalata i potpis državnika fra Jacinta Buića i tajnika fra Stanka Dujmovića. Iz tog razdoblja je i mali Iventar, vjerojatno interni, upisan u običnu bilježnicu (26x20 cm s 22 lista te mekim koricama uvezanih spajalicama) s naslovom «Biblioteca ascetica per le Terziari S. Francesco in Veglia». S jedne strane je popis knjige, a s druge popis posuditelja «Chi prese il libro». 2) Drugi Inventar i novi kataložni listići Potvrda da je knjižnica i kasnije ponovno uređivana je bilježnica u kojoj je «Popis posuđenih knjiga iz samostanske knjižnice Trećoredaca u Krku iza kako je uređena dne 30. III 1946.» Prvi upisani posuditelj je Žic don Ivo od 30. ožujka 1946., a posljednji fra Anđeklo Badurina od 7. srpnja (stvarno se prestalo upisivati posuditelje 25. srpnja 1978.). Čini se da su tada i napravljeni kataložni listići ispisani pisaćim strojem (ili je učinjena nadopuna kataloga novim registriranim knjigama). 3) Treći Inventar i nadopuna kataložnih listića Zatim slijedi Inventar, popis knjiga, koji nosi naslov «Inventar knjižnice samostana sv. Franje u Krku» u tri sveska. Prva dva sveska (29,5x22cm) su ispisana i završena godine. U jednom dijelu drugog sveska istim rukopisom kojim su inventarizirane knjige piše «Ovaj Inventar knjiga u knjižnici sv. Franje u Krku započeli su zapisivati, nanovo, novaci od polovine rujna do 24. studenoga 1972.», te opaska «Daljnje zapisivanje novih, dobivenih i preostalih knjiga vršit će se na slijedećim stranicama». U ovom Inventaru upisano je 6610 naslova jednim rukopisom te je kasnije uneseno drugim rukopisom do red. broja s naznakom da je taj popis knjiga i u trećem svesku Inventara. U trećem svesku «Inventer najnovih knjiga od knjižnice Samostana sv. Franje u Krku» (kojeg slobodno možemo nazivati i trećim sveskom jer se nadovezuje na prva dva sveska Inventara) najprije se ponavlja registracija iz prva dva sveska onih knjiga koje su tiskane od godine «s rednim brojem Inventara onako kako je unesen u prvi odnosno drugi svezak.». U ovom Inventaru popis knjiga započinje s brojem 6611 (uneseno je onih šesdesetak knjiga iz drugog Inventara) i završava unosom zadnje knjige iz s rednim brojem Za vjerovati je da je tada napravljena nadopuna kartoteke na listićima, i to abecedni katolog po autoru i stručni katalog. III. DANAŠNJE STANJE KNJIŽNICE I POSLJEDNJE UREĐENJE Kao i svaka druga knjižnica i ova samostanska je ponajviše stradavala u reorganizacijama prostora i obnovama samostana pa je nakon svake takve akcije ono što je bilo uređeno doživjelo i stanoviti nered. Osobito je to bilo pri zadnjoj obnovi cjelokupnog kompleksa samostana devetesetih godina dvadesetog stoljeća. Radovi u knjižnici u ovoj etapi započeli su krajem i kroz protekle tri godine dali su već osjetno prepoznatljive i vidljive rezultate. Sama prostorija izgleda kao prava knjižnica sa zadovoljavajućim namještajem, opremom i što je najvažnije smještenom, inventariziranom, registriranom i katalogiziranom tiskanom 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 75

78 76 Članci knjižničnom građom (tiskane knjige) i periodičnom građom (časopisi i ostala periodika) te donekle i pisanom građom (arhivom). Knjižnica je smještena na katu u prostoriji 10x6m (60 m 2 ) na sjevernoj strani samostana. Grijana je tako da je otklonjena opasnost od vlage koja je najveći neprijatelj knjižnicama. Knjige su smještene na nove metalne police u četiri reda (ima oko 300 m polica-prostora za knjige) i djelomično u stare ormare koji su obnovljeni (preko 100 m prostora za knjige). Odvojene su knjige iz starijih godina izdanja («Baštinska zbirka» koja obuhvaća građu do godine) i smještene su u obnovljene ormare. Časopisi su u starim ormarima i na drvenim policama uza zid (tekući časopisi). A pisana knjižnična građa (Arhiv) posložena je u dva ormara i jedan ladičar. Napravljeni su Inventari za tiskanu knjižničnu građu - knjige (dva Inventara: jedan za sve knjige zajedno i drugi Inventar samo za knjige iz «Baštinske zbirke»), Invetar za časopise i Inventar za pisanu građu (Arhiv) i Katalozi. Katolozi su Abecedni za aturosko kazalo i Abecedni po naslovu djela te je napravljen Stručni, a djelomično i Predmetni katalog. Još se to tretira kao radni materijal. Sve je to rađeno u kompjutorskom programu, a također je i stavljeno na listove A4 papira te uloženo u registratore (u obliku knjige), tako da su Inventari i Katalozi u obliku knjige (a ne na karticama - listićima) i računalni. Knjižnična građa obrađena je po Pravilniku i priručniku za izradbu abecednih kataloga te po UDK (universalna decimalna klasifikacija). 1) KNJIGE - Tiskana knjižnična građa Knjige iz «Baštinske zbirke» (16., 17. i 18. stoljeće) su u obnovljenim ormarima, razmještene su po stoljećima, a unutar toga po veličini, a knjige tiskane u 19., 20. i 21. stoljeću su na policima metalnih stalaža, poslagana su po veličini s tim da su donekle odijeljene knjige tiskane u 20. stoljeću. Oznaka (naljepnice, etikete) za registraciju knjiga stavljana je na poleđinu knjige, na gornju vanjsku stranu zadnje korice knjige, i to uz hrbat knjige. Na oznaci je naziv knjižnice «Knjižnica samostanskih trećoredaca Krk» te ispod toga u drugom redu «Reg. oznaka» te u trećem redu «Tekući broj» (numerus currentis) knjige. Knjižnični fond tiskane građe je očišćen od većeg djela duplikata te posebno od triplikata i više, koji su stavljeni u kartonske kutije, popisani su i odvojeni u drugoj prostoriji te od časopisa, ali ne i od ostale periodike (kalendari i drugo), a u staroj knjižnoj građi registrarano je i obrađeno sve što je pronađeno bez obzira na vrstu i broj svezaka. Fond tiskane knjižnične građe - knjiga je negdje oko svezaka. Od toga su dvije inkunabule, 41 svezak iz 16. st., 135 svezaka iz 17. st., oko 1200 iz 18. st. te oko 1000 svezaka do godine (što bi činilo fond iz Baštinske zbirke). Ostale knjige su tiskane od godine do danas. VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

