MATERIJALI ZA PP 2014.

Save this PDF as:
 WORD  PNG  TXT  JPG

Størrelse: px
Begynne med side:

Download "MATERIJALI ZA PP 2014."

Transkript

1 MATERIJALI ZA PP

2 ZAŠTITA NA RADU I PRVA POMOĆ ZAŠTITA NA RADU MJERE ZAŠTITE NA RADU Pod mjerama zaštite na radu podrazumijevaju se sve tehničke, zdravstvene, obrazovne, pravne, psihološke, socijalne i slične mjere kojima se, sukladno postojećim propisima, pravilima struke, znanstvenim i stručnim saznanjima, postižu temeljni ciljevi zaštite na radu. Svrha zaštite na radu je stvarati sigurne radne uvjete kako bi se spriječile ozljede na radu, profesionalne bolesti i nezgode na radu. Mjere zaštite na radu dijele se na: prethodne mjere zaštite na radu tekuće mjere zaštite na radu i kurativne mjere zaštite na radu. Prethodne mjere zaštite na radu, kao najvažnije, odnose se na planiranje procesa rada, u cilju zaštite zdravlja i radne sposobnosti radnika, te efikasnosti i produktivnosti rada. Tekuće mjere zaštite na radu su sve one mjere koje se primjenjuju tokom procesa rada, u svakoj njegovoj fazi. Kurativne mjere zaštite na radu obuhvaćaju sve postupke i radnje neophodne za saniranje posljedica nesreće i nezgoda na radu koje su rezultat neprimjenjivanja propisanih mjera zaštite na radu ili drugih nepredviđenih događaja. PRAVILNICI O ZAŠTITI NA RADU I PROTUPOŽARNOJ ZAŠTITI Na temelju Zakona o zaštiti na radu, poslodavac je dužan u pisanom obliku, tj. Pravilnikom o zaštiti na radu, utvrditi organizaciju provedbe zaštite na radu, svoja pravila zaštite na radu i obveze, prava i odgovornosti svojih radnika. Na temelju Zakona o zaštiti od požara, poslodavac je dužan donijeti i vlastiti Pravilnik o zaštiti od požara kojim se uređuje plan zaštite od požara i osiguravaju minimalni standardi i određuju mjere i radnje koje se poduzimaju od strane zaposlenih u cilju ostvarivanja protupožarne zaštite u na radnom mjestu. Zaštita od požara obuhvaća sve mjere koje se poduzimaju u cilju sprječavanja izbijanja i širenja požara, njegovog otkrivanja i gašenja, te spašavanja ljudi i materijalnih dobara ugroženih požarom. Zaposleni radnici treba da budu upoznati sa sadržajem Pravilnika o zaštiti na radu i protupožarnoj zaštiti. OPASNOSTI OD ELEKTRIČNOG UDARA, OTROVNIH MATERIJA, ZRAČENJA, MEDICINSKIH PREPARATA I OPREMA 2

3 OPASNOSTI OD ELEKTRIČNOG UDARA Električni ( strujni ) udar je povreda izazvana električnom strujom, koja za posljedicu može imati teške povrede ili smrtni ishod. Okolnosti koje dovode do strujnog udara su mnogobrojne. Najčešće se kao uzrok spominje nepažnja, nepravilno rukovanje i neznanje.najčešći posredni uzroci strujnog udara su: neispravni električni aparati i mašine neispravne električne instalacije rad u vlažnim prostorijama i rukovanje električnim aparatima sa mokrim rukama, ili u vlažnoj odjeći nestručno rukovanje i opravka kvarova na električnim aparatima i instalacijama,... OPASNOSTI OD ZRAČENJA 3

4 Štetna zračenja kojima može biti izložen radnik na radu mogu biti ionizirajuća zračenja, kada su izvor zračenja određeni radioaktivni elementi i uređaji koji proizvode zračenja, npr. rentgen, te neionizirajuća zračenja koje proizvode određeni uređaji, npr. laserski uređaji, kao i materijali zagrijani na temperaturu višu od 2000 C. Ionizirajuća zračenja Ionizirajuća zračenja susreću se u zdravstvu kod rentgenskih snimanja, terapije zračenjem, u nuklearnoj medicini te pri poslovima kontrole proizvoda (izotopi, rentgen). Visoke doze mogu djelovati trenutno, izazivajući akutnu radijacijsku bolest dok trajnije izlaganje ionizacijskom zračenju može uzrokovati karcinom, leukemiju, kataraktu, oštećenje kože i dr. što se sve smatra profesionalnim bolestima. Neionizirajuće zračenje Od neionizirajućih zračenja najštetnije djelovanje mogu imati ultraljubičasta zračenja koja najčešće oštećuju oči.ultraljubičastog zračenja ima i u prirodi od sunca, naročito zbog proboja ozonskog sloja čemu su izloženi radnici na otvorenom prostoru, što može uzrokovati rak kože. Veoma štetna mogu biti i laserska zračenja koja zbog velike količine energije, usmjerene na malu površinu, mogu izazvati na koži oštećenja, od blagog crvenila do dubokih opeklina, a na oku teška oštećenja. MJERE OSOBNE ZAŠTITE I ZAŠTITE KORISNIKA SREDSTVA OSOBNE ZAŠTITE Korištenjem osobnih zaštitnih sredstava, radnik štiti sebe od mogućih ozljeđivanjaobolijevanja tijekom pocesa rada. Osim što se sprječava prijenos mikroorganizama sa korisnika istovremeno se sprječava i prijenos na korisnike.osobama u riziku se smatraju osobe čije se aktivnosti dovode u kontakt s korisnicima, ili krvlju i/ili drugim tjelesnim tekućinama. Procedure koje treba ispoštovati: odabrati sredstva osobne zaštite prema riziku izloženosti i proceduri osobna sredstva zaštite se ne smiju međusobno dijeliti po završenom radnom procesu odložiti korištena sredstva u odgovarajuću vreću za otpad. U sredstva osobne zaštite spadaju: rukavice maska za lice ogrtači i pregače 1. RUKAVICE 4

5 Rukavice su najvažnija zaštitna sredstva. One se upotrebljavaju samo jednom i za jednog korisnika ( jednokratne). Mogu biti nesterilne i sterilne. Nesterilne rukavice Napravljene su od različitog materijala ( latexa, najlona, gumirane i pamučne). Koriste se pri sljedećim postupcima: - pri kontaktu sa krvlju, tjelesnim tekućinama, sekretima, ekskretima i kontaminiranim predmetima - u njezi pri svakom dužem kontaktu sa korisnikom ( kod provođenja lične higijene korisnika, kontakta sa posteljinom korisnika i njegovim priborom) - kod provođenja postupka dezinfekcije. Sterilne rukavice se rijetko koriste, uglavnom kod previjanja korisnika. Između različitih korisnika potrebno je mijenjati rukavice. I POSTUPAK NAVLAČENJA RUKAVICA: 1. Izvadite rukavicu iz originalne kutije 2. Držite za rub gornjeg dijela ( koji ide na ručni zglob) 3. Navucite prvu rukavicu 4. Izvadite drugu rukavicu rukom bez rukavice( na isti način kao prvu) 5

6 5. Sa već navučenom rukavicom uhvatite vanjsku površinu izvađene rukavice i onda je navucite na drugu ruku 6. Sa navučenim rukavicama sad obaviti planiranu proceduru II POSTUPAK SKIDANJA RUKAVICA 1. Pincentnim hvatom jedne ruke povucite rukavicu druge ruke tako da je izokrenete, da unutarnja strana koja je prijanjala uz dlanove bude izvana. 2. Držite skinutu rukavicu u ruci i zavucite prste gole šake unutra, između rukavice i ručnog zgloba. Uklonite drugu rukavicu, rolajući je niz ruku prema dole i smotajte je oko već skinute rukavice. 3. Baciti skinute rukavice i oprati ruke. 2. MASKA ZA LICE Zaštitna maska za lice sprječava prijenos mikroorganizama kapljičnim putem. One su jednokratne. Stavljaju se prije ulaska u sobu korisnika i skidaju i bacaju po izlasku iz sobe. Pravilno korištenje maske za lice: trebaju čvrsto prijanjati uz lice da pokriju nos i usta 6

7 mijenjati ih nakon 20 minuta kontinuiranog izlaganja aerosolu ili ranije, ako se navlaži ili postane vidljivo prljava tijekom nošenja ne dirati masku rukama ne nositi već upotrebljavanu masku nakon upotrebe ne nositi masku oko vrata, nego je skinuti i odložiti maske skidati odvezivanjem, bez dodirivanja dijela koji pokriva lice I STAVLJANJE MASKE ZA LICE 1. Pokriti nos i usta 2. Provući uzice ispod i iznad uha i zavezati straga II SKIDANJE MASKE 1. Čistim rukama odvezati uzice 2. Držeći samo za uzice, baciti je u smeće, 3. Oprati ruke 3. ZAŠTITNI OGRTAČ Zaštitni ogrtač ima dvostruku ulogu: štiti odjeću osobe koja ga koristi i štiti od prijenosa mikroorganizama s korisnika i obratno. Ogrtač je sprijeda zatvoren, a na leđima se veže uzicama. Rubovi rukava se uglavnom završavaju elastičnim nastavcima. Mogu biti jednokratni (papirnati) i višekratni (platneni), koji se mogu prati i sterilizirati. I OBLAČENJE OGRTAČA 7

8 1. Zavežite uzice straga na vratu 2.Rub rukavica prebacite preko ogrtača II SKIDANJE OGRTAČA 1. Čistim rukama odvežite uzice na vratu 2. Urolajte ogrtač u zamotuljak i odložite na predviđeno mjesto 3. Operite ruke 4. ZAŠTITNA PREGAČA Zaštitna pregača je višekratna, pamučna ili polivinilna. Koristi se: 1. kada postoji mogućnost kontaminacije odjeće osobe koja je koristi raspršivanjem izlučevina korisnika 2. kod kupanja korisnika 3. njege inkontinentnih korisnika 4. kod pranja i dezinfekcije upotrijebljenog pribora za njegu 5. kod hranjenja bolesnika. 5. ZAŠTITNA KAPA I KALJAČE Zaštitna kapa i kaljače sprječavaju prijenos mikroorganizama s osoblja na pacijenta. Više se koriste u kirurškim salama. PRAVILNO PRANJE RUKU 8

9 TERMINOLOGIJA: ČISTE RUKE = ruke slobodne od štetnih mikroorganizama DETERDŽENTI= spojevi koji imaju sposobnost čišćenja, koriste se za pranje ruku pod tekućom vodom ( sapun ) DETERDŽENTNI ANTISEPTIK= antiseptik koji nije na bazi alkohola, upotrebljava se za higijensko pranje pod tekućom vodom ALKOHOLNI PREPARAT ZA UTRLJAVANJE= preparat ( tekući, u obliku gela, ili pjene) koji se utrljava u kožu ( ne ispire se) Tehnika pranja ruku: - prije direktnog kontakta sa korisnikom, skinuti prstenje, satove i narukvice - zabranjeni su umjetni nokti i lak na noktima - prirodni nokti moraju biti kratki i nelakirani 1. PRANJE RUKU VODOM I SAPUNOM nanijeti sapun na vlažne ruke trljati čitavu površinu šaka preporučenim pokretima, sekundi voda ne smije biti ni vruća ni hladna obilno isprati i posušiti ruke papirnatim ručnikom na kraju ručnikom zatvoriti slavinu. 9

10 2. UPOTREBA ALKOHOLNIH PREPARATA ZA UTRLJAVANJE uliti 3-5 ml preparata u skupljene dlanove pokriti njime čitavu površinu obiju šaka trljati ruke preporučenim pokretima dok ruke ne budu suhe ( sekundi) 10

11 INDIKACIJE ZA PRANJE RUKU: PRIJE KONTAKTA SA KORISNIKOM (rukovanje, pomaganje pri kretanju ) PRIJE ČISTOG/ ASEPTIČKOG POSTUPKA ( njega usta i zuba, priprema hrane, priprema lijekova, nakon prelaska sa kontaminiranog dijela tijela na čisti) NAKON RIZIKA IZLAGANJA TJELESNIM TEKUĆINAMA (njega usta i zuba, čišćenje urina, stolice, rukovanje otpadom- pelene) NAKON KONTAKTA SA KORISNIKOM ( rukovanje, kupanje) 11

12 NAKON KONTAKTA SA KORISNIKOVOM OKOLINOM (mijenjanje posteljine, čišćenje ormarića). SPRJEČAVANJE NESREĆA I POSTUPCI PRVE POMOĆI OSNOVNI POSTUPCI PRVE POMOĆI Prva pomoć predstavlja skup radnji kojima se pomaže povrijeđenoj ili iznenada oboljeloj osobi na mjestu događaja, prije dolaska ekipe Hitne pomoći. CILJEVI PRUŽANJA PRVE POMOĆI: spasiti život spriječiti posljedice skratiti liječenje i rehabilitaciju ( oporavak) OSNOVNA PRAVILA PRI PRUŽANJU PRVE POMOĆI: ne stvarati paniku ne štetiti ne činiti više nego se očekuje voditi brigu o sigurnosti spasioca i povrijeđenih. OPĆI POSTUPCI PRI PRUŽANJU PRVE POMOĆI: provjeriti sigurnost mjesta nesreće osigurati mjesto nesreće napraviti orijentacijski preged primijeniti neodgodive postupke prve pomoći ostati uz povrijeđenu osobu. NEODGODIVI POSTUPCI PRVE POMOĆI: postavljanje osobe bez svijesti, koja diše, u stabilan bočni položaj postupak oživljavanja osobe bez svijesti, koja ne diše normalno zaustavljanje jakog krvarenja. OZLIJEĐENU OSOBU NE MICATI SA MJESTA NESREĆE, OSIM KADA SPASIOCU ILI OZLIJEĐENOM PRIJETI OPASNOST PO ŽIVOT!!! Kardiopulmonalna reanimacija ( CPR tehnika oživljavanja) Oživljavanje ili reanimacija podrazumijeva masažu srca i umjetno disanje. Prestanak disanja i srčanog rada, ukoliko se ne krene sa reanimacijom, dovešće do definitivne smrti u roku od nekoliko minuta. CPR ( kardiopilmonalna reanimacija) održava oksigenaciju mozga i drugih vitalnih organa. Bez CPR-e osoba umire za 8-10 minuta, a nepovratna oštećenja mozga nastaju za 3-5 minuta. 12

13 POSTUPAK OŽIVLJAVANJA Provjeriti da li je osoba svjesna ili nesvjesna (pacijenta nježno protresti za ramena i glasno upitati kako se osjeća) ako osoba ne reagira pozvati 124 ( SHP) i početi sa oživljavanjem okrenuti onesviještenu osobu na leđa kleknuti pored vrata ili ramena onesvještene osobe otvoriti dišne puteve: dlan jedne ruke staviti osobi na čelo i nježno zabaciti glavu unatrag drugom rukom sa dva prsta pod bradom i palcem na bradi otvorite donju vilicu 13

14 srednji prst jedne ruke stavite u udubljenje ispod prsne kosti držeći srednji prst, staviti kažiprst iste ruke na donji kraj prsne kosti rub dlana druge ruke stavite do kažiprsta preko te ruke staviti drugu ruku i preplesti prste prstime ne dodirivati prsa laktove ukrutiti i držati ruke ispružene sve vrijeme ramena držati iznad svojih ruku koristiti gornju tjelesnu težinu ( ne samo ruke) pri kompresiji prsnog koša 14

15 prsni koš osobe potiskivati prema dolje u ritmu od stotinu u minuti prsni koš treba se pomjeriti prema dolje za oko 5 cm ( ne dozvoljavajući prsnom košu da se vrati nakon toga) uraditi 30 kompresija ( bez podizanja ruku) 15

16 dati umjetno disanje usta na usta ( ili usta na nos, ako su usta ozlijeđena) začepiti nos unesrećenog dati polako jedan udah (prsni koš se podiže pri udahu) ukoliko se prsni koš ne podiže, ponoviti otvaranje dišnih putova ( zabaciti čelo i podići bradu) sačekati da se prsni koš spusti pa dati još jedan udah nastaviti oživljavanje u omjeru 30 : 2 ( 30 kompresija i 2 udaha) nakon 4-5 ciklusa provjeriti cirkulaciju i disanje ( 30 kompresija i 2 udaha predstavlja jedan ciklus): disanje se provjeri tako što se obraz stavi ispred usta i nosa unesrećenog ("gledam, slušam, osjetim"), gleda se podizanje prsnog koša i sluša se disanje, a rukom koja se stavi na prsni koš osjeti se podizanje prsnog koša cirkulacija se provjerava tako što se kažiprst i srednji prst stave na jabučicu i spuste na bočnu stranu, u udubljenje (puls se provjerava na jednoj ili drugoj strani, nikada istovremeno na obje strane) 16

17 Ukoliko osoba u nesvijesti diše ( ili počne da diše u toku reanimacije) postavlja se u stabilan bočni položaj. Bočni položaj U stanju duboke nesvijesti, za razliku od sna, svi tjelesni mišići omlohave. Ako onesviješteni leži na leđima, dolazi do spuštanja donje čeljusti i jezika koji može zatvoriti dišni put. Moguće je i gušenje vlastitim povraćenim sadržajem. Stoga onesviješteni mora ležati na boku, poduprt jednom rukom i nogom, s glavom zabačenom prema natrag. Time se osigurava prohodnost dišnog puta, jer se jezik odmiče od stražnje stijenke ždrijela i omogućava se istjecanje sline, krvi i povraćenog sadržaja iz usta. Postavljanje u bočni položaj: ruke onesviještenog postaviti u položaj kao na slici koljeno na suprotnoj strani podignuti tako da stopalo bude ispruženo na podlozi okrenuti onesviještenog povlačeći ga za rame i za bok ili natkoljenicu 17

18 gornju nogu povucite prema naprijed i gornju ruku stavite ispod obraza da podržava glavu u zabačenom položaju Gušenje stranim tijelom Pri gutanju hrane može se dogoditi da zalogaj uđe u dišne puteve (grkljan i dušnik) umjesto u jednjak. Ovo se najčešće događa starijim osobama s poremećenom funkcijom gutanja i osobama koje jedu brzo, gutaju nedovoljno prožvakanu hranu i pričaju i smiju se tijekom jela. Za malu djecu opasni su sitni predmeti koje stavljaju u usta. Ako se dišni put potpuno začepi, osoba umire za nekoliko minuta. Manje komade hrane moguće je iskašljati. 18

19 Znakovi potpunog začepljenja dišnog puta Začepljenje nastaje naglo tijekom jela, ili kod male djece tijekom igre. Osoba ne može disati, ne može govoriti i ne može kašljati. Pokušava udahnuti zrak, ali bez uspjeha. Usne i koža postaju plavkasti. Ako se ne pruži pomoć, osoba gubi svijest i za nekoliko minuta umire. Nagli nastanak i dramatičnost događaja često navodi okoliš na pomisao da se radi o srčanom udaru - infarktu. Da bi dala do znanja da se guši, osoba koja ne može disati (ni govoriti) treba se primiti za vrat s obje ruke. To je međunarodna poruka (Heimlichov znak) sa značenjem: "gušim se". Kod onesviještene osobe koja ne diše, začepljenost dišnog puta utvrđujemo pokušajem umjetnog disanja (vidi Oživljavanje). Ako pri umjetnom disanju nailazimo na otpor, a prsna i trbušna stijenka miruju, znači da je dišni put začepljen. POSTUPAK: Heimlichov hvat: Heimlichov hvat kod osobe koja leži: 19

20 Heimlichov hvat kao samopomoć: Heimlichov hvat kod djece od 1-8 godina: UGANUĆA Uganuće ili distorzija je ozljeda ligamenata i zglobne čahure, nastala zbog naglog, prejakog pokreta u zglobu. Najčešća su: UGANUĆE GLEŽNJA 20

21 Često se događa tijekom hodanja i trčanja po neravnom terenu. Javlja se oštra bol, a potom i oteklina zgloba. Tegobe se mogu ublažiti hladnim oblogom ili ledom. Noga treba mirovati u povišenom položaju. U težim slučajevima potrebit je liječnički pregled. DISTORZIJA VRATNE KRALJEŽNICE (WHIPLASH) Događa se u prometnim nezgodama zbog naglog pomicanja glave pri sudaru (trzajna ozljeda vratne kralježnice). Očituje se kao bol u stražnjem dijelu vrata, koja se javlja odmah nakon nezgode ili nešto kasnije. Bol se može širiti u potiljak, leđa i ruke, a pojačava se s pokretima glave, pa osoba drži vrat ukočenim. Potrebita je pomoć ljekara. Treba imati na umu da u sudaru mogu nastati i znatno teže ozljede vratne kralježnice, s prijelomima vratnih kralježaka i mogućnošću oštećenja leđne moždine. Ovakve ozljede traže znatno složeniji pristup u pružanju prve pomoći.. Prijelomi Koštani prijelom bez ozljede kože (rane) zovemo zatvorenim prijelomom. Ako na mjestu prijeloma postoji rana, to je otvoreni ili vanjski prijelom. Koštani ulomci mogu svojim oštrim rubovima povrijediti krvne žile, živce i mišiće, ili probiti kožu. To se može dogoditi u trenutku prijeloma, ili naknadnim pomicanjem slomljenih kostiju. 21

22 ZNAKOVI PRIJELOMA RUKE ILI NOGE: Bol Nemogućnost pokretanja povrijeđenog uda. Otok na mjestu prijeloma. Nije uvijek prisutna. Deformacija uda. Nije uvijek prisutna. Ako postoji, siguran je znak prijeloma. I sama sumnja na mogućnost prijeloma zahtijeva postupak kao da prijelom postoji. POSTUPAK: Ako je slomljeni ud deformiran, pokušajte ga izravnati uzdužnim istezanjem. Povlačite lagano dva susjedna zgloba u suprotnim smjerovima. Ovaj postupak ne smije biti nasilan i treba ga prekinuti ako naiđete na otpor, ili jaču bol. Nepravilna manipulacija slomljenim udom može oštetiti krvne žile, živaca i ostalih tkiva, ili pretvoriti zatvoreni prijelom u otvoreni. Slomljena kost se mora imobilizirati prije prenošenja ili prijevoza ozlijeđenog. Ako je hitna medicinska pomoć dostupna, najbolje je imobilizaciju i transport prepustiti stručnim osobama. Ozljeđeni mora mirovati do dolaska pomoći. Kod otvorenih prijeloma pokrijte ranu sterilnom gazom. Na gazu stavite jastučić od pamuka (vate), ili vune, i sve skupa učvrstite zavojem. Ako slomljena kost viri iz rane, ne smije se 22

23 istezanjem uda vraćati u prirodni položaj, nego se nakon previjanja rane imobilizira u zatečenom položaju. Opekline Opekline su ozljede nastale djelovanjem visoke temperature, kemijskih tvari (kemijske opekline), ili zračenja. Njihova težina ovisi o zahvaćenoj površini tijela i dubini oštećenja tkiva. Djeca teže podnose opekline od odraslih. GAŠENJE VATRE NA ČOVJEKU Osobe sa zapaljenom odjećom često u panici trče, čime se vatra još više rasplamsava. Potrebno je leći na zemlju i valjati se. Vatru na čovjeku možemo gasiti dekom, kaputom, vodom i protupožarnim aparatima na prah (NaHCO3), pazeći da ne prskamo u oči. Ne smije se koristiti protupožarni aparat na ugljični dioksid (CO2). POSTUPAK: Skinuti odjeću natopljenu vrućom tekućinom ili kemikalijom. Komadi tkanine koji su zaljepljeni za kožu ne smiju se nasilno odvajati, već ih treba izrezati škarama. Brzo hlađenje opečene površine vodom najvažnija je mjera prve pomoći koja bitno poboljšava konačni ishod ozljede. Opečeni dio tijela treba što prije uroniti u vodu ili tuširati. Voda mora biti hladna, ali ne ledena. Hlađenje treba trajati najmanje deset minuta. Malu djecu ne ostavljajte predugo u hladnoj vodi, jer može doći do pothlađivanja tijela. 23

24 S opečene ruke odmah skinuti prstenje, narukvice i sat, prije nego koža natekne. Ako se zbog otoka prsten više ne može skinuti, treba ga prerezati. Opekline se pokrivaju gazom i zavojem vrlo labavo, bez zatezanja. Ako je opečena velika površina ruke ili noge, treba imobilizirati opečeni ud. Ako je prijevoz do bolnice dugotrajan, dati povrijeđenom piti tekućinu (aklohol je zabranjen). NE stavljati na opekline nikakve masti, ulje niti prašak NE bušiti mjehure na opeklinama Smrzotine Smrzotine su lokalne ozljede nastale djelovanjem niskih temperatura. Javljaju se najčešće na stopalima, prstima ruku, uškama i nosu. Nastanak im pospješuju tijesna i vlažna obuća i opća iscrpljenost. Često se javljaju zajedno s općom pothlađenošću tijela. TIPIČNE OKOLNOSTI NASTANKA SMRZOTINA Duži boravak u prirodi u zimskim uvjetima - planinari, alpinisti, vojnici. Tijesna obuća smanjuje cirkulaciju u stopalu i time pogoduje nastanku smrzotina, pogotovu ako se duže vrijeme ne skida. KAKO PREPOZNATI SMRZOTINU? 24

25 U početku postoji osjećaj hladnoće u zahvaćenoj okrajini koji prelazi u bol. Nagli prestanak osjećaja hladnoće i boli, znak je početka smrzavanja. Koža zahvaćenih okrajina je modra, blijeda ili crvena. Kasnije nastaje otok, a ponekad i mjehuri. POSTUPAK Osobu treba uvesti u toplu prostoriju i skinuti joj odjeću, obuću i prstenje. Komadi tkanine koji su zaljepljeni za kožu ne smiju se nasilno skidati već ih treba obrezati škarama Smrzotine pokrijte gazom, ali ne zavijajte zavojem. Ruku ili nogu sa smrzotinom treba imobilizirati i staviti u povišen položaj. NE trljajte promrzle djelove tijela. NE bušite mjehure. NE stavljajte prašak, mast i sl. na smrzotinu. NE navlačite rukavice ili čarape na smrznute okrajine. NE zagrijavajte promrzle okrajine termoforom i sličnim izvorima topline. NE dozvolite osobi sa smrznutim stopalom da hoda. Strujni udar Strujni udar nastaje kad se ljudsko tijelo ili dio tijela uključi u stujni krug. Posljedice mogu biti bezazlene ili kobne, što ovisi o brojnim čimbenicima kao što su: tehničke osobine struje, otpor tkiva, dužina izloženosti i put prolaska struje kroz tijelo. Mokra ili vlažna koža ima manji električni otpor, pa pogoršava posljedice strujnog udara. Električna struja izaziva duboke i oštro obrubljene opekline. Prolasci struje kroz srce i kroz mozak mogu izazvati trenutačnu smrt zbog zastoja srčanog rada i oštećenja centra za disanje 25

26 u mozgu. Snažni mišićni grčevi mogu dovesti do pucanja mišića i koštanih prijeloma. Ukrućenost mišića može potrajati i nekoliko minuta nakon prestanka dodira sa strujom, što u slučaju zahvaćenosti mišića za disanje dovodi do prestanka disanja. Osoba koja je rukama uhvatila žicu pod naponom, neće ju moći ispustiti zbog grča mišića ruku. POSTUPAK: Ako je unesrećeni još u strujnom krugu, treba ga što prije osloboditi. Spasilac mora paziti i na vlastitu sigurnost. Ovisno o situaciji, strujni krug se prekida izvlačenjem utikača iz utičnice, vađenjem osigurača ili odvajanjem električnog vodiča od tijela pomoću predmeta od izolirajućeg materijala (plastika, guma, suho drvo, debeli sloj suhe tkanine ili papira). Dobro je koristiti gumene rukavice i čizme. Eventualni požar na mjestu nezgode ne smije se gasiti vodom. Ako je unesrećeni bez svijesti, provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere oživljavanja. Onesviještenog koji diše, okrenite u bočni položaj. S opeklinama i prijelomima postupite kao što je opisano u odgovarajućim poglavljima. Krvarenje Krvarenje nastaje povredom krvne žile. Vanjsko krvarenje je vidljivo, jer krv istječe na površini tijela. Unutarnje krvarenje se događa unutar tijela, skriveno od pogleda, pa dulje vrijeme može ostati neprepoznato. Jakost krvarenja ovisi o veličini povrijeđene krvne žile. Pri ozljedi veće krvne žile (arterije), krv će istjecati u mlazu, pa osoba može vrlo brzo iskrvariti. Zato je zaustavljanje krvarenja prioritetni postupak prve pomoći kod svake ozljede POSTUPCI ZA ZAUSTAVLJANJE VANJSKOG KRVARENJA: pritisak na ranu kompresivni zavoj pritisak na veliku arteriju podvezivanje uda PRITISAK NA RANU Komadom gaze ili tkanine čvrsto pritisnite mjesto krvarenja. Ako je rana na ruci ili nozi, podignite povrijeđeni ud i zadržite ga u povišenom položaju. Ako je u ranu zabodeno strano tijelo (nož, drvo, strijela), ne smijete ga vaditi. Krvarenje ćete zaustaviti pritiskom na rubove rane oko stranog tijela. KOMPRESIVNI ZAVOJ 26

27 Pritisak na ranu može se ostvariti i kompresivnim zavojem: na ranu stavite sterilnu gazu. na gazu stavite zamotuljak zavoja ili tkanine, točno iznad mjesta krvarenja. Može poslužiti i komadić drveta ili kamen. kružnim zavojem čvrsto stegnite zamotuljak. Čvor napravite iznad zamotuljka Ozlijeđenu ruku ili nogu treba držati u povišenom položaju. PRITISAK NA VELIKU ARTERIJU Krvarenje na ruci, nozi ili glavi može se zaustaviti pritiskom na veliku arteriju koja dovodi krv u povrijeđeno područje. Za ovaj postupak potrebna je vještina i točno poznavanje mjesta pritiska. Nikad se ne smiju istovremeno pritisnuti obje vratne arterije PODVEZIVANJE UDA 27

28 Ovo je radikalan zahvat koji dovodi do prekida cirkulacije ispod mjesta podvezivanja što može dovesti do odumiranja tkiva i gubitka uda. Zato se podvezivanje smije primijeniti samo u slučajevima: amputacijske ozljede (otrgnuća ili odsijecanja dijela ruke ili noge) ako ne očekujemo ponovno spajanje odvojenog uda. jakog nagnječenja i drobljenja uda, kada je njegov gubitak neminovan. jakog krvarenja koje se ne može zaustaviti niti jednim drugim postupkom. Za podvezivanje se koriste namjenski proizvedene široke gumene vrpce ili platnene vrpce s kopčom (Esmarch), ali može poslužiti i trokutasta marama složena na širinu od 5 cm, kravata ili debelo uže. Ne koristite tanke materijale, jer se mogu usjeći u tkivo. Podvezica se stavlja na nadlakticu ili natkoljenicu. Zateže se pomoću štapića dok krvarenje ne prestane. Zabilježite vrijeme stavljanja podvezice. ŠOK U svakodnevnom govoru često koristimo riječ "šok", sa značenjima koja se razlikuju od njegove medicinske definicije. Šok u medicinskom smislu znači po život opasno stanje poremećene cirkulacije krvi, koje može imati različite uzroke i mehanizme nastanka. Najčešći uzroci šoka: Veliki gubitak krvi zbog vanjskog ili unutarnjeg krvarenja. Teške ozljede - prijelomi, opsežne opekline, prignječenja udova, prostrijelne ozljede, ozljede trbuha, prsnog koša i dr. Anafilaktička reakcija - vrsta alergijske reakcije koja se može javiti kod uboda insekata, ili primjene nekih lijekova. Srčani infarkt. Sepsa - teška infekcija s pojavom bakterija u krvi. Veliki gubitak tjelesnih tekućina povraćanjem, proljevom i znojenjem. Bol i strah potpomažu razvoj šoka. 28

29 Znakovi šoka: Koža je blijeda i hladna, orošena ljepljivim znojem. Usne i prsti mogu biti modri. Bilo je ubrzano i teško opipljivo. Disanje je ubrzano i površno. Osjećaj hladnoće. Žeđ, mučnina i, ponekad, povraćanje. Nemir i uzbuđenost koji s pogoršanjem šoka prelaze u apatiju i nezainteresiranost. Bolesnik više ne zapomaže, a pogled mu je odsutan. POSTUPAK: Zaustavite krvarenje, previjte rane, imobilizirajte prijelome. Povrijeđeni ili bolesnik u šoku treba ležati s lagano uzdignutim nogama. Pokrijte ga. Ne ostavljajte ga samog, nastojte ga ohrabriti i pružiti mu osjećaj sigurnosti. NE dajte mu hranu, niti piće. Samo ako je prijevoz do bolnice dugotrajan i ako ste sigurni da nema povrede trbuha, niti krvarenja iz probavnih organa, možete mu povremeno davati manje količine vode, ili čaja. NE koristite izvore toplote poput termofora ili toplog crijepa za zagrijavanje osobe u šoku. SADRŽAJ ORMARIĆA ZA PRVU POMOĆ ( za poslovnu lokaciju do 10 radnika) 1 kom. zavoj za prvu pomoć sterilan tip 0 29

30 1 kom. zavoj za prvu pomoć sterilan tip1 1 kom. zavoj za prvu pomoć sterilan tip 2 1 kom. vata 50g 1 kom. galoplast 2 cm x 1 m 1 kom. pinceta 1 kom. škare sa zavrnutim vrhom 2 kom. saniplast ( fleksogal 4 cm x 10 cm) 2 kom. kaliko zavoj utkani rub 6 x 5 1 kom. esmarh guma 1 kom. alkohol 70% 100 ml 1 kom. spisak materijala 1 kom. kratka uputa za pružanje prve pomoći 1. MODELI I KONCEPTI U PRISTUPU INVALIDNOSTI 30

31 Posmatrajući istoriju invaliditeta, izdvajaju se četiri modela koji su imali značajan uticaj na društveni položaj osoba sa invaliditetom, kao i odnos društva prema oblasti invalidnosti: model milosrđa, medicinski model, socijalni model i model ljudskih prava. Model milosrđa vidi osobu sa invaliditetom kao žrtvu. Tokom istorije, religija je imala određenog uticaja na razvoj negativnih statvova prema invaliditetu, počevši od tumačenja invaliditeta kao Božja kazna, pa do karitativnog odnosa prema "nemoćnima." Invaliditet se smatra deficitiom, a osobe sa invaliditetom nisu u mogućnosti pomoći sebi i voditi samostalan život. Ovaj model ističe da osobama sa invaliditetom treba pomoć, simpatije, ljubav, milosrđe, posebne usluge i institucije. Sredinom 50-tih godina 20.vijeka, kada se pojavio tzv.medicinski pristup invaliditetu (ili medicinski model), svojim je teorijskim i praktičnim dostignućima predstavljao značajan pomak u odnosu na osobe sa invaliditetom (Urbanc, 2005). Na poteškoće izazvane invaliditetom gledalo se kao na medicinski, genetski ili kognitivno-psihološki problem, a uloga profesionalaca sastojala se u pružanju zatite, njege i izbjegavanje rizika. Zadatak društva u okviru medicinskog modela bilo je organizovati određene specijalne službe i postupke kojima bi se ublažile posljedice oštećenja, a ako to nije moguće, osoba bi se izdvajala iz svoje prirodne okoline, te je slijedila institucionalizacija, što je imalo dalekosežne i poražavajuće posljedice za pojedinca ali i čitavu zajednicu (Urbanc, 2005; Mihanović, 2010). Glavne karakteristike ovog modela su neuvažavanje korisničke perspektive i vrlo neravnomjerne distribucije moći u odnosu eksperta i korisnika. Tokom 60-tih i 70-tih godina 20.vijeka, u oblasti zaštite mentalnog zdravlja jača "antipsihijatrijski" pokret, dok u oblasti invalidnosti razvija se pokret za samostalan život u okviru kojih medicinski pristup pokušava zamijeniti tzv. socijalnim pristupom (modelom). Ta promjena uticala je na drugačije razmišljanje, naročito u odnosu na osobe sa invaliditetom, boljem razumijevanju potreba korisnika, ali i promjeni paradigmi u socijalnom radu i drugim pomažućim profesijama. Razvija se ideja o inkluziji i procesu deinstitucionalizacije, promovišu se usluge zasnovane u lokalnoj zajednici, sve više se ukazuje na značaj o aktivnoj participaciji osoba sa invaliditetom u procesima donošenja odluka u svima oblastima od interesa (Mihanović, 2010). Smisao je da osoba efikasno preuzima kontrolu nad svojim životom i samostalno bira kako će taj život izgledati. U socijalnom modelu invalidnost se ne posmatra više kao problem pojedinca kojeg treba liječiti ili izolovati, napušta se ideja da se mijenja pojedinac; fokus je na društvenoj promjeni i sistemskom prilagođavanju pojedincu, odnosno grupi. Model "ljudskih prava"- danas se položaj osoba sa invaliditetom mora posmatrati pre svega kao pitanje ljudskih prava (Žiljak, 2005). Invalidnost je složen društveni fenomen koji praktično zadire u sve oblasti savremenog života i iziskuje multisektorski pristup i saradnju različitih organa vlasti, lokalnih samouprava, civilnog sektora i samih osoba sa invaliditetom i njihovih organizacija. Naglasak se stavlja na garantovanje ravnopravnosti osoba sa invaliditetom, na nediskriminaciju i njihovo puno učešća u društvu. 31