79 Najviše knjiga je pisano na hrvatskom jeziku i izdano u Hrvatskoj te slijede knjige na latinskom i talijanskom, njemačkom, francuskom i nešto malo na engleskom i drugim jezicima. Pismo je latinično, ali ima i gotice kao i glagoljice. Razvrstano po tablicama UDK (univerzalna decimalna klasifikacija), sadržaji knjiga po strukama ovako su zastupljeni: 1. - Filozofija. Psihologija - oko 500 naslova; 2. - Religija. Teologija - oko 8500 naslova; 3. - Društvene znanosti. (Statistika. Politika. Ekonomija. Trgovina. Pravo. Uprava. Vojni poslovi. Socijalna skrb. Obrazovanje. Folklor) - oko 1400 naslova; 4. - Matematika i prirodne znanosti i 5. - Primjenjene zanosti (Medicina. Tehnika i tehnologija) - oko 600 naslova; 6. - Umjetnost - oko 200 naslova; 7. - Jezici. Lingvistika. Književnost - oko 2200 naslova; 8. - Geografija. Biografija. Povijest - oko 600 naslova. Iz ovog kratkog opisa može se zaključiti da je najviše knjiga iz područja religije i teoloških znanosti (biblija i biblijska teologija, dogmatska, moralna i pastoralna teologija, duhovnost, ekleziologija, crkvena povijest, crkveno pravo, umjetnost, glazba...). Ne manjka ni građe iz humanističkih i društvenih znanosti, jezikoslovlja, književnosti, povijesti (osobito hrvatske) te općih i stručnih enciklopedija, leksikona, priručnika... Kao što i priliči ovakvim samostanskim knjižnicama koje su stvarane stotinama godina nabavljene i poklonjene knjige su pretežno vjerskog, religioznog sadržaja. Zastupljena su sva područja teologije. Pa, evo nešto naslova poredanih po teološkim predmetima: a) Biblija, biblijske znanosti, biblijski rječnici i leksikoni imaju oko 600 naslova. Evo nekoliko naslova: Bibblia ad vetustissima exemplaria (Venezia 1549.); Bibbia sacra Vulgatae editionis (Venezia 1621.,1740,41,45,47.); Biblia sacra - variorum translationum (Venezia 1747.). Prijevodi cijele Biblije ili samo pojedinih dijelova su zastupljeni na talijanskom, njemačkom i francuskom jeziku. Evo nekih od najstarijih prijevoda iz ove knjižnice: VALENCIA, Jacob de, Psalmi Cantici (Venezia? 1506?); MAITRE, Luigi Is. de Sacy, Sacra scrittura (Venecija u 46 svezaka); MARTI- NI, Antonio, Biblia sacra-vecchio e Nuovo Testamento (Venezia ). Prijevodi na hrvatski jezik također su zastupljeni: OCC- HI, Scimun, Szivot gospodina Jesusa Christa... (Mnezik 1764.); BERČIĆ, Ivan, Ulomci Svetog pisma staroslavenskim jezikom (Prag 1871.); SKARICH, Ivan Matija, Sveto pismo Staroga i Novoga uvita (Beč 1858.); STADLER, Josip, Sveto pismo Novoga zavjeta (Sarajevo 1895.); JAGIC, Vatroslav, Proroci Staroga zavjeta (Vindobona 1897.); VAJS, Joseph, Liber Ruth, Iob..., Propheta Ioel, Oseas, Habacuc... (Krk 1905.); ČEBUŠNIK, Valentin, Sveto pismo Staroga zavjeta (Zagreb 1913.); GUDEK, Dominik, Sveto pismo Novoga zavjeta (Zagreb 1914.); ZAGO- DA, Franjo, Sveto pismo Novoga zavjeta Poslanice i Otkrivenje (Zagreb 1939.); ŠARIC, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta;(sarajevo ) i Sveto pismo Novoga zavjeta (Salzburg 1966.), te prijevodi Ljudevita Rupčića, Bonaventure Dude i Jerka Fučaka, kao i prijevodi Daničića i Karadžića (na hrvatskom i srpskom jeziku). Mnogo je ovdje knjiga iz biblijske teologije (uvodi, komentari, ekzegze, biblijska povijest, razmatranja) te biblijskih rječnika i leksikona. Donosim samo neke: CALESTINO, Simone a C., Pandecta legis Evangelicae (Pariz 1551.); BRE- DEMBACHII, M., Commentaria in Psalmos Davidicos (Colonia 1560.); BARBARO, Daneile, Aurea in quinquaginta Davidicos Psalmos 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 77

80 78 Članci (Venezia 1560.); EDERO, Georgio i drugi, Oeconomia bibliorum (Venezia 1572.); MENDO- CA, Francisco, Comentarium in quatuor libros Regnum (Lugduni 1647.); CALMET, Agostino, La storia dell Antico e Nuovo Testamento (Venezia 1752.); KNECHT, Friedrich Justus, Praktischer Kommentar zur biblischen Geschichte (Freiburg 1881.); KLOFUTAR, L., Commentarius in Evangelia (Labaci 1892.); CALMET, Augustino, Dictionarium historic.,criticum...s. Scripturae (Venezia 1757.); AQUILA, Prospero, Dizionario portatile della Bibbia (Bassano 1805.); ROSEN-MUELLER, Vocabularium Veteris Testamenti hebraeo-chaldaicum (Magdeburg 1822.); ALLIOLI, Joseph F., Allgemeines Woerterbuch den Heiligen Schrift (Regensburg 1845.); WILKE, Christiano, Lexicon graecolatinum in libros Novi Testamenti (Ratisbona 1858,); CERNOHOUS, J. N., Encyklopedie prigkladuv z Pisma sveteho...(prag 1879.); DHEILL,Y. J., Dictionnaire Biblique. b) Iz dogmatske teologije (fundamentalna teologija, teodicije, kristologija, pneumatologija, mariologija, antropologija, soteriologija, eshatologija, sveci, apologetika...) ima oko 1000 naslova. Mnogo je priručnika i školskih udžbenika, što je i razumljivo jer je u ovom samostanu jedno vrijeme bila teološka škola za naše bogoslove, a također i novicijat. Evo nekoliko zanimljivih naslova: CANISIUS, P., Summa (Roma 1583.); VE- RINO, Simplicio, De Trassubstantiatione (Hagipoli 1646.); GONET, Joanne Baptista, Clypeus theologicae thomisticae (Colonia 1677.); SEGNERI, Paolo, L incredulo senza scusa (Venezia 1687.); GLAVINICH, Francisco, Czvit Szvetih to yeszt Sivot szvetih (Bnecich 1702.); SYLVII, Francisci, Commentarii...S.Thomae Aquinatis (Venezia 1726.); ANTOINE, Paulo Gabriele, Theologia universa speculativa et dogmatica (Venezia 1743.); THOMA, ex Charmes, Theologia universa, Compendium theologiae universae (Venezia 1760, 1790.); PAULO- VISCH LUCICH, Ivan J., Kratko iskazagne života... svetoga patriarke Josipa (Mletci 1808.); SCHWETZ, Joanne, Theologia dogmatica catholica (Beč 1852.); LESCOEUR, Luigi, La teodicea cristiana (Firenza 1859.); DENZINGER, H., Enchridion symbolorum et definitionum... (Wieceburgi 1874.); IVEKOVIĆ, Franjo, Život svetaca i svetica (Zagreb ); RUBETIĆ, Cvjetko, Kratka katolička dogmatika... (Zagreb 1880.); HURTER, Hugo, Theologia dogmatica, compendium (Oeniponte ); EGGER, Francesco, Enchridion theol. dogmaticae (Brixinae 1890.); VIMER, Rudolf, Život sv. Pavla, Isus Krist (Zagreb 190.7,1925.); DEVIVIERA, W., Kršćanska apologetika (Split 1909.); TA- NQUEREY, A., Synopsis theologiae dogmaticae fundamentalis, Brevior synopsis theol. dogmaticae (Rim 191.1, Paris 1931.); BUJANOVIĆ, Ivan, Kristologija i soteriologija (Osijek 1922.); LERCHER, L., Institutiones theol. dogmaticae (Oeniponet 1934.), BAKŠIĆ, Stjepan, Presveto Trojstvo (Zagreb 1941.); BRAJČIĆ, Rudolf, Troosobni Bog (Zagreb 1967.); MOLTMANN, J., Il Dio Crocifisso (Brescia 1973.); KUENG, Hans, Existiert Gott? (Muenchen 1978.); ANTOLO- VIĆ, Josip, Duhovni velikani (Zagreb 1998.). c) Iz praktične teologije (moralna teologija, spisi duhovne izgradnje, meditacije, razmatranja, molitvenici, religiozna književnost, crkvene pjesmarice, crkvena umjetnost, asketska i mistična teologija i pobožnost) je oko 2500 naslova. Osobito je ovo područje obogaćeno ostavštinom biskupa Srećka Badurine. Evo i nekoliko naslova: SAUNAROLA, Confesionale pro instructione confessorum (1538.); FOLCO, Giulio, Effetti mirabili de la limosina et setenze (Roma VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

81 1591.); BERARDUCCIO, Mauro A., Somma corona de confessori (Venetia 1603.); AUGU- STINI, s. Aurelii, Meditationes, Soliloquia, Manuale (Lugduni 1607.); KASSICCH, Bartomeo, Zarcalo duhovno (Rim 1614., Venezia 1706.); GLAVINICH, Francisco, Cetiti poszlidnya clovika (Bnecich 1628.); KEMPIS, Toma, Od naslidovayna Isukarstova (Beč 1629.); LEVAKO- VIĆ, Rafael, Ispravnik za jereje (Roma 1635.); POSILOVIC, Pavle, Naslajenije duhovno (Mleci 1682.), Brascno duhovno s molituami... (Lubyane 1693.); GONZALEZ, Thyrso, Fundamentum theologiae moralis (Romae 1693.); RODRIGUEZ, Alfonso, Esercitio di perfectione (Venezia 1706.); VULETICH, Petar, Ossip pravedni (Venetiis 1707.); GARLICSICH, Ivan, Puut nebeski -Nauk karstjanski (Parma 1711.); SALES, s. Francesco, Tutte le opere spirituali (Bologna 1726.); NERI, s. Filippo, Viva Gesu. Ottavario spirituale e pratico (Bononiae 1729.); SEGNERI, Paolo, La manna dell anima ovvero Esercizio, Opere sacro-morali (Bononia 1729., Friburgi 1902.); KADCICH, Antonio, Theologia moralis seu manuductor illyricus, Theologia moralis-boggoslovje dilloredno (Venezia 1732,33.); KRAGLICH, Ivan, Pribogoliubne molitve zgovarayuchie (Venezia 1745.); ANTOINE, Paulo-Gabriele, Theologia moralis universa... (Venezia 1758.); SALES, s. Franciscus, Philothea-Introductio ad vitam devotam (Venezia 1774.); BANOVAC, Josipp, Blagosov od poglia (Venezia 1774.); LIGUORI, s. Alfonso, Istruzione e pratica per li confessori, Opere spirituali (Ancona 1782., Roma 1792.); ZORI- CICH, Mato, Uprava mnoggo korisna ispovidnika (Ancona 1782.); DOBRETICH, Marko, Kratko skupgliegne chiudoredne - moralno bog. (Venezia 1782.); ENDEMANN, Sam., Compendium theologiae moralis (Jakin 1785.); PA- ULOVICH, Ivan Jozip, Deset pokorni razgovora za svigegne grisnik (Bassano 1786.); KAPUCI- NI u Rike, Poboxnost krixnoga putta (Bassano 1827.); GURY, Joanne P., Compedium theologiae moralis, Cassus conscientiae...theologiae moralis (Lugduni 1866., Torino 1881.); SCA- VINI, P., Theologia moralis universa (Genova 1869.); FRASSINETTI, Giuseppe, Compendio della teologia morale (Vindobona 1887.); MU- ELLER, Ernesto, Theologia moralis (Freiburg 1904.); LEHMKUHL, Augustino, Theologia moralis (Friburgi 1914,); CATHREIN, V., Moral philosophie (Roma 1919.); TANQUEREY, Adolfo, Synopsis theologiae moralis (Oeniponte 1953.); ŽIVKOVIĆ, Andrija, Božje i crkvene zapovijedi; NOLDIN-SCHMITT, Summa theologiae moralis (Mediolani 1957.); ROBERTI, Francesco, Dizionario di teologia morale (Brescia 1962.); HIDELBRAND, Dietrich von, Veri e falsi principi di morale (Brescia 1964.); KU- NIČIĆ, Jordan, Smjer u životu, kratki prikaz kat. moralke (Zagreb); HAERING, Bernhaard, La legge di Cristo, Kristov Zakon (Zagreb 1973.); FRIES, H., Encyclopedie de la foi (Paris ); ROSSI- VALSECCHI, Dizionario enciclopedico di teologia morale (Roma 1973.), HOERMANN, Karl, Lexikon der christlischen Moral (Wien 1976.). d) Iz područja pastoralne teologije (govorništvo, propovijedi, dušobrižništvo, svećeništvo...) je oko 700 naslova. Najviše je propovijedi (osobito kod starijih izdanja), što je i razumljivo jer su služile fratrima za pripremanje njihovih nastupa. Evo i nekoliko naslova: MUSSO, Cornelio, Libro delle prediche (Vinegia 1583.); OBICINO, Bernardino, Il paradiso della gloria dei santi (Brescia 1620.); DE- DINGER, Ioanne, Annona annua - Prediche? (Vienae 1668.); NICOLUCCI, Ioannis Dom., Novus tesaurus sacerdotum (Macerata 1676.); ANICIO, Ivan, Ogledalo misnicko (Jakin 1681.); SEGNERI, Paolo, Quaresimale, Panegirici sacri, Besdjede kaerstjanske (Venezia 1690, 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 79

82 80 Članci Bologna 1730., Mleczijeh 1765.); GORLA, Simplicio, Prediche Quaresimali (Venezia 1691.); BELLA, Ordelius, Razgovori i pripovjedanja (Mletci 17??); D I V KOV I Ć, M., Besjede duhovne (Mleci 1700?); VENE- ZIA, Pacifico da, Panegirici e sermoni (Venezia 1728.); BA- NOVAC, Josip, P r o p o v u d a - gniah na svetkovine korizmene (Vleczi 1747.), Predike od svetkovina doscasctja Issukarsta (Mleczi 1759.); FILI- POVIĆ, Jerolim iz Rame, Propovidagnie nauka karstjanskoga (Mletczii ); FI- LIP, iz Occhjevjae, Svetgodnjak - Govorenja od svetie (Mletczii 1776.); REICHENBERGER, A., Institutio pastoralis (Viennae 1818.); HORVA- TH, Adalber, Korizmena govorenja od muke i smerti Gospodina Isukersta (Budim 1824.); PAVLICH, Barthol, Sveta govorenja za sve nedilje kroz cilu godinu (Budim 1827.); CAPELL- MANN, C., Medicina pastoralis (Aquisgrani 1866.); SCHUECH, Ignaz, Handbuch der pastoral-theologie (Linz 1871.); CUCERA, Bernard Dubrovčanin, Besjede duhovne (Zagreb 1872.); KALIĆ, Arkangjeo, Propovijedi korizmene i besjede... (Dubrovnik 1872.); KUKAVI- CA, Anđeo, Svećeničke dužnosti (Zadar 1886.); ŠTIGLIĆ, Martin, Katoličko pastirsko bogoslovje, Propovijedi za sve nedjelje i za sve blagdane (Zagreb ); ZOLLNER, I.-BUTURA, S., Katehetičke propovijedi (Zagreb 1905.); KNIEWALD, Dragutin, Pastirsko bogoslovlje (Zagreb 1930.); VLAŠIĆ, Petar, Naši zaštitnici, Zbirka propovijedi o svecima (Beograd 1940.). e) Iz područja ekleziologije (ekumenizam, liturgika i bogoslužje, sakramenti, katehetika...) je oko 2000 naslova. Kod knjiga starijih godišta prevladavaju one za svakodnevnu uporabu u bogoštovlju i molitvi (časoslovi, misali, obrednici, razni priručnici), a tek naslovi iz kasnijih godina se ozbiljnije bave liturgikom, sakramentima i katehetikom kao teološkom disciplinom. Evo nekoliko, uglavnom, starijih naslova: KRANKOV, Jakov, Časoslov na glagoljicićirilica (Venecija 1569.); BARONII, Caesaris, Martirologium romanum (Roma 1584.); Pistule i evanyelya po sfe godiscie (Bnetcih 1586.); DIVKOVIĆ, M., Nauk karstjanski (Mleci 1611.); LEVAKOVIĆ, Rafael, Ispravnik za erei ispovidnici i za pokornici (Roma 1635.), Breviarium romanum (Roma 1648.), Missale romanum slavonico idiomate (Roma 1631.); ROSSI, Giovanni, Decreti sinodali della dioc. di Ossero e Cherso (Venetia 1660.); Sacrosanctum Concilium Tridentinum (Patavii 1701.); TERZICH, Luka, Pokripglienye umiruchi (Mlecci 1705.); BELLARMINO, Roberto, Istumacenge nauka karstyanskoga (Rim 1708.); POLANKO, Ivann, Ispravnik za erei ali redovnizi ispovidnici... (Venezia 1709.); GAUDENCZIO, Petar, Način za dobro umriti /reprint izdanje/ (Rim 1709.); Catechismus romanus (Bassani 1733.); KARA- MAN, Missale romanum slavonico idiomate (Romae 1741.); JEDAN REDOVNIK, Upravglanje griscnika k Boggu (Mletchig 1768.); TURLOT Nikola, Blago nauka karstianskoga (Mlezzi 1770.); GAVANTO, Bartholomaeo, VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