32 2. ANALIZA RAZVOJA MEĐUNARODNOG POKRETA ZA SAMOSTALAN ŽIVOT 2.1. Koncept samostalnog života Samostalan život je definisan kao socijalni pokret, koji promoviše filozofiju samoorganizovanosti, samopomoći, građanskih prava, i unapređenje kvaliteta života osoba sa invaliditetom. Suprotno od medicinskog modela, samostalni život je paradigma fokusirana je na društvene promjene, a ne na prilagođavanje osobe sa invaliditetom. Koncept samostalnog života ima za cilj pružanje osobama sa invaliditetom mogućnosti preuzimanja kontrole nad sopstvenim životom, koji su drugim ljudima dati po prirodi stvari (CSŽ, 2012). To znači da sva neophodna asistencija koja bi se obezbijeđivala u institucijama može se jednako osigurati i u kućnim uslovima. Samostalni život takodje znači živjeti u sopstvenom domu biti u poziciji činjenja apsolutnog maksimuma u samostalnom donošenju odluka. Za to je svakako prethodno neophodno osigurati određene usluge, te omogućiti adekvatan pristup informacijama, savjetima i resursima, kako bi se lični život mogao voditi što samostalnije. Samostalni život zahteva pristupačnost fizičke okoline, prevoza, pristup tehničkim pomagalima, personalnoj asistenciji i uslugama u lokalnoj zajednici. Potrebno je istaći da se samostalni život odnosi na sve osobe sa invaliditetom, bez obzira na nivo podrške koja im je neophodna Kako je rastao pokret za samostalan život? U kasnim 60-tim godinama, osobe sa različitim oblicima invaliditeta okupili su se u Berkliju u Americi da bi oformili pokret za građanska prava i da bi protestvovali protiv kliničkog načina zivota u domovima za trajni smještaj, nepravilnostima u obrazovnom sistemu, sistemu zapošljavanja i praktično u svim sferama njihovih života. Njihov osnovni zahtev je bio pravo na izražavanje svojih potreba, samostalan način života izvan ograničenja koje pružaju institucije, samoodrđjenje, kontrola sistema podrške, asistencija i uključivanje u procese donošenja odluka u svim stvarima koje se tiču oblasti invalidnosti (Martinez, 2003). Upravo je pokret za samostalan život uticao na razvoj koncepta samostalnog života stvarajući značajne promjene na globalnom nivou. Osnivaju se prve organizacije po osnovu vrste (uzroka) invalidnosti, kao i određenenih društvenih organizacija (npr. organizacije koje sponzorišu sportske aktivnosti osoba sa invaliditetom) godine organizuju se i prve zvanične Paraolimpijske igre, na kojem su se prvi put osobe sa invaliditetom sa raznih strana svijeta povezale, te počinju da da komuniciraju međusobno i da otkrivaju zajedničke osobine, potrebe i načine mogućeg budućeg djelovanja. Značajan sljedeći korak svakako je bio razvijnje koncepta samoorganizovanja, te osobe sa invaliditetom osnivaju i prve grupe za samopodršku, kao i grupe za društvene promjene. Deinstitucionalizacija i socijalni ppristup su 32

33 najčeši ciljevi ovih organizacija. U Americi je osnovan Centar za samostalan život u Berkliju-čiji se model kasnije proširio širom svijeta (Njemačka 1983.; Irska i Holandija 1992.godine). (Martinez, 2003). Sa nastankom organizacija i grupa za osobe sa invaliditetom, počinje važan zaokret u konceptu invalidnosti: medicinski model ustupa mjestu socijalnom modelu. Invalidnost se više ne posmatra kao problem pojedinca kojeg treba liječiti, napušta se potreba da se mijenja pojedinac već fokus je na društvenoj promjeni, odnosno fokus je na barijerama i okruženju u kojem osoba sa invaliditetom živi. Istovremenom sa razvojem koncepta samostalnog života, uviđa se i potrebu za promjenama u sistemu socijalne i zdravstvene zaštite, budući da je većina socijalnih servisa za osobe sa invaliditetom onakva kako je osmisle profesionalci, a ne kako to očekuju direktni korisnici, gdje su oni više u ulozi pasivnog primaoce njege (CSŽ, 2012). Upravo je to uticalo na organizacije i udruženja za osobe sa invaliditetom na globalnom nivou da preuzmu značajniju ulogu u zastupanju svojih prava, potreba i interesa, zahtjevajući nove strukture i servise podrške, u kojima su osobe sa invaliditetom aktivni korisnici servisa na otvorenom tržištu usluga Samozastupanje Pojavom filozofije inkluzije i socijalnog modela dolazi do značajnih promjena u odnosu društva prema osobama sa invaliditetom, posebno prema osobama sa intelektualnim poteškoćama. Ovim promjenama značajno je pridonio i pokret samozastupanja koji se smatra jednim od najzanimljivijih i napozitivnijih pokreta u oblasti invalidnosti. Pokret samozastupanja je međunarodni pokret za ljudska prava koji vode osobe s invaliditetom. Pokret je započeo u Švedskoj 60-ih godina 20. vijeka, a danas je pokret samozastupanja raširen po cijelom svijetu. Samozastupanje za osobe s intelektualnim teškoćama znači da ove osobe, individualno ili u grupi, govore ili djeluju u svoje ime ili u ime drugih vezano uz teme koje se na njih odnose. U kontekstu pokreta za ljudska prava radi se o svojevrsnoj borbi ljudi kojom se direktno utiče na negativne stavove i praksu okoline. Zato pokret samozastupanja redefiniše pristup invaliditetu gledajući ga u svjetlu jednakosti i ljudskih prava, a nikako kao rehabilitacijski proces. Ljudi uključeni u pokret samozastupanja jasno odbijaju da ih se negativno etiketira. U pitanju je pokret koji naglašavaju da samozastupanje predstavlja prava, a ne zavisnost - pravo na slobodno izražavanje, pravo na dostojanstvo, pravo donošenja odluka u vlastito i ime drugih ljudi s intelektualnim teškoćama. Smatra se da nezavisne grupe ljudi s intelektualnim teškoćama mogu lakše zajednički djelovati u postizanju pravde putem međusobnog pomaganja pri uspostavljanju kontrole nad vlastitim životom i u borbi protiv diskriminacije. Takođe, vođe i članovi pokreta primjenjuju svoj utjecaj u širem društvu susrećući se s donosiocima odluka i pružaocima usluga od kojih traže promjene, edukujući zaposlenike i članove porodicai, svjedočeći na javnim događanjima i stručnim skupovima, pišući pisma, sudjelujući u raznim protestima, radeći u radnim komisijama i odborima te na brojne druge 33

34 načine. Njihovo je djelovanje promijenilo sistem službi kao i porodica, stvarajući novu svijest o sposobnostima i pravima ljudi s intelektualnim teškoćama. 3. ZAKONSKA REGULATIVA MEĐUNARDONI I DRŽAVNI NIVO Kao rezultat razvoja različitih pokreta u okviru socijalnog modela i osnivanjem novih organizacija, osobe sa invaliditetom počinju da rade na na zakonodavnim promjenama na državnom niovu ali i globalnom (UN). Sa promjenom paradigmi sa medicinskog ka socijalnom modelu, invalidnost je ponovno klasifikovana kao pitanje ljudskih prava u međunarodnom zakonodavstvu. Određena zakonodavna rješenja orijetnisana su speciično na prava osobe sa invaliditetom (npr. obezbjeđivanje antidiskriminacije pri zapošljavanju, obezbjeđivanje pristupačnog stanovanja i obrazovanja), dok se druge pravne promjene odnose na obezbjeđivanje servisa personalnih asistenata, pristupaćnog transporta, ekonomske podrške centrima za samostalana život. Po prvi put o pravima osoba sa invalidititetom pobliže se objašnjava u okviru sljedećih pravnih dokumenata: UN Deklaracija o pravima osoba sa intelektualnim teškoćama UN Međunarodna godina osoba sa invaliditetom UN Deklaracija o pravima osova sa invaliditetom u Evropi osnovan ENIL (Evropska mreža za samostalan život)- lobiranje u okviru EU za servise personalne asistencije i promovisanje koncepta samostalnog života. Najznačajniji dokument međunarodnog javnog prava je Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom, prvi instrument o ljudskim pravima koji su Ujedinjene nacije usvojile u novom Milenijumu (UN, 2006). Cilj ove konvencije je da se unaprijedi, zaštiti i osigura puno i jednako uživanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda svim osobama sa invaliditetom i unaprijedi poštovanje njihovog urodjenog dostojanstva. Takođe, koncept samostalog života je svakako odigrao ulogu u usvajanju Konvencije, a prije svega uključujući član 19. Koji je dio Konvencije i koji govori o značaju prava na slobodu izbora, samostalan život i usluge na nivou zajednice (UN, 2006). Konvencija je deo međunarodnog prava koja uspostavlja obaveze zemalja da štite ljudska prava osoba sa invaliditetom. Po stupanju na snagu, ona predstavlja pravno obavezujući dokument za sve zemlje koje su je ratifikovale. Konvencija ne donosi nova segregirajuća prava za osoba sa invaliditetom, već daje prepoznate međunarodne standarde za poštovanje ljudskih prava osoba sa invaliditetom u jednom dokumentu. Konvenciju potpisalo 145, a ratifikovalo 87 drzava članica Ujedinjenih nacija. Države potpisnice, koje su ratifikovale Konvenciju, u obavezi su da redovno obavještavaju UN o koracima koje su preduzele na polju zaštite i promocije prava osoba sa invaliditetom. Položaj osoba sa invaliditetom u našoj zemlji uređen je brojnim zakonskim i podzakonskim aktima, te se tako odredbe vezane za prava osoba sa invaliditetom susreću u svim važnijim zakonima koja su usvojena. Gotovo svaki zakonski akt u bar jednom svom članu govori o 34

35 nekom pravu osoba sa invaliditetom. Pored pozitivnih propisa, položaj osoba sa invaliditetom uređen je međunarodnim konvencijama koje je naša zemlja ratifikovala, čime su one postale deo unutrašnjeg prava ili unutrašnjih pozitivnih propisa i kao takve se mogu neposredno primenjivati. Najznačajniji dokument međunarodnog javnog prava Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom je stupila na snagu u Bosni i Hercegovini godine. Nakon usvajanja Konvencije, u oba entiteta su izrađeni strateški dokumenti koji utvrđuju obaveze entitetskih ministarstava u 22 oblasti. Kako bi se poboljšao mehanizam zaštite ljudskih prava osoba sa invaliditetom, formiran je Savjet za osobe sa invaliditetom koji se satoji od 20 članova i čiji je zadatak da prate implementaciju Konvencije u praksi. Od regionalnih, evropskih dokumenata, naročito je značajna revidirana Evropska socijalna povelja, koja članom 15 osobama sa invaliditetom garantuje pravo na samostalnost, socijalnu integraciju i uključenost u zajednicu Servis podrške- Stanovanje u zajednici uz podršku za osobe sa intelektualnim teškoćama Postojeći institucionalni sistem zaštite stvara zavisnost i gubitak kontrole nad sopstvenim životom i zapravo vodi ka isključivanju osoba sa intelektualnim teškoćama iz života zajednice. Poštujući brojne međunarodne dokumente Bosna i Hercegovina je preuzela obavezu da, kroz reformu sistema njege i zaštite osoba sa invaliditetom, otpočne sa procesom deinstitucionalizacije. Razvoj programa stanovanja uz podršku u zajednici od ključne važnosti kako bi se poštovala ljudska prava osoba sa intelektualnim teškoćama, te im se omogućilo puno učešće u društvenom životu i aktivno djelovalo po pitanju procesa deinstitucionalizacija (Petrović, Varjačić, Budimić, Špuren i Janjušević, 2006). Jedan od novih oblika u sistemu socijalne zaštite, u kome se odraslim osobama sa intelektualnim teškoćama pruža mogućnost izmiještanja iz institucije i življenja u zajednici uz odgovarajuću pomoć i podršku stručnih službi. U stanovima živi 1 do 5 osoba, različitih po dobi, polu i stepenu teškoća. Stanovanje uz podršku otvara niz situacija u kojima se lako prepoznaju vrijednosti i osobenosti pojedinca kao ljudskog bića dajući mu mogućnost da samostalno (ili uz podršku) bira, donosi odluke i preuzima odgovornost za sve što mu je bitno u životu. Stručne službe podrške čine: pružaoci podrške, defektolog, psiholog, socijalni radnik, pravnik. Intenzitet i vrijeme trajanja podrške smanjuje se proporiconalno stepenu osamostaljivanja korisnika. Ova služba se formira kako bi se osobama sa intelektualnim teškoćama, koje žive u zajednici, pružala stručnu pomoć u svim aspektima života. Osim pružanja podrške korisnicima, odgovornost je ove službe i na edukacija osoblja koje pruža direktnu podršku korisnicima u stanovima (domaćice/pružaoci podrške). Članovi Službe podrške se permanentno edukuju za prepoznavanje potreba korisnika i pružanje širokog 35

36 varijabiliteta usluga na način i u mjeri kako to očekuju sami korisnici. Pri tome je stavljen akcenat na nenametljivo, ali stalno prisustvo, usmjeravanje i motivaciju svakog pojedinca ka podizanju obrazovnog nivoa, ovladavanju raznim vještinama i maksimalno mogućoj integraciji u dinamiku življenja lokalnog okruženja. Očekivanja su da će kvalitetni uslovi stanovanja u urbanoj sredini uz stručnu asistenciju i individualnu podršku, rezultirati pozitivnim pomacima u svim oblastima kompetencije, povećavajući šanse osobama sa intelektualnim teškoćama za puniju integraciju u sve tokove života lokalne sredine (Petrović, Varjačić, Budimić, Špuren i Janjušević, 2006). SOCIJALNA KOMPETENCIJA Ova tema je prvenstveno zamišljena kao uvod, učenje o osnovnim društvenim pojavama koje utiču na razvoj ličnosti i kvalitet njenog života. Radom na sebi bolje ćemo spoznati i svoju okolinu, ljude koji nas okružuju. Zato je u ovom dijelu akcenat prvenstveno na pružateljima podrške i njihovoj rastu i razvoju. Sadržaj: Etika... Sagorijevanje... Frustracija... Nenasilna komunikacija... Potrebe... Socijalna izolacija... 36

37 Predrasude... ETIKA Etika je filozofski pojam i zajedno sa estetikom je sastavni dio filozofske discipline koja se zove aksiologija. Aksiologija se bavi proučavanjem vrijednosti, estetika umjetničkih vrijednosti, a etika moralom. U daljem tekstu će se podrazumijevati da je riječ o sinonimima, odnosno, nećemo praviti razliku između pojma etika i pojma moral. Razlika između etike i estetike bi se najjednostavnije mogla objasniti tim što kod estetike ne postoji suđenje da li je nešto dobro ili loše, a to je karakteristično za etiku. Na primjer, ne možemo reći da zato što neko više voli apstraktno slikarstvo od realistično je zato bolji ili gori od drugih ljudi. Kod etike je naglasak baš na tome šta je dobro, šta je ispravno i šta je loše, nepoželjno ponašanje. Koliko god nam se činilo da krađa sa jedne, a pomaganje drugim sa druge strane, se prirodno dijele u klase loše i dobro, moral kod ljudi se postepeno razvija. U nastavku navodimo nekoliko teorija moralnosti koje će nam pomoći da bolje shvatimo ovaj pojam. TEORIJE RAZVOJA MORALNOSTI Ljudsko mišljenje o tome kako se moral razvija, mijenjao se kroz istoriju. Dugo je postojalo vjerovanje da se djeca rađaju sa urođenim moralom, formirana kao loša ili dobra, i ako se ne bude uticalo na njih oni neće moći da odrastu u dobre i moralno ispravne ljude. Novije teorije su pokazale da se moral kod djece postepeno razvija i da je vezan za intelektualni razvoj. Postoji mogućnost da je osnova za taj razvoj već urođena, jer se pokazalo da i bebe od nekoliko mjeseci imaju kapacitet za rasuđivanje dobro-loše 1. 1 Paul Bloom sa Yale univerziteta je radio oglede sa bebama (2010). Pokazivao im je predstave gdje su se neke lutke ponašale lijepo, pomagale su drugoj lutki, igrale se zajedno, a druge lutke su odmagale, nisu se družile. Kad bi trebalo da izaberu igračku, bebe su uvijek birale lutku koja se dobro ponašala i odbijala da uzmu lutku koja nije bila dobra. Video sa ovim ogledom pod nazivom: Can Babies Tell Right From Wrong? možete naći i na YouTube kanalu. 37

38 Prema Žanu Pijažeu, dječijem psihologu koji se prvi ozbiljnije posvetio proučavanju razvoja moralnosti kod djece, možemo da razlikujemo dva stadijuma: 1. stadijum objektivne odgovornosti (do 7. godine). Za ovaj stadijum je karakteristično da se količina štete uzima kao mjerilo dobrog i lošeg. Na primjer, dječak koji razbije nenamjerno set šoljica je više kriv od dječaka koji je razbio samo jednu šoljicu ali namjerno. 2. stadijum subjektivne odgovornosti (od 9. godine). Sa intelektualnim razvojem, djetetu je omogućen i drugačiji uvid u problem, ono osim posljedica uviđa i namjeru počinioca, okolnosti pod kojima je nešto učinio. Na primjer, čovjek koji razbije cijelo prozorsko staklo da bi ušao u kuću i spasio nekog iz požara nije kriv, dok čovjek koji baci kamen na kuću pa tom prilikom staklo na prozoru napukne, jeste kriv. Poslije Pijažea, a prema njegovoj teoriji, drugi autor Lorens Kolberg 2 je napravio svoju teoriju. Prema Kolbergu, postoji šest stadijuma razvoja moralnosti koji su podijeljeni u tri stepena: Slika 1. Stadijumi moralnosti prema Kolbergovoj teoriji U prvom stepenu dijete se vodi samo ličnim interesima, ponaša se tako da ne bude kažnjeno i da ima korist od svog ponašanja. Ono ne procjenjuje postupke kao dobre ili loše već kao one zbog kojih na njega galame ili one zbog kojih mu se osmjehuju. 2 Prema 38

39 U drugom stepenu već se vodi određenim principima, ima predstavu o tome kakvo treba da bude dobro dijete i pokušava da se ponaša u skladu sa tom slikom. Četvrti stadijum (koji se nalazi u ovom stepenu) je najrasprostranjeniji. Treba imati u vidu da između 50 i 60% odraslih ljudi se nalazi na ovom stadijumu i procjenju moralnost na osnovu zakonskih akata. Treći stepen je najapstraktniji. Ovdje se više ne vodimo ni ličnim ni društvenim preferencijama nego postavljamo opšte ljudske principe kao osnov moralnosti. Iz tih razloga se i tvrdi da je osnova za utvrđivanje moralnosti upravo univerzalnost. Ako svi ljudi u istim okolnostima ne mogu da se ponašaju na način koji se propagira kao etičan, onda taj način se i ne može nazvati etičnim. Na primjer, ne možemo reći da je etično da svi ljudi daju humanitarni prilog jednom mjesečno jer to automatski ljude koji to ne rade (a ne rade jer nemaju novca) svrstava u kategoriju neetičnih. ETIKA U STRUCI Postoje profesije za koje se ističe da moraju poslovati po etičkom kodeksu 3. To se najprije odnosilo na pomagačke struke (ljekari, psihoterapeuti, advokati) ali vremenom se uvidjelo da ove principe treba da poštuju svi, bez obzira kojim se poslom bave. Etički kodeks, podrazumijeva poštovanje istih principa koji važe za etiku uopšte. Na jednak način se očekuje da osoba ne krade, ne laže, ne zloupotrebljava druge. Osnovna razlika je što u etičkim kodeksima pomagačkih struka je naglasak na zaštiti klijenta/korisnika i što prekršilac kodeksa snosi posljedice ako kodeks prekrši (iako sama ta akcija ne snosi zakonske posljedice) i može na primjer, ostati bez radne dozvole, ili biti isključen iz strukovnog udruženja. Često se sa klijentom ili starateljem sklapa takozvani Ugovor o diskreciji koji može biti usmeni ili pismeni. Njime se definiše da je pomagač dužan da ne prenosi informacije, da bude diskretan. Takođe, ovdje se definišu situacije kad je prihvatljivo ugovor prekršiti ako postoji realna opasnost da lice oduzme sebi ili drugim život. Jasno definisano radno mjesto, ugovor o diskreciji, omogućavaju profesionalnom pomagaču da zna koje su granice, šta je njegov posao i samim tim da se ponaša etički i u skladu sa onim šta se od njega očekuje. Pružanje podrške je zanimanje koje se po tom pitanju ni malo ne razlikuje, osim u kompleksnosti uloga u radnoj sredini. Kako pored korisnika i pružatelja podrške, imamo i staratelja, svi su uključeni u ovaj proces i zato se radno mjesto treba 3 Na sajtu se nalazi kodeks psihoterapeuta transakcione analize koji jednostavno možemo primijeniti i u radu sa korisnicima, odnosno, kao pružatelji podrške. 39

40 detaljno opisati u skladu sa specifičnim potrebama korisnika i potrebama staratelja. Etičke dileme koje se javljaju na početku treba raspraviti ko daje zaduženja pomagaču, kome je on odgovoran, na koji način da se ophodi prema korisniku, i da se odmah uspostave granice i definisati privatnost. Pravo na privatnost korisnici imaju kao i svi drugi ljudi. Stepen autonomije će zavisiti od onog šta staratelj preporuči, ako korisnik može sam u toalet, nećemo narušavati njegovu privatnost, ako ne, nije neetično što ćemo biti tamo s njim. Razvijajući se, prolazimo kroz različite faze. Postepeno se javlja stid kod djece koji ranije nije postojao, djeca koja ulaze u adolescenciju imaju potrebu za osamljivanjem (u šta uključujemo i privatno vrijeme potrebno za autoerotizam). Pored korisnika, pružatelj podrške mora imati na umu da je etično proširenje poštovanja privatnosti i na ostale članove porodice korisnika. SINDROM SAGORIJEVANJA Sagorijevanje (ili izgaranje, ili burnout eng.) je pojam koji se sve češće čuje u svakodnevnom govoru. Na početku se uglavnom vezao za pomagačke profesije (psiholozi, ljekari, socijalni radnici) koji su na svojim, emocionalno iscrpljujućim poslovima vremenom bivali sve istrošeniji i sve manje uvjereni u uspješnost svoje prakse. Slika 2. Vidovi sindroma sagorijevanja sagorijevanje emocionalna iscrpljenost depersonalizacija smanjeno lično postignuće 40

41 Emocionalna iscrpljenost se očituje nedostatkom energije i negativnim osjećanjima. Iako osoba nema vidljiv razlog da bude umorna, teško joj je da obavlja svakodnevne poslove i da se osjeća potpuno uključeno u događaje oko sebe. Javlja se osjećaj ispražnjenosti, kao da više ne postoji emocionalni kapacitet da osjeti i ispolji svoje emocije, niti da primi i preradi emocije drugih. Česte izjave koje upućuju na ovo stanje su: Osjećam se istrošenim u mom radu. Nezadovoljan sam. Nemam snage za sve ovo. Depersonalizacija je grub, bezosjećajan pristup ljudima iz okruženja. Kao što sam naziv kaže, osoba se osjeća drugačijom, odvojenom od same sebe, otuđena. U takvom stanju, lakše joj je reagovati na neadekvatan način jer to i ne doživljava kao svoju reakciju, nema javljanja osjećaja krivice ili griže savjesti. Ponaša se po automatizmu, odrađuje poslove i ne pokazuje zanimanje za komunikaciju, razvoj međuljudskih odnosa. Tipične izjave za ovo stanje bi bile: Osjećam gnjev prema klijentu. Nervira me njegova priča. Prekidam ga čim zine. Kad je kod nekog prisutan osjećaj smanjenog ličnog postignuća, taj neko smatra da njegov rad nije dovoljno efikasan i dobar. Ova procjena može biti realna, najčešće nije, i dešava se da osoba radi isto ili čak bolje a da ima osjećaj da podbacuje na poslu. Prisutne su izjave poput: Činim li premalo? Trudim li se premalo da bih mu se približio? ili Teško mi je postavljati granice. Neko drugi bi radio ovaj posao puno bolje od mene... Još jedna od čestih pojava u radnom okruženju koja dovodi do sličnih posljedica je mobing. Mobing je mučenje, šikaniranje radnog kolege i svjesno otežavanje nečijih uslova rada. Kao i kod sagorijevanja, dolazi do depersonalizacije, depresije, osjećaja bespomoćnosti i slično. Razlika između ova dva pojma je što u slučaju mobinga imamo jednog (ili više) zlostavljača koji se okome na osobu (daju joj nerealistične zadatke, šire glasine o njoj, upliću se u njen privatni život, prijete joj...). Kod sagorijevanja ne postoji odgovorna osoba u okolini nego se problem javlja jer specifični uslovi posla pogubno djeluju na nas. Kad je riječ o rasprostranjenosti sagorijevanja u odnosu na pol, utvrđeno je da postoje male razlike. Kod žena se sagorijevanje nešto češće javlja (45% žena iskusi sagorijevanje, a 37% muškaraca prolazi kroz isto 4 ) ali razlika postoji najviše u načinu ispoljavanja ovog sindroma: muškarci najčešće reaguju depersonalizacijom a žene kod žena je zastupljenija emocionalna iscrpljenost i osjećaj smanjenog ličnog postignuća. 4 Prema 41

42 Od čega zavisi sagorijevanje? Koliko će biti visok faktor izgaranja zavisi prvenstveno od toga kako osoba vidi svoje radno mjesto. Naime, svako radno mjesto ima dvije dimenzije, socijalnu i strukturalnu. Socijalna dimenzija je optimalna slika, prikaz stanja kakvo bi trebalo biti (na primjer: škola je mjesto gdje djeca dolaze da bi naučila korisne stvari, sticala drugare, razvijala vještine potrebne u životu). Strukturalna dimenzija je realna slika, prikaz stanja onakvog kakvo ono stvarno jeste (škola je mjesto gdje je puno učenika u jednoj grupi, nema dovoljno vremena ni materijala za kvalitetno učenje, djeca nisu motivisana za rad). Svako uvijek poredi ove dvije dimenzije, razmišlja o svom poslu, kako bi on trebalo da izgleda, kako stvarno izgleda. Što je nesklad između ove dvije dimenzije veći, to je faktor izgaranja, opasnost od sagorijevanja veća. BORBA PROTIV SAGORIJEVANJA Postoji nekoliko efikasnih načina za prevenciju i smanjivanje sagorijevanja. Svi su važni, doprinose poboljšanju i u međuzavisnom su odnosu, utiču jedni na druge. Slika 3. Faktori prevencije i smanjivanja sindroma sagorijevanja odmor i zabava etička praksa (jasno definisan ugovor) razvoj unutrašnjih motiva za posao promjena radnih uslova (razbijanje rutine) osjećaj kontrole (unutar nas) Odmor je bitan u borbi protiv sagorijevanja ali nije efikasan ako je u pitanju premor a ne umor. Kad radimo, umaramo se, dobijamo signal da je vrijeme za odmor. Nakon odmora se osjećamo dobro, oporavljeni smo i nema više osjećaja umora. Premor je hroničan, ignorisani umor. Ako nismo bili u mogućnosti da se odmorimo, ignorisali smo znakove koje je organizam slao, dolazimo u stanje premora. Tad i nakon odmora se osjećamo jednako loše, 42

43 kao da se nismo ni odmarali. Koliko god nam se nekad činilo da je odmor luksuz za koji nemamo vremena, ne smijemo smetnuti sa uma da je on u službi rada. Adekvatno radno vrijeme, pauze za vrijeme radne smjene, godišnji odmori jesu stavke za koje su se radnici borili kad su tražili poboljšanje radničkih prava i uslova rada. Danas je poznato da pauze, slobodno vrijeme, povećava produktivnost i zadovoljstvo (samim tim i motivaciju) ljudi na poslu. Odmor treba da bude prisutan u svim svojim oblicima: dnevni odmor, vikend odmor, mjesečni i godišnji odmor. Razvoj unutrašnjih motiva za posao znači da motivaciju, pogon za rad, ne tražimo u vanjskim činiocima (zato što roditelji očekuju da smo zaposleni, zato što nam treba novac) nego, da pored toga imamo i unutrašnje razloge za to (zato što se osjećamo korisnim, jer nas čini srećnim što nekome pomažemo, zato što taj posao omogućava da ispoljimo svoju kreativnost, da razvijamo određene vještine itd.). Samim tim, lakše stičemo osjećaj da je kontrola unutar nas, da nas vanjske okolnosti, nesklad socijalne i strukturalne dimenzije ne mogu puno uzdrmati i da možemo sami stvoriti adekvatnu radnu sredinu. Mogućnost promjene uslova rada (prevencija javljanja rutine) nam dozvoljava da posao koji nas ispunjuje, ali koji bi zbog stalnog ponavljanja u istim okolnostima doveo do javljanja dosade radimo na različit način, da razvijamo kreativnost u pristupu istim zadacima. Etika je usko vezana za sagorijevanje (najviše zbog doživljenog nesklada dvije dimenzije) i neophodno je jasno definisati uslove rada, napraviti precizan ugovor jer u protivnom, jaz između onog šta zaposlenik misli da treba da radi i onog što realno može da radi, postaje ogroman. Razmišljanje,moram, a ne mogu dovodi do osjećaja neuspjeha, neadekvatnosti, frustracije uslovima rada, apatije i depersonalizacije. KAKO PREPOZNATI SAGORIJEVANJE Znakovi sagorijevanja mogu biti očigledni kako radniku, tako i ljudima iz njegovog okruženja. Najčešće, oni ipak prolaze nezapaženo, ili ako i bivaju primjećeni, ne pripisuje im se veliki značaj. Sagorijevanje je proces, javlja se postepeno, zbog loših uslova i pretjeranog davanja koje se ponavlja iz dana u dan, iz sedmice u sedmicu. Zato je nekad najjednostavnije pomoću upitnika utvrditi gdje se nalazimo, na kojoj tački između zdravog odnosa prema poslu i sagorijevanja. Najpoznatiji upitnik sagorijevanja je Maslač upitnik sagorijevanja. Nešto mlađeg datuma su Kopenhagen upitnik i Upitnik američke zdravstvene organizacije

44 Prednost ovakvih upitnika je što osoba može da uradi samoprocjenu i da sama protumači rezultate. FRUSTRACIJA Frustracija je emocionalni odgovor na nešto što nije u skladu sa našim očekivanjima, načelima. Bilo šta da radimo, imamo predstavu kako će ta aktivnost izgledati, koliko će trajati, pod kakvim okolnostima će se izvršavati, i koji je konačan ishod. Ako nešto od navedenog se ne desi na očekivan način ili spriječi realizaciju slijedeće aktivnosti (mislili smo da imamo tri dana za neki posao a imamo samo dva; čekamo predugo u redu u opštini pa nećemo stići platiti račune u banci) dolazi do javljanja frustracije. Frustracija je usko povezana sa ljutnjom, razočarenjem, osjećajem bespomoćnosti. Što nešto više želimo, a što nam je to nedostižnije, frustracija je veća. UZROCI FRUSTRACIJE Treba imati u vidu da su izvori frustracije i način reakcije individualni i zavise od toga kako osoba procjenjuje sebe i svoju okolinu. Želje, očekivanja se razlikuju, kao što se i razlikuje izvor, uzrok frustracija. Najčešća podjela je na spoljašnje i unutrašnje uzroke. Spoljašnji uzroci su svi oni uzroci koji su van naše kontrole, van nas, poput nestanka električne energije, saobraćajne gužve, vremenske nepogode). Unutrašnji uzroci nastaju kad pri ispunjavanju ličnih ciljeva dolazi do unutrašnjeg konflikta. Unutrašnji konflikt se javlja kad postoji više želja koja jedna drugu isključuju (npr. želimo upisati kurs grnčarstva i kurs stranog jezika ali termini se poklapaju a i nemamo novca za obe obuke), ili kad nešto što jako želimo sa sobom nosi i negativne posljedice (npr. djevojci se dopada isti mladić kao i njenoj prijateljici, pa se boji da će njen izbor ili narušiti njihovo prijateljstvo ili je ostaviti bez partnera). U zavisnosti od naših osobina, uzroka, zavisi i način izražavanja frustracije. Slika 4. Načini izražavanja frustracije 44

45 agresivno ponašanje ljutnja, udaranje - po volanu, tastaturi... vika, psovanje, vrijeđanje pasivnoagresivno ponašanje sarkazam, ružne šale odgađanje posla, namjerno postizanje neuspjeha tvrdoglavost PREVAZILAŽENJE FRUSTRACIJE 1. potražiti okidače koji izazivaju frustraciju: nestrpljivost pri čekanju u redu; kad druga osoba sporo kopča šta joj objašnjavamo; nepouzdanost neke osobe ili sistema; osjećaj nepravde; insistiranje da se stvari urade na vlastiti način bez mogućnosti kompromisa 2. označiti misli koje se odnose na vas. Napisati ih u lijevoj koloni na papiru, u desnoj napisati protivmisao, moguće rješenje problema. Npr.: Petar je tako spor u razumijevanju, dođe mi da si počupam kosu. Petru treba vremena da razumije ali je jako vrijedan i pouzdan. Biću strpljiviji pri obrazloženju zadatka i koristiti jednostavnija uputstva. 45

46 3. Duboko dišite i brojite do 10 kad osjećate naviranje frustracije, pustite misli... Da li se stvari zaista takve kakve se čine? Koja moja reakcija bi na prikladan način pokazala moje brige, želje? Kako pozitivno da izrazim svoje mišljenje? Da li mogu da sagledam tuđe stanovište? 4. Zapamtite da se frustracija rađa iz želje da se ljudi ili dešavanja događaju na onaj način koji je zacrtan u našim glavama. Preispitajte nekad svoje stavove. Ako vam se čini da ste zaglavljeni, da ne postižete ništa, možda je vrijeme da drugačije osmotrite svijet oko sebe. 5. Vježbajte govorenje samom sebi kad osjećate da frustracija raste. Zapamtite: opravdavanje ovakvog ponašanja vodi vas u samosažaljevanje i vjerovanje da ste žrtva (sistema, posla...). Samim tim, spriječavate sami sebe da zaista nešto promijenite i da razvijate svoje ljudske potencijale. NENASILNA KOMUNIKACIJA VERBALNA I NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Komunikacija je razmjenjivanje verbalnih i/ili neverbalnih signala između dvije ili više osoba. Da bi komunikacija bila uspješna, poželjno je da svi učesnici razumiju sistem signala, dakle da razumiju jezik kojim se govori, da imaju isto tumačenje gestova poput kimanja glavom, pokretanja kažiprsta lijevo-desno. Komunikacija može biti verbalna i neverbalna. Čak i kad nam se čini da je isključivo verbalna, odnosno da nema izražene mimike i gestikulacije, ona (neverbalna) komunikacija je uvijek uključena. Neverbalna komunikacija koja je u pratnji 46

47 verbalne, često je nesvjesna, ljudi ne znaju, ne primjete da dok pričaju češkaju se po vratu, pogledavaju prema plafonu, mršte se i slično. Verbalna i neverbalna komunikacija treba da budu u skladu. Ako primjetimo da to nije slučaj, treba da vjerujemo neverbalnim signalima jer su oni pod manjom kontrolom nego verbalni. Na primjer, ako osobu pitamo da li se slaže sa nekom našom odlukom, ona odgovara da joj je to u redu a pri tome nas ne gleda, skuplja usne, mršti se, možemo posumnjati u njenu izjavu. Ne treba da sami zaključujemo šta je pravi odgovor, da li neko laže, pokušava da nas obmane, nego, ovo je signal da budemo na oprezu i da saopštimo toj osobi da nismo sigurni da ona stvarno misli to što govori. Neverbalna komunikacija može biti i svjesno upućena, da bi naglasili svoje riječi (da smo zbog nečega srecni, tužni) ili, da bi se sporazumjeli sa nekim čiji jezik ne poznajemo. I u takvim situacijama kad pričamo i rukama i nogama moguće je da se ljudi sporazumiju i razmijene informacije. NENASILNA KOMUNIKACIJA Za razliku od nasilne komunikacije koja može da dovede samo do kratkotrajnog prekida konflikta, nenasilna komunikacija omogućuje uspješna, dugoročna rješenja. Nasilna komunikacija jeste vid nasilja, kao što je i sama prijetnja nasiljem nasilje. Ona se oslanja samo na sistem moći, onaj ko je jači smatra da ima prava da određuje nekakav odnos, da zadovoljava svoje želje i potrebe ne obazirući se na to da li time ugrožava druge. Nasilna komunikacija samim tim što ne zadovoljava obje strane, ne dovodi do rješenja problema. Slabija strana trpi dok moć druge ne oslabi, ili dok ona ne ojača i zatim ponovo dolazi do novih sukoba. Jedini način prestanka ovakvog vida odnosa jeste razvoj nenasilne komunikacije. Ne treba smetnuti da je komunikacija odnos, može biti dijadni (između dvije osobe) i grupni. Naravno, rezultati su najbolji kad svi komuniciramo na poželjan način, ali uvijek treba probati na taj način riješiti konflikt 6. Na primjer, i uspješnost prevazilaženja bračne krize veća ako u savjetovalište idu oba partnera, nego u slučaju da savjetovalište posjećuje samo jedan bračni drug. Nenasilna komunikacija je aktivno, kreativno i konstruktivno rješavanje problema. Ona nije pasivan proces i ne podrazumijeva da osoba koja na ovaj način komunicira gubi sebe, svoj identitet i prava u procesu pregovaranja. Nenasilna komunikacija je vještina da prenesemo svoje 6 Tehnike nenasilne komunikacije su jako važne i u dječijem učenju, odnosno bitno je da ih primjenjujemo prilikom vaspitavanja. 47

48 viđenje situacije a da pri tome nikog ne vrijeđamo, nismo agresivni. To je sposobnost da se izborimo za svoja prava, bez ugrožavanja tuđih; da saslušamo druge bez osuđivanja i predrasuda. Postoje preduslovi koje moramo ispuniti da bi mogli komunicirati na ovaj način, jer ako ne radimo na vlastitom razvoju, jačanju određenih vještina i osobina, nećemo imati kapacitet da prepoznamo šta nam treba, da znamo kad je nepovoljnu situaciju moguće i na koji način mijenjati, da razumijemo druge. Dakle, moramo raditi na slijedećim osobinama: samopoštovanje i poštovanje drugih, spremnost na slušanje i razumijevanje drugih, prepoznavanje i zadovoljenje svojih potreba bez ugrožavanja drugih, saradnja, otvorenost i kritičnost, spremnost na samopreispitivanje, istrajnost u procesu, mašta, kreativnost, užitak. TEHNIKE NENASILNE KOMUNIKACIJE Kako smo u procesu komunikacije naizmjenično i govornik, i slušalac, potrebno je izgraditi vještine koje će od nas izgraditi i dobrog govornika i dobrog slušaoca. Da bi se to postiglo, primjenjuju se tehnike ja govor i aktivno slušanje. Ja-govor Ovim govorom mi ne bježimo od problema, od konflikta, nego otvaramo komunikaciju oko mogućeg uzroka. Razlikuje se od takozvanog ti-govora koji uvijek ima napadački, vrijeđajući ton, naročito u konfliktu ( Ti si zaboravio, Ti si zakasnila, Ti ne želiš da uradiš to ). Kad koristimo ti-govor, dakle napadamo drugu osobu, ona ima potrebu da se brani, ili pravdanjem, što često dovodi do još optužbi sa naše strane, ili, još češće, protivnapadom, ti-govorom gdje smo mi kritikovani. Ja-govor izbjegava ove zamke, omogućava nam da nekom saopštimo da nam određene stvari nisu po volji i kako bi voljeli da to riješimo. U strukturi ove tehnike imamo tri dijela: a) saopštavanje svog viđenja situacije (nečijih postupaka), odnosno: Kada vidim da... b) saopštavanje svojih osjećaja u tim situacijama:...ja osjećam... ili...ja poželim... c) saopštavanje željenog ishoda: Želio bih... ili Voljela bih... Na primjer: Kada mi kažeš da zavežem, osjećam se povrijeđeno i kao da ti uopšte nije stalo do mene i mog mišljenja. Volio bih da možemo da razgovaramo i da mi kažeš šta ti zapravo smeta. 48