83 Compendio delle cerimonie ecclesiastiche (Venezia 1774.); MATOVICH, Joseff, Katekismo rimski (Mlezieh 1775.); ČASOSLOV: Officia sanctorum slavonico idiomate (Romae 1791.), Oficij velike nedilje ilirskim jezikom..., Hrvatski bogoslužnik ili sbirka jutarnja i večernja... (Zadar 1857,82.); Ordo et canon missae slovenskim jezikom (Romae 1881.); Liturgika ili obredoslovnica za porabu gimnazija, realkah i dr. (Zagreb 1862.); ŠTIGLIĆ, Martin, Kratka katehetika za boslovske zavode i preparandije (Zagreb 1882.); PARČIĆ, Dragutin, Missale romanum slavonico idiomate (Romae 1893., 1905.); MALI KATEKIZAM (Krk 1900.). g) U dijelu iz Opće povijesti kršćanske crkve je oko 1100 naslova. Jasno je da samostanska knjižnica ima naslova koja su obilježena trećoredstvom. Pa, evo nekoliko starijih naslova: ZON, Domenico, Santuario delle monache (Venetia 1615.); SILLIS, Antonio, Statuta TOR de poenitentia (1619.); Constitutiones generali romane dei frati del TOR; Decreta TOR in Capitolo generali (Roma 1648.); Regola dei frati di penitenzia di TOR di s.franc. (Roma 1689.); BORDONIO, Francisco, Religiosa paupertas reformata (Venetiis 1664.); TARAC- HIA, Angelo, Il carcere illaminatto (Venezia 1690.); MACARII, a s. Elia F., Institutiones patrologiae ( Graecii 1783.); JURANICH, Anton (prijevod), Regula tretoga reda S.O.Franciska. (Rim 1788.); CIPRESSA, A., Regula sive modu vivendi fratrum de poenitentia TOR.. (Roma 1865.); CERRI, Giovanni, La regola del TOR spiegato con lezioni popolari (Torino 1914.), IVANČIĆ-ŠULINA, La Provincia di Dalmacia ed Istria TOR... (Roma 1903.). Također ima zanimljivih naslova iz povijesti katoličke crkve: Historia universalis - Chronologia principum (Colonia 1656,); GRAVESON, Ignatio Hiac., Historia ecclesiastica (Venetiis 1738.); CALMET, Agostino, Storia universale sacra e profana, sv.1-10 (Venezia ); Cronaca veneta sacra e profana (Venezia 1751.); Tabula historico-cronologica... (Perusiae 1751.); GODEAU, Antonio, Storia Ecclesiastica, sv. 1-4 (Venezia 1762.); ORSI, Giuseppe Agostino, Della istoria ecclesiastica (Cividale 1770.); DU- CREUX, I secoli cristiani-storia del cristianesimo, sv. 1-9 (Venezia 1779.); ORSI, Agostino Giuseppe, Storia ecclesitastica, sv.1-34 (Roma ); Berault-Bercastel, Storia del cristianesimo, sv.1-37 (Venezia ); RUBETIĆ, Cvjetko, Kratka poviest Crkve Kristove (Zagreb 1880.); FABIANICH, Donato, Discorso storia religiosa e civile della Dalmazia e popoli affini (Firenze 1889.); DOBROVIĆ, Francesco, Cenni storici sulla origine i fonda.... convent. di s. Francesco in Cherso (Padova 1895.); JELENIĆ, Julijan, Povijest Hristove Crkve (Zagreb 1921.); STRGAČIĆ, Ante, Kršćanstvo u rimskoj provinciji Dalmaciji do milanskog edikta 313. (Šibenik 1941.); BUTURAC,J.-IVANDIJA,A., Povijest katoličke crkve među Hrvatima (Zagreb 1983.). Iz jezikoslovlja knjižnica, između ostalog, posjeduje i 200-ak rječnika. Evo nekih naslova: HABDELICH, Juraj, Dictionar ili Rechi szlovenszeke (Nemski Gradez 1670.); CALEPI- NI, Ambrosii, Dictionarium septem linguarum (Venetiis 1682.); CALDERINI, M. Caesar, Perfectis. Calepinus parvus... Dictionarium (Bassani 1727., Patavii 1731.); POMAI, Francisci, Magnum dictionarium: latino-gallico-germanicum, Le grand dictionaire royal: francois-latin-allemand (Colonia 1740.); BELLA, Ordelius, Dizionario italiano-latino-illiroca (Ragusa 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 81

84 82 Članci 1785.); STULLI, Joakim Dubrovačanin, Rjecsoslovje illirico italiano latino, Vocabolario italiano illirico latino (Dubrovnik 1806,10.); MAŽURANIĆ-UŽAREVIĆ, Slovar-Woerterbuch nemačko-ilirski (Agram 1842.); DROB- NICA, Josip, Ilirsko-nemačko-talijanski mali rečnik (Beč ); PARČIĆ, A. Dragutin, Rječnik slovinsko-talijanski, Vocabolario italiano-slavo/croato (Zadar 1874., Senj 1908.). A tu su enciklopedijaska izdanja, leksikoni i priručnici: GRISELINI, Francesco, Dizionario delle arti e di mestieri u 18 svezaka (Venezia ); Nouva encyclopedia popolare italiana u 23 sveska (Torino ); SALDANHA, M. Duca, Concorodanza delle scienza naturali e principalmente... (Roma 1863); Allgemeine Realencyklopaedie u 13 svezaka (Regensburg ); MANTEGAZZA, Paolo, Enciklopedia igienica (Modella 1911.); Hvatska enciklopedija (Zagreb ) u 3 sveska (Kada su partizani upali u samostan nastradao je i 2 svezak ove enciklopedije, propucan je puščanim metkom koji je sve donedavno bio u ovom svesku); Leksikografski zavod je izdao: Enciklopedija u 7 svezaka ( ), Enciklopedija Jugoslavije u 8 svezaka (Zagreb ), Enciklopedija likovnih umjetnost u 4 sveska (Zagreb 1959.), Muzička enciklopedija (Zagreb 1958.) i Šumska enciklopedija (Zagreb 1959.); NEMCIC, Milan, Medicinski rječnik (Zagreb 1913.); Medicinski leksikon (Zagreb 1970.); Medicinska enciklopedija u 3 sveska (Sarajevo 1978.). 2) ČASOPISI - TISKANA KNJIŽNIČNA GRAĐA Časopisi su smješteni u dio ormara i na drvene stalaže uza zid (ovdje su tekući časopisi koji se još primaju). Složeni su po naslovu, godini izdanja i broju te su duplikati odvojeni i smješteni u drugi prostor. Jednako kao i kod knjiga napravljen je Inventar i obrada kako računalna tako i u registratoru (u obliku knjige). Registrirano je oko 220 naslova. Preko pedesetak je tekućih naslova (koji se, više manje, još primaju), a ostali časopisi su ili prestali izlaziti ili se više ne primaju. Po jezičnoj pripadnosti prevladavaju časopisi na hrvatskom jeziku, oko 150, zatim slijede na latinskom i talijanskom (oko tridesetak naslova), na slovenskom (oko dvadesetak) te na njemačkom i francuskom jeziku (oko dvadesetak naslova). Časopisi su, uglavnom nabavljani za potrebe pojedinih fratara (vjerojatno su ih oni sami naručivali) tako da je sustavnog i kontinuiranog nabavljanja jako malo. To se vidi po godištima i brojevima pojedinih časopisa (nabavlja se određeni broj godina i naglo se prestaje s nabavom). Na prste jedne ruke mogu se nabrojiti časopisi koji su kompletirani, a jedan od razloga je i taj što se u dosadašnjem uređenju i brizi oko knjižnice nitko nije pozabavio kompletiranjem časopisa. 3) RUKOPISI Pisana KNJIŽNIČNA građa (arhiv) I ovaj dio knjižnične građe do neke mjere je uređen. Pisana građa (arhiv) smještena je u prostor knjižnice na dvije drvene stalaže, u dva drvena ormara i jedan ladičar. Osvježena je novim arhivskim kutijama, mapama, košuljicama, fasciklima i registratorima. Onaj tko je prije provirio u samostansku knjižnicu zna da je arhiv bio u jednom ormaru, imao je popis arhivske građe (najveći dio posla uradio je pokojni o. Vinko Pulišić) i sve je bilo skupa: tiskane knjige, pisana građa u obliku knjiga, bilježnica, rokovnika i listine. Sve sam to razvrstao po logičnom slijedu. VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

85 A) Ostavština fratara Ostavština naših pokojnih fratara (o. Bone Mazića, o. Mije Tomašinca, o. Vilibalda Baričevića, o. Ignacija Radića, o. Teofila Radića, o. Kerubina Sišula, o. Bone Zeca i drugih fratara) konačno je razvrstana i stavljena u arhivske kutije i na dvije drvene stalaže. Odvojene su knjige i stavljene u obnovljene ormare ili na police stalaža s ostalim knjigama. B) Rukopisi - pisana građa Pisanu građu razvrstao sam u dva ormara i jedan ladičar. U prvom ormaru smještena je građa u obliku knjiga, bilježnica, rokovnika, i to ovim redom: a) kronike ljetopisi Iz ovoga posebno ističem: BARTOLIJEV ZBORNIK, BARTOLI, Felice Maria, Cattastico documentato del monastero di Veglia dei Min.Conv. dal al u dva sveska. U drugom svesku ovoga zbornika nastavljeno je zapisivanje kronike samostana i to od do godine s punim naslovom: Cattastico documentato del monast. di s. Francesco in Veglia-Krk dell epoco dei Terziari Franacescani Claustrali, Libro nuovo. I ovim se prekida pisanje kronika sve do godine kada je odredbom iz našega provincijalata naređene da svaki samostan mora voditi knjige samostanskih kronika. Tako imamo četiri sveska Kronika samostana od do godine (od , , i od godine). Zapisnici samostanskih zborova su isto tako u četiri sveska i prvi svezak je od do godine. Dvadesetak godina pisana je Pastoralna kronika od do koja je još naslovljena «Ljetopis samostana sv. Franje u Krku» te Zapisnik sa susretanja fratara kvarnerske regije od do godine. b) Ekonomija Kako je vođeno gospodarstvo, od čega i kako su živjeli fratri ovoga samostana... može se lijepo iščitati iz svezaka s ovom odrednicom. Tako možemo sveske svrstati u tri skupine: Blagajnički dnevnici samostana, Knjige poslovanja samostanskim dobrima i ostalo. Prijatje Datje, Knjige prihoda i rashoda te Blagajnički dnevnici spadaju u istu kategoriju. Spomenut ću samo neke sveske koji se nalaze u Arhivu: Contratti di affitanza degli stabili e dei capitali dal , (prihod -rashod), sv. 1-2; Prijatje - Datje od ; Knjiga prihoda i rashoda od ; Knjiga prihoda i rashoda od ; Rashod - Pralje (za pranje) od 1913.do itd. Zanimljivo je listati Knjige poslovanja samostanskim dobrima iz kojih se mogu čak i vidjeti mentaliteti određenih razdoblja te odnosi prema ljudima, i skrb za zajednicu i konkretni život. Evo nekih od zanimljivijih svezaka: Dužnici i kamate od do 1814.; Vacheta dei livelli del , Sirroka - Dužnici i kamate od ,1836.; Intrade od ; Prihodi s posjeda samostana -Žitna knjiga; Knjiga glavnica i Državnih obveznica od do 1908.; Sijek samostankih šuma od do itd. Najstarija knjiga Inventara samostana je iz godine, slijedi Knjiga Inventara koju je napisao o. Giovanni STASSI- CH 1819., te od o. Pavla Molinarija «Inventari dobara častnoga mostira sv. Frane u Krku od ». c) Knjige misnih nakana U Arhivu je sedamdesatak svezaka Knjiga misnih nakana, a prvi i najstariji svezak je od 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 83