49 ; Kada se ovako umorna vratim sa posla i zateknem punu sudoperu sudova, osjećam se loše, a voljela bih da podijelimo odgovornosti. Aktivno slušanje Pod navedenim pojmom se podrazumijeva ulaganje napora da govornika stvarno čujemo i razumijemo. Pažljivo slušamo svaku njegovu izjavu, ne kimamo mehanički glavom, ne čekamo da njegov glas zamre da bi dobili priliku i uskočili sa svojom pričom. Aktivno slušanje podrazumijeva vrstu parafraziranja, odražavanja govorniku nazad onog što je rekao/rekla. Pri aktivnom slušanju govorimo: drugim riječima..., dakle, ti želiš da kažeš... Takođe, reflektujemo i osjećanja: Čini mi se da se osjećaš... Na primjer: Osoba kaže: Tako bih voljela da se prijavim za ovaj posao ali se bojim da ga neću znati dobro raditi. Aktivan slušalac odgovara: Dakle, ti želiš da radiš taj posao ali strahuješ da nemaš dovoljno predznanja. Dakle, parafraziranje je ponavljanje onog šta nam je sagovornik rekao. To nije davanje savjeta, pričanje anegdota i slično. Koliko god imali dobre namjere, trudili se da budemo empatični, nekad u neznanju kažemo nešto što zakoči razgovor, spriječi razvoj dubljeg odnosa i komunikacije. Neke od izjava i postupaka koje blokiraju empatiju su: Davanje savjeta (trebao bi, moraš ); Nadigravanje (nije to ništa, da znaš što se meni dogodilo ); Poučavanje (kada bi ti učinila.to bi moglo biti pozitivno iskustvo); Tješenje (nisi ti kriv!) Tako drugoga udaljavamo od preuzimanja odgovornosti za vlastiti život i od pouka koje može izvući; Pričanje priča (to me podsjetilo na.) Tako oduzimamo sugovorniku glavnu ulogu i pokazujemo nepoštovanje; Zataškavanje (razvedri se) Ne možemo se nositi s osjećajima druge osobe i opet smo mi u glavnoj ulozi; Sažalijevanje (oh, jadan ti); Ispitivanje (kada si to primjetio?) Ovdje se radi o intelektualnom razumijevanju; Pravdanje (baš sam te mislila nazvati) Neiskreni smo i drugi to osjeća; Ispravljanje (nije bilo tako) Opet primjer nepoštovanja i intelektualnog razumijevanja; 49

50 SMANJENJE KONFLIKTA Postoje dva načina reakcije odnosno ponašanja u konfliktnim situacijama: asertivno ponašanje i neasertivno ponašanje. Neasertivno ponašanje može biti pasivno i agresivno. Kad govorimo o asertivnom ponašanju, ono uključuje sljedeće sposobnosti: tražiti usluge i postavljati zahtjeve, izražavati pozitivne i negativne osjećaje, reći ne nerazumnim zahtjevima. Da bi smo to i postigli, služimo se ranije navedenim tehnikama, koristimo ja-govor. Slika 5. Tehnike asertivne komunikacije (ja-govor) 7 Prema Rozenbergu 8, postoje četiri etape u smanjenju konflikta: objektivno određivanje problema imenovanje vlastitih emocija analiza vlastitih potreba asertivno traženje Kao što vidimo, ove četiri etape se poklapaju sa strukturom ja-govora. Dakle: Koristite zamjenicu JA; Jasno predstavite sebe, želje, problem; Koristite pozitivne fraze npr. Ja želim a ne Ja ne želim ; Branite svoja prava bez ugrožvanja tuđih; Budite svjesni i svojih i tuđih 7 Slika preuzeta sa: 8 Video sa detaljnim objašnjenjem uzroka i rješavanja (nenasilnim načinom) konlikta sa autorom, Maršalom Rozenbergom, možete pogledati na: 50

51 osjećanja; ne generalizujte 9 i iznosite svoje opažanje a ne procjenu ( Ani je ručak zagorio zadnja tri dana, a ne Ana je užasna, nesposobna kuvarica. ) Uspješno rješavanje konflikta dosta zavisi i od ranijeg odnosa koji su posvađane strane imale. Ako su bili bliski prijatelji, uspješno rješavali razmirice i ranije, konflikt će imati veće šanse da bude riješen. Ako se sukobljavamo sa osobom sa kojom ne želimo da budemo u kontaktu, ili s nekim koga smo tek upoznali, postoji mogućnost da konflikt potraje. Osim toga, važno je usmjeravati pažnju na problem, ne na protivnika. Naime, svaka strana koja je u konfliktu radi to što radi jer smatra da je to najbolje za nju. Pregovaranjem treba promijeniti situaciju tako da i onaj kome do tada situacija nije odgovarala, postane zadovoljan. Ne treba se fokusirati na to da postoje samo dva ishoda, ili pobjeđujem, ili gubim, moguće je promijeniti uslove tako da odgovaraju svakome do jedne mjere, ili toliko ih pogoršati da više niko nije zadovoljan 10. Slika 6. Mogući ishodi konflikta B dobija šta želi B ne dobija šta želi A dobija šta želi POBJEDA-POBJEDA POBJEDA-PORAZ A ne dobija šta želi POBJEDA-PORAZ PORAZ-PORAZ Nije uvijek moguće pobjeda/pobjeda rješenje ali je drugačiji osjećaj kad se traži način da se svi zadovolje a ne da se ide na nož. Uspješno rješenje nekad ide u vidu kompromisa, sve strane odustanu malo od svojih zahtjeva da bi malo dobile (sve su jednako zadovoljne, odnosno nezadovoljne), a nekad u vidu konsenzusa. Konsenzus podrazumijeva da svi iznose svoje poglede, stavove i potrebe. Jedan prijedlog se prihvata, drugi obacuje. Odbijanje nečijeg prijedloga mora biti obrazloženo tako da strana koja je predložila takav ishod razumije zašto je odlučeno u korist drugog prijedloga. 9 Prilikom konflikta, nemojte generalizovati, uopštavati. Koliko god vaši argumenti bili na mjestu, budete li govorili: mi nikad..., ti uvijek..., svaki put kad ja Kao u slučaju kad se dva djeteta svađaju oko igračke, umiješa se roditelj i za kaznu zbog svađanja, oduzme im spornu igračku. 51

52 POTREBE Potrebe podrazumijevaju psihološku pojavu koja na živa bića djeluje motivišuće pred biće se postavlja cilj (jesti, piti, spavati, imati krov nad glavom...). Potrebe aktiviraju bića da se pokrenu, da krenu ka ostvarivanju tog cilja. Potrebe se često nejasno definišu kao sve ono što nam je potrebno da bi preživjeli i imali zdrav život. Prvi dio ove odrednice je jasan, da bi preživjeli potreban nam je vazduh, san, voda i hrana. Postavlja se pitanje šta nam je potrebno da bi imali zdrav život? Koliko to različitih stvari obuhvata i koliko su te potrebe univerzalne za sve ljude? Ovdje moramo voditi računa da postoji razlika između želje i potreba. Najlakše ćemo razlikovati ove psihološke pojave ako vidimo kakve su posljedice njihovog neispunjavanja. Ako potrebe nisu zadovoljene, ishodi su jako loši smrt, ozbiljne zdravstvene poteškoće, nemogućnost normalnog funkcionisanja. Ako želje nisu ispunjene, osjećamo nezadovoljstvo, frustraciju ali nismo životno ugroženi. Ne možemo striktno podijeliti naše ciljeve i reći koji su u funkciji zadovoljavanja želja a koji u funkciji zadovoljavanja potreba. Posmatranjem razvoja cjelokupne civilizacije uviđamo da se prioriteti mijenjaju i da nešto što našim precima nije bilo neophodno, nama je sad u domenu potreba. PODJELA POTREBA Potrebe možemo kategorisati na više načina 11, u zavisnosti od kriterijuma koji smo izabrali, potrebe razlikujemo po: a) ulozi, te tako imamo primarne i sekundarne potrebe. Primarne su one potrebe koje su nam neophodne za preživljavanje, dok pod sekundarnim se ubrajaju one bez kojih možemo preživjeti ali su nam potrebne za normalno funkcionisanje. b) postanku, tu se dijele na urođene i stečene. Urođene potrebe su univerzalne, i rađamo se s njima kao i sva druga ljudska, odnosno živa bića. Stečene potrebe su specifične, razlikuju se manje ili više od potrebe ljudi koji nas okružuju. One se formiraju u skladu sa našim načinom odrastanja i vaspitanja, u skladu sa našim iskustvom i sa neposrednim okruženjem. 11 Zvonarević, M. (1976): Socijalna psihologija. Školska knjiga Zagreb. Štampa. Osijek. 52

53 c) području, na biološke i socijalne. Biološke potrebe se odnose na tjelesne potrebe koje fizički održavaju naš organizam funkcionalnim (san, hrana, voda, mokrenje itd.). Socijalne potrebe su potrebe koje se ispunjavaju u našem okruženju (komunikacija, osjećaj pripadanja...). d) rasprostranjenosti, razlikujemo univerzalne, regionalne i individualne potrebe. Univerzalne potrebe su one koje su zajedničke svim ljudima bez obzira gdje žive. Regionalne su ograničene na određeno područje i usklađene su sa vremenskim prilikama, načinom života i temperamentom ljudi u toj oblasti. Individualne potrebe su specifične i razlikuju se od čovjeka do čovjeka. Pri površnom čitanju lako je zaključiti da se ove podjele preklapaju, npr. univerzalne i urođene, individualne i stečene. Podjele su prije svega navedene da bi lakše shvatili koliko je široko definisanje potreba i koliko se njihov intenzitet i broj razlikuje među pojedincima. Prema Zvonareviću 12, potrebe možemo podijeliti u tri grupe: 1) primarne biološke potrebe koje dijelimo na: a) potrebu za materijama (unošenje vazduha, tečnosti i hrane) b) potreba za eliminacijom (izbacivanje urina i fekalija) c) potreba za očuvanjem fizičkog integriteta (izbjegavanje smrtonosnih situacija) d) potreba za spavanjem i odmorom e) seksualne potrebe 2) primarne socijalne potrebe a) potreba za afirmacijom b) potreba za društvom, kontaktom c) potreba za simpatijom d) potreba za socijalnim konformizmom e) potreba za promjenom 12 Zvonarević, M. (1976): Socijalna psihologija. Školska knjiga Zagreb. Štampa. Osijek. 53

54 f) potreba za istraživanjem 3) sekundarne potrebe Vrativši se na priču s početka poglavlja, aktuelno je polemisanje o proširivanju liste potreba, o željama koje su se preobrazile u potrebe. U savremene potrebe se ubrajaju slijedeće: adekvatna hrana (raznovrsna, nutritivno bogata), adekvatno stanište, sigurno okruženje za rad, nabavka odjeće, adekvatna medicinska njega, zaštićenost u djetinjstvu, značajne veze sa drugim, fizička i ekonomska sigurnost, sigurna kontracepcija i porođaj, prikladno obrazovanje. MASLOVLJEVA HIJERARHIJA POTREBA Abraham Maslov je američki psiholog najpoznatiji po hijerarhiji potreba koju je konstruisao polovinom prošlog vijeka. Zainteresovan za pozitivne aspekte ljudske ličnosti, za rast i razvoj pojedinca, on je prikupljao podatke potrebne za razumijevanje ljudske motivacije. Vremenom je uvidio da se potrebe raspoređuju u pet kategorija, od najosnovnijih ka specifičnijim, s tim da je neophodno ostvarivanje primarnijih, donjih potreba da bi se prešlo na zadovoljavanje potreba koje se nalaze na ljestvici iznad. Dakle, ne možemo očekivati da će neko imati potrebu za druženjem, pripadanjem ako je gladan i žedan i tijelo mu stalno šalje signale da mora da unese hranu i vodu. Slika 7. Maslovljeva hijerarhija potreba 54

55 Na dnu piramide njegove hijerarhije potreba su fiziološke potrebe 13. To su potrebe čije je ispunjenje neophodno da bi ostali živi - disanje, san, voda, hrana, čak je i seks neophodan za nas jer želimo da produžimo vrstu. Slijedeća stepenica u piramidi su naše potrebe za sigurnošću. Potrebe su ostvarene kad se osoba osjeća sigurno i obezbijeđeno, kad osjeća da neće biti fizički ili psihički povrijeđena. Ovdje pripadaju potrebe: življenje na sigurnom području, ljekarsko osiguranje, stalan i bezbjedan posao, novčani prihodi i ušteđevina. U sredini piramide vidimo naše emocionalne potrebe - ljubav i pripadanje. Onda kad osoba zadovolji fiziološke potrebe, kao sto su spavanje i disanje, i potrebe sigurnosti, život na bezbjednom mjestu gdje znamo da smo sigurni od prijetnji i opasnosti, više potrebe postaju sve više važne: naša potreba za prijateljima, naš osjećaj pripadanja i naša sposobnost da pružimo i primamo ljubav.ovo su sve emocionalne potrebe koje moramo ispuniti da bi nastavili dalje kroz Maslovljevu hijerarhiju potreba. Slijedeće što postaje važno ljudima kao autonomnim živim bićima je proživljavanje osjećaja poštovanja. Da bi se osjećali dobro, želimo da se osjećamo značajnim, da vrijedimo. Stvari zbog kojih se osjećamo važnim i značajnim su: samopoštovanje, uspješnost, pažnja, prepoznavanje i reputacija. Naposljetku, na vrhu Maslovljeve hijerarhije je samoostvarenje. 13 Hali Henkok, Overview of Maslow's Hierarchy of Needs: https://www.youtube.com/watch?v=eh04osnuvcw 55

56 Prema Maslovu, samoostvarenje je izazov dostizanja svog punog potencijala i postizanja povezanosti sa svijetom. Samoostvarenje je razvoj vlastitih potencijala i sposobnosti u području u kojem osoba djeluje. Česta zabluda je da su samoostvareni samo oni koji postižu izrazite uspjehe u područjima nauke ili umjetnosti. Svaki pojedinac može postići ovaj nivo ukoliko se posveti onome što mu je važno i u čemu može biti uspješan. Neke od crta koje su povezane s tim su: istina, mudrost, pravda, moral, nedostatak predrasuda. Imajte na umu da kad razmišljate o samoostvarenju, to nije kraj puta, zadnja destinacija. Zašto je važno razumijevanje Maslovljeve hijerarhije potreba: Ako proučavate ljudsko ponašanje, ako ste psiholog, savjetnik, pružatelj podrške, važno je da znate gdje se vaši klijenti nalaze na piramidi. Morate razumjeti gdje se nalaze prije nego što budete mogli da radite na problemima. Nema mnogo smisla da motivišete nekog da uči, radi na sebi, ako njegove primarnije potrebe nisu zadovoljene. U skladu sa navedenim, pitanje na kraju za razmišljanje: Da li osobe sa posebnim potrebama imaju posebne potrebe. Ako imaju, koje? Koliko je riječ o posebnoj vrsti potreba, a koliko o nemogućnosti da se samostalnim zalaganjem ta potreba ostvari? SOCIJALNA IZOLACIJA Socijalna izolacija je potpun (ili gotovo potpun) izostanak kontakta sa članovima društvene zajednice. Socijalnu izolaciju ne treba da miješamo sa emocionalnom izolacijom. Pod potonjom se podrazumijeva stanje izolacije kod osobe koja se čini socijalno dobro uklopljena, koja komunicira, sarađuje sa članovima društvene grupe ali koja se u emocionalnom smislu osjeća izolovanom, neshvaćenom od strane te grupe. Socijalna izolacija nije kategorija, procjena da li je neko socijalno izolovan ne mora biti laka i očigledna. Prije bi mogli opisati ovaj fenomen kao kontinuum, dugački put na čijem jednom kraju se nalazi socijalna uključenost a na drugom potpuna izolacija. Između ova dva ekstrema može se nalaziti bezbroj podtipova (ne)uključenosti koji više ili manje vuku ka jednom kraju. Socijalna izolacija podrazumijeva od provođenja u kući nekoliko dana sedmično do stalnog provođenja vremena u kući; od održavanja kontakta samo sa članovima uže porodice do 56

57 potpunog prekida kontakta sa ljudima; od povremenog povlačenja (npr. samo zimi) do hroničnog stanja. Česta je podjela na prisilnu i dobrovoljnu izolaciju. Sagledavši problematiku malo dublje, usuđujemo se reći da ova podjela nije dobra jer ne postoji dobrovoljna izolacija. Pod prisilnom bi mogli podrazumijevati onu izolaciju kad se osoba aktivno trudi da se uklopi u zajednicu, inicira kontakt sa članovima a oni je ili ignorišu ili otvoreno odbacuju. Onda kad se osoba odluči na dobrovoljno povlačenje, ona to ne radi zato što ne želi kontakt nego da bi izbjegla neminovan scenario tj. ignorisanje ili šikaniranje. Dakle, osoba ne bira izolaciju jer joj prija i želi je, već da bi se poštedila neprijatnih posljedica koje pokušaj socijalizacije sa sobom nosi. Ličnost je struktura koja se sastoji od crta ličnosti (npr. savjesnost, saradljivost, otvorenost, ekstrovertnost, neuroticizam). Ekstrovertnost je crta ličnosti koja se odnosi na društvenost. Prema ovoj crti, razlikujemo dva osnovna tipa ličnosti, ekstrovertne osobe i introvertne osobe. Ekstrovertne osobe su one koje vole druženje, velike skupove, komunikativne su, samopouzdane, energične i optimistične. Introverti su mirniji, ne pokazuju lako javno osjećanja, prijatnije se osjećaju u manjim grupama, ne osjećaju potrebu da svaki slobodan trenutak provedu u druženju nego vole i da su sami. Navedenu podjelu je dobro imati na umu da ne bi olako procijenili nekog kao socijalno izolovanu osobu. Ako smo mi po prirodi ekstroverti, neće nam možda biti jasno kako neko odbija poziv na druženje jer želi da pročita knjigu ili je ćutljiv kad u društvu ima i nepoznatih osoba. Poznavanje ove podjele nam omogućava da uočimo razliku. Introvert je osoba koja nije socijalno izolovana, ona ima manje kontakata od ekstraverta ali nije nužno usamljena. Glavna karakteristika socijalne izolacije je usamljenost. Usamljenost je stanje kad je osoba izolovana ali ne uživa u samoći, nezadovoljna je tim stanjem ali ne vidi način da ga promijeni (dakle želi da stekne prijatelja, partnera). Dakle, problem je kad je samoća patnja a ne željeno stanje, kad stanja koje provedemo sami nije produktivno (odmaranje, učenje, hobi...). SOCIJALNA IZOLACIJA KAO SIMPTOM Socijalna izolacija se najčešće asocira sa slijedećim kategorijama: osobama koje su depresivne, starim licima, osobama sa poremećajem iz autističnog spektra, te osobama koje imaju zavisnost o igranju kompjuterskih igri. Kad je riječ o depresivnim osobama, povlačenje je jedan od simptoma koji je često prvi alarm da nešto nije u redu. Stara lica zbog otežanog kretanja, 57

58 porodične situacije (npr. partner je preminuo, djeca su daleko i oformila su svoje porodice) su često jako usamljena i imaju potrebu za ljudskim kontaktom. Ljudi i djeca sa autizmom su u svom svijetu i ne primjećuju i ne prihvataju kontakt (što ne mora biti tačno). Prema nekim izvorima 14, socijalna izolacija je simptom koji se spominje u čak 116 različitih bolesti. Bolesti koje mogu kao posljedicu imati socijalnu izolaciju se mogu podijeliti u pet kategorija: emocionalni problemi; poremećaji ličnosti; zavisnost koja iziskuje tajnost; određene bolesti (bolesti kao što su encefalitis, dječija ALD tj. adrenoleukodistrofija) i povlačenje zbog osjećaja srama (Npr. inkontinencija, koja može biti i urinarna i fekalna, dovodi osobu u jako neprijatnu situaciju ako mu se nekontrolisano pražnjenje desi na javnom mjestu. Zato radije izbjegavaju izlazak iz kuće). Osim bolesti, koje bi mogli navesti unutrašnjim uzrokom javljanja socijalne izolacije, ona može biti izazvana i spoljašnjim uticajem. Najčešće se javlja u slijedećim situacijama: kad je neko (najčešće zato što se po nekoj osobini razlikuje od drugih članova grupe ) zlostavljan, omalovažavan, ismijavan. Osim toga, često se izolacija javlja u procesu žalovanja zbog gubitka značajne, voljene osobe. Nezaposlenost može takođe da dovede do javljanja socijalne izolacije, da li uslijed gubitka uloge hranioca porodice, zbog osjećanja krivice ako se druži, troši novac a ne zarađuje ili zbog javljanja depresije. Serija istraživanja koje je obavio John T. Cacioppo 15, naučnik koji proučavanjem usamljenosti su pokazala da postoje neurološke razlike kod ljudi koji su socijalno izolovani i kod onih koji to nisu. Slika 8. Efekti izolacije na mozak

59 U istraživanju, navedeni autor i njegov tim pokazivali su serije fotografija (ljudi koji se nalaze u različitim prijatnim i neprijatnim situacijama) usamljenim i neusamljenim ispitanicima, i pri tome su mjerili moždane reakcije. Utvrđeno je da usamljeni ljudi mnogo slabije reaguju na slike. Kod neusamljenih ispitanika vesele scene aktiviraju dio mozga koji je važan za učenje i nagrađivanje (ventral striatum, na slici desno) a tužne scene dio mozga koji je vazan za emptaiju (temporoparietalni čvoru, na slici lijevo). Još uvijek nije jasno šta je uzrok, šta je posljedica. Da li zbog izolacije i usamljenosti, određeni dijelovi mozga se ne aktiviraju dovoljno često te se ulijene i zakržljaju. Ili, zbog razlika u moždanom funkcionisanju, ljudi bivaju socijalno izolovani. U svakom slučaju, dobro je imati ovakva istraživanja na umu i sjetiti ih se, naročito kad krenu komentari kako su npr. stari ljudi ne samo usamljeni nego i sebični, samoživi. Efekti socijalne izolacije su višestruki. Smatra se da dugoročna izolacija može ostaviti jednako ozbiljne posljedice kakve ostavlja na primjer pušenje. U jednoj studiji (Steptoe i saradnici, ) su imali 6500 ispitanika i tokom sedam godina su pratili da smrtnost u toj grupi. Čak i kad su svi drugi faktori izjednačeni (dakle kad svi ispitanici u toj grupi su istog pola, uzrasta i slično), socijalno izolovane osobe imaju 26% veći rizik od smrti. Socijalna izolacija je najveća kazna, zato ne treba da čudi zašto se u zatvorskoj sredini upravo ovaj način kažnjavanja najteže podnosi. Ona povećava osjećaj usamljenosti i depresije, strah od drugih ljudi, doprinosi kreiranju još negativnije slike o sebi. PREVENCIJA Iako socijalna izolacija ima mnoštvo negativnih posljedica, njeni efekti su reverzibilni, mogu se poništiti njenim prestankom. Kao i za sve ostale probleme, bolje je raditi na prevenciji socijalne izolacije nego raditi na integrisanju već osamljenog pojedinca u društvo. Slijedi nekoliko preporuka koje su efikasne kako u prevenciji, tako i u kasnijem radu tj. uključivanju u društvenu zajednicu: Uključivanje u društvo. Poznavajući koje su to najugroženije grupe (stara lica, lica sa različitim vidovima invaliditeta, lica koja imaju neku od prethodno opisanih bolesti), možemo prilagoditi sadržaje, prostor i ostale uslove tako da i oni budu prisutni i aktivni. Ne prepuštati stvari samo

60 slučaju, neka dođu ako im se dolazi, nego potruditi se katkad i saopštiti im da su dobrodošli i da se ne ustručavaju da i sami iniciraju kontakt. Edukacija (i okoline i korisnika). Slično kao i kod predrasuda, lakše se borimo sa problemom ako znamo šta je problem. Potrebno je ljude osvjestiti, da znaju šta je to socijalna izolacija, kako je prepoznati, te, kako ona može imati negativne posljedice na opšte zdravlje. Samim tim, naša volja, motivacija da se to stanje promijeni je veća. Savjetovanje i podrška (korisnika i njegove porodice). Osobe koje se povlače u socijalnu izolaciju često to čine zato što se osjećaju neshvaćeni, odbačeni od strane sredine koja ne zna kako je živjeti sa nekom hroničnom bolešću, kako je to kad za obavljanje svakodnevnih aktivnosti treba da se ulaže mnogo veći napor nego što to drugi čine. Upoznavanje ljudi koji prolaze (ili razumiju prolaženje) kroz specifične probleme, koji pomažu u savladavanju eventualnog osjećaja krivice ili srama, smanjuju mogućnost povlačenje u samoću. Aktivno provođenje vremena pod kojim podrazumijevamo kreativan rad, fizičku aktivnost, druženje, učenje su efektni načini sprečavanja javljanja socijalne izolacije. Bilo da se radi o individualnim aktivnostima, ili one uključuju i druge osobe, pozitivne posljedice aktivnog provođenja vremena su višestruke. Kod čovjeka razvijaju osjećaj samopouzdanja, smanjuju pasivnost i osjećaj bespomoćnosti i tako smanjuju doživljaj usamljenosti i neadekvatnosti. SOCIJALNE PREDRASUDE SOCIJALNI STAVOVI Prije nego što kažemo nešto više o socijalnim predrasudama, pozabavićemo se definisanjem i osobinama socijalnih stavova. Pod socijalnim stavom podrazumijevamo tendenciju da na određen način reagujemo prema osobama, predmetima i situacijama koje nas okružuju. 60

61 Tendencije usvajamo kroz odrastanje, razvoj, imitaciju bitnih osoba u našem životu (roditelja, bliskih rođaka i prijatelja, kasnije učitelja i kolega). Socijalni stav uvijek ima i emocionalnu komponentu (zato nikad nismo ravnodušni nego imamo prihvaćajući ili odbijajući nastup) što znači da uvijek postoji ili pozitivna ili negativna reakcija. Socijalni stavovi su izrazito otporni na uklanjanje ili izmjenu 17. Razlozi zbog kojih je to tako su slijedeći: naše opažanje je selektivno (ne primjećujemo i brže zaboravljamo ono što nije u skladu sa našim uvjerenjima, a primjećujemo i beznačajne detalje koji nas mogu uvjeriti u ispravnost naših stavova). Naše pamćenje je selektivno (lakše i detaljnije pamtimo ono što ide u prilog našim uvjerenjima a brže zaboravljamo ono što je protivrječno njima). Stavovi nas navode na izbjegavanje. Kako se ne bi suočili sa kontradiktornim činjenicama, često se razvija izbjegavajuće ponašanje. Ako smatramo da ljudi druge nacionalnosti i/ili vjeroispovjesti imaju negativne osobine, izbjegavaćemo kontakt s njima, druženje i dublje upoznavanje. Samim tim, nećemo imati priliku da dobijemo informacije koje će korigovati naše stavove. Tražimo uzajamnu podršku. Kao što izbjegavamo osobe ili situacije koje nisu u skladu sa našim stavovima, tako tražimo one koji jesu. U grupi sa kojom dijelimo stavove razmjenjujemo mišljenja, potvrđujemo jedni drugim pretpostavke i dopunjujemo svojim dokazima. Muškarac koji zastupa tradicionalnu podjelu kućnih poslova na muške i ženske neće tražiti podršku u društvu muškaraca koji ravnopravno dijele poslove, tj. onih koji su papučari nego sa onim koji razmišljaju isto kao i on. Česta je mentalna lijenost. Kad nešto procijenim da je dobro ili loše, mi se više ne bavimo procjenom te osobe, predmeta ili pojave. Uzmemo stvari zdravo za gotovo i ne razmišljamo da li je potrebno nešto u našem stavu promijeniti, uzeti neke nove činjenice u obzir. Stavovi su zbog svoje emocionalne komponente i iracionalni što takođe dovodi do otpornosti. To znači da postoji cijeli splet mehanizama odbrane koje čovjek nesvjesno koristi ne bi li odbranio svoje stavove. SOCIJALNE PREDRASUDE Socijalne predrasude 18 su vrsta socijalnih stavova, i kao takvi, sadrže u sebi pozitivne ili negativne emocije. Socijalni stavovi mogu biti logički i nelogički, dok za socijalne predrasude je karakteristično da nisu logički zasnovani. Kao što sama riječ predrasuda ukazuje, radi se o preuranjenom donošenju suda o nečemu, zaključivanju bez dovoljno informacija i poznavanja 17 Zvonarević, M. (1976): Socijalna psihologija. Školska knjiga Zagreb. Štampa. Osijek. 18 Milosavljević, B. (2001): Uvod u socijalnu psihologiju. Filozofski fakultet. Comesgrafika. Banja Luka. 61

62 realnog stanja. Predrasuda nikad ne postoji sama za sebe, ona uvijek potiče čovjeka na ponašanje (da nešto ili nekog izbjegne, da se suoči ili da pokuša ostvariti prisniji kontakt). Kako su negativne socijalne predrasude uzrok velikog broja problema, reći ćemo nešto o samim posljedicama predrasuda. Prije toga, bitno je naglasiti da i pozitivne predrasude imaju često negativnu stranu, npr. ako imamo pozitivne predrasude prema ženama to često ukazuje da postoje određeni negativni stavovi o muškarcima. SOCIJALNA DISKRIMINCIJA Socijalne predrasude dovode do javljanja socijalne diskriminacije što se najčešće ispoljava kroz marginalizaciju, socijalnu distancu i samoispunjavajuće proročanstvo. a) marginalizacija podrazumijeva isključenje, zapostavljenost u većini sfera društvenog života. Ako znamo da bi ljudi trebali imati jednake šanse za učešće i uspjeh bez obzira na pol, rasu i druge razlike, lako ćemo prepoznati da su pripadnici romske populacije marginalizovani kad je riječ o školovanju, da su žene zapostavljene kad je u pitanju politička karijera itd. b) socijalna distanca je pojam kojim se obilježava koliko je jedna socijalna grupa poželjna tj. prihvaćena u određenim sferama društvenog života. Postoje različiti načini za mjerenje socijalne distance, poput sociograma, Bogardusove skale socijalne distance gdje se odgovara na pitanja da li bi željeli/prihvatili da osoba iz određene grupe bude s nama u bliskom srodstvu pomoću braka, da smo članovi istog kluba, da smo komšije, kolege na poslu, da je ta osoba državljanin naše zemlje, samo posjetilac naše zemlje i da je isključen iz zemlje. c) Samoispunjavajuće proročanstvo podrazumijeva da smo formirali sliku o sebi, o svojim sposobnostima u skladu sa stavovima koje drugi imaju o nama. Dakle, pojedinac, žrtva predrasude i sam se doživljava onako kako ga drugi vide, kao bezvrijednog, lošijeg od njih. 19. STEREOTIPIJE Stereotipije (ili stereotipi) su proizvod ljudskog mišljenja za koje je karakteristično da su šablonski formirani, da su često u vidu klišea i uproštenog viđenja stvarnosti. Osnovna razlika 19 U ogledu poznatom pod nazivom Plave oči smeđe oči, eksperiment rasizma može se vidjeti na primjeru djece koliko su bolje odnosno gore rezultate postizale grupe u zavisnosti da li je učiteljica rekla da su sposobni i pametni ili ne. https://www.youtube.com/watch?v=vek759ff84s 62

63 između stereotipija i predrasuda je prisutnost, odnosno, odsutnost emotivne note. Stereotipije se pojavljuju jer uočavamo određenu šemu (ili nam, češće, drugi ukazuju na to) kod pojedine grupe ljudi (npr. Škoti su škrti, Japanci su marljivi). Predrasude imaju osuđujući ton, samim tim što neko pripada nekoj grupi, smatramo da je manje vrijedan, da imamo pokriće za omalovažavanje njegovih potreba i sposobnosti. Slika 9. Odnos i osobenosti predrasuda, stereotipija i diskriminacije. emocije (predrasude) mišljenje (stereotipija) ponašanje (diskriminacija) KORIJENI PREDRASUDA Postoje tri osnovna izvora odakle potiče formiranje i učvršćivanje predrasuda: a) Primarna socijalizacija, odnosno učenje u ranom djetinjstvu, u roditeljskom domu. Članovi naše najuže porodice su naši prvi i najuticajniji učitelji. Ako roditelji imaju predrasude, gotovo je sigurno da će ih i dijete imati. Sve što usvajamo, usvajamo ugledanjem na roditelje i sa bezrezervnim prihvatanjem. Tek u kasnijim godinama života ulazimo u fazu kad preispitujemo roditeljske odluke ali često su to tada predrasude toliko ukorijenjene da i ne primjećujemo da ih imamo. b) Socijalne nejednakosti. Ako odrastamo u društvu koje ljude ne tretira na jednak način nego su šanse za uspjeh, prihvatanje, obrazovanje različite ako ste dijete samohrane majke, osoba sa 63

64 tjelesnim invaliditetom, pripadnik romske populacije, šanse da se razviju predrasude o onima koji su van naše socijalne grupe su ogromne. c) Neka religiozna učenja. Iako većina svjetskih religija propagira ljubav i jednakost među ljudima, postoje određena učenja (još češće određena tumačenja neutralnih učenja) koja se zalažu za to da su pripadnici te crkve posebni, izabrani, bolji od ostalih koji će zbog svojih slabosti, nedostatka vjere, nesposobnosti iščeznuti kad dođe kraj svijeta. REDUKCIJA PREDRASUDA Iako je borba protiv predrasuda duga i teška, sa neizvjesnim ishodom, neophodno je boriti se protiv nje. Predrasude zbog emocionalne note koje posjeduju nikad nisu neutralne, i gotovo uvijek vremenom dovode do javljanja mržnje među rasama, etničkim grupama, religijskim grupama. Postoji nekoliko koraka na koje se moramo odlučiti da bi se uhvatili u koštac sa predrasudama: a) Porodično vaspitanje. Ako znamo da porodica ima veliki uticaj na javljanje predrasuda, jasno nam je da može biti i saveznik u borbi protiv istih. Roditelji koji nemaju predrasude, koji nemaju izražene pozitivne ili negativne stavove, odgajaće u istom duhu i djecu. b) Kontakt. Upoznavanjem osoba iz drugih socijalnih grupa stičemo uvid u njihove osobenosti, u to da se pripadnici jedne grupe mogu međusobno jako razlikovati i da ih ne možemo generalizovati. Takođe, uočavamo i da komunikacijom i saradnjom sa njima dolazimo do zaključka o sličnim interesovanjima, osobinama, što znatno ublažava oštru liniju koju smo povukli između njih i nas. c) Edukacija. Učenjem o tome šta su predrasude, o njihovim osobinama, razlozima nastanka i ukorjenjivanja, pomažemo lakšoj identifikaciji i prevenciji. Ako razumijemo mehanizam nastanka predrasude, teže ćemo neke činjenice uzimati zdravo za gotovo, pokušavaćemo naći u glavi razloge za i protiv određene teze koja tereti nekoga ili nešto. d) Legislacija odnosno donošenje zakona. Ako zakon ne zabranjuje diskriminaciju, postupke koji su pokrenuti rasnom, vjerskom, polnom i drugom vrstom mržnje, minimalni su izgledi da ne dođe do kulminacije u vidu sukoba, potlačivanja drugih. 64

65 DRUŠTVENE BARIJERE Kad govorimo o barijerama, najčešće nam padaju na pamet one vidljive, fizičke barijere (arhitektonski neosmišljeni pristupi javnim i privatnim zgradama licima sa fizičkim oštećenjima, nemoguć ulazak/izlazak u sredstva javnog saobraćaja) i komunikacione barijere (nerazumijevanje nečijeg načina sporazumijevanja, drugi jezik, korištenje gestovnog jezika kod gluvonijeme populacije). Barijere koje predrasude proizvode su najpogubnije i dovode do javljanja svih drugih oblika ograđivanja. Koliko god jedno društvo se javno zalaže za jednakost, pružanje istih šansi svima, gore navedeni problemi, barijere su stvarni pokazatelji segregacije koja postoji. Ako fakulteti mogu biti bez liftova i posebnih dizala, ako autobusi mogu biti bez spuštenih podova, ako sve emisije na maternjem jeziku mogu se emitovati bez odgovarajućeg titla ili prevodioca u manjem ekranu, kako možemo govoriti o jednakosti kad je sve podređeno vladajućoj većini. Aktivnim stavom ne protiv drugih, nego protiv predrasuda, utičemo i na aktuelni sistem, na onu strukturu koja ima monopol moći da se te stvari promijene. Kad osobe koje su u vladajućoj većini naviknu da svuda viđaju pristupne rampe, svuda čuju zvučne signale za slijepa i slabovida lica, vide prevedene emisije na televiziji za gluve, vide autistične osobe kako glasno pričaju i lepršaju rukama ili osobu sa Down sindromom kako šeta sa svojom porodicom ili prijateljima, moćićemo vjerovati da smo na dobrom putu iskorijenjavanja predrasuda. 1. PRUŽANJE PODRŠKE Ograničenje u intelektualnom funkcionisanju odnosi se na cijeli život osobe sa mentalnim oštećenjem kojoj je potrebna individualna podrška. Sniženo intelektualno funkcionisanje podrazumijeva i teškoće same po sebi i teškoće koje postoje u okruženju. Zato se potrebna individualna podrška određuje s obzirom na sposobnosti svake individue, kako bi se ona razvijala i bila uspješna. Individualni model i intezitet podrške se određuje prema pojedinačnim karakteristikama same osobe (Ibralić, F., Smajić, M., 2007, str. 16) Plan podrške i izrada plana podrške 65

66 Individualna podrška se definiše kao sredstvo i strategija koja je potrebna osobama s intelektualnim teškoćama (AAMR, 1992), a njen cilj je podsticnje i unapređivanje razvoja koje dovode do veće uključenosti u društvo, bolju prihvaćenost u zajednici i bolji kvalitet života. Prilikom određivanja podrške ne usmjeravamo se na nedostatke, smanjene sposobnosti i ograničenja, nego se usmjeravamo na samoodređenje i uključivanje u društveni život. Osobe sa mentalnim oštećenjem trebamo posmatrati sa stajališta njihovih potreba i interesa, a podrška koju im pružamo mora zadovoljavati osnovne ljudske potrebe, unapređenje razvoja, ostvarivanje prava, zapošljavanje i socijalno uključivanje (Thompson i sar., 2002). Pružanje podrške se kreira tako da obuhvata širok spektar potreba, da bude orijentisana na osobu, dovoljno fleksibilna da zadovolji različite prioritete i da osigura kontinuiranu evaluaciju promjena koje se dešavaju osobi sa mentalnim teškoćama tokom vremena. Kada planiramo potrebu za podrškom potrebno je ostvariti 4 komponente u procesu: 1. Utvrđivanje željenih životnih iskustava i ciljeva osobe Područja podrške Život u kući Život u zajednici Edukacija/osposobljavanje Zapošljavanje Zdravlje i sigurnost Ponašanje Socijalna zaštita Zastupanje Otkrivanje područja potreba za podrškom najbolje se provodi kroz intervju i opservaciju svakodnevnih situacija u kojima se osoba sa teškoćama nalazi. Može da obuhvatati bližu okolinu osobe, upotrebu javnog prevoza, upotrebu pomoćne tehnologije, i sl. 2. Određivanje inteziteta individualnih potreba za podrškom u različitim sredinama i aktivnostima; Područja podrške Život u kući Život u zajednici Edukacija/osposobljavanje Zdravlje i sigurnost Ponašnje Socijalna zaštita 66

67 Zapošljavanje Zastupanje Učestalost podrške Trajanje podrške Vrsta podrške Za ovu komponentu se koriste skale za određivanje inteziteta podrške koja obuhvataju gore navedene oblasti. 3. Razvijanje/kreiranje individualnog plana podrške; -koristiti timske procese planiranja prioriteta interesa u vezi sa životnim iskustvom i ciljevima -koristiti protokol inteziteta podrške za identifikovanje izvora podrške koji su potrebni i koji se trenutno koriste -uskladiti podršku sa prioritetima -napisati individualni plan podrške Pri sastavljanju individualnog plana podrške potrebno je jasno definisati šta, kako, gdje, od koga će podrška biti osigurana, a svrha je da se osobi sa mentalnim oštećenjem omogući iskustvo i ostvarivanje uključivanja u društveni život. Definiše se učestalost, trajanje i vrste podrške. 4. Praćenje napretka/monitoring Raspon do kojeg se iskustva i ciljevi ostvaruju Raspon do kojeg iskustva i ciljevi ostaju relevantni Raspon u kojem se individualni plan podrške provodi Evaluacija individualnog plana podrške Monitoring se obavezno vrši u saradnji sa korisnikom, porodicom korisnika i stručnom službom ustanove ako je osoba uključena u edukaciju ili rehabilitaciju. Svaka izmjena plana se bilježi što je važno za planiranje idućih koraka. 67

68 1.2. Izrada Plana podrške Za kreiranje individualnog plana podrške moramo znati: -sposobnosti osobe sa mentalnim oštećenjem koje omogućavaju adekvatno prilagođavanje -korisne tehnike i sredstva u ostvarivanju plana i -volju i sposobnost društva za integracijom osobe sa mentalnim oštećenjem (Jakulić, S., 1986, str. 96) Osnovni cilj pružanja podrške je mobilisanje potencijalnih kapaciteta osobe sa mentalnim oštećenjem sa zadatkom da ličnost postigne najproduktivniju moguću egzistenciju. Cilj individualne podrške je unapređivanje razvoja i uslova života koja će rezultirati većim učešćem u društvu, boljom prihvaćenošću u zajednici i boljim kvalitetom. Plan podrške: -kreira se na osnovu individualnih potreba koje se razlikuju zbog različitih kompetencija ličnosti, sredine, ciljevima i željenim posljedicama. Svaka osoba zahtijeva drugačiji plan podrške; -mora biti fleksibilan (jer može da se mijenja zbog različitih situacija); -mora određivati prioritete (za različite osobe, različite su važnosti prioriteti) i -definiše izvor podrške, svrhu različitih vidova podrške i intezitet podrške Uspješno pružanje podrške osobama sa mentalnim oštećenjima podrazumijeva što potpunije i šire poznavanje njihovih psihofizičkih sposobnosti, potreba i uslova za uključivanje u svakodnevni život. To ćemo saznati iz razgovora sa roditeljima/starateljima korisnika i opservacijom osobe u njenom okruženju. Potrebno je ispuniti Upitnik na osnovu kojeg se kasnije kreira Plan usluga. Upitnik sadrži opšte generalije o korisniku (ime i prezime, datum rođenja, naziv ustanove u koju su uključeni, osnovnu dijagnozu i ko brine o korisniku), pitanja iz oblasti brige o sebi (ishrana, oblačenje i svlačenje, lična higijena, fiziološke potrebe i korišćenje toaleta, zdravstvenohigijenske navike), odnos prema vršnjacima i procjenu oblika ponašanja. Upitnik potpisuju pružatelj podrške i roditelj/staratelj korisnika uz navođenje datuma popunjavanja. 68

69 Nakon proučavanja dobijenih podataka iz Upitnika, imamo jasnu sliku o korisniku, njegovim mogućnostima, sposobnostima, uklapanju u sredinu i tačan pokazatelj koliko je korisnik samostalan. Zajedno sa roditeljima se pristupa određivanju koja vrsta podrške je potrebna korisniku (iz oblasti: briga o sebi, transport, podrška tokom nastave, u slobodnom vremenu, i sl.) i odredi se intezitet podrške Intezitet podrške 1. POVREMENA PODRŠKA - kratkotrajna podrška u prelazni razdobljima ili situacijama promjene životnih okolnosti. Intezitet je različit. 2. OGRANIČENA vremenski je ograničena. 3. OPSEŽNA nije vremenski ograničena, redovna je u određenim situacijama. 4. SVEOBUHVATNA stalna, s visokim intezitetom, potrebna u velikoj mjeri i svim životnim aspektima. (Ibralić, F., Smajić, M., 2007, str. 16). Ako je podrška potrebna u kućnim uslovima, transportu, slobodnim aktivnostima, određuje se u saradnji sa roditeljima ili starateljima. Ako je potrebna u školi ili drugim ustanovama u kojima je korisnik uključen, podrška se kreira u saradnji sa stručnom službom i roditeljima/starateljima. Pružatelj podrške tokom rada popunjava Plan usluga koji se sastoji od oblasti Domaćinstvo, Transport, Nastava, Socijalne aktivnosti i Drugo. U Plan usluga se upisuju interval pružanja podrške za svaki dan u sedmici uz komentar. U napomene se upisuju nepredviđene situacije i aktivnosti, a sve se razmatra na kraju sedmice i tada se sa roditeljima/starateljima korisnika mijenjaju potrebne aktivnosti. Pružatelj podrške sa porodicom korisnika uspostavlja saradnički odnos. To je uzajamni proces, a pružatelj podrške treba da pokaže iskreno zanimanje za budućeg korsnika i njegovih potreba. Treba da uvjeri porodicu da je pouzdan. Ovo je odnos u kome je najvažnije povjerenje; 69

70 Uloga PP mora biti jasno definisana (zadaci, vrijeme, novčana naknada, kakva očekivanja ima porodica od PP); PP uvažava privatnost porodice i izbjegava intimna pitanja koja narušavaju dignitet porodice); PP treba objasniti roditeljima/starateljima da pitanja ne postavlja iz radoznalosti, nego da bi se prikupili relevantni podaci i objasniti im da će svi podaci biti zaštićeni; Važno je razjasniti pravila i ograničenja sa obe strane (PP ne sprema stan, obroke, i sl); Sve aktivnosti vezane za korisnika se dogovaraju sa roditeljima/starateljima i u skladu su sa trenutnim potrebama korisnika; Roditelji /staratelji moraju znati u svakom trenutku gdje se njihovo dijete nalazi Monitoring rezultata i učinkovitosti plana u saradnji sa korisnikom, porodicom i/ili starateljima i stručnom službom Monitoring je važan jer ukazuje na razlike između postavljenih ciljeva i realizacije procesa. Potrebno je tokom cijelog procesa voditi evidenciju nepredviđenih situacija da bi se mogle korigovati. Ukoliko nismo zadovoljni, vraćamo se na početak, odnosno preispitivanje željenih ciljeva. Može se desiti da su ciljevi dobro postavljeni, ali je potrebno mijenjati intezitet potrebe za podrškom (Thompson i sar., 2002, str.40). Monitoring se obavezno vrši u saradnji sa korisnikom, porodicom korisnika i stručnom službom ustanove ako je osoba uključena u edukaciju ili rehabilitaciju. Oni upućuju na moguće izmjene Plana podrške. Svaka izmjena plana se bilježi što je važno za planiranje idućih koraka. Stručna služba treba da osigura: - procjenu pojedinačnih potreba korisnika; - Plan podrške i zaštite; - realizaciju Plana podrške; - monitoring postignutih rezultata (Ibralić, F., Smajić, M., 2007, str. 296). 70

71 Stručna služba je nadležna da u okviru svojih kompetencija pronalazi rješenja koja idu u korist zadovoljavanja individualnih potreba korisnika i njegove integracije u socijalnu sredinu. 2. PODRŠKA I ASISTENCIJA PRI OBAVLJANJU SVAKODNEVNIH AKTIVNOSTI Poznato je da predispozicije sa kojima se dijete rađa određuju tempo i gornju granicu njegovog razvoja. Međutim, kvalitetu tog razvoja, u velikoj mjeri može doprinijeti uspješnost interakcije sa socijalnom sredinom. Mentalno oštećena djeca limitirana biološkim osnovama i neadekvatnim nivoom socijalizacije, često bivaju uskraćena u svom razvoju. Što je zaostajanje veće, veće su i disproporcije u kvantitetu i kvalitetu razvoja, posebno izražene na polju kognicije, motorike, komunikacije i socijalizacije. Organizovane vaspitno-obrazovne aktivnosti često su prezahtjevne u odnosu na njihove mogućnosti. Ako pružatelj podrške ima zadatak da pomogne korisnicima usluga u svakodnevnim aktivnostima, bavi se podrškom u obavljanju lične higijene, oblačenju, svlačenju, obuvanju, hranjenju, Komunikacija Osnovu međuljudskih odnosa čini komunikacija. Komunikacija je razmjena poruka između dvije ili više osoba. Za čovjeka su karakteristična dva komunikativna sistema neverbalni i verbalnolingvistički. U verbaloj komunikaciji informacije se prenose riječima. Neverbalna komunikacija se nadovezuje na verbalnu - nadopunjuje je, često govori više od riječi. vokalna nevokalna 71

72 verbalna Izrečene riječi Napisane riječi neverbalna Tonalitet, uzdah, vrisak, vokalni kvaliteti (glasnoća, akcenat) Gest, pokret, izraz lica, stav tijela Tabela 1.: hr.wikipedia.org/wiki/komunikacija Verbalna komunikacija Razvoj govora svakog pojedinca determinisan je njegovim psiho-fizičkim mogućnostima, s jedne strane, ali i nivoom i kvalitetom socijalnih interakcija, s druge strane. S obzirom da se razvoj govora i jezika odvija u sekvencama, može se reći da u normalnom psihofizičkom razvoju dijete počinje svoju komunikaciju sa okolinom preko grimasa praćenih fiziološkim krikom, zatim preko nekoordiniranih pokreta cjelokupne muskulature tijela koji vremenom prerastaju u ponašanja usmjerena ka nekom cilju, odnosno ka nekoj osobi. Tek u devetom, desetom mjesecu života djeteta javlja se namjera za svjesnim komuniciranjem. Prema Piaget-u prvi oblici govorne komunikacije se javljaju između desetog i dvanaestog mjeseca života djeteta, odnosno u vrijeme otkrića prisustva drugog u socijalnom polju. Sa navršenih osamnaest mjeseci života dijete je sposobno da doživi vlastito tijelo kao prostornu cjelinu (Piaget, J., 1986). U isto vrijeme se javljaju i neverbalne predstave koje predhode punoj govornoj komunikaciji. Rani razvoj govora je jedan od najboljih prediktora kasnijeg razvoja kognitivnih sposobnosti, jer je poznato da rani govorno-jezički razvoj u početku prati i nadograđuje se na strukture razvijene tokom senzomotornog perioda, preuzimajući osnovne strukturalne sheme ovog perioda. Zatim ovaj razvoj teče paralelno, da bi kasnije jezičke strukture postale osnova kognitivnih procesa. 72

73 Snižene kognitivne sposobnosti su glavni ograničavajući faktor razvoja govora kod mentalno nedovoljno razvijene djece. Međutim odstupanja u razvoju govora mogu biti i posljedica oštećenja govornog mehanizma, senzornih oštećenja, emocionalnih poremećaja ili neadekvatne stimulacije. Razvoj govora kod djece s niskim koeficijentom inteligencije odvija se istim redosljedom kao kod prosječne djece, razlika je u tome što se kod njih razvoj zaustavlja na primitivnom stepenu razvoja (Lanneberg, E., 1981, str ). Veliki broj ove djece kasnije progovori ili ne progovori uopšte, pa veliki značaj imaju predgovorne forme komunikacije (gestovi, dodir, oponašanje, pokazivanje,...). Karakteristike govora osoba sa lakim mentalnim oštećenjem ( IQ 50-69) Razvoj govora kod djece sa lakim mentalnim oštećenjem počinje sa zakašnjenjem, ali se većina djece osposobi da koristi govor u svakodnevnom životu i konverzaciji. Nepotpuno i usporeno ovladavaju narativnim elementima govora, produktivnim i reproduktivnim elementima ekspresivnog govora. Razumijevanje i korištenje jezika zaostaje u različitom stepenu. Govor ove djece je najčešće sveden na komunikativnu fluentnost, koja podrazumijeva elemente neophodne za svakodnevnu socijalnu interakciju. Međutim, viši nivoi razumijevanja i upotrebe govora, tzv. kognitivno jezičko umijeće, za većinu ove djece je nedostižno (Golubović, S., 2006, str. 36). Karakteristike govora osoba sa umjerenim mentalnim oštećenjem ( IQ 35-49) Osobe sa UMZ dosežu prelogički nivo mentalnog razvoja, odnosno stadijum intuitivnog mišljenja i inteligencije. Imaju usporen razvoj razumijevanja i upotrebe jezika, ali je nivo razvoja jezika različit. Neki od njih mogu učestvovati u jednostavnim razgovorima, neki mogu samo iskazati osnovne potrebe, neki nikada ne nauče da govore, iako mogu da shvate jednostavne naloge i mogu da nauče da upotrebljavaju gestove da bi djelimično kompenzovali govorne smetnje. 73

74 Spontani govor karakteriše se oskudnim riječnikom u kome preovladavaju imenice, jednostavna sintaksa i gramatičke nepravilnosti. Imaju latencu pri odgovoru, mali broj riječi i neadekvatnu upotrebu riječi. Karakteristike govora osoba sa težim mentalnim oštećenjem ( IQ 20-34) Ova kategorija mentalnog oštećenja slična je umjerenoj po kliničkoj slici, prisutnoj organskoj etiologiji i udruženim stanjima. Raspolažu sa elementarnim repertoarom verbalnih i neverbalnih komunikativnih sposobnosti. Njihova govorna produkcija karekteriše se smetnjama u artikulaciji glasova, oskudnim razumijevanjem i upotrebom jednostavnih funkcionalnih riječi i čestim poremećajima modulacije i ritma govora. Karakteristike govora osoba sa teškim mentalnim oštećenjem ( IQ ispod 20) Ove osobe su veoma ograničenih sposobnosti u razumijevanju i prihvatanju zahtijeva i uputstava drugih osoba. Većina njih je nepokretno, ograničeno pokretno, inkontinentno i sposobno samo za rudimentarne forme neverbalne komunikacije. Razumijevanje govora je svedeno na jednostavne naloge (Golubović, S., 2006, str. 45). Zajedničko za sve osobe sa mentalnim oštećenjem je : -oštećena verbalna produkcija: Paralingvistički znaci su izmijenjeni, od blagih odstupanja do potpune izmjene akustičke strukture glasa Fonološki razvoj ne odgovara uzrastu Morfološki razvoj karakteriše siromašan riječnik uz ograničenu upotrebu gramatičkih kategorija riječi Postoji i nerazvijena sposobnost građenja složenih sintaksičkih kontrukcija, prisutne su eholalije, a govor je djelimično razumljiv za širu okolinu (Znaor, M., 1995, str. 81). - nedovoljno razumijevanje govora: 74

75 Reakcije na akustičke signale karakteriše produženo vrijeme latecije Fonemski sluh je nedovoljno razvijen Razvijenost značenja riječi je ograničena na frekventne lekseme, a razumijevanje jezičkog iskaza ograničeno je na razumijevanje jednostavnih verbalnih naloga Kada govorimo osobama sa mentalnim oštećenjem, treba imati na umu da je njihov auditivni put drugačiji od našeg. Naime, ako im je sluh uredan u okviru fizioloških granica, auditivni put često je duži i potrebno je duže vrijeme za prepoznavanje auditivne draži u centralnom nervnom sistemu. To znači da kada pitamo ili nešto tražimo od njih trebamo sačekati malo, ne ponavljati nekoliko puta brzo ili glasnije, što ljudi obično čine time ih bombardujemo informacijama, pri čemu i ne čuju sve riječi. Kada im se obraćamo rečenice trebaju biti kratke, jasne i razumljive. Ne koristiti mnogo riječi jer možemo da zbunimo osobe koje imaju problema sa govorom. Iz ovih razloga oni koji rade sa osobama sa mentalnim oštećenjem trebaju se više oslanjati na neverbalnu komunikaciju kojom se izražavaju emocije, odnos prema sagovorniku, povjerenje i sl Neverbalna komunikacija Izrazom lica se postiže bolje razumijevanje poruke koja se prenosi. Posmatrač traži emocije na našem licu dok govorimo, dok mi na njemu u istom trenutku vidimo odobravanje ili ne, nepovjerenje ili povjerenje, saosjećanje. Neverbalna komunikacija odvija se putem fizičkog kontakta, ekspresije tijela, pantomime i gesta između dvije osobe. Može zamijeniti govor, regulisati tok razgovora, osporavati izgovorene riječi ili zavarati druge. (Šarić, V., Ćirić, S., 2012, str. 25). Strah i tugu vidimo u očima, sreću na obrazima, iznenađenje na čelu i usnama. Ti spontani, autentični izrazi emocija se razlikuju od onih koji se proizvode svjesno. Savremen, odrastao i civilizovan čovjek, iako se služi riječima, i dalje se smije, plače, steže pesnice, mada svoje afekte i riječima može da izrazi. Funkcije neverbalne komunikacije su: 75

76 Saopštavanje emocija i interpersonalnih stavova Samopredstavljanje Podrška verbalnoj komunikaciji Izražavanje socijalne pripadnosti u ritualima i ceremonijama (pozdravljanje, čestitanje...) Zamjenjivanje verbalne komunikacije (Jankulov-Putnik,T., Pušica-Tasić,J.,2005, str.146). Slika 1.: Posebno je važna neverbalna komunikacija mentalno oštećenih lica. S obzirom na to da je njihov govor oštećen, nerazumljiv ili potpuno izostaje, da bismo ih razumjeli i sporazumijevali se - moramo ih upoznati, prepoznati njihov način komuniciranja, upotpuniti ga i pomoći im da se bolje izraze koristeći različite načine komunikacije. Karakteristike neverbalne komunikacije mentalno oštećenih osoba 76

77 Neverbalna komunikacija osoba sa mentalnim oštećenjem je narušena, nedovoljno izdiferencirana i nerazvijena Nedovoljno izdiferencirana orofacijalna ekspresija Kontakt pogledom kratkotrajan i površan Kontakt fizičkim dodirom je moguć Upotreba i razumijevanje gesta slabo izražena Igra uslovljena nivoom mentalnog funkcionisanja, kratkotrajna, imitativna, sa elementima stereotipije, tečko se vodi i usmjerava, ne trpi promjene u izboru objekta i načinu sprovođenja (Golubović, S., 2006, str. 46). Na osobama sa mentalnim oštećenjem trebamo prepoznati emocije, njihove potrebe i želje, pomoći im da se sporazumijevaju sa okolinom. Isto tako, pokazat ćemo im kako da prepoznaju naše emocije, da nas razumiju, Svaka zajednička aktivnost se prati riječima i odgovarajućim izrazom lica, pokazivanjem, crtanjem i sl. Tehnike u komunikaciji sa korisnikom usluga Slušajte i posmatrajte korisnika sa pažnjom i srcem Prihvatite sva osjećanja Uzvratite adekvatno osjećanjima Stalan kontakt očima Govorom tijela pokazati empatiju Podsticanje razgovora (koristiti podsticajna pitanja) Čekajte ako korisnik usluga muca ili teško izgovara (ne završavati njegove rečenice, ne prekidati) Svim osjećanjima dati ime (prepoznati emociju, imenovati je i tako mu dati do znanja da ga razumijemo) 77

78 Pokažite mu da su svi osjećaji prihvatljivi (tuga, sreća, radost, ljutnja, ), ali da određena osjećanja moraju biti kontrolisana ( vidim da si ljut, ali ne pokazuj mi to pesnicama ). Ne kritikujte jer možda ne razumije, podstaknite prihvatljivo ponašanje kroz pokazivanje, primjere Prevazilaženje teškoća pri sporazumijevanju kod višestrukih smetnji kod osoba, teže mentalno oštećenih i teških motornih poremećaja može se primijeniti kroz neke od alternativnih sistema komunikacije (upotreba komunikacionih tabli, asistivne tehnologije ) Augmentativna i alternativna komunikacija AAC Ako djeca i odrasli imaju teške poremećaje i ometenosti i ne mogu da ostvare komunikaciju na prirodan način usmenim govorom ili pisanjem, onda se primjenjuje AAC. Ta metoda je dopuna/zamjena za prirodni govor/pisanje. Ostvaruje se upotrebom simbola i primjenom AAC tehnologije. Ako ih korisnik upotrebljava u komunikaciji sa roditeljima, pružatelj podrške treba da nauči kako se koriste. To su: - prekidači koji emituju poruke koje smo snimili, a koje zamijenjuju govor djeteta, - komunikatori rade kao i prekidači, ali mogu emitovati veći broj poruka, - simboli Boardmarker računarski program sadrži 4500 sličica za komunikaciju koje predstavljaju hranu, žvakanje, osjećanja, higijenu, zanimanja... Simboli se izdvajaju prema potrebama svakog djeteta, formiraju u vidu knjige, ogrlice komunikacione table, štampaju se i plastificiraju, - visoka tehnologija upotreba računara kod osoba koje imaju ograničene pokrete ruku (računar se koristi pokretima glave, očiju,...). 78

79 Slika 2.: Kretanje S obzirom da je razvoj osobe sa mentalnim oštećenjem često praćen značajnim odlaganjima ranog motornog razvoja, čak i u odsustvu vidnog neuromuskularnog deficita, treba očekivati da će njihovo kretanje, oblačenje, obuvanje i sve druge aktivnosti vezane za motorni razvoj biti usporene ili nedograđene. Motorika je izvršni dio psihomotorne aktivnosti i čini je neuromišićni sklop kao struktura i aktivnost mišića kao specifična funkcija te strukture. Tonus mišića je prvi stepen pokreta koji ostaje u mišiću, iz njega se izvodi segment pokreta koji izvodi motornu radnju, po čijem se završetku mišić vraća svom polaznom tonusu Tri su oblika tonusa mišića bazični (pripremna faza svakog pokreta, tipičan je za ličnost, može bitiprikladan, povišen i snižen), akcioni (napetost mišića u akciji) i paratonija (osoba nije u stanju da voljnom kontrolom utiče na opuštanje i napetost mišića) (Šarić, V., i Ćirić, S., 2012, str.20). U motornom razvoju djeteta prvo se javljaju grubi, a potom fini pokreti, odnosno, prvo se uspostavlja kontrola nad tzv. velikim mišićima, pa na malim. Djetetu je potrebno 4 do 5 godina da bi ostvarilo koordinaciju grubih pokreta, poslije 5 godine u stanju je da razvija fine koordinacije pokreta (Radulović, K., 1998). Uloga velikih grupa mišića je da održavaju tijelo u relativno stabilnoj poziciji. Mentalna oštećenja su praćena značajnim odlaganjima ranog motornog razvoja, te su mentalno ometena djeca po svojim motornim sposobnostima inferiorni u odnosu na djecu opšte populacije. 79

80 Bilo koji stepen nedostatka vezan za motoriku, lako je prepoznatljiv, posebno kod UMZ i TMZ osoba. Kod ove djece postoje evidentni poremećaji u motornoj organizaciji ili nemogućnost motorne organizacije pokreta prema njihovim namjerama. Teško i sporo uspostavljanje kontrole nad velikim mišićima kod umjereno i teže mentalno oštećene djece rezultira nestabilnim hodom, slabom koordinacijom pokreta i problemima u održavanju ravnoteže pri hodu naročito pri trčanju (Znaor, M., 1995, str. 69). Koordinacija pokreta ruku predstavlja posebnu teškoću za mentalno ometenu djecu. Pokreti ruku su neprecizni, često praćeni tremorom i perseveracijom, lišeni mogućnosti adekvatnog procjenjivanja pravca i razdaljine. Sve to ometa finu koordinaciju motornih aktivnosti. Uspješnost izvođenja finih pokreta sastoji se u uzajamnom djelovanju sa čulom vida. Vizuo-motorna koordinacija ima presudan uticaj na uspješnost sveukupnog procesa učenja, koordinacija oko-ruka ima prediktivnu vrijednost u ranom uzrastu za kasniji kognitivni razvoj Podrška i asistencija pri kretanju Djeca i odrasli sa mentalnim oštećenjem imaju probleme u kretanju, koje su kod nekih izražene više, kod drugih manje. Podrška im može biti potrebna u stanu, na ulici, u prevozu, u školi ili na svakom mjestu. KRETANJE U ŽIVOTNOM PROSTORU Sposobnost kretanja se naslanja na sposobnost sjedenja, puzanja i stajanja, a samo kretanje omogućava djetetu/odrasloj osobi da istražuje sve oko sebe. Naša uloga je da mu pomognemo u tome. U stanu/kući to će značiti da korisniku pružimo podršku u ustajanju, kretanju po prostorijama, odlasku u toalet, biranja mjesta za sjedenje, uklanjanju dijelova namještaja koji mu predstavljaju smetnju u kretanju kroz prostorije, ukazivati na kućne aparate koji su opasni i izbjegavati ih,... 80

81 Pružatelj podrške uvijek treba da sjedi sa djetetove dominantne strane, treba mu biti oslonac pri izvođenju svih radnji. Ako je korisnik u kolicima i ne može sam da ih pokreće, potrebna mu je pomoć pri prelasku iz kreveta u kolica, namještanje u kolicima i vožnji po prostoru, podršci pri prelasku iz kolica u krevet. Takođe se treba voditi računa o tome koliko korisnik u toku dana provede u kolicima i na vrijeme ga premjestiti u krevet. KRETANJE ULICOM Kretanje ulicom je daleko složenije od kretanja u stanu. Nije dovoljna samo sposobnost uspravnog stava i ravnoteže tijela. Broj učesnika u saobraćaju je velik, a tu su i određena pravila koja se moraju poštovati. Pružatelj podrške hoda pored korisnika, ako je potrebno pridržava ga, ili upravlja njegovim kolicima. Pri kretanju ulicom treba ukazivati na saobraćajna pravila, kojom stranom ulice se krećemo, prelazak na pješačkom prelazu i semaforu, uvijek ići istim putem do nekog mjesta. Takođe, izbjegavati preveliku gužvu da se korisnik ne zbuni i da se izbjegne guranje korisnika. Ono što je najteže kada je u pitanju obuka korisnika pri kretanju je to što je teško formirati šablon kretanja jer je broj situacija u kojima se korisnik može naći neograničen. Poseban problem predstavlja sposobnost procjene distance, brzine, smijera, snage i koordinacije koja je potrebna pri svakom koraku (Rapaić, D., Nedović, G., 2011, str. 89). Zato pružatelj podrške ima zadatak da pomogne korisniku pri kretanju, imenuje (gdje idu, gdje prelaze ulicu), primjeti kada se korisnik umorio te naprave pauzu ili sjednu na klupu da se odmore, hodati tempom koji odgovara korisniku i pri svakom izlasku na ulicu govoriti o opasnosti od automobila. Takođe, dok hodamo pokazivati mu velike objekte koje može zapamtiti, pokazivati korisniku šta se nalazi oko puta i na taj način razvijati prostornu orijentaciju. Podrška koju pružamo korisnicima u kretanju zavisi od njihovih sposobnosti. Posebno se vodi briga o korisnicima sa autizmom, poremećajem u ponašanju, hiperkinetičkim sindromom i težim mentalnim oštećenjima, koji se moraju čvrsto držati za ruku Odijevanje i obuvanje 81

82 Motorni pokreti koji vježbanjem postaju sposobnosti su: koordinacija, okretnost, elastičnost, snaga, brzina, ravnoteža i istrajnost (Bajić, B., 1976, str ). Svi ovi pokreti su potrebni za odijevanje, svlačenje, obuvanje i izuvanje. Izvođenje oblačenja i obuvanje (koji pripadaju oblasti samoposluživanja) otežavaju problemi sa mišićnim tonusom, refleksima, lezije CNS-a i predstavljaju primarna ograničenja pri vršenju pokreta i izvođenju ovih aktivnosti. Zbog nemogućnosti kontrole mišića postoje teškoće u adekvatnom zauzimanju položaja tijela, koordinaciji ekstremiteta i kretanju pri izvođenju pojedinih motornih cjelina (Sugden, D., Keogh, J., 1990, str. 33). Cilj koji pružatelj podrške ima u oblasti samoposluživanja je: Podrška pri razvijanju neophodnih osnovnih navika i vještina koji će korisnicima usluga pomoći da postanu što samostalniji, spretniji, te se lakše uključiti u društvenu zajednicu. Zadaci koje pružatelj podrške ima u ovim oblastima su: Pomoći korisniku da razlikuje dijelove odjeće i obuće Pomoći mu da bira odjeću i obuću shodno vremenskim prilikama Pomoći mu razlikuje odjeću za izlazak, spavanje Oblačenje i skidanje kaputa, mantila, jakne prvo uz pomoć, a onda samostalnije Obuvanje i izuvanje patika, cipela, čizama, papuča Oblačenje i skidanje donjeg rublja uz pomoć Razlikovanje naprijed-nazad, lice-naličje odjeće i rublja Otkopčavanje i zakopčavanje dugmadi, otvaranje i zatvaranje patent zatvarača na odjeći i obući Zakopčavanje i otkopčavanje kaiša i hozentregera Navikavanje da se odjeća i obuća stavljaju na određeno mjesto Kod starijih korisnka, podrška pri održavanju odjeće i obuće 82

83 Kako izvoditi ove aktivnosti podrške? Zajedno sa korisnikom biramo šta će obući (obavezno navodeći vrijeme napolju - ako se oblačimo za izlazak); Najbolje je početi ispred ogledala, stanemo iza korisnika, a okrenuti prema ogledalu (da bi korisnik jasno vidio šta radimo); Počnemo oblačenje uvijek od dominantne ruke/noge, navodeći stranu (desna ili lijeva); Ako je jedna strana tijela oštećena, onda prvo oblačimo odjeću na tu ruku/nogu, a kada se skida obrnuto; Prilikom oblačenja treba imenovati radnje ( ispruži ruku da obučemo rukav, nagnuli smo se na jednu stranu, a sada ćemo na drugu ); Treba imenovati dijelove tijela ( podigni nogu, zategnućemo jaknu preko leđa ); Aktivnost treba proteći u vedrom raspoloženju, dobroj atmosferi (ako korisnik nije raspoložen, potrebno je nasmijati ga); Svaki put oblačenje/skidanje izvoditi istim redoslijedom i na isti način (da bi se formirao obrazac koji će korisnik da slijedi kada počne sam vršiti ove aktivnost); Korisnik treba sve više da učestvuje, a onda i sam da počne da se oblači i svlači, koristeći naučeni obrazac; Dozvolite da radnja traje koliko korisnik to želi, ne ubrzavajte ga Moramo zapamtiti da se sve aktivnosti u kojima pružamo podršku korisniku, rade zbog same aktivnosti koja će im pomoći u praktičnom životu, učiniti ih sposobnijim i samostalnijim, a ne zbog cilja te radnje nekada je lakše da ih sami nahranimo, obučemo, vodimo za ruku, ali tada korisnici neće ništa naučiti, a naš zadatak jeste pružiti podršku i omogućiti im da sami učestvuju u svijetu oko sebe. 83

84 Obavljanje kućnih poslova Mentalno ometene osobe trebaju podršku i u ovom aspektu života, a u kojoj mjeri, zavisi od njihovog uzrasta. Roditelji obavljaju sve kućne poslove za i umjesto djece, ali kada dođu u rano adolescentno doba trebaju se obučavati za manje kućne poslove, za pripremu jednostavnog obroka i sl. Uspješno pružanje podrške pretpostavlja što potpunije poznavanje psihofizičkih snaga i sposobnosti korisnika, potreba i uslova njihovog uključivanja u svakodnevni život. U domaćinstvu korisniku se pruža podrška u vidu kretanja u stanu, održavanju higijene stana, rukovanju elektroaparatima (šporet, mašina za veš, pegla, fen, CD uređaj, bojler, TV prijemnik) - uz pomoć, kasnije samostalno, uređenju dvorišta, skupljanju papirića, zalijevanju cvijeća,... Osnovno što pružatelj podrške treba zapamtiti je: Strogo individualan pristup korisniku (prikladnost ličnim potrebama); Fleksibilnu uslugu; Kontinuiranu zaštitu u svakom trenutku; Uključenost korisnika; Omogućiti što je moguću veću nezavisnost korisnika Podrška i asistencija pri ishrani Ovaj vid podrške se obavlja u domaćinstvu ili u ustanovi/školi u kojoj korisnik boravi, a podrazumijeva: Podršku pri uzimanju obroka i ponašanje za stolom pripremu korisnika za obrok i uzimanje obroka; navika da se sjedne na svoje mjesto; podrška pri korišćenju kašike i viljuške; 84

85 da se ne govori dok se jede; da se hrana ne prosipa; podrška pri sipanju supe i variva uz pomoć, pa samostalno ne jesti neoprano voće i povrće koristiti samo svoj pribor pravilno sjedenje za stolom i ishranu podršku pri korišćenju tanjira, čaša, šolja pri stavljanju obroka i pribora na poslužavnik, vraćanje pribora nakon obroka osnovno o ishrani (kako se čuva hrana, higijena hrane, posuđa) povremeno uključivanje u pripremu hrane, kasnije podrška korisniku dok je priprema samostalno (Sokolovski, Ž., 1997, str. 41) Podrška pri obavljanju radnih/nastavnih aktivnosti i socijalnih uključenja Proces socijalizacije osoba sa mentalnim oštećenjem definisan je kao aktivna integracija u socijalno polje i jedan je od najvažnijih procesa koji se odvijaju u toku formiranja ličnosti, a odvija se od najranijeg djetinjstva do duboke starosti (Ibralić, F., Smajić, M., 2007, str. 148). Slabiji adaptivni potencijali praćeni sniženim nivoom intelektualnog funkcionisanja i krutošću misaonih tokova, čine saznajnu organizovanost mentalno oštećenih osoba nesposobnim da razumiju međuljudske odnose na očekivan način i da se primjereno postave. U socijalnim kontaktima razvijaju stereotipna ponašanja. 85

86 S druge strane, prihvaćenost mentalno ometenih osoba zavisi od nivoa emocionalne svijesti koja je jedna od osnovnih emocionalnih kompetencija (Ćolić, T., 2008, str.162). U interakciji sa drugima, učeći uloge osoba koje se brinu o njemu, dijete samo sebi postaje objekat sebe posmatra očima drugih, stiče svijest o sebi i saznaje o sopstvenom identitetu (Freud, S., 1969, str. 77). Uključivanje mentalno oštećenih osoba u vaspitno-obrazovnu grupu praćeno je teškoćama i zahtijeva saradnju porodice, vaspitača, nastavnika i pružatelja podrške. Pružatelj podrške treba pomoći djetetu da se uključi u grupu. Česta roditeljska zabluda je da će dijete naučiti da se igra ako gleda drugu djecu u igri. To se neće dogoditi. Djetetu se mora pojednostaviti šta se od njega očekuje, kako da se igra. Svaki korak mu se treba pokazati, voditi ga za ruku, omogućiti mu da shvati igru. Igra s drugom djecom je veoma važna, jer će dijete učestvujući u njoj postati dio grupe, što će ga činiti zadovoljnim i više će napredovati u svim aktivnostima. Ako dijete odrasta samo, bez drugara, postaće nezadovoljno, frustrirano, ljuto, a to se treba onemogućiti. U toku svih aktivnosti pružatelj podrške i vaspitač/nastavnik trebaju sarađivati. Pružatelj podrške treba osjetiti promjenu raspoloženja djeteta, ako se mnogo uznemiri - izvesti ga da malo prohoda pa se vratiti na nastavu. Ne dozvoliti mu da trpi odlazak u toalet, da se ne bi desila nezgoda,... Pružatelj podrške sjedi na dominantnoj strani korisnika. Takođe, sve nazvati svojim imenom, svaku aktivnost koju radimo ili ćemo uraditi. Ne ukazivati na greške. Dijete gradi svoj svijet dodirivanjem, posmatranjem, pokušajima, preko čula te mu treba dozvoliti da ih koristi i da učestvuje u svijetu oko sebe (Montesori, M., 2003, str. 261). Sredinu u kojoj korisnik boravi trebamo opremiti (njegovim interesovanjima prilagođenim) podsticajima na aktivnost koji mogu da vežu njihovu pažnju. Upotreba predmeta prema njihovoj namjeni usloviće uspostavljanje mentalnog reda u djetetu i približiti ga normalizaciji, prema Montesori Montesori, M. (2003): Normalizacija je pojam koji je u pedagogiju uvela Montesori kako bi njime iznačila fenomen koji se rađa u djetetu kada se ono duboko, cijelom svojom ličnošću koncentriše na aktivnost koju je slobodno izabralo. Takvo dijete postaje smireno, disciplinovano i zadovoljno. 86