86 84 Članci do godine. Stariji svesci pisani su talijanskim i dijelom hrvatskim jezikom. Misne nakane su upisivane u službene knjige za tu nakanu namijenjene ili u bilježnice različitog formata i rokovnike. Po naslovu razlikujemo sveske: Knjige misnih nakana za vezane mise, Knjige misnih nakana za nevezane mise, Legati (Knjige vječnih misa), Godovi po pravilu, Knjige misnih nakana za pokojne roditelje naših redovnika, Knjige misnih nakana za redovnike našega reda (jedno vrijeme je ovdje upisivan i kratki životopis pokojnog redovnika). Tu je i nekoliko svezaka Knjiga misnih nakana pojedinih fratara, kao npr. o. Pavla Molinarija. d) Ostali sadržaj U ovom dijelu su svesci različitog sadržaja; konstitucije, škripta, razmatranja, prepisivani spisi, predavanja... Za nas mogu biti zanimljive prepisivane Konstitucije našega reda i ostali svesci koji su vezani za naš red i provinciju: Od Iacoba GUIDOTTI su rukopisi: Caeremoniale ecclesiasticum et domesticum ad usum fratrum Tertii Ordinis santi Francisci iz (Bononia) i (Roma); Constitutiones fratrum Tertii Ordinis s. Francisci Regularis... Observantiae, te Regula fratrum Tertii Ordinis s. Francisci Regularis... Observantiae pisane u Rimu godine; od o. Ljudevita Brusića su prijepisi: Pravilo i Ustanove Redovničkoga Trećeg Reda sv. Otca Frančiska sa Dodatkom (prijevod iz lat. i talijanskog jezika tiskanog 1889.), Godi umrlih fratar naše trećoredske države, Alfabetično kazalo umrših redovnikov s. Reda o.f. Red. Obs., Mučenikoslovie rimskoje preneseno ot latinskago v staroslavenskih jezik, Prilog Svetih i Blaženih tretago čina sv. O. N. Frančiska iz 1889.; od o. Danijela Zeca: Adnotatio - Povijest Reda i Provincija u Redu, Regula fratrum Tertii Ordinis Claustralis... Francisci (prijepis izdanja iz od A. de Sillisa); od o. Ćirila Studenčića: Mučenikoslovje Rimskoje preneseno ot latinskago v staroslovenki jezik za porabu Tregiago čina sv.o.n.frančiska u Istri i Dalmaciji, 3 primjerka; od o. Pavla Molinarija: Nauk Polnotežni? (poljoprivreda) iz 1826.; od Ivana Fed. Scopinicha: Ličnik nebeski illi način za pohoditi i pomagati nemochnike (izvadjen iz Rituala rimskoga i iz drugih bogoljubnih knjigah...) prepisano u Malom Lošinju Tu su i službene knjige odgojnih zavoda i zavjetovanja: Libro del Noviziato tenuto in questo convento s. Francesco in Veglia dall anno , Atti di professione tanto dei voti semplici che dei solenni emessei in questo convento s. Francesco in Veglia dall anno U dva velika registratora je prijevod dr. Karla Turka «Život sv. Franje Asiškoga» (pisano pisaćom mašinom u Crikvenici 1950.) od Marije STICCO (ovaj prijevod je dr. Karlo ponudio našem samostanu i provincijalatu za izdanje, ali nikada nije izdano). U drugom ormaru smješteni su registratori u kojima su službeni spisi samostana i urudžbeni zapisnici iz 20. i 21. stoljeća, tj. od godine do godine te originalni računi zadnjih godina. U ormaru - ladičaru smještene su sve ostale listine iz ranijih razdoblja. Možemo ih svrstati ovako: korespodencija i dokumenti, iz ekonomije samostana te ostale listine. a) Korespodencija i dokumenti: Službeni spisi započinju kutijom iz vremena od do god. i tako se redaju kutije sve do godine. Zatim su kutije s dokumentima o. Alfonsa Volarića od ; Službeni spisi i pisma iz Generalne kurije, TOR, od VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

87 1864. do1899.; Službeni spisi iz Provincijatata od do (Poslušni list, Obavijest o smrti redovnika i posinjenju, Prov.sjednice..); Dokumenti o. Augustina Bajčića (bilješke o našem Redu, Prov., Pravilu) 1904.; Dokumenti o. Pavla Molinari od do 1863.; Dokumenti o. Šime Žica od 1853.; Juranićevo pismo u Veneciju 1786.; RAINERIUS, Paulus «Povelja kojom mletački dužd Pavao Rainerij daruje krčki samostan franjevcima trećoredcima 29.travnja 1783.»; od popa Mate Polonija «Povijest samostana sv. Franje u Krku» (ukratko prepisano iz šireg rukopisa kojeg nema u Arhivu); Natpis uklesan na predzadnjem stupu u klaustru samostana. b) Ekonomija samostana Listine iz samostanskog gospodarstva: Agrarna reforma; Posjedovni listovi; Poreske i taksene prijave od do 1945.; Kat. izvadci iz gruntovnice; Ugovor o iznajmljivanju samostanskog zemljišt..., Prodaja Bazajte 1925., Ugovor o iznajmljivanju prostora krčkom Ordinarijatu iz c) Ostale listine Iz treće skupine izdvojio bih: Spisi opatije sv. Maura (kod Dobrinja) od do 1866?; Službeni spisi samostana na Porozini od , 1880.,1882., 1905.; Papir iz 18. stoljeća O vizitaciji ovoga samostana sa strane sv. Antuna i sv. Franje; Popis svećenika koji su misili u Osoru od 10.XI do 4.I.1657.; Zapisnik meteorološke stanice-krk od do 1954.; Oporuka - Obbligazioni... o. Benka Žgombića; Franjevački svjetovni red u Krku (Popis članova, Zapisnik sjednica, članarina...) od do 1961.; Iz Parčićeve tiskare Serafski tisak na Glavotoku Otisci. Sve je to kao i kod prethodna dva fonda, donekle, obrađeno računalno i u oblike knjige. Ovdje još treba utrošiti mnogo radnih sati da bude obrađeno, zaštićeno i jednostavno za dostupnost. C) Glagoljski rukopisi i isprave I još ono najvažnije. GLAGOLJSKI RU- KOPISI I ISPRAVE, koje ima ovaj samostan, restaurirani su, konzervirani i nanovo uvezani u Zagrebu, zahvaljući o. Boži Sučiću. Ovu pisanu građu sam odvojio i stavio u dvije arhivske kutije u posebni ormar. Mislim da je dobro i ovdje donijeti popis ovih glagoljskih rukopisa i isprava: Knjiga bratovštine Duše od purgatorija na Vrhu, g Iz časoslova u sveščićima ili kao listine: Dodatak časoslovu (tri sveščića); Dodatak časoslovu (pet svezaka); Oficij sv. Jeronima (jedan sveščić, 6 listova); Oficij sv. Alfonsa Ligorijskog (list ispisan s obje strane u dva stupca); Oficij sedam žalosti B.D. Marije - petak prije Cvjetnice; Oficij sv. Kvirina (čitanje 4, 5 i 6, dvolist); Oficij sv. Ivana Kantie (dvolist). Liturgijski kalendari: Liturgijski kalendari (Žunta); Liturgijski direktorij i dr., g ; Liturgijski kalendar-direktorij (Žunta) iz XVIII st.; Liturgijski kalendar-direktorij iz XVIII st.; Liturgijski kalendar - direktorij sa Žuntom, g Obrasci misa i dodatci misama: Misa sv. Alfonsa Ligorijskog; Misa sv. Josipa Kupertinskog; Misa svetaca čija su tijela ili moći u crkvi; Liturgijski dodaka: Molitve novim svecima, g Knjige misnih nakana i tabele: Registar vječnih misa - Legati g ; Tabela vječnih misa Legati; Polica misa popa Ivana Volarića Mladoga iz god. Iz ekonomije samostana: Fitance (jedan svezak, 101 list); Knjiga evidencije danih zajmova g ; 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 85