87 Za veće korisnike pružatelj podrške je tu da ga prati na aktivnosti, pomaže mu u odijevanju i svlačenju, izuvanju, obuvanju, pratnji do toaleta, ishrani u trpezariji, treba da mu pruži podršku do prevoznog sredstva nakon nastave ili da ga prati u vožnji. Potrebno je voditi računa o ponašanju korisnika prema drugima o svim aktuelnostima izvijestiti roditelje/staratelje Pružanje podrške tokom slobodnih aktivnosti U slobodnim aktivnostima vrijeme se organizuje u zavisnosti od interesovanja korisnika, njegovih godina i onoga što roditelji žele. To može biti odlazak u bioskop, šetnja po parku, odlazak u igraonicu, igra u stanu/kući, dvorištu i sl. Slobodne aktivnosti trebaju biti primjerene sposobnostima korisnika i njegovom mentalnom uzrastu. Potrudit ćemo se da shvati i razumije događaje oko sebe. Kada zajedno šetamo, pokazivat ćemo zgrade, ulice, saobraćaj, prodavnice sve što je oko nas. Ako smo korisnika odveli u bioskop, trebamo odabrati adekvatan sadržaj i tiho objašnjavati radnju filma, isticati smiješne dogadaje,... Ako korisniku organizujemo igru u stanu/kući, potrebno je da je dobro smislimo i organizujemo kako bi je korisnik razumio. Trebamo se potruditi da to bude igra u kojoj ce čula biti uključena. Hiperaktivnoj djeci ćemo organizovati igru gdje će se kretati što više, umoriti se i kasnije biti pažljiviji na nastavi (preskakanje lastiša, žmurke, preskakanja prepreka, sakrivanja predmeta,...). Korisnicima sa autizmom smislicemo igru uz muziku, nesto što ce umanjiti njihove stereotipne radnje (crtanje, slaganje različitih materijala po boji, obliku, igre ko ce skupiti vise kockica u kantu, igre loptom i sl). Važno je zapamtiti da se korisnik nikada ne smije ostati sam, bez nadzora, niti se za igru smiju koristiti štetni i opasni predmeti. Za svaki izlazak pružatelja podrške i korisnika usluga, roditelji moraju znati i moraju dati saglasnost za to. 87

88 3. NORME PONAŠANJA PREMA SEBI I DRUGIM ČINIOCIMA Pružatelj podrške ulazi u porodicu, provodiće mnogo vremena kako sa korisnikom, tako i sa svim članovima porodice. Odnos sa svim članovima porodice treba biti profesionalan, jasan, bez miješanja u privatnost porodice. Ne trebaju se davati sugestije porodici koji tretmani, stručnjaci ili ustanove trebaju korisniku. Osnovni zadatak pružatelja podrške je pružanje podrške u svakodnevnim situacijama i aktivnostima. Osim toga treba da : omogući razmjenu informacija sa porodicom; očekuje jasna i konkretna uputstva u pružanju podrške; zajedno sa porodicom/starateljima vrši evaluaciju dana, sarađuje sa njima i zajedno vrše izmjene ukoliko je potrebno; se bavi prilagođavajem, socijalizacijom i integracijom u zajednicu uz organizovanje slobodnog vremena; što više razvije komunikaciju, vještine i igre potrebne da bi se dobro razumio sa korisnikom usluga; savlada slabost prilagođavanja korisnika zbog loše socijalizacije koja se može manifestovati kroz njihovu anksioznost, konflikte, različitim patološkim odbrambenim mehanizmima, regresijom, emocionalnim poremećajima, i sl.; Pružatelj podrške ne treba da: se bavi ličnim stvarima porodice; se miješa u vaspitanje korisnika, niti savjetovati porodici tretmane, terapeute, defektologe ili bilo koga drugog kome bi trebalo odvesti korisnika; dozvoli ponašanja prema sebi koji ga ugožavaju kao ličnost u bilo kom obliku. 88

89 4. SUZBIJANJE AGRESIVNOSTI I AUTOAGRESIVNOSTI Većina autora smatra da je agresivnost urođena energija, nagomilana u nervnim centrima. Kada količina nagomilane energije dostigne određenu ravan dolazi do eksplozije i bez spoljnih podražaja. From vidi dvije agresije u ljudskoj vrsti: dobroćudnu, koja služi prilagođavanju i preživljavanju i filogenetski programiranu koja odgovara na ugroženost životnih interesa, i zloćudnu, koja je nastala u uslovima ljudske egzistencije i proizvod je društva (Tadić, N., 2006, str. 229). Ako je dijete agresivno i dobija ono što želi, ono će nastaviti tako da se ponaša jer mu to obezbjeđuje dobar položaj i prednost. Agresija raste na osujećenje, a mišićna masa je glavni nosilac agresivne energije i organ rasterećenja. Napad bijesa predstavlja regresivni, zaostali oblik neposrednog pražnjenja agresije kroz mišiće, bez ikakve psihičke obrade i nadzora od ja sistema. Agresivnost je uvijek zahtjev da drugi promijeni svoje ponašanje (Milivojević, Z., str. 355). Gnijev i agresija mentalno oštećene djece su posljedica frustracije i nezadovoljstva koje ispoljavaju na neprirodan i primitivan način i često manifestacije njihovog ponašanja nisu rezultat njihovog stvarnog raspoloženja (Đorđević, D., 1982, str. 198). Agresija se dešava kada se ne udovoljava njihovim nagonskim potrebama. Nezadovoljstvo i srdžba mogu biti praćeni izlivom gnijeva, destruktivnostima i histeričnim napadima. Što je mentalno oštećenje teže, agresivna raspoloženja su (ukoliko postoje), teža i djecu je teže izvesti iz takvog stanja. Takva stanja su posljedica nerazumijevanja i neprepoznavanja svojih i tuđih emocija, emocionalni život im je ispunjen čestim frustracijama i neusjesima, imaju umanjenu socijalnu zrelost, slabo se snalaze u društvenim situacijama, ne razumiju prosječne vršnjake, teško ili nikakvo prilagođavanje očekivanjima sredine,... Svi ovi faktori formiraju ličnost mentalno oštećene osobe, te se one često ponašaju tako da tjeraju druge od sebe (povlačenjem ili agresijom) ili uče da manipulišu drugima (kao vid odbrambenog mehanizma) Milivojević, Z. (2008): Pojmovi agresija i agresivnost izvode se iz lat. ad-prema i gradi, gradus koračati, ići, tako da doslovno znače: prilaziti, nasrtati. 89

90 Uzrok nastanka agresivnosti slaba organizacija nagonskih težnji (agresije i rušilaštva) i slabog sklopa Ja- sistema (nepovoljni uticaji okoline, konstitucija, organski uticaji). Agresiju mentalno oštećenih osoba izazivaju frustracije koje nastaju: kada je dijete svjesno svojih nedostataka i osjeća se manje vrijedno i željeno; kada postoji suparništvo u porodici; u problematičnim porodičnim uslovima; kada su roditelji agresivni; kada su školske poteškoće nesavladive i stvaraju djetetu osjećaj manje vrijednosti; kada su roditelji previše strogi i dijete prelazi sa ispoljene ljutnje do potisnute i sprečene (nastaje kompulzivna agresija); često su u delikatnom emocionalnom stanju zbog kojeg se ne osjećaju sigurno ni voljeno često su socijalno izolovani (Ajuriaguerra, J., 1970, str. 244). Agresija može biti usmjerena prema spoljnim objektima ili potisnuta i vraćena na sebe. U zavisnosti od uzrasta može biti u vidu primitivnih oblika ponašanja (pljuvanja, grebanja, čupanja, vučenja, guranja, ujedanja,...sebe ili drugoga), impulzivna ponašanja automatizmi (napadi bijesa, ljutnja kroz pokrete dijelova ili cijelog tijela) i u vidu vegetativnih simptoma (lupanje srca, sužavanje svijesti). Autoagresivne radnje (samopovređivanje) upućuju na prisustvo anksioznosti, te iza samopovređivanja stoji dublji nivo psihičkih potreba i u tim slučajevima se traži stručna pomoć (psihijatar). Samopovređivanjem osoba preko mišićnih kretnji postiže izvjesno rasterećenje od osjećajne napetosti neprijateljstva, strepnje, tuge, ali istovremeno sebi zadaje bol i nauči da odmjeri količinu bola koje imaju zaštitno dejstvo (Tadić, N., 2006, str. 233). Prevazilaženje frustracija mentalno oštećenih osoba povjerenje i mogućnost da postane samostalan uprkos svom oštećenju prilagođavanje neposredne životne okoline njegovim potrebama i sposobnostima, uprkos njihovom izlaganju vrlo složenim uslovima 90

91 što je moguće potpunije uključivanje u uobičajene primjerene oblike stanovanja bez obzira na izolaciju i otuđenje. Na osnovu istraživanja Ganzberga, utvrđeno je da osobe sa mentalnim oštećenjem pokazuju najmanji procenat agresivnog ponašanja u dobi od 20 do 30 godina, ako su bile uključene u struktuirane rehabilitacijske programe (Gunzberg, H., 1974). ŠTA ČINITI DA SE AGRESIVNI OBLICI KOD KORISNIKA USLUGA SPRIJEČE sa korisnikom razviti odnos povjerenja odvojiti učinjeno djelo od njegove ličnosti (neka zna da vam je stalo do njega, ali da je taj postupak loš) hvaliti ga za dobra i odgovarajuća ponašanja pokazati mu kako da skrene pažnju na sebe prihvatljivim ponašanjem pomoći mu da prepozna svoja osjećanja ( sada si ljut, jesi li uplašen, prepali smo se ti i ja, boli me kada me udariš ) davati mu zadatke u kojima je uspješan usmjeriti njegovu energiju na druge (sportske ili radne) aktivnosti raditi sa korisnikom vježbe za opuštanje i zamišljanje (igre šta da si ptica,..., ako može da shvati) sa roditeljima sarađivati i djelovati zajedno (Miller, B., 2000, str.61). AKO JE AGRESIJA U TOKU priđemo korisniku s leđa i čvrsto ga zagrlimo držimo ga u tom položaju dok ne osjetimo da se smirio i da ravnomjerno diše ako je okrenut prema nama priđemo mu, uhvatimo za ruke i držimo ih u tim situacijama se ne smije pokazati strah, niti da ne znamo šta trebamo raditi glas nam treba biti jasan, siguran, intezitetom pokazujemo da je to neprihvatljivo ponašanje 91

92 korisnik uluga mora biti kažnjen za agresivno ponašanje uskratiti mu ono što voli (aktivnost, šetnju, TV), ostaviti ga izolovanog od drugih, ali u istoj prostoriji neko vrijeme (npr. sjedi za stolom sam dok se ostali igraju) treba da razumije zbog čega je kažnjen (kazna se ne odlaže za sutra ili neki bolji trenutak) roditelji/staratelji moraju znati za svaki neprikladan oblik ponašanja koji se dogodio. Naše korisnike usluga nikada ne smijemo fizički kažnjavati, ostavljati same u prostoriji, mraku, kazne ne smiju dugo trajati, ne smijemo im govoriti da su loši (usmjeravati se samo na trenutni postupak, a ne na ličnost). Dragoslava Plavšić, dipl. med. sestra Podrška i asistencija pri obavljanju higijenskih navika Higijena je nauka koja ukazuje na koji ćemo način sačuvati zdravlje, otklanjajući iz okoline sve one činioce koji mogu smanjiti otpornost organizma protiv bolesti i koristiti one faktore koji jačaju i unapređuju zdravlje ljudi. Higijena tijela je neophodna mjera održavanja i unapređenja zdravlja, jer koža predstavlja važan zaštitni organ čija površina kod odrasle osobe iznosi oko dva kvadratna metra. Koža štiti organizam od mehaničkih, termičkih i hemijskih uticaja, od prodiranja mikrobioloških agenasa, kao i od naglih promjena mikroklimatskih uslova spoljašnje sredine. Preko brojnih receptora, smještenih na površini kože, primamo različite signale koji nam služe za orijentaciju. Preko kože se vrši i razmjena materija. Čistoća kože utiče na disanje, termoregulaciju, imuni sistem, stvaranje pigmentacije, stvaranje vitamina D, kao i na održavanje elektrolitnog balansa organizma. Pri pojavi nečistoće sve navedene funkcije kože su suprimirane (otežane), dolazi do zatvaranja kožnih pora raspadnim produktima, djelovima sljuštenog epitela, znojem, sekretom lojnih žlijezda, raznim bakterijama i gljivicama, uz razvijanje neprijatnih mirisa. Sve to dovodi do iritacije, dermatitisa, folikulitisa i drugih kožnih promjena. Lična higijena Lična higijena je dio higijene koja nas uči kako ćemo njegovati naše tijelo i kakvim ćemo higijenskim mjerama ojačati naš organizam i smanjiti negativne uticaje spoljašnjih činilaca, uključujući uzročnike zaraznih bolesti 92

93 Ona se također odnosi i na higijenu ishrane i životnih namirnica, higijenu odijevanja, stanovanja, na režim života uopšte. Formiranje pozitivnih higijenskih navika u najranijem periodu i sprovođenje dobre higijenske prakse od presudnog su značaja za zdravlje i prevenciju bolesti. Šta je sve lična higijena? Higijena tijela i ruku (pranje ruku, kupanje, tuširanje, umivanje, pranje kose, pranje nogu, higijena tjelesnih otvora očiju, ušiju, usta i zuba, genitalija...) Pranje tijela i svrha održavanja lične higijene: Ljudsko tijelo se prlja vlastitim izlučevinama (znojem i lojem), a i prašinom i nečistoćom koja pada iz njegove okoline i kada se sve to pomiješa, čini samog čovjeka prljavim. Na ljudskom tijelu i koži, na tjelesnim otvorima, ispod nokata, stalno je prisutan ogroman broj mikroba, a za neke od njih nečistoćom postaju povoljni uslovi za njihov razvoj i opstanak. Higijenskom njegom tijela, smanjujemo da do takvih uslova dođe, a u svakodnevnom životu mora se misliti da tijelo bude čisto uvijek svih 24 sata. Lična higijena pranjem i kupanjem: Kupanje tijela ima veliku higijensku vrijednost i doprinosi opštem jačanju organizma, pojačava se funkcija kože, promet energije, kao i funkcija nervnog sistema. VODA je osnovno sredstvo za održavanje higijene a lične higijene posebno. Najbolji je učinak tople vode i sapuna. Topla voda uspješnije skida masni sloj sa površine kože, a time nečistoću i mikrobe. Sapun je neophodno higijensko sredstvo koje stvaranjem suspenzije ili emulzije otklanja i nečistoće koje se ne rastvaraju u vodi. Važno je napomenuti da je značajan izbor sredstava za pranje, tj. njegova ph vrijednost. Sapun male ph vrijednosti iritira kožu, a moguće su alergijske reakcije. Najbolje je koristiti neutralan sapun ili onaj slabo kisele reakciije ph 5, 5-6, dok se bazni ne preporučuju. Higijena kože: Osnovni preduslov da koža može obavljati svoju zaštitnu funkcije je da bude potpuno zdrava, neoštećena i čista. Znoj i loj se neprestano talože u koži, stvaraju slojeve, pa ako se koža ne pere zatvaraju se pore preko kojih se luči znoj i loj, a djelimično obavlja i disanje. Posljedica toga je da koža neugodno zaudara i ne obavlja svoje funkcije. Naslage znoja i loja, kao i ostala nečistoća, nadražuju kožu i izazivaju svrabež. 93

94 Higijena ruku: Od svih organa našeg tijela ruke su, obzirom na svoju funkciju, najviše izložene prljanju. Uloga prljavih ruku u sirenju crijevnih bolesti, je toliko važna i očita, da se crijevne bolesti / tifus, paratifus, dizenterija i dr. /često nazivaju "bolesti prljavih ruku". Isto tako značajna je uloga ruku u širenju crijevnih parazita /glista/. Za širenje crijevnih parazita odgovorna je, najčešće, nečistoća ispod nokata, u kojoj se zadržavaju jajašca parazita. Ruke treba prati prije jela i poslije svih radnji koje prljaju ruke, a osobito nakon prestanka rada, obavljene nužde, brisanja nosa, kao i nakon češljanja i diranja kose. Redovitim i pravilnim pranjem ruku broj mikroorganizama može se smanjiti za 100 do puta. Navika redovnog pranja ruku mora se usaditi djeci već u djetinjstvu. Nasapunati dlan, nadlanice, područja između prstiju i ispod noktiju. Dobro istrljati sva navedena mjesta u trajanju oko 30 tak sekundi, isprati ruke tekućom vodom i posušiti. Pranje nogu: Pravilna njega nogu održava noge u funkciji i kondiciji. Od velike važnosti za njegu nogu je i pravilna obuća, koja treba da odgovara anatomskom obliku i funkciji nogu, a da je pravljena od higijenskih odgovarajućih materijala. Noge treba prati svakodnevno, mlakom vodom i sapunom, a čarape treba mijenjati svaki dan, a najbolje su pamučne. Pranje kose: Folikuli na koži glave proizvode masnoću koja održava kosu mekom. U koži se, takođe, nalaze i znojne žlijezde. Masnoća, znoj i odumrle ćelije kože glave čine da koža izgleda masno i prljavo ukoliko se ne pere redovno. Kosa se održava čistom tako što se: redovno pere šamponom (često su jeftini šamponi jednako dobri kao i skupi); masira koža glave (taj postupak će odstraniti mrtve ćelije, višak masnoće i prašinu); kosa dobro ispere nakon pranja; koristi češalj sa široko postavljenim zupcima za češljanje mokre kose. Svako od ukućana koristi sopstveni češalj ili četku. Higijena zuba: Higijena zuba i usne šupljine treba biti sastavni deo tjelesne njege. Redovno čišćenje, ako treba i popravljanje treba početi jos od prvih mliječnih zuba. Najbolje je zube prati ujutro i uveče, posebno je važno uveče, jer se tako sprečava nakupljanje kiseline i raspadnih produkata u usnoj šupljini zvanoj "kiselinska noćna trauma", koja značajno oštećuje gleđ zuba. Pored ličnih mjera za održavanje zuba, važan je i povremen stomatološki pregled. Intimna (anogenitalna) higijena: 94

95 Zaslužuje veliku pažnju kod oba pola. Polne organe treba prati svakodnevno, mlakom vodom i sapunom.brisanje treba da bude odmjereno i nježno, posebno kod žena, pokreti treba da idu od polnih organa prema čmaru, a nikako obrnuto da se zagađenju, lako podložni ovi organi, ne bi zagadili klicama iz debelog crijeva. Potrebno je svakodnevno mijenjanje donjeg rublja. Higijena ishrane: Hrana ima fundamentalni značaj za život i zdravlje, koji se ogleda u višestrukim ulogama i funkcijama koje ona obezbeđuje. 1. Neophodna energija za odvijanje svih procesa u organizmu 2. Ona je izvor elemenata za izgradnju i regeneraciju tkvia 3. Hrana obezbjeđuje neophodne sastojke za biohemijske procese, odbranu od bolesti, genetsku supstancu. 4. Dobro izbalansirana ishrana, koja sadrži sve potrebne sastojke za obezbjeđivanje dobrog zdravlja i zaštitu od bolesti. Preporuke su: Koristiti više voća, povrća, ribu. Hranu koju treba izbjegavati: grickalice (čips, štapiće, smoki...), brzu hranu, slatkiše, gazirane sokove (cola, fanta...). Potrebno je tok om dana da se unesu tri glavna obroka i dvije užine. Fizička aktivnost: Nizak nivo fizičke pripremljenosti osoba sa mentalnom retardacijom najčešće je rezultat sedaternog načina života i nedostatka mogućnosti da se ove osobe uključe u bilo koje oblike planirane fizičke aktivnosti, zbog čega često nisu u stanju da adekvatno obavljaju aktivnosti svakodnevnog života i imaju ograničene mogućnosti za obavljanje radnih obaveza i zaposlenje. Redovna fizička aktivnost može da djeluje preventivno, smanji rizike po zdravlje i spriječi nastanak određenih bolesti, kao i da promoviše aktivni način života i poveća fizičke i radne kapacitete kod ove specifične populacije. Sport može imati važnu ulogu u životu osoba sa mentalnom retardacijom jer predstavlja dobru osnovu za razvoj fizičkih i kognitivnih sposobnosti. Higijena odjeće i obuće: Obuća mora biti udobna i funkcionalna, anatomski prilagođena, izrađena od prirodnih materijala koji omogućavaju dobru prozračnost. Obuću je potrebno redovno čistiti. Odjeća 95

96 mora biti uvijek uredna i čista, izrađena od tkanine koja se može iskuvavati i peglati. S higijenskog aspe kta najprikladnija je pamučna odjeća. Ona se lako pere, meka je, prozračna i upija vlagu, a takođe se lako održava. Sprovođenje njege i lične higijene kod osoba sa intelektualnim teškoćama Smjernice: Njega osoba sa intelektualnim teškoćama usmjerena je na pronalaženje načina kojim će osobi omogućiti najviši stupanj samostalnosti i neovisnosti o drugima pri usvajanju higijenskih navika (traje i godinama i zavisi od stepena ometenosti). Uključiti fizioterapeute i radne terapeute u pružanje pomoći i podrške bolesniku. Podučiti: nije cilj raditi umjesto bolesnika nego poticati ga i omogućiti mu aktivno sudjelovanje 1. Smjernice u vezi kupanja: procijeniti samostalnost pacijenta pri održavanju lične higijene, ako se pomoć pruža u kući pacijenta Saznati (od porodice) bolesnikove navike vezane uz kupanje, naročito pomagala koja koristi (anksioznost, odbojnost) individualizirati kupanje i definisati: svrhu kupanja (uklanjanje stolice i urina), učestalost kupanja Procjena mogućnosti sprovođenja higijene tijela Nemogućnost osobe da: prepozna značaj higijene tijela opere tijelo ili dijelove tijela dođe do izvora vode (toplo, hladno) reguliše protok ili temperaturu vode za kupanje pribavi pribor za kupanje obriše tijelo dođe i vrati se iz kupaonice Intervencija 96

97 najbolji način kupanja je pod tušem (u krevetu, kadi) kako bi se zadovoljile: pacijentove higijenske potrebe, unaprijedio imunitet, poboljšala periferna cirkulacija kupanje doživjelo kao umirujuća aktivnost te smanjila pacijentova agresivnost (nerado se kupaju) planirati aktivnosti tako da se prevenira pojava umora, gladi, nervoze (odabrati jutarnje časove kad je bolesnik najodmorniji) održavati ličnu higijenu uvijek u isto vrijeme i na isti način osigurati privatnost i dostojanstvo posmatrati kožu, poticati bolesnika da ju posmatra, usmjeriti mu pažnju na specifične promjene potreban pribor staviti nadohvat ruke temperaturu vode podesiti prema bolesnikovoj potrebi uz njegovo učešće (nepostojanje osjećaja za toplo-hladno) obilježiti vidno slavinu sa toplom i hladnom vodom upotrijebiti pribor koji pridonosi samostalnosti (četke na dugačkim drškama, sapun na dršci, držače za zid, stolicu u tušu) pojednostaviti proceduru uključiti pacijenta u kupanje u skladu s njegovim sposobnostima (ruka u ruci) pacijenta pohvaliti i nagraditi za sudjelovanje pri kupanju imati relaksirajući pristup. provesti postupke usmjerene sprječavanju pada (gumene podloške) Pri planiranju aktivnosti obratiti pažnju na okolne i ljudske činioce koji ograničavaju sposobnost kupanja poput: (cerebralna paraliza) naginjanja pri penjanju u kadu, dohvaćanja potrebnog pribora za kupanje, snage (hvata) potrebne za otvaranje slavina, snage potrebne za ustajanje iz kade. Prilagodite okolinu stavljanjem potrebnog pribora nadohvat ruke, snižavanjem slavina, i upotrebom fleksibilnog tuša. Osigurati prikladne mikroklimatske uslove u prostoru gdje se provodi kupanje pacijenta, paziti da je pacijent dobro pokriven (kupanje u krevetu) Ne žuriti se pri kupanju, odvojiti dovoljno vremena, budite nježni Imajte dovoljno strpljenja za bolesnikovo ponavljanje radnji Ako se pacijent kupa sam budite u blizini Napravite red u kupatilu radi mjesta u slučaju pomoći kod epi napada Kod kožnih promjena (zapaljenski proces) kupke u KmNO4 97

98 Procjena mogućnosti obavljanja nužde Nemogućnost: Intervencija kontrole akta defekacije odlaska do toaleta sjedanja ili ustajanja sa toaleta manipuliranja odjećom pri eliminaciji održavanja higijene po obavljanju nužde puštanja vode na toaletu napravite raspored eliminacije planirajte je u periodima kada je podražaj na defekaciju najjači i najučestaliji (40 min. poslije obroka), potičite pacijenta da sudjeluje pri eliminaciji u skladu sa svojim mogućnostima osigurajte prikladnu nagradu za sudjelovanje. povećavajte stepen sudjelovanja pacijenta s ciljem postizanja samostalnosti. osigurati prehranu i unos tekućine koji će doprinijeti normalnoj eliminaciji odvojte dovoljno vremena i nepožurivajte procijenite sposobnosti pacijenta pri obavljanu nužde, uočite specifičnosti npr. postoji li neki znak, kretnja ili sl. koje osoba pokazuje prije eliminacije stolice vodite računa o ishrani i uzimanju dovoljne količine tečnosti (opstipacija) procijenite i uočite uobičajen obrazac eliminacije u slučaju epizode inkontinencije uredite pacijenta i promijenite rublje i posteljinu preporučiti odjeću koja se može lako skinuti i odjenuti provesti razne postupke usmjerene sprječavanju pada, uklonite barijere na putu do u toaleta osigurajte prikladna kolica (ako su potrebna) radije nego noćne posude. ako je pacijent akutno bolestan koristite noćne posude ili pelene toaletni papir i pribor za higijenu ruku stavite nadohvat ruku pacijenta ako se inkontinencija teško stavlja pod kontrolu koristite pelene Smanjena mogućnost odjevanja i njege kose Nemogućnost: da odjene ili skine potrebne dijelove odjeće da pričvrsti, zakopča odjeću Nesposobnost osobe da: odjene čarape počešlja i uredi kosu pokupi odjeću obuje cipele 98

99 Intervencija procijeniti sposobnosti pacijenta da se samostalno odjene i počešlja, promatrati njegovu samostalnost pri odijevanju/češljanju saznati od članova porodice o mogućnostima pacijenta pri planiranju aktivnosti obratiti pažnju na okolne i ljudske čimbenike koji ograničavaju sposobnost odijevanja/češljanja poput dohvaćanja odjeće ili pribora za češljanja iz ladica, ormara prilagodite okolinu stavljanjem potrebnog pribora nadohvat ruke i vidljivo mjesto Autizam i problemi sa ličnom higijenom Jedan dio djece veoma teško oštećene u razvoju, sa veoma niskom inteligencijom, ima strahovitih problema u procesu učenja i ima ograničene mogućnosti u sticanju novih znanja. Čak, da bi se naučile neke praktične rutine iz dnevnog života, potrebno je izuzetno strpljenje, postupnost, puno vremena i ponavljanja. Potrebno je redovno i svakodnevno organizovati sticanje rutina kod deteta. Posebnu pažnju treba posvetiti elementarnim znanjima i ličnoj higijeni. Naučiti dete da ide u toalet je dugotrajan proces, neki put višegodišnji. Važno je djete učiti da jede samostalno i pedantno, da sipa sa mjerom u tanjir, da ostavi tanjir na mesto, obriše salvetom ruke i usta. Treba imati mnogo strpljenja i radovati se najmanjem napretku kada je djete nešto naučilo. Uprkos teškim funkcionalnim smetnjama koje djeca sa autizmom imaju, ako se podučavanje pruža sa radošću i entuzijazmom, ova djeca mogu da nauče mnogo toga što im je potrebno za svakodnevne aktivnosti. Ako na vrijeme krenemo trenirati djete, na primer, da pere zube i uz to koristi djetetovu naklonost ka zvučnim signalima, onda je lako naučiti djete da pere zube električnom četkicom. Motivacija djeteta, stpljenje roditelja i trening daju kao rezultat da je dijete naučilo jako važan momenat iz lične higijene. Najvažnija vještine neovisnosti je upotreba toaleta i kupanje. Za neke osobe će trebati mjeseci ili godine da ih se nauči kako da koriste ove vještine neovisno, ali to će biti dobro utrošeno vrijeme. To što su neovisni u korištenju toaleta i brizi o sebi će osigurati da su im dostupne mnoge opcije kasnije u životu, i dati će im dodatnu zaštitu od zlostavljanja. Ako dijete trenutno nije naučeno ovim vještinama učinite to svojim prioritetom broj jedan. Sve drugo može čekati. Kupanje i pranje kose djeteta koje ima poremećaj autističnog spektra može biti i dugotrajan i naporan i za dijete i za osobu koja ga kupa. Često imaju strah od vode, što je najteže za 99

100 obavljanje ovog jednostavnog čina. Prva stvar koju treba imati na umu je da dijete mora osjetiti kontrolu i zadovoljstvo pri kupanju. Tuševi ih plaše zbog načina na koji voda zvuči te može djelovati vrlo zastrašujuće za dijete pogotovo ako se plaše vode. Dopustite im da drže ručnik preko svog lica kako bi se spriječilo da voda ulazi u oči, nos i uši. Kod ispiranja kose i tijela koristite, recimo, veliku plastičnu posudu i polijevajte sa bočnih strana kako bi ste saprali sapunicu. To će omogućiti da voda pada daleko od lica i dijete će imati kontrolu nad situacijom, kao i činjenicu da mogu zaustaviti postupak u bilo koje vrijeme. To će olakšati djetetu osjećaj da su pod vodom. Još jedan savjet za tuširanje a to su čepići za uši za djecu kojima ne smeta boravak pod vodom, ali ne vole buku. Problemi koje možemo sresti kod osobe sa autizmom: Ne obraća pažnju na prljavost tijela i stanje odjeće ili panično odbija uprljati prste i ne tolerira malu mrljicu ili rupicu na odjeći. Stalno traži istu odjeću, ne tolerira da je treba oprati i promijeniti. Ili se potpuno presvlači više puta tijekom dana bez jasno vidljivog razloga. Ne obraća pažnju na stanje odjeće i osobni izgled ili je pretjerano fiksiran da se oblači na određen način, u određenu marku odjeće i ima određenu frizuru. Oblači prekomjerne količine odjeće ili zimsku odjeću traži čak i ljeti ali nije svijestan da je bos ili da je preslabo obučen za izlazak na hladnoću. Kada mu je vruće ne skida višak odjeće bez upozorenja, a kada mu je hladno ne oblači dodatnu odjeću koja mu je na raspolaganju. Pokazuje značajne teškoće u svladavanju toalet treninga i dr. higijenskih navika ili je pretjerano usmjereno na iste. Obavlja nuždu isključivo u određenom položaju ili samo kod kuće, zadržava nuždu satima ili je obavlja nakon ustajanja s toaleta, dugo vremena provodi na toaletu, odbija se ustati čekajući veliku nuždu iako je očito da nema potrebu, fascinirano je ispiranjem i nestajanjem fekalija ili ubacivanjem predmeta u toaletnu školjku, maže se fekalijama ili se u nedogled briše toaletnim papirom, traži kupanje i presvlačenje nakon velike nužde, itd. Kupanje: Procjena pre intervencije Samostalnost pacijenta (mentalni status) Pokretljivost i mogućnost suradnje (fizički status) Postojanje kontraindikacija (bolovi, resp. smetnje, nemiran pacijent itd.) Pacijentovog stanja kože i sluznica (ranice) Sugestije: 100

101 Prijatan i relaksirajući doživljaj Tuširanje lakše od kupanja Pojednostavite zadatak Ako odbija pokušajte kasnije Dopustite samostalnost ako je moguće Mislite na sigurnost (klizavo, rukohvati) Slijede savjeti koje možete primjeniti kako bi kupanje i njega kose bila prijatna djetetu, i kako biste omogućili da proces teče glatko: Pokažite djetetu šampon. Dopustite mu da ga pomiriše i dotakne. Ukoliko ćete koristiti i balzam, isto to uradite i sa njim. Šamponiranje i kupanje neka bude zabavno ali brzo. Uzmite njegovu ruku u svoju i zajedničkim pokretima dobro nasapunajte tijelo (dijete voli imati kontrolu nad situacijom). Dobro bi bilo koristiti proizvode koji predstavljaju kombinaciju šampona i gela za tuširanje. To olakšava proces kupanja i pranja kose. Ispirajte šampon sve dok voda ne bude potpuno čista. Ukoliko je djete osetljivo na češljanje, koristite sprej za raščešljavanje koji se ne ispira. Zahvaljujući upotrebi takvih proizvoda, nećete morati da ispirate kosu, a češljanje će biti lakše. Češljajte dete češljem sa širokim i retkim zupcima (ruka u ruci ispred ogledala) to će smanjiti napetost i dete će se prijatnije osećati. Ukoliko ćete koristiti proizvode za stilizovanje kose, ponovite proces pokazivanja proizvoda, dopuštanja detetu da pomiriše i dotakne proizvod, a zatim primenite proizvod. Pre sušenja kose, pokažite djetetu fen, a zatim ga podesite na umjerenu toplotu i najslabiju jačinu. Uperite malo toplog vazduha ka djetetovoj ruci ili šaci kako bi ono moglo da shvati da je to toplota i da ga neće povrediti. Kad vidite da detetu nije neprijatno uz fen, počnite sa sušenjem kose. Ukoliko tokom sušenja kose želite da se pomognete četkom, koristite ravnu ili prozračnu četku. Takve četke neće praviti dodatni pritisak na kosu. Pomozite djetetu da se uključi u svoju dnevnu rutinu njege kose. Prilikom četkanja ili češljanja duže kose, počnite od krajeva, polako idući ka temenu. Tako ćete lakše odmrsiti kosu. Problemi koji proizilaze iz toaletnog treninga Većina djece uspostave svoje toaletne navike kada su veoma mali. Djete je uspostavilo svoje toaletne navike kada ima kontrolu funkcija bešike i crijeva. Da bi dostiglo ovaj nivo kontrole djete mora prvo da dostigne izvjestan nivo fiziološke zrelosti. Povećavanje i stabilizovanje kontrole bešike i crijeva zahtjeva vrijeme. Stav roditelja igra važnu ulogu u tome. Prinudni stav i napor da se dijete natjera može da produži vrijeme koje je potrebno i zakomplikuje stvari. Mali broj djece hoće da ostane neutreniran; neprijatnost da se bude mokar ili prljav, potreba za udobnošću, i interesovanje za svoje sopstvene «proizvode» trebalo bi da stimuliše dete da upotrebljava nošu ili toalet. Neka djeca sa autizmom stiču toaletne navike na istom uzrastu kao i deca bez teškoća u razvoju. Ipak, većina dece sa autizmom stiču navike na kasnijem uzrastu. 101

102 80%-90% djece sa autizmom nisu spremna za trening do svoje četvrte godine. I u ovom slučaju uobičajeni principi učenja mogu da ne važe s obzirom da se mnoga djeca sa autizmom plaše WC šolje ili noše.. Savjeti za tretman u vezi problema sa toaletnim treningom U cilju da se podstakne toaletni trening važno je da djete razumije šta se od njega traži; lutka i knjige mogu da se iskoriste da bi mu se pokazalo šta će da se desi. Treba da se koriste jednostavne rečenice pri svakom objašnjenju i trening treba da se odvija u malim koracima. Bolje je da se djete stavlja na nošu ne više od pet minuta na svakih sat vremena. Može da bude nagrađeno samo zato što je ostao na noši a zatim ako je ostao više od pet minuta treba da dobije drugu nagradu. Ukoliko ništa ne obavi ne treba davati nikakve primjedbe. Povremeno, kada može da se očekuje neka od nuždi, djete treba da se stavi na nošu (pre obroka, kada ustane itd.). Fiksirano vreme pruža djetetu jasnu sliku i podršku. Napredovanje treba obeležiti na nekoj mapi (tabli). Djete može da zalijepi sliku na tabli ako je uspješno. Onaj koji uči djete treba da zabilježi slučajeve kada se djete upiški ili ukaki da bi se vidjelo kada je djetetu potrebno da ide u WC. Međutim, ne treba praviti galamu oko takvih događaja. Mokre ili prljave pelene treba promjeniti što je brže moguće tako da se djete ne navikne na tu situaciju i počne da uživa u neudobnosti. Neka djeca zaista ne vole nošu ili WC šolju i čak se boje buke. Vredi pokušati da se pronađe razlog ove nesigurnosti. U isto vreme djetetu treba dati vremena da se navikne na ove predmete. Na primer može da mu se dozvoli da se igra sa nošom stavljanjem malih predmeta u nju ili sipanjem vode u nju. Djetetu može da se nabavi takva noša na kojoj može udobno da sjedi. Obična WC šolja može da bude previsoka za malo djete i za njega može da bude korisno da ima nešto na šta može da stane. Veoma hladna WC šolja može da bude dovoljna da djete odvrati od nje. Drugi način da se djete sa autizmom trenira je prilagođavanje njegovim navikama koliko god je moguće. Primer za to je djete koje uvek kaki na podu čim ustane iz kreveta. Na pod može da se stavi papir da bi se izmet pokupio. Postepeno, umesto papira, može da se uvodi noša. I uz strpljenje i odlučnost može da bude potreban dug period pre nego što dete stekne toaletne navike. Pranje zuba i oralne preventivne mjere Oralne preventivne mjere kod autističnih osoba ne razlikuju se od preventivnih mjera koje se obično preporučuju ostalim, zdravim osobama, a to su pravilno i redovito provođenje oralne higijene, fluoridacija zuba, preventivno pečačenje fisura zuba u djece, savjeti o pravilnoj prehrani i naravno redoviti posjeti stomatologu. Kako autistične osobe obično pokazuju nisku sposobnost prihvaćanja promjena, njihova je edukacija o oralno-higijenskim mjerama najčešće dugotrajna i mukotrpna. Promjene treba uvoditi postupno i to korak po korak kako bi prešle u naviku i postale neka vrsta rituala. Vježbanje pranja zuba 102