88 86 Članci Knjiga evidencije zakupa samostanskih zemalja i šuma g ; Knjiga evidencije zajmova g Vacheta; Knjiga prihoda ljetine g ; Knjiga prihoda ljetine g ; Knjiga računa od do g.; Konceptna knjiga primitaka i izdataka g ( Datje-Prijatje ); Datje-Prijatje g Slijedi: Inventar samostana sv. Franje u Krku, g ; Ekscerpt (pouka) staroslavenske gramatike J. Dobrovskog g od o. Danijela Zeca; Konstitucije franjevaca III Reda od (sredina XVIII. st.); Knjiga posinovljenja samostana sv. Franje u Krku g ; Propovijed Od griha g ; Knjiga ukopanih u crkvi g ; Knjiga umrlih redovnika g Uz ovaj popis glagoljskih rukopisa i isprava koje posjeduje ovaj samostan, mogu nadodati da knjižnica ima još naslova (knjiga, brošura, studija i drugo) koji se odnose na staroslavenski jezik i glagoljicu. Već su neki naslovi (osobito misali i brevijari) spomenuti. I kada razmišljam samo o glagoljaštvu, nazivu naše provincije (u kojem je i ono «glagoljaša»), našem odnosu prema ovoj baštini, dostupnosti ove baštine općoj kultunoj javnosti u Hrvatskoj i svijetu, nameće mi se misao da treba mnogo toga drugačije učiniti, nego što je do sada. Naime, knjižnice naših starijih samostana imaju mnogo registriranih i neregistriranih rukopisa, isprava, dokumenata, knjiga, brošura, studija... iz glagoljske baštine, koji su u svakakvom stanju, u neodgovarajućim uvjetima za pohranu (od prostora i namještaja), nedostupni i najupornijim tražiteljima, a da ne govorim o kulturnoj javnosti. Zato razmišljam da bi trebalo poraditi na zajedničkom centralnom prostoru za svu glagoljsku baštinu (prostor, namještaj, pohrana), jer nijedan samostan nije u mogućnosti ispuniti odgovarajuće standarde. I ako se ostvare ovi uvjeti onda se može jače i jasnije poraditi na obradi, obnovi, dostupnosti i vrednovanju ove baštine. Tako bismo ono «glagoljaša» u naslovu provincije učinili istinitijim, aktualnijim danas i da nas motivira za budućnost. Ideja o centralnoj ustanovi vrijedi i za ostalu knjižničnu baštinu kao i za svekoliku kulturnu baštinu koju imaju naši samostani i provincija. Od opreme knjižnica posjeduje gotovo sve što traži rad u ovakvim knjižnicama: ima računalo s instaliranim programom za registraciju i obradu knjižnične građe, skener, digitalni fotoaparat (kamera), kopirni aparat i druga pomagala koja su potrebna za rad u knjižnici. Daljnji rad se nastavalja i uz ostale planove nužno je obaviti digitalizaciju pisane građe (arhiva) te učiniti sve na registraciji zbirke kao kulturnog dobra (ako ne sve građe, onda barem iz Baštinske zbirke i dijela iz pisane građe (ono što je pisano glagoljicom i na staroslavenskom jeziku). Do sada je to učinjeno samo za jednu inkunabulu i knjige iz 16. stoljeća. Zanimljivo je da me svi pitaju o završetku posla u našoj samostanskoj knjižnici. Često se na to nasmijem i odgovaram: knjižničar nikada nije završio rad u knjižnici. fra Joso Živković VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

89 Fizionomija (lice) vjernika u vrijeme postmoderne 2. Vjernik u događaju Isusa Krista 2.1. Božji nacrt (plan) o čovjeku nije prazan prostor koji treba popuniti s mnogo mogućih predmeta božanske volje, već, prema K. Barthu, Krist sam, kao očitovanje i objava tajne (otajstva) poziva sve ljude da budu u Isusu i za Isusa. Ako je ovo istina, mislim da je onda najkorisniji način da shvatimo koji je Božji nacrt u Kristu za nas onaj koji je sam Isus, preko evanđelista i Pavla, tražio od svojih učenika jučer i danas. A biblijske kategorije koje izražavaju Božji nacrt u Kristu za nas jesu iznad svega sinoptičke teme nasljedovanja, onog pavlovskog o tijelu Kristovom, i onog ivanovskog o životu Što se tiče teme nasljedovanja, kako izvješćuju evanđelja, sam Isus poziva nekolicinu da ga slijede na poseban (osobit) način (Mk 1,17). Oni koji ga slijede, postaju njegovi učenici, ukoliko ulaze s Isusom u jedan odnos sličan onome koji su imali Ivanovi učenici i učenici rabina s njihovim učiteljima (Mk 2,18). Ovaj odnos uključuje zajednički život (Mk 3,14), osobno služenje (Mt 26,17-19; Mk 14, 12-16; Lk 19, 29-36) te nasljedovanje učitelja. Slijediti Isusa kao učenik donosi sa sobom vrlo zahtjevne zadaće, izražene npr. u razgovoru u kojem Isus šalje svoje učenike da propovijedaju (Mt 10) i uključuje sudjelovanje u patnji za ljubav evanđelja pa čak i mučeništvo (2 Kor 4,10-12; Dj 7,54-60; 1 Pt 2,21; Dj 14,4). Pouskrsne zajednice su proširile poziv na nasljedovanje Krista Uskrsloga na sve vjernike u Kristu (Mt 28,19; usp. Dj 6,1-7). Nasljedovanje Krista se prije svega sastoji u osobnom sjedinjenju života i sudbine s Kristom, u potpunom i bezrezervnom podlaganju vodstvu Kristovom Duhu, u nasljedovanju Krista siromašnoga, progonjenoga i uslužnoga (LG 8,40; AA 4). Konkretni načini ovoga nasljedovanja mogu se mijenjati prema subjektima koji su pozvani u različitim vremenima i različitim mjestima svjedočiti evanđeosku dimenziju kršćanskog života, ali korijen (izvor) i nadahnuće ostaje uvijek zajedništvo s Isusom Što se tiče teme Kristovoga tijela, sveti Pavao smatra sav kršćanski život, od krštenja do proslave, jedinstvom koje se umnaža s Kristom. Biti opravdan i sjediniti se s Kristom: zapravo, svi oni koji su razapeti s Kristom (Gal 2,19), umrli s Kristom (2 Tim 2,11), ukopani s njim, uskrsnuli na novost života s Kristom (Rim 6,4); su vjernici koje Otac zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu (Ef 2,6), kako bi zajedno s njim proslavljeni i kraljevali (2 Tim 2,12). Sav život kršćanina, od opravdanja sve do posljednje proslave, događa se u Kristu Isusu. Pavlovska terminologija opisuje zajedništvo milosti kao prožimanje između Krista i pravednika, čijom snagom kršćanin živi u Kristu kao u svojoj vlastitoj atmosferi. Savršeno jedinstvo između Krista i pravednika izraženo je i jednom osobitom upotrebom genitiva, ukoliko je točna, nalazi se između onoga koji su Kristovi (1 Kor 15,23) Prema ivanovskoj teologiji života za spasenje je potrebno jedinstvo (sjedinjenje) kršćanina s Isusom. Isus Krist, zapravo je, jedina vrata ovcama (Iv 10,17), put, istina, život (Iv 14,6). Onaj tko želi konkretno ostvariti ovo sjedinjenje s Kristom i posjedovati dar života vječnoga, (Iv 2,10,27-28) mora ga slijediti, postati njegov učenik, biti njegov sluga. Učenik osta- 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 87

90 88 Članci je u Kristu na isti način na koji Krist ostaje u učeniku, tj. ne zbog čisto vanjske ili moralne obveze,već zbog primjera obostrane prisutnosti Oca u Sinu i Sina u Ocu (Iv 17,20-23). Kao što je Otac prisutan u Sinu, tako je Krist prisutan u svojim učenicima. Kršćanin živi za Krista (Iv 57-58). Tko ostaje u zajedništvu s Kristom, može donositi plodove dobrih djela (Iv 15, 4-5) te se otvara i zajedništvu sa svojom braćom jer se spasonosno zajedništvo s Kristom izražava u bivanju (postajanju) ovcama jednoga stada (Iv 10,1-18; 21, 15-17) i mladica (vinove loze) jednoga trsa (Iv 15,1-11). Zajedništvo s Kristom i s braćom, dok je življena u vremenskom trajanju povijesti, je lomljivo, nesavršeno, izloženo opasnostima, ali kada se bude objavila slava sinova Božjih, pojavit će se posvuda sjaj njegove potpunosti (savršenosti) i djelotvornosti. (Dj 21,1-5) Ovo osobno zajedništvo u Duhu s Kristom i Ocem je objektivna i živa stvarnost, zadaća i poslanje. Kršćanin u zajedništvu s Jednim i Trojstvenim Bogom ne može ne svjedočiti zajednički život i solidarnost s vlastitom braćom, bliskom i dalekom. Crkva kao zajednica vjernika je prostor u kojem se bratstvo među ljudima i zajedništvo u Duhu mogu u potpunosti ostvariti. Može se reći da je Crkva vjerna sama sebi i svojem poslanju u mjeri u kojoj ostvaruje ovu ljubav i ovo bratstvo. Svijest da je ovo zajedništvo postupno i progresivno (u razvoju), s jedne strane, može obeshrabriti ili razočarati, ali, s druge strane, oslobađa kršćanina od shema (nacrta) i vrijednosti praktične učinkovitosti te ga otvara eshatološkoj dimenziji Kristove ljubavi (milosrđa). Ova eshatološka dimenzija otkriva trajno skretanje (zaokret, isključivanje) između djelomičnih i nesavršenih ljudskih ostvarenja i božanskih ostvarenja u blaženom životu, kada djelotvorni čin Kristove milosti konačno preobražava srce čovjeka. 3. Vjernik u životu Crkve 3.1. Povlašteno mjesto ostvarenja Božjeg nacrta (plana, slike), iako ne očito i isključivo (jedino), je Crkva. Ovo možemo tvrditi zbog činjenice da se Božji nacrt (plan) ne odnosi (ne cilja) samo na pojedinca i njegov osobni život i povijest. Učenje Svetoga pisma i Tradicije isključuje privatiziranje milosti i milosrđa Božjeg i apsolutizaciju potrebne osobne i individualne dimenzije spasenja. Božja ljubav i dobrohotnost su predstavljene, gotovo uvijek, u obliku hitne potrebe jednoga društva, eklezijalnosti i političkoga reda koji se slažu s Božjom voljom. Suvremena teologija je vrlo osjetljiva na ovaj društveni profil milosti, bilo kao određeni način njezinoga porijekla bilo kao neophodan zadatak njegovoga dinamizma i poslanja; u njoj vidi poziv na bratstvo, na zajedništvo, na solidarnost, projekt kršćanskog i sveopćeg bratstva koji obistinjuje i ostvaruje plan Božjeg sinovstva. Opisujući fizionomiju (lik) vjernika htio bih osobito naglasiti da kao što nacrt pripada Bogu (kao što je nacrt Božji), tako je i Crkva Božja (pripada Bogu). To je Božja Crkva za ljude, a ne zajednica ljudi za Boga. Crkva je zajednica darovana odozgo u kojoj kršteni kršćanin živi svoje stanje spašenoga čovjeka i čovjeka kojem je oprošteno Prvo što treba uzeti u obzir jest polazak od ove stvarnosti: da Bog ne poziva nekog krštenika da živi i radi u Crkvi onako kako se živi i radi u nekoj humanitarnoj tvrtci (poduzeću, zavodu). Crkva je zajednica u kojoj se kuša otajstvo i onostranost (transcendentnost). Istinsko siromaštvo Crkve nije nedostatak VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

91 društvene angažiranosti, već gubitak smisla za otajstveno. U Italiji majke šalju djecu u katoličku školu jer se u njima ne štrajka i ne dila se droga, ali se ne ustručavaju prevariti svoje muževe, pokrasti imovinu, zanemariti autentičnu religioznu praksu. Devedeset posto majki izabire za svoju djecu učenje vjeronauka u državnim školama, ali samo trideset posto se protivi pobačaju ili razvodu. Crkva je, dakle, dobra društvena ustanova koja nadomješta nedostatke Države, a ne zajednica milosti koja utječe na kršćaninovu savjest i potiče ga na osobnu dosljednost Drugo mišljenje je da ako je Crkva zajednica darovana od Boga, u Duhu, ne postoje ljudski modeli koji ju mogu predstavljati i provjeravati na izvanredan način. Može se identificirati (uočiti) čitav niz od pet modela ili slika Crkve, koji mogu biti korisni za opisivanje crkvene stvarnosti u Italiji. Pet utvrđenih modela Crkve su: 1) obredni (ritualni), prema kojem je pokretačka jezgra crkvenoga identiteta označena sudjelovanjem na liturgiji i sakramentima 2) doktirinalni model, prema kojem se pripadnost Crkvi podudara s prijanjanjem uz pravovjernost i navještanje poruke spasenja; 3) dijaloški, koji označava u ovozemaljskim stvarnostima i u modernom svijetu povlašteno polje (prostor) svjedočkog djelovanja, i u dijalogu i u suočavanju sa sljedećim modelom; 4) djelatni, za koji služenje siromasima i angažman u društvu sačinjavaju (čine) znak koji ih razlikuje po crkvenoj pripadnosti; 5) model sudjelovanja (participiranja), koji predlaže život kršćanske zajednice i sudjelovanje u njezinim organima kao izraz pripadnosti. Vjernici često žive i prakticiraju ove modele kao alternativne koji se prema prilikama i isključuju. Oni bi, naprotiv, trebali činiti pet različitih dimenzija iste stvarnosti, iste skladne istine. Misterij (otajstvo) ne isključuje navještaj, a ovaj posljednji ne isključuje dijalog, zajedništvo, služenje. To su dimenzije koje mogu i trebaju biti zajedno na jednom jedinom mjestu ili koje se mogu i trebaju iskusiti na različitim mjestima i u različitim vremenima Treće promatranje (razmišljanje) Crkve kao zajednice darovane odozgo je ono da je u njoj kršćanin pozvan uvijek sačuvati jednu drugu dimenziju i pred opasnošću da njegovo svjedočenje postane površno i bez utjecaja. Možemo se pitati zašto je Crkva, unatoč svojoj velikoj posredničkoj ulozi, danas malo značajna i malo utjecajna. Čini se da je beznačajnost Crkve kao nadnaravne stvarnosti izravno proporcionalno njezinoj prisutnosti u sredstvima javnog priopćavanja i u laboratorijima (uredima) konsenzusa (dogovora). Prvi razlog ovog slabog društvenoga utjecaja Crkve bio bi fenomen sekularizacije. Ovaj fenomen je protumačen, prema pesimistima, kao nestanak svetoga, a prema optimistima kao prijevod svetoga. Neki znanstvenici govore o skrivenom kršćanstvu (S. Burgalassi), o 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 89

92 90 Članci implicitnoj religiji (A. Nesti), raširenoj-rasprostranjenoj religiji (R. Cipriani). Kakvo god bilo tumačenje talijanske crkvene stvarnosti, nama je bitno znati kako se ponašati pred ovim fenomenom čiji je karakterističan znak sloboda: sloboda etičkoga suda, sloboda političke odluke, sloboda religiozne pripadnosti. Osim toga, ne smije se zaboraviti da je velika promicateljica slobode bila upravo Crkva. Zbog toga, ako se danas Crkva mora boriti protiv slobode i modernih vremena, to je kao da se bori protiv svoga sina (svoje djece). Crkva, pak, još i danas ne može, a da se ne predstavi kao ona u kojoj vjerovati i shvatiti, tražiti i pronaći postoji kao dužnost i obećanje. Crkva se i ne boji kritike, bilo unutarnje, bilo vanjske. U Njemačkoj, npr. netko je predložio isključivanje teologije iz državnih sveučilišta, a u Italiji su se mnogi pobunili protiv njezinog ponovnoga uključivanja (uvođenja) u ista državna sveučilišta, kako bi je vratili i držali na sigurnom, unutar zidova sjemeništa, pod kontrolom hijerarhije. Ali kritička svijest pomaže kršćaninu da tumači znakove vremena, koji su teološko mjesto, među kojima je danas, bez sumnje, najvažnija sekularizacija. Dei Verbum (br. 2) kaže da je objava ekonomija događaja popraćena riječima. Ponekad postoji opasnost da za kršćanina događaji ostanu ograničeni u prošlosti te da mu nedostaju riječi za njihovo tumačenje i aktualizaciju Četvrto promatranje Crkve kao zajednice darovane odozgo je da je kršćanin pozvan svjedočiti ovo zajedništvo svojim životom. Jedan francuski biskup je, prije nekog vremena, napisao da je partitura Crkve krasna,ali crkveni orkestar pogrešno svira. Tj. evanđelje je uzvišeni i krasni (divni) ideal, ali kršćani ne uspjevaju prevesti evanđeoske vrednote u zemaljske vrednote. Oni ne samo što ne znaju dati svjedočanstvo evanđelja, već često ne znaju niti sakupiti ova svjedočanstva koja im život neprestano nudi. Crkva se često može naći u situaciji nemoći, nesposobnosti, slabosti u odnosu na čovječanstvo koje danas pati. U ovim slučajevima, kršćanin nikada ne može propustiti da donese poruku nade i pred dramom smrti. Drama koja može biti rasvijetljena, i bez izravnog svjetla vjere, daje tolike geste čovječnosti u kojima se sigurno nastanila Milost, izvršena po rukama različitih vrsta osoba. Kako se prostor nastanjuje, a ne osvaja, tako i crkva nastanjuje, a ne osvaja prostore društva sa svojim institucijama. Ona prepušta mjesto djelovanju i mašti Duha Svetoga. U krajnjem sažetku, iz analize komponenata uzete iz testa, može se reći da je kršćanin krštenik koji je pozvan da živi u korjenitosti i besplatnosti evanđelja svoj odgovor na Božji poziv. Njegov život, kako je primjećeno, počinje u akuzativu, a ne u nominativu. Ime koje označava i ocrtava njegov naravni identitet su mu dali roditelji, tj. drugi. Ime koje označava i ocrtava njegov nadnaravni identitet dao mu je sam Isus, u Crkvi, u vjernosti vječnom nacrtu Boga Oca. Isus je, dakle, ljudsko lice Boga, ti svakoga vjernika, arhetip (prauzor, prvi uzor) ostvarenog čovječanstva, onaj koji čini svakoga čovjeka Božjim sugovornikom. Mislim, dakle, da je najuzvišenije poslanje i osjetljiva odgojna zadaća kršćanske zajednice voditi (upravljati) savjest svakoga vjernika da sluša božanski poziv i u njemu otkrije svoj vlastiti identitet koji započinje u dimenziji vremena, a ispunja se u dimenziji vječnosti. fra Marko Medo VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