103 U učenje pranja zubi treba se izvoditi svakodnevno i to tako da najprije djetetu treba dati zubnu četkicu da se igra s njom u prostoru u kojem inače boravi. Kada dijete prihvati igru četkicom, treba ga ciljano odvesti u kupaonicu i omogućiti mu da se u tom novom" prostoru igra četkicom. Prihvati li to, sljedeći je korak, dok je dijete u kupaonici, četkicu namočiti u vodu i dati je djetetu da je stavi u usta, a potom mu lagano trljati zube. Kada je i taj korak svladan, na četkicu se stavlja zubna pasta i ponovno djetetu sugerira da njome treba trljati zube. Iako se ovaj postupak može oduljiti na čak nekoliko tjedana, a ponekad i više, na kraju ipak dovodi do toga da dijete samostalno pere zube, jer mu je to ušlo u rutinu. Svaki korak i svako dobro ponašanje djeteta treba popratiti pohvalama, odobravanjem i eventualno simboličnim nagrađivanjem. Ponekad mogu pomoći i pomagala izrađena prema načelima vizualne pedagogije. Najčešće je riječ o slikama i ilustracijama koje na djetetu razumljiv način prikazuju radnje i ponašanje kakvo bi trebalo usvojiti. Slike koje ilustriraju postupak pranja zuba kod velikog broja autistične djece pokazale su se iznimno korisnima. Autistična djeca često imaju naglašenu potrebu za slatkišima i kašastom hranom, što pridonosi razvoju karijesa, pogotovo u okolnostima nedovoljne oralne higijene. Zato je dobro roditelje posavjetovati o pravilnoj prehrani koja treba uključivati što više sirovog voća i povrća, a što manje rafiniranih ugljikohidrata, te gaziranih i zaslađenih pića. Samo iznimno slatkiši smiju poslužiti kao nagrada za dobro ponašanje. Posjet stomatologu osobe oboljele od autizma Posjet stomatologu može biti iznimno traumatičan za oboljelu osobu i njegovu pratnju te nadasve iscrpljujući za stomatologa i stomatološko osoblje. To je vjerojatno jedan od razloga zašto su ekstrakcije zuba najčešći stomatološki zahvat kod te skupine pacijenata. Nažalost, pacijenti obično dolaze stomatologu tek kada bol postane neizdrživa te je vađenje zuba jedino moguće rješenje. Iako se stomatološki postupci i zahvati kod autista ne razlikuju od onih kod zdravih osoba, preporučljivo je posjećivati stomatologa specijalista dječje i preventivne stomatologije. On je posebno educiran za rad s takvim pacijentima i unaprijed zna koje su moguće komplikacije te tome prilagođuje izvođenje potrebnih stomatoloških zahvata. Da posjet stomatologu ne bi bio traumatično i kontraproduktivno iskustvo, treba raditi na tome da on autističnoj osobi postane neka vrsta navike. Istraživanja su pokazala da takvu djecu treba dovoditi stomatologu doslovce svaki tjedan i polako ih navikavati na novi ambijent i ljude. Naravno, izvođenje stomatoloških postupaka također treba biti postupno. Dijete najprije treba naučiti otvoriti usta i držati ih što dulje otvorenima. Nakon nekog vremena, pošto je uspostavljen odnos između djeteta i stomatologa, dijete će već pri samom dolasku u ordinaciju otvoriti usta i omogućiti stomatologu izvođenje potrebnih zahvata. Stomatolog će potrebne radnje uskladiti sa stupnjem povjerenja koje je dijete razvilo spram njega, te će najprije izvoditi jednostavne i bezbolne zahvate kao što su pranje zuba i premazivanje pripravcima fluora, da bi se postupno prešlo i na sanaciju karioznih lezija. Preporučljivo je da samo izvođenje zahvata ne traje dulje od 30 minuta. S obzirom na to da autistična djeca dobro reagiraju na metodu reci - pokaži - napravi", stomatolog će najprije svaku radnju opisati riječima i pokazati djetetu, a tek je potom izvesti. Ponaša li se dijete dobro i kooperativno, treba ga je nagraditi. Nagrada treba izostati ako je ponašanje djeteta nezadovoljavajuće. Ako je dijete izrazito nekooperativno, a tehnike oblikovanja ponašanja djeteta nisu dale željene rezultate, da bi se dijete lišilo boli i neugodnosti koje može izazvati karijes, treba razmisliti o 103

104 mogućnosti izvođenja stomatoloških zahvata u općoj anesteziji. To je rješenje koje se primjenjuje kada su sve druge mogućnosti iscrpljene, a stomatološki zahvat je nužan i neizbježan. Smjernice za pranje ruku autističnog djeteta U kupatilu se na zidu nalaze sličice pranja ruku koje opisuju korake pranja ruku (prvo otvorimo vodu, zatim uzmemo sapun, nasapunamo ruke, isperemo ruke, zatvorimo vodu i obrišemo ruke). Struktura i izgled kupatila Kupaonica mora biti opuštajuća, struktuisana u cilju poticanja neovisnosti i uspjeha. Strukturiranje kupaonice i uklanjanje svih smetnji može pomoći djetetu da razumije ono što se očekuje od njega, dok je u WC-u. Uklanjanje objekata koji nisu povezane s toaletom poput četkice za zube, make- up i mašine za pranje rublja će pomoći razumijevanju djeteta i izbjeći rastresenost. Provjerite je li sve u kupaonici postavljeno za poticanje samostalnosti. Je li sve u kupaonici na odgovarajućoj razini za dijete? Mogu li oni doći do sapuna i ručnika? Je li sapun previše parfemisan za dijete (stvoriće odbojnost)? Trebate li prerađivati kupaonicu iz sigurnosnih razloga, kao što su temperatura tople vode? Neka djeca su osjetljivi na zvuk ventilatora, tako da može biti potrebno podešavanje postavki svjetla, tako da automatski ne dolaze na svjetlom. Dijete treba biti u mogućnosti da udobno sjedi na WC s kukovima i koljenima savijenim pod uglom od 90 stepeni. Smjernice za pružaoca podrške Autizam je razvojni poremećaj, te ga karakteriše teška komunikacija ili interakcija s drugim ljudima. Neka djeca imaju autizam blažeg stepena, a neki veoma težak autizam. Djeca s autizmom mogu imati problema s razumijevanjem suptilnih uputa i zahtjeva. Mogu postati osjetljiva na saobraćajna i bučna okruženja. A, ponekad, oni ne uživaju da se dotaknu. Budući da je svako dijete drugačije, pitajte djetetove roditelje šta možete očekivati i koju vrstu aktivnosti uživa da radi. Pratite djetetovu rutinu, pogotovo prije spavanja ili ručka. Djeca s autizmom vole strukturu i može se uzbuditi ako je rutina promjenjena i drugačija od onoga na što je naviklo. Pitajte roditelje o djetetovim omiljenim igračkama, tako da se možete igrati s njima. Posebne igračke mogu pomoći potaknuti dijete da sarađuju. Na primjer, možete reći: "Ako opereš zube možeš se igrati sa svojim autićem." Nemojte se uvrijediti ako se dijete odluči igrati samo ili ograničava interakciju s vama. To je dio poremećaja. 104

105 Održavati mirno okruženje. Na primjer, preskočiti odlazak na igralište u vrijeme, kada znate da okupljanje većeg broja ljudi vjerojatno postoji. Izbjegavajte pozivati svoje prijatelje ili druge ljude u kuću koje dijete ne poznaje. Idite polako, kada je riječ o fizičkom kontaktu. Saznajte od roditelja kako njihovo dijete reaguje na ljubav. Nagli zagrljaj ili dodir škakiljanjem može uznemiriti dijete s autizmom. Znati kako se nositi s teškoćama: Pitajte roditelje kako se nositi ako dijete postane uznemireno ili uzbuđeno. Držite dijete sigurno i blizu vas. Ako se dijete smirilo, izvucite omiljenu igračku i počnite se igrati s njim i stvorite uslove za odvlačenje pažnje. Svako dijete sa autizmom je individua za sebe i svakom djetetu je potrebna podrška ali ne u smislu "ja te vodim dok ne nađeš svoj put", nego "idi svojim putem, ja te pratim i pokušavam da uklonim prepreke sa puta". Koristite vizualna sredstva. Osobe sa autizmom su tipično veoma vizuelni učenici. Nemojte im samo reći šta trebaju uraditi POKAŽITE im šta da urade. Vještine nezavisnosti danas donose više mogućnosti za sutra. Što su više nezavisni ljudi sa autizmom u svom dnevnom životu i radnim vještinama, više izbora imaju gdje će živjeti i kako će provoditi svoje dane. Najvažnija vještine neovisnosti je upotreba toaleta i kupanje. Za neke osobe će trebati mjeseci ili godine da ih se nauči kako da koriste ove vještine neovisno, ali to će biti dobro utrošeno vrijeme. To što su neovisni u korištenju toaleta i brizi o sebi će osigurati da su im dostupne mnoge opcije kasnije u životu, i daće im dodatnu zaštitu od zlostavljanja. Ako dijete trenutno nije naučeno ovim vještinama učinite to svojim prioritetom broj jedan. Sve drugo može čekati. ISHRANA Pod pojmom ishrana podrazumeva se unošenje različitih supstanci organske i neorganske prirode u organizam, koje služe za obnavljanje i izgradnju ćelija i tkiva i koje oslobadjaju energiju koju koristi organizam. Sve te supstance zovu se jednim imenom hranljive materije. Hranljive materije prema poreklu dele se na organske i neorganske. U organske hranljive materije spadaju: ugljeni hidrati(šećeri) masti belančevine vitamini U neorganske hranljive materije spadaju: mineralne materije voda Energija koju oslobadjaju hranljive materije koristi se za rad unutrašnjih organa, održavanju telesne težine, metabolizam, za obavljanje umnog i fizičkog rada, za rastenje i obnavljanje istrošenih tkiva. 105

106 Danas se tačno zna da deficit pojedinih hranljivih materija, proteina, masti i ugljeni-hidrata (makronutrijensi), kao i deficit vitamina, minerala i vode (mikronutrijensi) može uzrokovati bolest. Ali isto tako i neumereno uzimanje nutrijenasa može biti uzrok mnogih bolesti povezanih sa gojaznošću i hipervitaminozama. Voda je važan element i otapalo, te prijenosno sredstvo Vitamini su tvari djelovanja, zaštite i regulacije. Nedostatak vitamina u prehrani može izazvati teške bolesti. Označavaju se slovima abecede. Minerali i elementi u tragovima djeluju prvenstveno kao tvari za regulaciju tjelesnih procesa, na primjer: kalij i magnezij za rad mišića kalcij i fosfor za kosti i zube, (kao i za funkcije živaca i mišića) željezo za stvaranje krvi jod za stvaranje hormona štitnjače Vlakna su neprobavljivi dijelovi hrane sadržani su u namirnicama biljnog porjekla potiču rad crijeva nedostatak vlakana vodi do zatvora stolice (20 30 gr/dan ) Slika 1. Piramida ishrane Piramida ishrane, veoma slikovito prikazuje značaj pojedinih grupa namirnica u dnevnoj ishrani. U donjem, baznom dijelu piramide nalaze se proizvodi od žitarica koji bi trebalo da budu energetski zastupljeni sa 45 % dnevne ishrane. Najmanji, skoro simboličan udio u svakodnevnoj ishrani, trebale bi imati namirnice sa samog vrha piramide, a to su masti, ulja i slatkiši. 106

107 ISHRANA OSOBA SA INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA Definirajuća obilježja: Nemogućnost: gutanja hrane pripreme hrane za hranjenje (rezanje hrane, otvaranje paketića hrane ) rukovanja posuđem žvakanja hrane korištenja pomagala stavljanja hrane u posuđe otvaranja paketića hrane sigurnog uzimanja hrane manipuliranja hranom u ustima prinošenja hrane od posuđa do usta završavanja obroka konzumiranja hrane na socijalno prihvatljiv način podizanja šoljice ili čaše konzumiranja dovoljne količine hrane INTERVENCIJE procijeniti sposobnosti pacijenta da se hrani, procijeniti refleks gutanja procijeniti uzrok nesamostalnosti pacijenta pri hranjenju pitati pacijenta o podacima koji mogu unaprijediti unos hrane i hranjenje (broj i vrijeme obroka, voljena hrana, dijeta, kulturološki i etički odabir hrane) osigurati obroke uvijek u isto vrijeme u skladu sa bolesnikovim navikama, smjestiti osobu u što je moguće normalniji položaj najbolje je da jede za stolom, hraniti osobu uvijek na istom mjestu, paziti da bude ugodno, U planiranje uključiti i fizioterapeuta i radnog terapeuta, dijetetičara. Koristiti pomagala pri hranjenju prilagođeni noževi, žlice, vilice, tanjuri Pripremite hranu i pribor pacijentu prije nego što počne jesti. Osigurate male obroke, voljene hrane, prikladno servirane i primjerene temperature. Osigurate dosljednost pri hranjenju. Njegovatelj treba sjediti uz pacijenta (uz zdravu stranu) u razini očiju. 107

108 Potičite sudjelovanje pacijenta, vodite mu ruku pri prinošenju ustima ako je potrebno, verbalno potičite pacijenta, nagradite pacijenta za uspjehe, povisujte razinu zadataka. Ne miješajte hranu međusobno kada pomažete pacijentu pri hranjenju. Urediti usnu šupljinu prije i poslije hranjenja, Osigurati prikladnu temperaturu hrane, Pri obroku slušajte laganu tihu muziku. Budite pripravni reagirati u slučaju pojave gušenja. Osigurati socijalne kontakte, druženje tijekom obroka, Ublažiti ili ukloniti bol prije obroka ISHRANA DJECE SA CEREBRALNOM PARALIZOM 1. Vrijeme hranjenja djeteta mora da protiče bez žurbe, pokušajte da date djetetu vremena kako bi u hranjenju aktivno učestvovalo. Brzina kojom ga hranite treba da bude sporija i slična brzini njegovih pokušaja da se samo hrani. Hranjenje djeteta treba da se odvija u socijalnoj atmosferi i prijatnom ambijentu bez nervoze i žurbe. Sjedenje za vreme jela sa porodicom motiviše samostalno hranjenje, pokušajem imitacije druge djece. Tada dolazi i do razgovora iz čisto socijalne potrebe, kao i činjenice da jedenje i pijenje aktivira mišiće za govor. Svakako da dijete treba pridružiti ostaloj djeci i pri tome mu obezbjediti sve olakšice da uspije samostalno da jede i pije. 2. Pozicioniranje za vrijeme hranjenja treba da uključi uspravan položaj, sa osloncem ili ako je to moguće bez oslonca uz pomoć specijalne stolice. Glavu djeteta treba vi da držite naprijed ako ne može samostalno to da ostvari, treba da sjedi uspravno dok se hrani, a naročito za vrijeme gutanja. Blago pritisnute grudi djeteta da bi ste time pomogli da glava dospije u položaj naprijed i uspravno, a ako glava djeteta pada dajte mu minimalan oslonac ispod brade. Preporučuje se da laktovi djeteta budu na stolu. Stabilnost za glavu i prinošenje šake ustima se unapređuje a vizuelno hendikepirana djeca se čine svjesnim gdje će i kako naći hranu, a uz to stabilan što im daje veliku dozu sigurnosti. 3. Aktivnost usta pri uzimanju hrane i držanje zatvorenih usta za vrijeme uzimanja hrane se mogu facilitirati šakom njegovatelja, time što ćete djete osloniti rukom ispod brade. Udarac ispod brade i duž vrata izaziva gutanje, dok svojim drugim prstom pritiskate usne djeteta kako bi bile zatvorene. Stimulišite žvakanje masažom ili manipulacijom obraza djeteta nakon što uzme malo hrane. Pustite da djete uzme hranu koju ste mu dali ispod i ispred usta. Pri tom nemojte kašikom skupljati hranu sa zuba. 4. Odbijanje i odvikavanje djeteta od tečne hrane kako bi počelo da toleriše drugu strukturu, drugi ukus, putem uzimanja polučvrste do čvrste hrane je najvažnije. Jedino što može da traje duže i da zahtjeva veliko strpljenje kod neke hendikepirane djece. Sama promjena se sprovodi postepeno dodavanjem čvrste hrane u omiljenu činiju i uz tečnost (jogurt). Odbijanje od tečne hrane i prelazak na čvrstu se čini radi socijalizacije, poboljšanja ishrane, žvakanja i vežbanja artikulatora govora. 108

109 5. Začepljivanje, zagušenje ili zagrcnuće. Ako do toga dođe djete se odmah nagne napred i dole. Izbjegavajte lupanje po leđima, jedan prekomjeran refleks zagušenja može biti i neurološki pa trenirajte njegovu kontrolu šetanjem kašike postepeno na zadnji dio jezika, djetetu dajte malu količinu hrane i dajte mu vremena. Polako ga hranite dajući mu vremena da žvaće i guta. Djete može da se guši i zagrcne na hranu koju ne voli, na koju je alergičan ili ako ima problema u ponašanju npr. reaguje na novo lice koje ga hrani ili ako je u bolnici. Neobraćanje pažnje i ignorisanje reakcija djeteta i njegove predstave može zaustaviti takvo ponašanje. Do ovoga dolazi isto tako i kod djece sa hipersenzitivnim licem i ustima što može biti neurološki vezano i uzrokovano vizuelnim hendikepom propraćenim strahom, nedostatkom slike sopstvenog tijela kao i nepoznatim situacijama, okolinom i osobama. 6. Hipersenzitivnost lica i usta može se tretirati desenzitizacijom - dodirnite dijelove tjela djeteta tokom igre pa postepeno dodirujte njegovo lice a zatim i usta. Blag udarac, tapkanje, korišćenje leda, četkica za zube, lupkanje nepca, postepeno pomažu djetetu da prihvati bavljenje njegovim licem. Desenzitizacija lica deteta na najbolji nacin se postiže sopstvenim šakama djeteta. 7. OsposobIjavanje samohranjenja treba da počne hranjenjem uz pomoć sopstvenih prstiju da ih djete osjeti na svojim usnama stičući istovremeno iskustvo i o strukturi, temperaturi i mirisu hrane. Prvo koristiti hranu koju dijete može samo da uhvati bez većih problema i da manipuliše njom. Ovo osposobljavanje je bitno da dijete samo uskladi ritam žvakanja, gutanja i stavljanja novog zalogaja u usta. Poslije slijedi hranjenje sa kašikom pri čemu se samo vodi i usmjerava šaka djeteta ka ustima. Hvatanje kašike od strane djeteta mora posebno da se osposobljava i da se utvrdi da Ii mu je potrebna posebna kašika sa specijalnom ručkom. Koristite činije koje ne klizaju sa stola. Usmjeravanje se vrši - šaka preko šake - vaša ruka se stavlja preko šake djeteta na kašiku ili je vaša ruka duž cijele ruke djeteta i duž drške kašike, pa vršite usmjeravanje lakta djeteta ili cijele ruke. 8. Problemi ponašanja. Dijete koje odbija da jede mora da se ispita da slučajno ne postoji medicinski, fizički, odnosno psihološki razlog; što treba učiniti prije primjene metoda ponašanja. Provjerava se i program osposobljavanja (nivo sposobnosti djeteta, njegovo shvatanje kao i odnosi između predmeta i djeteta). Možda je ponašanje izazvano traženjem pažnje djeteta od okoline. Na umu treba imati da osposobljavanje hranjenja podrazumjeva koncentraciju djeteta, pa treba eliminisati sve što bi ga omelo. 9. Specijalni problemi. Izbacivanje jezika, zagušivanje te hipersenzitivna usta mogu da se poboljšavaju na razne načine specijalnim kašikama. One se čvrsto ali nježno stave na sredinu jezika, dijete tada povlači jezik u usta. Znači hrana se ne stavlja u usta djeteta u vrijeme kada ono izbacuje jezik. Refleks zgrižaja se lijepo izvodi kada kašika nije metalna već je od fine plastike. Sam razvoj žvakanja pokazuje tendenciju da smanji primitivne reflekse zagrižaja. Do relaksacije spastičnog jezika ponekad dolazi ako se djetetu u usta stavi ledena lizalica. Mlitava usta asocirana sa balavljenjem se normalizuju osposobljavanjem hranjenja djeteta žvakanjem i opštom stimulacijom mišića usta, uz pomoć lakog dodira, pritiska i lediranja. 109

110 10. Pomagala. Procjena treba da se vrši već prema tome da li je pribor djetetu opšte potreban. Koriste se činije koje ne klize, sa visokim obodom, duboke, šolje sa usjekom za pijenje tako da dijete vidi tečnost koju pije, šolje sa dvije drške radi asimetričnog korišćenja ruku Osposobljavanje hranjenja zahtjeva MNOGO strpljenja, vremena i odlučnosti, ali je korisno i dragocjeno za sticanje samostalnosti u ovoj oblasti. Pogotovu za odrasla lica sa cerebralnom paralizom. Ispadanje i curenje hrane je neizbježno, a odrasli koji ne mogu to da podnesu samo produžavaju normalnu fazu učenja samostalnog hranjenja. Ako je čistoća značajna onda čovjek treba da osposobi dijete da briše svoja usta da rasprema sto i pomogne oko pranja posuđa Slika 2. Pomagalo za tečnost Slika 3. Spec. pribor za jelo Slika 4. Specijalna kašika Ishrana autistične djece Problemi koje možemo sresti u ishrani autističnog djeteta: Preferira jednoličnu hranu po boji, okusu ili teksturi. Neumjeren je u jelu obzirom na količinu i vremenski raspored ili ga treba mnogo poticati da pojede osnovne obroke. Odbija jesti dok sve nije usitnjeno ili jede isključivo hranu koju može jesti rukom ili neko vrijeme odbija koristiti svoje ruke pri jelu. Jede neobične i nejestive stvari i biljke. Trpa hranu u usta, ne žvaće i guta velike komade ili jede vrlo sporo, žvaće u nedogled jedan zalogaj, pljucka ili izvlači iz usta nedovoljno sažvakane sitnice hrane. Traži da hrana bude servirana na tanjur posebnim rasporedom. Odbija jesti dok iz tanjira nije uklonjena i posljedna mrvica nepoželjne namirnice. Preferira namirnice na koje je osjetljiv i na koje loše reagira. Postupci hranjenja Izbirljivost hrane prisutna je u djece s poremećajima iz autističnog spektra. Oni jedu samo određenu hranu koju mogu birati, npr. prema boji (jedu samo crvenkastu ili zelenu), a ne prema okusu. Ako mu se ne udovolji zahtjevima, u stanju je ne jesti jedan ili više dana. 110

111 Postupak hranjenja njegovatelji u ovoj skupini realiziraju u nekoliko koraka. - Prvi korak je naučiti dijete sjediti za stolom (uvježbavaju se vještine mirnog sjedenja za stolom t okom obroka), a ne inzistira se na konzumiranju hrane. Negovatelj će uzeti dijete za ruku i posjesti ga, pohvaliti i dati mu znak osmijeh. - Kasnije će dijete već samoinicijativno sjedati za stol kada vidi da je došao ručak. Kada usvoji sjedenje u drugom koraku će kada želi ustati, mora reći 'gotovo' i dobiva znak osmijeh. - U trećem koraku mora pojesti jedan zalogaj hrane. - U slijedećim se povećava količina konzumirane hrane, dok dijete ne nauči pojesti obrok hrane za stolom na prikladan način. Smjernice u vezi problema sa hranom i ishranom 1. Koristite vizuelna pomagala da navedete da se prvo uzme zalogaj hrane koju voli, a onda hrane koju ne voli. Nekada pomaže da dijete zna da može uzeti voljenu hranu uz onu koju ne voli. 2. Idite sporim, čvrstim koracima naprijed. Neka djeca će se boriti da ne dopuste da nova hrana bude uopće na njihovom tanjiru, a kamoli u ustima. Započnite tako što će nova hrana biti u zdjeli blizu tanjira sa onim što vole. Svakog dana pomjerajte zdjelu bliže njihovom tanjiru. Onda stavite zdjelu na tanjir. Onda ih polako navedite da dodiruju novu hranu kašikom ili viljuškom. Zatim prstom. Povečavajte njihovu interakciju sa hranom tako što je prvo stavite na njihov jezik pa da jeis pljunu, a onda na jezik pa da je progutaju. 3. Konsultujte se sa doktorom, dijetičarem ili nutricionistom.porazgovarajte sa vašim doktorom i/ili nutricionistom kako bi osigurali da dijete unosi barem minimum potrebnih sastojaka za fizičko zdravlje. 4. Ostanite mirni i blagi. Primoravanje djece da jedu kada su nervozna ili odbojna će dovesti do prave bitke za stolom. Svađanje sa djetetom, ili kažnjavanje djeteta zato što ne jede neku određenu hranu će stvoriti dugotrajnu emocionalnu odbojnost prema hrani. 5. Prehrambene navike se mjenjaju. Svi mi mjenjamo prehrambene navike tokom života. Može nam se određena hrana sviđati neko vrijeme, a onda opet da je mjesecima ne jedemo. Cilj je osigurati konzistentan, hranjiv unos različite hrane. Ako to znači da se dijetetov meni sastoji od tri vrste povrća, dvije voća, jednog mesa i četiri mliječna proizvoda, onda je to uredu. Možda će doći do proširenja njihovog prehrambenog repertoara kako odrastaju. Možda neće. Ali dobivaće hranjive vrijednosti iz svih grupa. 6. Hrana je hrana! Kada imate dijete koje jede samo jednoličnu ishranu, fleksibilnost je od velike važnosti. Ako dijete hoće da jede piletinu, mrkvu i štapiće od sira onda to servirajte za doručak. Ako će dijete jesti jogurt, kukuruzne pahuljice i grožđe, onda mu to poslužite za večeru. Koncept da se određena hrana služi u određeno vrijeme je kuulturološki, a ne kritički. Cilj je hranjivost, raznolika prehrana, a ne da jedu hranu za doručak ujutro, a hranu za večeru navečer. 111

112 Ne treba se uznemiravati zato što dijete pokazuje tendenciju da u periodima jede samo jednoličnu hranu, npr. perijodi gde dijete jede samo makarone, kašastu hranu ili jednu vrstu povrća. U nekom drugom periodu dijete će na svoju volju početi da jede drugu hranu. Važno je da na stolu bude mogućnost izbora. Ako je moguće, postepeno u jelo ubacivati nešto od korisnih namirnica koje dijete do tada nije prihvatalo. Dijeca sa autizmom preferiraju hranu koja ne zahtevaju žvakanje, a sokovi, voćne kreme, jogurti su omiljeni. Na ovaj ili onaj način dijeca sa autizmom unesu dovoljno kalorija kroz svoju ishranu i gotovo da nema slučajeva gde su dijeca sa autizmom neuhranjena. Dijeca sa autizmom su zdrava i napredna u svom fizičkom razvoju. VITALNI ZNACI (temperatura, disanje, krvni pritisak, puls) TEMPERATURA (tjelesna temperatura TT) Tjelesna temperatura predstavlja ravnotežu između toplote koju produkuju metabolizam, mišićna aktivnosti ostali faktori, i gubitka toplote preko kože, pluća i tjelesnih izlučevina. Stabilna temperatura ukazuje na dobru funkciju ćelija, tkiva i organa. Promjena temperature obično ukazuje na bolest. Normalna temperatura tijela iznosi izmedju 36 C i 37 C. Manja kolebanja temperature (do jednog stepena) smatraju se normalnim, pri čemu u pravilu najmanja temperatura je između 4 i 5 sati ujutro, a najveća kasno poslije podne (16-20h).Temperatura ispod 36 C smatra se niskom temperaturom (subnormalna ili hipotermija). T 34 C i ispod / klinička smrt. Temperatura između 37 C i 38 C smatra se povišenom (subfebrilna). Temperatura iznad 38 C označava se groznicom (febrilna). Temperatura iznad 39 C označava se visokom vrućicom (visokofebrilna). Za mjerenje tjelesne temperature raspoloživi su različiti toplomjeri. Toplomjer sa živom, digitalni toplomjer i timpanijski toplomjer (djeca).držite toplomjer za donji kraj koji je nasuprot loptici gdje je živa. Ako je toplomjer bio natopljen u dezinfekciono sredstvo, isperite ga hladnom vodom, potom ga posušite, zatim, toplomjer treba protresti nekoliko puta, da bi se živa spustila ispod 36,5 C. Temperaturu možemo mjeriti u pazušnoj jami (aksilarno), ispod jezika (oralno), u čmaru (rektalno) i u uhu. Kod mjerenja aksilarne temperature stavite pacijenta u takav položaj da je aksila otkrivena. Nježno posušite aksilu maramicom. Kažite pacijentu da stavi ruku preko grudi i dodirne suprotno rame, podižući lakat. Stavite toplomjer u centralni dio aksile. Kažite pacijentu da rukom i dalje drži rame, da spusti lakat i drži ga na grudima. Sklonite živin toplomjer nakon 10 minuta. Kod mjerenja rektalne temperature okrenite pacijenta na stranu, tako da gornja noga bude savijena. Navucite zavjesu da pacijentu obezbjedite privatnost. Zatim skinite prekrivač sa pacijenta kako bi se otkrio analni dio. Podmažite vrh toplomjera, podignite pacijentov glutealni dio i ubacite vrh toplomjera u čmar. Držite toplomjer 2-3 minuta, zatim pažljivo izvadite toplomjer i obrišite ga. Tretiranje bolesnika sa visokom TT: Snižavati TT Rehidratacija Njega usne duplje Provjetravati sobu (temp. i vlažnost vazduha) Mjenjati lično i posteljno rublje, prebrisavati tijelo Pratiti diurezu DISANJE (RESPIRACIJA) 112

113 Disanje (respiratio) predstavlja razmjenu gasova koja se odvija u plućima a sastoji se od: udaha (inspirium), izdaha (expirium) i pauze (apnea). Broj respiracija/min. kod djece iznosi 20-22/min, a kod odraslih 18-20/min. Kod starijih osoba iznosi 16-18/min. Funkciju disanja reguliše centar smješten u produženoj kičmenoj moždini. Frekvencija disanja: normalna (eupnea), ubrzana (tahipnea) javlja se kod povišene temperature i krvarenja, usporena (bradipnea). Otežano disanje (dispnea) možemo sresti kod: zapadanje stranog tijela, otoka dušnika (anafilaktički šok), bronhospazma (bronhijalna asma). Fiziološki odnos vitalnih znakova podrazumjeva: ako se TT poveća za jedan stepen onda se i brzana srčane akcije poveća za 8-10/min te broj respiracija ubrza za 4/min. Visoka TT u dječijoj dobi često puta dovodi do DJEČIJIH FEBRILNIH KONVULZIJA. KRVNI PRITISAK (TENSIO ARTERIALIS TA, RR) Krvni pritisak je sila (pritisak) koju vrši krv na arterijske zidove. Sistolni, odnosno maksimalni ( gornji ) krvni pritisak nastaje tokom kontrakcije lijeve komore. Dijastolni, odnosno minimalni ( donji ) krvni pritisak nastaje tokom relaksacije lijeve komore. TA se mjeri pomoću različitih tlakomjera, na kubitalnoj arteriji, a izražava se u milimetrima živinog stuba a obilježava se u obliku razlomka. Najniži je kod novorođenčadi, a raste sa godinama i dobijanjem težine, stresom i uznemirenošću. Normalan krvni pritisak kod odraslih osoba iznosi: sistolni ili gornji , a dijastolni ili donji mmhg. Kod djece do 8 god. gornji a donji mmhg. Kod djece iznad 8 god. gornji a donji 60-70mmHg. Povišen pritisak se dijagnostikuje kao hipertenzija a snižen hipotenzija. PULS (odraz srčanog rada na perifernim arterijama) Krv napumpana u već punu aortu tokom kontrakcije srčanih komora stvara tečni talas koji putuje od srca do perifernih arterija. Taj talas, nazvan puls, može biti opipan na onim lokacijama na tijelu gdje arterija prelazi preko kosti ili čvrstog tkiva. Radijalna arterija u nivou ručnog zgloba najčešće je mjesto za opipavanje pulsa i kod odraslih osoba i kod djece. Ostala mjesta za mjerenje pulsa: temporalna a. (odojčad i mala djeca), karotidna a. femoralna a. dorzalna a. Normalan puls kod odraslih iznosi Posle 3 god. života djeteta iznosi a kod novorođenčeta iznosi /min. Mjerenje radijalnog pulsa: Stavite pacijenta da sjedi sa rukom pored sebe ili preko grudi. Nježno pritisnite kažiprstom, srednjim prstom i domalim prstom radijalnu arteriju na pacijentovom ručnom zglobu. Pritisak treba da bude osrednji, jer će se jedino na taj način osjetiti puls. Ne koritite palac za mjerenje pacijentovog pulsa. Nakon lociranja pulsa, 60 sekundi treba brojati otkucaje. Mjerenje pulsa podrazumjeva određivanje: brzine (broj otkucaja u minuti), ritma (pravilni ili nepravilni otkucaji) i jačine (kvalitet). Pa tako imamo: normalnu srčanu frekvenciju (eukardija), ubrzanu (tahikardija) i usporenu (bradikardija). IZLUČEVINE 113

114 Iskašljaj se javlja kao voljna ili refleksna pojava, služi za eliminaciju sekreta iz donjih disajnih putova. Neprobavljena hrana prolazi kroz probavni sustav, crijeva i analnim kanalom izlučuje se iz organizma kao feces ili stolica. Preko kože otpadne se tvari izlučuju znojenjem. Proces izlučivanja obuhvada nastanak mokraće u bubrezima koja se izlučuje mokrenjem. Povraćane mase javljaju se kao refleksni podražaj centra za povraćanje smještenog u produženoj leđnoj moždini. Osobine urina: Normalna količina unutar 24h iznosi od ml (diureza). Potreba za mokrenjem javlja se kada se u mjehuru nakupi ml urina. Boja: zlatno-žuta, pri većoj koncentraciji tamnija a pri manjoj koncentracija svjetlija. Bistrina: bistra prozirna. Miris: blag. Osnovni pojmovi u vezi urina: Diureza naziv za ukupnu količinu mokraće izlučene u 24h. Nikturija- noćno mokrenje, oligurija- smanjeno stvaranje mokraće, poliuruja- povećano stvaranje mokraće, inkontinencija- nekontrolisano mokrenje ( nesposobnost zadržavanja mokraće), kateterizacija - postupak pri kojemu se kateter (šuplja gumena cijev) kroz uretru uvodi u mokraćni mjehur. Provodi se u slučajevima kada je zbog različitih razloga došlo do zastoja u otjecanju mokraće iz mokraćnog mjehura. Neadekvatna higijena polnoanalne regije može dovesti do urinarne injekcije a simptomi su sljedeći: jak nagon za mokrenjem, češće mokrenje, blago peckanje pri mokrenju, mutna mokraća, čak i sa crvenkastim primjesama ukoliko ima i krvi, neugodan miris mokraće, bol u mokraćnom mjehuru, blago povišena temperature. Kod djece mnogo češće se javlja groznica (tj. visoka temperatura) bez drugih simptoma urinarne infekcije. Ako djete stalno, neobjašnjivo ima povišenu temperaturu, trebalo bi posumnjati da je možda u pitanju urinarna infekcija. Mokrenje u krevetu jesu sledeći znak koji bi mogao da sugeriše prisustvo urinarne infekcije kod djeteta. Prevencija: Sprovoditi higijenu prilikom svakog odlaska u toalet (većina urinarnih infekcija uzrokovana rektalnom bakterijom EC), piti dosta vode i čajeva (najmanje 2 l) svakodnevno, voda pomaže spiranje bakterija u urinarnom traktu, blijedožuta boja mokraće pokazuje da se unosi dovoljno tečnosti, uvijek kada se osjeti potreba za mokrenjem, bešiku treba odmah isprazniti. To se ne smije trpjeti i odlagati. Pravovremeno pražnjenje veoma je važno za očuvanje zdrave bešike. Stolica ili feces Defekacija je akt pražnjenja debelog crijeva. Promjena osobine stolice: melen - crna stolica poput katrana, pojavljuje se kao posljedica krvarenja u gornjem dijelu probavnog trakta, svijetla krv - ukazuje na krvarenje iz donjeg djela probavnog trakta (debelo crijevo), proljev(dijareja) - pojava čestih stolica tekućeg ili mekanog sastava, opstipacija (zastoj stolice) je rijetko i neredovno pražnjenje stolice, jednom u više od tri dana. Šta uzrokuje dijareju? 114

115 virusna infekcija, bakterijska infekcija koja je posljedica trovanja hranom, infekcije uzrokovane stranim organizmima- parazitima, stres, strah i ostali psihosomatski uzročnici, jedenje hrane koja ne odgovara probavi, alergija na pojedinu hranu, uzimanje lijekova kojima je to nus-djelovanje, bolesti probavnog sistema (Kronova bolest i ostale), alkoholna pića, pogotovo ako se miješaju žestoka pića. Simptomi: grčevi i nadutost, mekana i vodenasta stolica, mučnina i povraćanje, nagla potreba da se ide u WC, razne turbulencije u području trbuha i crijeva, suha usta i glavobolja- posljedice dehidracije. Teški simptomi: krv, sluz i neprobavljena hrana u stolici, gubitak težine, groznica popraćena visokom temperaturom Liječenje: Ako je blagi proljev pričekati da on prođe bez da uzimate ikakve lijekove. Najbitnije je uzimati puno tekućine. Izbjegavajte mlijeko jer se teško probavljuje. Poželjna tekućina su čajevi, mineralna voda koja sadrži i nadoknađuje i minerale. Voda s limunom jer limun stišće crijeva Mnogi preporučuju Coca-colu, a mogu poslužiti i drugi gazirani napitci s time da treba izbjegavati previše slatkog. U težim slučajevima proljeva kada je došlo do dehidracije, daje se infuzija. Uz tekućinu potrebno je nadoknaditi i izgubljene soli i minerale. Dvopek, tost, banane i riža se preporučuju. Za nadoknađivanje soli mogu poslužiti slani štapići. Uzroci opstipacije: promjena prehrane, smanjenja fizička aktivnosti neki lijekovi, slaba opskrba krvlju debelog crijeva, ozljeda nerava, ozljeda kičmene moždine, smanjenje aktivnosti štitnjače (hipotireoidizam), visok nivo kalcija u krvi (hiperkalcijemija), Parkinsonova bolest, tromost debelog crijeva, uzroci psihiške prirode. Trening peristaltike: uspostaviti vrijeme za defekaciju - najbolje min nakon obroka, korisnika smjestiti u prikladan položaj za defekaciju, oni koji ne mogu sjediti treba ih poleći na lijevi bok, osigurati hranu bogatu vlaknima, suho voće, sjemenke, povrće i proizvode od pšenice, tekućina 2-3 litre na dan. 115