93 Ući (biti dio) u Isusovo razmišljanje (mišljenje) Ulazna antifona Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista. (Usp. Fil 3,8) Predslavitelj: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Skup: Amen. P: Milost i mir Krista, Sina Djevice Marije, bio sa svima vama. S: I s duhom tvojim. Pjesma Vi pak ne naučiste tako Krista), ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu. (Usp. Ef 4,20-21) Papa Benedikt nam kaže: U Pavlovoj poslanici Efežanima čita se kako je važno naučiti Krista (4,21), dakle ne samo i ne toliko slušati njegovo učenje, njegove riječi, koliko još više upoznati Njega osobno tj. njegovo čovještvo i božanstvo, njegov misterij, njegovu ljepotu. On zapravo nije samo Učitelj, Prijatelj, već štoviše, Brat. Kako ga možemo upoznati do kraja ako ostanemo daleko? Prisnost, povjerenje, navika otkrivaju nam pravi identitet Isusa Krista. Kateheza, Čitanje Ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu. (Fil 2,2-5) Razmatrajmo s Benediktom XVI: Krista se ne može nikada upoznati samo teoretski. Dugotrajnim učenjem može se sve znati o Svetom pismu, a da Ga se nikada ne susretne. Sastavni dio upoznavanja Isusa Krista jest kročiti (hodati) zajedno s njim, ući u njegov način razmišljanja (mišljenja), kako kaže poslanica Filipljanima (2,5). Pavao, ukratko, ovako opisuje ovo mišljenje: Njegovati istu ljubav, biti jednodušni, biti jedne misli, nikakvo suparništvo ni umišljenost, ne starati se samo svaki za svoje, nego i za 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 91

94 Članci ono što se tiče drugih. (2,2-4). Kateheza ne može nikada biti samo intelektualna izobrazba, mora uvijek postati vježbanje zajedničkoga života s Kristom, vježbanje u poniznosti, pravednosti i ljubavi. Samo tako hodamo s Isusom Kristom na njegovom putu, samo se tako otvaraju oči našega srca; samo tako ćemo naučiti razumjeti Pismo i Njega susresti. Susret s Isusom Kristom traži slušanje, zahtjeva odgovor u molitvi i u vršenju onoga što nam On kaže. Upoznavajući Krista upoznajemo Boga i samo polazeći od Boga razumijemo čovjeka i svijet, svijet koji inače ostaje pitanje bez smisla. (Ponavlja se pjesma) Ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je u Isusu istina. Govor, (Usp. Ef 4,21) Molitva vjernika Živjeti Krista, kako kaže Apostol, znači prihvatiti njegovo mišljenje i djelovati zajedno s Njim: da bismo dobili milost u potpunosti se suobličili, čuli i djelovali, kao naš ljubljeni Spasitelj, molimo Te Učini nas sličnima sebi, Gospodine. Biti jedno s Kristom zahtjeva život u dubokom zajedništvu i s braćom: da bismo znali zauzeti pravedan odnos prema drugima smatrajući ih sa svom poniznošću većima od nas samih, molimo Te Učini nas sličnima sebi, Gospodine. Na putu života Isus postaje naš prijatelj, uvijek nam govori i poučava nas: da bi se u nama umnožio duh vjere, raspoloživost slušanja i ponizna ljubav koja zna služiti Kristu prepoznavajući ga u bližnjima, molimo Te Učini nas sličnima sebi, Gospodine. Zaključna molitva 92 Isuse, sine vječnoga Oca, koji si nas došao ljubiti srcem čovjeka kako bi nas naučio da živimo u zajedništvu, s osjećajima duboke poniznosti, obostranog poštovanja i iskrene ljubavi (milosrđa), učini da nikada ne napustimo tvoju školu života. Slušajući tvoju Riječ i moleći Oca u tvoje Ime, možemo objaviti svijetu ljepotu tvoje Crkve, svetoga naroda nadahnutog tvojim Duhom na putu prema vječnom Kraljevstvu. Amen. VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

95 Iskustvo vjere Ulazna antifona A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega. (Gal 2,20) Predmolitelj: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Svi: Amen. P: Milost i mir Krista, Sina Božjega i Djevice Marije, bio sa svima vama. S: I s duhom tvojim. Pjesma: A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. (Heb 11,1) Papa Benedikt nam kaže: Vjerovati znači predati se Bogu, povjeriti našu sreću Njemu. Vjerovati znači uspostaviti vrlo osobnu vezu s našim Stvoriteljem i Otkupiteljem snagom Duha Svetoga, i učiniti da ova veza bude temelj cjelokupnog života. Homilija, Čitanje Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. (Rim 8,38-39) S Benediktom XVI. razmatramo: Vjera nas treba održavati u trajnom stavu poniznosti pred Bogom, u stavu klanjanja (divljenja) i hvale njemu upućene. Zapravo, ono što mi jesmo kao kršćani, dugujemo (zahvaljujemo) samo Njemu i njegovoj milosti. Jer nitko i ništa ne može zauzeti njegovo mjesto, potrebno je, dakle, da nikome i ničemu ne dajemo štovanje koje dajemo Njemu. Nikakav idol ne smije zatrovati naš duhovni svijet, naprotiv, umjesto uživanja u stečenoj slobodi ponovno ćemo pasti u jedan oblik ponižavajućeg ropstva. S druge strane, naša radikalna (korjenita) pripadnost Kristu i činjenica da smo u Njemu mora u nama pobuditi stav potpunog povjerenja i velike radosti. U konačnici, zapravo, moramo uskliknuti sa svetim Pavlom: Ako je Bog za nas, tko će protiv 46/2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 93

96 Članci nas? (Rim 8,31). A odgovor je da nas nitko i ništa neće moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. (Rim 8,39) Naš kršćanski život, dakle, utemeljen je na najstabilnijoj i najsigurnijoj stijeni koja se može zamisliti. I iz nje crpimo svu našu snagu, kako piše i Apostol: Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13) Kateheza, (Ponavlja se pjesma) A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. (Heb 11,1) Molitva vjernika U trenutcima teškoća naša vjera je na kušnji: daj da ustrajemo oslanjajući se jedino na Božju milost koju neprestano zazivamo, molimo Te Učvrsti našu vjeru, Gospodine! Prava vjera nas uči da ponizno živimo u Božjoj prisutnosti: daj da znamo prepoznati kako sve primamo od Njega i da Njemu moramo zahvaliti na svakoj stvari, molimo Te Učvrsti našu vjeru, Gospodine! Kao Apostol, vjerujemo da nas nitko i ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu: daj da po ovoj vjeri okusimo da sve možemo u Onome koji nas jača u dobru, molimo Te Učvrsti našu vjeru, Gospodine! Završna molitva Gospodine Isuse Kriste, Ti si čvrsta stijena na kojoj počiva naša vjera; Ti si Ljubav od koje nas nitko ne može rastaviti: rasprši naše strahove i daruj nam potpuno povjerenje u pomoć tvoje milosti, kako bi svaki trenutak našega života bio jasno svjedočenje da sve možemo u Tebi koji nas jačaš. Ti koji si Bog i živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen. 94 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

97 Novi telefonski brojevi u samostanu sv. Mihovila Samostan, čitaonica Samostan, sakristija Samostan, fax Fra Antun Badurina, gvardijan Fra Edi Ricov Fra Miroslav Barun Fra Alojzije Duvnjak Fra Nikola Nižić Fra Božo Bugarija Gostinjska, drugi kat Gostinjska, treći kat Gostinjska, iznad knjižnice Kuhinja Časne sestre, hodnilk /2009, 1-2 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 95

98 Bilješke 96 VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 1-2

99

100