116 DEKUBITUS Dekubitus: je lokalizovano oštećenje kože ili potkožnog tkiva, koje može zahvatiti mišiće i kosti a uzrokovano je pritiskom i trenjem (pritisak, trenje i smicanje) zbog dugotrajnog ležanja. Uzroci mogu biti unutrašnji i vanjski. Unutrašnji djeluju iz samog organizma i posljedica su patoloških procesa uzrokovanih osnovnom bolešću. Vanjski uzročnici su: neravna posteljina sa stvaranjem nabora, sredstvo za imobilizaciju, nečista i vlažna koža, nekvalitetan madrac. Nastanak dekubitusa pospješuje se i sljedećim okolnostima: ograničene mogućnosti kretanja (na primjer kod oduzetosti, bolova, gipsanih zavoja, bandaža), nedovoljno kretanje (neaktivnost), prehrana (izmjena tvari), uticaj vlage na kožu (znoj, urin), posebna oboljenja (oboljenja srca i krvotoka, dijabetes), naglo mršavljenje, prekomjerna tjelesna težina. Predilekciona mjesta: NA LEĐIMA (zatiljna kost, lopatica, krsta, trtica i pete, izdanci kičmenih pršljenova), NA BOKU (predio uške, ramena, vanjska strana lakta, spoljne strane koljena i gležnja, između prepona, u kuku), POTRBUŠKE (prednji dio grudne kosti, rebara, izbočenja zdjeličnih kosti), SJEDEĆI (pete, zakoljena prepona, vanjski rubovi gluteusa, krsta, trtica, izdanci kičmenog pršljena na leđima). Simptomi upozorenja: Crvena/ ljubičasta/ plava koža Plik Oteklina Suha koža ili dijelovi kože Dijelovi kože koji se sjaje Ispucana, nažuljana, nabrana koža Otvrdak Vrućina na nekom dijelu Natečena koža oko istaknutih kostiju Ako nađete crvenilo na koži ili nešto drugo sumnjivo, promijenite položaj, a ako crvenilo i dalje traje nakon minuta, korisnika ne stavljati da sjedi ili leži na tom dijelu narednih 24 sata 116

117 INDEKS TJELESNE MASE ( BMI) BMI je visinsko - težinski pokazatelj uhranjenosti pojedinca i validan je za sve osobe starije od 20 godina. Izračunava se tako da se tjelesna težina osobe u kilogramima podijeli sa kvadratom visine u metrima: BMI= m/h² Prikazuje odnos težine i visine tijela, međutim ne uzima u obzir tjelesnu građu, pa je njegova upotreba ograničena. On ne može ilustrovati odnos masnog tkiva u odnosu na mišićnu ili koštanu masu - što su osnovni kriterijumi za procjenu uhranjenosti. Pojedinci sa velikom tjelesnom masom i visokim BMI indeksom ne mogu se automatski kategorizovati kao gojazni. BMI se koristi kao dobra statistička i medicinska mjera uhranjenosti. Uhranjenost čovjeka se može rangirati indeksom od 15 (blizu izgladnjelosti), pa sve do 40 i više (morbidna gojaznost). Ova statistička krivulja se često opisuje prihvatljivijim kategorijama, radi lakšeg razumjevanja: Indeks kvalifikacija: <18,5 pothranjenost 18,5 25 idealna težina pretjerana težina >30 gojaznost HIDRACIJA I DEHIDRACIJA Ljudsko tijelo sastoji se od oko 70% vode, (90% krvi i 85% mozga je voda, čak i kosti sadrže 30% vode). Glavni je pokretač izmjene tvari u organizmu koja se obavlja kruženjem krvi od srca do pluća i bubrega. Bez vode čovjek ne može izdržati duže od 4 dana! Dovoljna količina vode znači i normalnu gustoću krvi, normalni krvni pritisak, normalni dotok kiseonika do mozga, mišića i ostalih organa. Smanjenjem količine vode u organizmu smanjuje se i izlučivanje otpadnih tvari iz tijela. Dehidracija je stanje koje se javlja kada neko izgubi više tekućine nego što je konzumirao te tako poremeti osjetljivu ravnotežu minerala u tjelesnim tekućinama. Ona je neprirodno stanje u kojem su tjelesne ćelije lišene adekvatne količine vode. Klasificirana je kao blaga, umjerena ili teška, a temelji se na tome koliko je tjelesne tekućine izgubljeno. Blaga dehidracija se događa kada tijelo izgubi oko 1-2% od ukupne tekućine. Umjerena dehidracija se događa kada tijelo izgubi oko 5% od ukupne tekućine. Teška dehidracija se događa kada tijelo izgubi oko 10% od ukupne tekućine. Simptomi blage dehidracije su: žeđ, manja količina urina (koji je tamniji), neobjašnjiv umor, nervoza, glavobolja, suva usta, vrtoglavica. Simptomi srednje jake dehidracije su: potpuni nedostatak urina, letargija i pospanost, padanje u nesvest, grčevi. Simptomi jake dehidracije su: srce i pluća ubrzavaju rad da bi nadomestili manju zapreminu plazme i sniženi krvni pritisak, tijelo se zagrijava jer nema znoja da ga ohladi. Pri gubitku 5-6% javlja se pospanost, glavobolja, premećaj nerava i osećaj golicanja u ektremitetima. Pri gubitku 10-15% vode mišići imaju spazmove, koža se ljušti i puca, prestaje mokrenje i počinje delirijum. 117

118 Preko 15% gubitka vode je fatalno. Ako se dehidracija hitno ne liječi, nastupa teška dehidracija, što može dovesti do kome i zatajenja organa i na kraju i smrti! Kako možemo jednostavno pratiti stepen hidracije našeg organizma? Alkoholna, gazirana i zaslađena pića, kao i pića bogata kofeinom samo će pojačati proces dehidracije, jer stimuliraju izlučivanje tekućine iz organima. Pratićemo po boji urina (urin bi trebao biti svijetlo žute boje, a ako je tamno žut, znak je da trebate unostiti više tekućine). Prednost treba dati izvorskoj i mineralnoj vodi. Nezaslađeni ohlađeni biljni čajevi takođe su odličan saveznik u borbi protiv dehidracije. Juhe se možda ne asociraju uz ljetne mjesece, međutim ova tekuća hrana pruža neupitnu zaštitu od dehidracije i pritom nas opskrbljuje mnogim vrijednim nutrientima. U procjeni vrste i stepena dehidracije potrebno je imati uvid u odnose gubitaka vode i elektrolita. Namirnice koje tijelu daju vodu su sledeće: lubenica, dinja, jagode, breskve, krastavci, paradajz, tikvice, patlidžan, salata... HIDRACIJA Pravilna hidracija podrazumijeva ne samo redovan unos nego i pravilan izbor tekućine. Prirodni voćni i povrtni sokovi te čajevi bez dodanih šećera i boja dobar su izvor vode, vitamina i minerala. Glavni izbor treba biti najbolja prirodna tekućina voda. Vodu unosimu u organizam hranom i tekućinom. Hranom prosječno unosimo 1/3, a napitcima 2/3 vode. Dnevno je potrebno popiti najmanje 8 čaša vode ili onoliko mililitara koliko kilokalorija unesemo (primjerice 2000 kcal 2 l). Nažalost, mehanizam za žeđ ne govori nam na vrijeme da trebamo nadoknaditi tekućinu. Osobe koje obično piju malo tekućine su izloženi dugotrajnom riziku od bolesti bubrega, poremećaja mentalnih funkcija, probavnog sistema i čak problema sa srcem. Intenzivna žeđ je znak da je dehidracija već uzela maha! Tijelo gubi tekućinu mokraćom, fekalijama, disanjem i znojenjem, što u normalnim uslovima iznosi do 2,5 litre dnevno. U stanju povećane tjelesne temperature (hipertermije) znojenjem se mogu izgubiti i do 3 litre vode na dan. Ukoliko taj gubitak ne nadoknadimo, vrlo je vjerovatno da ćemo dehidrirati. Utvrđeno je da gubitak samo desetine ukupne vode prisutne u tijelu ima kao posljedicu nemogućnost stajanja i hodanja. Pomoć kod dehidracije: Potrebno je nadoknaditi izgubljenu tekućinu i minerale. Dehidriranu osobu je potrebno umiriti, posjesti ili polegnuti. Dati joj da pije vode ili otopine za nadoknadu tekućine i elektrolita. Potrebno je vršiti stalni nadzor dehidrirane osobe. Ako joj se stanje ne popravlja pozovite hitnu medicinsku pomoć ili potražite savjet ljekara. 118

119 LIJEKOVI Enteralno Peroralono Sublingvalno Rektalno Tablete, dražeje, otopine, kapsule Lingvalete Supozitoriji Parenteralno Intrakutano Subkutano Intramuskularno Intraartikularno Intravenski Injekcije Lokalno Perkutano Rektalno Vaginalno Oralno Preko sluznice oka, uha I nosa Masti, kreme, otopine Supozitoriji, masti Vaginalete Otopine, lingvalete Kapljice, masti Tabela br. 1. Unos lijeka u organizam Lijekovi se moraju čuvati na sobnoj temperaturi, zaštićeni od sunca i izvora topline (radijatora), a lijekovi koji se moraju čuvati na niskim temperaturama, čuvaju se u hladnjaku. Svi se lijekovi moraju čuvati u orginalnim pakovanjima, gdje se nalaze i podaci o lijeku. Lijekovi se ne smiju prebacivati (iz kutije u kutiju). Na bočicama i kutijama mora stajati tačno naznačen rok trajanja. Kod unošenja lijeka u organizam, a možemo ga korisniku aplikovati bilo kojim putem sem parenteralno domen medicinske sestre, moramo ispoštovati pet osnovnih pravila: PRAVI BOLESNIK, PRAVI LIJEK, PRAVA DOZA, PRAVI NAČIN UNOŠENJA, PRAVO VRIJEME. 119

120 Priprema korisnika za uzimanje lijeka je psihička ( obrazložiti, podučavati, objašnjavati) i fizička (postaviti bolesnika u položaj koji će omogućiti ispravno uzimanje lijeka). Prije upotrebe lijeka informisati se da li je korisnik sklon alergijskim reakcijama, posebno na određeni lijek, ako ga je već primao. Nepovjerljivog korisnika podučiti i uvjeriti o potrebi uzimanja lijeka. Staviti korisnika u položaj prikladan za uzimanje lijeka oralnim putem i pripremiti čašu sa vodom. Ponuditi korisniku sok, med ili šećer pri uzimanju lijeka neugodnog ukusa ako to dopušta njegovo stanje. Potaknuti korisnika na defekaciju ili mokrenje pri davanju ljeka koji ima sedacijsko djelovanje. Zadržati se malo u prostoriji radi eventualne pojave alergijske reakcije. Lijek se nikada ne smije uzeti iz neobiljezene kutije. Ruke treba oprati neposredno prije podjele lijeka. Tablete, kapsule, drazeje ne smiju se dirati rukama. Lijekove koji zahtjevaju poseban način čuvanja treba odmah vratiti na njihovo mjesto (npr. inzulin u hladnjak). Tablete ne lomimo, niti kapsule ne otvaramo, osim kada korisnik ne može gutati lijek, pa sadržaj zdrobljene tablete ili sadržaj iz kapsule istresemo u vodu I dajemo preko sonde (ili npr. gastrostome). Ne smije se davati lijek koji je neko drugi pripremao. UVIJEK PRIPREMITE SAMI I LIČNO GA DAJTE KORISNIKU! Ne smije se davati lijek koji je promjenio boju, miris ili konzistenciju. Ne smije se davati lijek u tečnom stanju ako je promjenio boju, zamutio se ili se taloži poslije miješanja. Potreban je poseban oprez s lijekovima koji su na orginalnoj omotnici označeni u jednoj mjernoj jedinici, a propisani u drugoj ( preračunati, provjeriti i posavjetovati se). Peroralna primjena lijeka: Pripremiti lijek, pripremiti čašu sa svježom vodom ili drugim napitkom, podići korisnika u sjedeći položaj, procjeniti treba li mu pomoći (pri uzimanju lijeka, pri drzanju čaše, treba li mu slamka), podučiti korisnika da uzme malo tekućine prije nego sto stavi tabletu ili kapsulu u usta, podučiti korisnika da stavi tabletu na sredinu jezika, Podučiti korisnika da nagne glavu natrag ili lagano naprijed i proguta lijek, popije nekoliko gutljaja vode ili drugog napitka, da bi lijek kliznuo kroz jednjak u želudac. Uobicajeni znaci i simptomi neželjenih reakcija na lijekove su urtikarija, inkontinencija, nelagodnost u trbuhu i osip. Kod korisnika mogu da se jave ozbiljni neželjeni efekti kao sto su: ortostatska hipotenzija, dehidracija, razdražljivost, anoreksija, poremećaj krvi. Trovanje lijekovima Znaci: od vrste lijekova koje je ta osoba unijela u organizam zavise znaci trovanja. Pomenućemo postupak prve pomoći kada je trovanje lijekovima izazvalo poremećaj svijesti a to su lijekovi koji djeluju na centralni nervni sistem. U koliko je osoba svijesna ( tj. ukoliko je proteklo malo vremena od uzimanja lijekova), treba izazvati povraćanje kako bi se progutani lijekovi eliminisali iz organizma i spriječila njihova resorpcija ( prelazak iz crijeva u krv). Prva pomoć se sastoji u pokušaju eliminacije što veće količine unijetog lijeka i transportu u zdravstvenu ustanovu radi daljeg liječenja. Povraćanje se izaziva: 1.mehaničkim putem ( prst u usta ) ili 2.davanjem većih količina tople vode, čaja ili mlijeka u što kraćem vremenskom periodu( da bi izazvali povraćanje). Ako je otrovani bez svijesti, ne izazivamo povraćanje, niti mu dajemo tečnost! Postavljamo ga u bočni KOMA položaj, pozivamo hitnu pomoć ili ga hitno transportujemo u zdravstvenu ustanovu. Važno je pronaći i ponijeti s otrovanim bočicu (pakovanje) lijekova koje je osoba popila ( ovo je od posebnog značaja u bolničkom zbrinjavanju). 120

121 V J E Ž B E VRSTA I TEŽINA MENTALNIH, TJELESNIH I SENZORNIH SMETNI 1. SMETNJE U MENTALNOM RAZVOJU Laka mentalna (intelektualna) ometenost Umjerena mentalna (intelektualna) ometenost Teška mentalna (intelektualna) ometenost Duboka mentalna (intelektualna) ometenost 2. SMETNJE U MOTORIČKOM RAZVOJU Teška oštećenja koštano - zglobnog sistema Teška oštećenja centralnog i perifernog nervnog sistema Teška neuromišićna oboljenja 3. SMETNJE U SENZORNOM RAZVOJU Oštećenje vida (slabovidost i sljepoća) Oštećenje sluha (nagluvost i gluvoća) 4. VIŠESTRUKA OMETENOST Podrazumeva pojavu dve ili više različitih smetnji kod jednog djeteta što dodatno otežava njegov svakodnevni život Osobe sa višestrukom ometenošću imaju više vrsta smetnji u razvoju - npr. motoričke i mentalne, oštećenje vida i sluha, mentalnu ometenost i oštećenje vida, što daje različite kliničke slike: osobe sa kombinacijom oštećenja sluha i vida, osobe sa cerebralnom paralizom i mentalnom ometenošću, osobe sa parezom i nagluvošću Nažalost, pojava višestruke ometenosti nije rijetka i ona ne predstavlja samo zbir oštećenja, već daje potpuno novu sliku teškoća i smetnji. Tako su ovo osobe sa posebnim novim kvalitativnim smetnjama i potrebna je njihova multidisciplinarna zaštita u svim segmentima razvoja. Njihove teškoće su velike, i potrebno im je najviše podrške od strane negovateljica u odnosu na druge grupe, jer veliki broj sposobnosti je nedovoljno razvijen pa su često dugotrajno u potrebi za podrškom u elementarnim životnim aktivnostima. Takođe često imaju i pridružena neurološka i organska oboljenja. Da bi se pružila podrška ovim osobama potreban je timski rad više profila defektologa, negovateljica, sestara, terapeuta i drugih, kao i više usluga socijalne zaštite kako bi se pokrila sva životna područja. Postoji jedna stvar kojoj svi težimo biti sretni! A to možemo biti bez obzira da li smo visoki, niski, debeli, mršavi, cerebralno paralizirani, slijepi, mentalno retardirani 121

122 Prema stepenu intelektualnih i fizičkih oštećenja njega i lična higijena bolesnika se može svrstati u tri kategorije: 1. Njega i briga o zdravlju pokretnih bolesnika (zadaci) Potrebno je osigurati privatnost i dostojanstvo svakog bolesnika pri pružanju svih usluga. Osposobljavanje na aktivno sudjelovanje u kompletnoj brizi o sebi i svom izgledu Osnaženje pri kupanju, pranju, brijanju, pri njezi ruku i nogu, održavanju uredne kose, kao i brigu o svojoj odjeći i ličnom rublju (čisto i nečisto rublje). Nadgledanje i kontrola uzimanja hrane i lijekova Edukacija i poticanje na pravilno korištenje kompletnog pribora za jelo Kontrola vitalnih funkcija (prepoznati pogoršanja) Kontrola izlučevina (inkont., opstipac.) Kontrola lične higijene pre spavanja 2. Njega i briga o zdravlju polupokretnih bolesnika (zadaci) Potrebno je osigurati privatnost i dostojanstvo svakog bolesnika pri pružanju svih usluga. Pomoć pri jutarnjoj toaleti, pranju i kupanju Briga i pomoć pri oblačenju korisnika, Presvlačenje posteljine, briga o čistom i prljavom rublju, Pomoć pri hranjenju korisnika - kontrola provođenja dijetalne ishrane i uzimanje lijekova Kontrola vitalnih funkcija (prepoznavanje pogoršanja) Kontrola izlučevina (retencija, inkontin., opstipac.) kontrola pokretljivosti korisnika (poticanje i pomaganje pri hodanju) edukacija korisnika o brizi za njihovo zdravlje 3. Njega i briga o zdravlju nepokretnih bolesnika (zadaci) Provođenje opšte njege nepokretnog bolesnika (jutarnja toaleta, pranje, presvlačenje, promjena pelena), Provođenje masaže zbog prevencije dekubitusa i kontraktura Hranjenje bolesnika, poticanje na samostalno uzimanje hrane, uzimanje lijekova Mjerenje vitalnih funkcija (prepoz. pogoršanja) Kontrola izlučevina (stolica,urin) eventualna njega kod trajnog katetera, (odnos unijete i izgubljene tekućine) KUPANJE (standardizirani medicinski obrazac njege) PRIPREMA PRIBORA I MATERIJALA kolica za pribor zaštitna folija za krevet složena u valjak ili nepropusno platno i plahta 122

123 2 lavora vrč s toplom vodom termometar čista pidžama čisto posteljno rublje ručnici - 3 kom trljačice 4 kom. staničevina/papirnati ručnici tekući ph neutralan sapun ili gel pribor za higijenu anogenitalne regije i noćna posuda češalj ili četka pribor za njegu noktiju - škare, kliješta, rašpa sredstvo za masažu kože - losion, mlijeko, krema za tijelo alkoholni dezinficijens za ruke dezinficijens za pribor jednokratne nesterilne rukavice, zaštitne PVC pregače posuda za nečisto koš za nečisto rublje INTERVENCIJA osigurati privatnost (zatvoriti vrata, zaštititi paravanom) postaviti pacijenta u položaj prikladan za rad, podignuti krevet na radnu razinu oprati, posušiti ruke, obući rukavice i zaštitnu pregaču cijelom dužinom ispod pacijenta, zaštititi krevet zaštitnom folijom ili nepropusnim platnom skinuti pokrivač, ostaviti gornju plahtu ili navlaku staviti ručnik na prsa pacijenta, na gornji rub plahte. napuniti dvije trećine lavora toplom vodom (43-46 C), provjeriti temperaturu vode mokrom trljačicom oprati područje oko očiju, bez sapuna, oprati prvo suprotnu stranu kutom trljačice oprati nježno oko, od vanjskog prema unutarnjem rubu. Za svako oko koristiti drugi kut. Posušiti oko suhim ručnikom oprati lice u obliku brojke 3, oprati ispod nosa. S kutom trljačice oprati oko usta. Isprati i posušiti ručnikom oprati uške, prvo suprotno uho, zatim uho do vas. Isprati i posušiti ručnikom oprati prednju stranu vrata polukružnim pokretima, oprati stražnju stranu vrata. Isprati i posušiti. Ručnik odložiti na gornji rub kreveta. skinuti gornji dio pidžame, pokriti pacijenta plahtom do struka. Ručnikom za brisanje tijela zaštititi gornji rub plahte i prsa pacijenta zaštititi plahtu i krevet ručnikom za brisanje tijela uzduž suprotne ruke - svojim dlanom pridržavati podlakticu, neka podlaktica leži u vašoj ruci. Oprati između prstiju, podlakticu i nadlakticu. Isprati, posušiti ručnikom za brisanje tijela. Ponoviti postupak na suprotnoj strani. u slučaju da pokretljivost ruku dozvoljava staviti lavor na ručnik u krevet, staviti šaku u vodu, oprati između prstiju, podlakticu, nadlakticu. Isprati,posušitii ponoviti postupak na drugoj ruci 123

124 otkriti prsa i oprati polukružnim pokretima rameni obruč, dojke u obliku brojke 8. Isprati i posušiti ručnikom za brisanje tijela. Oprati pazušne jame, prvo suprotnu jamu, isprati i osušiti. Ručnikom kojim je brisano lice pokriti prsni koš povući zaštićeni prekrivač do simfize, prati trbuh polukružnim pokretima. Kutom trljačica oprati pupak. Isprati i posušiti ručnikom za tijelo. okrenuti pacijenta na lijevi bok, pokriti prednji dio tijela prekrivačem rub prekrivača zaštititi ručnikom za brisanje tijela, prati leđa uzdužnim pokretima, isprati, posušiti izmasirati leđa i trticu losionom za tijelo polukružnim pokretima oprati gluteuse, isprati, posušiti ručnikom za tijelo razdvojiti gluteuse i grubu nečistoću odstraniti papirnatim ručnikom, odložiti ga u posudu za nečisto provesti njegu analne regije prema standardu, za sušenje koristiti treći ručnik promijeniti rukavice vratiti pacijenta na leđa i obući gornji dio pidžame zaštitnu foliju kojom se štiti krevet povući ispod leđa do struka korištenu trljačicu odložiti u posudu za nečisto promijeniti vodu i trljačicu, provjeriti temperaturu vode za pranje nogu ako pacijent ne može saviti koljeno, otkriti suprotnu nogu, zaštititi genitalije, ručnik staviti uzdužno pod nogu i stopalo, nogu pridržavati svojom rukom, i oprati je ispruženu, dugim pokretima, isprati i posušiti ako pacijent može saviti koljeno, staviti lavor na ručnik, uroniti stopalo u vodu, prati dugim pokretima potkoljenicu i natkoljenicu, isprati i posušiti. Ponoviti postupak s drugom nogom odrezati nokte, maknuti lavor i ručnik, pokriti pacijenta pokrivačem promijeniti lavor, vodu i trljačicu, provjeriti temperaturu vode ako može, dopustiti pacijentu da sam opere svoje genitalije. Postaviti noćnu posudu ispod gluteusa. Namjestiti pacijentu lavor nadohvat ruke, nasapunati čistu trljačicu, staviti je nadohvat ruke ili je dati pacijentu u ruku. Ispirati trljačicu i dodavati je pacijentu. Polijevanjem iz vrča isprati spolovilo. Maknuti noćnu posudu, odložiti je pod krevet. Posušiti genitalije trećim ručnikom. maknuti zaštitnu foliju ispod pacijenta, pokriti ga počešljati pacijenta namjestiti krevet, po potrebi ga presvući, rublje odložiti u koš za nečisto smjestiti pacijenta u udoban ili prisilan položaj raspremiti upotrijebljeni pribor i rublje skinuti rukavice i pregaču oprati i dezinficirati pribor češalj, škarice, rašpicu oprati/dezinficirati i posušiti svoje ruke 124

125 Slika 5. Higijenski tretman - umivanje Slike 6 i 7. Postupak kod kupanja pacijenta u krevetu PRANJE ANO-GENITALNE REGIJE PRIPREMA PRIBORA I MATERIJALA o kolica za pribor o nepropusni podložak za krevet o odgovarajuća pomagala (ulošci, mrežaste gaćice i pelene) o trljačice o plahta o alkoholni dezinficijens za ruke o jednokratne nesterilne rukavice o lavor 125

126 o noćna posuda o vrč, irigator o staničevina ili papirnati ručnici o zaštitna pregača o termometar o tekući, ph neutralan, sapun za intimnu njegu o paravan o koš za nečisto IZVOĐENJE INTERVENCIJA zaštititi krevet paravanom osigurati privatnost napuniti lavor toplom vodom 40 C i provjeriti temperaturu vode smjestiti lavor pokraj kreveta, na stolicu oprati/dezinficirati ruke i obući rukavice krevet zaštiti nepropusnim podloškom pacijentici saviti noge u koljenima (ako je moguće), raširiti ih i pridržavati noge u potrebnom položaju tokom pranja nasapunati vlažnu trljačicu i nasapunati vanjski, dlakavi dio spolovila, od simfize do kraja vagine, oprati, isprati, obrisati razdvojiti velike usne (labije), uzdužnim pokretima od klitorisa do vagine, bez sapuna, s čistom trljačicom oprati sluznicu, isprati, obrisati, posušiti, ponoviti postupak ako je to potrebno okrenuti pacijenticu na bok, jednim potezom oprati rektalno područje od vagine do anusa, isprati, obrisati, po potrebi ponoviti postupak i posušiti. Kod inkontinencije staviti pelenu maknuti nepropusni podložak, urediti krevet, nečiste plahte odložiti u koš za nečisto staviti pacijenticu u udoban ili prisilni položaj raspremiti upotrijebljeni pribor i odložiti u komunalni otpad svući rukavice, odložiti u komunalni otpad oprati/dezinficirati i posušiti ruke PRANJE KOSE (PVC BAZEN) 126

127 1. PRIPREMA S lslika 8. PVC bazen PRIPREMA PRIBORA I MATERIJALA PRIPREMA MATERIJALAIBORA I MATERIJALA kolica za pribor sušilo za kosu taca PVC bazen za pranje kose PVC posuda za otpadnu vodu šampon i regenerator po potrebi kod duge kose vrč 2 litre i izvor tople vode termometar jednokratne nesterilne rukavice i zaštitna PVC pregača češalj (s velikim zupcima) i četka tekući deterdžent alkoholni dezinficijensi za ruke i pribor ručnici i staničevina posuda za nečisto paravan INTERVENCIJAVOĐE IiiiiJE 127

Čujte naše glasove: Građani prije svega!

Čujte naše glasove: Građani prije svega! Čujte naše glasove: Građani prije svega! Europska konferencija samozastupnika 4. - 6.10.2013., Zagreb, Hrvatska Hotel Dubrovnik, Ljudevita Gaja 1, PP 246, 10000 Zagreb Program konferencije Uz podršku:

Detaljer

1 - Prvi deo upitnika

1 - Prvi deo upitnika Copyright! All rights reserved www.anestesi.no 2010- Serbo-Kroatisk side 1 av 6 Serbia Kroatia osnia Språk: Serbo-Kroatisk Oversatt av: Ivan uljovcic to: Juni 2010 1 - Prvi deo upitnika Del 1 Spørreskjema:

Detaljer

Kartlegging av leseferdighet Trinn 2 og 3 på bosnisk

Kartlegging av leseferdighet Trinn 2 og 3 på bosnisk Lærerveiledning Bosnisk, 2. og 3. trinn Lærerveiledning Kartlegging av leseferdighet Trinn 2 og 3 på bosnisk Priručnik za učitelje Ispitivanje sposobnosti čitanja 2. i 3. razred na bosanskom jeziku 2013

Detaljer

Činjenice o hepatitisu A, B i C i o tome kako izbjeći zarazu

Činjenice o hepatitisu A, B i C i o tome kako izbjeći zarazu Činjenice o hepatitisu A, B i C i o tome kako izbjeći zarazu Fakta om hepatitt A, B og C og om hvordan du unngår smitte Bosnisk/kroatisk/serbisk/norsk Hva er hepatitt? Hepatitt betyr betennelse i leveren.

Detaljer

Projekat EUROWEB+ Ovo je program namenjem isključivo razmeni, a ne celokupnim studijama.

Projekat EUROWEB+ Ovo je program namenjem isključivo razmeni, a ne celokupnim studijama. Projekat EUROWEB+ 1. Otvoren je Konkurs za novi program mobilnosti studenata i osoblja na Univerzitetu u Nišu EUROWEB+ Konkurs je otvoren do 15.02.2015. 2. Ko može da se prijavi? Ovim programom biće omogućen

Detaljer

1 REALNE FUNKCIJE REALNE VARIJABLE

1 REALNE FUNKCIJE REALNE VARIJABLE REALNE FUNKCIJE REALNE VARIJABLE. Neka je f() = ln 4e 3 e. Odredite a) f b) D(f) i R(f) c) Odredite min f, inf f, ma f, sup f. 2. Odredite prirodnu domenu funkcije f() = ln (3e e 3 ) + 5 log 5 +3 + ( cos

Detaljer

Izmena i dopuna konkursne dokumentacije

Izmena i dopuna konkursne dokumentacije SPECIJALNA BOLNICA ZA LEČENјE I REHABILITACIJU 36210 Vrnjačka Banja, Bul. Srpskih ratnika br. 18 Telefon i telefaks: 036/515-514-5 Broj: 01-3114/4 Datum: 25.07.2017.godine Izmena i dopuna konkursne dokumentacije

Detaljer

Činjenice o HIV u i aidsu

Činjenice o HIV u i aidsu Činjenice o HIV u i aidsu Bosnisk/kroatisk/serbisk/norsk Fakta om hiv og aids Aids er en alvorlig sykdom som siden begynnelsen av 1980-tallet har spredd seg over hele verden. Aids skyldes et virus, hiv,

Detaljer

Mašina za sušenje Priručnik za korisnika Tørretumbler Brugermanualen Tørketrommel Brukerhåndboken DCY 7202 YW3 2960310952_SB/300715.

Mašina za sušenje Priručnik za korisnika Tørretumbler Brugermanualen Tørketrommel Brukerhåndboken DCY 7202 YW3 2960310952_SB/300715. Mašina za sušenje Priručnik za korisnika Tørretumbler Brugermanualen Tørketrommel Brukerhåndboken DY 7202 YW3 2960310952_SB/300715.1119 Molimo da prvo pročitate ovo uputstva za upotrebu! Poštovani kupče,

Detaljer

COMMISSION REGULATION (EU) No 605/2014 of 5 June 2014 amending, for the purposes of introducing hazard and precautionary statements in the Croatian

COMMISSION REGULATION (EU) No 605/2014 of 5 June 2014 amending, for the purposes of introducing hazard and precautionary statements in the Croatian COMMISSION REGULATION (EU) No 605/2014 of 5 June 2014 amending, for the purposes of introducing hazard and precautionary statements in the Croatian language and its adaptation to technical and scientific

Detaljer

Ord og begreper. Norsk Morsmål: Tegning (hvis aktuelt)

Ord og begreper. Norsk Morsmål: Tegning (hvis aktuelt) Ord og begreper Norsk Morsmål: Tegning (hvis aktuelt) Få Dobiti Mange Mnogo Venstre Lijevo Høyre Desno Øverst Iznad Nederst Niže Lite Malo Mye Mnogo Flest Vecina Færrest Najmanje Oppe Gore Nede Dole Mellom

Detaljer

Eksamen FSP5822/PSP5514 Bosnisk nivå II Elevar og privatistar / Elever og privatister. Nynorsk/Bokmål

Eksamen FSP5822/PSP5514 Bosnisk nivå II Elevar og privatistar / Elever og privatister.  Nynorsk/Bokmål Eksamen 20.11.13 FSP5822/PSP5514 Bosnisk nivå II Elevar og privatistar / Elever og privatister Nynorsk/Bokmål Oppgåve 1 Skriv ein kort tekst på 4 5 setningar der du svarer på spørsmåla nedanfor. Skriv

Detaljer

ALUMINIJSKE VODILICE ZA ODJELJIVANJE PROSTORA

ALUMINIJSKE VODILICE ZA ODJELJIVANJE PROSTORA ALUMINIJSKE VODILICE ZA ODJELJIVANJE PROSTORA ALU. VODILICE ZA ODJELJIVANJE PROSTORA AV 04.01-04.10...jer o tome mnogo ovisi... S C H W O L L E R - L U Č I Ć AL 400 AV 04.01 minijska vodilica za odjeljivanje

Detaljer

Hladnjak / Zamrzivač Køleskab / Fryser Jääkaappi / Pakastin Kjøleskap / Fryser Kyl / Frys RCSA340K20W

Hladnjak / Zamrzivač Køleskab / Fryser Jääkaappi / Pakastin Kjøleskap / Fryser Kyl / Frys RCSA340K20W Hladnjak / Zamrzivač Køleskab / Fryser Jääkaappi / Pakastin Kjøleskap / Fryser Kyl / Frys RCSA340K20W Prvo pročitajte ovaj korisnički priručnik! Poštovani kupci, Nadamo se da će vam naš proizvod, proizveden

Detaljer

Sveučilište u Zagrebu PMF Matematički odsjek. Mreže računala. Vježbe 04. Zvonimir Bujanović Slaven Kožić Vinko Petričević

Sveučilište u Zagrebu PMF Matematički odsjek. Mreže računala. Vježbe 04. Zvonimir Bujanović Slaven Kožić Vinko Petričević Sveučilište u Zagrebu PMF Matematički odsjek Mreže računala Vježbe 04 Zvonimir Bujanović Slaven Kožić Vinko Petričević Klijent / Server paradigma internet daje infrastrukturu koja omogućava komunikaciju

Detaljer

TERMINSKI PLAN RADNO VREME VOJVOĐANSKE BANKE ZA PRIJEM I IZVRŠENJE NALOGA PLATNOG PROMETA

TERMINSKI PLAN RADNO VREME VOJVOĐANSKE BANKE ZA PRIJEM I IZVRŠENJE NALOGA PLATNOG PROMETA 1. DOMAĆE PLATNE TRANSAKCIJE U DINARIMA (Ne obuhvataju transakcije plaćanja, naplate i prenosa u dinarima izmeďu rezidenata i nerezidenata, koje se izvršavaju u skladu sa Zakonom o deviznom poslovanju

Detaljer

Rasim_1:knjiga B5 8.7.2011 10:54 Page 1

Rasim_1:knjiga B5 8.7.2011 10:54 Page 1 Rasim_1:knjiga B5 8.7.2011 10:54 Page 1 Rasim_1:knjiga B5 8.7.2011 10:54 Page 2 IZDAVAČ: ZA IZDAVAČA: UREDNIK: RECENZENTI: LEKTOR I KOREKTOR: NASLOVNA STRANA: SLOG I PRELOM: ŠTAMPA: ZA ŠTAMPARIJU: TIRAŽ:

Detaljer

BAŠTENSKI PROGRAM. SMM RODA COMPANY d.o.o.

BAŠTENSKI PROGRAM. SMM RODA COMPANY d.o.o. SMM RODA COMPANY d.o.o. BAŠTENSKI PROGRAM Proizvodnja creva obuhvata širok asortian proizvoda od plastike sa prieno u poljoprivredi / hortikulturi. Visok kvalitet creva po veoa konkurentni cenaa nas čini

Detaljer

Programiranje 1 grupno spremanje (zadaci) datoteke

Programiranje 1 grupno spremanje (zadaci) datoteke Programiranje 1 grupno spremanje (zadaci) datoteke Tipovi datoteka Datoteke se mogu podeliti na binarne i tekstualne. Iako su na prvi pogled ova dva tipa veoma slična oni se suštinski razlikuju. Binarne

Detaljer

CJENIK POŠTANSKIH USLUGA U MEĐUNARODNOM PROMETU PRIMJENA OD GODINE

CJENIK POŠTANSKIH USLUGA U MEĐUNARODNOM PROMETU PRIMJENA OD GODINE CJENIK POŠTANSKIH USLUGA U MEĐUNARODNOM PROMETU PRIMJENA OD. 7. 203. GODINE Zagreb, lipanj 203. godine STAVKA I UNIVERZALNA USLUGA 2. 25 PISMOVNA POŠILJKA 2.. 25 PISMO bez -a 25 do 50 g kom 7,60 252 iznad

Detaljer

Upravljanje rizikom. Tjedan 05 Analiza stablom kvara i stablom događaja Matrica rizika. FER ak. god /2016. Upravljanje rizikom

Upravljanje rizikom. Tjedan 05 Analiza stablom kvara i stablom događaja Matrica rizika. FER ak. god /2016. Upravljanje rizikom Upravljanje rizikom Tjedan 05 Analiza stablom kvara i stablom događaja Matrica rizika FER ak. god. 2015./2016. Upravljanje rizikom Sadržaj Stablo kvara i stablo događaja Domaća zadaća br. 2 Tehnike analize

Detaljer

IZVJEŠĆE O RADU DOMA ZA STARIJE OSOBE ZA GODINU. U Puli, siječanj 2017.

IZVJEŠĆE O RADU DOMA ZA STARIJE OSOBE ZA GODINU. U Puli, siječanj 2017. DOM ZA STARIJE OSOBE ALFREDO ŠTIGLIĆ PULA CASA PER ANZIANI ALFREDO ŠTIGLIĆ POLA Krležina ulica 33, Tel: 052/392-448; fax: 052/392-449 IZVJEŠĆE O RADU DOMA ZA STARIJE OSOBE ALFREDO ŠTIGLIĆ PULA ZA 2016.

Detaljer

Likovna umjetnost umjetnost, matematika i algoritmi

Likovna umjetnost umjetnost, matematika i algoritmi Likovna umjetnost, matematika i algoritmi Vlatko Čerić Sadržaj Kratak pregled povijesti veze umjetnosti i matematike Matematika i računalna tehnologija u likovnoj umjetnosti Algoritamska umjetnost Neki

Detaljer

Topografske karte. Dr. sc. Aleksandar Toskić, izv. prof.

Topografske karte. Dr. sc. Aleksandar Toskić, izv. prof. Topografske karte Dr. sc. Aleksandar Toskić, izv. prof. Topografske karte u RH Izradba topografskih karata srednjih i sitnijih mjerila bila je prije osamostaljenja Republike Hrvatske u nadležnosti saveznih

Detaljer

M-BOX INTELIGHT Inteligentno osvetljenje

M-BOX INTELIGHT Inteligentno osvetljenje INTELIGHT Inteligentno osvetljenje Regulatori osvetljenja UVOD Zašto koristiti regulatore osvetljenja? Smanjenje potrošnje električne energije kako u javnim tako i u privatnim zgradama postalo je tema

Detaljer

Analizu stanja sustava civilne zaštite Općine Ivanska za godinu

Analizu stanja sustava civilne zaštite Općine Ivanska za godinu Na temelju članka 17. stavak 1., alineja 1. Zakona o sustavu civilne zaštite («Narodne novine» broj 82/15) i članka 32. Statuta Općine Ivanska (Službeni vjesnik, br.1/13 i11/13), Općinskog vijeće Općine

Detaljer

Sustavi za rad u stvarnom vremenu

Sustavi za rad u stvarnom vremenu SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA Zavod za elektroniku, mikroelektroniku, računalne i inteligentne sustave Skripta iz predmeta Sustavi za rad u stvarnom vremenu Leonardo Jelenković

Detaljer

Objektno orijentisano programiranje 2. Tipovi podataka u C#

Objektno orijentisano programiranje 2. Tipovi podataka u C# Objektno orijentisano programiranje 2 Klasifikacija tipova Osnovna podela na: vrednosne (value) tipove ukazane (reference) tipove Vrednosni tipovi: jednostavni tipovi (kao što su npr. byte, int, long,

Detaljer

ZAKLJUČAK o uspostavi Službe spašavanja života na vodi na području Grada Pule 2012

ZAKLJUČAK o uspostavi Službe spašavanja života na vodi na području Grada Pule 2012 Temeljem članka 4. Pravilnika o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati ("Narodne novine" RH br. 50/95) i članka 61. Statuta Grada Pula-Pola ( Službene novine Grada Pule br. 7/09, 16/09

Detaljer

ODLUKA O DODJELI UGOVORA

ODLUKA O DODJELI UGOVORA ODLUKA O DODJELI UGOVORA I IME I ADRESA NARU IOCA Naru ilac: Republi ki fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore Adresa: Vaka urovi a bb Grad: Podgorica Telefon: + 382 20 404 106; 404 116; 404 156 Elektronska

Detaljer

DOMAĆINSTVO. SMM RODA COMPANY d.o.o. 652, 653, 654, 657, 658

DOMAĆINSTVO. SMM RODA COMPANY d.o.o. 652, 653, 654, 657, 658 SMM RODA COMPANY d.o.o. DOMAĆINSTVO Proizvodi za domaćinstvo su proizvedeni od kvalitetnih polimera visoke čistoće, po veoma ekonomičnim cenama. Asortiman obuhvata sirkove i plastične metle, četke za domaćinstvo,

Detaljer

SECURIT table za pisanje kredom TABLE STONE ZA PISANJE KREDOM ILI KREDA MARKEROM...

SECURIT table za pisanje kredom TABLE STONE ZA PISANJE KREDOM ILI KREDA MARKEROM... 2 SECURIT table za pisanje kredom TABLE STONE ZA PISANJE KREDOM ILI KREDA MARKEROM... Table za pisanje sa kredom su najbolji način da ostavite željenu poruku Vašim posetiocima i gostima. Područja primene

Detaljer

Prije uporabe Sigurnost...1 Važne napomene...1. Tablet FISKAL1... 2

Prije uporabe Sigurnost...1 Važne napomene...1. Tablet FISKAL1... 2 Sadržaj Prije uporabe... 1 Sigurnost...1 Važne napomene...1 Tablet FISKAL1... 2 Sadržaj pakiranja FISKAL1 paketa...2 Tablet FISKAL1... 2 Izgled tableta FISKAL1... 3 Tablet FISKAL1 GO... 4 Sadržaj pakiranja

Detaljer

REPUBLIKA HRVATSKA. ZAGREBAČKA ŽUPANIJA Ulica grada Vukovara 72/V Zagreb

REPUBLIKA HRVATSKA. ZAGREBAČKA ŽUPANIJA Ulica grada Vukovara 72/V Zagreb REPUBLIKA HRVATSKA ZAGREBAČKA ŽUPANIJA Ulica grada Vukovara 72/V 10 000 Zagreb POZIV NA DOSTAVU PONUDE za provedbu postupka nabave bagatelne vrijednosti za nabavu opreme za potrebe civilne zaštite GRUPA

Detaljer

VERTIKALNA POLARIZACIJA

VERTIKALNA POLARIZACIJA VERTIKALNA POLARIZACIJA Driver 433 MHz Driver 145 MHz AKTIVNI ELEMENTI U JEDNOJ RAVNI Aluminijumska zica precnika 4mm(obelezena crnom bojom)savija se u U oblik,zatim provuce kroz letvicu 20 x 20x600mm(obelezenu

Detaljer

CJENIK OSTALIH USLUGA

CJENIK OSTALIH USLUGA CJENIK OSTALIH USLUGA Vrijedi od 1. 12. 2016. STAVKA 3 OSTALE USLUGE 3.1 4111 BRZOJAVI - UNUTARNJI PROMET 3.1.1 41111 Brzojavi koji se odnose na sigurnost ljudskih života (SVH) kom besplatno 3.1.2 41112

Detaljer

SETNINGER OG SETNINGSLEDD REČENICE I DELOVI REČENICE

SETNINGER OG SETNINGSLEDD REČENICE I DELOVI REČENICE Kragujevac, 2003. SETNINGER OG SETNINGSLEDD REČENICE I DELOVI REČENICE 1. Helsetninger - samostalne (nezavisne) rečenice Jens sover. Jens spava. Samostalna rečenica je nezavisna rečenica koja ima smisao.

Detaljer

BOSANSKI LCD TV UPUTSTVA 0716MTH-VT-VT

BOSANSKI LCD TV UPUTSTVA 0716MTH-VT-VT BOSANSKI LCD TV UPUTSTVA 0716MTH-VT-VT Poštovani kupče, Ovaj aparat u skladu je sa važećim europskim direktivama i standardima o elektromagnetnoj kompatibilnosti i električnoj bezbjednosti. Europski predstavnik

Detaljer

"FITIŠ - JU" d.o.o Centrala NK-700. Uputstvo za rukovanje. Protivpožarnom centralom serije NK-700

FITIŠ - JU d.o.o Centrala NK-700. Uputstvo za rukovanje. Protivpožarnom centralom serije NK-700 List:1 Uputstvo za rukovanje Protivpožarnom centralom serije NK-700 Centrala komunicira sa korisnikom pomoću svetlosne i zvučne signalizacije dok komande prima preko tastature. Tako da pre svega sledi

Detaljer

Neko kao ti. Sara Desen. Prevela Sandra Nešović

Neko kao ti. Sara Desen. Prevela Sandra Nešović Neko kao ti Sara Desen Prevela Sandra Nešović 4 5 Naslov originala Sa rah Des sen So me o ne Li ke You Copyright Sarah Dessen, 1998 All rights reserved including the right of reproduction in whole or in

Detaljer

COLORMAIL Broj 01 / Studeni 2016

COLORMAIL Broj 01 / Studeni 2016 COLORMAIL Broj 01 / Studeni 2016 2015/16 Selekto d.o.o., Vida Ročića 138, 10040 Zagreb- Dubrava, Hrvatska/ e-adresa: info@selekto.hr / www.selekto.hr. Pridržavamo pravo tiskarskih grešaka, tehničkih promjena,

Detaljer

HRVATSKI. LCD televizor UPUTE 0716MTH-VT-VT

HRVATSKI. LCD televizor UPUTE 0716MTH-VT-VT HRVATSKI LCD televizor UPUTE 0716MTH-VT-VT Poštovani korisniče, Ovaj uređaj proizveden je u skladu s važeći europskim direktivama i standardima u vezi s elektromagnetskom sukladnošću i električnom sigurnošću.

Detaljer

HRVATSKI. LCD televizor UPUTE 0516MTH-VT-VT

HRVATSKI. LCD televizor UPUTE 0516MTH-VT-VT HRVATSKI LCD televizor UPUTE 0516MTH-VT-VT Poštovani korisniče, Ovaj uređaj proizveden je u skladu s važeći europskim direktivama i standardima u vezi s elektromagnetskom sukladnošću i električnom sigurnošću.

Detaljer

4. Rad i energija 4.1. Rad Rad u svakodnevnom životu bilo koji oblik aktivnosti koji zahtjeva miši

4. Rad i energija 4.1. Rad Rad u svakodnevnom životu bilo koji oblik aktivnosti koji zahtjeva miši 4. Rad i energija 4.1. Rad Rad u svakodnevnom životu predstavlja bilo koji oblik aktivnosti koji zahtjeva mišićni napor ili djelovanje strojeva. Rad u fizici se općenito definira kao - svladavanje sile

Detaljer

Primena računara u fizičkoj hemiji. Profesor: Miloš Mojović Asistent: Aleksandar Ignjatović

Primena računara u fizičkoj hemiji. Profesor: Miloš Mojović Asistent: Aleksandar Ignjatović Primena računara u fizičkoj hemiji Profesor: Miloš Mojović Asistent: Aleksandar Ignjatović Literatura i ispit: Literatura: 1. Predavanja 2. Internet 3. Knjige Ocenjivanje 1. aktivnost u toku predavanja

Detaljer

Prvi Hrvatski ruralni parlament Kako zadržati mlade u ruralnom prostoru?

Prvi Hrvatski ruralni parlament Kako zadržati mlade u ruralnom prostoru? Prvi Hrvatski ruralni parlament Kako zadržati mlade u ruralnom prostoru? Baranja, 2015. Što je to ruralni parlament? Posljednjih četvrt stoljeća jača spoznaja o tome da uspjeh ruralnog razvoja u velikoj

Detaljer

Riješeni zadaci: Funkcije

Riješeni zadaci: Funkcije Riješeni zadaci: Funkcije Domena funkcije, kompozicija funkcija, invertiranje funkcije, parnost funkcije Domene nekih funkcija: f(x) = x D f = [0, f(x) = x D f = R \ {0} f(x) = log a x, a > 0, a D f =

Detaljer

BOSANSKI LCD TV UPUTSTVA 0516MTH-VT-VT

BOSANSKI LCD TV UPUTSTVA 0516MTH-VT-VT BOSANSKI LCD TV UPUTSTVA 0516MTH-VT-VT Poštovani kupče, Ovaj aparat u skladu je sa važećim europskim direktivama i standardima o elektromagnetnoj kompatibilnosti i električnoj bezbjednosti. Europski predstavnik

Detaljer

S A D R Z A J U V O D UVOD. 01. Problem greha. 02. Bozja spasonosna ljubav. 03. Definicija jevandjelja. 04. Hristos nasa Zamena

S A D R Z A J U V O D UVOD. 01. Problem greha. 02. Bozja spasonosna ljubav. 03. Definicija jevandjelja. 04. Hristos nasa Zamena 1 2 S A D R Z A J UVOD 01. Problem greha 02. Bozja spasonosna ljubav 03. Definicija jevandjelja 04. Hristos nasa Zamena 05. Dva Adama: Rimljanima 5 06. Dva Adama: 1. Korincanima 15 07. Krst i velika borba

Detaljer

PC i multimedija 3. deo: Audio

PC i multimedija 3. deo: Audio S P E C I J A L N I D O D A T A K #141 februar 2008 PC i multimedija 3. deo: Audio Zvezdan Dimitrijević PC SPECIJALNI DODATAK Organizacija audio/video fajlova Postoji mnoštvo programa za katalogizaciju

Detaljer

VEIT Škola peglanja: Tehnika peglanja [7.1 METODE MEDJUFAZNOG PEGLANJA MEDJUFAZNO PEGLANJE = RASPEGLAVANJE ŠAVOVA

VEIT Škola peglanja: Tehnika peglanja [7.1 METODE MEDJUFAZNOG PEGLANJA MEDJUFAZNO PEGLANJE = RASPEGLAVANJE ŠAVOVA [7.1 METODE MEDJUFAZNOG PEGLANJA MEDJUFAZNO PEGLANJE = RASPEGLAVANJE ŠAVOVA 1. VUNA I PAMUK 3. FINA VLAKNA I SOMOT a) Raspeglaj šav početi peglanje sa parom / bez usisavanja a) Raspeglaj šav počni peglanje

Detaljer

KONKURSNA DOKUMENTACIJA JAVNA NABAVKA MALE VREDNOSTI

KONKURSNA DOKUMENTACIJA JAVNA NABAVKA MALE VREDNOSTI Broj: 0601 52/16 6 KONKURSNA DOKUMENTACIJA JAVNA NABAVKA MALE VREDNOSTI NABAVKA USLUGA SERVISIRANJE I ODRŽAVANJE BIROTEHNIČKE OPREME, SA TONERIMA ZA POTREBE PRIRODNO MATEMATIČKOG FAKULTETA U NOVOM SADU

Detaljer

Škoda FABIA Combi A05 Cjenovnik važi od

Škoda FABIA Combi A05 Cjenovnik važi od Škoda FABIA Combi A05 Cjenovnik važi od 26.05.2014 ŠIFRA MODELA OPIS MODELA SNAGA KW SNAGA KS BROJ VRATA MJENJAČ CIJENA SA PDV-om AKCIJSKA CIJENA SA PDV-om 5451A4 1.2 HTP Active 44 60 5 5 brzina 18.385

Detaljer

Zimska oprema Pripremite se za snijeg i mraz

Zimska oprema Pripremite se za snijeg i mraz AKCIJA ZIMA 2012. Zimska oprema Pripremite se za snijeg i mraz SKROBACZKA WIELOFUNKCYJNA Strugalica za led s metlicom, DUGA, namijenjena za kombije, kamione, autobuse i slično. SKROBACZKA MALA SKROBACZKA

Detaljer

OLE for Process Control

OLE for Process Control OPC OLE for Process Control OPC novi koncept sustava automatizacije Nove tehnologije pridonose progresu u automatizaciji i upravljanja u industrijskim procesima koji se iz godine u godinu ubrzava. Zahtjevi

Detaljer

OSNOVNA ŠKOLA JOSIPA KOZARCA, LIPOVLJANI. (Roba široke potrošnje)

OSNOVNA ŠKOLA JOSIPA KOZARCA, LIPOVLJANI. (Roba široke potrošnje) OSNOVNA ŠKOLA JOSIPA KOZARCA, LIPOVLJANI KLASA: 333-01/15-01/02 URBROJ: 2176-41-01-15-6 POZIV ZA DOSTAVU PONUDA ZA PROVEDBU POSTUPKA BAGATELNE NABAVE (Roba široke potrošnje) Lipovljani, ožujak 2015.godine

Detaljer

Strukture. Strukturirani (složeni) tip podataka koji definiše korisnik. Razlike u odnosu na niz

Strukture. Strukturirani (složeni) tip podataka koji definiše korisnik. Razlike u odnosu na niz Strukture Strukture Strukturirani (složeni) tip podataka koji definiše korisnik sastoji se od više komponenti komponente imaju identifikatore ne moraju biti istog tipa struktura se smatra jednim objektom

Detaljer

Ako ste ikada zamišljali opsadu Ilija, kao što sam to ja činio profesionalno više od dvadeset godina, moram vam reći da vaša predodžba vrlo

Ako ste ikada zamišljali opsadu Ilija, kao što sam to ja činio profesionalno više od dvadeset godina, moram vam reći da vaša predodžba vrlo Naslov izvornika Dan Simmons ILIUM 2003 by Dan Simmons Prava za hrvatsko izdanje, IZVORI, 2005. Naklada i tisak IZVORI Lektura i korektura Jasmina Mikuličić Prijelom Stanislav Vidmar Zagreb, 2005. Dan

Detaljer

SINUS M -VARIABLE FREQUENCY DRIVE- UPUTSTVO ZA INSTALIRANJE I PROGRAMIRANJE

SINUS M -VARIABLE FREQUENCY DRIVE- UPUTSTVO ZA INSTALIRANJE I PROGRAMIRANJE SINUS M -VARIABLE FREQUENCY DRIVE- UPUTSTVO ZA INSTALIRANJE I PROGRAMIRANJE SRPSKI JEZIK Ovo korisničko uputstvo je osnovno uputstvo za uređaj. Pažljivo pročitati instrukcije koje se nalaze u njemu, jer

Detaljer

KONKURSNA DOKUMENTACIJA

KONKURSNA DOKUMENTACIJA ZAVOD ZA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU RADNIKA ŽELEZNICE SRBIJE Broj: 15-7/14-2 Dana: 21.05.2014. godine Beograd, Ul. Savska br. 23 KONKURSNA DOKUMENTACIJA JAVNA NABAVKA DOBARA POTROŠNOG MATERIJALA ZA APOTEKU I

Detaljer

II Mjesto i datum objavljivanja poziva za javno nadmetanje: Portal Uprave za javne nabavke: Dana: 11/11/ :06:30

II Mjesto i datum objavljivanja poziva za javno nadmetanje: Portal Uprave za javne nabavke:  Dana: 11/11/ :06:30 Obrazac 9 Član 29 Zakona o javnim nabavkam CRNA GORA Ministarstvo finansija Uprava za javne nabavke Naručilac Glavni grad Podgorice, Broj 55-S/13 Mjesto i datum Podgorica 11/11/2013 Na osnovu čl. 29 i

Detaljer

PRIRUČNIK O UPOTREBI SLOBODNOG SOFTVERA U UMETNIČKOM MUZIČKOM RADU

PRIRUČNIK O UPOTREBI SLOBODNOG SOFTVERA U UMETNIČKOM MUZIČKOM RADU PRIRUČNIK O UPOTREBI SLOBODNOG SOFTVERA U UMETNIČKOM MUZIČKOM RADU Autor: Vedran Vučić 1 Sadržaj: Predgovor Zahvale Tipografske konvencije Slobodan softver nastanak i značaj Upotreba GNU/Linuxa za audio

Detaljer

Mobilna aplikacija Stopp mobbing i skolen

Mobilna aplikacija Stopp mobbing i skolen Mobilna aplikacija Mobilna aplikacija Stopp mobbing i skolen norveška novinska agencija koja izdaje regionalni dnevni list Stavanger Aftenblad kreirala je aplikaciju od 2012. do 2013. god. i odgovorna

Detaljer

KONKURSNA DOKUMENTACIJA ZA JAVNU NABAVKU MALE VREDNOSTI

KONKURSNA DOKUMENTACIJA ZA JAVNU NABAVKU MALE VREDNOSTI D O M ZDRAVLjA NIŠ Niš, ul. Vojvode Tankosića 15 KONKURSNA DOKUMENTACIJA ZA JAVNU NABAVKU MALE VREDNOSTI BR. 7-13/16 NABAVKA VODOVODNOG MATERIJALA ZA POTREBE RADA TEHNIČKE SLUŽBE DOMA ZDRAVLJA NIŠ NIŠ,

Detaljer

Upute za asinkrone motore i generatore

Upute za asinkrone motore i generatore Upute za asinkrone motore i generatore Sigurnosne upute AMA, AMB, AMG, AMH, AMI, AMK, AMZ, HXR, M3BM, NMI, NXR 1. Općenito 2. Namjena Opći prospisi o sigurnosti, posebna pravila za svako mjesto izvođenja

Detaljer

Za sinagogu sam vezan muzikom

Za sinagogu sam vezan muzikom jevrejski Godina XVIII (LV) Broj 3 Beograd MART 2009. ADAR / NISAN 5769. SVET: Vatikanska banka oprala novac otet Srbima, Jevrejima i Romima INTERVJU, STEFAN SABLI]: Za sinagogu sam vezan muzikom strana

Detaljer

NORSK ALFABET (Norveška azbuka)

NORSK ALFABET (Norveška azbuka) NORSK ALFABET (Norveška azbuka) 1. A a /a/ 16. P p /pe/ 2. B b /be/ 17. Q q /ku/ 3. C c /se/ 18. R r /er/ 4. D d /de/ 19. S s /es/ 5. E e /e/ 20. T t /te/ 6. F f /ef/ 21. U u /u/ 7. G g /ge/ 22. V v /ve/

Detaljer

TEHNIČKA ŠKOLA Ruđera Boškovića Vinkovci. Alati i naprave. - predavana, vježbe i zadaci -

TEHNIČKA ŠKOLA Ruđera Boškovića Vinkovci. Alati i naprave. - predavana, vježbe i zadaci - TEHNIČKA ŠKOLA Ruđera Boškovića Vinkovci Alati i naprave - predavana, vježbe i zadaci - ALATI I NAPRAVE Razvoj alata Cilj uporabe alata i naprava kroz povijest je olakšavanje i ubrzavanje rada. U početku

Detaljer

ODLUKA O DONOŠENJU PROSTORNOG PLANA UREĐENJA GRADA VODICA (pročišćeni tekst)

ODLUKA O DONOŠENJU PROSTORNOG PLANA UREĐENJA GRADA VODICA (pročišćeni tekst) Na temelju članka 40. Statuta Grada Vodica ( Službeni vjesnik Šibensko -kninske županije, broj 09/09, 09/11-ispravak, 04/13, 09/13-pročišćeni tekst i 05/15), članka 19. Poslovnika Gradskog vijeća Grada

Detaljer

Univerzitet u Novom Sadu. Fakultet tehničkih nauka PC MAGISTRALE LPRS2

Univerzitet u Novom Sadu. Fakultet tehničkih nauka PC MAGISTRALE LPRS2 Univerzitet u Novom Sadu Fakultet tehničkih nauka PC MAGISTRALE LPRS2 UVOD Procesor klase Pentium Grafički port AGP/PCI Express x16 MCH Memorijski text kontroler DDR2 Memorija DDR2 Memorija PCI USB 2.0

Detaljer

ALATI ZA ZAVARIVANJE. i pribor LIČNA ZAŠTITA ALATI I PRIBOR ZA ZAVARIVANJE SPECIJALNI UREĐAJI

ALATI ZA ZAVARIVANJE. i pribor LIČNA ZAŠTITA ALATI I PRIBOR ZA ZAVARIVANJE SPECIJALNI UREĐAJI ALATI ZA ZAVARIVANJE i pribor LIČNA ZAŠTITA ALATI I PRIBOR ZA ZAVARIVANJE SPECIJALNI UREĐAJI Svet Od 1904. godine ESAB je i pionir i vođa u svetu u tehnologiji zavarivanja i rezanja. Danas ESAB kombi}nuje

Detaljer

FUŠ Film u školi vam predstavlja film ČAROBNO SREBRO. (Julenatt i Blåfjell / Magic Silver, r. K. Launing i R. Uthaug)

FUŠ Film u školi vam predstavlja film ČAROBNO SREBRO. (Julenatt i Blåfjell / Magic Silver, r. K. Launing i R. Uthaug) FUŠ Film u školi vam predstavlja film ČAROBNO SREBRO (Julenatt i Blåfjell / Magic Silver, r. K. Launing i R. Uthaug) Uvodna riječ i razgovor uz projekciju filma Marko Rojnić Pedagoške materijale pripremio

Detaljer

ISLfiMIZRCIJR BOSNE I HERCEGOV1NE

ISLfiMIZRCIJR BOSNE I HERCEGOV1NE H. MEHMED HANDŽIĆ ISLfiMIZRCIJR BOSNE I HERCEGOV1NE I PORIJEKLO BOSANSKO-HERCEGOVA ČKIH MUSLIMANA SARAJEVO 1940 ISLAMSKA DIONI ČKA ŠTAMPARIJA Jedno pitanje, koje do danas nije valjano obra đeno je pitanje

Detaljer

PRAVOPIS CRNOGORSKOGA JEZIKA s pravopisnim rječnikom

PRAVOPIS CRNOGORSKOGA JEZIKA s pravopisnim rječnikom PRAVOPIS CRNOGORSKOGA JEZIKA s pravopisnim rječnikom 2009 PODGORICA 1 SADRŽAJ SADRŽAJ... 2 RIJEČ PRIREĐIVAČA... 3 PRVI DIO: PRAVOPISNA PRAVILA... 7 I. PISMA... 8 II. VELIKA I MALA POČETNA SLOVA... 10 III.

Detaljer

TRAKTORI za 2015.godinu

TRAKTORI za 2015.godinu 1 JP "VOJVODINAŠUME" Petrovaradin, Preradovićeva 2 Broj: 423/1 Dana: 30.06.2015. KONKURSNA DOKUMENTACIJA ZA JAVNU NABAVKU DOBARA TRAKTORI za 2015.godinu U OTVORENOM POSTUPKU Redni broj javne nabavke: 50

Detaljer

HØYTIDER, HELLIGDAGER OG TRADISJONER I NORGE

HØYTIDER, HELLIGDAGER OG TRADISJONER I NORGE NORSK-SERBISK/BOSNISK/KROATISK HØYTIDER, HELLIGDAGER OG TRADISJONER I NORGE ISBN 978-82-300-0360-2 SEVGI ØZALP MELTEM AFAK LUNDSTEN 9 788230 003602 FORORD er et støttehefte til bruk i klasser med språklige

Detaljer

LOKALNA RAZVOJNA STRATEGIJA LOKALNE AKCIJSKE GRUPE VIROVITIČKI PRSTEN ZA RAZDOBLJE

LOKALNA RAZVOJNA STRATEGIJA LOKALNE AKCIJSKE GRUPE VIROVITIČKI PRSTEN ZA RAZDOBLJE LOKALNA RAZVOJNA STRATEGIJA LOKALNE AKCIJSKE GRUPE VIROVITIČKI PRSTEN ZA RAZDOBLJE 2014. - 2020. V6.0 OVAJ PROJEKT SUFINANCIRAN JE SREDSTVIMA EUROPSKE UNIJE Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj

Detaljer

OS /5942. Broj: OS /5942. Predmet: Usluge video produkcije, izrade TV i radio spotova, upisa i sinkronizacije na TV spotove

OS /5942. Broj: OS /5942. Predmet: Usluge video produkcije, izrade TV i radio spotova, upisa i sinkronizacije na TV spotove Predmet: Usluge video produkcije, izrade TV i radio spotova, upisa i sinkronizacije na TV spotove - Zahtjev za prikupljanje ponuda Postupak: Nabava usluga iz Dodatka II. B. sukladno članku 43. stavak 3.

Detaljer

Bluetooth autoradio MEX-BT3800U. Uputstvo za upotrebu (1) Za isključenje demonstracionog (DEMO) prikaza, pogledajte str. 7.

Bluetooth autoradio MEX-BT3800U. Uputstvo za upotrebu (1) Za isključenje demonstracionog (DEMO) prikaza, pogledajte str. 7. 4-158-429-31(1) Bluetooth autoradio Uputstvo za upotrebu Za isključenje demonstracionog (DEMO) prikaza, pogledajte str. 7. MEX-BT3800U 2009 Sony Corporation Iz sigurnosnih razloga, ugradite ovaj uređaj

Detaljer

Kantonalno javno komunalno preduzeće RAD d.o.o.

Kantonalno javno komunalno preduzeće RAD d.o.o. Kantonalno javno komunalno preduzeće RAD d.o.o. Paromlinska 57, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Telefon: 658-038, 616-101, 641-051, 710-270, 611-766; Fax: 656-812, 654-480, 643-966 E-mail: jkpradsa@bih.net.ba;

Detaljer

STUDIJA OPRAVDANOSTI KORIŠĆENJA DRVNOG OTPADA U SRBIJI

STUDIJA OPRAVDANOSTI KORIŠĆENJA DRVNOG OTPADA U SRBIJI STUDIJA OPRAVDANOSTI KORIŠĆENJA DRVNOG OTPADA U SRBIJI Izrada ove studije omogućena je podrškom američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj studije ne mora neophodno

Detaljer

UAE Dubai I Sharjah I Ajman Nastavljamo sa

UAE Dubai I Sharjah I Ajman Nastavljamo sa Ako nađete jeftinije vraćamo razliku GARANTOVANO UAE Dubai I Sharjah I Ajman Nastavljamo sa zimskom rasprodajom # 5 POLASCI FEB I MAR I APR Za rezervacije do 7. februara Ne propustite zimski POPUST ZA

Detaljer

Prije uporabe... 1. Sigurnost...1 Važne napomene...1. Sadržaj pakiranja FISKAL1 paketa...2 Tablet FISKAL1...2 Izgled tableta FISKAL1...

Prije uporabe... 1. Sigurnost...1 Važne napomene...1. Sadržaj pakiranja FISKAL1 paketa...2 Tablet FISKAL1...2 Izgled tableta FISKAL1... Sadržaj Prije uporabe... 1 Sigurnost...1 Važne napomene...1 Tehničke specifikacije... 2 Sadržaj pakiranja FISKAL1 paketa...2 Tablet FISKAL1...2 Izgled tableta FISKAL1...3 Pisač... 4 Sadržaj pakiranja pisača...4

Detaljer

Komapnija br. 1 u Jugoistočnoj Evropi u razvoju, proizvodnji i dsitribuciji podkonstrukcija za fotonaponske panele - solarne elektrane

Komapnija br. 1 u Jugoistočnoj Evropi u razvoju, proizvodnji i dsitribuciji podkonstrukcija za fotonaponske panele - solarne elektrane Komapnija br. 1 u Jugoistočnoj Evropi u razvoju, proizvodnji i dsitribuciji podkonstrukcija za fotonaponske panele - solarne elektrane Alumil je najveća grupacija za ekstruziju aluminijumskih profila u

Detaljer

Br. 03/2006. Službene novine Grada Vodnjana Str. 46

Br. 03/2006. Službene novine Grada Vodnjana Str. 46 Br. 03/2006. Službene novine Grada Vodnjana Str. 46 Na temelju lanka 45a. Zakona o prostornom ure enju (NN br. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04), lanka 17. Uredbe o ure enju i zaštiti zašti enog obalnog

Detaljer

Šifra NAZIV SREDSTVA-NAMJENA PAK doziranje

Šifra NAZIV SREDSTVA-NAMJENA PAK doziranje DUBINSKO ČIŠĆENJE - UKLANJANJE TVRDOKORNIH NEČISTOĆA 10008.5L LINDEC - striper- sredstvo za dubinsko pranje i uklanjanje starih premaza sa svih vrsta podova, naročito pogodan za veoma osjetljive podove,

Detaljer

Aktivnost. 12 Demontaža RRU jedinice kom 9 Zamjena neispravne RRU jedinice na stubu, postojećem nosaču (po komadu RRU 13 jedinice) kom 6

Aktivnost. 12 Demontaža RRU jedinice kom 9 Zamjena neispravne RRU jedinice na stubu, postojećem nosaču (po komadu RRU 13 jedinice) kom 6 Prilog 1 : Predmjer opreme i spisak lokacija do 50km Lokalni javni tender za izbor izvođača za pružanje usluga montaže novih kao i održavanja postojećih antenskih sistema za potrebe Crnogorskog Telekoma

Detaljer

D O M ZDRAVLjA NIŠ. Niš, ul. Vojvode Tankosića 15 KONKURSNA DOKUMENTACIJA ZA JAVNU NABAVKU MALE VREDNOSTI BR.7-9/15

D O M ZDRAVLjA NIŠ. Niš, ul. Vojvode Tankosića 15 KONKURSNA DOKUMENTACIJA ZA JAVNU NABAVKU MALE VREDNOSTI BR.7-9/15 D O M ZDRAVLjA NIŠ Niš, ul. Vojvode Tankosića 15 KONKURSNA DOKUMENTACIJA ZA JAVNU NABAVKU MALE VREDNOSTI BR.7-9/15 NABAVKA CRP ANALIZE ZA APARAT NYCOCARD RIDER II NIŠ, maj, 2015. GODINE 1 DOM ZDRAVLjA

Detaljer

LIST ŽUPE SVETOGA MIHOVILA - PROMINA GODINA IX. BOŽIĆ BR. 9.

LIST ŽUPE SVETOGA MIHOVILA - PROMINA GODINA IX. BOŽIĆ BR. 9. PROMINA LIST ŽUPE SVETOGA MIHOVILA - PROMINA GODINA IX. BOŽIĆ 2014. BR. 9. PRVOPRIČESNICI U PROMINI 2014. g. BRANIMIR Novaković, prof. KATA Čulina, MAJA Jakovljević, MIJA Džapo, IVAN Marić, MATIJA Bronić

Detaljer

CJENIK ožujak 2009 : bez PDV-a, ocarinjeno, fco Zagreb. JAMSTVO : 24 mjeseci.

CJENIK ožujak 2009 : bez PDV-a, ocarinjeno, fco Zagreb. JAMSTVO : 24 mjeseci. CJENIK ožujak 2009 : bez PDV-a, ocarinjeno, fco Zagreb. JAMSTVO : 24 mjeseci. 1. INVERTERSKI UREĐAJI ZA REL/TIG ZAVARIVANJE: 815482 TECNICA 164 1.890,00 Kn 815196 TECNICA 150 2.280,00 Kn PRIBOR: *801000

Detaljer

DRUGI HRVATSKI RURALNI PARLAMENT

DRUGI HRVATSKI RURALNI PARLAMENT DRUGI HRVATSKI RURALNI PARLAMENT Spa Golfer LifeClass Termi Sveti Martin, Izvorska 3, Toplice Sveti Martin TERENSKA RADIONICA NA TEMU KONCEPT NULA KILOMETARA: LOKALNA HRANA NA LOKALNOM STOLU Mjesto održavanja

Detaljer

SV. VLADIKA NIKOLAJ O OPTIMIZMU

SV. VLADIKA NIKOLAJ O OPTIMIZMU SV. VLADIKA NIKOLAJ O OPTIMIZMU MANASTIR RUKUMIJA 2008 Blagoslov Sv. Nikolaja Srbskog Preuzeto: Sabrana dela vl. Nikolaj Minhen 1978 Izdaje manastir Rukumija 2008 2 BESEDA O OPTIMIZMU Posve}eno onima koji

Detaljer

BRZA, PROFESIONALNA REŠENJA

BRZA, PROFESIONALNA REŠENJA BRZA, PROFESIONALNA REŠENJA u Radio komunikacijama & Informacionim tehnologijama Projektovanje I Konsalting I Inženjering I Održavanje O Kompaniji KONSING GROUP čine: KONSING GROUP DOO BEOGRAD, Srbija,

Detaljer

Priru~nik za osobe koje `ive sa HIV-om. Banja Luka, 2008.

Priru~nik za osobe koje `ive sa HIV-om. Banja Luka, 2008. Priru~nik za osobe koje `ive sa HIV-om Banja Luka, 2008. Priru~nik @ivjeti s HIV-om priredila grupa autora: dr. Nata{a Lon~arevi} dr. sc. Zdravka Kezi} dr. Sana [abovi} dr. Vesna Had`iosmanovi} dr. Tatjana

Detaljer

Dr. Osman ef. Kozlić, muftija banjalučki

Dr. Osman ef. Kozlić, muftija banjalučki BHG br 1 mart 2016 final za web 1:Layout 1 4/7/2016 2:53 PM Page 1 Godina/år XV, Broj/No 1, mart-april, 2016. Pris: 50 NOK U susret nam dolazi najdraži gost - ramazan Otvaranje džamije Ferhat - paše (Ferhadije)

Detaljer

KONKURSNA DOKUMENTACIJA ZA JAVNU NABAVKU MALE VREDNOSTI NABAVKA AKUMULATORA I ELEKTROINSTALACIJA. Broj strana (33)

KONKURSNA DOKUMENTACIJA ZA JAVNU NABAVKU MALE VREDNOSTI NABAVKA AKUMULATORA I ELEKTROINSTALACIJA. Broj strana (33) Naziv naručioca: JKP ČISTOĆA I ZELENILO Adresa: Beogradska 17, Zrenjanin Lice ovlašćeno za potpisivanje ugovora: Duško Zec, ing.poljoprivrede Internet stranica naručioca: www.jkpciz.co.rs Vrsta postupka:

Detaljer

ASTROLOGIJA I ANTROPOLOGIJA

ASTROLOGIJA I ANTROPOLOGIJA Miloš Bogdanović ASTROLOGIJA I ANTROPOLOGIJA Autor: Lektor: Recenzenti: Izdavači: Miloš Bogdanović, milos@enlite.org +381-(0)11-24-26-940, 064-15-15-092 Marija Bogdanović dr Goran Golubović, prof. psihologije

Detaljer

Relativna greška odnosa transformacije u datom slučaju iznosi:

Relativna greška odnosa transformacije u datom slučaju iznosi: 1. Paralelno s spojena dva trofazna transformatora koj prpadaj stoj sprežnoj grp. Podac o transformator : 1 kv, 6/697 V/V, 5,5%. Podac o transformator : 3 kv, 6/69 V/V, 5,5%. Prmarn namotaj oba transformatora

Detaljer

KOMUNALAC SISAK d.o.o Sisak, Capraška ulica 8 DOKUMENTACIJA ZA NADMETANJE ZA PROVEDBU OTVORENOG POSTUPKA JAVNE NABAVE

KOMUNALAC SISAK d.o.o Sisak, Capraška ulica 8 DOKUMENTACIJA ZA NADMETANJE ZA PROVEDBU OTVORENOG POSTUPKA JAVNE NABAVE KOMUNALAC SISAK d.o.o. 44 000 Sisak, Capraška ulica 8 Tel.: 044/525-777; Fax.: 044/525-788 MB 3340848, OIB:28236957305 e-mail: komunalac-sisak1@sk.t-com.hr IBAN HR31 2500 0091 1012 4932 9 DOKUMENTACIJA

Detaljer